put križa - maranatha medjugorje...odgovor, udara slugu velikog svećenika i, prema ivanu, odsijeca...

1

Put Križa

Prva postaja: Getsemanska noć

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem

otkupio svijet.

Riječ Božja

Nakon Pashalne večere, Isus vodi apostole na Maslinsku goru. Noć je.

Kada stignu onamo, govori im: »Molite da ne padnete u napast!«.

Zatim se malo udaljuje. (…)

Na koljenima je. Moli: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene.

Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« Ukazuje mu se anđeo s neba

koji ga hrabri. U Isusu se odvija borba.

Usrdnije se moli. I njegov je znoj kao kaplje krvi koje su padale na

zemlju. Ustaje od molitve i prilazi učenicima: nalazi ih kako spavaju.

Govori im: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!«

(Lk 22, 39 - Mk 14, 32)

Razmatranje

Evanđelja nisu izvješća kakva danas pravimo. To su dokumenti

vjere i kateheze i ništa u njima nije zabilježeno pukom slučajnošću. U tim

je pripovijestima sve izloženo s nekom namjerom. Noć je, kaže Ivan. Nije

to samo astronomska noć koju izaziva zalazak Sunca. Radi se o noći srca,

noći svijeta zarobljena grijehom i, svjestan te tame koja se nadvila nad

svijetom, Isus govori: »Bdijte i molite da ne padnete u napast.« Isus se

udaljava jer je u tom času sam u toj samoći, sam u toj tjeskobi. Slijedit

ćemo ga, ali poslije. I mi ćemo poslije poći putem križa, no tada, sam je

pred svojim Ocem, sam će morati ponijeti teret cijeloga svijeta. Na

koljenima, kaže Luka u svom evanđelju, kao da pokušava ublažiti prizor iz

bojazni da ne oskvrne božansku sliku Isusa. No, Marko priznaje da se Isus

ruši na zemlju, upućujući molitvu šutljivom Bogu koji ne odgovara:

2

»Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja

hoću, nego što hoćeš ti!« Luka pak, u želji da humanizira Muku, jedini

bilježi utjehu koju je Isusu pružio anđeo s neba.

Ovdje se odvija borba, borba između svjetla i tame, ljubavi i

mržnje, grijeha i milosti, strašna borba, na grčkome agôn, znači agonija.

Isus usrdnije moli. Luka koji je, prema Pavlovom svjedočenju, vjerojatno

bio liječnik, zapaža da se Isusov znoj pretvara u kapljice krvi, što se može

dogoditi u slučajevima ekstremne tjeskobe. To je naveo i Blaise Pascal u

svom Otajstvu Isusa: to je jedini put u cijelom evanđelju da Isus od ljudi

traži utjehu. Obično je on taj koji tješi. Ovdje on moli za malo budnosti i

molitve. Kako kaže Pascal, Isus je molio ljude i nije bio uslišan. »Što

spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« Hoćemo li uslišiti

njegovu molitvu?

Isuse, poniženi, smiluj nam se!1

Isuse, krivo optuženi, smiluj nam se!

Isuse, nevino osuđeni, smiluj nam se!

Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!

Druga postaja: Judin poljubac


otkupio svijet.

Riječ Božja

Pojavljuje se četa. Na čelu, Juda, jedan od dvanaestorice. Prilazi

Isusu i ljubi ga. »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?«

Oni oko Isusa govore: »Gospodine, da udarimo mačem?« I jedan od

njih udara slugu velikog svećenika. Isus odgovara: »Pustite! Dosta!«

Dotiče mu uho i zacjeljuje ga. Zatim se Isus obraća onima koji su ga

došli uhititi: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!

1 Stihovi/litanije nakon svake postaje preuzete su prema Križnom putu koji je

napisao fra Zvjezdan Linić

3

Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je

vaš čas i vlast Tminâ.« (Lk 22, 47)

Razmatranje

U četiri evanđelja naglašava se Isusova samoća u trenutku njegove

Muke i smrti. Samoća, zato što ga jedan od dvanaestorice, kako insistira

evanđelje, jedan od dvanaestorice izdaje. I kao vrhunac surovosti, izdaje

ga poljupcem.

Isus si nije olakšao posao kad ih je odabrao dvanaestoricu. Mi bismo

možda odabrali dvanaest odanih apostola koji razmišljaju poput nas. Isus

je odabrao jako različite ljude: carinika u službi rimskih okupatora; ribare;

zelota, ustanika u oružanoj borbi protiv okupatora; Judu koji je, prema

svjedočenju iz Ivanova evanđelja, bio pohlepan za novcem, uzimao je ono

što su stavljali u zajedničku blagajnu i vjerojatno bio razočaran što Isus

nije odgovarao njegovoj predodžbi o pobjedničkom Mesiji. Ni ostali, u

određenom pogledu, nisu bili bolji: Petar koji ga niječe, Jakov i Ivan koji

si, uz majčinu protekciju, nastoje pribaviti dobra mjesta u budućem

Kraljevstvu.

Kakva samoća! Samoća kojoj će se u 19. stoljeću vratiti Terezija od

Malog Djeteta Isusa kada govori o škrtoj ljubavi koju Isus dobiva od onih

koje ona naziva njegovi prijatelji, nasljednici apostola, svećenici. Tereziju

se snažno dojmilo hodočašće u Rim. Tamo je bilo puno svećenika, od

kojih su neki bili izvrsni a neki razočaravajući, a opet njegovi prijatelji.

