1

Radjard Kipling

KNJIGA O DUNGLI

Prevela Nada Erceg

MOUGLIJEVA BRAA Jastreb il sad donosi no to oslobaa Manga, slijepog mia spavaju stada u zatvorenoj tali sve do zore slobodni smo mi. Sad je as ponosa i moi naih kandi, apa i otrih zubi. O, sluaj zov! Dobar lov svima koji potuju Zakon Dungle!

(Nona pjesma u Dungli) Bilo je sedam asova jedne tople, ljetne veeri, na breuljcima Sioni, kad se otac Vuk

probudio, poeao, zijevnuo i protegao sve etiri da istjera obamrlost iz apa. Majka Vuica je leala, sive njuke polegnute preko svoja etiri mladuneta to su cviljela i prevrtala se, a mjesec je prodirao svojom svjetlou u brlog u kome su stanovali.

Aruf! rekao je otac Vuk vrijeme je da krenem u lov. U trenutku kad je htio da jurne niz obronak, na ulazu u brlog pojavi se jedna mala sjenka upavog repa i procvilje:

Sreno, voo vukova! Mnogo sree i jake, bijele zube elim tvojoj plemenitoj djeci. Neka nikad ne zaborave da ima gladnih na ovom svijetu!

Bio je to akal Tabaki, ulizica koju svi vuci u Indiji preziru, jer se svuda provlai i stvara neprilike, ogovara i jede otpatke i parie koe sa seoskih ubrita. Ali i pribojavaju se akala, jer je Tabaki vie od svih u dungli sklon da pobjesni i kad ga uhvati bjesnilo, on zaboravlja da se ikad ikoga bojao, juri kroz dunglu ujedajui sve na to naie. ak se i tigar sklanja i skriva kad mali Tabaki pobjesni, jer je bjesnilo neto najsramnije to moe da se desi divljoj zvijeri. Mi to nazivamo "hidrofobija", ali oni to zovu "devani" ludilo i

2

bjee. Ui i potrai, ree otac Vuk suzdrljivo nema ta da se pojede. Za vuka, naravno, nema ree Tabaki, ali za mene, siunu linost i suva kost je

prava gozba. Ko smo mi, mi pripadnici Gidur-Loga (plemena akala), pa da moemo da biramo?

On se provue u dno jame, nae tamo kost jelena na kojoj je bilo neto mesa, sjede i skrcka je u slast.

Hvala vam na odlinom obroku ree on oblizujui ape. Ba su vam divna, plemenita djeca! Kakve krupne oi imaju! A jo su tako mladi! Da, ne treba da gubim iz vida da su kraljevska djeca otmjena od samog roenja!

I Tabaki je dobro znao, kao i svi drugi, da nema nieg goreg no hvaliti djecu pred roditeljima; sad mu je, zato, priinjavalo zadovoljstvo da posmatra kako se majka i otac Vuk nelagodno osjeaju.

Tabaki se jo malo odmori uivajui u zlu koje ini, a onda ree pakosno: ir Kan Veliki promijenio je prostore svojih lovita. Lovie, ovoga mjeseca, na

ovim breuljcima. ir Kan je bio tigar koji je ivio pored rijeke Vaingunge, dvadeset milja daleko. Nema on na to pravo ree ljutito otac Vuk. Po Zakonu Dungle on nema pravo

da mijenja svoje lovite ako to prethodno ne objavi. Poplaie svu divlja na deset milja uokolo, a ja... ja treba da lovim za to vrijeme za dvoje.

Nije ga njegova majka uzalud nazvala Langri (Hromi), dodade mirno majka Vuica hrom je u jednu nogu od roenja; zato i ne moe da lovi nita drugo sem stoke. Sad su seljaci pored Vaingunge ljuti na njega, a naljutie se i ovi nai. Prebrae dunglu tragajui za njim... a on e biti daleko; a mi i naa djeca moraemo da bjeimo kad upale travu. Zaista, ima na emu da budemo zahvalni ir Kanu!

Treba li da mu kaem koliko ste zahvalni? upita Tabaki. Gubi se! arlauknu divlje otac Vuk. Idi, lovi sa svojim gospodarom. Za jednu no

si nam nanio dosta zla. Dobro, idem ree mirno Tabaki. A vi ekajte ir Kana dolje, u ipraju. Gotovo da

i nije trebalo da vam donosim poruku. Otac Vuk oslunu. Dolje, u uvali koja je silazila prema rjeici, uo je mrsku, ljutitu tualjku tigra koji jo

nita nije ulovio, a ne tie ga se to to cijela dungla moe da uje. Glupan! ree otac Vuk. Poi nou u lov sa ovoliko buke! Zar on misli da su nai

jeleni toliko glupi kao debeli volovi pored Vaingunge? uti! Noas on ne lovi ni bikove ni jelene, ree majka Vuica on lovi ovjeka! Tualjka se prometnula u neko brundanje koje kao da je dolazilo iz svih pravaca. To je

onaj zvuk to drvosjee i skitnice, koji spavaju pod vedrim nebom, nagoni u luaki strah i neki put ih goni pravo u valje tigru.

ovjeka! ree otac Vuk iskezivi svoje bijele zube. Fu! Zar mu nije dosta crva i

3

aba u barama nego hoe da pojede ovjeka i to u naem lovitu? Zakon Dungle, koji nita bez razloga ne odreuje, zabranjuje svim zvijerima da jedu

ovjeka, sem ako ubijaju zato da bi svojoj djeci pokazali kako se ubija, ali u tom sluaju moraju da love izvan lovita svoga opora ili svoga plemena. Pravi razlog lei u tome to le ovjeka oznaava, prije ili kasnije, najezdu bijelih ljudi, naoruanih pukama, bijelih ljudi koji jau na slonovima i najezdu smeih ljudi koji nadiru u stotinama, naoruani gongovima, vatrom i bakljama. A onda cijela dungla strada... Zvijeri smatraju da je ovjek najslabiji meu ivim biima, da je najslabije naoruan i da je zato nedostojno lovca da ga takne. Oni jo kau, a to je istina, da one zvijeri koje jedu ljude ougave i da poinju da im ispadaju zubi.

Mrmljanje je poraslo i pretvorilo se u straan urlik "Aaarh!" iz punog grla tigra u skoku.

A onda se zaulo urlikanje, neobino urlanje nedostojno jednog tigra urlanje ir Kana.

Promaio je! ree majka Vuica. ta li to znai? Otac Vuk izae nekoliko koraka ispred brloga: uo je kako ir Kan divlje mumlja probijajui se kroz grmlje.

Mora da je glupan naletio na vatru drvosjea, pa je oprljio ape! gunao je otac Vuk. Tabaki je s njim.

Neto gamie uz breuljak ree majka Vuica naulivi uho. Pazi se! Neto je zautalo u grmlju. Otac Vuk se, savivi ape pod sebe, spremio za skok. A

onda, da ste bili tamo, vidjeli biste najudniju stvar na svijetu: vuk se zaustavio usred skoka. Uhvatio je zalet, a onda je htio da se zaustavi. Tako se desilo da se odbacio etiri ili pet stopa u vazduh, a onda je pao na isto mjesto sa koga se otisnuo.

ovjek! viknu on. Mali ovjek! Pogledaj! I, zaista, pred njim, oslanjajui se na nisku granu, pojavio se crni djeai potpuno go,

najslai i najnjeniji siuni stvor koji je ikada u noi stigao do brloga vuka. Podigao je oi, pogledao oca Vuka u lice i osmjehnuo se.

Je li to ovjekovo mladune? upita majka Vuica. Nikad ga dosad nisam vidjela. Donesi ga ovamo.

Kad je potrebno, vuk umije, naviknut da prenosi svoje mlade, u zubima da prenese i jaje, a da ga ne slupa. Sad, iako su se eljusti vuka priklonile oko lea djeaka, nijedan zub nije ogrebao djeakovu kou kad ga je spustio meu svoje mlade.

Kako je sladak! Kako je go! I kako je jak! govorila je njeno majka Vuica. A djeai se gurao meu vuiima da se domogne toploga krzna. Gle, gle, hoe da jede sa naima... znai to je ovjekovo mladune. Je li se ikad

Vuica mogla pohvaliti da je podojila ovjekovo mladune zajedno sa svojima? uo sam da su o tome govorili, ali ne u naem oporu i ne u nae vrijeme ree

otac Vuk; Nema nijedne dlake i mogao bih da ga ubijem dodirujui ga samo nogom. Ali, eto, on me gleda i nije ga strah!

Uto se mjeseina na ulazu u jamu zastrije, jer se pojavie etvrtasta glava i snana

4

ramena. ir Kan zatvori ulaz u namjeri da ue u jamu. Tabaki je skriven iza njega vikao: Gospodaru, gospodaru, tu je uao! ir Kan nam ukazuje veliku ast ree otac Vuk ljutita pogleda. ta eli ir Kan? Moj plijen! ovjekovo mladune je krenulo ovuda. Roditelji su pobjegli. Dajte mi

ga! ir Kan je naletio na vatru drvosjea, kao to je otac Vuk pretpostavljao, pa je zbog

opekotina na apama bio strahovito ljut. Ali, otac Vuk je znao da je ulaz u brlog pretijesan za jednog tigra. ak i tamo gdje je stajao, ir Kanu je bilo tijesno, pa su mu ape i ramena bili uklijeteni, kao to ovjek, priklijeten u nekom buretu, ne bi mogao da se bori.

Vuci su slobodan narod ree otac Vuk. Nareenja primaju samo od Vrhovnog savjeta svog opora, a ne od nekog ubice stoke koji je manje ili vie prugast. ovjekovo mladune je nae ...ak i ako hoemo da ga ubijemo.

Ako hoete!... Kako vi to razgovarate sa mnom? Tako mi vola koga sam maloas ubio, zar treba da ekam nosa zabitog u vau pseu jazbinu, iako se radi o mom punom pravu? Sluajte, govori vam ir Kan!

Tigrovo rikanje je ispunilo brlog kao grmljavina. Majka Vuica otrese mladunad sa svoga krzna i ustremi se, plamenih oiju kao dvije zelene vatre u tmini, prema uarenim oima ir Kana.

A sad u ti ja, Raka (avo) odgovoriti. Mladune pripada meni! Upamti Lungri (Hromi). Moje je! I neemo ga ubiti! ivjee i trae sa oporom, i lovie sa oporom. I pripazi se, ti love na male golae, ti jediabo, ubico riba! Jo e doekati da te on goni! A sad, izlazi odavde ili e se, tako mi Sambura koga sam ulovila (a upamti da ja ne jedem izgladnjelu stoku), svojoj majci vratiti, nagorjela ivotinjo Dungle, jo hromiji nego to si bio. Gubi se!

Otac Vuk podie pogled, zaprepaen. Ve je bio zaboravio na dane kad je jurio za majkom Vuicom, u pravednoj bici protiv pet drugih vukova, u ono daleko vrijeme kada su je u lovovima opora, ne samo iz milote, zvali avolom.

ir Kan bi se jo upustio u borbu sa ocem Vukom, ali se nije usuivao da napadne Vuicu, jer je znao da u situaciji u kojoj se naao, Vuica ima bolji poloaj i da bi se borila na smrt. Zato se on povue sa ulaza reei, a kad se nae na otvorenom, on povika:

Pas laje u svom dvoritu. Vidjeemo ta e rei opor kad uje da ste posvojili ovjekovo mladune. Ono pripada meni i pod moj zub treba na kraju da stigne, ujte vi, upavorepi kradljivci!

Majka Vuica lee ponovo, zadihana, meu svoje mlade, a otac Vuk ree zabrinuto: U tome ir Kan ima pravo maloga treba da pokaemo oporu. Hoe li zaista da

ga zadri, majko? Ona je drhtala: Da li hou da ga zadrim? Doao je nag, nou, sam, umirui od gladi, a nije se

bojao. Gledaj, ve je jednoga od naih odgurnuo. A ovaj hromi kasapin bi ga ubio i pobjegao bi prema Vaingungi, a ovdanji seljaci bi dotrali do naih skrovita i sve bi pobili u elji za osvetom... Da li u ga zadrati? Naravno da u ga zadrati! Lezi tu, mala abo... O

5

ti, Mougli, jer ja u te zvati Mougli-aba, doi e vrijeme pa e goniti ir Kana kao to je on gonio tebe!

Ali ta e rei na to opor? ree otac Vuk. Zakon Dungle je predvidio da se svaki vuk moe, kad se oeni, povui iz opora

kome pripada; ali, isto tako, kad njegovi mladi porastu da mogu da se dre na nogama, treba da ih dovede pred Savjet opora koji se redovno sastaje, jednom mjeseno, kad je mjesec pun, da bi ostali vukovi mogli da ih dobro upoznaju. Kad se ovaj ispit zavri, vuii smiju da jure kud im je volja, a kad ubiju i svog prvog jelena, nema vie opravdanja ni za koga odraslog vuka da jednog od njih ubije. Ubicu, ma gdje da ga nau, eka smrtna kazna i, ako trenutak razmislite, vidjeete da tako mora da bude.

