PRVE RANOSREDNJOVJEKOVNE GRAĐEVINE U SPLITU

Pojava grada u ranom srednjem vijeku donosi teritoriju splitskog poluotoka bitne promjene: početak transformacije palače u ranosrednjovjekovni grad, stvaranje jezgre novog naselja neposredno zapadno od Palače, stvaranje jezgri najstarijih pučkih predgrađa i izgradnju većeg broja crkvenih građevina na raznim područjima poluotoka.1

RANOSREDNJOVJEKOVNI LOKALITETI U DIOKLECIJANOVOJ PALAČI

Preobražaj Dioklecijanove palače u napučeni grad dokazuju povijesna vrela i sačuvane predromaničke građevine. Opisujući kako su se po nagovoru Severa Velikog, Solinjani sklonili u Palaču, Toma Arhiđakon navodi kako su bogatiji građani gradili kuće, a siromašni stanovali pod podzemnim svodovima i kriptama.2 Zidovi i kule Palače, branili su ranosrednjovjekovni grad, kojemu je glavni pristup bio na zapadnoj strani. Ulice antičke palače u reduciranoj širini postale su ulice srednjovjekovnog grada. Peristil je tada postao gradskim trgom, koji se naziva popločanim trgom ili trgom Sv. Dujma.3

1. ZAPADNA VRATA Dioklecijanove palače Glavni ulaz srednjovjekovnoga grada Obilježje predromaničkog doba daje reljef križa isklesan po sredini

nadvratnika, a na mjestu prvobitnog antičkog reljefa krilate božice Viktorije.

Datacija u VII. st.4

2. SEVEROVA PALAČA I NADBISKUPSKA KULA Antički prostori na južnom pročelju Dioklecijanove palače Preuređeni u VII. st. za potreba Severa Velikog, potom ustupljeni

splitskom nadbiskupu Predromanička faza nije ostavila materijalne tragove5

1 T. Marasović – F. Oreb, Obrada graditeljskog nasljeđa u okviru projekta »Splitski poluotok«, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, 2/1976 – 371977, 75 – 108, 80.2 T. Marasović, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 11.3 T. Marasović, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 12.4 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 253.5 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 254.

1

3. CRKVA SV. MARTINA Nad sjevernim (Zlatnim) vratima palače Preuređena na mjestu prvobitnog stražarskog hodnika najkasnije u XI. st. Zadržan antički prostor hodnika sa zidovima i lezenama, veliki prozori

zazidani, ostavljeni mali otvori zatvoreni kamenim tranzenama. Izgrađen polukružni bačvasti svod.6

Od ranosrednjovjekovne građevine ostali su: bačvasti svod, tranzene, nadvratnik s natpisom presbitera Dominika, oltarna pregrada, tragovi zvonika.7

Oltarna pregrada nije primjer uobičajene pregrade, jer je u adaptiranom antičkom prostoru, ali neki elementi pružaju mogućnost interpretacije s kojom bi se ukazalo na jednu tipološku inačicu pregrade koja nije poznata na drugim primjerima na našoj obali – oltarne pregrade bez pluteja. Taj tip potvrđen je na tri sakralna objekta u Splitu i Trogiru – Splitskim crkvama Sv. Martina i Sv. Benedikta. Reduciranje pluteja nagoviješta romaniku. Kako je ista radionica izradila namještaj u crkvi Sv. Benedikta i Sv. Martina, pitanje je odnosa tih dviju crkava. Benediktinke pri osnutku samostana uz Sv. Mariju »de Taurello« dobivaju crkvu Sv. Benedikta i kapelu Sv. Martina, koje su već u funkciji, samo ih one opremaju s novim crkvenim namještajem. Taj posao izvršila je 60. – ih ili 70. – ih g. 11. st. ranoromanička radionica iz Splita, koja je ostala zabilježena po tome što je radila pregrade bez pluteja.8

Ova oltarna pregrada jedina je sačuvana in situ na našoj obali. Natpis na oltarnoj ogradi spominje posvetu Bogorodici, Sv. Grguru, papi i blaženom Martinu.9

4. CRKVA GOSPE OD ZVONIKA Izvorno posvećena sv. Teodoru, prvi put se spominje 1304, u funkciji do

II. svjetskog rata, obnovljena 1988.10

Sagrađena nad unutrašnjim zapadnim ulazom palače adaptacijom rimskog stražarskog prostora u XI. st. Orijentacija sjever – jug. Vjerojatno je crkvica smještena tu već u kasnoj antici, a temeljito preuređena u 11. st, dok najizrazitije promjene doživljava u 14. st.11

Pred glavnim pročeljem crkve nalazila se terasa kojoj se s istočne i sjeverne strne pristupalo širokim križno svođenim mostovima. Da je prostor pred crkvom bio otvoren vidi se po »točku«, rustičnoj lavljoj

6 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 23.7 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 254.8 T. Burić, Jedna ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. stoljeća, Prijateljev zbornik I, Split, 1993, 207 – 219, 207 – 219.9 T. Marasović, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 16, 17.10 J. Belamarić, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 6.11 J. Belamarić, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 8 – 17.

2

glavi razjapljene gubice kroz koju je istjecala voda koja bi pala na most. Ta ranoromanička glava je vjerojatno najstariji primjer takve funkcionalne skulpture u nas.12

Od izvorne predromaničke faze sačuvali su se: križno – kupolna svodovna polja, zvonik nad srednjim svodovnim poljem (sačuvan u cjelini), dijelovi oltarne pregrade sa natpisom splitskog gradonačelnika Firmina (1089.), ulomak pleterne skulpture na pristupnim stubama.13

Dijelovi oltarne pregrade nađeni uzidani nose natpis + IN NOMINE – KPI (Christi) D (O)MNO FURMINUS UNA CUM KPI CONIUNGE (!) MEA DOMNA MAGI ET CUM ALIA CONIGUE MEA DOMNA BITA (…), i iznad imena Furminus, malim slovima upisano PRIOR DE SPALATO. Natpis datira pregradu u 1088/89. ova oltarna pregrada vjerojatno je stajala pred oltarom na sličan način kao i pregrada Sv. Martina. Zanimljiva je pojava križa sa rozetama na zabatu, gotovo istovjetna onima s arhitrava Željeznih vrata.14

Zvonik ima čvrste uglove između kojih su se u uvučenom polju na sve četiri strane nanizali jedan nad drugim uski lučni otvori, rastvarajući se biforama na četvrtom katu. Nad time je reljefno istaknut niz konzolica od opeka i završni pojas pod strmim četverostrešnim kamenim krovom koji na vrhu nosi akroterij. Nema znakova međukatne konstrukcije. Dekorativni vijenac pod krovom predstavlja tek embrionalnu fazu ranoromaničkih arkadica. Po pojavi dekorativnog friza pod krovom približava se ranoj romanici, a najstariji je posve očuvani zvonik na našoj obali.15

Od pokretnog inventara crkve najvažnija je ikona Gospe iz 13. st.