Isusova samoća usred njegovih ljudi, izdan od jednoga od

dvanaestorice. Ni ostali ne reagiraju nešto bolje. Žele posegnuti za

oružjem. » …da udarimo mačem?« A onda jedan od njih, ne čekajući

odgovor, udara slugu velikog svećenika i, prema Ivanu, odsijeca mu desno

uho. Luka primjećuje da Isus obavlja ozdravljenje trudeći se, kao i Ivan,

pokazati da, čak i dok se odvija Muka, Isus ostaje Gospodin. Izdan od

Jude, neshvaćen od drugih koji reagiraju na neprimjeren način i okružen

gomilom koja ga hvata kao da je razbojnik, Isus je sam.

4

Isus i ne može nego biti sam u trenutku u kojem vodi odlučujuću bitku

protiv onog kojeg, prema Ivanovu evanđelju, naziva »knezom ovog

svijeta« a kojeg ovdje Luka slikovito opisuje kao »vlast Tmine.«

Pridružimo se Isusu u njegovoj samoći.

Po muci svojoj, oslobodi nas, Isuse!

Po križu svojem, oslobodi nas, Isuse!

Po smrti svojoj, oslobodi nas, Isuse!


Treća postaja: Suđenje Isusu


otkupio svijet.

Riječ Božja

Kod Kajfe, velikog svećenika, okupljaju se glavari, starješine i

pismoznanci. Traže neko svjedočanstvo kako bi Isusa osudili na smrt.

No, svjedočanstva se ne slažu. Dvojica tvrde: »Ovaj reče: ‘Mogu

razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’« Ali ni njihova se

svjedočanstva ne slažu. Veliki svećenik ustaje u sredinu skupa: »Zar

ništa ne odgovaraš?« No, Isus šuti. »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži

nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« Isus odgovara: »Ti kaza! Štoviše,

kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna

Sile.« – »Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?« – »Smrt

zaslužuje!« (…) Tada ga čak i sluge počinju pljuskati.

(Mk 14, 53 - Mt 26, 57).

5

Razmatranje

Kada je suđenje samo parodija pravde, svi su argumenti

prihvatljivi.

Kako bi osudili Isusa, izvlače iz konteksta riječi koje je izgovorio

aludirajući na hram svoga tijela te ga optužuju da je rekao: »Mogu

razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.« I čak se ova svjedočenja

međusobno ne poklapaju. Tada nastupa odlučujući trenutak suđenja

Isusu, kada se veliki svećenik ustaje usred vijeća i preklinje Isusa u

njegovoj šutnji: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist,

Sin Božji?« Isus odgovara: »Ti kaza!« Sve do tada on ne pribjegava

osudi jer bi Mesija, kad bi došao, morao odlučno tvrditi da je Mesija.

No, navodeći Daniela, Isus pridodaje: »Gledat ćete Sina Čovječjega

gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« Ovim svečanim

riječima posuđenim od Daniela, Isus se poziva na svoje božansko

podrijetlo tako da ga osuđuju za bogohuljenje. Nakon toga pljušte

uvrede, pljuske, udarci. Ivan, koji uvijek nastoji naglasiti da je onaj koji

je tako ponižen doista Sin Božji, bilježi svečani, nadmoćni Isusov

odgovor slugi koji ga šamara: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je

krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?« Isus vlada situacijom u koju je

doveden. Za svoga prvog dolaska, dolaska u poniznosti i poniženju,

Isusu su sudili i optužili ga ljudi, a kada ponovno dođe u slavi (»Dođi,

Gospodine Isuse!«) Isus će, kako to govorimo u Vjerovanju, suditi žive

i mrtve.

Onaj koji je osuđen bit će sudac svakog čovjeka i cijele povijesti i

onaj kojeg smo optužili doći će, dozvolimo li mu, radi spasa svih nas.

Od svakoga grijeha, oslobodi nas, Isuse!

Od napasti i zloće, oslobodi nas, Isuse!

Od zasjeda vražjih, oslobodi nas, Isuse!


6

Četvrta postaja: Petrovo odricanje


otkupio svijet.

Riječ Božja

Kod velikog svećenika, Petar se nalazi u dvoru, uz vatru. Dolazi jedna

sluškinja: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« Petar odgovara:

»Niti znam niti razumijem što govoriš.« I izlazi u predvorje. Sluškinja

ga opet ugleda i kaže: »Ovaj je od njih!« No, Petar još jednom kaže:

»Ne.« Domalo, nazočni govore Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta

Galilejac si!« Tada se Petar počinje zaklinjati: »Ne znam čovjeka o

kom govorite!« I odmah se, po drugi put, oglašava pijetao. Tada se

Petar prisjeti kako mu je Isus rekao: »Prije nego se pijetao dvaput

oglasi, triput ćeš me zatajiti.« Petar se brzo ustaje i odlazi, sav u

suzama. (Mk 14, 66)