Otac Vuk je saekao da njegovi mladunci protre, a onda je, one noi kad se odravao savjet, sa majkom Vuicom sve njih zajedno sa Mouglijem odveo na Stijenu Savjeta na kameniti breuljak na kome je moglo da se sakupi stotinjak vukova. Akela, sivi, usamljeni Vuk, koji je zbog snage i lukavstva bio izabran za vou u oporu, leao je ispruen na stijeni; nedaleko, neto nie od njega sjedjelo je etrdeset vukova, svih veliina i svih boja, od onih starih koji su posivjeli kao jazavci i koji mogu, kad god hoe, sami da se obraunaju sa jelenom, do onih crnih trogodinjaka koji su tek vjerovali da su i oni u stanju da to uine. Usamljenik im je bio voa tek godinu dana. Nekada, u mladosti, dva puta je upao u zamku za vukove, a jednom su ga i pretukli i ostavili ubijeeni da je mrtav; tako je nauio obiaje i narav ljudi.

Malo ko je na stijeni govorio. U krugu, meu majkama i oevima, mladi su se igrali, a s vremena na vrijeme poneki stariji vuk bi se pribliio nekom vuiu, posmatrao bi ga paljivo, a onda se tiho vratio na svoje mjesto. Poneki put, opet, neka majka bi svoje mlado gurnula pod punu mjeseinu da bi bila sigurnija da nije ostalo nezapaeno. Akela je, s vremena na vrijeme, vikao:

Znate na Zakon, znate na Zakon. Dobro posmatrajte, o, vukovi! A majke su ponavljale za njim:

Gledajte, dobro gledajte, o, vukovi! Na kraju (majka Vuica je osjetila kako joj se nakostrijeila dlaka kad je doao

trenutak), otac Vuk gurnu Mouglija-abu, kako su ga zvali, u sredite kruga, a on se tamo na zemlji smijao i igrao kameniima koji su se presijavali na mjeseini.

Akela nije ni podigao glavu sa apa, nego je jednolino nastavio svoj zov: Gledajte dobro!... Uto se iza stijena zau rika bio je to glas ir Kana: Mali pripada meni. Vratite mi ga. ta e Slobodnom Narodu ovjekovo mladune? Akela ak i ne mrdnu uima; on jednostavno ree: Gledajte dobro, o vukovi! ta se Slobodnog Naroda tie tamo nekakvo nareenje,

koje ne potuje Slobodni Narod... Dobro gledajte! Uto se javi mumljanje meu prisutnima, a jedan mladi etverogodinji vuk se okrenu

Akeli i ponovi pitanje ir Kana:

6

ta e Slobodnom Narodu ovjekovo mladune? Zakon Dungle predvia da, u sluaju da nisu svi saglasni da se neko od mladih primi

u opor, dvojica odraslih lanova, a koji nisu ni otac ni majka mladog vuka, govore u njegov prilog.

Ko e da govori u korist ovoga? upita Akela. Ko e meu pripadnicima Slobodnog Naroda da govori?

Nije bilo odgovora, pa se majka Vuica ve pripremila za svoju posljednju borbu, jer je znala da bi joj to bila posljednja borba ako bi do nje dolo.

Onda jedini stranac koji je primljen u opor Balu, stari Balu, mrki sanjivi medvjed koji je mlade vukove uio Zakonu Dungle, stari Balu kome je dozvoljeno da se kree kud hoe jer jede samo orahe, korijenje i med, die se na zadnje ape i promumlja:

ovjekovo mladune... ovjekovo mladune... poe on. Evo ja u govoriti u prilog ovjekovog mladuneta. Nema zla u ovjekovom mladunetu. Ja nemam dar govora, ali govorim istinu. Dozvolite mu da juri sa oporom i da ostane sa njim. Ja u ga lino poduavati.

Jo neko treba da govori ree Akela. Balu je govorio, a Balu vaspitava nae mlade. Ko e govoriti kao Balu?

Uto na krug pade sjenka. Bila je to sjenka Bagira, crnog pantera. Krzno mu je bilo crno kao mastilo, ali u izvjesnim danima panterske are su se na njemu rascvjetavale kao to se svila prelijeva. Svi su poznavali Bagiru i niko nije elio da se sretne sa njim, jer je i Tabaki u poreenju sa njim bio manje lukav, divlji bik manje jak, a ranjeni slon manje bezobziran. Ali glas mu je bio sladak kao divlji med kad kaplje kap po kap sa drvea, a krzno meke od paperja.

O, Akelo i ti Slobodni Narode! preo je Bagira svojim umiljatim glasom ja znam da nemam nikakva prava da prisustvujem vaem sastanku. Ali Zakon Dungle predvia da se u sluajevima u kojima se pojavi sumnja, ukoliko nije rije o ubici, a radi se o mladom vuku, njegov ivot moe da se otkupi. Zakon ne govori nita o tome ko ima, a ko nema pravo da plati cijenu otkupa. Imam li pravo?

Tako je! Tako je! javie se mladi vukovi koji su uvijek gladni. ujmo Bagiru! Mladog moe neko da otkupi. Zakon tako govori!

Znam da nemam pravo da ovdje govorim i zato traim vau saglasnost. Govori! javi se dvadeset glasova. Ubiti goliavo mladune predstavlja sramotu. Osim toga on moe da nam mnogo

pomogne u lovu kad odraste. Balu je ve govorio u njegovu korist. Evo, pored Baluovih rijei ja vam nudim bika, debelog bika, svje je, ubio sam ga na nepune pola milje odavde, ako hoete da prihvatite ovjekovo mladune po Zakonu. Hoete li?

Podie se graja od glasova koji su govorili: Zato da ne? I tako e pod zimskom kiom uginuti; sagorjee ga sunce.... Kakvo zlo

moe da nam uini jedna mala, gola aba?... Nek juri za oporom!... Gdje je tvoj bik, Bagire?... Prihvatamo!

7

Onda se opet javi Akela: Gledajte... dobro gledajte, o, vukovi! A Mougli se igrao kameniima; nije uopte obraao panju na vukove koji su mu se,

jedan po jedan, pribliavali da ga osmotre. Na kraju, svi se spustie niz breuljak da potrae ubijenog bika, a sami ostadoe Akela,

Bagira, Balu i Mouglijevi vukovi. ir Kan je jo rikao u no jer je bio uasno ljut to mu nisu predali Mouglija. Da, ima pravo da rie koliko hoe, mrmljao je Bagira sam sebi u brk jer doi

e vrijeme kada e ovo malo, goliavo stvorenje izazvati ponovo tvoju riku iz sasvim drugih razloga. Ili e biti tako ili ja nita ne znam o ovjeku.

Dobro smo postupili ree Akela: ljudi i njihova mladunad su mudra stvorenja: doi e vrijeme pa e se pokazati da moe da nam bude od velike koristi.

Tako je, ree Bagira doi e trenutak u kome e on biti neophodan: jer niko ne moe oekivati da e dovijeka voditi opor!

Akela na to nita ne odgovori. Mislio je na ono vrijeme koje dolazi za svakog vodu opora, na vrijeme kad gubi

snagu i kad ga, sve slabijeg iz dana u dan, sami vukovi ubijaju i biraju novog vou, koga e opet, isto tako, ubiti.

Vodite ga ree on ocu Vuku i vaspitavajte ga kao to prilii pripadniku Slobodnog Naroda.

Tako je Mougli primljen u opor vukova Sioni, po cijenu jednog bika i lijepe rijei Balua.

A sad se potrudite da preskoite deset ili jedanaest punih godina i da zamislite kakav je udan ivot vodio Mougli meu vukovima, jer kad bismo sve to opisivali, ispunili bismo ne znam koliko knjiga. Rastao je sa vuiima koji su prije izrasli u vukove nego to je on postao djeak; a otac Vuk uio ga je ivotu i objanjavao mu smisao svega u dungli, sve dok mu svaki uanj trave, svaki dah toplog vjetra u noi i svako hukanje sove nad glavom, svako grebanje kandi slijepog mia koji se odmara na drvetu i pljesak ribice u jezeru nisu postali tako bliski kao to postaju stvari u uredu nekom inovniku. Kad nije uio, ljekario je na suncu i spavao, onda je jeo i opet je spavao. Kad je osjetio da je prljav ili kad mu je bilo vrue, on se kupao u umskim jezerima, a kad je bio eljan meda (jer ga je Balu nauio da su orasi i med isto toliko dobri za jelo kao i sirovo meso), peo se na drvee da ga potrai, a tome ga je nauio Bagira. Ispruivi se po grani, panter ga je dozivao: "Doi ovamo, mali brate!" a Mougli se peo ispoetka kako se penju majmuni "ljenivci", ali se ubrzo osmjelio i bacao sa grane na granu isto onako vjeto kako to ine sivi majmuni.

I on je zauzeo svoje mjesto na Stijeni Savjeta kad se tamo opor okupljao i otkrio je da moe, kad usredsredi svoj pogled na bilo koga vuka, da ga prisili da obori pogled; a to je inio samo iz zabave. U drugim prilikama izvlaio je dugo trnje iz krzna svojih prijatelja, jer vuci uasno pate od trnja i iglica koje im se zabija u krzno. Nou je silazio niz brijeg, do obraenih polja i sa velikom radoznalou posmatrao seljake u njihovim kolibama. Ali, on

8

se pribojavao ljudi jer mu je Bagira pokazao etvrtastu kutiju sa odignutom reetkom, tako vjeto sakrivenu u dungli, da Mougli umalo nije u nju upao i objasnio mu da je to zamka. A najvie od svega volio je da sa panterom ode do toplog crnog srca ume i da tamo prespava cijeli bogovetni dan, pa da pod vee posmatra kako se Bagira sprema za lov. Desno, lijevo, ve kako mu je glad nalagala a tako je postupao i Mougli samo sa jednim izuzetkom. im je dorastao do godina u kojima moe da shvata, Bagira ga je pouio da nikad ne smije da napada stoku jer je i njegov ivot otkupljen, na Savjetu opora, po cijenu ivota jednoga bika.

Cijela dungla ti pripada govorio mu je Bagira i moe da lovi sve to moe da dohvati, ali, u znak sjeanja na bika koji te otkupio, nikad nemoj da napada stoku, ni staru ni mladu. Tako je zapisano u Zakonu Dungle.

Mougli se svjesno pridravao ove preporuke. I tako je rastao i postajao sve jai kao to se deava sa djeakom koji ne ide u kolu i u

cijelom svom ivotu nema druge brige nego da se brine ta e pojesti. Majka Vuica mu je govorila, jednom ili dva puta, da ir Kan ne pripada onoj vrsti

stvorenja koja su bezopasna i da e, zbog toga, morati jednog dana da ubije ir Kana; bez sumnje, mladi vuk bi se ovog prisjeao u svakom trenutku svog ivota, ali Mougli je na to zaboravio jer je on ipak bio samo malen djeak iako bi, da je znao ljudski govor, sam sebe nazvao vukom.

A ir Kan je u dungli stalno bio na Mouglijevom tragu. Kako je voa opora, Akela, iz dana u dan sve vie stario i sve vie gubio snagu, hromi tigar se sprijateljio sa mlaim vukovima iz plemena koji su ili za njim da bi se doepali ostataka njegovog plijena, to bi im Akela zabranio da je mogao da upotrijebi svu svoju vlast. S druge strane, ir Kan im se ulagivao: udio se kako tako lijepi mladi lovci mogu da se zadovolje time da im voa bude jedan polumrtvi vuk ili ovjekovo mladune.

Kau mi govorio je ir Kan da vi ak ne smijete za vrijeme Savjeta da mu pogledate u oi!

Mladi vuci su na to zareali i koa im se jeila. Bagira je i okom i uhom bio svuda prisutan. Saznao je za ovo i jednom ili dva puta

upozorio Mouglija da se ir Kan sprema da ga jednog dana ubije. Mougli se nasmijao i odgovorio:

Sa mnom je opor, sa mnom si ti... i Balu, i ma kako da je lijen, sigurno bi pristao da jednom ili dva puta apom razmahne u moju ast. ega, onda, da se bojim?

Jednog veoma toplog dana u Bagirinom mozgu je sazrela neobina misao. Moda mu je o tome neto natuknuo Iki, bodljikavo prase. U svakom sluaju on ree te veeri Mougliju, dok je djeak, duboko u dungli, leao glave poloene na lijepo crno panterovo krzno:

Mali brate, koliko sam te puta upozorio da ti je ir Kan neprijatelj? Onoliko puta koliko ima oraha na ovoj palmi! odvrati Mougli, jer, kao to se i

moglo oekivati, nije znao da broji. Pa ta?... Spava mi se, Bagire, a ir Kan je

9

hvalisavac... ba kao Mao-Paun. Nije sad vrijeme za spavanje. I Balu to zna; i ja znam, cijeli opor to zna, pa ak i

oni glupani, oni ludi jeleni to znaju... a i Tabaki ti je to rekao. Oh, oh, odvrati Mougli tano je da je Tabaki dolazio neki dan i priao mi neku

smuenu priu kako sam ja ovjekovo mladune, kako sam gola i da nisam dostojan ak ni korijenje da kopam... a ja sam Tabakija dohvatio za rep i dva puta ga tresnuo o palmu da naui kako se treba ponaati.

Glupo si postupio, jer mada je Tabaki zao, moda je htio da ti ispria neto to se tebe tie. Dobro otvori oi, mali brate. ir Kan se nee usuditi da te ubije u dungli. Ali Akela je star i doi e uskoro vrijeme kad on vie nee moi da ulovi svog jelena i nee vie biti voa opora. Mnogi je od onih vukova koji su te posmatrali kad su te pokazivali Savjetu ve ostario, a mladi vukovi misle, jer ih je ir Kan tome poduio, da ovjekovo mladune ne spada u opor. Uskoro e postati odrastao ovjek...