5. CRKVA SV. APOLINARA Nad istočnim vratima palače Nije sačuvana, spominju je povijesna vrela »nad zidinama Splita«

odnosno »na istočnoj strani«. Podatak da je »hram sv. Apolinara sada nazvan od Dobre smrti« točno određuje taj položaj u obrambenom dvorištu Srebrenih vrata, gdje se crkva nalazila do 1944.

U prilogu ranosrednjovjekovnom postanku govori ime titulara koje se javlja do XI. st.

Na prostoru Istočnih vrata spominje se i Crkva Sv. Leonarda.16

12 J. Belamarić, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 8 – 18.13 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 255.14 J. Belamarić, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 7 – 29.15 J. Belamarić, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 29 – 31; T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 94.16 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 255.

3

6. ULOMAK OLTARNE PREGRADE IX – XI. st., u kripti Cibelina hrama unutar zapadnog temenosa palače Pripadao je vjerojatno kršćanskoj crkvici adaptiranoj u prostoru hrama17

7. KUĆA U ULICI ILIRSKE AKADEMIJE

Porušena 1932. Poznata po Dyggveovu crtežu kao uska jednoćelijska trokatnica Sačuvana je bifora s pleternim ornementom iz IX. st.18

Bifora ovdje stavljena u kontekst arhiđakonove ulice. ???

8.KUĆA U ARHIĐAKONOVOJ ULICI

Zaprema sjeverozapadni kut većeg sklopa kuća zapadno od Vestibula Predromanička kuća je uska, jednoćelijska trokatnica, prvobitno s

vanjskim stubištem, sa stambenim prostorima u prvom i drugom katu i kuhinjom u potkrovlju.19

Sagrađena između IX. i XI. st.20 Sačuvana je četvrtasta bifora čiji su okvir i razdijeljeni stupić ukrašeni

pleternim i vegetabilnim motivima: obrubljena lica doprozornika ispunjena su stiliziranim motivima troprute lozice sa trolisnim završecima. Razdijeljeni stupić oivičen je cik – cak motivom i ukrašen troprutom pletenicom. Isti obrub krasi i kapitel, koji je oštećen. Nazire se ostatak obrubljenoga križa s S – volutama pod vodoravnom hastom, a pod križem tropruti učvoreni motiv. Nadprozornik je sasvim otučen i dijelom odlomljen. Nazire se tek rubni cik – cak ukras. I ukrasno polje praga – klupčice je otučeno. Sačuvan je neukrašeni obrub u donjem dijelu i završeci niza troprutih pereca.21

9.TURNJAČICA U podrumskoj prostoriji postavljena u ranom srednjem vijeku (IX. – XI.

st.) u jednoj od dvorana zapadnog dijela substrukcija Dioklecijanova stana22 Dva vanjska stubišta kojima se iz dvorišta u istočnim podrumima

17 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 23; T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 245, 255.18 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 256.19 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 11.20 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 34, 256.21 T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st. Prijateljav zbornik I, Split 1993, 207 – 219, 208.22 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 9.

4

prilazilo gornjim katovima dokazuju upotrebu tog prostora u dvama različitim razdobljima ranoga srednjeg vijeka.23

Sačuvani: lukovi koji pojačavaju antički bačvasti svod, dijelovi turnja24

10. KUĆA U ULICI DOSUD IX. – XI. st. unutar dvorane s eksedrom Dioklecijanova stana Porušena 1938., izvorni izgled pročelja zgrade dokumentira fotografija. Sačuvana je bifora ugrađena u obnovljeni zid.25

11. TEMELJI STAMBENIH KUĆA Kraj Sv. Duje, otkriveni 1968, iskopavanjem prostora južno od temenosa

palače, na prostoru istočnih termi U blizini zgrade pravokutnog tlocrta istočno od temenosa Mauzoleja

otkriveni su i ranosrednjovjekovni grobovi, datirani oko 918. g.26

12. KAMENI LUK Iz prvih st. ranog srednjeg vijeka u prizemlju zgrade u Ulici kraj Sv. Ivana S polukružnim ukrasnim poljem.27

13. KUĆA U DIOKLECIJANOVOJ ULICI

Ostaci nadvratnika i luka28

14. KUĆA NA CARRARINOJ POLJANI Iako bez stilskih oznaka datira se na osnovi načina gradnje u IX. – XI. st. Tip uske jednoćelijske dvokatnice s vanjskim stubištem. Za predromaniku je znakovit polukružni rasteretni luk na unutrašnjem licu

pročelja, te zasječeni nadvratnik.29

15. KUĆA U ULICI KRAJ ZLATNIH VRATA Ranosrednjovjekovna tehnika zidanja.30

16. KUĆA U ANDRIĆEVOJ ULICI

23 T. Marasović, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 11.24 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 256.25 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 34, 256.26 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 257.27 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 257.28 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 257.29 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 34, 257.30 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 257.

5

Tragovi uskih prozora karakterističnih ta rani srednji vijek.31

17. KUĆA U ULICI MAJSTORA JURJA Sa zapadne strane obrambenog dvorišta sjevernih vrata Dioklecijanove

palače Karakteristična tehnika gradnje.32

18. KUĆA U DOMINISOVOJ ULICI Karakterističan način gradnje.33

19. KUĆA U RODRIGOVOJ ULICI Sagrađena nad jednom od antičkih pravokutnih dvorana uz zapadni zid

palače Tip uske jednoćelijske višekatnice, karakteristična gradnja.34

20. CRKVA SV. PETRA Na sjeverozapadnoj kuli palače Nije sačuvana, o postojanju u XI. st. se zaključuje na osnovi isprave iz

1069. g. u kojoj se u kontekstu o samostanu benediktinki spominje i sv. Petar »de turre«.