Razmatranje

Petar se ne iskazuje previše hrabrosti u ovoj sceni, no ipak je hrabriji

od drugih apostola koji su bezuvjetno pobjegli dok je on tu, čak i ako po

strani i što je više moguće potajice. Evo, na pitanje obične sluškinje, onaj

koji je rekao: »Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću! Bude li

trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti!«, odriče se svoga učitelja tri

puta zaklinjući se: »Niti znam niti razumijem što govoriš. Ne znam

čovjeka o kom govorite!« Kada se pijetao oglasio po drugi put, nakon

trostrukog nijekanja, Petar će shvatiti što je učinio i Luka, uvijek jako

osjetljiv za ono što je ljudsko i milosno, jedini u svom evanđelju bilježi da

u tom trenutku tuda prolazi svezani Isus, u okviru svoga suđenja, a njegov

pogled susreće Petrov, da bi tek u tom pogledu Petar shvatio stvarnost i

težinu svoga grijeha. I iziđe te gorko zaplaka. To nam je uvijek tako kada

susretnemo Isusov pogled i uočimo svoj grijeh, a istovremeno, oprost koji

nam se pruža: svoju bijedu i danu nam milost… Sve to, u jednom pogledu.

7

Na kraju Ivanova evanđelja, ponovno ćemo susresti Petra u društvu

Isusa koji će ga tri puta upitati: »Šimune, sine Ivanov, voliš li me ti?« I bez

spominjanja trostrukog odricanja tijekom Muke, ovo trostruko pitanje

diskretno upućuje Petra na njegov grijeh, kako bi mu se još jednom izreklo

koliko će mu povjerenje Isus iskazati povjeravajući mu sve ovce u stadu

pod uvjetom da sada, tri puta, on Isusu prizna ljubav koju gaji za njega.

Da, Gospodine, ti znaš sve, ti dobro znaš da te volim. Na taj način

Gospodin čak iz naših pogrešaka zna izvući još veću ljubav i, iz našeg

odricanja, vjernost obnovljenu svojom milošću.

Gospodine, pomozi nam da te više ljubimo!

Gospodine, pomozi nam da se više ljubimo!


Peta postaja: Isus pred Pilatom


otkupio svijet.

Riječ Božja

Upravitelj pita Isusa: »Ti li si kralj židovski?« Isus odgovara: »Ti

kažeš.« No, na optužbe glavara svećeničkih i starješina narodnih, Isus

ništa ne odgovara. Pilat mu kaže: »Ne čuješ li što sve protiv tebe

svjedoče?« Isus šuti. Upravitelj je začuđen. Po običaju, jedan se uznik

pušta na Blagdan. »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa, koji

se zove Krist?« Svjetina, pod utjecajem glavara i starješina počinje

vikati: »Barabu!« – »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove

Krist?« – »Neka se razapne!« – »A što je zla učinio?« – »Neka se

razapne!« Pilat pred svjetinom pere ruke: »Nevin sam od krvi ove! Vi

se pazite!« – »Krv njegova na nas i na djecu našu!« (Mt 27, 11)

8

Razmatranje

Ovo je jedna od najtragičnijih scena Muke koja otkriva koliko nisko

ljudsko srce može pasti, inače sposobno za dosezanje velikih visina. Pilat

promatra stvari s političkog gledišta, to je njegova misija. On je rimski

prokurator koji predstavlja Cezarovu moć u toj izgubljenoj upravnoj

jedinici Rimskoga carstva. »Ti li si kralj židovski?« Sve je shvaćeno

pogrešno. Nijedan odgovor ne može biti prikladan. Ako Isus odgovori, bit

će to izvor novih nesporazuma. Isus odgovara bez odgovora. »Ti kažeš«,

zatim ušuti. To čudi upravitelja. Optuženik koji ništa ne govori u svoju

obranu! Pilat se misli izvući iz neugodnosti dodjeljujući Isusu milost koju

odobrava o svakom Blagdanu židovskim optuženicima. Tu je još jedan

slavni optuženik, nahoče koje je skrenulo s puta i koji je, kao sva nahočad

u to doba dobio ime koje nije ime, prozvali su ga sin svoga oca: Baraba.

Ako evanđelje ovo bilježi, to je radi isticanja izrugivanja pri izboru, jer je

Isus u najjačem smislu sin svoga oca. Izabrali su buntovnika i ubojicu.

Pilat, uvjeren u Isusovu nevinost, još jednom traži izgovor, no popušta

pred urlicima svjetine a posebno pred političkim argumentima vjerskih

vođa. Oni su pak uvjereni da Izrael može biti samo teokracija u kojoj je

Bog gospodar koji ima isključive ovlasti no, kako bi se riješili Isusa, Pilatu

će reći: »Mi nemamo drugog kralja osim cara.« Oni koji toliko mrze

Rimljane! Ovaj prizor predstavlja uzorak kukavičluka, konvergencije

prljavih interesa, ispreplitanje podlosti, pakosti i izdaje: »Nevin sam od

krvi ove! Vi se pazite!« Potpuno nesvjesna što izgovara, svjetina viče:

»Krv njegova na nas i na djecu našu!« U toj podmukloj raspravi izranja

osamljeno svjedočenje Isusa koji pred Pilatom, koji ga okolišajući ispituje

o njegovu kraljevskom podrijetlu, odgovara: » Ja sam kralj i ja sam se zato

rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine

sluša moj glas.« To su jedine prikladne riječi izgovorene tijekom ovog

suđenja. Sve ostalo ismijavanje je i podlost. Svatko tko je prijatelj istine

sluša moj glas.

