racunovodstvo troškova
DESCRIPTION
Racunovodstvo, esej, troškovi, ekonomija, seminarski rad,TRANSCRIPT
SADRŽAJ:
1. UVOD.......................................................................................................................................... 1
2. POJAM RAČUNOVODSTVA TROŠKOVA....................................................................2
2.1. PRIRODA RAČUNOVODSTVA TROŠKOVA...............................................................................3
3. POJAM TROŠKOVA.............................................................................................................. 4
4. PODJELA TROŠKOVA......................................................................................................... 6
4.1. TROŠKOVI PROIZVODNJE.........................................................................................................7
4.2. TROŠKOVI PROIZVODA I RAZDOBLJA....................................................................................8
5. UTJECAJ PROMJENE OPSEGA PROIZVODNJE NA TROŠKOVE....................10
5.1. FIKSNI TROŠKOVI...................................................................................................................... 11
5.2. VARIJABILNI TROŠKOVI.......................................................................................................... 14
5.3. MJEŠOVITI TROŠKOVI.............................................................................................................. 15
5.4. GRANIČNI TROŠKOVI............................................................................................................... 15
6. KALKULACIJA..................................................................................................................... 17
7. KONTROLA TROŠKOVA.................................................................................................. 22
8. UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA...................................................................................... 23
9. ZAKLJUČAK......................................................................................................................... 24
10. LITERATURA........................................................................................................................ 25
11. POPIS SLIKA I TABLICA.................................................................................................. 26
1. UVOD
Računovodstvo troškova u svojem širokom obujmu zadataka ima za cilj osigurati upravi
društva podatke o troškovima određenih proizvoda, zaliha, aktivnosti ili funkcija u
društvu, te uspoređuje stvarne troškove s unaprijed određenim veličinama. Ono je također
i izvor različitih podataka i informacija potrebnih za brojne odluke s kojima se uprava
susreće u svakodnevnom poslovanju, ali i također za one dugoročne odluke.
Upravljačke funkcije u poduzećima ili društvima obavlja uprava, koje čine predsjednik,
potpredsjednik i ostali članovi uprave. Za obnašanje upravljačkih funkcija, upravi su
potrebni podaci o troškovima. Ti podaci o troškovima moraju biti izričito opsežni te
detaljni, a osobito je bitno da budu pravovremeno utvrđeni i na sustavnoj osnovi.
Računovodstvo troškova mjeri kvalitetu proizvoda, proizvodne inovacije, produktivnost te
moral i zadovoljstvo zaposlenih. Računovodstvo troškova također služi kao primarni izvor
za upravljanje troškovima. Među ključnim načelima računovodstva troškova jest da za
različite namjene mora koristiti i različite vrste troškova. Sve releventne informacije koje
proizlaze iz računovodstva troškova moraju omogućavti prije svega utvrđivanje cijena
koštanja proizvoda i usluga, procjenjivanje vrijednosti zaliha, te utvrđivanje ostvarenog
financijskog rezultata.
1
2. POJAM RAČUNOVODSTVA TROŠKOVA
Računovodstvo troškova je interno računovodstvo poduzeća koje se bavi prikupljanjem
podataka o nastalim troškovima, izračunavanjem i kontrolom troškova, pretežito troškova
proizvodnje dobara i usluga. Na temelju prikupljenih podataka o troškovima vrši se planiranje
i kontrola poslovanja, kao i donošenje važnih poslovnih odluka.
Aktivnosti računovodstva troškova obuhvaćaju: 1
• Izradu podataka za potrebe planiranja i kontrole
• Izradu podataka za potrebe svakodnevnih odluka ili kada se radi o specifičnim
projektima koji zahtijevaju izbor između mogućih alternativa.
• Sudjelovanje u postavljanju i provedbi planova.
• Uvođenje postupaka usnjerenih za poboljšanje poslovanja i snižavanje
troškova.
• Razvoj i unapređenje sistema za praćenje troškova.
• Evidentiranje i objavljivanje toškova po pojedinim proizvodima i odjelima.
O tome na koji način je računovodstvo troškova definirano u nekom društvu , ovisit će do
koje mjere ono sudjeluje u donošenju upravljačkih odluka. Računovodstvo troškova osigurava
upravi društva podatke o troškovima određenih proizvoda, zaliha, aktivnosti ili funkcija u
društvu te uspoređuje stvarne troškove s unaprijed određenim veličinama. Nadzor nad
1 Polimeni R. S., Handy S. A., Cashin J. A., Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 5
2
računovodstvom troškova uobičajemo obavlja šef računovodstva ili osoba koja je zadužena za
računovodstvo troškova.
2.1. PRIRODA RAČUNOVODSTVA TROŠKOVA
Pod definicijom računovodstva troškova pod ovim pojmom se podrazumijeva proces
utvrđivanja, zbrajanja i interpretacije podataka potrebnih za (1) planiranje i kontrolu, (2)
odluke rukovodstva, i (3) utvrđivanje troškova po proizvodima.2 Posebna pažnja se pridaje
točki 3 jer se vrlo stavlja naglasak na planiranje, kontrolu i donošenje određenih posebnih
odluka, s druge strane mehanički aspekti kumuliranja i izračunavanja troškova po
proizvodima često se zanemaruju.
