ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

49
Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg polja u diobenom vretenu Ivec, Arian Master's thesis / Diplomski rad 2018 Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Science / Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:997957 Rights / Prava: In copyright Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-23 Repository / Repozitorij: Repository of Faculty of Science - University of Zagreb

Upload: others

Post on 23-Nov-2021

10 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimacijisrednjeg polja u diobenom vretenu

Ivec, Arian

Master's thesis / Diplomski rad

2018

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Science / Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:997957

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-23

Repository / Repozitorij:

Repository of Faculty of Science - University of Zagreb

Page 2: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

SVEUCILISTE U ZAGREBUPRIRODOSLOVNO-MATEMATICKI FAKULTET

FIZICKI ODSJEK

Arian Ivec

RAVNOTEZA SILA I MOMENATA SILA UAPROKSIMACIJI SREDNJEG POLJA U

DIOBENOM VRETENU

Diplomski rad

Zagreb, 2018.

Page 3: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

SVEUCILISTE U ZAGREBUPRIRODOSLOVNO-MATEMATICKI FAKULTET

FIZICKI ODSJEK

INTEGRIRANI PREDDIPLOMSKI I DIPLOMSKI SVEUCILISNI STUDIJ

FIZIKA; SMJER: ISTRAZIVACKI

Arian Ivec

Diplomski rad

Ravnoteza sila i momenata sila uaproksimaciji srednjeg polja u

diobenom vretenu

Voditelj diplomskog rada: izv. prof. dr. sc. Nenad Pavin

Ocjena diplomskog rada:

Povjerenstvo: 1.

2.

3.

Datum polaganja:

Zagreb, 2018.

Page 4: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Zahvaljujem se mentoru prof. Nenadu Pavinu, mag.phy. Ivani

Ban, dr.sc. Marcelu Prelogovicu i Aayushu Khare, te svim ostalim

clanovima Pavin-Tolic grupe na brojnim savjetima i silnom znanju

koje su mi prenijeli.

Page 5: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Sazetak

Diobeno vreteno je stanicna struktura koja je odgovorna za raspodjelu genetskog

materijala medu stanicama kceri, a sastoji se od mikrotubula i pridruzenih proteina.

Sile i momenti sila igraju kljucnu ulogu u funkcioniranju vretena te su odgovorni za

pomicanje kromosoma i odrzavanje njegove grade, a vaznu ulogu igraju elasticna

svojstva mikrotubula. Medutim, sile i momente nije lako odrediti danasnjim eksperi-

mentalnim tehnikama. U ovom teorijskom istrazivanju uvodimo model za ravnotezu

sila i momenata sila u diobenom vretenu. Koristenjem aproksimacije srednjeg polja

opisujemo sve mikrotubule u diobenom vretenu, kao i sile i momente sila koje djeluju

na njih. Model daje predvidanja za oblik diobenog vretena. Dobivene rezultate plani-

ramo usporediti s eksperimentalno odredenim oblicima koje su dobili nasi suradnici.

Teorijska predvidanja dobivena ovim modelom, zajedno s eksperimentima, trebala bi

odgovoriti na pitanje kolike sile djeluju u diobenom vretenu.

Kljucne rijeci: diobeno vreteno, mikrotubuli, konfokalna mikroskopija, STED,

sile, momenti sila, molekularni motori, teorija elasticnosti, staticka Kirchoffova jed-

nadzba, savijanje, uvijanje, aproksimacija srednjeg polja

Page 6: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Balance of forces and torques in a mean-fieldapproximation in mitotic spindles

Abstract

The mitotic spindle is a cellular structure which is responsible for the partition of

genetic material when a cell divides into two daughter cells. It is comprised of mi-

crotubules and accompanying proteins. Forces and torques play a key role in the

functioning of the spindle, for they are chiefly responsible for the movement of chro-

mosomes and maintaining the overall shape of the spindle. This is facilitated by the

elastic properties of microtubules. The forces and torques are, however, hard to de-

termine with contemporary experimental techniques. In this theoretical research we

develop a model for the balance of forces and torques in a mitotic spindle. Using a

mean-field approximation we describe all microtubules in a mitotic spindle and the

forces acting upon them. The model gives a prediction for the shape of the spindle.

The results are to be matched to experimental imaging done by our associates, with

the aim of answering what magnitude of forces and torques act in mitotic spindles.

Keywords: mitotic spindle, microtubules, confocal microscopy, STED, forces, torques,

molecular motors, theory of elasticity, static Kirchoff equation, bending, buckling,

mean-field approximation

Page 7: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Sadrzaj

1 Uvod 1

1.1 Struktura diobenog vretena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

1.2 Mikroskopiranje diobenog vretena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

1.3 Mehanicka svojstva mikrotubula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

2 Diskretni model 5

2.1 Temeljne pretpostavke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

2.2 Rjesavanje modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

3 Kontinuirani (mean-field) model 10

3.1 Postavljanje modela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

3.2 Jednadzbe ravnoteze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

3.3 Odredivanje sila i momenata sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

3.4 Rjesavanje modela Taylorovim razvojem . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

3.4.1 Nulti red razvoja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

3.4.2 Prvi red razvoja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

3.4.3 Visi redovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

4 Zakljucak 26

Dodaci 27

A Dodatne simetrije za momente sila 27

B Racun jednadzbi ravnoteze 28

C Taylorov razvoj 34

C.1 Nulti red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

C.2 Prvi red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Literatura 39

Page 8: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

1 Uvod

1.1 Struktura diobenog vretena

Temeljni gradevni blok zivota je stanica, a ona se propagira stanicnom diobom.

Stanicna dioba je proces djeljenja stanice majke na dvije stanice kceri koje imaju

isti geneteski materijal kao majka [21]. Kako bi se to ucinilo, potrebno je pazljivo

duplicirati i raspodjeliti genetski materijal tijekom diobenog ciklusa [23]. Sam di-

obeni ciklus se sastoji od vise razlicitih faza diobe [39], od kojih je samo djeljenje, ili

mitoza, jedna. Sama mitoza je ponovno pak podjeljena na cetiri faza, te je cjelokupni

diobeni ciklus ilustriran je na slici 1.1. Nama je od interesa metafaza, faza diobe u

kojoj vreteno ima visoki stupanj simetrije i posjeduje gotovo staticku ravnotezu [41],

sto ga cini pogodnim za fiziklani opis. Izgled stanice u metafazi prikazan je na slici

1.2, od cijih elemenata su nama najvazniji mikrotubuli, koji daju oblik i uravnotezuju

diobeno vreteno.