Gospodine, pomozi nam da te više ljubimo!

Gospodine, pomozi nam da se više ljubimo!


9

Šesta postaja: Trnova kruna


otkupio svijet.

Riječ Božja

Pilat je dao da se Isus izbičuje. Upraviteljevi vojnici uvode Isusa u

pretorij. Okupljaju oko njega cijelu četu. Svlače njegovu odjeću,

stavljaju mu skrletni plašt. Od grana trnja pletu vijenac i stavljaju mu

na glavu. A u desnu ruku, trsku. Vojnici pred njim prigibaju koljena.

Izruguju mu se govoreći: »Zdravo, kralju židovski!« Pljuju po njemu i

uzimaju trsku, udaraju ga po glavi. Nakon što su mu se izrugali,

svlače mu plašt i oblače njegovu odjeću. Zatim ga vode na

razapinjanje. (Mt 27, 27).

Razmatranje

Ova scena odgovara Pilatovoj strategiji koju obilježava trunka

čovječnosti. Nadajući se da će ganuti svjetinu prizorom izbičevanog Isusa,

Pilat naređuje da ga se izbičuje ne bi li ga mogao osloboditi.

Bičevanje je predstavljalo strašnu kaznu. Obično se broj udaraca

ograničavao na trideset devet. Jedan manje od predviđene tarife, kako bi se

izbjegla prerana smrt kažnjenika. Torinsko platno daje iznimno

svjedočanstvo povreda nanesenih Isusovu tijelu. Iako je prije nekoliko

godina, pomalo ishitreno, diskreditirana ova sveta relikvija, daljnja

istraživanja danas pokazuju da se radi o pouzdanoj relikviji koja je počela

govoriti 19 stoljeća nakon što je napravljena, i to ne od strane čovjeka

nego na neki drugi način. Kada se izbliza analizira naličje Platna, na

leđima se vide tragovi poput sitnih kostiju. To su željezne kuglice biča

koje su isparale tkivo.

Nakon što je izbičevan, prisustvujemo sceni sa stražarima. Zabavljaju

se s kažnjenikom. Vojnički ogrtač poslužuju mu kao kraljevski plašt, trnje

je spleteno kao svojevrsna kruna koju mu nabijaju na glavu a u desnicu mu

stavljaju trsku namjesto žezla. Klanjaju se pred kraljem: »Zdravo, kralju

10

židovski!« u stankama između pljuvanja i pljusaka. Hieronymus Bosch je

ovjekovječio ovaj prizor na nekim svojim platnima na kojima vidimo

grimase likova koji okružuju sveto Gospodinovo lice.

A onda, nakon što su mu se dobro ismijali, skidaju mu plašt i oblače

njegovu odjeću kako bi ga odveli na razapinjanje.

Vrijedi se pojedinačno zaustavljati na svakom prizoru Muke. Slušamo

ih, ali samo u nizu, na Cvjetnicu i Veliki Četvrtak. Vrijedi ih raščlaniti.

Tko zna neće li nas jednoga dana jedan od ovih prizora dovesti do

obraćenja, kao što je to bio slučaj s Terezijom Avilskom koja je u

samostanu od Utjelovljenja bila mondena karmelićanka jako željna sobe za

razgovor, posebno s mladom gospodom. Tek se u dobi od 40 godina

jednoga dana zaustavila u klaustru ispred kipa koji je bio tu oduvijek, no

kojeg je ona zapravo ugledala prvi put. Kip je predstavljao Isusa kojeg

vrijeđaju. Kao Isusov pogled upućen Petru, taj ju je pogled dirnuo,

potresao i konačno, nakon godina karmelićanskog života, priveo

obraćenju. »Oprosti Gospodine«, rekla je, »što si me tako dugo čekao!« Ili,

kao što je već rekao Augustin: »Kasno sam te uzljubio, Ljepoto, uvijek

stara i uvijek nova, kasno sam te uzljubio!«

Ne odbaci me od lica svojega! Lice tvoje, Gospodine, ja tražim!

Odvrati lice od grijeha mojih!


Sedma postaja: Isus prima na se križ


otkupio svijet.

Riječ Božja

Dok je uzlazio u Jeruzalem, Isus uze dvanaestoricu nasamo. Putem im

reče: »Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i

pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga

izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.« (Mt 20, 17)

11

Isus govori svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga

sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.« (Lk 9, 23)

Pilat predaje Isusa da ga se razapne. Oni uzimaju, dakle, Isusa.

Noseći svoj križ, Isus izlazi na mjesto zvano Lubanjsko, na hebrejskom

Golgota. (Iv 19, 16).

Razmatranje

Nema se puno toga reći o ovom prizoru, jer kada dođemo do srži,

riječi su nemoćne. Riječ, naše riječi, često pripadaju prostranom putu o

kojem Isus govori u evanđelju: tijesnom putu. Onaj koji vodi u život često

je obilježen šutnjom.