Pojmovi trošak, rashod i gubitak se vrlo često pogrešno upotrebljavaju. Njihove točne
definicije glase ovako:
Trošak (engl. cost) u novčanim jedinicama iskazan iznos utrošenog novca ili druge imovine,
izvršenih usluga, ili nastalih obveza u zamjenu za dobra ili usluge koje su primljene ili trebaju
biti primljene. 3
Rashod (engl. expence) svaki onaj trošak koji se može sučeliti s prihodima obračunskog
razdoblja.4 Prihod jest cijena prodanih proizvoda i usluga. U užem smislu rashodi se odnose
na na sve poslovne rashode koji uključuju rashode prodaje ili administrativne rashode, pri
čemu se također kamate i porezi smatraju rashodima.
Gubitak (engl. loss) jest (1)višak rashoda, u širem smislu te riječi, u odnosu na prihode
obračunskog razdoblja, ili (2) višak ukupnog ili odgovarajućeg dijela troškova imovine u
odnosu na povezane primitke, ako ih uopće ima, u slučaju prodaje, rashodovanja, ili u slučaju
kada je imovina u potpunosti ili djelomično uništena nesretnim slučajem ili otpisana na neki
2 Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 53 Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 54 Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 5
3
drugi način. Kad se gubici poput ovih otpisanih u točki 2 oduzmu od prihoda tada se smatraju
rashodima u širem smislu te riječi.5
3. POJAM TROŠKOVA
Troškovi su novčani izraz ulaganja temeljnih elemenata proizvodnje, koji nastaju radi
stvaranja novih učinaka i ostvarenja dobitka. U troškove ubrajamo tekuća ulaganja elemenata
proizvodnje koja nastaju u poslovanju poduzeća, a koja su uvijek izražena u novcu.
Trošak = Količina * Cijena
Troškovi imaju dvije sastavnice: 6
1. količina potrošenih elemenata proizvodnje (utrošak)
2. nabavne cijene potrošenih elemenata proizvodnje
Trošak se može matematički izraziti kao umnožak količine i cijene. Cijena se određuje u
određenom iznosu za jedinicu količine inputa ili outputa. Trošenje elemenata proizvodnje je
tehnički proces čiji se intenzitet može izraziti fizičkim jedinicama mjere, ali i ekonomski
proces čiji se intenzitet izražava u novcu.
Troškovi imaju nekoliko srodnih pojmova kao što je izdatak, rashod i ulaganja.
Pod izdatkom podrazumijevamo odljev sredstva radi pribavljana drugih vrsta sredstva ili
usluga. Izdatak može nastati prije samog troška, u isto vrijeme ili nakon nastanka troška.
Trošak su uvijek evidentira kada je nastao, a ne kada je uslijedio izdatak za njegovo
podmirenje. Rashodi se širi ekonomski pojam od troškova.
5 Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999., str. 66 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 4.
4
Rashodi su smanjenje vrijednosti imovine poduzeća, ali obuhvaćaju sve oblike tekućih
ulaganja resursa neovisno o svrsi. Troškovi su onaj dio rashoda koji ima buduću vrijednost,
zato što troškovi nastaju s namjerom stvaranja novih učinaka. Dok su troškovi povezani s
redovitim poslovanjem poduzeća (redoviti rashodi), nastaju radi obavljanja njihovih
djelatnosti, izvanredni rashodi nastaju neplanirano i neočekivano, bez posebne namjere pa
tako nemaju buduću vrijednost.
Ulaganja su također širi pojam od troškova. Ulaganja se mogu podijeliti na investicije kao
oblik trajnih ulaganja u poduzeće i troškove kao oblik tekućih ulaganja koji nastaje redovitim
poslovanjem poduzeća.7 Investicije se tretiraju kao odgođeni trošak, zato što će jednog dana u
budućem poslovanju postati trošak.
7 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.4.
5
4. PODJELA TROŠKOVA
Izvori nastajanja troškova su elementi proizvodnje ( ljudski rad, predmeti rada, sredstva za
rad). Trošenjem elemenata proizvodnje, ovisno o potrošenoj količini i nabavnoj cijeni, nastaju
troškovi. Troškovi prema izvoru nastajanja smatraju se prirodnim vrstama troškova.