1.2 Mikroskopiranje diobenog vretena

Za razumijevanje stanicne diobe potrebno je snimiti taj proces, te se mikroskopske

slike diobenog vretena dobivaju uporabom fluorescentnog mikroskopa.

Za razliku od uobicajenog svjetlosnog mikroskopa [6], fluoroscentni mikroskop

koristi fluorescenciju iz samog uzorka kao jedinu svjetlost koja dolazi na okular

[37][36], umjesto standardne metode dobivanja slike osvjetljivanjem uzorka vanj-

skim izvorom svjetlosti.

Uzorak se pobuduje na fluorescenciju preko dikronicnog zrcala [40], koji ujedno

u suprotnom smjeru propusta samo svjetlost reflektiranu sa uzorka, koja se razlikuje

od ulazne zbog Stokesovog pomaka [11].

Mikroskopiranje trodimenzionalnih objekata uobicajenim mikroskopom zahtje-

valo bi preparaciju tankih prereza uzorka, no tehnika konfokalnih mikroskopa omogucuje

stvaranje virtualnih presjeka, koristeci malu rupicu kako bi samo dio slike objekta bio

propusten na okular [31].

Stimulated emission depletion (STED) mikroskopija je varijanta konfokalne mikro-

skopije koja koristenjem sekundarnog lasera smanjuje regije fluorescnencije, time

dobivsi ostriju sliku [6]. Primjer slike STED mikroskopom dan je u slici 1.3.

1

Page 9: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 1.1: Slika cjelokupnog diobenog ciklusa sa naznacenim elementima. Stanicnadioba, ili mitoza, obuhvaca profazu, prometafazu, metafazu i anafazu. Od daljnjeginteresa jest samo metafazani dio mitoze. Preuzeto i prilagodeno sa [42].

.

2

Page 10: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 1.2: Prikaz diobenog vretena u metafazi. Mikrotubuli uravnotezuju diobenovreteno, daju mu oblik i pozicioniraju kromosome. Sami mikrotubuli su pricvrscenina centrosome. Preuzeto iz [34] i [26].

Sami uzorci, odnosno stanice koje se mikroskopiraju, pripadaju odredenim stanicnim

linijama [16]. Najcesce su to vrste tumorskih stanica [10], koje se naravno po svoj-

stvima razlikuju od netumorskih, te je stoga potrebno rezultate interpretirati u kon-

tekstu tih razlika [19]. Konkretna stanica i njen tretman, u svrhu davanja kontrasta

(boje) pod mikroskopom, uvijek je detaljno opisan u metodologiji izvora pojedine

slike.

Koristenjem ovih eksperimentalnih tehnika pruza uvid u prirodu diobenog vre-

tena i njene grade.

1.3 Mehanicka svojstva mikrotubula

Diobeno vreteno je gradeno od proteinskih struktura, od kojih su najvazniji mikrotu-

buli [2] - tanki proteinski filamenti gradeni primarno od α- i β -tubulina [14], ali i

γ-tubulina na mjestu nukleacije [28]. Tubulini se naizmjenicno motaju u filimente i

time tvore mikrotubule, sto se moze i vidjeti na slici 1.4.

Mikrotubuli su zbog njihove proteinske strukture bez vanjskih utjecaja ravni i

imaju elasticna svojstva [12]. Ovo, zajedno s cinjenicom da mikroskopiranje stanica

3

Page 11: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 1.3: Slika diobenog vretena dobivena STED mikroskopijom. Skala je 1µm.HeLa je naziv sveprisutne stanicne linije u molekularnoj biologiji [24]. Preuzeto sa[27].

pokazuje da su u metafazi mikorotubuli savijeni[3], upucuje na to da na mikrotubule

moraju djelovati konstantne sile, koje ga deformiraju i odrzavaju u polozaju staticke

ravnoteze [7]. Nadalje, mikrotubuli s oba centrosoma hvataju kinetohoru, vodeni

vise razlicitim mehanizmima [30] [29], ali su medusobno povezani i s tkz. bridging

fiber-om [15]. Ovo se konsolidirano moze vidjeti na slici 1.5.

Time vise mikrotubula efektivno cini jedan elasticni stap [26][27], i, zajedno s

drugim poznatim razmatranjima [35] [9], upucuje da mu je za odrzavanje oblika

osim sile, potreban moment sile.

Mikrotubule karakterizira dinamicka nestabilnost [22] i polarizirani krajevi [13].

Pritom polimerizacija na kraju mikrotubula, odnosno rast mikrotubula, stvara sile

[5]. Sile takoder stvaraju i molekularni motori koji obitavaju i secu se povrsinom

mikrotubula [17] [38]. Od interesa kao generatori sila su proteini kinezini i dineini

[34]. Nacini interreagiranja motora s mikrotubuilima i ostalim motorima u stanicnoj

citoplazmi je kompleksno i dirigirano mnogim raznolikim mehanizmima[33], a iden-

tificiranje pojedine uloge proteina koji pripadaju tim skupinama je tek u tijeku.

4

Page 12: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 1.4: Prikaz grade mikrotubula, koji je primarno sastavljen od α- i β -tubulina.γ-tubulin nalazi se na tockama vezanja mikrotubula na centrosom. Preuzeto iprilagodeno iz [32]

.

2 Diskretni model

Pavin-Tolic grupa razvila je toerijski model koji opisuje staticku ravnotezu metafaznog

vretena za prebrojivo mnogo mikrotubula [27]. Model postavlja jednadzbe ravnoteze

za pojedini mikrotubul, kao i za same centrosome, te iz tih uvjeta odreduje oblik

mikrotubula u statickoj ravnotezi.

2.1 Temeljne pretpostavke

Svrha ovog teorijskog modela je reproducirati mikroskopski videne oblike mikrotu-

bula, koristeci ih za dobivanje predikcija na sile i momente sila. Svezanj mikrotubula

se modelira kao elasticni stap, koji je s jednim krajem pricvrscen na lijevom centro-

somu, a s drugim na desnom. Na lijevi kraj djeluju sila ~F0 i moment sile ~M0. Sila

~F0

′i moment sile ~M0

′na drugom, desnom, kraju posljedica su uvjetovanja staticke

ravnoteze.