A po emu ovjek ne bi smio da juri sa svojom braom? upita Mougli. Ja sam se rodio u dungli, prihvatio sam Zakon Dungle i nema nijednog meu naim vukovima kome nisam iz ape izvukao trn. Zar nisu oni moja braa!

Panter se protee cijelom duinom i priklopi oi. Mali brate, stavi svoju ruku pod moju njuku. Mougli prui svoju snanu, smeu ruku i pod samom svilenom bradom Bagirinom,

gdje su se spleli snani miii, skriveno u sjajnom krznu, napipa golo mjesto. Niko u dungli ne zna da ja, Bagira, nosim ovaj oiljak... trag ogrlice; rodio sam se,

mali brate, meu ljudima i meu ljudima je moja majka umrla, u kavezu kraljevskog dvorca u Udajpuru. Zato sam i platio cijenu u Savjetu kad si bio jo mala, bespomona beba. Da, i ja sam roen meu ljudima. I nisam poznavao dunglu. Hranili su me iza reetaka, u gvozdenom zatvoru, ali, jedne noi, kad sam osjetio da sam ja Bagira panter, a ne igraka za ljude, slomio sam bijedni katanac jednim udarcem ape i pobjegao sam. A kako sam poznavao obiaje ljudi, postao sam u dungli straniji od samog ir Kana, je li tako?

Da, ree Mougli, sva dungla se boji Bagire... sva dungla sem Mouglija. Eh, ti, pa ti si ovjekovo mladune, ree crni panter sa beskrajnom njenou pa

kao to sam se ja vratio u svoju dunglu, tako i ti treba da se vrati meu ljude, meu ljude koji su ti braa... ako te prije toga u Savjetu ne ubiju!

Ali zato, zato bi neko htio da me ubije? upita Mougli. Pogledaj me odgovori mu Bagira. I Mougli ga pogleda pravo u oi. Nije ni pola minute proteklo, a panter odvrati pogled. Eto zato! ree mu Bagira ukrtajui ape na liu. Ni ja ne mogu da otrpim tvoj

pogled iako sam roen meu ljudima, a volim te, mali brate. A drugi te mrze jer njihove oi ne mogu da otrpe tvoj pogled, zato to si mudar, zato to umije iz njihovih apa da izvadi trnje... zato to si ovjek.

Nisam to znao ree Mougli ojaeno. I namrti guste, crne obrve. Zna li ta kae Zakon Dungle? "Prvo napadni, a onda se javi glasom". I po tvojoj

10

bezbrinosti oni vide da si ti ovjek. Ali ti budi mudar. Ja sam u dubini svog srca ubijeen: prvi put kad stari Akela promai svoj plijen, a svakim danom mu je sve tee da uhvati jelena opor e se okrenuti i protiv njega i protiv tebe. Sazvae na Stijeni skuptinu i onda ... i onda... Ah, da, sjetio sam se! ree Bagira diui se. Sii dolje do koliba u dolini i uzmi malo Crvenog Cvijeta koga ljudi gaje. Tako e, u trenutku kad ti zatreba, imati saveznika jaeg od mene i od Balua i od onih u plemenu koji te vole. Idi, potrai Crveni Cvijet!

Imenom Crveni Cvijet Bagira je zvao vatru. I nijedno stvorenje u dungli nije vatru nazivalo njenim pravim imenom. Jer svaka zvijer cijelog ivota osjea samrtni strah od vatre i izmilja sto naina kako da izbjegne da je nazove pravim imenom.

Crveni Cvijet! ree Mougli. On raste u sumrak, pored njihovih koliba. Ii u da ga uzmem.

Tako treba da govori ovjekov sin! ree sa ponosom Bagira. Ne zaboravi da raste u loniima. Otmi ga na brzinu i ne zaboravi da treba da ga sauva do trenutka u kome e ti zatrebati.

Dobro, ree Mougli idem. Ali, jesi li, dragi Bagire, uvjeren on zagrli njegov sjajni vrat i pogleda ga duboko u oi da je sve to djelo ir Kana?

Tako mi slomljenog katanca koji me oslobodio, siguran sam, mali brate! E, onda, tako mi Bika kojim sam otkupljen, platiu ir Kanu dug koji mu dugujem i

to asno: moe mu se desiti da ak dobije i vie no to je zasluio. U jednom skoku Mougli odjuri. To je ovjek! To je pravi ovjek mrmljao je panter opruivi se ponovo. O, ir

Kane, nikad nisi bio u opasnijem lovu od ovog desetogodinjeg lova u kome goni abu! Mougli je jurio kroz umu, a srce mu je ludo lupalo. Stigao je do brloga u trenutku kad

se poela dizati veernja izmaglica. Povratio je dah i gledao dolje, u dolinu. Mladi vukovi nisu bili tu, a majka je, iz dubine jame, po uzbuenom disanju Mouglijevom razumjela da neka briga mori njenu abu.

ta ti se desilo, sine? upita ga ona. ir Kan kojeta brblja! odgovori on. Veeras u loviti na uzoranim njivama. Onda je odjurio kroz ipraje do potoka u dnu doline. Tamo se zaustavio jer je uo

urlik opora u lovu na sambura-jelena i zavijanje ivotinje koja se upustila u borbu sa goniocima.

A onda su se zauli podrugljivi uzvici mladih vukova: Akela! Akela! Nek Samac pokae svoju snagu! Dajte prostora voi opora! Skai,

Akela! Mora da je Samac skoio i promaio, jer je Mougli uo kljocanje njegovih praznih

vilica, a onda i bolni urlik kad ga je sambur prednjim nogama udario. Nije se vie zadravao da slua, nego se dade u trk. Urlici za njim bili su sve tii ukoliko se vie pribliavao obraenim poljima na kojima su ivjeli seljaci.

Bagira je govorio istinu! uzdahnuo je Mougli prikradajui se kolibi gdje se sakrio u

11

slami ispod prozora. Sutra e biti moj i Akelin dan. Onda se licem priljubio prozoru i posmatrao vatru na ognjitu. Vidio je kako se ena

domaina u toku noi dizala i hranila plamen crnim grumenjem, a kad je svanulo i zabijelila se hladna magla, vidio je kako dijete stavlja u korpicu oblijepljenu zemljom uareno ugljevlje, umotava je u svoj ogrta i odlazi sa kravama na pau.

I to je sve? upita se Mougli. Ako dijete to moe da uini, ni ja ne treba da se plaim.

On obie oko kue, srete se sa djetetom oi u oi, ote mu vatru iz ruku i nestade u magli, dok je djeak vritao od straha.

Sasvim lie na mene! ree Mougli duvajui u lonac kao to je vidio da to ini ena. Cvijet e umrijeti ako ga ne hranim...

On nabaci suvih granica i sasuene kore drveta na crvenilo. Na pola puta do breuljka susrete Bagiru. Njegovo krzno je blistalo od rose kao da je bilo ukraeno sjajnim draguljima sa mjeseca.

Akela je promaio ree panter. I ubili bi ga prole noi, ali su traili i tebe: Traili su te svud na breuljku.

Bio sam na oranicama. Spreman sam. Pogledaj! Mougli mu prui lonac pun vatre. Dobro... Vidio sam kako ljudi na ovo bace suvu granu, pa se Crveni Cvijet odmah

rascvjeta... Zar te nije strah? Ne... ega da se plaim? Sad se sjeam... ako to nije bio samo san... da sam, prije

nego to sam postao vuk, spavao pored Crvenog Cvijeta i da mi je bilo toplo i prijatno. Nekoliko dana je Mougli sjedio u peini i uvao svoj zemljani lonac dodajui suve

grane da bi posmatrao kako gore. Pronaao je i jednu granu koja mu je naroito bila pogodna, pa je uvee, kad se pojavio Tabaki da mu saopti da ga trae u Savjetu na Stijeni, prasnuo u smijeh i tako se smijao sve dok Tabaki nije pobjegao. Smijui se otiao je i u Savjet.

Akela-Samac leao je pored svoga kamena da bi time pokazao da je sad njegovo mjesto Voe slobodno, a ir Kan, sa pratnjom vukova koji su se hranili njegovim otpacima, etao se irom uzvienja i sluao svoje laskavce. Bagira je opruio svoje toplo meko tijelo pored Mouglija, a djeak je meu koljenima drao svoj zemljani lonac.

Kad su se svi sakupili, prvi poe da govori ir Kan, to se nikad nije usudio da uini za vrijeme dok je Akela vodio opor.

On na to nema pravo proaputa Bagira. Reci. On je kujin sin. Prepae se. Mougli skoi: Slobodni Narode, zar je ir Kan na voa? Otkud tigar moe da vodi opor? S obzirom da je skuptina otvorena i da su me zamolili... poe ir Kan. Ko te zamolio? upita Mougli. Zar smo mi akali, pa da puzimo pred ovim

mesarom? Vodstvo u oporu tie se samo opora! Zaue se urlici: uti ti, ovjekovo mladune! Pustite ga neka govori. On brani na Zakon. I na kraju, zaue se stari vukovi:

12

Neka govori Mrtvi Vuk! Jer, kad voa opora promai svoj plijen, nazivaju ga Mrtvi Vuk, dok jo ivi, a to ne

traje dugo. Akela s mukom podie glavu: "Slobodni Narode i vi, akali ir Kana, vodio sam vas dvanaest lovnih godina i za svo

to vrijeme nijedan od vas nije upao u zamku niti je ijedan od vas osakaen. Nisam vie u stanju da ulovim plijen. A vi znate kako je izvedena zavjera. Znate vi dobro kako ste me doveli do razbjenjelog jelena da biste pokazali koliko sam slab. Dobro je to smiljeno. I imate pravo da me ovdje na Stijeni Savjeta ubijete. I zato vas pitam: ko e biti nasljednik Vuka Samca? Jer, pripada vam pravo, po Zakonu Dungle, da mi priete jedan za drugim".

Zavlada tiina. Nijedan od vukova nije se usuivao da se upusti u smrtonosni boj sa Samcem. Onda zaurla ir Kan:

Tja, to da gubimo vrijeme sa ovim bezubim starcem? Svakako je osuen na smrt. A ovjekovo mladune predugo ivi. Slobodni Narode, on je moj plijen odavno. Dajte mi ga. Dosadilo mi je ovo ukrtanje ovjeka i vuka. Dosta je zavaravao dunglu deset godina. Dajte mi to ovjekovo mladune jer u inae stalno loviti ovdje i neu vam ostaviti nita no kosti. To je ovjek, ovjekovo dijete i ja ga mrzim do sri kostiju! Onda vie od pola opora zaurla:

ovjek? ovjek! ta e ovjek meu nama? Neka ide svojima! Taman posla! Pa da okrene protiv nas sav narod iz sela? usprotivi se ir Kan. Ne,

ne, dajte ga meni. On je ovjek i niko meu nama ne moe da mu pogleda meu oi! Akela ponovo die glavu i ree: On je sa nama dijelio nae obroke. Spavao je sa nama. Lovio je divlja za nas. I nije

iznevjerio nijedno slovo Naeg Zakona Dungle! A ja sam platio za njega jednog bika prije nego to ste ga primili. Pa dobro, neka

cijena jednog bika i nije tako visoka, ali ast Bagirina dostojna je potene bitke! ree Bagira najumiljatijim glasom.

Bik je plaen prije deset godina! zarea skuptina. ta nas se tie ta je bilo prije deset godina!

A vaa rije? upita Bagira otkrivajui bljetavo bijele zube. I vas nazivaju Slobodnim Narodom!

ovjekovo mladune ne smije da juri sa stanovnicima Dungle! zarea ir Kan. Dajte mi ga!

On je na brat po svemu, sem po krvi nastavi Akela. A vi hoete ovdje da ga ubijete!... Tano je, predugo sam ivio. Neki meu vama ubijaju stoku, a uo sam da neki meu vama, po nagovoru ir Kana, nou silaze i kradu sa seoskih pragova djecu. Znam da ste kukavice, pa kukavicama i govorim. Znam da moram umrijeti i moj ivot je bezvrijedan: inae ponudio bih vam svoj ivot za ivot ovjekovog sina. A da bih spasao ast opora, jer ste na ast zaboravili otkako ste bez voe opora ja se obavezujem da neu ni najmanjeg otpora pruiti kad doe vrijeme da umrem, ako pustite ovjekovo

13

mladune da se vrati meu ljude. Umrijeu bez borbe. Na taj nain e opor sauvati tri ivota. To je sve to mogu da uinim: ako pristanete, utediu vam sramotu da ubijete svog brata koji vam nita naao nije uinio... brata koji je otkupljen da bi postao lan opora, kao to predvia Zakon Dungle.

Ali on je ovjek!... ovjek!... ovjek! mumljala je skuptina. Veina vukova je prila ir Kanu, a njegov rep je ibao kroz vazduh.

Sad je tvoja sudbina u tvojim rukama! ree Bagira Mougliju. Nama ostalima preostaje samo da se borimo!