U glavne se prirodne vrste troškova ubrajaju:8
troškovi materijala
troškovi stalnih sredstva
troškovi rada
Tablica redni broj 1.: Sastavnice elemtarnih troškova
Trošak materijalaTm = qm * cm
Trošak stalnog sredstvaTs = qs * cs
Trošak radaTr = qr * cr
Značenje simbola: Značenje simbola: Značenje simbola:
Tm = trošak materijalaqm = količina potrošenog materijalacm = nabavna cijena materijaka
Ts = trošak stalnog sredstvaqs = količinski izraz potrošnje stalnog sredstva (na primjer, sati strojnog rada)cs = cijena trošenja stalnog sredstva (na primjer, nabavna cijena po satu rada stalnog sredstva)
Tr = trošak radaqr = količina potrošenog rada (na primjer, dani ili sati ljudskog rada)cr = cijena rada (na primjer, stavka plaće ili nadnice mjesećno, dnevno,na sat ili po učinku)
Izvor: Karić M., Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u
Osijeku,Osijek, 2001., str. 49.
8 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 5.
6
Ostale prirodne vrste troškova su:9
troškovi usluga
kamate
premije osiguranja
porezi
doprinosi i druge obveze
U knjigovodstvenoj evidenciji se sve vrste prirodnih troškova mogu grupirati u više ili manje
skupine, te se na taj način evidentirati i pratiti više ili manje detaljno, ovisno o važnosti
pojedinih vrsta troškova za poduzeće i potrebama njihove kontrole.
Prema složenosti strukture troškovi se dijele na:10
jednostavne (elementarni)
složene (kompleksni)
Jednostavni troškovi sastoje se od samo jedne vrste prirodnih troškova na primjer, troškovi
materijala, amortizacije, kamata i slično. Složeni troškovi sastoje se od dva ili više prirodnih
troškova. Podjela na jednostavne i složene troškove ukazuje na različit postupak utvrđivanja
troškova i na različito korištenje troškova kod izrade kalkulacija cijena koštanja.
4.1. TROŠKOVI PROIZVODNJE
Troškovima proizvodnje smatraju se troškovi resursa koji su upotrijebljeni za stvaranje novog
učinka.
Razlikujemo tri glavne skupine troškova proizvodnje a to su:11
1. troškovi izravnog materijala
2. troškovi izravnog rada
3. opći troškovi proizvodnje
9 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 5.10 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 5.11 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 6.
7
Troškovi izravnog mateijala nastaju u trenutku potrošnje materijala. Praktično vrijednost
materijala postaje trošak proizvodnje u trenutku izdavanja materijala u proizvodnju. Kada
nabavljamo materijal tada nastaje izdatak i materijal je imovina poduzeća sve dok se nalazi
na zalihi. Vrijednost nabavljenog materijala je zbroj kupovne vrijednosti, ovisnih troškova i
općih troškova nabave. Trošak materijala nastao tijekom određenog razdoblja utvrđuje se kao
razlika između vrijednosti raspoloživog materijala i vrijednosti krajnjih zaliha materijala.
Vrijednost raspoloživog materijala je zbroj vrijednosti materijala nabavljenog tijekom
razdoblja i vrijednosti početnih zaliha materijala.
Troškovi izravnog rada ili plaće izrade su troškovi rada zaposlenika koji rade izravno u
proizvodnji. Plaće radnika koji na nekom proizvodu rade uz pomoć strojeva i alata, plaće
radnika koji rade na montaži dijelova u gotov proizvod.
Opći troškovi proizvodnje sadrže sve proizvodnje, osim troškova izravnog materijala i
izravnog rada. U tu kategoriju troškova koji nastaju u proizvodnji ubrajamo veliki broj
pojedinačnih vrsta troškova koje je teško sustavno razvrstati. Opći troškovi proizvodnje
nazivaju se još i režijski troškovi, režija i neizravni troškovi. Zajedničko obilježje općih
troškova proizvodnje je da se ne odnose niti na jedan pojedinačni proizvod, nego se odnose na
cijelu proizvodnju.
Opći troškovi proizvodnje su:12
• troškovi režijskog materijala(za čišćenje, grijanje, rasvjetu, podmazivanje)
• troškovi režijskog rada(na poslovima upravljanja, kontrole, održavanja,
evidencije, normiranja i zaštite)
• troškovi amortizacije i osiguranja(zgrada, opreme i uređaja)
• davanja državi(pristojbe, porezi i naknade)
4.2. TROŠKOVI PROIZVODA I RAZDOBLJA
Prema načinu i vremenu uračunavanja u rashode poduzeća razlikujemo:13
12 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 6.13 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 7.
8
• troškovi proizvoda i
• troškovi razdoblja
Troškovi proizvoda su troškovi poduzeća koji nastaju u proizvodnji i koji se nakon
dovršetka uračunavaju u vrijednost zaliha gotovih proizvoda. Takvi troškovi terete svaku
pojedinu količinsku jedinicu proizvoda, što znači da se raspoređuju na sve proizvode kako bi
se utvrdila njihova cijena koštanja. Troškovi proizvoda postaju rashodi u razdoblju prodaje
gotovih proizvoda. Tada se u računu dobiti i gubitka prikazuju kao troškovi prodanih
proizvoda. Kod utvrđivanja financijskog rezultata uzima se onaj dio troškova proizvoda
određenog razdoblja koji se odnosi na prodane proizvode, a ostatak troškova proizvoda ostaje
u vrijednosti zaliha.