Za opis elasticnog stapa u statickoj ravnotezi koristi se staticka Kirchoffova jed-

nadzba [18]:

κ~t× d~t

ds+ τ

ds~t = ~r × ~F0 − ~M0, (2.1)

5

Page 13: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 1.5: Shematski prikaz mikrotubula sa (b) i bez (a) recentno otkrivenog bridgingfiber-a. Strelice prikazuju smjerove sila potrebne za odrzavanje oblika, povezanostdvaju mikrotubula s razlicitih centrosoma prosiruje moguce konfiguracije. Desno suprikazane eksperimentalne slike na dio vretena na koji se shema odnosi, kao i uvecansam bridging fiber. Preuzeto sa [29].

Tablica 2.1: Tablica varijabli za opisivanje deformacije elasticnog stapa, odnosnomikrotubula, pomocu SKJ.

s duljina konture do promatrane tocke na stapu~r vektor udaljenosti od promatrane tocke na stapu do ruba r

~t(s) = ~rds

tangencijalni vektorφ(s) kut uvijanja poprecnog presjekaκ krutost na savijanjeτ krutost na uvijanje

cije su varijable dane u tablici 2.1 i ilustrirane na slici 2.1. Oblik elasticnog stapa,

odnosno mikrotubula je odreden silama i momentima sila u lijevom kraju, a one u

desnom su fiksirane uvjetima staticke ravnoteze sustava.

Preostaje specificirati uvjete staticke ravnoteze, odnosno konkretan model.

2.2 Rjesavanje modela

Navedeno su varijable za opis jednog mikrotubula, dok i vreteno ima mnogo. Po-

trebno je precizirati jednadzbe staticke ravnoteze cjelokupnog diobenog vretena.

Na krajeva mikrotubula, koji su na centrosomu, djeluju sile, a time sile djeluju

i na centrosom. Prva je jednadzba ravnoteze sila na lijevom centrosomu, kojom

6

Page 14: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 2.1: Ilustracija varijabli opisanih u 2.1 za koristenje u SKJ jednadzbi 2.1.

zahtjevamo da je on nepomican:

n∑i

~Fi = 0, (2.2)

gdje je n ukupni broj mikrotubula, a ~Fi sila na i-ti mikrotubul. Analogna jednadzba

vrijedi i za desni centrosom, cije ce se varijable oznacavati s ’. Za njega vrijedi:

n∑i

~Fi′= 0, (2.3)

jer je broj krajeva mikrotubula isti za lijevi i za desni centrosom.

Osim sila, moraju biti ujednaceni i momenti sila

n∑i

( ~Mi + ~di × ~Fi) = 0, (2.4)

gdje je ~Mi moment sile na i-ti mikrotubul, a ~di radijvektor i − tog mikrotubula. Za

desni centrosom mozemo pisati

n∑i

( ~Mi

′+ ~di

′× ~Fi

′) = 0, (2.5)

gdje ’ varijable odgovaraju vrijednostima i-tog mikrotubula na desnom centrosomu.

Prethodne jednadzbe su samo uvjeti mirovanja dvaju centrosoma. Osim njih, i svaki

pojedini mikrotubul mora biti u statickoj ravnotezi, sto znaci da sile na oba njegova

7

Page 15: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 2.2: Shematski prikaz diskretnog modela za n = 2, iz bocne perspektive. Pre-uzeto iz [27].

kraja moraju biti izjednacene

~Fi + ~F′i = 0, (2.6)

kao i momenti sile na oba njegova kraja

~Mi + ~M′i + ~di × ~Fi + (~d

′i + ~L)× ~F

′i = 0, (2.7)

gdje je L udaljenost izmedu sredina dvaju centrosoma.

Ovi uvjeti moraju biti zadovoljeni kako bi staticka ravnoteza bila ispunjena i od-

govarala stanju u diobenom vretenu. Sam oblik svakog i-tog mikrotubula, koji je

rezultat djelovanja sila i momenata sila na oba njegova kraja, je dan statickom Kirc-

hoffovom jednadzbom 2.1, koja opisuje deformaciju elasticnog stapa, sto mikrotubul

u ovoj aproksimaciji i je.

Ovaj model daje dobre predikcije za slucaj n = 2 [1] [26] [27] te je primjer

prikazan na slici 2.2, na kojoj se mogu vidjeti i koristene varijable.

Relativni pomak izmedu lijevog kraja mikrotubula na lijevom centrosomu i nje-

govog desnog kraja na desnom centrosomu je twist α. On se moze vidjeti sa slike

2.3, koja je iz perspektive duz osi spojnice, sa centrosomima postavljenima jedan iza

drugoga.

Twist α glavni je novitet modela, jer je otkriveno da cjelokupno vreteno ima he-

licitet, odnosno kiralnu strukturu. Radi lakseg shvacanja, pomak krajeva se moze

vidjeti i na slici 2.4. Strelice pokazuju i mjera su twist-a α pojedinog mikrotubula,

koji potom daju usmjerenje i cijelokupnom vretenu.

Sama usporedba oblika mikrotubula koje daje vreteno s eksperimentalnim podat-

8

Page 16: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 2.3: Shematski prikaz diskretnog modela za n = 2, gledano duz osi spojnice ~L.Preuzeto iz [27].

Slika 2.4: Lijevo je skica shematske strelice koje pokazuju pomak desnog, u odnosuna lijevi, kraj mikrotubula, odnosno mjera twist-a α. Time se pokazuje da je cijelo-kupno vreteno kiralno. Desno je crtez cjelokupnog diobenog vretena, sa uvijenomstrukturom. Preuzeto iz [27].

9

Page 17: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 2.5: Usporedba oblika mikrotubula diskretnog modela s eksperimentalnim po-datcima oblika mikrotubula. Tocke predstavljaju eksperimentalni mjerenja, dok sucrte predikcije modela. U lijevoj slici je pogled s boka, bokocrt, dok je desna iz rav-nina okomite glavnoj osi, nacrt. Prikazani mikrotubul gotovo u cjelosti se nalazi ujednoj ravnini. Preuzeto i prilagodeno iz [27].

cima pokazano je na slici 2.5. Iz ove usporedbe mogu se odrediti sile i momenti sile

na krajeva mikrotubula u diobenom vretenu.

Za veci n, sto bi bilo potrebno za opis cijelokupnog vretena, nije moguce primje-

niti iste simetrije za pojednostavljenje racuna. U svrhu dobivanja kompletnije slike

vretena odlucujemo se za aproksimaciju srednjeg polja.

3 Kontinuirani (mean-field) model

Mean-field pristup je od interesa kod fizikalnih sustava s puno cestica, gdje se sve

interakcije zamjenjuju s jednim vanjskih poljem. Cesta je uporaba u fizici, pogotovo

u fizici cvrstog stanja, npr. Hartree-Fock-ova aproksimacija [8] ili Ginzburg-Landau

teorija o supravodljivosti [4], ali i drugdje.