Isus gotovo ne progovara tijekom križnog puta. No, buke oko njega ne

nedostaje. Možemo zamisliti tu bučnu povorku uglavnom ravnodušnih

ljudi koja se kreće uskim ulicama Jeruzalema. Pomalo kao kada, za

vrijeme procesije Presvetog Sakramenta s Gospodinom prolazimo kroz

gomilu u kojoj samo nekolicina zna što se događa, dok drugi nastavljaju

piti svoje pivo ili stoje na pločniku i puše i ne shvaćaju što se događa. Ne

shvaćaju što se događa.

Kroz ravnodušnost i buku tiho prolazi Riječ Božja koja nosi sve

noseći križ. Jer, ako Isus nosi križ, noseći ga, nosi i svijet. Novi Atlas koji

nosi svijet na svojim leđima.

A ako sinoptička evanđelja bilježe da će jedan čovjek biti pozvan

nositi križ s Isusom, Ivan je pak posebno osjetljiv na činjenicu da ga je

Isus osobno ponio, toliko želi naglasiti božansku suverenost Isusa koji, čak

i kada je slomljen pod težinom Muke, ide do mjesta zvanog Lubanjsko

noseći osobno svoj križ.

Izdaleka, koliko smo u stanju, neprimjetno i u tišini, slijedimo Isusa

tamo gdje ga zapravo nitko ne može slijediti.

Isuse, čuj nas! Isuse, usliši nas! Isuse, otkupi nas! Isuse, oslobodi nas!

Isuse, pridigni nas! Isuse, spasi nas!


12

Osma postaja: Šimun pomaže Isusu


otkupio svijet.

Riječ Božja

Nakon što su izveli Isusa da ga razapnu, prisile jednog prolaznika da

mu ponese križ. To je netko tko dolazi s polja, izvjesni Šimun Cirenac,

otac Aleksandra i Rufa. (Mk 15,21)

Isus je jednom rekao: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni

i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer

sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu,

jaram je moj sladak i breme moje lako.« (Mt 11, 28)

Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih umjesto da sebi ugađamo.

Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! (Rim

15, 1 - Gal 6, 2)

Razmatranje

Šimun nije očekivao da će ga prisiliti na takvo što, bio je zapanjen.

Poput nas ponekad kada nas Gospodin neočekivano uhvati za leđa i

odvuče, a da nismo to planirali, u pustolovinu sa sobom.

No, gesta koju Šimun čini ponijevši Isusov križ dionicu puta, ta je

gesta urodila plodom. Pišući za kršćansku zajednicu u Rimu, bez

pojašnjenja o kome se radi, Marko spominje Aleksandra i Rufa, kao dvije

osobe koje svatko poznaje u kršćanskoj zajednici u Rimu. To su dva

Šimunova sina.

Prisila nad Šimunom toga dana urodila je plodom isto kao što će, u

našim životima, plod donijeti velikodušnost koja je izgleda izmamljena od

nas, u nama nepredvidljivom času i daleko iznad onoga što smo planirali.

Šimun je pomogao Isusu da ponese križ i Isus nas poziva da nosimo

križ za njim te precizira: »svakoga dana«.

13

Mi nosimo Isusov križ, no to se ne može usporediti s onim što on

stalno nosi u našim životima. Jer, on je taj koji je Šimun Cirenac cijelog

čovječanstva i zato što nosi sve, može nam reći: »Uzmite jaram moj na

sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj

dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako«, jer svaki

teret koji nosimo najprije ponese i ublaži on.

Istovremeno, dok Isus nosi naš križ i dok mi nosimo maleni dio

njegova, on nas poziva preko svog apostola Pavla da također nosimo terete

jedni drugih. Na taj način izvršavamo Kristov zakon: »Volite jedni druge

kao što ja volim vas.«

Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!

Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo

nebesko!

Blago milosrdnima, oni će se sinovima Božjim zvati!


Deveta postaja: »Ne plačite nada mnom!«


otkupio svijet.

Riječ Božja

Na putu prema Lubanji, Isusa slijedi mnoštvo svijeta. Među ostalima,

žene koje se udaraju po prsima i nariču za njim. Isus se okreće prema

njima i govori im: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego

plačite nad sobom i nad djecom svojom (…) Jer ako se tako postupa

sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?« (Lk 23, 27)

Mnoštvu koje je dolazilo da se krsti, Ivan Krstitelj je govorio:

»Donosite dakle plodove dostojne obraćenja (…) svako dakle stablo

koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.« (Lk 3, 8)

14

Razmatranje

Ima suza koje Isus ne želi, od kojih nema koristi ili koje služe

ponajprije tome da nas samo utješe dajući oduška našoj preosjetljivosti.

Ima pak suza, onih istinskih, koje samo Isus i Marija mogu isplakati.

Ove žene čine sve da se probiju kroz gomilu pored tolikih drugih

kojima to ne uspijeva, no Isus ih želi uputiti na gorče i dublje suze: »Kćeri

Jeruzalemske, ne plačite nada mnom«.

Pokušat će ih učiniti svjesnima stvarnih nevolja koje imaju, koje

imamo svi mi, radije nego da usput žale nad mučenikom koji ide na

pogubljenje: »Ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad

djecom svojom. Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, koje sam ja,

ako se tako postupa s onim koji je zeleno drvo stabla života, što li će se

dogoditi s vama, s nama koji smo suho stablo, koji smo besplodne grane

koje treba posjeći i koje se posječene suše kako bi se u oganj bacile.«

Teške su ovo riječi, čak i ako su usmjerene na radosnu vijest,

obraćenje i milosrđe.

