rachels aktivna eutanazija

8/14/2019 Rachels Aktivna Eutanazija

1/7

1

Aktivna i pasivna eutanazija

James Rachels (1941-2003)

Razlika izmeu aktivne i pasivne eutanazije smatra se kljunom zamedicinsku etiku. Rije je o tome da je doputeno, barem u nekimsluajevima, uskratiti lijeenje i dopustiti da pacijent umre, ali da nikadanije dopustivo izvesti bilo koji izravan postupak namijenjen usmrivanjupacijenta.ini se da to uenje prihvaa veina lijenika te se ono takoerzastupa u izjavi koju je prihvatio Izaslaniki dom Amerikog medicinskog

udruenja, od 4. prosinca 1973:

Namjerno okonanje ivota jednog ljudskog bia od strane drugog ubojstvo iz milosra protivno je onome za to se zalae medicinskastruka zalae i protivno je naelima Amerikog medicinskogudruenja.Obustava upotrebe posebnih sredstava kako bi se produio ivottijela kad postoji nepobitna dokazna graa da je bioloka smrtneminovna jest odluka pacijenta i/ili njegove blie obitelji. Savjet iliprosudba lijenika treba biti slobodno dostupna pacijentu i/ilinjegovoj blioj obitelji.

Meutim, protiv tog uenjamogu se iznijeti jaki argumenti. U onome toslijedi iznijet u neke relevantne argumente i zahtijevati od lijenika dapreispitaju svoja gledita o tome pitanju.

Da zaponemo s poznatom vrstom situacije: pacijentom koji umire odneizljeiva raka grla s groznim bolima koje se vie ne moezadovoljavajueublaiti. Izvjesno je da e on umrijeti kroz nekoliko dana, ak i ako senastavi sa sadanjimlijeenjem, no on te dane ne eli proivjetibudui da jebol nepodnoljiva. Stoga trai od lijenikada to okona, a njegova se obiteljsloi sa zahtjevom.

Pretpostavimo da se lijenik sloi s uskraivanjem lijeenja, kao tokonvencionalno uenje kae da moe uiniti. Opravdanje za to jest da jepacijent u stranim mukama, a budui da e ionako umrijeti, bilo bipogreno bespotrebno mu produavati patnju.Ali sada primijetite sljedee.

Izvornik: James Rachels, Active and Passive Euthanasia, The New England Journal of Medicine

292 (1975), str. 78-80. Prevedeno prema tekstu pretiskanome u Peter Singer (ur.),Applied Ethics, Oxford

University Press, Oxford 1986, str. 29-35. PrevelaLovorka Maarevi.


2/7


3/7


4/7

4

kupa, Smith se uulja u kupaonicu i utopi dijete, a tada sve namjesti tako dato izgledakao nesrea.

U drugom sluaju, Jones e takoer sigurno zaraditi ako se netodogodi njegovu estogodinjem roaku. Poput Smitha, Jones se uuljaplanirajui utopiti dijete u njegovoj kupki. Meutim, ulazei u kupaonicuJones ugleda dijete kako se poskliznulo, udarilo glavom i palo licem uvodu. Jones je oduevljen; stoji pokraj, spreman gurnuti glavu djetetanatrag pod vodu ako bude potrebno, ali nije potrebno. Uz samo malomlataranja, dijete se smo utapa, sluajno, dok Jones gleda i nita nepoduzima.

Dakle, Smith je ubio dijete, dok je Jones samo pustio dijete da umre.To je jedina razlika izmeu njih. Da li se, s moralne toke gledita, bilo tko