Kasniji dokumenti spominju crkvu na katu, pretpostavka da je zauzimala prvi kat kule.35

RANOSREDNJOVJEKOVNE GRAĐEVINE IZVAN PALAČE U SPLITU

Izgradnja zapadnog predgrađa Splita počela je u ranom srednjem vijeku neposredno uz zapadni zid Palače.36 Naselje istočno od Palače nosi naziv Lučac, po grebenu kao topografskoj značajci. Najstarija jezgra naselja nalazila se oko crkve Sv. Petra. Na zapadnom obronku Marjana je naselje Stagnja, danas u okviru predgrađa Veli Varoš. Najstarije kuće nalaze se oko Sv. Mikule.37

31 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 258.32 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 258.33 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 258.34 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 258.35 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 259.36 T. Marasović, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 19.37 T. Marasović, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 23.

6

21. CRKVA SV. EUFEMIJE

1878. je crkva izgorila, zabilježena na crtežima, 1946. g. provedeno istraživanje samostanskog sklopa Sv. Arnira – Eufemije (izvorno Sv. Benedikta).

U sklopu samostana benediktinki blizu sjevernog zida Dioklecijanove

palače.

Od predromaničke crkve koja se spominje u dokumentu o osnivanju

samostana iz 1069. sačuvali su se najdonji slojevi zida trobrodne

troapsidne bazilike sa upisanim transeptom.38 Jedino dva para lezena na

bočnim zidovima, koji odgovaraju prvim dvama parovima stupova,

pokazuju i u tlocrtu stvarni oblik upisanog križa. Naglašena je uloga

transepta u elevaciji. Uzdužni srednji brod i transept bili su presvođeni

bačvastim svodovima, što se odrazilo i u obliku krovišta. Bočni brodovi

bili su neuobičajeno presvođeni na vanjskoj polovini bačvastim, a na

unutarnjoj križnim svodom. Kupola koja se dizala na križanju uzdužnog

broda i transepta imala je oblik izdužene kalote uokvirene kružnim

tamburom i pokrivene čunjastim krovom. U uglovima četvrtaste osnove

kupolne konstrukcije nalazili su se prijelazni elementi, koji su jedna vrsta

specifičnih uglovnih ispuna.39

Dijelovi arhitekture:

1. dio prozorskog okvira, vjerojatno doprozornika. Obrubljeno

ukrasno polje ispunjeno je troprutom stiliziranom lozicom unutar

koje su umetnute trolisne virovite rozete. Listovi su užlijebljeni kao

i tropruta vrpca.40

2. ulomak arhitektonskog okvira naknadno iskorišten kao spolia, zbog

čega je priklesan, pa mu je izvorna debljina bila veća od 32,5 cm.

38 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 259.39 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 88.40 T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 210.

7

Obrubljeno ukrasno polje ispunjeno je troprutom stiliziranom

lozicom s trolisnim završecima perforiranih listića.41

3. ulomak nedefinirane funkcije, sastavljen iz dva ulomka. Ukrasno

polje je dosta oštećeno i izlizano, otučenih rubova. Krajevi su

trapezasto prošireni i konkavno zaobljeni. Obrubljeno ukrasno polje

ispunjeno je troprutom, stiliziranom lozicom s trolisnim

završecima.42

4. trapezasti ulomak konkavno oblikovana kraja, ukrasno polje

oblikovano isto kao i br. 4.43

5. dva ulomka44

namještaj:

oltarna pregrada (cancellum) Gotovo cijeli pilastar sekundarno

upotrijebljen za prozorski okvir. Sastavljen je iz tri ulomka. Ukrasno polje

obrubljeno je cik – cak vrpcom i ispunjeno troprutom stiliziranom lozicom.

Iz jednoga izbojka izvija se shematski obrađena glava zmije razjapljenih

čeljusti. Donji, neukrašeni dio ukazuje na položaj pilastra u izvornoj

funkciji.45

Svi ovi ulomci nalik su onima iz crkve Sv. Martina iznad Porta aurea i

pripadaju istoj radionici. Proizvodi te radionice mogu se funkcionalno –

tipološki razvrstati u dva dijela: arhitektonsku plastiku i crkveni

namještaj. Dominantan ukrasni motiv je tropruta stilizirana lozica i

donekle cik – cak obrubi na pilastrima i prozorskim okvirima.

41 T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 210.42 T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 211.43 T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 211.44 T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 211.45 T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993. 211.

8

Karakteristične su zmijske glave kao potpis jednoga od majstora

radionice. Ova radionica djelovala je od Splita do Šibenika.46

Crkva je u XV. st. proširena gotičkom Arnirovom kapelom autora Jurja

Dalmatinca47

Pri iskopavanju su nađeni i tragovi samostana i samostanskog groblja, te

dvorišta ograđenog stupovima.

22. CRKVA SV. MIHOVILA »NA OBALI«

Sagrađena u VII – VIII st. (prema podatku A. Cutheisa koji je vezuje uz

djelovanje Ivana Ravenjanina) s vanjske strane zapadnog zida

Dioklecijanove palače između jugozapadne i pravokutne kule.48

Najstariji spomen u ispravi iz 1085, kada nadbiskup Lovre ustupa tu

crkvu samostanu Sv. Stjepana u Splitu. Samostan se obavezuje izgraditi

gostinjac uz crkvu. Zadnji spomen kultne uporabe je iz 1837, srušena je

1906.49

U prvoj fazi (VII. do VIII. st.) je mala jednobrodna crkvica dužine 6.30 m

i širine 4 m, sa polukružnom apsidom, koja zahvaća čitavu širinu

crkvenoga broda, udaljena oko 3 m od zida Dioklecijanove palače, od

koje je sačuvan sjeverni zid i sjeverna polovica apside. Pripadaju joj

ulomci oltarne menze i tranzene. Pretpostavka je da su se u toj fazi oko

crkve nalazili sarkofazi pronađeni u zidovima iz kasnije faze. Na datiranje

upućuju tipološke osobitosti i široka apsida.50

U drugoj fazi (X – XI. st.) crkva učetverostručuje površinu, produživši se

do zida Palače u kojem udubljuje apsidu.51 Od prvobitne gradnje razlikuje 46 T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split, 1993, 212, 213.47 C. Fisković, Iskopine srednjovjekovne crkve sv. Eufemije u Splitu, Historijski zbornik I, Zagreb, 1948, 201. 48 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 121, 122.49 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 112.50 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125.51 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 259.

9

se i debljinom zida. Istraživanjem su utvrđeni tragovi zidova, ali ne i poda

druge faze. U drugoj fazi crkva je jednobrodna građevina pravokutnog

tlocrta dužine 12,20 m i širine 7,40 m s apsidom udubljenom u zid Palače,

od koje znamo samo gotičku fazu. Visina crkve iznosila je do zabata

krova 9,51 m, a na bočnim zidovima 7,41 m. Na datiranje u drugu fazu

upućuje način gradnje i kameni namještaj svojstven razdoblju 10. – 11.

st.52

Od predromaničkog namještaja sačuvali su se: oltarna menza i dijelovi

oltarne pregrade: dva pluteja, pilastar i ulomak grede.