Neka nas kroz ovaj križni put Gospodin povede prema istinskim

suzama pokajanja, suzama koje manje izražavaju našu osjećajnost a više

patnju Boga ili Marije te tjeskobu svijeta.

Od očaja i beznađa, oslobodi nas, Isuse!

Od osjećaja potpune bespomoćnosti, oslobodi nas, Isuse!

Od želje da nas nema i da nestanemo, oslobodi nas, Isuse!

Od duha samoubojstva, oslobodi nas, Isuse!

Od nepovjerenja u snagu tvoje ljubavi, oslobodi nas, Isuse!


15

Deseta postaja: Isusa pribijaju na križ


otkupio svijet.

Riječ Božja

Nakon što su došli na mjesto zvano „Lubanja“, razapinju Isusa i dva

zločinca. Jednoga zdesna, drugoga slijeva. Isus izgovara: »Oče,

oprosti im, ne znaju što čine!«

Vojnici potom dijele među sobom njegove haljine bacajući kocku.

Narod stoji tu i promatra. Poglavari se podruguju: »Druge je spasio,

neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«

(…) I vojnici mu se rugaju. Prilaze mu nudeći mu ocat: »Ako si ti kralj

židovski, spasi sam sebe!« (Lk 23, 33).

»Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je:

‘Sin sam Božji!’« (Mt 27, 43)

Razmatranje

»O Djevice Marijo, onaj kojeg cijeli svijet nije u stanju sadržavati skrio

se u tvoju utrobu postavši čovjekom!« I sada trpi tri klina zabijena pažljivo

i s umijećem, kako bi se ljudski sveo na nemoć, Svemoćni, Riječ Božja

sada postaje razapeto tijelo.

Isus na križu provodi petu zamolbu iz Očenaša: »Otpusti nama naše

grijehe kako i mi otpuštamo dužnicima svojim.« U naše ime i umjesto nas,

izgovorio je prvi dio te za samog sebe izgovara i proživljava drugi:

»Oprosti im jer ne znaju što čine.«

Osim male skupine žena s učenikom o kojem će se biti govora kasnije,

oko Isusa se okupljaju oni koji promatraju zlobno se smijući dok vojnici

nastavljaju sa svojim poslom i dijele njegovu odjeću bacajući kocku, kao

što je opisano u Psalmu 22.

16

Na pozive koji su mu upućeni, tada kao i danas, da poduzme nešto

prije vremena koristeći moć - »Spasi se sam!« - »Siđi s križa!«, Isus

odgovara svojom nemoći, jer je čas Božje nemoći, sve do određenog dana.

I kao što je Kajfa, i ne hoteći, prorokovao rekavši: »Bolje je da jedan

čovjek umre umjesto naroda«, jednako oni koji se izruguju navode, a da ga

i ne priznaju, istinsko dostojanstvo onoga koji je razapet: »Jer on reče: Ja

sam Sin Božji.«

Isuse, sačuvaj u nama poštovanje prema ljudskom tijelu, molimo te!

Ne dopusti da duh bludnosti razori u mladima osjećaj za odgovornu ljubav...

Vrati bračnim drugovima volju za ljubav i postojanost u vjernosti...

Sačuvaj nam djecu od zlih utjecaja, neobuzdanih zabava i neodgovornih igara...

Čuvaj naš narod da bude sposoban za život i za darivanje života daljnjim

naraštajima, molimo te.

Gospodine, usliši nas!

Zaodjeni nas opet, Gospodine, u dostojanstvo i čistoću krsne haljine koju si nam

povjerio u času kad smo postali djeca Božja!


Jedanaesta postaja: Dobri razbojnik


otkupio svijet.

Riječ Božja

Jedan od razapetih zločinaca vrijeđa Isusa: »Nisi li ti Krist? Spasi

sebe i nas!« No, drugi ga prekorava: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji

si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima

zaslužili, a on – on ništa opako ne učini (…) Isuse, sjeti me se kada

dođeš u kraljevstvo svoje.« A Isus mu odgovara: »Zaista ti kažem:

danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23, 39)

Krist je umro za grješnike. Umrijeti za pravedna već bi bilo teško, ali

možda bismo se i odvažili. Evo kako nam Bog pokazuje svoju ljubav:

17

Krist je umro za nas, za nas grješnike. Bog nas je pomirio sa sobom

po smrti Sina svoga. Mnogo ćemo se više spasiti životom njegovim.

(Rim 5, 6)

Razmatranje

Zovemo ga dobrim razbojnikom!

U ovom prizoru najprije postaje dobar razbojnik, odnosno zločinac

čiji se život preobratio u trenu pri pogledu na drugog osuđenika pored sebe

o kojemu nije znao ništa, no čije ga je ponašanje dirnulo. To ga navodi da

drugome, odnosno trećemu kaže: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod

istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a

on – on ništa opako ne učini.«

On je otprilike jedini na cijelome križnom putu koji za Isusa kaže

da nije učinio nikakvo zlo.