Kako je i u nasem sustavu diobenog vretena broj mikrotubula u stanici velik [20],

umjesto modeliranja svakog mikrotubula pojedinacno, mozemo uvesti uprosjecenu

gustocu mikrotubula, sto ce nam omoguciti koristenje dodatnih simetrija i diferenci-

jalnog racuna.

3.1 Postavljanje modela

U aproksimaciji srednjeg polja uvodimo volumnu gustocom mikrotubula ρMT = ρV,

koja je povezana s ukupnim brojem mikrotubula NMT (samo n u gornjem diskretnom

modelu) kao

NMT =

∫S

ρV dV, (3.1)

10

Page 18: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

gdje je S cijeli prostor, a dV diferencijalni element volumena. Za opis cemo ko-

ristiti sferni koordinati sustav (r, φ, θ) centriran u lijevom centrosomu. Os z, koju

zatvara kut θ, je os spojnice dvaju centrosoma ~L. Analogno, za desni centrosom

imamo crtkane varijable (r′, φ′, θ′).

Opcenito, gustoce krajeva mikrotubula na jednom centrosomu, ovisiti ce o onima

na drugom. Svaki kraj mikrotubula na lijevom centrosomu ima svog partnera na

desnom, i obratno.

ρ = ρ(r, φ, θ, ρ′), (3.2)

ρ′ = ρ′(r′, φ′, θ′, ρ). (3.3)

Napomenimo da se na centrosomima nalaze krajevi mikrotubula, pa je jasno da

je NMT = N ′MT, odnosno vrijedi

∫S

ρV dV,=

∫S

ρ′V dV ′, (3.4)

Za gustocu na lijevom centrosomu mozemo pisati:

ρ = ρ(r, φ, θ, r′, φ′, θ′). (3.5)

Zelimo da je nas sustav rotaciono invarijantan oko sredisnje osi poveznice (duz

~L, vidi sliku 2.2) i invarijantan na zamjenu centrosoma. Ova dva zahtjeva svode se

na r = r′ i θ = θ′, odnosno za gustocu mozemo pisati

ρV = ρV(r, φ, θ, φ′) (3.6)

Nadalje, jedini efekti koje cemo uzimati u obzir su oni na krajevima mikrotubula,

stoga gustoca moze ovisi samo o povrsini centrosoma, odnosno r = d, gdje je d

polumjer oba centrosoma. Mozemo pisati

ρV = δ(r − d)ρΩ(φ, θ, φ′), (3.7)

gdje je δ Diracova delta funkcija, a ρΩ je dio volumne raspodjele gustoce mikrotu-

bula koji ima samo kutnu ovisnost.

11

Page 19: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Veza izmedu φ = φ(θ, φ′) je ono sto odreduje twist α(θ) = φ(θ) − φ′(θ) krajeva

mikrotubula, odnosno kako su krajevi upareni, i nije nuzno ista za sve kuteve (θ).

Nju zelimo ustanoviti, kao predikciju modela.

Za gustocu nadalje pretpostavljamo da je kutni dio raspodjele homogen ρ0, i da

krajevi mikrotubula popunjavaju samo dio centrosoma do granicnog kuta θ0. Vo-

lumna gustoca tada postaje:

ρV = δ(r − d)Θ(θ0)ρ0, (3.8)

gdje je Θ(θ0) Heavisideova step funckija. Faktor ρ0 mozemo izraziti preko ukup-

nog broja mikrotubula uvrstavanjem 3.8 u integral 3.1. Ovime ukupna voluma

gustoca postaje

ρV(r) =NMT δ(r − d)Θ(θ0)

2πd2(1− cosθ0), (3.9)

gdje je od ukupnog volumena jedina preostala ovisnost u delta funkciji δ(r − d).

Zbog toga skraceno mozemo pisati

ρ = ρΩ =NMTΘ(θ0)

2π(1− cosθ0), (3.10)

ako pritom shvacamo da smo na povrsini centrosoma.

Sile i moment sila koji djeluju na lijevi kraj mikrotubula koji se nalazi na (r, θ, φ)

opcenito glase ~F (r, θ, φ, ρ, ρ′) i ~M(r, θ, φ, ρ, ρ′), i analogno za desni (’) kraj.

U nasem slucaju sa konstantnim gustocama mikrotubula i navedenim simetrijama

imamo:

~F (r, θ, φ, ρ, ρ′) ∝ ~F (θ, φ) (3.11)

~M(r, θ, φ, ρ, ρ′) ∝ ~M(θ, φ) (3.12)

Precizna priroda funkcijske ovisnosti ~F i ~M o ρ je nepoznata, i zapravo ono sto

zelimo saznati, stoga smo silu i moment sile uveli fenomenoloski. Konstantu propor-

cionalnosti postaviti cemo jednaku jedinici i u daljnjem radu koristiti znak jednakosti.

12

Page 20: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

3.2 Jednadzbe ravnoteze

Jednadzbe statice ravnoteze analogne su onima u diskretnom modelu. Zahtjevamo

da je lijevi centrosom statican:

∫ 2π

0

∫ θ0

0

~F (θ, φ) sin θdθdφ =

∫ 2π

0

∫ θ0

0

~F (θ, φ)dΩ = 0. (3.13)

i pripadajuca crtkana (’) verzija za desni. Takoder zahtjevamo da je moment sile

na centrosom iscezavajuci:

∫ 2π

0

∫ θ0

0

( ~M(θ, φ) + ~d(θ, φ)× ~F (θ, φ))dΩ = 0. (3.14)

Osim toga, svaki mikrotubul mora biti statican, sto se manifestira uvjetima na oba

njegova kraja:

~F (θ, φ) + ~F ′(θ′, φ

′) = 0, (3.15)

~M(θ, φ) + ~M ′(θ′, φ

′) + ~d× ~F (θ, φ) + (~d′ + ~L)× ~F ′(θ

′, φ

′) = 0, (3.16)

Oblik mikrotubula opisivati ce se statickom Kirchoffovom jednadzbom:

κ~t× d~t

ds+ τ

ds~t = ~r × ~F (θ, φ)− ~M(θ, φ). (3.17)

Prije specificiranja sila i momenata sila primjenjujemo simetrije, kao sto je ucinjeno

i u diskretnom modelu.

3.3 Odredivanje sila i momenata sila

Sljedeci korak jest specificiranje simetrije koje mikrotubuli, odnosno sile i momenti

koje djeluju na njihove krajeve, moraju zadovoljavati.