Ulomak sarkofaga s natpisom – u okruglom medaljonu očuvan je

nepotpun tekst vezan uz upravitelja dobara salonitanske crkve. Ulomak je

središnji epitafni dio sarkofaga.53

Menza – na obrubnoj pravokutnoj i glatkoj gornjoj površini vidljiv je

ostatak latinskog križa. Pravokutno udubljenje, koje se nalazi u sredini

donje grubo obrađene površine potvrđuje da se radi o oltarnoj menzi

izrađenoj u starokršćanskoj tradiciji. S tim udubljenjem menza je

nalijegala na vrh okomitog nosača učvršćenog u podu crkve.54

Plutej s arkadama – ranosrednjovjekovni plutej, raspuknut na dva dijela,

ukrašen sa četiri arkade pod kojima se nalazi po jedan križ i dvije palmete.

Stupovi kao i lukovi arkada su ukrašeni dvoprutastim dvopletom. Prazni

prostor između arkada je popunjen krinovima. Osobitost ovoga pluteja je

u njegovoj izuzetnoj dužini, odnosno kompoziciji sa četiri arkade.55

Plutej s motivom košarasta dna – drugi ranosrednjovjekovni plutej nađen

je razlomljen u dva dijela. Plutej je poput onoga sa arkadama

neuobičajeno velik, a po ornamentu se razlikuje. Na njemu su dva motiva 52 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125.53 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 118.54 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 118.55 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125,118.

10

ukrašavanja. Lijeva strana ukrašena je motivom odvojenih kazeta među

kojima su postavljene dvije granične troprutaste vrpce. Desna strana je

ukrašena ornamentom koncentričnih kružnica povezanih sa četiri

nasuprotno postavljene troprutaste pletenice, koje rastvaranjem tvore

kružnice. Unutar središnje kružnice smješten je osmerolatični cvijet. U

prostor između kružnica smješten je kvadrat koji na uglovima ima po

jedan list. Izvan kvadrata umetnuta su po dva nasuprotno položena lista

koja se izdvajaju iz pletenice. Taj složeni motiv koji podsjeća na pleteno

dno košare ima u uglovima vanjske strane raščlanjen cvjetni motiv.56

Pilastar – prednja strana ukrašena trporutastim pleterom jače je oštećena.

Pleterni ukras bio je obrubljen motivom niza malih krugova tzv.

Dijamantni motiv.57

Ulomak grede – nosi vrlo rijetko sačuvani način ukrašavanja. Lice grede

podijeljeno je u dva pojasa. Donji dio je neukrašen, dok je gornji ukrašen

nizom plitkoreljefnih kuka sa tragovima crvene, žute i modre boje, gdje je

žuta bila dominantna. Na gornjoj površini nalaze se četiri rupe za ulaganje

svijećnjaka ili križa.58

Ulomci tranzene – dva manja ulomka prozorske rešetke, ukrašena

kanalićima, koji na vanjskom spoju imaju pupoljak, tvoreći tako motiv

krina.59

Keramika: keramička posuda kojoj se nad konusnom nogom izdiže vitko

trbušasto tijelo. Posuda se datira u gotiku.60

56 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 119.57 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 119.58 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 119.59 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 120.60 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 120.

11

Kuglice za glasovanje od crvene i žute gline, pronađene u grobovima

bratovštine, služile za glasovanje.61

Produženje crkve do zidova Palače upućuje na gradnju zapadnog

predgrađa Splita.62

Početkom 15. st. izrađuje se za crkvu Sv. Mihovila poznati misal splitskog

kneza Hrvoja Vukčića, što je potvrda ugleda i značenja građevine u

kasnom srednjem vijeku. Sredinom 15. st. dolazi do znatnih pregradnji

crkve.

23. CRKVA SV. JULIJANE

Sagrađena uz sami zapadni zid Dioklecijanove plače, tek nešto sjevernije

od nekadašnje pravokutne kule.

Ostaci jednobrodne predromaničke crkve, koju se datira u XI. st. na

osnovi sačuvanog nadvratnika đakona Dobre i posvete trojnim titularima

(Sv. Julijani, Sv. Luki i Sv. Vitalu). Nalazi se unutar postojeće zgrade u

Marulićevoj ulici, gdje se još u punoj visini raspoznaje apsida presvođena

polukalotnim svodom.

U Cosmijevoj visitaciji iz XVII st. opisuje se kao dvoetažna crkva: Svih

Svetih u prizemlju i Sv. Julijana na katu.63

24. CRKVA SV. LOVRE NA TRGU

Sagrađena oko X – XI st. na mjestu ili u blizini današnje stare gradske

Vijećnice na Narodnom trgu gdje su iskopavanjem poda lože pronađeni

ulomci kamenog namještaja.64Najstariji gradski trg van Palače ispočetka

je nazvan imenom ove crkve.65

61 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 121.62 T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 122.63 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 260.64 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 260.65 T. Marasović, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 21.

12

1950. g. Izvršeno je istraživanje u podu stare gradske Vijećnice gdje je

nađen novovjekovni grob, u čijoj obzidi su nađena dva ulomka

dekorirana pleternom plastikom. Ulomci se odnose na ostatke dvaju

pluteja starohrvatske crkve. Prvi i veći ima neobično široku letvu s

troprutastim pletenicama izrađenim na sistem čvorova. Na ostatku polja

ispod letve vide se dijelovi pleternih koluta. Od drugog pluteja našao se

dio letve s troprutastim pleterom. Istom prigodom pretražio se čitav atrij,

gdje se našlo nekoliko fragmenata različite profilacije, od kojih su neki

očito novovjekovni. Sva je vjerojatnost da su navedeni ostaci pluteja

pripadali srednjovjekovnoj crkvi Sv. Lovre, koja se nalazila u blizini, a po

kojoj se trg nazvao »Platea sancti Laurentii«.66

25. KUĆA U BOSANSKOJ ULICI

neposredno zapadno od pravokutne kule na zapadnom zidu palače.

Karakteristično ranosrednjovjekovni križ na nadvratniku.67

26. PREDROMANIČKA CRKVA

Nalazila se na mjestu današnje crkve Sv. Duha iz kasnog srednjeg vijeka.