U jednoj dirljivoj propovijedi, sveti Augustin pita dobrog

razbojnika: »No, kako si zapravo uspio shvatiti tko je Isus kada je tamo

bilo doktora prava, pismoznanaca? Nisi li možda potajno proučavao spise?

Kako si to shvatio?« A onda Augustin u usta dobrog razbojnika stavlja

odgovor: »Isus me je pogledao i kroz njegov sam pogled sve shvatio.«

Shvatio je ono što nitko drugi u tom času nije shvaćao, shvatio je

da je onaj koji je umirao tu zajedno s njim, osuđen na kaznu rezerviranu za

robove (u Izraelu nije bilo razapinjanja nego kamenovanja, a u Rimu se

nisu razapinjali rimski građani nego isključivo stranci i robovi), shvatio je

da je taj koji je umirao tu pored njega razapet na križu, kralj.

»Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.«

On je prva kanonizirana osoba u povijesti Crkve, on koji je, minutu

prije, bio razbojnik.

»Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«

18

On je omiljeni zaštitnik svih zatvorenika, posebno onih koji služe

teške kazne u zatvorima i koji, promatrajući dobrog razbojnika, shvaćaju

da čitav život može biti spašen, da za Boga ništa nije izgubljeno i da za

Boga, kako je govorila Terezija od Djeteta Isusa, vrijeme ne znači ništa jer

može učiniti da duša procvate u jednom trenu. To je upravo ono što je

učinio za dobrog razbojnika.

»Još danas ćeš biti sa mnom u raju!«

I evo ga gurnuta, katapultirana, u jednoj minuti, od stratišta do

kraljevstva, od križa do slave Boga koji mu je iskazao milosrđe.

Dušo Kristova, posveti me...


Dvanaesta postaja: Marija podno križa


otkupio svijet.

Riječ Božja

Uz Križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke,

Marija Kleofina, i Marija Magdalena.

Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci:

»Ženo! Evo ti sina!«

Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!« I od toga časa uze je učenik k

sebi. (Iv 19, 25)

Razmatranje

Ovo je drugi put u Ivanovu evanđelju da Isusa čujemo kako se obraća

Mariji i svaki joj put govori: »Ženo«. To znači da je u oba slučaja, na

svadbi u Kani i podno križa, Marija više od Marije.

U Kani, tijekom svadbe na kojoj je ponestalo vina, Isus se predstavio

kao pravi zaručnik drugih svadba na kojima vina nikada neće nedostajati,

19

zaručnik svadbe između njega i njegove Crkve i konačno, cijelog

čovječanstva. A Marija u Kani nije samo Isusova majka nego žena, nova

Eva koja unaprijed predstavlja Crkvu, koja je Kristova zaručnica, istinska

mladenka svadbe u Kani. A kada Marija traži od Isusa da posreduje, on joj

odgovara, misleći na svadbu radi koje je zapravo došao: »Ženo, moj čas

nije još došao.« Jer, čas svadbe bit će čas križa, čas koji sveti Ivan u svom

evanđelju naprosto naziva Čas, s velikim Č. Ovdje će svadba biti

zapečaćena prolivenom krvlju. I premda brak još uvijek nije zaključen, on

već nudi svadbeno vino.

No, ovdje prisustvujemo Isusovu času, a u podnožju križa nalazi se

Marija s tri žene, sa sestrom, čije ime ne znamo, s Marijom Kleofinom i

Marijom Magdalenom. Tri »Marije« podno križa: Bezgrješna, grješna

Marija Magdalena i još jedna Marija koja je jednostavno Marija koja

pripada srednjoj klasi čovječanstva, između one Bezgrješne i velike

grješnice.

To je ono malo što je ostalo od Izraela o čemu su govorili proroci.

Narod prvog saveza ovdje je sveden na nekoliko žena i jednog učenika u

podnožju križa i taj ostatak Izraela upravo u tom času postaje Crkva, nova

Eva, zaručnica Kristova.

Baš kao što je ona prva izvučena iz otvorenog rebra prvog Adama

utonulog u duboki san, evo nove Eve koja se upravo rađa iz Isusova rebra

koje će biti probijeno u trenutku njegova potonuća u smrt.

Marija je ovdje više od Marije.

Ona je Crkva koja se rađa – vječna zaručnica Ljubljenoga, zbog čega

je Isus ne naziva „mama“ nego „Žena“, ona je nova Žena, novo

Čovječanstvo. »Ženo, evo ti sina.«

I od tog časa postajemo sinovi i kćeri Isusove majke: »Evo ti majke.«

Od tada se možemo okrenuti prema Mariji koja nije samo Isusova majka

nego majka Crkve, majka svih nas i, kao i sveti Ivan, od tog je časa

primamo k sebi kako bi bila s nama.

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!

20

Zaista, kažem ti, još danas bit ćeš sa mnom u raju!

Ženo, evo ti sina! Sinko, evo ti Majke!

Žedan sam!

Dovršeno je!

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!


Trinaesta postaja: Isus umire


otkupio svijet.