Mougli ustade drei u rukama lonac. Protee se i zijevnu pred svim vucima: bio je ogoren i uvrijeen jer, iako su bili vuci, nikad mu dotada nisu rekli koliko ga mrze.

ujte! Nemojte vie da zavijate kao psi. Dosta ste mi ove noi naglasili da sam ovjek (iako bih ja ostao vuk meu vucima do kraja svog ivota) i tek sad sam shvatio istinu u vaim rijeima. Zato vam i ne kaem "brao" nego vam kaem "sag" (psi), onako kako vi zovete ovjeka... ta ete uiniti ili ta neete uiniti, to je vaa stvar. Ali, to se mene tie, prije nego to stvari istjeramo na istac, pokazau vam ta sam ja, ovjek, donio meu vas: donio sam Crveni Cvijet koga se vi, psi, bojite.

On baci lonac na tle i nekoliko zaarenih komada zapalie suvu mahovinu koja planu, a cijeli Savjet se uasnut povue pred iskrama plamena.

Mougli spusti suvu granu u vatru i drao je tako dok nije primijetio da se vrh pali i da poinje da pucketa, a onda je die iznad glave i mahao je njome tako iznad glava, od straha izbezumljenih vukova.

Ti si sad gospodar! ree mu tiho Bagira. Spasi Akelu smrti! Uvijek je bio tvoj prijatelj.

Akela, stari sivi vuk koji nije u svom ivotu nauio da moli, baci na Mouglija moleiv pogled. On je stajao iznad njega, nag, sa dugom crnom kosom koja mu je pala po ramenima, osvijetljen plamenom upaljene grane koja se njihala i iskrila u tmini.

Dobro ree Mougli kruei pogledom unaokolo. Vidim da ste psi. Ostaviu vas i vratiu se meu sline meni... Dungla me izbacuje i treba da zaboravim va jezik i vae drugarstvo: ali biu samilosniji od vas zato to sam bio va brat po svemu sem po krvi, obeavam vam da vas neu, kad budem ovjek meu ljudima, pred njima izdati kao to ste vi izdali mene.

On udari nogom u plamen i na sve strane poletjee iskre. I nee biti borbe meu nama u oporu. Ali morate da mi platite jedan dug prije nego

to odem. On prie krupnim koracima prema ir Kanu koji je leao i glupo mirkao u plamen i

uhvati ga za dlake na podbratku. Bagira ga je slijedio da mu se nae pri ruci. Dii se, pseto! povika Mougli. Dii se kad ti nareuje ovjek jer u ti upaliti

krzno! ir Kan pognu ui i zatvori oi jer mu se upaljena grana pribliila. Ovaj koji ubija stoku rekao je da e me ubiti u Savjetu zato to me nije ubio kad sam

14

bio mali. Evo... gledaj... ovako mi, ljudi, bijemo pse. Mrdni samo brkom, Langri, pa u ti u grlo sasuti Crveni Cvijet!

On udari ir Kana po glavi granom, a tigar je skiao i zavijao u agoniji straha. Pih, osmuena mako iz dungle, gubi se, ali upamti moje rijei: kad prvi put

ponovo doem na Stijenu Savjeta kao to i prilii da doe ovjek, uiniu to sa koom ir Kana na glavi. A to se tie ostalih, znajte da je Akela slobodan i da moe da ivi kako mu se svia. Ne smijete ga ubiti jer ga ja titim. I nemojte ovdje dugo da se zadravate da uludo lupate jezicima kao da ste neko i neto, jer ste psi i zato... odlazite!

Vatra je buktala na vrhu grane, a Mougli je njom razmahivao lijevo i desno u krugu i vuci se izgubie urlajui pod iskrama koje su im prile krzna. Ostadoe samo stari Akela, Bagira i desetak vukova koji su bili na strani Mouglija. Onda Mougli osjeti duboki bol, duboko u sebi osjeti bol kakav nije do tada osjetio, on uzdahnu i krupne suze se skotrljae niz njegovo lice.

ta je to?... ta je to?... ta je to? pitao se. Ne elim da napustim dunglu... i ne znam ta mi je. Hou li umrijeti, Bagiro?

Nee, Mali brate. To su samo suze, i to se ovjeku deava ree mu Bagira. Vidim da si ovjek, a nisi vie samo ovjekovo mladune. Da, dungla e ti biti zatvorena... Nek teku, Mougli. To su suze.

Onda je Mougli sjeo i plakao tako kao da e mu srce prepui: do tada on nikada nije u svom ivotu plakao.

Sad ree on idem meu ljude. Samo, prvo treba da se oprostim sa majkom. On ode do peine u kojoj je ona stanovala sa ocem Vukom i plakao je tamo skrivajui

lice u njeno krzno, a etvoro malih je bijedno urlalo. Neete me nikad zaboraviti? pitao je Mougli. Nikada, dokle god moemo da slijedimo trag! rekoe mali. Doi do podnoja

breuljka kad postane ovjek i mi emo razgovarati s tobom i doi emo, nou, do oranica da se sa tobom igramo cijelu no.

Doi nam uskoro! rekao je otac Vuk. O, ti, mala mudra abo, doi nam uskoro jer smo nas dvoje, majka i ja, ostarjeli.

Doi nam uskoro, rekla je i majka Vuica ti moj mali goliavko! Jer, znaj, ti ovjekovo mladune, da sam te voljela vie od svoje djece.

Sigurno u doi odgovorio je Mougli. A doi u zato da na Stijeni Savjeta razapnem kou ir Kana. Nemojte me zaboraviti. Recite svima u dungli da me ne zaborave!

Zora je svitala kad se Mougli uputio niz breuljak, sam, u susret onim udesnim biima koja se nazivaju ljudi.

LOVAKA PJESMA OPORA NA SIONMA Kada je zora granula, zarikao je

15

Sambur jedanput, dvaput pa opet! Pojavila se kouta, pojavila se kouta sa izvora u umi gdje divlji jeleni poje. U izvidnici kad sam bio, sam sam to vidio jedanput, dvaput i opet! Kada je zora granula, zarikao je Sambur jedanput, dvaput i opet! Vuk se odunjao, vuk se odunjao da obavijesti opor ta ga eka. Mi smo traili, mi smo nali i slijedili njegov trag Jedanput, dvaput i opet! Kada je zora granula, opor vukova je zaurlao Jedanput, dvaput pa opet! To su noge to u dungli ne ostavljaju traga Oi to vide kroz mrak kroz mrak! Javite se, zalajte, a onda uutite! Jedanput, dvaput pa opet!

KAAOV LOV Take su ponos Leoparda, a rogovi Bivola budi ist jer se snaga lovca po sjaju koe cijeni Kad vidi da te udari ili namrten Sambur da probode javi nam odmah: mi za to znamo ve punih deset ljeta Ne ini zla stranevim mladuncima, nego ih zovi Braom i Sestrama Jer mali su i slabi, a Medvjedica im je moda majka. Kad krene u lov, mladune misli: "Niko mi nije ravan!" Ali Dungla je velika a mladune malo. Nek misli i nek uti,

(Izreke medvjeda Balua) Sve o emu se ovdje govori dogodilo se u vrijeme kad jo Mougli nije bio izgnan iz

opora sionskih vukova i prije nego to se osvetio ir Kanu, tigru. U to vrijeme Balu ga je uio Zakonu Dungle. Veliki suri medvjed, star i ozbiljan, bio

je radostan to ima uenika tako bistra uma; jer mladi vukovi nisu voljeli da ue Zakon

16

Dungle sem ono to se odnosi na njihov opor i njihovo pleme, pa im naue lovako pravilo: "Noge koje se kreu bez buke, oi koje vide u tami, ui koje oslukuju vjetar i u peini i bijeli zubi spremni da ugrizu: eto, to su odlike nae brae, izuzev Tabakija, akala i hijena koje mrzimo", bjee. Ali Mougli, kao ovjekovo mladune, morao je mnogo vie toga da naui.

Neki put bi se kroz gusti dungle dounjao Bagira, crni panter, da bi vidio dokle je stigao njegov ljubimac, pa je onda tu stajao i preo, glave oslonjene o stablo, dok je Mougli napamet govorio Baluu nauenu zadau za taj dan. Djeak je nauio da se penje na drvo isto tako dobro kao to je znao da pliva, a znao je da pliva isto tako dobro kao to je nauio da tri; a Balu, tuma Zakona, poduavao ga je iz Zakona uma i Zakona Voda: kako da razlikuje krhku granu od jake, kako da lijepo razgovara sa divljim pelama kad se sretne sa njihovim rojem na pedeset stopa iznad zemlje; ta da kae Mangiju, slijepom miu ako ga probudi iz podnevnog sna i kako da upozori vodene zmije da e skoiti u jezero, meu njih. Jer stanovnici dungle ne vole da budu uznemireni i uvijek su spremni da napadnu, onoga ko taj mir narui.

Isto tako Mougli je nauio i lovaki zov Stranca koji, onaj koji lovi na tuem lovitu, mora glasno da ponavlja sve dotle dok ne dobije odgovor. Kad se prevede, taj zov glasi: "Dozvolite mi da ovdje lovim, gladan sam". A odgovor glasi: "Lovi ako si gladan, ali nemoj ako to ini samo radi zadovoljstva".

Eto, sve to je otprilike Mougli morao napamet da naui: i uasno ga je zamaralo to mora po sto puta iste stvari da ponovi. Ali, kao to je Balu ispriao Bagiri otkako je jednom Mougli udarcem ape bio upozoren na greku, pa je pobjegao: "ovjekovo mladune ostaje ovjekovo mladune i zato mora sve da naui... sve, zna li, sve o Zakonu Dungle".

Da. Ali ne zaboravi da je on malen odgovori crni panter koji bi sasvim iskvario Mouglija da je ovaj bio samo njegov tienik. Kako da u tu malu glavu stanu svi ti tvoji dugi govori?

Ima li ikoga u dungli da je premalen da bi bio ubijen? Nema. E, pa zato ga uim svemu ovome, zato ga ispravljam, oh vrlo njeno, ako neto zaboravi.

Njeno! Ba se u to ti razumije, stara, gvozdena potkovice zamumlja Bagira. Lijepo si mu udesio lice tom tvojom njenou, danas... Uf!

Vie bih volio da je sav modar, od glave do pete od mojih udaraca, nego da upadne u nesreu zbog svog neznanja odgovori Balu uzrujano. Upravo ga poduavam pra-rijeima dungle pomou kojih moe da zatrai zatitu ptica, naroda zmija i svih onih koji kreu u lov na etiri noge, sem njegovog roenog opora. I sad moe, ako hoe, da zatrai pomo svih stanovnika u dungli. Zar to ne vrijedi one ispravke?

Dobro, dobro, samo pripazi da mi ne ubije ovjekovo mladune. Nije on panj o koji moe da otri svoje pande. Nego, reci mi, koje su to pra-rijei? ee mi se deava da treba da pruim nego li da zatraim pomo, Bagira je pri tom posmatrao svoje elinoplave, kao elik jake pande ipak, volio bih da ih znam.

Pozvau Mouglija neka ti ih kae... ako je raspoloen. Doi, mali brate!

17

Glava mu bruji kao konica odgovori siuan, neraspoloen glas odnekud iznad njih.

Mougli se spusti niz drvo. Vidjelo mu se po licu da je ljut i sa prkosom ree u trenutku kad je dodirnuo tle:

Doao sam samo zbog Bagira, a ne zbog tebe, stari Balu! Vrlo vano odgovori mu Balu iako se vidjelo da mu to nije bilo pravo. Hajde,

ponovi Bagiri pra-rijei dungle koje sam te danas nauio. Za koga pra-rijei? upita Mougli, pripitomljen time to moe da pokae ta zna.

Dungla govori mnogim jezicima, a ja ih sve znam! Ti zna poneto, ne sve. Vidi li, Bagira, kako je nezahvalan prema svom uitelju.

Hoe li ikad ijedan vui biti zahvalan starom Baluu za kolovanje?... Dobro, hajde, reci pra-rijei koje vae za sve lovake narode, kad ve sve zna... ti veliki uenjae!

Iste smo krvi, vi i ja! ree Mougli jezikom medvjeda jer se njim slue svi lovaki narodi.

Dobro je... a sada pra-rijei ptica! Mougli ponovi iste rijei, ali na kraju dodade dugi krik jastreba u lovu. Hajde reci rijei Naroda zmija ree mu Bagira. Umjesto odgovora Bagira je zauo neopisivo otro siktanje. I Mougli je uivao zbog

pokazanog znanja, poskoio je, udario se nogama o stranjicu, tapao je rukama, pa je skoio na lea Bagiri i namjestio se tako da je tabanima mogao da lupa po blistavom krznu kao po dobou, a Baluu se kreveljio u lice.

Hajde de! Vrijedjelo je to nekoliko dobrih modrica ree njeno suri medvjed. Bie mi jednog dana zahvalan za ovo, mali brate!

Onda se okrete Bagiri da bi mu ispriao kako je djeak neke rijei nauio od Hatija, divljeg slona, koji zna sve te rijei, pa kako je Hati Mouglija odveo do jezera da bi tamo od jedne zmije nauio govor zmija jer Balu nije mogao tano tome da ga poui; pa kako je Mougli sad zatien od svih nesrea koje bi mogle da mu se dese u Dungli, jer nijedan stanovnik dungle, ni zmija, ni ptica, ni ma koji etvoronoac nee mu nanijeti zla.

Nikoga ne treba da se boji zakljui Balu eui od zadovoljstva svoj veliki, krznom obrasli trbuh.