Predromaničko porijeklo pokazuje način gradnje zapadnog zida, te

naročito znakoviti zasječeni nadvratnik zazidanog ulaza. Može se

pretpostaviti da je crkva izvorno bila jednobrodna jednoapsidna

građevina. Prema istoimenoj bratovštini datira se u XI. st.68

27. CRKVA SV. MARIJE «DE TAURELLO»

Nalazila se na mjestu današnjeg nedovršenog pravoslavnog hrama sv.

Save.

66 S. Gunjača, Muzej hrvatskih starina od oslobođenja do danas, Starohrvatska prosvjeta III, sv. 2, 1951, 230.67 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 261.68 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 261.

13

Spominje se u povijesnoj ispravi iz 1068. g. Samostan benediktinki

ukinut je početkom XIX. st., a crkva je srušena 1938. g. Na istočnu stranu

nekadašnjeg samostana vraćen je kameni portal iz XVI. st.69

Od predromaničke faze sačuvala su se dva ulomka s natpisima, ukrašena

karakterističnom pleternom ornamentikom.70

28. CRKVA SV. FELIKSA

Nalazila se na mjestu današnje franjevačke Crkve sv. Frane, u okviru koje

još postoji kapela sv. Felicija.

Povijesno vrelo (Toma Arhiđakon) navodi da je crkvu dao sagraditi

splitski nadbiskup Ivan sredinom XI st. (možda na mjestu ranije

starokršćanske crkve od koje postoje skulpturalni dijelovi). Sačuvani

kapiteli možda bi se mogli vezati uz predromaničku crkvu.71

PREDROMANIČKE GRAĐEVINE IZVAN POVIJESNE JEZGRE

29. CRKVA SV. MIKULE NA STAGNI

U Velom varošu

Ako se ova crkva koja se u dokumentima spominje pod nazivom »de

Pedemontis« poistovjeti s crkvom kojoj je u ispravi iz 1068. zabilježeno

da ju je sagradila Nemira, kći Mesagaline, onda je ta godina terminus

ante quem za datiranje crkve.72

Crkva pripada tipu građevina pravokutnog tlocrta s upisanim transeptom i

kupolom nad križištem, s pravokutnom apsidom. Četiri stupa po sredini

crkve čine središte svodnog sistema, koji se sastoji od uzdužnog kraka

bačvastog svoda, vidljivog i u rješenju krova. Uzdužni bačvasti svodovi

naslanjaju se, osim na stupove, i na bočne svodove, koji sliče

69 D. Šarac, Vraća se portal sv. Marije skinut 1938, Slobodna Dalmacija, 24. 1. 2003.70 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 261.

71 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 261.72 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 262.

14

deformiranim polukalotama. Nad središnjom četvrtastom osnovom diže

se konstrukcija, obnovljena 1949., koja po vanjskom izgledu sliči kupoli,

no po načinu gradnje je niski zvonik. Iste je konstrukcije, iako viši zvonik

Gospe od Zvonika u Splitu. Lukovi izvedeni u obnovi kao niše, u stvari

su pravi otvori. Ostaje pitanje je li zvonik izvoran sa gradnjom crkve ili je

kasnija adaptacija. Analiza građevine pokazala je predromaničku i

romaničku fazu gradnje, gdje bi zvonik mogao biti romanički, a izvorno

je moguće postojala niža kupola. Obnovom je rekonstruirana i apsida

kojoj polukalotni svod izravno prelazi iz pravokutnog u polukružni

oblik.73

Predromanička obilježja pokazuje konstrukcija sa 4 stupa, ukras kapitela

i način gradnje.74

Obnovljeni portal na zapadnom pročelju pripada romaničkoj fazi crkve.

30. CRKVA SV. PETRA »DE SOLURAT«

Nalazila se na kamenoj hridini na zapadnoj obali splitske luke, na mjestu

gdje je kasnije sagrađena Crkva sv. Ante (porušena 1945.) .

U nekim srednjovjekovnim vrelima spominju se za crkvu zajednički

titulari sv. Petar i sv. Nikola. Ranosrednjovjekovno porijeklo može se

samo pretpostaviti.75

U XV i XVI. st. bratovština ribara, i stanovnici područja oko crkvice

bavili su se najviše ribarstvom.76

73 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 87, 88.74 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 262.

75 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 262.76 J. Jelaska, Splitsko polje za turskih vremena, Split, 1985, 53, 123, 129.

15

31. CRKVA SV. FILIP – JAKOVA

U ranom srednjem vijeku, vjerojatno s imenom drugog titulara (Sv.

Andrije ili Sv. Pavla), sagrađena također na jednoj od hridi koje se od

Marjana spuštaju prema zapadnoj obali splitske luke.

Ruševine današnje crkvice su iz XVII. st., ali su na mjestu ostali

predromanički ulomci (oko X. st.) ukrašeni pleternom ornamentikom:77

ulomak grede ukrašen troprutastom pletenicom, ulomak pluteja i ulomak

pilastra.

32. CRKVA I BENEDIKTINSKI SAMOSTAN SV. STJEPANA

»de pinis« na poluotoku Sustipanu samo je djelomično sačuvana u

donjim slojevima zida. Istraživanja su provedena 1958 – 1959, 1961 i

1994.78

Sustipansko područje prvi put se spominje u darovnici splitskog đakona

Petra 1020. g. kada je samostan sv. Stjepana proglašen slobodnim

samostanom. Posjedima ga obdaruju kraljevi Petar Krešimir IV., Dmitar

Zvonimir i Stjepan II. Njegov opat uživa u gradu najveći ugled poslije

nadbiskupa i kneza.79 U srednjem vijeku ima velik ugled i ekonomsku

moć, za mletačke uprave ugled mu opada, u XIX. st. crkvica i gradsko

groblje. 80

Crkva je pripadala tipu trobrodne jednoapsidne bazilike s narteksom

(perforiranog stupovima ili pilonima na pročelju) i s polukružnom

apsidom na istočnoj strani. Dva reda od pet stupova zajedno sa

odgovarajućim pilonima uz zapadni i istočni zid dijelili su crkveni prostor

na tri broda. Na zapadnoj strani, na početku bočnih brodova, nalazi se po

77 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 262.78 M. Petrinec – T. Šeparović, Arheološka istraživanja na Sustipanu u Splitu 1994. godine, Starohrvatska prosvjeta III/27 (2000), 243.79 M. Petrinec – T. Šeparović, Arheološka istraživanja na Sustipanu u Splitu 1994. godine, Starohrvatska prosvjeta III/27 (2000), 243.80 Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 16.