Troškovi proizvoda obuhvaćaju izravne i opće troškove proizvodnje, to jest sadrže:14
1. troškove izravnog materijala
2. troškove izravnog rada
3. opće troškove proizvodnje
Troškovi razdoblja su svi redoviti rashodi poduzeća koji nisu u funkciji stvaranja proizvoda.
Oni se ne raspoređuju na proizvode niti čine dio vrijednosti zaliha gotovih proizvoda. U
računu dobiti i gubitka prikazuju se kao rashodi, a kod utvrđivanja financijskog rezultata
uzima se ukupni iznos troškova razdoblja koji je nastao u obračunskom razdoblju.
Troškovi razdoblja su:15
1. troškovi uprave
2. troškovi marketinga
14 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 7.15 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 7.
9
5. UTJECAJ PROMJENE OPSEGA PROIZVODNJE NA
TROŠKOVE
Za potrebe analize troškova potrebno je odvojiti troškove u kratkom roku od troškova u
dugom roku. Kratkim rokom se smatra razdoblje tijekom kojeg su neki inputi ostali
nepromijenjivi ili stalni, a razdoblje u kojem svi resursi postaju promijenjivi predstavlja dugi
rok. U kratkom roku poduzeće može mijenjati opseg proizvodnje, a da ne mijenja veličinu
svojih kapaciteta. U kratkom roku poduzeće može povećavati ili smanjivati mnoge resurse, ali
neki inputi ostaju stalni. U dugom roku poduzeće može mijenjati opseg svoje proizvodnje,
bilo promjenom veličine raspoloživih kapaciteta, bilo povećanjem odnosno smanjenjem
intenziteta korištenja postojećih kapaciteta.
Prema ovisnosti troškova o promjeni opsega proizvodnje, to jest prema načinu reagiranja
troškova na promjene proizvodnje, u kratkom roku se razlikuju:16
stalni ili fiksni troškovi – koji ne ovise o promjeni opsega proizvodnje
promjenjivi ili varijabilni troškovi – koji se mijenjaju s promjenom opsega
proizvodnje
Stupanj reagiranja troškova na promjenu opsega proizvodnje može se mjeriti koeficijentom
promjenjivosti ili reagibilnosti.
16 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 8.
10
Slika 1: Formula za izračunavanje koeficijenta promjenjivosti:
kr=∆T (u%)∆Q (u% )
= postotak promjene troškovapostotak promjeneopsega proizvodnje
Izvor: Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J.
Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 8.
Stalni troškovi ne reagiraju na promjene opsega proizvodnje i njihov koeficijent
promjenjivosti uvijek iznosi nula, bez obzira na intenzitet promjene opsega proizvodnje. Kod
promjenjivih troškova koeficijent promjenjivosti je različit od nule. Obično je veći od nule,
iznimno kod nekih troškova može biti negativan.
Troškovi prema ponašanju na promjene opsega proizvodnje:17
fiksni(neograničeno – stalni)
varijabilni(proporcionalno – promjenjivi)
mješoviti(kombinirani)
5.1. FIKSNI TROŠKOVI
Fiksni troškovi su svi oni troškovi čiji se ukupan iznos ne mijenja bez obzira na promjene
opsega poslovanja. Fiksne troškove još nazivaju i vremenski troškovi zbog njegovog
nastajanja tijekom vremena. Nazivaju se i troškovima kapaciteta zbog količine kapaciteta koja
se izražava.
17 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 8.
11
Glavne prirodne vrste fiksnih troškova jesu:18
troškovi amortizacije
kamata na kredite za nabavku stalnih sredstva
najamnina za korištenje opreme ili poslovnog prostora
premije osiguranja
plaće zaposlenika u upravi
troškovi smještaja strojeva i uređaja i sl.
Troškovi se prikazuju u koordinatnom sustavu tako što se na vodoravnu os unosi količina
proizvoda, a na okomitu os iznos troškova.
Slika 2: Ukupni fiksni trošak
Iznos
Ukupni fiksni trošak
Količina učinaka
Izvor: Karić M., Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u
Osijeku,Osijek, 2001., str.74.
18 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 8.
12
Slika 3: Ukupni prosječni trošak
Iznos
Prosječni fiksni trošak
Količina učinaka
Izvor: Karić M., Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u
Osijeku,Osijek, 2001., str.75.
Fiksni troškovi se dijele na:19
• obvezne
• dragovoljne
Obvezni troškovi ne ovise o stupnju iskorištenosti kapaciteta nego o njegovoj veličini.
Povezani su s održavanjem postojeće razine proizvodnog kapaciteta. Obvezni stalni troškovi
su veći nedjeljivi iznosi troškova koje organizacija obvezno snosi. Obuhvaćaju isplate po
osnovi najma, kamate, porez na imovinu, osiguranje, amortizaciju zgrada i opreme.