od njih ponio bolje?Kada bi razlika izmeu ubijanja iputanja da se umresama po sebi bila moralno vana stvar, trebali bismo rei da je Jonesovoponaanje manje vrijedno osude od Smithova. Ali elimo li to zaista rei?Mislim da ne. Prije svega, oba su ovjeka djelovala s istim motivom,osobnom dobiti, te su obojica, kada su djelovali, u vidu imala potpuno isticilj. Iz Smithova bi se postupanja moglo zakljuiti da je on lo ovjek, iakobi se taj sud moglo povuiili promijeniti kad bi se o Smithu doznale nekedodatne injenice primjerice, da je duevno poremeen. Ali, ne bi li seupravo isto zakljuiloi o Jonesu na osnovi njegova postupanja? I ne bi li istidaljnji razlozi takoer bili relevantni za bilo koju izmjenu tog suda? tovie,pretpostavimo da je Jones u svoju vlastitu obranu pred sudom kazao, Nakoncu, nisam uinio nita osim toga to sam tamo samo stajao i gledaokako se dijete topi. Nisam ga ubio; samo sam ga pustio da umre. Opet,kada bi putanje da se umre bilo po sebi manje loe od ubijanja, ova biobrana trebala imati barem neku teinu. Ali, ona je nema. Takvu obranumoe se smatrati tek grotesknom perverzijom moralnog rasuivanja.Moralno govorei, to uope nije obrana.

No moe se istaknuti, sasvim s pravom, da sluajevi eutanazije koji setiu lijenika uope nisu poput ovoga. Oni ne ukljuuju osobnu dobit iliunitenje normalne zdrave djece. Lijenika se tiu sluajevi u kojimapacijentu njegov ivot vie nije ni od kakve koristi ili u kojima je ivotpacijentupostao, ili e ubrzo postati, straan teret. Ipak, u ovim sluajevimaideja je ista: puka razlika izmeu ubijanja i putanja da se umre po sebi neini moralnu razliku. Ako lijenik iz humanih razloga pusti pacijenta daumre, on je u istoj moralnoj poziciji kao i da je pacijentu iz humanih razlogadao smrtonosnu injekciju. Ako bi njegova odluka bila pogrena primjerice, da jepacijentova bolest ustvari bila izljeiva ta bi odluka bilajednako vrijedna aljenja bez obzira na metodu koju se upotrijebilo u


5/7

5

njezinoj provedbi. Ako bi pak lijenikova odluka bila ispravna,upotrijebljena metoda po sebi nije vana.

Izjava Amerikog medicinskog udruenja na vrlo dobar nain izdvajakljuno pitanje; kljuno pitanje je namjerno okonanje ivota jednogljudskog bia od strane drugog. Ali nakon utvrivanja tog pitanja izabrane ubojstva iz milosra, izjava osporava to da prestanak lijeenjapredstavlja namjerno prekidanje ivota. Na ovom se mjestu javlja pogreka,jer to je obustava lijeenja, u takvim okolnostima, ako ne namjernookonanje ivota jednog ljudskog bia od strane drugog? Dakako da je toupravo to, a kada to ne bi bilo to, ne bi imalo smisla.

Mnogie teko prihvatiti ovaj sud. Jedan razlog tome, kako mislim,jest taj to je pitanje je li ubijanje po sebi loije od putanja da se umre vrlo

lako pomijeati s bitno razliitim pitanjem o tome je li veina stvarnihsluajeva ubijanja vrjednijaosude od veine stvarnih sluajeva putanja dase umre. Veina stvarnih sluajevaubijanja bez daljnjega je strana (sjetimose, primjerice, svih ubojstava o kojima izvjetavaju novine) i o takvimsluajevima ujemo svaki dan. S druge strane, jedva da se ikada uje zasluajeve putanja da se umre, izuzme li se postupke lijenika koji sumotivirani ovjekoljubivim razlozima. Tako uimo razmiljati o ubijanju umnogo loijem svjetlu nego o putanju da se umre. Ali to ne znai da uubijanju postoji neto to ga po sebi ini loijim od putanja da se umre, jerpukarazlika izmeu ubijanja i putanja da se umre nije to to ini razliku utimsluajevima. Umjesto toga, drugi imbenici primjerice, ubojiin motivosobne dobiti nasuprot lijenikovojovjekoljubivoj motivaciji obrazlaurazliite reakcije narazliitesluajeve.

Argumentirao sam da ubijanje po sebi nije nita loije od putanja dase umre; ako je moja tvrdnja tona, slijedi da aktivna eutanazija nije nitaloija od pasivne eutanazije. Koje argumente moe pruiti druga strana?Kako vjerujem, najuobiajeniji je sljedei:

Vana razlika izmeu aktivne i pasivne eutanazije je to to, kodpasivne eutanazije, lijenik ne ini nita kako bi doveo do smrtipacijenta. Lijenik ne ini nita ipacijent umire od one bolesti koja gaje ve snala. Kod aktivne eutanazije, meutim, lijenik ini netokako bi doveo do smrti pacijenta: on ga ubija.Lijenik koji pacijentuoboljelom od raka daje smrtonosnu injekciju sam je prouzroiosmrtsvog pacijenta; a ako tek obustavi lijeenje, uzrok smrti je rak.