Da, sem svog roenog plemena ree tiho Bagira. A onda se glasno obrati Mougliju:

Pripazi malo na moje bokove, mali brate! ta ti je da me tako udara? Mougli je htio neto da kae, pa je panju Bagirinu htio da skrene na taj nain to ga je

snano udarao nogama o bokove. Kad su obojica sad naulila ui da uju ta hoe da kae, on ree:

I ja u imati svoje pleme, narod koji u ja sam voditi od jutra do mraka kroz drvee! Kakva je to sad izmiljotina, ti zanesenjae? upita Bagira. Da, a sa drvea u baciti grane i jo tota dolje, na dragog Balua nastavi Mougli.

Vidjeete, obeali su mi!

18

Vuf! Ogromna Baluova apa obori Mouglija sa Bagirinih plea, pa je djeak, oboren medu

ape, mogao da vidi koliko je naljutio medvjeda. Mougli... ree Balu razgovarao si sa Bandar Logama Narodom majmuna? Mougli pogleda u Bagiru da vidi da li se i Panter naljutio i primijetio je da su mu oi

bile zelene ledene kao komadii plemenitog zada. Bio si kod majmuna... sivih majmuna... naroda koji ne potuje Zakon...

prodrljivaca koji jedu sve. Stidi se! Kad me Balu oamario, ree Mougli jo leei na leima, pobjegao sam, a sivi

majmuni su sili sa grana i smilovali se na mene. A nikom drugom nije bilo stalo do mene. Mougli poe da kmezi. Samilost kod majmuna! naljuti se Balu. Kad bi planinske oluje bile bez huka...

ili kad bi se suneve zrake ohladile... eh, a ta se desilo tada, ovjekovo mladune? Pa dali su mi... dali su mi oraha i jo tota ukusno za jelo, i... i odnijeli su me u

naruju meu kronje, i rekli su mi da sam im ja brat po krvi, sem to nemam rep kao oni, i da u jednog dana postati njihov voa.

Nemaju oni vou ree na to Bagira. Lau oni i uvijek su lagali. Bili su vrlo dobri prema meni i rekli su da im opet doem. Zato me nikad niste

vodili kod majmuna? I oni se dre uspravno kao ja. I ne udaraju apetinama. I cijelog dana se igraju. Pustite me da se popnem kod njih!... Ti runi Balu, pusti me da se popnem gore. Hou da se vratim kod njih, da se igram s njima.

Sluaj ti, ovjekovo mladune, ree medvjed, a njegov glas je brujao kao grom u ljetnoj oluji nauio sam te cijelom Zakonu Dungle koji vai za sve stanovnike dungle... sem za majmune koji ive u drveu.

Oni ne priznaju zakone. Oni ne znaju ta je domovina. I nemaju svog sopstvenog jezika nego se slue pokradenim rijeima koje pokupe kad prislukuju kako drugi govore. Njihov put nije na put. Nemaju vou. I nemaju pamenja. Hvaliu se i brbljaju i hoe da se prikau kao da su neki znaajan narod u dungli, koji e napraviti velike stvari u njoj, a dovoljno je da padne samo jedan orah i oni ve mijenjaju miljenje, nasmiju se i sve zaborave. Mi, ostali stanovnici dungle, nemamo nikakve veze sa njima. I ne pijemo tamo gdje piju majmuni, ne idemo tamo gdje idu majmuni, ne lovimo tamo gdje oni love i ne umiremo tamo gdje oni umiru. Jesi li ikad do sada uo da govorim o Bandar Logi?

Ne vrlo tiho odgovori Mougli jer je poslije gromoglasnog govora Baluovog zamukla sva uma.

Stanovnici dungle su iz svojih usta i iz svojih misli izbacili njihovo ime. Majmuna je mnogo, nevaljali su, prljavi, besramni, a ele, ukoliko su uopte sposobni da ele neto odreeno, da stanovnici dungle obrate panju na njih... a mi neemo da znamo za njih ni kad bacaju na nas orahe ili suvo granje.

Samo to je zavrio, a odozgo sa drvea osu se prava kia oraha i granica i zau se ljutito iskaljavanje, kreveljenje i skakanje visoko gore u kronjama.

19

Stanovnicima dungle je zabranjeno da uspostavljaju veze sa narodom majmuna. Upamti to dobro!

Zabranjeno, ponovi Bagira pa ipak ja mislim da je Balu trebalo da te upozori na njih...

Ja?... Ja? Ta kako sam mogao i da pomislim da e ii da se igra sa takvom bagrom... Narod majmuna! Puh!

Sad se ponovo osu kia otpadaka po njihovim glavama, pa se oni dadoe u trk vukui za sobom Mouglija.

A to to je Balu ispriao za majmune, bilo je savreno tano. Oni su ivjeli na vrhovima drvea, pa kako zvijeri rijetko gledaju na gore, rijetko se pruala prilika i njima i stanovnicima dungle da se sretnu. Ali, ma gdje da naiu na bolesnog vuka ili ranjenog tigra, ili medvjeda, majmuni bi se oko njih okupili, pa bi ih ismijavali i bacali na njih orahe i tapove, a sve u nadi da e ih ovi zapaziti. A onda bi nadali stranu dreku i krijetali bi glupe pjesme i izazivali stanovnike dungle da se penju uz drvee da bi se sa njima borili ili bi se, sasvim bez razloga, odjednom meu sobom posvadili i potukli vodei rauna o tome da svoje mrtve ostave na takvom mjestu gdje e stanovnici dungle moi da ih vide. Uvijek govore o tome kako hoe da izaberu vou, kako im trebaju zakoni i obiaji, ali nikad to ne naprave, jer je njihovo pamenje takvo da ve sutradan ne znaju ta su odluili, pa su zato izmislili izreku: "Ono to Bandar Loge misle danas, dungla e misliti sutra" i u tome su nalazili utjehe. Tano je da ih nijedna zvijer nije mogla da stigne, ali, s druge strane, nijedna zvijer nije ni obraala panju na njih, pa su zato i bili oduevljeni to su privukli Mouglija i to je to toliko naljutilo Balua.

Nikad nisu znali ta e raditi kasnije jer Bandar Loge to i ne znaju. Izgledalo je da im je to dovoljno, jer se kod Bandar Loga nikad i ne zna ta hoe, ali

mora da je jednome palo na pamet, a uinilo mu se da je sjajna zamisao, da kae drugima da bi bilo korisno za njihovo pleme da Mougli doe meu njih jer je Mougli znao kako da pomou granja napravi zaklon od vjetra, pa kad bi ga uhvatili i zadrali, mogao bi i njih da naui tome. Mougli je, u stvari, kao dijete drvosjee naslijedio mnoge instinkte, pa se esto zabavljao time da pravi kolibice od opalog granja iako nije znao otkud mu to. A majmuni su ga sa drvea posmatrali i tom njegovom zabavom su bili ushieni. Ovaj put, govorili su, imae pravog vou, pa e postati najmudriji narod u dungli... bie toliko mudri da e ih svi zapaati i zavidjeti im. Zato su sad slijedili Balua, Bagiru i Mouglija kroz dunglu, ali veoma tiho sve do trenutka kad je bilo vrijeme za podnevni odmor. Tada je Mougli, strahovito posramljen, zaspao izmeu pantera i medvjeda, odluivi da nee vie imati nikakve veze sa Narodom majmuna.

Prvo, ega je kasnije mogao da se sjeti, bilo je osjeanje kako ga neke ruke prihvataju za noge i ruke... neke tvrde male ruke... pa onda granje koje ga iba po licu, a pogled mu je bludio kroz kronje dok je Balu uzbunio dunglu svojim prodornim kricima, a Bagira se, iskeenih zuba, peo uz drvo. Majmuni su urlali od oduevljenja i dohvatali se sve viih i viih grana gdje Bagira nije mogao da ih stigne i vikali su:

20

Primijetili su nas! Bagira nas je zapazio! Cijela dungla nam se divi kako smo lukavi i hitri!

I nastade onda trka, a trku majmuna kroz kronje drvea koje predstavljaju njihovu domovinu niko nikada nee moi da opie. Tamo oni imaju samo njima poznate puteve i odreene prelaze, uspone i silaze, a sve to na pedeset, ezdeset, pa i sto stopa iznad zemlje, i tuda se kreu ak i nou ako je potrebno. Dvojica najjaih majmuna uhvatila su Mouglija ispod mike, pa su s njim letjela kroz drvee sve u skokovima od po dvadeset stopa. Da su bili sami, kretali bi se dva puta bre, ali ih je usporavala djeakova teina. Mougliju se zavrtjelo u glavi, no ipak je i uivao u ovoj ludoj trci; drhtao je kad bi, s vremena na vrijeme, opaao duboko dolje, pod sobom, zemlju, ili kad bi ga bacili, pri kraju svakog skoka, a on se zaljuljao kroz prazan prostor, tako da mu je srce silazilo u pete. itava pratnja ga je slijedila prema visokim kronjama sve dok ne bi osjetio kako se one najvie granice u vrhu lome i savijaju pod njihovom teinom. A onda, sa uzdahom olakanja "hah", koje je dopiralo odnekud iz grla, opet su se bacali u vratoloman skok i doekivali se rukama i nogama na niske grane susjednog drveta. U ponekom asu Mougli je mogao da sagleda dunglu miljama i miljama daleko, mirnu i zelenu, kao da na sred mora sjedi na katarci nekog broda, a onda bi mu opet grane i lie udarali o lice, i, zajedno sa svoja dva pratioca, gotovo da bi se spustio do same zemlje.

I tako skaui, kliui se, uz lom i krckanje grana, uz urlik i ciku cijelo pleme Bandar Loga jurilo je putovima drvea, sa Mouglijem, svojim zarobljenikom.

Ispoetka se plaio da ga ne ispuste, a onda je osjetio kako ga hvata ljutnja. Znao je koliko bi bilo uzaludno da se otima, pa poe da razmilja. Prvo to bi trebalo da uini to je da obavijesti Balua i Bagiru jer, kreui se ovakvom brzinom, njegovi prijatelji e brzo zaostati za njim.

Da pogleda dolje, ne bi mu koristilo jer je mogao da vidi samo grane, a gore, u plavetnilu, daleko, ugledao je jastreba ila koji je kruio i lebdio nad dunglom, straarei nad stvorovima koji umiru. il je primijetio da majmuni neto nose, ali ta to nije mogao da otkrije, pa se sjurio nekih stotinjak metara da bi osmotrio da li je njihov plijen dobar za jelo.

Iznenaeno je zviznuo kad je ugledao kako izvlae Mouglija na vrh jedne kronje i zauo Mouglijev zov na jeziku ptica: "Iste smo krvi, ti i ja".

Talasi granja sklopili su se nad djeakom, ali il je, jednim zamahom krila, stigao nad drugo drvo i opet ugledao mali, smei tovar.

Slijedi moj trag vikao je Mougli. Obavijesti Balua iz plemena Siona i Bagiru iz Savjeta na Stijeni.

Od koga je poruka, brate? Jer, il nikada ranije nije vidio Mouglija iako je uo da govore o njemu. Poruuje Mougli, aba... ovjekovo mladune... tako me zovu!... Slijedi moj trag...

aag. Posljednje rijei je doviknuo u trenutku kad je opet bio baen kroz vazduh; ali il je

21

stigao da mu da znak da ga je shvatio, pa se opet podigao uvis, toliko visoko dok nije izgledao kao zrno pijeska; a onda se zaustavio u tom poloaju, pa je oima koje su mu sluile kao teleskop posmatrao brazdu meu drveem koju je za sobom ostavljala Mouglijeva pratnja.

Nikad oni ne odu daleko ree sam sebi sa smijekom. Nikad ne dovre ono to su zapoeli. A uvijek neto novo hoe, te Bandar Loge. A ovaj put, ako me oko ne vara, upleli su se u neto to im nee olako proi, jer Balu nije spreman za alu, a Bagira zna mnogo vie nego to je klanje koza.

Tu, gore plovio je na krilima, kandi podvijenih pod stomak i ekao. Za to vrijeme Balu i Bagira bili su van sebe od brige i bijesa. Bagira se penjao kao

nikad dosad u svom ivotu, ali su se tanane grane lomile pod njegovim tijelom koje se klizalo natrag, a ape su mu bile pune iverja.

Zato nisi upozorio ovjekovo mladune? vikao je na uvo jadnom Baluu koji je takode krenuo u potragu svojim tekim korakom u namjeri da uhvati majmune. Umjesto to si ga namrtvo istukao, bilo bi bolje da si ga upozorio!

Brzo!... Ah!... Bre... Moemo... jo da ih stignemo! dahtao je Balu. Tim korakom ne bi stigao ni ranjenu kravu. Ti tumau zakona!... ti to tue

djecu... Ako nastavi jo jednu milju ovako, raspui e se! Bolje sjedi tu i razmisli! Napravi neki plan, nije sad vrijeme da ih goni. Jo mogu da ga ispuste ako im se suvie pribliimo.

Urula! Huuu! Moda su ga ve ispustili, izmoreni od noenja. Ko moe da ima povjerenje u Bandar Loge!... Nek mi glavu pokriju mrtvim slijepim mievima!... Nek mi daju stare kosti da gloem!... Nek me obloe saem divljih pela, pa nek me izbodu da umrem i nek me pokopaju sa hijenom, jer sam najbjedniji meu medvjedima!... Urula! Huuu! O Mougli, Mougli! Zato te nisam upozorio na Narod majmuna umjesto to sam te tukao? Ko zna da li udarci nisu iz tvoje glave istjerali nauene zadatke i da li se nee obreti u dungli sam, bez poznavanja pra-rijei!