Dragovoljni troškovi proizlaze iz odluke menadžmenta o potrošnji za specifične namjene.
Nisu neophodni za održavanje razine proizvodnog kapaciteta. Dragovoljni su troškovi oblik
ulaganja poduzeća u svoju budućnost. Na primjer, troškovi koji utječu na ostvarenje prihoda
19 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 9.
13
(troškovi reklame i propagande), troškovi koji utječu na razvoj i motivaciju zaposlenika
(troškovi istraživanja i razvoja, troškovi osobnih automobila).
5.2. VARIJABILNI TROŠKOVI
Varijabilni ili promjenjivi troškovi se mijenjaju s promjenom opsega proizvodnje. Pod
promjenjivim troškovima, za potrebe upravljanja troškovima podrazumijevamo
proporcionalno-promjenjie troškove. Koeficijent promjenjivosti proporcionalno-promjenivih
troškova uvijek iznosi 1.
Slika 4:Prosječni varijabilni trošak
Iznos
Prosječni varijabilni trošak
Količina učinaka
Izvor: Karić M., Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u
Osijeku,Osijek, 2001., str.75.
Slika 5:Ukupni varijabilni trošak
Iznos
Ukupni varijabilni trošak
14
Količina učinaka
Izvor: Karić M., Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u
Osijeku,Osijek, 2001., str.75.
5.3. MJEŠOVITI TROŠKOVI
Mješoviti troškovi nisu ni fiksni ni varijabilni, oni posjeduju obje komponente. Mješoviti se
troškovi do određenoga stupnja ponašaju kao fiksni, a nakon toga kao varijabilni ili se do
određenoga stupnja ponašaju kao varijabilni, a nakon toga kao fiksni troškovi. Na primjer
troškovi telefona ili troškovi električne energije. Mješoviti troškovi se mogu raščlaniti na
stalne i promjenjive troškove, takvo raščlanjivanje troškova znatno olakšava analizu i
planiranje troškova. Raščlanivanje troškova na stalni i promjenivi dio se naziva aproksimacija
troškova.
5.4. GRANIČNI TROŠKOVI
Troškovi koji nastaju pri promjeni opsega proizvodnje, a izračunavaju se kao razlika dodatnih
troškova zbog povećanja stupnja iskorištenja kapaciteta. Odnosno to su dodatni troškovi
svake nove jedinice povećane proizvodnje. Oni sadrže u sebi uglavnom promjenjive troškove.
Granični troškovi uključuju općenito direktne troškove materijala, direktne troškove rada i
opće troškove varijabilnog karaktera.
Praktični postupak izračunavanja graničnih troškova sastoji se u dijeljenju povećenja ukupnih
troškova s povećanjem količine proizvodnje.
Stoga za utvrđivanje graničnog troška, potrebno je raspolagati sljedećim podacima:20
1. iznosom dopunskih troškova
2. količinom dodatne proizvodnje
20 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 17.
15
Slika 6:Formula za izračunavanje graničnih troškova:
Izvor: Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J.
Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str. 17.
16
tg=ΔTΔQ
=T 2−T 1
Q2−Q1
6. KALKULACIJA
Kalkulacija je računski postupak kojim se utvrđuju cijene proizvoda i usluga. 21 Riječ
kalkulacija potječe od latinske riječi calculus, a značenje te riječi je kamenčić, jer se u
prošlosti računalo pomoću kamenčića. Kalkulacije se danas koriste za utvrđivanje svih vrsta
cijena, a posebice cijena koštanja, cijena nabave i prodajne cijene.
Naime, osim cijena, rezultat kalkulacije mogu biti također neke druge veličine, kao što su
naprimjer, tržišna vrijednost proizvodnje, ukupni troškovi, neke kategorije troškova,
financijski rezultati( ili dobitak ili gubitak), stopa rentabilnosti, stupanja proizvodnosti rada,
koeficijent ekonomičnosti.
Kod izračuna kalkulacije potrebno je pridržavati se nekih određenih načela, a među njima
najvažnija su:22
• Načelo točnosti - tim načelom se zahtijeva da se obuhvate svi troškovi koji su
nastali u proizvodnji nekog određenog proizvoda ili kod pružanja neke usluge
• Načelo preglednosti – zahtijeva se da svi obuhvaćeni troškovi moraju biti
prikazani pojedinačno po vrstama, te razvrstani po skupinama, zbog bolje preglednosti
• Načelo prilagođenosti – postupak izrade kalkulacije mora biti prilagođen
vrstama i sastavu u unutarnjoj organizaciji, učincima proizvodnje, te korištenom
tehnološkom procesu
• Načelo usporedivosti – oblik, sadržaj i rezultati kalkulacije moraju
omogućavati njezinu usporedbu s rezultatima kalkulacija prethodnih razdoblja ili s
planskim podacima
• Načelo pravovremenosti – kalkulacija obavezno mora biti sastavljena na
vrijeme, ato podrazumijeva da mora biti sastavljena prije donošenja odluka koje će se
temeljiti na rezultatima kalkulacije
21 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 96.22 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 96.