U tu svrhu uvodimo dekompoziciju sila i momenata sila:

~F (θ, φ) = ~F⊥(θ, φ) + ~F ‖(θ, φ), (3.18)

~M(θ, φ) = ~M⊥(θ, φ) + ~M‖(θ, φ). (3.19)

Pritom je ponovno okomita (⊥) xy-ravnina okomita na glavnu os spojnice (duz

13

Page 21: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

~L), dok je paralelna (‖) duz z-osi, odnosno ~L.

Od sila i momenata sila ocekujemo da su osnosimetricni, s obzirom na glavnu os

poveznice dvaju centrosoma. Ovaj zahtjev se za sile moze formulirati kao:

~F⊥(θ, φ) = − ~F⊥(θ, φ+ π), (3.20)

~F ‖(θ, φ) = ~F ‖(θ, φ+ π), (3.21)∣∣∣~F (θ, φ)∣∣∣ =

∣∣∣~F (θ)∣∣∣. (3.22)

Iste zahtjeve postavljamo i za momente sila:

~M⊥(θ, φ) = − ~M⊥(θ, φ+ π), (3.23)

~M‖(θ, φ) = ~M‖(θ, φ+ π), (3.24)∣∣∣ ~M(θ, φ)∣∣∣ =

∣∣∣ ~M(θ)∣∣∣. (3.25)

Koristimo sto opcenitije funkcije sile i momenata sile koje zadovoljavaju navedene

simetrije:

~F (θ, φ) = f ‖(θ)z + f⊥(θ)(cos(φ+ δ(θ))x+ sin(φ+ δ(θ))y), (3.26)

~M(θ, φ) = m‖(θ)z +m⊥(θ)(cos(φ+ η(θ))x+ sin(φ+ η(θ))y), (3.27)

gdje su f ‖(θ), f⊥(θ), m‖(θ) i m⊥(θ) skalarne funkcije od θ.

Njihov smjer u okomitoj ravnini odreden je trigometrijskim funkcijama i kute-

vima δ(θ) za sile, odnosno za η(θ) za momente sila. Kako su sile i momenti sile

na povrsini sfere, kut δ i η jednostavno je shvatiti kao kut devijacije od normalnog,

ako oni iscezavaju, sile i momenti sile bit ce okomiti na kruznicu presjeka okomite

ravnine. Slika iz perspektive duz osi z (centrosomi se preklapaju) s navedenim vari-

jablama za silu dana je na slici 3.1.

Primijetimo da ce se u daljnjem tekstu uzimati u obzir ovisnost δ(θ) i η(θ) o θ ali

cemo je radi preglednosti izostavljati u notaciji i pisati samo δ i η.

Twist je i dalje definiran sa α(θ) = φ(θ) − φ′(θ), kao kut izmedu lijevog i desnog

14

Page 22: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Slika 3.1: Slika centrosoma, iz nacrtne perspektive, s oznacenim varijablama kojiopisuju sile. Oba centrosoma se preklapaju, te za moment sila vrijedi analogna slika.Kut theta zatvara se s osi z, kao u sfernom koordinatnom sustavu.

kraja mikrotubula, analogno prijasnjoj slici 2.3.

Udaljenost izmedu krajeva mikrotubula sada se mjenja, ovisno o kutu θ ona se

smanjuje sa

L = L(θ) = L0 − 2d cos(θ) (3.28)

Za momente sila zelimo da on posjeduje simetrije i po komponentama, sa svr-

hom pojednostavljenja daljnjeg racuna bez gubitka opcenitosti. One su raspisane u

dodatku A.

Uvrstavanjem izraza 3.26 i 3.27 u jednadzbe ravnoteze, ciji je eksplicitan racun

prikazan u dodatku B, dovodi do sljedeceg skupa jednadzbi:

∫ θ0

0

m‖(θ) sin θ + df⊥(θ) sin δ(θ)(sin θ)2dθ = 0 (3.29)

2m⊥(θ) cos

(α(θ)

2+ η

)= f⊥(θ)(L0 − 4d cos(θ)) (3.30)

δ(θ) =π − α(θ)

2(3.31)

15

Page 23: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

η(θ) = η = −η′ = π

2(3.32)

Rubni uvjeti, tj. pozicije krajeva mikrotubula na lijevom, odnosno desnom kro-

mosomu, glase:

r(d cos θ) = ~d = |d|(sin θ cosφx+ sin θ sinφy + cos θz) (3.33)

r(L0−2d cos θ) = ~d′ = |d|(sin θ cos(φ− α)x+sin θ sin(φ− α)y+(L

d−2 cos θ)z) (3.34)

Kako bi se ovaj sustav mogao dalje rjesavati, potrebno je poblize odrediti ovisnost

funkcija sila i momenata sila o θ. Za tu svrhu koristit cemo Taylorov razvoj.

3.4 Rjesavanje modela Taylorovim razvojem

U svrhu daljnjeg rjesavanja potrebno je preciznije specificirati cetiri skalarne funk-

cije sile i momenata sile f⊥(θ), f ‖(θ) , m⊥(θ) i m‖(θ). Posto su granicni kutevi θ0

raspodjele mikrotubula na centrosomima mali, prikladno je koristiti Taylorov razvoj.

Opcenito, Taylorov razvoj funkcija sila i momenata sila ce biti

f⊥(θ) = f⊥0 + f⊥1 θ + f⊥2 θ2 + ... =

∞∑i=0

f⊥i θi (3.35)

f ‖(θ) = f‖0 + f

‖1 θ + f

‖2 θ

2 + ... =∞∑i=0

f‖i θ

i (3.36)

m⊥(θ) = m⊥0 +m⊥1 θ +m⊥2 θ2 + ... =

∞∑i=0

m⊥i θi (3.37)

m‖(θ) = m‖0 +m

‖1θ +m

‖2θ

2 + ... =∞∑i=0

m‖i θi (3.38)

Redom ce se uzimati u obzir suksecivni clanovi razvoja, krecuci od konstantog,

nultog reda, dok nije pronadena zeljena tocnost aproksimacije.

Nadalje, osim clanova razvoja, parametri svojstva mikrotubula, odnosno geome-

trijskog uredenja, dani su u tablici 3.1.

16

Page 24: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Oznaka Opis parametrad = 1µm Promjer centrosomaL = 12µm Udaljenost centara centrosoma

κ = 900pNµm2 Krutost na savijanje

Tablica 3.1: Poznati parametri koristeni u modelu. Vrijednosti preuzete iz [27].