16

jedna odijeljena pravokutna prostorija. S obzirom na velike dimenzije i

relativno tanke zidove, očito je da je crkva bila pokrivena drvenom

krovnom konstrukcijom, a pripadala je uobičajenom bazilikalnom tipu s

povišenim srednjim brodom. Zvonik uz sjeverozapadni ugao dograđen je

u XIII. st.81 Antički stupovi u maloj crkvici na Sustipanu iz početka XIX.

st., doneseni iz Dioklecijanove palače vjerojatno su bili upotrijebljeni u

ranosrednjovjekovnoj bazilici.

Južno od crkve pronađeni su ostaci samostana s klaustrom oko crkve, od

kojeg je ostao središnji bunar.82Klaustar je okružen sa zapadne i južne

strane samostanskim prostorima, dok su ostali prostori vjerojatno bili na

istočnoj strani.83

Iz rano srednjovjekovnog razdoblja pronađen je ulomak grede oltarne

pregrade (oko X. st.) i zabat (kraj XI. st.). Unutar bazilike otkriven je dio

podloge stupova između srednjeg i južnog broda bazilike, te in situ baza

jednog stupa. Uz podlogu stupova u srednjem brodu nalaze se tri zidane

grobnice iz kasnijeg vremena, gdje je među pokrovnim pločama

pronađen veći ulomak pluteja oltarne pregrade, ukrašen pleternom

ornamentikom.84

33. CRKVA SV. BAZILIJA NA MARJANU

Vjerojatno na položaju zapadno od vile Dalmacija na Mejama, gdje je

među ostacima zidova i crjepova uklesan i križ karakterističnoga

starokršćanskoga oblika. Crkva se spominje u srednjovjekovnim

vrelima.85

81 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 63, 64.82 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 263.83 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 16.84 M. Petrinec – T. Šeparović, Arheološka istraživanja na Sustipanu u Splitu 1994. godine, Starohrvatska prosvjeta III/27 (2000), 244 – 248.85 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 263.

17

34. CRKVA SV. MIHOVILA »IN COLLIBUS«

Na Bambinoj glavici, vjerojatno na pretpovijesnom lokalitetu Kašjuni

Na Calergijevoj karti iz 1675. g. Točno je ucrtan položaj crkvice po

sredini glavice, na kojem su arheološkim istraživanjem pronađeni

arhitektonski dijelovi (nadvratnik i prag sa tri urezana križa, baza stupa i

ulomak ploče ukrašene ranosrednjovjekovnom ornamentikom). Crkva se

datira oko VIII. st.86

35. CRKVA SV. JURJA

Sagrađena na samom rtu Marjana do antičkog Dijanina hrama.

Prvi put se spominje 1275, istraživanja 1954 – 1955, restauracija i

istraživanje 1972, 1996.87

Datacija u početak IX. st.88

Pripada tipu jednobrodnih građevina sa polukružnom apsidom. Vanjska

dužina crkve je 8 m, širina 5 m. Zidne plohe su gole, neraščlanjene, osim

vrata bez otvora. Jedini arhitektonski naglasak u unutrašnjosti je davao

vijenac jednostavna profila na početku svoda apside. Izvorno presvođena

bačvastim ili polukalotastim svodom.89 Zatečen je šiljasti gotički krov,

koji nije izvoran. Ovaj tip građevine je najjednostavnija varijanta

jednobrodnog tipa bez kupole. Proporcije crkve podudaraju se sa

proporcijama crkve sv. Izidora u Splitu.90

U zidu crkve pronađen je ostatak pluteja oltarne pregrade, ukrašen

karakterističnim motivom križa i palmeta pod arkadom, na osnovi kojeg

se crkva datira u IX. st.91 Gornje polje pluteja ukrašeno je dvostruko

ispletenom troprutastom pletenicom. Ovaj tip oltarne pregrade pripada

86 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 263.87 J. Marasović – T. Marasović – M. Marasović, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 – 35.88 J. Marasović – T. Marasović – M. Marasović, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 – 35.89 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 43.90 J. Marasović – T. Marasović – M. Marasović, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 – 35.91 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 264.

18

niskom tipu oltarnih ograda bez trabeacije – što se vidi po nedostatku

udubina greda i nagnutosti pluteja. Isti tip pluteja prisutan je i u sv.

Lovre u Pazdigradu. Ukras – križ među palmama, uokviren

četveroprutim arkadama može se naći na mnogim plutejima iz crkvica

ovoga razdoblja – u Splitu npr. u Sv. Lovri u Pazdigradu i Sv. Mihovilu

»na obali«, sarkofagu nadbiskupa Ivana.92

Južno od crkve, 2 m udaljeno od južnog zida nalaze se ostaci druge

građevine - antičkoga Dijanina hrama - dužine oko 7.5 m i širine oko

3.8 m, debljine zida 60 cm. Dijanin hram nalazi se zabilježen i na

Peutingerovoj karti, pa se pretpostavlja da je imao važno orijentacijsko

značenje ulaska u salonitansku luku. Nakon gradnje sv. Jurja došlo je do

preuređenja ostataka hrama u crkvu Sv. Mihovila. O izgledu crkve nema

puno podataka, slijedila je obrise hrama i imala dvostrešni krov.

Najkasnije početkom XVII. st. postaje ruševina, dok crkva Sv. Jurja

nastavlja kultnu ulogu.93

36. CRKVA SV. BENEDIKTA

istraživanje 2002.

Nalazila se na sjevernoj obali marjanskog poluotoka u uvali Bene.

1362. crkva se prvi puta spominje pod imenom Sv. Benedikt de Monte,

zemljište oko crkve spominje se 1434, a crkveni beneficij spominje se

1571. g. Oko 1600. spominje se kao ruševina. Na tome mjestu pronađen

je stup oltarne menze s udubinom za moćnik koji pokazuje

ranosrednjovjekovno porijeklo (IX – XI. st.).94

jednobrodna građevine, pravilno orijentirana s ulazom na zapadnoj i

apsidom na istočnoj strani. Dužina joj je između 6 i 7, vanjska širina

92 J. Marasović – T. Marasović – M. Marasović, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 – 35.93 J. Marasović – T. Marasović – M. Marasović, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 – 35.94 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 264.

19

4.30 m. Imala je lezene, odnosno niše i pretpostavlja se da potječe iz 11.

st.95

otkriven suhozid uz crkvu, dva segmenta bočnih zidova, debljine 55 cm.