17
• Načelo ekonomičnosti – zahtijeva se kod izrade kalkulacije upotrebljavaju što
jednostavniji postupci, a to su oni koji ne zahtijevaju prepuno vremena i truda, nego
što je potrebno da se dobiju dostatne informacije
Izrada kalkulacije često zahtijeva da se procijene neke veličine kao što su, na primjer,
očekivani prinos ili prirast, utrošci pojednih elemenata proizvodnje( na primjer, utrošci
osnovnog materijala, energije, radne snage, i sl.), vrijednosti netržišnih proizvoda
namijenjeni vlastitim potrebama, odnosno materijala za proizvodnju koji nemaju općepoznatu
tržišnu cijenu( na primjer, vrijednost sporednih proizvoda il otpadaka koji se koriste u daljnjoj
proizvodnji), itd. Iz tih razloga, realnost kalkulacije uvelike ovisi o točnosti postupaka
procjene pojedinih veličina u kalkulaciji, točnosti provođenja računskih postupaka u
kalkulaciji, te korištenoj metodi kalkulacije.
Postoje različite vrste kalkulacija koje se mogu koristiti u poduzećima. Kalkulacije se mogu
podijeliti na više načina:23 (1) prema vremenu kada se sastavljaju, (2) prema području na koje
se odnose, (3) prema sadržaju i postupku izrade. Postoji također još podjela kalkuacija koje su
namijenjene izračunavanju cijena, a one se dijele na kalkulacije nabavnih cijena, kalkulacije
prodajnih cijena, te kalkulacije cijena koštanja.
Slika 7: Vrste kalkulacija
23 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 97.
18
VRSTE KALKULACIJA
PREMA VREMENU:
1.prethodne i planske
2.naknadne i obračunske
PREMA PODRUČJU:
1. mikroekonomske2. makroekonomske
PREMA SADRŽAJU:
1. korištenja kapaciteta
2. analitičke3. sintetičke4. investicijske
Izvor: Karić M., Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku,Osijek, 2001., str.97.
Kalkulacije prema vremenu izrade se dijele na prethodne i naknadne. Prethodna kalkulacija se
sastavlja prije početka proizvodnje ili u nekim slučajevima prije donošenja nekih određnih
odluka( a to su na primjer odluke o promjeni strukture proizvodnje, o kupnji nekih dijelova
značajnih za proizvodnju ili kao što su odluke od nadogranji ili gradnji nekog građevinskog
objekta, itd.). Ova vrsta kalkulacije se temelji na podacima iz iskustva, na očekivanim
cijenama ili na veličinama koje bi poduzeće trebalo ostvariti u narednom razdoblju.
Naknadna kalkulacija sastavlja se nakon dovršenja određene proizvodnje ili nakon realizacije
neke odluke neovisno o razdoblju na koje se odnose.24 Naknadna kalkulacija se temelji na
podacima o ostvarenim veličinama opsega proizvodnje, troškova, prihoda, cijena, koji su
evidentirani u knjigovodstvu ili u drugim evidencijama poduzeća. Naknadna kalkulacija je
vrlo slična obračunskoj kalkulaciji. Obračunska kalkulacija se sastavlja redovito, odnosno na
kraju određenog razdoblja. U obračunskoj kalkulaciji su sadržani svi stvarno nastali troškovi
određene proizvodnje koji su nastali tijekom razdoblja za koje se sastavlja.
Prema području za koje se sastavlja kalkulacija može biti mikroekonomska i
makroekonomska. Mikroekonomske kalkulacije se satavljaju za potrebe pojeinačnih poduzeća
i temelje se na uvjetima poslovanja određenog gospodarskog subjekta, a to znači da se
uzimaju prinosi, tehnički normativi, prirodni i drugi uvjeti koji vrijede za to poduzeće ili
poljoprivredno gospodrarstvo, te nabavne i prodajne cijenekoje ono postiže na tržištu, dok se
makroekonomske kalkulacije sastavljaju za neko šire proizvodno područje, na primjer, za
određenu regiju ili za cijelo nacionalno gospodarstvo.25 Takve se kalkulacije temelje na
prosječnim uvjetima proizvodnje, te prosječnim prirodnim i tržišnim uvjetima koji vrijede za
odeđeno područje. Za makroekonomske kalkulacije uzimaju se pune cijene resursa i
proizvoda bez korigiranja za novčane naknade, novčane poticaje i premije koje država plaća
proizvođačima. Na temelju markoekonomskih kalkulacija vlada utvrđuje cijene ekonomske
politike, a to na primjer, visina poreza, novčanih poticaja, carina, uvjete kreditiranja, otkupne
cijene i sl.
Kalkulacije prema sadržaju mogu se odnostiti na poduzeće u cjelini( sintetičke kalkulacije),
pojedine proizvode, usluge ili linije proizvodnje( analitičke kalkulacije), učinke pojedinih
24 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 97.25 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 98.