Slika 3.2: Shema koordinatnog sustava u kojemu su nacrtani mikrotubuli, s jednimprisutnim mikrotubulom. Krajevi su pricvrsceni na centrosome, koji ovdje radi pre-glednosti nisu nacrtani.

3.4.1 Nulti red razvoja.

Parametri nultog reda razvoja mogu se iscitati iz tablice razvoja za prvi red 3.2, dok

se detaljni izvod moze se pronaci u dodatku C.1. Nulti red ima jedinstveno rjesenje

za pozicije svih mikrotubula, na najblizoj tocki dvaju centrosoma.

Koristeci rjesenja B.32i B.33 od SKJ 2.1 jednadzbe, moguce je generirati slike

diobenog vretena. Na slici 3.2 prikazana je shema koordinatnog sustava u kojem su

nacrtane mikrotubule.

Sama slika nultog reda dana je na slici 3.3.

U nultom redu nema pomaka lijevog i desnog kraja mikrotubula, svi mikrotubuli

poslagani su u istoj tocci. Jasno je da je ovakvo rjesenje neprihvatljivo, te stoga

prelazimo na vise clanove.

3.4.2 Prvi red razvoja.

Prvi red razvoja, za razliku od nultog, ima rjesenja koja dopustaju raspon oblika, sto

je i zahtjevano. Svi parametri Taylorovog razvoja modela, zajedno s objasnjenjima,

dani su u tablici 3.2.

Ukupno imamo 24 parametra dobivena razvojem u Taylorov red, granicni kut

popunjenja θ0, s jos 3 poznata parametra koji opisuju samu strukturu problema, danih

17

Page 25: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Parametri Opis parametra razvojaf⊥0 Nulti clan razvoja okomitih sila na lijevom centrosomuf⊥1 Prvi clan razvoja okomitih sila na lijevom centrosomuf‖0 Nulti clan razvoja paralelnih sila na lijevom centrosomuf‖1 Prvi clan razvoja paralelnih sila na lijevom centrosomu

m⊥0 Nulti clan razvoja okomitih momenatasila na lijevom centrosomum⊥1 Prvi clan razvoja okomitih momenata sila na lijevom centrosomum‖0 Nulti clan razvoja paralelnih momenata sila na lijevom centrosomu

m‖1 Prvi clan razvoja paralelnih momenata sila na lijevom centrosomu

f⊥0′

Nulti clan razvoja okomitih sila na desnom centrosomuf⊥1

′Prvi clan razvoja okomitih sila na desnom centrosomu

f‖0

Nulti clan razvoja paralelnih sila na desnom centrosomu

f‖1

Prvi clan razvoja paralelnih sila na desnom centrosomum⊥0

′Nulti clan razvoja okomitih momenatasila na desnom centrosomu

m⊥1′

Prvi clan razvoja okomitih momenata sila na desnom centrosomu

m‖0

Nulti clan razvoja paralelnih momenata sila na desnom centrosomu

m‖1

Prvi clan razvoja paralelnih momenata sila na desnom centrosomuδ0 Nulti clan razvoja kutne devijacije sila na lijevom centrosomuδ1 Prvi clan razvoja kutne devijacije sila na lijevom centrosomuδ0

′Nulti clan kutne devijacije sila na desnom centrosomu

δ1′

Prvi clan kutne devijacije sila na desnom centrosomuµ0 Nulti clan razvoja kutne devijacije sila na lijevom centrosomuµ1 Prvi clan razvoja kutne devijacije sila na lijevom centrosomuµ0

′ Nulti clan kutne devijacije momenata sila na desnom centrosomuµ1

′ Prvi clan kutne devijacije momenata sila na desnom centrosomu

Tablica 3.2: Popis svih parametra prvog reda Taylorovog razvoja u teorijskom mo-delu.

18

Page 26: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

0 2 4 6 8 10 12z

4

2

0

2

4

x(z

),y(z

)

Dvocrt

y, Nacrt 90.0*

x, Bokocrt 90.0*

y, Nacrt 45.0*

x, Bokocrt 45.0*

y, Nacrt 23.0*

x, Bokocrt 23.0*

y, Nacrt 0.0*

x, Bokocrt 0.0*

2.0 1.5 1.0 0.5 0.0 0.5 1.0 1.5 2.0x(z)

2.0

1.5

1.0

0.5

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

y(z

)

Tlocrt

Slika 3.3: Primjer rezultata nultog reda modela, gledano iz bokocrta i nacrta. Svimikrotubuli krecu iz iste tocke, poslagani su jedan na drugom, sto jasno nema veze sstvarnim stanjem. Sve jedinice su u µm.

u 3.1. Racun predstavljen u C.2, ovo reducira na 5 slobodnih parametara. Oni se

biraju povedenim laksim racunom i interpretacijom, te ce se donje slike realizirati s

izborima m‖1, m⊥0 , m⊥1 , α0 i α1. Primjetimo da su zadnje dvije varijable izabrane jer

je twist α bijektivan s δ po komponentama razvoja (jednadzba 3.31).

Primjeri outputa modela, zajedno s primjerima eksperimentalnim podacima za

usporedbu, dani su redom u slikama 3.4, 3.5, 3.6, 3.7 i 3.8, te su glavne znacajke

19

Page 27: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

svake slike spomenute u opisu.

Model moze generirati sirok spektar oblika, koji su svi videni eksperimentalni pod

mikroskopom, te ce daljnja obrada podataka pokazati kako sile i momenti sile utjecu

na njihovo stvaranje.

0 2 4 6 8 10 12z

2

0

2

4

x(z

),y(z

)

Bokocrt

y, Nacrt 60.0*y, Nacrt 40.0*y, Nacrt 0.0*

Slika 3.4: Primjer rezultata prvog reda modela, bokocrt, zajedno s eksperimental-nom slikom iz iste perspektive (preuzeto iz [27]). Za izbor parametara m0

⊥ =−25.0 pNµm, m1

⊥ = 1.0 pNµm, m1‖ = 350.0 pNµm, α0 = π/3, α1 = −π/10. Sve

jedinice na slici su u su u µm.