Balu strpa glavu u ape, pa se ljuljao slijeva nadesno stenjui. Ipak mi je sve te rijei sasvim tano ponovio, maloas ree Bagira nestrpljivo.

Balu, nemoj da se izbezumljuje. ta bi dungla rekla kad bi mene ugledala da se tako sklupan valjam kao Iki, bodljikavo prase i da tako zavijam?

ta me se tie dungla. Moda je on ve mrtav? Sve dok ga ne ispuste kroz granje radi svoje razonode, ili dok ga ne ubiju zbog

lijenosti da ga dalje nose ili dok to ne uine, ja se ne bojim za sudbinu ovjekovog mladuneta. On je mudar, on zna mnogo ta, a iznad svega vano je da ima oi kojih se boje svi stanovnici dungle. Ali, nesrea je u tome to je u vlasti Bandar Loga, a oni ive na drveu i ne uvaavaju nikoga od nas.

Bagira poliza, zamiljen, svoju apu. Kakva sam ja stara budala! Debeli, mrki Korjenoderac ree Balu i iznenada se

ispravi. Tano je ono to kae Hati, divlji slon: "Svako se neega boji". A oni, Bandar

22

Loge, boje se Kaa, zmije u stijeni. I ona se penje isto tako vjeto kao oni. I lovi mlade majmune nou. I sam pomen njenog imena ledi im krv do nevaljalih repova. Hajde da potraimo Kaa.

ta nam on moe pomoi. Ta on nije naeg roda jer nema nogu i... ima zao pogled ree Bagira.

Star je koliko i podmukao. A to je najvanije, uvijek je gladan ree Balu sad pun nade. Obeaj mu na poklon mnogo koza.

Poslije jela spava pun mjesec dana. Moda i sad spava, pa ako ga probudimo, moda e sam htjeti da ubija koze.

Bagira nije dobro poznavao Kaa, pa je zato bio nepovjerljiv. U tom sluaju, nas dvojica starih lovaca moda bismo mogli da mu objasnimo

razlog. Balu protrlja olinjalo krzno svog ramena o pantera, pa zajedno pooe da trae Kaa,

Pitona na Stijeni. Nali su ga opruenog na kamenu zagrijanom od podnevnog sunca kako sa divljenjem

posmatra svoju divnu kouljicu, jer je punih deset dana posvetio presvlaenje koe i sad je blistao u punom sjaju. Svojom velikom etvrtastom glavom dodirivao je svaki as tle i sa trideset stopa svoje duine savijao se u vorove i zavijutke oblizujui pri tom usta pri pomisli na obrok koji e uskoro pojesti.

Nije skoro jeo ree Balu, jer mu je laknulo kad je ugledao njegovo divno odijelo, kao da je sainjeno od smeeg i utog mramora. Pazi se Bagire! Kratkovid je kad promijeni odijelo i spreman je na skok.

Kaa nije pripadao zmijama otrovnicama, u stvari on je prezirao zmije otrovnice koje je smatrao kukavicama, njegova snaga je leala u zagrljaju, jer koga bi on jednom omotao svojim ogromnim prstenovima u koje se savio, taj je propao!

Dobar lov! povika Balu i na razdaljini se spusti na zadnje ape. Kao i druge zmije iz njegovog roda Kaa je bio nagluv, pa u prvi as nije uo pozdrav. Ipak, on se podie malo, spreman na skok, oborene glave i ree:

Dobar lov svima. Oh! Oh! ta e ti Balu ovdje? Dobar ti lov, Bagire... Jedan meu nama je gladan. Ima li divljai u blizini? Neka srna ili bar mladi jelen? Prazan sam kao prazna vrea!

Ba smo krenuli u lov ree Balu bezbrino jer je znao da ne valja Kaa pourivati. Suvie je teak.

Dozvolite da krenem sa vama ree Kaa. Hoe li jednom ili dvaput udariti apom, to za tebe ne predstavlja neku tekou, Bagire, a ni za tebe, Balu. Ali, to se mene tie... da, ja moram neki put da ekani danima na nekom puteljku ili da se pola jedne noi penjem da bih se doepao nekog mravog zalogaja u vidu mladog majmuna. Psuuuu! Nije to vie onakvo drvee kakvo je bilo u mojoj mladosti. Sve trulo i suve grane.

Ipak ne vjerujem da tvoja velika teina niemu ne slui odgovori Balu. Da, imam pristojnu duinu... prilino pristojnu ree Kaa sa dosta ponosa. Ali,

23

ipak ovo mlado drvee nije kako treba. Eto, posljednji put kad sam lovio zamalo to nisam pao... zamalo, vjerujte, a kako sam klizao jer mi se rep nije dobro omotao oko drveta, probudio sam Bandar Loge. Kakve su mi sve pogrde vikali!

Beznoga, uta glista promrmlja Balu meu brke, prisjeajui se. Sssss! Zar su me tako nazivali? upita Kaa. Tako neto su nam rekli za posljednjeg punog mjeseca, ali mi nismo obraali panju.

Svata oni lupaju... eto, na primjer, rekli su da si pogubio zube i da ne smije da napada nita sem koza (znam i sam da su ti majmuni besramni...) boji se rogova jednog jarca nastavi medenim glasom Bagira.

Svaka zmija, a naroito jedan stari piton koji je dostojanstven kao Kaa, ne voli da pokae da je ljuta. Pa ipak su Balu i Bagira mogli da vide kako su se jaki miii s obje strane pitonove vilice stezali i grili.

Bandar Loge su promijenile lovite ree on mirno. Kad sam se danas ispeo ovamo, na sunce, uo sam kako diu galamu gore u drveu.

Eto, mi... upravo smo krenuli u potragu za Bandar Logama ree Balu. Ali, rijei je jedva procijedio jer je to bilo prvi put, koliko se sjeam, da jedna zvijer iz

dungle prizna da je zanimaju majmuni. Znai, mora da je po srijedi krupan razlog kad dva tako uvaena lovca... ovdje, u

svojoj roenoj dungli, ak sam siguran... na tragu Bandar Logama... ree na to Kaa dosta dostojanstveno iako je sav plamtio od radoznalosti.

Pravo da kaem, poe Balu nisam ja nita drugo do skromni Tuma Zakona za mlade vuie Siona, a Bagira... ovdje...

Bagira je Bagira ree na to crni panter. Njegove vilice zveknue kao elik jer se ba nije odlikovao skromnou. Evo u emu je stvar, Kaa: ti kradljivci oraha i unitavai palmi oteli su nam

ovjekovo mladune za koje si moda uo. uo sam neio od Ikija (njegove bodlje su dokaz njegove uobraenosti) da neto

slino ovjeku ivi meu vukovima, ali nisam mu mnogo vjerovao. Jer, Iki uvijek mnogo pria o onome to je tek napola uo, pa onda to loe prenosi.

Da, tano je. Radi se o malom ovjeku kakvog jo nismo do sada vidjeli ree Balu. To je najbolji, najpametniji i najhrabriji mali ovjek... a moj je uenik i on e proslaviti ime Balua kroz cijelu dunglu, a osim toga, ja ga... mi ga volimo, Kaa.

Ts, ts! ree Kaa njiui glavom. Znao sam i ja ta znai ljubav. Mnogo bih vam o tome mogao da priam...

Bolje bi bilo da to ostavimo za jednu svijetlu no, kad nam stomaci budu puni ree ivo na to Bagira. Jer nae ovjekovo mladune je sad u rukama Bandar Loga, a mi znamo da od svih stanovnika dungle oni se jedino boje Kaa.

Mene jedino da se boje?... Imaju i zato ree Kaa. Brbljivi su, luckasti, oholi... Oholost, ludost i brbljivost! Eto to su majmuni. Ali za ljudsko stvorenje nije dobro da se nade u njihovim rukama. Dosade im i orasi koje beru, pa ih bacaju. Ili nosaju neku granu po

24

pola dana kao da namjeravaju neto sa njom da naprave, a onda, odjednom je prelome na dvije i bace. Zaista se tom malom ljudskom stvorenju ne moe zavidjeti. A mene su nazivali, ako se ne varam i... uti otrov, zar ne?

I glista... glista... glista ree Bagira. A jo su ti nadijevali druga imena samo ja to ne mogu zbog stida da ponovim.

Da, treba ih malo nauiti kako da govore o gospodaru. Aaa-sssp! Treba ih malo opomenuti! A gdje se sad nalaze sa malim?

To samo dungla zna. Mora da su negdje krenuli gdje sunce zalazi ree Balu. A mi smo mislili da ti neto zna, Kaa.

Ja? Otkud ja?... pa ja ih dohvatim samo kad mi padnu na stazu, a nikad ne lovim Bandar Loge, te abe, te punoglavce smrdljive... to se toga tie, Hasss!

Ovamo, gore! Uvis! Hilo! lio! lio! Pogledaj gore ti Balu iz opora sionskih vukova! Balu podie oi da vidi otkud dopire glas i ugleda ila jastreba. Sputao se odozgo, a

krila su mu se presijavala na suncu. Bilo je to pred sam ilov polazak na poinak, ali on je ipak prelijetao dunglu da bi pronaao medvjeda kroz gusti lia.

ta je? ree Balu. Vidio sam Mouglija medu Bandar Logama. Molio me da vam to kaem. Osmatrao

sam. Odnijeli su ga s onu stranu rijeke, u grad majmuna... U Hladne pilje. Moda e tamo ostati jednu no, deset noi, ili as. Rekao sam slijepim mievima da oni osmatraju dok traje pomrina. Eto tu vam poruku donosim. Dobar lov, vi dolje!

elimo ti punu guu i dubok san, ile doviknu mu Bagira. Neu te zaboraviti kad neto ulovim i za tebe lino u sauvati jednu glavu... O, ti, najbolji meu jastrebovima!

Nije to nita... sitnica... Djeak je znao pra-rije. To je sve to sam mogao za njega da uinim.

I il se otisnu u visinu u velikom krugu da bi dostigao svoje prostore. Znai da nije zaboravio njihov jezik ree sad Balu ponosno. Eto, tako je mlad, a

moe da se sjeti pra-rijei ak i onih koje uvaavaju ptice iako ga za to vrijeme vuku kroz granje!

Izgleda da si mu ih dobro utuvio u glavu ree Bagira. Moemo biti zadovoljni njime... A sada hajdemo u Hladne pilje.

Mnogi su znali gdje se to mjesto nalazi, ali malo je stanovnika dungle ikada taj kraj posjetilo. U stvari, ono to su nazivali Hladne pilje bio je neki stari naputeni grad, izgubljen i utopljen u dungli: a zvijeri ne vole da se nastane na bivim ljudskim stanitima. Desi se da divlja svinja i ode u taj kraj, ali lovci nikada. Osim toga tamo su ivjeli majmuni ukoliko oni uopte negdje stanuju, a nijedna zvijer koja imalo dri do svog ugleda nee ni na domak pogleda da im se priblii, sem u vrijeme velikih sua kad se u cisternama i rezervoarima koji su napola porueni stajali, zadri neto vode.

Treba nam do tamo pola noi rei Bagira. Balu se zabrinu: Ii u najbre to mogu dodade zabrinuto. Ne smijemo da oklijevamo. Ti doi za nama, Balu. Treba da se kreemo to bre...

25

Kaa i ja. Bilo da imam ili nemam noge kretau se isto tako brzo kao i ti, na svoje etiri javi

se uvrijeeno Kaa. Balu je takoe nastojao da pouri, ali je ubrzo sav zadihan morao da sjedne. Ostavie

ga. Ii e za njima kasnije, jer je Bagira krenuo ka cilju najbrim trkom pantera. Kaa nije nita govorio, ali ma koliko da je Bagira jurio i Kaa se kretao istom brzinom. Kad su bili na jednom planinskom potoku, Bagira je stekao prednost jer ga je jednim skokom savladao dok je Kaa morao da pliva sa glavom i vratom dva pedlja iznad vode. Ali, im su se nali na zemlji, Kaa je savladao razdaljinu.

Tako mi slomljenog Katanca koji me oslobodio ree Bagira kad se spustio sumrak dobar si trka!

Gladan sam, ree Kaa. A nazvali su me arenom abom! Glistom... glistom su te zvali... i to utom, puzavom! Isto je to. Pourimo! Izgledalo je kao da se Kaa razliva svud po zemlji, ali su njegove oi sigurno otkrivale

najkrai put kojim je trebalo da se kree. Za to vrijeme u Hladnim piljama majmuni nisu ni sanjali o Mouglijevim prijateljima.

Donijeli su djeaka u Izgubljeni grad pa su, u tom asu, sami sobom bili veoma zadovoljni. Mougli do tada nikada nije vidio hinduski grad, pa iako su to bile samo ruevine, prizor je za njega bio i zadivljujui i uzbuujui. Neki kralj je ovaj grad podigao u stara vremena na breuljku. Jo i sada su se mogli razaznati kamenom poploam prilazi koji su vodili do kapija ruevina gdje su na zaralim arkama visjeli ostaci drveta. Drvee je proraslo kroz zidove, hodnici su potonuli u zemlju, a divlje lijane su se njihale u velikim vijencima oko prozora na kulama.