19
tehničkih sredstava( kalkulacije korištenja kapaciteta) ili pojedina dugoročna
ulaganja( investicijske kalkulacije).26
Izračunavanje troškova i cijena jest osnovna svrha izrade kalkulacije. No, osim izravnog
utvrđivanja troškova i cijena, kalkulacije služe i kao podloga za izradu različitih dugoročnih i
kratkoročnih poslovnih odluka, a to su na primjer:27
utvrđivanje strukture i intenziteta opsega proizvodnje
određivanje najpovoljnijeg obujma korištenja i optimalnog vijeka tehničkih sredstava
ocjenjivanje ekonomske opravdanosti i veličine trajnih ulaganja( investicija)
Cijena koštanja je zbroj svih troškova proizvodnje podijeljen količinom dobivenih proizvoda
odnosno usluga.28 Prema tome, kalkulacija čiji je rezultat cijena koštanjaobuhvaća sve
troškove nastale u proizvodnji određenog proizvoda ili usluge. Kalkulacije se u poduzećima
sastavljaju u različitim oblicima i različitim sadržajima, više manje raščlanjene na
pojedinačne elemnte, ovisno o vlastitim potrebama, odnosno prirodi djelatnosti kojom se
poduzeće bavi. U proizvodnom poduzeću uobičajeni elementi kalkulacije pune cijene koštanja
su sljedeći:29
1. materijal za izradu
2. plaće izrade
3. amortizacija
4. opći troškovi prodaje
5. opći troškovi izrade
6. opći troškovi uprave
Zbrajanjem iznosa troškova svih navedenih elemenata(stavki) kalkulacije dobiva se iznos
ukupnih troškova, a njegovim dijeljenjem s količinom dobivenih proizvoda dobiva se cijena
koštanja.30
26 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 98.27 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 98.28 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.29 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.30 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.
20
Najpoznatije metode kalkulacije:31
1. djelidbena(divizijska) i
2. dodatna(adicijska)
Djelidbena kalkulacija služi za izračunavanje cijena koštanja, i to uglavnom postupcima
dijeljenja ukupnih troškova količinom dobivenih proizvoda.32
Neke se metode djelidbene kalkulacije razlikuju prema broju i vrsti proizvoda za koje se
cijene koštanja utvrđuju. Djelidbena kalkulacija se može podijeliti na:33 (1) čistu
(jednostavnu) djelidbenu kalkulaciju, (2) raščlanjenu (složenu) djelidbenu kalkulaciju, (3)
višefaznu djelidbenu kalkulaciju, (4) kalkulacija srodnih proizvoda i (5) kalkulacija vezanih
proizvoda.
Dodatna kalkulacija je računski postupak izračunavanja cijena koštanja posebnim postupcima
dodavanja općih troškova na izravne troškove i dijeljenjem tako dobivenih ukupnih troškova
različitih proizvoda s njihovim količinama.34
Neke se metode dodatne kalkulacije razlikuju prema načinu obuhvata i dodavanja općih
troškova. One se dijele na:35 (1) skupnu dodatnu kalkulaciju i (2) raščlanjenu dodatnu
kalkulaciju.
Prema svemu navedenome o kalkulacijama, možemo zaključiti da se kalkulacije izrađuju radi
rješavanja različitih ekonomskih i organizacijskih problema u poduzećima. Potrebno je
redovito pripremati određene odluke koje će utjecati na funkcioniranje radnog procesa i
rezultate buduće proizvodnje. Kalkulacije su temeljni dio za izradu planova poduzeća, kao i
za praćenje i analizu ostvarenih rezultata poslovanja tvrtke.
31 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.32 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.33 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.34 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.35 Karić M., Ekonomika poduzeća, 1. izdanje, Ekonomski fakultet Osijek, 2001., str. 105.
21
7. KONTROLA TROŠKOVA
Nepovoljna odstupanja koja su vidljiva u izvještajima o troškovima, vrlo brzo će postati
predmet zanimanja menadžmenta. Oni sustavi koji pokazuju odstupanja kojima menadžment
treba posvetiti posebnu pozornost poznati su kao upravljanje na temelju izuzeća( management
by expection).36 Menadžeri troše svoje vrijeme i energiju na popravljanje stvari koje su loše
krenule te očuvanju poduzeća na putu koji vodi ostvarenju zacrtanih ciljeva. Redovita
kontrola osigurava postojanje ranog otkrivanja neučinkovitosti, te također pokazuje nove
trendove i promjene u okružju.
Kontrola troškova također predstavlja dodjeljivanje odgovornosti pojedinim osobama za
određene budžete ili dijelove budžeta, te stoga kažemo kontrola na temelju odgovornosti
( control by responsibility).37 Kada dođe do neostvarenja ciljeva, sudionici budžetiranja
moraju opravdati budžet i obrazložiti zašto je došlo do neostvarenja.