Niše na vanjskom dijelu zida dubine su 10 cm, dvije niše širine su 80

cm, a lezene među njima širine 50 cm. Unutrašnji prostor crkve čini

prirodna litica poravnata debelim slojem žbuke.96

Od pokretnih nalaza otkriveni su komadi sedre, komadi žbuke i obrađeni

ulomci, ulomci keramike i nekoliko kostiju.97

37. CRKVA SV. ANDRIJE

Sagrađena je oko IV – V. st. Kao starokršćanski memorijalni kompleks

na raskrižju salonitanske ceste što je vodila u Dioklecijanovu palaču i

njenog odvojka zapadno od Palače.

Istočna od dvije starokršćanske građevine, trobrodna bazilika s apsidom i

mozaicima, imala je i svoj srednjovjekovni kontinuitet i određenu

važnost u crkvenom životu Splita. U tom kontinuitetu crkva je imala i

svoju ranosrednjovjekovnu fazu, kad je bila reducirana na dio prvobitnog

prostora. Nalazi ranosrednjovjekovnih ulomaka u grobovima potvrđuju

postojanje crkve u doba predromanike.98

38. CRKVA SV. KASIJANA

Nalazila se u predjelu Sukošan koji je po crkvi i dobio ime. Na tom bi

lokalitetu trebalo tražiti ranosrednjovjekovnu građevinu koju spominju

povijesne isprave iz XI. st. Njene ruševine stršile su na tom položaju do

XVII. st.99

95 T. Marasović – H. Gjurašin, Arheološka istraživanja crkve sv. Benedikta, uvala Bene, sjeverna obala Marjana – Split, Obavijesti, br.1, god. XXXV/2003., 133.96 T. Marasović – H. Gjurašin, Arheološka istraživanja crkve sv. Benedikta, uvala Bene, sjeverna obala Marjana – Split, Obavijesti, br.1, god. XXXV/2003., 134.97 T. Marasović – H. Gjurašin, Arheološka istraživanja crkve sv. Benedikta, uvala Bene, sjeverna obala Marjana – Split, Obavijesti, br.1, god. XXXV/2003., 134 - 136.98 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 264.99 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 265.

20

39. CRKVA SV. MARIJE

Na Poljudu nalazila se na mjestu današnje franjevačke crkve, odnosno

samostana.100

Predromanička crkva prvi put se spominje 1020. u oporuci splitskog

nadbiskupa Pavla, kojom je on ostavlja svom ocu, splitskom prioru

Prestanciju. Prestancije poklanja crkvu sinu Zirnu, Zirno je poklanja

sinu Dabri, a Dabro samostanu. Od 1078. do polovice XV. st. crkva je u

posjedu benediktinaca. Oni uz crkvu uređuju kuću za stanovanje,

hospicij ili gostinjac. U 15. st. postojala je bratovština Sv. Marije na

Poljudu. Oko 1450. počinje gradnja franjevačke crkve, kada je Sv.

Marija vjerojatno porušena. Arheološka istraživanja nisu provedena,

crkva nije zabilježena na crtežima, pa su pleterni ulomci jedini

materijalni ostatak.101

predromaničko porijeklo dokazuje i ulomak oltarne pregrade sa

pleternim ukrasom.102

Ulomci:

Ulomak pluteja sa tzv. Korbboden motivom – U troprutu kružnicu

upisan je četveropruti kvadrat. Manja tropruta kružnica u čijem je

središtu isklesan osmerolatični cvijet nalazi se u središtu. Iz nje

dijagonalno izlaze četiri stilizirana srcolika lista bršljana i četiri

troprute pletenice, koje prolaze ispod i iznad kvadrata i spajaju se sa

kružnicom. Prostor između kvadrata i veće kružnice sa svake strane

ispunjen je sa dva stilizirana lista bršljana, paralelna sa stranicom

kvadrata. Između velike kružnice i okvira nalazi se cvijet ljiljana.

Karakteristična je stilizacija listova.103

100 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 265.101 D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2002, 270.102 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 265.103D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2002, 271.

21

Ulomak oltarne ograde sa motivom križa pod arkadom – na

sačuvanom dijelu nalaze se dvije palmete i okomiti krak križa. Tijelo

stupa sa arkadom bilo je ukrašeno dvoprutom pletenicom. Križ je imao

samo obrub.104

Luk oltarne ograde – trakom polukružnog presjeka podijeljen u dva

pojasa. U gornjem pojasu, na sredini luka nalazi se latinski križ, od

kojeg se u suprotnim pravcima nižu spiralne kuke. Ispod toga se nalazi

natpis pisan kapitalom: (mic)HAELI ARCHANGELI OC

HORATORUM D(e)O ADVIVANTE CONSTRV(xi).105

Ulomak arhitrava sa natpisom – podijeljen u dva pojasa, na gornjem

teče niz kuka spiralnih voluta, a na donjem natpis: (Paul)VS

INDIGNVS DIC(tus) SERVVS SERVOR(rum) ET BEATI. Ulomak

čini cjelinu sa lukom, pa natpis glasi: (Ego Pavl)VS INDIGNUS

DIC(tus) SERVVS SERVVOR(um) D(e)L ET BEATI (Mic)HAELI

ARCHANGELI OC HORATORIUM D(e)O ADVIVVANTE

CONSTRV(xi). U prijevodu: Ja nedostojni Pavao (rečeni) sluga slugu

Božjih i blaženog Mihovila arhanđela božjom pomoću ovaj oratorij

sagradih… Vjerojatno se desno od luka nalazio tekst koji govori o

posveti crkve Sv. Marije.106

Ulomak arhitrava – podijeljen trakom u dva dijela. U gornjem teče niz

kuka sa spiralnim završetkom, u donjem se nalazi stilizirana dvopruta

pletenica.107

Stup s kapitelom – izveden od monolitna komada, tri prstena dijele

tijelo kapitela od stupa. Kapitel je pravokutna presjeka, i u donjem

dijelu se rastvara u osam listova. Na tijelu stupa vidljivo je nekoliko

104D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2002, 272.105D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2002, 273.106D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2002, 274, 281.107D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2002, 275.

22

slojeva boje. Najstariji sloj je jarko crvena, iznad nje su ostaci zelene

boje, zatim svjetlo – sivo – plave, te tamnozelene. Na kapitelu je

vidljiva samo svijetlo – sivoplava, te tamnozelena.108

Ulomak tranzene – sačuvan je gornji dio, sa dva reda perforacija

ukrašenih troprutom trakom. Na mjestu gdje se spajaju isklesan je

romb.109

Svi ulomci osim tranzene izrađeni su od iste vrste kamena – carrarskog

mramora.