Kraljevska palaa se nalazila na samom vrhu breuljka, mramor u dvorskim dvoritima i na vodoskocima je isprskao i sav je bio posut crvenim i zelenim mrljama, pa su ak i velike kamene ploe, na kojima su nekada ivjeli slonovi, bile povaene ili obrasle mahovinom ili ibljem. Iz palae se vidio itav niz kua bez krova koje su nekada sainjavale grad. Sad su izgledale kao prazne konice u koje je uao mrak. Bio je tu i veliki komad kamena koji je nekada predstavljao svetite i to na mjestu na kome su se ukrtale etiri ulice, pa jame i rupe na uglovima ulice koje su nekada sluile kao rezervoari za vodu i slomljene kupole hramova meu ijim lukovima su iznikle divlje smokve.

Ovaj kraj su majmuni nazivali svojim gradom i pravili su se kao da preziru stanovnike dungle zato to ive u umi. Tako, za sve to vrijeme uopte nisu znali emu su sluile svete graevine ni kako bi u njima trebalo stanovati. Posjedali bi u krug u predvorju koje je vodilo u salu za zasjedanje kraljevskog savjeta i htjeli su na taj nain da oponaaju ljude; ili su jurili kroz kue bez krovova, u nekom uglu bi pokupili kamenje i komade cigle, a onda bi zaboravili gdje su to sakrili; ili su se tukli i drali u gomili, a onda odjednom bi prestali, pa bi poeli da se igraju du terasa, gore-dolje, u kraljevskim vrtovima gdje su tresli rue i narande samo zato da bi mogli da posmatraju kako opadaju latice ili plodovi. Ispitivali su

26

sve prolaze, sva podzemlja palaa i stotine malih mranih prostora, ali nikad nisu mogli da se sjete ta su tamo vidjeli. Onda su opet lutali bez cilja, usamljeni, ili u parovima ili u grupama i estitali su jedan drugom to toliko lie na ljude. Pili su iz rezervoara gdje su vodu prljali i grizli se otimajui se ko e biti prvi na redu, a onda bi svi odjednom nagrnuli i vikali:

Niko u dungli nije tako mudar, tako dobar, tako inteligentan i tako jak kao Bandar Loge.

Pa su opet sve poinjali ispoetka dok, izmoreni gradom, ne bi krenuli natrag na vrhove drvea u nadi da e ih stanovnici dungle zapaziti.

Mougli, nauen da potuje Zakone Dungle, nije ni volio ni razumijevao ovakav nain ivota. Bilo je ve kasno popodne kad su ga Bandar Loge donijele u Hladne pilje. I umjesto da krenu na spavanje, kao to bi Mougli uinio poslije dugog napornog putovanja, oni su se pohvatali u kolo pjevajui svoje najlue pjesme. Jedan meu majmunima odrao je govor u kome je istakao da otimanje Mouglija obiljeava novu etapu u istoriji Bandar Loga jer e im on pokazati kako da pletu iblje i granje da bi se zatiili od vjetra i kie... Mougli je ubrao nekoliko lijana jer je htio da ih isplete; majmuni su pokuali da ine kao i on, ali ve poslije nekoliko minuta vie ih to nije zanimalo pa su poeli jedni druge da vuku za repove ili da skakuu na sve etiri kaljui pri tome.

Htio bih da jedem ree Mougli. U ovom dijelu dungle sam stranac. Donesite mi hrane ili mi dozvolite da sam ovdje lovim.

Dvadeset ili trideset majmuna pojurie napolje da bi mu donijeli oraha ili divljih lubenica, ali se napola puta potukoe tako da ih je to ozbiljno omelo da se vrate sa onim ostacima voa. Mougli je bio i ogoren, i ljut, i alostan, pa je sam lutao kroz naputeni grad putajui pri tom lovaki zov stranca. Ali niko mu nije odgovarao, pa je shvatio da je stigao na uasno mjesto.

Sve to mi je Balu rekao o Bandar Logama, gola je istina razmiljao je sam sa sobom. Ne znaju ni zakona, ni zova lova, nemaju vode... samo znaju neke luckaste rijei i imaju male, lopovske ruke. Pa sad ako ovdje umrem od gladi ili me ubiju, bie to moja krivica. Ipak treba da pokuam da se vratim u svoju dunglu. Sigurno je da e me Balu izbiti, ali i to je bolje nego da lutam sa Bandar Logama.

Ali, im je krenuo ka zidinama grada, majmuni su ga povukli natrag govorei mu da nije svjestan sree koja ga je snala, bockajui ga pri tom da bi ga upozorili. On je samo stezao zube i nita nije govorio i iao je tako meu njima dok ga nisu doveli do jedne terase na kojoj se nalazio veliki rezervoar od crvenog kamena u kome je dopola leala kinica. Na sred ove terase nalazili su se ostaci nekog paviljona koji je bio sav od bijelog mramora, podignutog za kraljice koje su umrle prije vie stotina godina. Krov u obliku kupole bio je napola provaljen i zasuo je podzemni prolaz kojim su kraljice mogle da prou u palau. Zidovi su bili sainjeni od izrezbarenog mramora, prekrasno umjetniko djelo bijelo kao mlijeko, ukraeno poludragim kamenjem kao to su agati, kornalini, ad i lapis-lazuli; pa kad se mjesec pojavio iza brda, njegova svjetlost je prostrujala i na tle bacila sjenke koje su

27

izgledale kao crna ipka. Izmrcvaren, umoran, a pri tom tako mlad, Mougli i pored svega nije mogao da se

suzdri od smijeha kad je vidio kako se majmuni trude da mu pokau, sve po dvadesetorica, kako su jaki, mudri, veliki i umiljati i kako bi ludo bilo da im pobjegne.

Veliki smo. Slobodni smo. Divni smo. Mi smo najdivniji narod u dungli. Mi svi to tvrdimo i to je zato istina vikali su. Sad nas uje prvi put i moi e nae rijei da prenese svim stanovnicima dungle, pa e nas potovati, a mi emo ti zato pokazati najbolje meu nama.

Mougli nije obraao na to panju, pa su se majmuni poeli okupljati na stotine u grupama na terasi da bi uli svoje sopstvene govornike kad zapjevaju na jeziku Bandar Loga, pa kada bi neki od govornika posustao, oni bi mu u horu dovikivali:

Tako je, svi se s tobom slaemo. Mougli je klimao glavom ili je obarao oi i govorio "da", kad su ga to upitali iako mu

je sve zujalo u glavi od tolike dreke. Mora da je Tabaki-akal grizao cijelo ovo drutvo razmiljao je on kad su toliko

bijesni. Nema sumnje to je "devani" ludilo! Zar oni nikad ne idu na poinak?... Evo oblaka koji e pokriti mjesec. Kad bi taj oblak bio toliko velik da se pod njim skrijem i pobjegnem u tminu. Ali... suvie sam umoran!

A dva vjerna prijatelja posmatrala su isti oblik iz zasjede u ancu pod ruevinama grada; jer Bagira i Kaa, svjesni opasnosti kakvu predstavljaju majmuni kad su u skupini, nisu htjeli da se uzalud izlau opasnosti. Majmuni nikad ne napadaju ako ih nema bar stotinu zajedno, a malo je koji stanovnik dungle spreman da se upusti u takvu igru.

Ja u se ispeti na zid na zapadu aputao je Kaa i iznenada u se pojaviti meu njima na prepad. Nee me napasti, iako su toliko mnogobrojni, ali...

Znam ta misli ree Bagira. Da je samo Balu ovdje. Ali, uiniemo to moemo. Kad ovaj oblak pokrije mjesec, ja u krenuti na terasu: izgleda da tamo dre neko savjetovanje o sudbini djeaka.

Dobar ti lov! ree Kaa smrknuto. On krenu ka zapadnom zidu. Taj zid je bio najbolje ouvan, pa je velika zmija imala

dosta muke da pronae put kojim bi se dokopala gornje ivice... U tom oblak prekri mjesec i ba kad je Mougli razmiljao ta li bi moglo sad da se desi, on zau tihi hod Bagirin na terasi. Crni panter je bez uma uspio da se domogne terase i, znajui da ne smije da gubi vrijeme ujedajui, samo je apama udarao desno i lijevo po majmunima koji su sjedjeli u grupama od po pedeset do ezdeset. Zau se urlik straha i bijesa, a kako je Bagira gazio po tijelima koja su se valjala u elji da se oslobode njegove teine, jedan majmun zavika:

Samo je jedan? Ubijte ga! Ubij! Sad se nad Bagirom sklopi guva majmuna koji su grizli, grebalij, razdirali, napadali

svud oko Bagire dok ih je pet ili est poletjelo prema Mougliju i povuklo ga gore navrh paviljona gdje su ga ugurali u jedan srueni luk. Svaki djeak koji je odrastao meu ljudima strahovito bi se ugruvao kad bi pao sa visine od petnaest stopa, ali Mougli je pao kako ga je

28

Balu nauio da pada, pa se doekao na noge. Ostani ovdje vikali su majmuni dok pobijemo tvoje prijatelje pa emo, kasnije,

doi da se igramo sa tobom... ako te otrovnice zmije ostave na ivotu. Iste smo krvi, vi i ja na to povika Mougli upotrebljavajui zov zmija. Onda zau svud oko sebe zvidanje i utanje, pa jo jednom ponovi zov da bi bio

siguran. Dobro je, ssss!... Skidajte klobuke, svi! odgovori na to dvanaestak glasova (jer sve

stare zidine u Indiji kad-tad postanu skrovite zmija, pa je i stari paviljon vrio od kobri)! Ne mii se, mali brate, jer nam tvoje noge mogu da nanesu bol.

Mougli se kretao oprezno, provlaei se kroz pukotine u mramoru i oslukujui divlju bitku koju je crni panter vodio: ulo se zavijanje, urlanje, udarci svud oko zadihanog Bagira koji se probijao i borio sa gustim redovima neprijatelja.

Prvi put u ivotu Bagira se borio da odbrani svoj ivot Mora da e se Balu uskoro pojaviti, Bagira ne smije da ostane bez zatite mislio je

Mougli. On povika glasno: "Na vodu! Bagira. Hajde do rezervoara. Skoi i zaroni. Na vodu!"

Bagira je to uo, pa mu je Mouglijev doziv zazvucao kao pozdrav to ga je ojaao za dalju borbu. Onda panter probi sebi put, sa krajnjim naporom krenu ka rezervoaru, jedva se probijajui u tiini. U tom asu sa poruenog zida koji je bio najblie dungli odjeknu kao grmljavina ratni zov Baluov. Balu je jurio to je bolje mogao, ali zaista ranije nije mogao da stigne.

Bagira, evo me. Penjem se, urim. Auvoora! Kamenje izmie ispod mojih nogu. ekajte samo, stiem Bandar Loge!

Tek to se s mukom ispeo na terasu, glava mu nestade pod talasom majmuna, ali se on ispravi, sjede na zadnje noge pa prednjim apama poe da obara svoje napadae. Onda poe da udara svud oko sebe: tras... tras... tras, kao to mlinski toak zahvata vodu. Pljusak u vodu obavijesti Mouglija da je Bagira uspio da se probije do rezervoara, a tamo majmuni nisu mogli da ga stignu. Panter je skoio u vodu i drao glavu nad vodom dok su majmuni, svud oko njega, na crvenom kamenju oko bazena skakali od bijesa gore-dolje, spremni da ga napadnu ukoliko mu padne na pamet da izae iz vode i krene u pomo Baluu. U tom asu Bagira je, izdiui podbradak nad vodom, oajan i ojaen, doviknuo zmijama svoj zov, traei od njih pomo:

Iste smo krvi, vi i ja! Kaa je, izgleda, tek sad uspio da svoj rep prevue preko zida. A Balu, upola zadavljen

pod gomilom majmuna na kraju terase morao je ipak da se osmjehne kad je zauo da crni panter trai pomo.

Tek sad je Kaa preao zapadni zid. Stigao je izvijajui se, a kamenje se pod njim kotrljalo nizbrdo. Izgleda da nije htio da propusti nijednu prednost terena na kome se nalazio: svio se i odvio dva puta da bi bio siguran da mu je svaki dio ogromnog tijela u dobrom stanju. A bitka sa Baluom je nastavljena, majmuni su oko rezervoara u kome je bio

29

Bagira luaki skakali a Mang, slijepi mi letio je tamo-amo da bi dunglu obavijestio o stranoj bici tako da je i Hati, divlji slon poeo da trubi, pa su iz udaljenih krajeva majmuni probueni iznenada krenuli kroz drvee da pomognu svojim prijateljima u Hladnim piljama, a odjek bitke prestravio je sve dnevne ptice miljama unaokolo.