Ovaj red moze reproducirati glavne znacajke diobenog vretena, te je sljedeci ko-

20

Page 28: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

1.5 1.0 0.5 0.0 0.5x(z)

0.2

0.0

0.2

0.4

0.6

0.8

1.0

1.2

1.4

1.6

y(z

)

Nacrt

Slika 3.5: Primjer rezultata prvog reda modela, nacrt, zajedno s eksperimentalnomslikom iz iste perspektive (preuzeto iz [27]) . Zeleno istaknuti djelovi teorijske slikeodgovarali bi eksperimentalnim slikama. Crta poveznica iz crvene tocke do dru-gog kraja mikrotubula odgovara kutu twista iz 2.3 odnosno strelicama u 2.4. Crnakruznica odgovara pojedinom kutu θ za koji je nacrtan mikrotubul, koji su kontinu-rani od [0, θ0]. Rub centrosoma se prelazi zbog koristene aproksimacije malih kuteva.Za izbor parametara m0

⊥ = −25.0 pNµm, m1⊥ = 1.0 pNµm, m1

‖ = 350.0 pNµm,α0 = π/3, α1 = −π/10, θ0 = π/3. Sve jedinice na slici su u µm.

21

Page 29: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

0 2 4 6 8 10 12z

2

0

2

4x(z

),y(z

)

Bokocrt

y, Nacrt 60.0*y, Nacrt 40.0*y, Nacrt 0.0*

1.5 1.0 0.5 0.0 0.5 1.0 1.5x(z)

0.5

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

y(z

)

Nacrt

Slika 3.6: Primjer rezultata prvog reda modela, za iste parametre kao i slike 3.5 i 3.4,sa promjenjenom perspektivom (kut rotacije oko sredisnje osi φ). Rezultat modelaje trodimenzionalan, kao i sami eksperimentalni podaci, odnosno diobeno vreteno.Blaga nesimetricnost na krajnjem kutu rezultat je izlaska iz rezima aproksimacijemalih kuteva. Za izbor parametara m0

⊥ = −25.0 pNµm, m1⊥ = 1.0 pNµm, m1

‖ =350.0 pNµm, α0 = π/3, α1 = −π/10, θ0 = π/3. Sve jedinice na slici su u µm.

rak sustavno usporediti rezultate modela sa trodimenzionalnih eksperimentalnim

22

Page 30: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

2.0 1.5 1.0 0.5 0.0 0.5 1.0 1.5 2.0x(z)

2.0

1.5

1.0

0.5

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

y(z

)

Nacrt

Slika 3.7: Primjer rezultata prvog reda modela, nacrt, zajedno s slikom podataka iziste perspektive (preuzeto iz [1]). Oblici mikrotubula u stanici su raznoliki, a teorijskimodel ih moze reproducira. Za izbor parametaram0

⊥ = 1.0 pNµm,m1⊥ = 0.0 pNµm,

m1‖ = −200.0 pNµm, α0 = π/4, α1 = −π/2, θ0 = π/4. Sve jedinice na slici su u µm.

mjerenjima.

23

Page 31: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

1.5 1.0 0.5 0.0 0.5 1.0 1.5x(z)

0.5

0.0

0.5

1.0

1.5

2.0

2.5

y(z

)

Nacrt

Slika 3.8: Nacrt diobenog vretena za izbor parametara Za izbor parametara m0⊥ =

1.0 pNµm, m1⊥ = 70.0 pNµm, m1

‖ = −250.0 pNµm, α0 = π/4, α1 = −0.0, θ0 = π/3.Sve jedinice na slici su u µm.

3.4.3 Visi redovi

Moguce je uzeti u obzir i vise clanove u Taylorovom razvoju. Krenuvsi od jednadzbe

3.30 mozemo ju razviti u Taylorov red. Grupirajuci clanove u r-tu potenciju od θ,

slijedi

θr : 2 cos

(α(θ)

2+ η

)m⊥r = L0f

⊥r − 4d

r∑l=0

(f⊥l cr−l) (3.39)

pritom su cn samo Taylorovi clanovi od terms of cos(θ).

Integralna jednadzba 3.29 glasi:

θr :

∫ θ0

0

r∑l=0

(m‖l sr−l) + sin(δ(θ))d

r∑l=0

l∑k=0

(f⊥l sr−lsl−k) (3.40)

gdje su slicno sn Taylorovi clanovi sin(θ), te je sin(δ(θ)) = sin(∑r

0 δrθr).

Jednadzba 3.31 je trivijalne jednakosti izmedu koeficjenata δr i αr.

Ove relacije se mogu koristiti za eventualnu izracunavanje visih redova, no za

evaluaciju integralne jednadzbe potrebno je pristupiti uz racunalnu potporu, zbog

kolicine clanova, sto se moze vidjeti i iz prvog reda.

Visi redovi ce se upotrijebiti ukoliko usporedba s eksperimentom uputi na to da je

24

Page 32: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

aproksimacija prvog reda odgovorna za greske modela.

25

Page 33: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

4 Zakljucak

Diobeno vreteno je stanicna struktura koja se formira tijekom stanicne diobe. U svrhu

boljeg razumijevanja tog procesa, pomocu aproksimacije srednjeg polja prosiren je

poznati model ravnoteze u metafazi, koji je opisivao jedan par mikrotubula, na model

koji opisuje citavo diobeno vreteno. Dobiveni mean-field model uspjesno reporducira

osnovne karakteristike diobenog vretena, te pokazuje da je za dobivanje takvih oblika

potrebna sila i moment sile koji nisu konstantni. Sljedeci korak jest sustavna uspo-

redba teorijskog modela s eksperimentalnim mikroskopskim mjerenjima diobenog

vretena, u svrhu odredivanja sila i momenata sila koje djeluju na krajeve mikrotu-

bula, s naglaskom na njihovu promjenu od centralnih prema perifernim mikrotubu-

lima.

26

Page 34: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Dodaci

Dodatak A Dodatne simetrije za momente sila

Za momente sila uvodimo dodatne simetrijske zahtjeve, primarno motivirani rezul-

tatima diskretnog modela. Prvi je zahtjev da su paralelni momenti sila suprotnog

predznaka:

~M‖ = − ~M‖′ (A.1)

Sljedeci je zahtjev na ukupne iznose momenata, odnosno analogon diskretnoj sime-

triji

|Mi| =∣∣∣Mi

′∣∣∣, (A.2)

tj. jednakost iznosa momenata na krajevima svakog pojedinog mikrotubula. U

kontinuiranoj verziji to bi bila jednakost iznosa svih mikrotubula na pojedinom kutu

θ:

∫ 2π

0

∣∣∣ ~M(θ, φ)∣∣∣dφ =

∫ 2π

0

∣∣∣ ~M ′(θ, φ)

∣∣∣dφ. (A.3)

Ovo se moze raspisati koristeci izraz za momente sila 3.27:

∫ 2π

0

√m‖

2+m⊥2(cos(φ+ δ)2 + sin(φ+ δ)2) =

=

∫ 2π

0

√m‖

′2+m⊥

′2(cos(φ′ + δ′)2 + sin(φ′ + δ′)2), (A.4)

dovodeci do

m‖2

+m⊥2

= m‖′2

+m⊥′2

. (A.5)

Koristeci gornju jednakost za paralelne momente sila dobivamo

m⊥ = ±m⊥′

(A.6)

Zadnji zahtjev je da su okomite komponente momenta sila okomite na radijvek-

27

Page 35: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

tor kraja mikrotubula, odnosno da je vektor okomite komponente tangencijalan na

kruznicu radijusa |d(θ)| u okomitoj ravnini.