Riječ Božja

Tama posvuda od podneva do tri sata. Tada iz sveg glasa Isus povika:

»Eloi, Eloi lama sabahtani?- Bože moj, Bože moj, zašto si me

ostavio?« Neki govore: »Gle, Iliju zove.« Jedan potrči, natapa spužvu

octom, natakne na trsku i pruža mu piti. »Pustite da vidimo hoće li

doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahne. (Mk 15,

33)

Apostol Pavao će jednoga dana napisati: »I ja kada dođoh k vama,

braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam

svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim

Isusa Krista, i to raspetoga.« (1 Kor 2, 1)

Razmatranje

Velika je tajna vjere:

Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo.

Tvoje uskrsnuće slavimo.

Tvoj slavni dolazak iščekujemo!

Ništa u evanđeljima nije zabilježeno slučajno ili radi opisivanja

zanimljivih događaja. Ta tama koja je prekrila zemlju od podneva do tri

sata nije zabilježena kako bi se ukazalo na pomrčinu ili neki vanredni

21

mrak. Spomenuta je kao vidljivi izraz napuštenosti Isusa i tame grijeha

koje je ponio. Isto tako, potres zabilježen u evanđeljima u trenutku Isusove

smrti nije spomenut u svrhu seizmološke opaske nego zato što taj potres

izvana izražava veliki potres, najveći u povijesti čovječanstva: šok zbog

smrti Princa života, koji će uskoro uskrsnuti i preokrenuti svijet iz smrti u

život. Kada se u evanđelju napominje da se hramska zavjesa razderala

odozgor nadolje, to znači da je prvi savez zamijenjen novim i da je od tog

časa otvoren prolaz prema Svetinji nad Svetinjama.

Ništa nije zabilježeno slučajno.

Isusov povik na križu: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«

bio je toliko dojmljiv da su ga Marko i Matej prenijeli na jeziku na kojem

ga je Isus izgovorio: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« Bilo da se radi o

Židovima koji ne znaju dobro hebrejski ili pak o strancima koji ne

razumiju aramejski, svi pogrešno razumiju »Eloi, Eloi« misleći da u

pomoć zove Iliju. Još tri rečenice Isus izgovara na križu. Dvije prenosi

Ivan: »Žedan sam«. Izvor života koji ključa za život vječni, pritisnut žeđu!

»Svršeno je!« I, posljednja rečenica koju je sačuvao Luka, uvijek osjetljiv

na ljudskost i krotkost: »Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj!«

A zatim ta rečenica koja više nije rečenica nego veliki uzvik, veliki

vapaj koji Isus ispušta u trenutku u kojem izdiše, u trenutku u kojem već

širi dah Duha Svetoga. U trenutku u kojem će početi blistati Uskrs i u

kojem se najavljuju Duhovi: on predaje Duha. Izvor koji nikada neće

presušiti i koji će svojom nabujalom vodom donijeti spas svijetu.

Pod tvoju se obranu utječemo, sveta Bogorodice! Ne odbij nam molbe u

potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i

blagoslovljena.

Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri,

svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči!


22

Četrnaesta postaja: polaganje u grob


otkupio svijet.

Riječ Božja

Uvečer dolazi jedan čovjek. To je Josip iz Arimateje, bogataš, koji je i

sam postao Isusov učenik. Pronalazi Pilata i od njega traži Isusovo

tijelo. Pilat zapovijeda da mu se dadne. Uzevši tijelo, Josip ga povija

u čisto platno i polaže u svoj novi grob koji je isklesao u stijeni. Potom

dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.

No, tu su Marija Magdalena i druga Marija, sjedaju nasuprot grobu.

(Mt 27, 57)

Razmatranje

Prije polaganja u grob, dogodilo se probadanje boka kopljem sve do

srca. Odatle je potekao izvor vazmenog života, predodređen postati velika

rijeka o kojoj govori 22. poglavlje Otkrivenja, koja sije vječni život u

svom prolazu.

Navečer se sve okončava.

U poglavlju 53. u kojem Izaija govori o napaćenom slugi, zapisano je:

»… grob njegov bi s bogatima…« I evo kako jedan bogati, Josip iz

Arimateje, koji je u tajnosti postao Isusov učenik, nudi novi grob za Isusa

kojeg omata u platno koje nas od tada ne prestaje pratiti, jer smo bili

pomalo brzopleti kada smo prije nekoliko godina Torinsko platno prerano

proglasili krivotvorinom nastalom u srednjem vijeku. Nova i ozbiljna

istraživanja provedena posljednjih godina imaju tendenciju u potpunosti

vratiti autentičnost Platna uz pomoć vrlo preciznih tragova koje nam je

ostavila Muka Isusova, koji su u skladu s tjelesnom stvarnošću i koji su,

paradoksalno, postali vidljivi tek prije jednog stoljeća zahvaljujući

fotografiji.

Isusovo lice na Svetom pokrovu, lice mrtvaca, neobično je ispunjeno

vedrinom. Kada stignemo do posljednjeg dana i kada po prvi put budemo

23

promatrali Isusovo lice u slavi, bit će to isto lice koje već jedno stoljeće

poznajemo s Pokrova, no na kojem će oči biti otvorene kako bi nas gledao,

pozdravio i ljubio za vječnost. Isus je položen u grob na Veliki Petak, no u

nadi i iščekivanju njegova blaženog Uskrsnuća, i našega, dan poslije.

Neka takva bude naša nada zauvijek!


put križa - maranatha medjugorje...odgovor, udara slugu velikog svećenika i, prema ivanu, odsijeca...

Documents