Ovdje treba istaknuti nekoliko stvari. Prva je da nije sasvim ispravnorei da kodpasivne eutanazije lijenik ne ini nita, zato jer on ini jednustvar koja je vrlo vana: on puta pacijenta da umre. Pustiti nekoga da


6/7

6

umre sigurno se razlikuje, u nekim pogledima, od drugih tipovapostupaka uglavnom po tome to je to vrsta postupka koju se moe

izvesti tako to se nee izvesti neke druge postupke. Primjerice, netko moepustiti pacijenta da umre ne dajui mu lijek, ba kao to netko moeuvrijediti nekoga ne rukujui se s njime. Ali, za bilo koju svrhu moralneprocjene, to je ipak neki tip postupka. Odluka da se pacijenta pusti umrijetipredmet je moralnog ocjenjivanja na jednak nain kao to bi predmetommoralnog ocjenjivanja bila odluka da ga se ubije: ona moe biti procijenjenakao razborita ili nerazborita, suutna ili sadistika, ispravna ili pogrena.Da je pacijenta koji je patio od rutinski izljeive bolesti lijenik namjernopustio da umre, lijenika bi se sigurno moglo kriviti za to to je uinio,bakao to bi ga se noglo kriviti da je bespotrebno ubio pacijenta. Optube

protiv njega bile bi tada primjerene. Ako je tako, za njega uope ne bi bilanikakva obrana tvrditi da on nije nita uinio.On bi doista uinio netovrlo ozbiljno, jer bi pustio svog pacijenta da umre.

Utvrivanje uzroka smrti iz zakonskog gledita moe biti vrlo vano,zato jer to moe odrediti hoe li se podii krivine tube protiv lijenika. Aline mislim da se ovaj pojam moe iskoristiti da se ukae na moralnu razlikuizmeu aktivne i pasivne eutanazije. Razlog zato se smatra da je loe bitiuzrokom neije smrti jest taj to se smrt smatra velikim zlom a ona to ijest. Meutim, ako jeodlueno da je eutanazija ak i pasivna eutanazija u danom sluaju poeljna, takoer je odlueno da u tom sluaju smrt nijevee zlo od nastavka pacijentova ivota. I ako je to istina, uobiajeni razlogda se ne eli biti uzrokomneije smrti jednostavno ne vrijedi.

Na koncu, lijenicimogu misliti da je sve ovo samo od akademskoginteresa vrsta stvari oko koje se mogu brinuti filozofi, ali koja za njihovvlastiti radnema praktinogznaenja. Uostalom, lijenicimoraju brinuti ozakonskim posljedicamaonoga to ine, a zakon jasno zabranjuje aktivnueutanaziju. No ako i jest tako, lijenici bi se takoer trebali brinuti okoinjenice da im zakon namee moralno uenjekoje moe biti neobranjivo, akoje ima znaajan utjecaj na njihovu praksu. Naravno, veina lijenika nijesada u poziciji da su prisiljeni u pogledu tog pitanja,budui da na sebe negledaju kao na one koji slijede jedino ono to zakon zahtijeva. Naprotiv, uizjavama poput one Amerikog medicinskog udruenja koju sam naveo,oni zastupaju to uenje kao sredinje mjesto medicinske etike. U toj izjavi,aktivnu se eutanazijuosuuje ne samo kao nezakonitu,ve i kao protivnuonome za to se zalae medicinska struka, dok se pasivnu eutanazijuodobrava. Meutim, prethodna razmatranja sugeriraju da zaista ne postojimoralna razlika izmeu aktivne i pasivne eutanazije, uzme li ih se same posebi (mogu postojati vanemoralne razlike u nekim sluajevima s obziromna njihove posljedice, ali, kao to sam istaknuo, te razlike mogu uiniti


7/7

rachels aktivna eutanazija

Documents