Onda se priblii Kaa, veoma brz, u elji da ubije. Borbena snaga pitona sastoji se u snanom udarcu glavom i teini njegovog tijela. Kad biste mogli da zamislite koplje, ili malj, ili eki koji je teak gotovo pola tone, a kojim upravlja volja hladna i mirna, mogli biste otprilike da zamislite kako izgleda Kaa kad se upusti u bitku. Piton od etiri ili pet stopa moe da obori ovjeka ako ga udari u grudi a Kaa, kao to znate, bio je dug oko trideset stopa. Prvi njegov udarac pogodio je u sredite skupine majmuna koji su navalili na Balua i taj udarac je izveo zatvorenih usta i bez uma. Nije trebalo ekati ni sekunde vie. Majmuni se razbjeae uz urlike:

Kaa! To je Kaa! Bjeite! Bjeite! Tokom mnogih pokoljenja majmuni su svoje mlade plaili priama o Kaau, nonom

kradljivcu, koji se tako tiho provlai kroz granje kao to tiho mahovina raste i onda odnosi najjaeg majmuna. Stari Kaa zna tako da lii na neku suhu granu ili na stari panj da se i najvjetiji majmun moe da prevari jer ga ta grana ugrabi. Jedino ega su se majmuni u dungli plaili bio je Kaa jer niko od njih nije znao kolika je Kaaova mo, nijedan majmun nije se usuivao da mu pogleda u lice i nijedan se jo nije spasao iz njegovog zagrljaja.

I tako su bjeali, zavijajui od straha, na zidove i na krovove kua, a Balu je mogao s olakanjem da odahne. Iako je imao mnogo otrije krzno od Bagire, dosta je nastradao u borbi. Onda je tek i Kaa otvorio usta: on proapta neko nareenje i svi majmuni koji su se iz daljine urili da pomognu u odbrani Hladnih pilja zaustavie se tamo gdje su se nali, zakovani na mjestu uasom, a grane na kojima su sjedjeli poee da krckaju i pucaju pod njihovom teinom. Oni koji su se ispeli na zidove ili na prazne kue naglo zautae, pa u tiini koja pade na grad Mougli zau kako Bagira izlazi iz bazena i otresa vodu sa sebe. Onda se opet zau graja. Majmuni su bjeali jo vie na zidove. Peli su se po izboinama svetita od kamena i putali su krike kao da trae pomo dok je Mougli skakao od sree u paviljonu, virio je kroz mreu od mramora, kretao kao sova da bi se narugao majmunima.

Izvadi ovjekovo mladune iz klopke, ja mu ne mogu pomoi drhtao je Bagira. Uzmimo maloga i bjeimo. Mogu opet da nas napadnu.

Nee se ni pomaknuti dok im ja nareujem. Ne miite se. Ssss! Kaa je opet zaitao i tiina opet pade na grad.

Nisam, prijatelju, zaista ranije mogao da doem... ali... mi se inilo da ujem da me zove u pomo... Ovo se odnosilo na Bagiru.

Ja... ja mora da sam dozivao u borbi odgovori Bagira. Balu, jesi li ranjen? Nisam siguran da me nisu htjeli da istrgaju u sto malih medvjeda ree Balu liui

ape jednu za drugom. Vou! Sav sam poderan. Kaa, dugujemo ti, ini mi se, za nae ivote... Bagira i ja.

Ah, sitnica. Gdje je ovjekovo mladune?

30

Evo me ovdje, u klopci, ne mogu da se izvuem povika Mougli. Porueni luk na krovu zatvarao mu je izlaz.

Vodite ga! Skae po nama kao Mao, paun. Pogazie nam mlade javie se zmije iz mraka.

Gle, gle! ree Kaa osmjehujui se. Pa to zrno od ovjeka ima svuda prijatelje. Skloni se, djeae, a vi se sakrijte Otrovnice. Poruiu zid.

Kaa je prvo dobro osmotrio zid dok nije opazio u jednoj mramornoj rezbariji crnu pukotinu koja je otkrivala slabo mjesto. Dva ili tri puta lako udari glavom da se osvjedoi o daljini. Onda izdie est stopa svoga tijela pa se baci, ispruena nosa, pola tuceta puta o zid. Posao je bio dobro obavljen, kamenje popusti pa se srui uz tutnjavu i prainu i Mougli ispade kroz otvor pravo meu Balua i Bagiru... grlei miiave vratove svojih prijatelja.

Jesi li ranjen? upita Balu njeno ga steui. Umoran sam, gladan sam i napola slomljen. Ali... oh... kako su samo vas surovo

napali, brao. Krvarite. Ima ih jo takvih ree Bagira oblizujui usne i posmatrajui mrtve majmune svud

na terasi i oko rezervoara. Nije sve to nita ako si ti spaen, o moj ponosu meu malim abama! zaplaka Balu. O tome emo kasnije razgovarati ree na to suvo Bagira, to se Mougliju nije

dopalo. Nego, evo Kaa kome dugujemo zahvalnost za tvoj ivot. Zahvali mu po naem obiaju, Mougli.

Mougli se okrete i ugleda veliku pitonovu glavu koja se klatila pedalj visoko ispod njegove glave.

Gle, to je to zrnce ovjeka ree Kaa. Koa mu je glatka i ne razlikuje se mnogo od naroda Bandar Loga. uvaj se, mali, da te ne zamijenim, jednog sumraka, sa nekim majmunetom i to onih dana kad mijenjam kouljicu.

Iste smo krvi ti i ja odgovori na to Mougli. Od ove noi ja ti dugujem za svoj ivot. Od danas moj plijen bie i tvoj plijen ako bude gladan, o Kaa!

Mnogo ti zahvaljujem, mali brate ree Kaa dok mu je ledeno oko blistalo. A ta ovako vjet lovac moe da ulovi? Molim ga da mi dozvoli da ga pratim, kad sljedei put krene u lov.

Ja nita ne ubijam... premalen sam za to... ali dogonim pred prijatelje koze kad ih trae. Kad bude gladan, samo me potrai i pokazau ti emu sam vjet. Imam nekoliko sigurnih mjesta, zahvaljujui ovome, tu on pokaza svoje ruke pa ako ikada upadne u klopku, vratiu dug koji ti dugujem, kao to sam spreman da ga vratim i ovdje prisutnima Bagiri i Baluu. Nek vam je sretan lov, dragi moji uitelji!

Pametno govori! zamumlja Balu. Jer, Mougli je zahvalio na najljepi nain. Zmija za trenutak spusti svoju glavu na Mouglijevo rame. Hrabro srce i dobro vaspitanje ree on pomoi e ti da postane neto u dungli,

mali... A sad, odlazi brzo sa svojim prijateljima, odlazi na spavanje jer i mjesec e skoro

31

zai, pa je bolje da i ne gleda ta e se sad zbiti. Mjesec je zaista zaao za breuljak. Redovi majmuna, poredanih na zidu, drhtali su od

straha i uasa i izgledali su kao zupci na zidinama. Balu sie do rezervoara da se napije vode, a Bagira je dotjerivao svoje krzno. U tom asu Kaa se stuti na sredinu terase i kljocnu vilicama tako grozno da su oi majmuna bile sleene od uasa.

Mjesec zalazi. Da li je jo dovoljno svjetla da moete vidjeti? Sa zidina dopre drhtaj kao kad vjetar dodirne vrhove drvea:

Moemo vidjeti, o Kaa! Dobro. A sada gledajte, gledajte ples... ples gladnog Kaa. Ne miite se i gledajte! On se tad die dva ili tri puta u krugu, pomiui glavom zdesna nalijevo, kao kad se

zanjie katarka na brodu. A onda poe da izvodi tijelom osmice i kovrde, trouglove koji su se pretvarali u etvorougle mekih linija, pa u petougle iji su kraci treperili, a sve to je izvodio bez urbe ne prekidajui pri tom svoju tihu, zujavu pjesmu. No je postajala sve tamnija tako da se uskoro vie nije moglo razaznati treperenje i njihanje njegovog tijela, ali se jo uvijek ulo krckanje njegovih krljuti.

Balu i Bagira su se skamenili sa udnim zvukom reanja u grlima, a Mougli je sve to iznenaeno posmatrao.

Bandar Loge moete li da pokrenete ruke i noge ako vam ja to ne naredim? Govorite!

Dok ti ne naredi, ne moemo se ni pomai s mjesta, o Kaa! Dobro! Priite mi korak blie! Cijeli redovi majmuna se, i protiv svoje volje, zaljuljae naprijed, a i Balu i Bagira

zajedno sa njima brzo zakoraie. Blie! zaita Kaa. Svi se opet pokrenue. Mougli spusti ruke na Balua i Bagiru da ih zadri. Obje velike zvijeri zadrhtae kao da

ih je neko otrgao iz sna. Ne sklanjaj svoju ruku s mog ramena! proapta Bagira. Dri me jer u inae

morati da krenem da krenem prema Kaa. Aaaah! Pogledaj, pa to samo stari Kaa izvodi krivine u praini ree mu Mougli.

Hajdemo odavde. Onda se sva trojica provukoe kroz jednu pukotinu u zidu i krenue natrag u dunglu. Vuuf! ree Balu kad se nae u tiini ume. Nikad vie neu sklapati savez sa

Kaaom. Pri tom on zaklima glavom. Zna on mnogo vie od nas ree Bagira, jo uvijek drhtei. Daje jo malo

potrajalo, ja ne bih izdrao nego bih krenuo pravo u njegove ralje. Da, mnogi e krenuti jo prije nego to mjesec ponovo izae ree Balu. Imae

srean lov... na svoj nain. Ne shvatam o emu se tu radi! upita Mougli, jer nije znao ta znai arobna mo

jednog pitona. Vidio sam samo kako jedna velika zmija izvodi smijene krivine sve dok

32

se nije potpuno smrailo. A nos mu je bio sasvim ranjav. Oh, oh! Mougli, ne zaboravi da je njegov nos bio ranjav zato to se borio za tvoj ivot! ree

na to ljutilo Bagira. Isto tako su i moje ui ranjave zbog tebe i moje ape isto tako je i tvoj stari uitelj Balu sav raupan zbog tebe. Sad ni Balu ni Bagira nee zadugo moi sa zadovoljstvom da krenu u lov.

Nita to nije, glavno je da je sa nama opet ovjekovo mladune. To je istina, ali ne zaboravimo da nas je to skupo stajalo. Stajalo nas je bar toliko

skupo koliko bi nam vremena trebalo za jedan dobar, koristan lov u kome bismo proli bez rana i ozljeda i u kome ne bismo izgubili toliko dlaka (pogledaj samo kako sam oerupan), a osim toga bio bi i astan. Kaem astan zato Mougli, i upamti to, jer sam ja, crni panter morao da zovem u pomo Kaa, a osim toga mogao si da vidi nas dvojicu kako smo bili zalueni, Balu i ja, njegovim Plesom Gladi. A sve to samo zbog tvoje neozbiljne igre sa Bandar Logama, mali ovjee!

Da, u pravu si ree tuno Mougli. Ja sam zbilja rav mali ovjek i jako mi je ao. Hm, kako se kae u Zakonu Dungle, Balu? Baluu je bilo ao da i dalje alosti svog malog prijatelja, ali nije htio ni da se ali sa

Zakonom. Zato ree: Kajanje nije samo po sebi kazna. Samo, ne zaboravi Bagire da je on... jo tako

malen! Ne zaboravljam na to, ali on je ravo postupio i treba da dobije batine koje je

zasluio. Mougli, ima li ta na to da kae? Nemam. Pogrijeio sam. Balu i ti ste ranjeni. Vi ste u pravu. Bagira ga est puta

udari prilino prijateljski kad se ima u vidu da su to bili udarci jednog pantera (teko da bi ijedan od ovih udaraca bio u stanju da probudi malog pantera), ali za djeaka od sedam godina bili su to udarci koje bi bolje bilo izbjei. Ali, i to proe.

Skoi mi na plea, mali brate, pa hajdemo kui ree Bagira. Jedna od najljepih strana Zakona Dungle je to to kazna izravnava sve raune. Kad

se jednom izvri, nema vie pomena o tome. Mougli poloi glavu na Bagirina plea i duboko zaspa tako da se nije probudio ni kad

su ga paljivo spustili u peinu meu njegovu brau. PJESMA KAD BANDAR LOGE KRENU NA PUT Krenuli smo kao objeen vijenac na pola puta do ljubomornog mjeseca! Zar ne zavidite naem skakutavom rodu ? Zar ne elite jo jedan par ruku? Zar ne biste htjeli ovakav rep ljepe izvijen no Kupidonov luk? Jeste li ljuti? Al' nita zato Brate, rep ti visi pozadi!

33

U redu sjedimo gore u granju i sanjamo divne stvari koje znamo; Sanjamo o onome to emo stvoriti bilo sad ili za minut, dva bie otmjeno, veliko i dobro, jer emo izvesti kad budemo htjeli. Evo, sad emo, ali nita zato Brate, tvoj rep visi pozadi! Sve to smo ikad dosad uli od slijepog mia, zvijeri il' ptice o koi, perju, krljustima il' repu Izgovorimo brzo, svi ujedan glas! Odlino, divno! Hajde, jo jednom! Mi govorimo sasvim kao ljudi. Recimo da smo... al' nita zato Brate, vano je da rep je pozadi! Zar nije divan majmunski rod! Krenite s nama u redu to skae kroz borove mi letimo visoko, gdje je svjetlo i gdje se divlja loza njie. Znaj po naoj galami i neredu koji stvaramo kad smo budni, da emo sigurno, sigurno stvoriti neto divno!

TIGRE! TIGRE! Kako je bilo u lovu, hrabri love? Brate, ekanje je dugo i hladno! ta je sa plijenom za kojim si tragao? Brate, odsad da brsti u Dungli! Gdje ti je snaga koja je tvoj ponos? Brate, nestaje je