Da bi se izvještaji o odstupanjima mogli koristiti potrebno je da se budžetirani i ostvareni
podaci računaju na isti način i za istu razinu aktivnosti. Iz tog razloga, ako je moguće bolje bi
bilo koristiti fleskibilne budžete, odnosno omogućavanje promjena budžeta u skladu s
promjenama razina aktivnosti.
Kontrola mora biti usmjerena k rješavanju problema, a ne izazivanju konflikata.38
36 Chadwick Leslie, Osnove upravljačkog računovodstva,2. Izdanje, Mate, Zagreb, 2000., str. 104.37 Chadwick Leslie, Osnove upravljačkog računovodstva,2. Izdanje, Mate, Zagreb, 2000., str. 104.38 Chadwick Leslie, Osnove upravljačkog računovodstva,2. Izdanje, Mate, Zagreb, 2000., str. 104.
22
8. UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA
Upravljanje troškovima je dio ukupnog procesa upravljanja poslovnim uspjehom poduzeća.
Obuhvaća postupke kojima se u poslovanju poduzeća procjenjuje odnos između troškova i
koristi. Cilj je u dugom roku maksimalizirati dobitak (profit)39. Nije svrha troškove po svaku
cijenu snižavati (tzv. rezanje troškova), već je svrha poduzimati aktivnosti, premda one
stvaraju troškove, radi osiguravanja trajno profitabilnog poslovanja, odnosno najveće moguće
dugoročne koristi.40 Računovodstvo je glavni izvor informacija za upravljanje troškovima.
Financijsko računovodstvo usmjereno je vanjskim korisnicima, a računovodstvo troškova je
usmjereno pripremanju informacija za sastavljanje financijskih izvješća.
Računovodstvo troškova također služi i za upravljanje troškova, odnosno zadovoljavaju se
potrebe menadžera u procesu pripreme tekućih i dugoročnih odluka. Informacije
računovodstva troškova omogućuju, prije svega, utvrđivanje cijena koštanja proizvoda i
usluga, procjenjivanje vrijednosti zaliha i utvrđivanje ostvarenog financijskog rezultata.41
Među ključnim načelima u upravljanju troškovima stoji da za različite namjene treba koristiti
različite troškove. U obračunu troškova po vrstama procjenjuju se troškovi odvojeni po
njihovim prirodnim vrstama, u obračunu po mjestima troškova važna je podjela troškova na
izvorne i izvedene, u kalkulacijama cijena koštanja odvajaju se izravni i opći troškovi, kao i
troškovi proizvoda i troškovi razdoblja, za donošenje pojedinačnih poslovnih odluka mogu se
koristiti granični, oportunitetni, relevantni, stalni , promjenjivi, dospjeli, kontrolirani,
nekontrolirani, povijesni i budući troškovi.42
39 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.2.40 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.2.41 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.2.42 Karić M., Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J.J. Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006., str.2.
23
9. ZAKLJUČAK
Računovodstvo troškova osigurava upravi društva podatke o troškovima određenih
proizvoda, aktivnosti ili funkcija u društvu, te na taj način računovodstvo troškova upoređuje
stvarne troškove sa unaprijed određenim veličinama. Računovodstvo troškova jest također
izvor različitih podataka i informacija potrebnih za brojne kako svakodnevne tako i dugoročne
odluke. Šef računovodstva ili osoba zadužena za računovodstvo troškova u većini slučajeva
obavlja nadzor nad računovodstvom troškova u poduzeću. U računovodstvo troškova kao
cjelinu se uključuje i utvrđivanje i objavljivanje podataka o troškovima materijala, rada te o
indirektim troškovima proizvodnje, ali i vođenje dokumentaciju u vezi s time. Način na koji je
računovodstvo troškova sastavljen u nekom poduzeću , ovisi o tome do koje mjere ono
sudjeluje u donošenju upravljačkih odluka. Izvori nastajanja troškova su elementi
proizvodnje, a oni uključuju ljudski rad, predmete rada, te sredstva za rad.
24
10. LITERATURA
1. Polimeni S. Ralph, Handy A. Sheila, Cashin A. James, Troškovno računovodstvo,
Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 1999.
2. Karić Marijan, Ekonomika poduzeća, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku,
Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2001.
3. Chadwick Leslie, Osnove upravljačkog računovodstva,2. Izdanje, Mate, Zagreb,
2000.
4. Karić Marijan, Računovodstvo troškova – zbirka zadataka, Sveučilište J. J.
Strossmayera, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006.
25
11. POPIS SLIKA I TABLICA
1. Tablica 1. - Sastavnice elementarnih troškova 6
2. Slika 1. - Formula za izračunavanje koeficijenta promjenjivosti 11
3. Slika 2. - Ukupni fiksni trošak 12
4. Slika 3. - Ukupuni prosječni trošak 13
5. Slika 4. - Prosječni varijabilni trošak 14
6. Slika 5. - Ukupni varijabilni trošak 14
7. Slika 6. - Formula za izračunavanje graničnih troškova 16
8. Slika 7. - Vrste kalkulacija 18
26