Plutej se može datirati u prvu četvrtinu 11. st. i pokazuje izrazitu stilsku

sličnost s još dva pluteja iz Splita: u crkvi Sv. Mihovila »na obali« i

samostanu na Sustipanu. Ta tri pluteja djelo su iste splitske radionice

koja je djelovala u prvoj četvrtini 11. st. datacija radionice je zasnovana

na dokumentu u kojem se po prvi put spominje crkva Sv. Marije na

Poljudu. Pluteji sa ovim motivom, isklesani u splitskoj radionici

razlikuju se od ostalih iz splitsko – trogirskog kruga po materijalu

(mramor), načinu obrade krakova križa (obrubljen, a ne ukrašen

pletenicom), te širokim donjim dijelom palmeta.110

40. CRKVA SV. TROJICE

U predjelu Sutrojice, najbolje je sačuvana građevina osebujnog

šesterokohnog tipa u predromaničkom graditeljstvu Dalmacije. Crkva

je kružnog tlocrta sa šest radijalno postavljenih konhi nejednake

veličine i nepravilnog polukružnog tlocrta, presvođene

polukakotama.111 Tri istočne konhe pripadaju prezbiteriju, pa ih

liturgički možemo smatrati apsidama. U svakoj od njih nalazi se po 108D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2002, 276.109D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2002, 277.110D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split, 2002, 277 – 282.111 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 31.

23

jedan prozor. Na zapadnoj i jugozapadnoj konhi nalaze se po jedna

vrata. Konhe su sa vanjske strane raščlanjene sa po tri plitke niše, osim

jugozapadne koja ima samo jednu nišu i zapadne, koja je bez niša. U

unutrašnjosti je početak svodova označen vijencem.112 Crkva je

nadsvođena kupolom (obnovljenom 1972.) i natkrivena čunjastim

krovom.

U crkvi su pronađeni dijelovi kamenog namještaja ukrašeni pleternim

ukrasom, po kojima se – isto kao i na osnovi tipskih osobina – crkva

datira u VIII. i IX. st.113

prije gradnje crkve na tom mjestu se nalazila antička građevina sa

apsidom, nepoznate namjene.114

41. CRKVA SV. PAVLA

Nalazila se nedaleko od uvale Supaval koja je po crkvi dobila ime,

danas na prostoru splitskog Brodogradilišta.

Njen spomen početkom XII. st. Kao postojeće građevine upućuje

najvjerojatnije na ranosrednjovjekovno porijeklo. Ruševine su postojale

još u XVII. st.115

42.CRKVA SV. TOME

Nalazila se na području stare Brodarice blizu uvale Stinice.

Ruševine su stršile još u VXII. st. Kako se spominje u povijesnim

ispravama početkom XII. st., zaključuje se da je ranosrednjovjekovnog

porijekla.116

112 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 31.113 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 265.114 T. Marasović – F. Oreb, Obrada graditeljskog nasljeđa u okviru projekta »Splitski poluotok«, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, 2/1976 - 3/1977, 75 – 108. 105.115 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 265.116 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 266.

24

43. CRKVA SV. PETRA NA LUČCU

Nalazila se na križanju današnje Radovanove i Puta sv. Petra starog.

Porušena je sredinom prošlog stoljeća

Prema sačuvanom zabatu oltarne pregrade sagrađena je oko IX. st.117

44. CRKVA GOSPE OD POJIŠANA

U Gupčevoj ulici, sagrađena je u XVII. st. na mjestu srednjovjekovne

crkve s. Maria »de Pansano« , koja je možda i iz predromaničkog

doba s obzirom na povijesnu ispravu iz 1030. g. U kojoj se spominje

lokalitet »Pansiano«.

Predromaničko porijeklo dokazuje i pleterni ulomak s natpisom po

kojem bi se moglo zaključiti da su u crkvi bile i neke slike.118

45. CRKVA SV. MANDE NA ŠKRAPAMA

Sagrađena je u XVII. st. na mjestu ranije predromaničke crkve koju su

porušili Turci 1657. Nije poznat oblik ranosrednjovjekovne građevine

koja se na temelju pronađenih ulomaka ukrašenih pleternom

ornamentikom, može datirati oko X. st.119

46. CRKVA SV. IZIDORA NA SUĆIDRU

Bila je sačuvana kao ruševina još početkom XX. st. kad je F. Bulić

skicirao njene ostatke. God. 1950. temeljito je istražena i obrađena, ali

je zatim nestala u suvremenoj izgradnji Sućidra.120

117 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 266.118 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 266.119 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 266.120 T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 43.

25

Pripadala je tipu jednobrodnih crkvica s polukružnom apsidom,

raščlanjena iznutra plitkim nišama i jednom pojasnicom koja je pratila

bačvasti svod. Pronađen je ulomak pleterne

ornamentike.pretpostavljeno vrijeme izgradnje je IX. st.121

47. CRKVA SV. KUZME I DAMJANA U TRSTENIKU

Starokršćanska građevina, danas sačuvana samo u ruševinama, po

svoj prilici s ranosrednjovjekovnim kontinuitetom.122

48. CRKVA GOSPE OD ŽNJANA

Sagrađena je krajem prošlog stoljeća na mjestu (ili u blizini)

srednjovjekovne crkve koja je možda i predromaničkog porijekla s

obzirom na okolnost da se položaj Žnjan (Zuzano) spominje već u XI.

st.123

49. CRKVA SV. LOVRE U PAZDIGRADU

Sagrađena na mjestu (ili u blizini) ranosrednjovjekovne crkve od koje

je sačuvan plutej s motivima karakterističnim za pleternu skulpturu

oko IX. st.124

50. CRKVA SV. LOVRE U STOBREČU

Starokršćanska građevina, danas u ruševinama.

U prvobitnoj trobrodnoj bazilici iskorištena je samo apsida da bi

poslužila za adaptiranu predromaničku crkvicu s pravokutnom

apsidom, udubljenom u izvorni starokršćanski zid. Zapadno od

121 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 267.122 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 267.123 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 267.124 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 267.

26

crkvice nalazio se benediktinski samostan, sagrađen na mjestu

narteksa ranije bazilike koji se također datira u rani srednji vijek.

Pretpostavljeno vrijeme adaptacije predromaničke crkvice i gradnje

benediktinskog samostana je X – XI. st.125

125 T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 268.

27