~d · ~M⊥ = ~d′ · ~M⊥′, (A.7)

iz cega slijedi

m⊥ cos(η) = m⊥′cos(η′) = 0. (A.8)

Iz ovoga slijedi η = ±η′, odnosno η = π2

and η′ = −π2.

Primjetimo da, kao i kod sila, izbor predznaka povlaci izbor suprotnog predznaka

u m⊥ = ±m⊥′, odnosno fizikalna situacija je ista za oba slucaja, te se stoga bira

η = −η′.

Dodatak B Racun jednadzbi ravnoteze

Za izvod jednadzbi ravnoteze u aproksiamciji srednjeg polja potrebno je redom uvr-

stiti eksplicitne oblike raspodjela sila i momenata u temeljne jednadzbe. Redom,

koristeci (3.13), za paralelni (‖) smjer :

z :

∫ 2π

0

∫ θ0

0

f ‖(θ)dΩ = 4π

∫ θ0

0

f ‖(θ) sin θdθ = 0. (B.1)

Ponovno uvrstavamo (3.13), ovaj put u okomiti ( ⊥) smjer. Pritom imamo dvije

komponente okomite ravnine:

x :

∫ 2π

0

∫ θ0

0

f⊥(θ) cos(φ+ δ)dΩ = 0×∫ θ0

0

f⊥(θ) sin θdθ = 0, (B.2)

y :

∫ 2π

0

∫ θ0

0

f⊥(θ) sin(φ+ δ)dΩ = 0×∫ θ0

0

f⊥(θ) sin θdθ = 0. (B.3)

Slijedi uvrstavanje u (3.15), za paralelni ‖ smjer:

z : f ‖(θ) = −f ‖′

(θ′). (B.4)

Ponovno uvrstavamo okomitu komponentu sile u (3.15), te dobivamo dva smjera:

x : f⊥(θ) cos(φ+ δ) = −f⊥′(θ) cos

′+ δ

′), (B.5)

28

Page 36: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

y : f⊥(θ) sin(φ+ δ) = −f⊥′(θ) sin

′+ δ

′). (B.6)

Iz jednadzbi (B.5) i (B.6) kvadriranjem dobivamo:

f⊥(θ) = ∓f⊥′(θ), (B.7)

Definiramo pokratu ∆ ≡ δ − δ′:

φ′

1 = φ+ (δ(θ)− δ′(θ)) = φ+ ∆, (B.8)

φ′

2 = φ+ π + (δ(θ)− δ′(θ)) = φ+ π + ∆. (B.9)

Ova dva naizgled razlicita rjesenja se zapravo reduciraju na jedno, kao sto ce se

eksplicitno vidjeti kasnije. Vrijednosti ∆ ce naime biti razlicite ovisno o slucaju.

Nadalje uvodimo pokratu α ≡ φ− φ′.

Nastavljamo uvrstavanjem u jednadzbe ravnoteze, sada koristeci i ansatz za izgled

raspodjele momenata sile, krenuvsi od (3.14), za paralelni ‖ smjer:

z :

∫ 2π

0

∫ θ0

0

(m‖(θ) + |d|(f⊥(θ) sin θ sin δ) sin θdθdφ

→∫ θ0

0

(m‖(θ) + |d|(f⊥(θ) sin θ sin δ) sin θdθ = 0 (B.10)

Slijedi (3.14), sada za okomiti ⊥ smjer:

x :

∫ 2π

0

∫ θ0

0

(m⊥(θ)cos(φ+ η) + |d|(f ‖(θ) sin θsinφ − f⊥(θ) cos θ

sin(φ+ δ))dΩ = 0,

(B.11)

y :

∫ 2π

0

∫ θ0

0

(m⊥(θ)sin(φ+ η) + |d|(f⊥(θ) cos θ

cos(φ+ δ) − f ‖(θ) sin θcosφ)dΩ = 0.

(B.12)

Preostala je jos jedino jednadzba (3.16), koja u paralelnom ‖ smjeru glasi :

z : m‖(θ) +m‖′

(θ) + d(f⊥ sin θ sin δ + f⊥′sin θ sin δ

′) = 0. (B.13)

29

Page 37: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Zadnje dvije komponente, u okomitom ⊥ smjeru jednadzbe (3.16), glase:

x : m⊥(θ) cos(φ+ η) +m⊥′(θ) cos

′+ η

′)

+ d(f ‖(θ) sin(θ) sin(φ) + f ‖′

(θ) sin(θ) sin(φ

′)

)

− d(f⊥(θ) cos(θ) sin(φ+ δ)− f⊥′(θ) cos(θ) sin

′+ δ

′)

)

− f⊥′(θ)L sin

′+ δ

′)

= 0, (B.14)

y : m⊥(θ) sin(φ+ η) +m⊥′(θ) sin

′+ η

′)

− d(f ‖(θ) sin(θ) cos(φ) + f ‖′

(θ) sin(θ) cos(φ

′)

)

+ d(f⊥(θ) cos(θ) cos(φ+ δ)− f⊥′(θ) cos(θ) cos

′+ δ

′)

)

+ f⊥′(θ)L cos

′+ δ

′)

= 0, (B.15)

Zbog zadanih simetrija odmah znamo da je f ‖ = 0 . Primjetimo da se gornje

jednazbe korektno transformiraju jedna u drugu za φ = φ + π2, kao sto i ocekujemo.

Dalje imamo

x : m⊥(θ) cos(φ+ η) +m⊥′(θ) cos

(φ+ η

′ − α)

− 2d(f⊥(θ) cos(θ) sin(φ+ δ)

+ f⊥(θ)L(θ) sin(φ+ δ) = 0, (B.16)

ili

x : m⊥(θ) cos(φ+ η) +m⊥′(θ) cos

(φ+ η

′ − α)

+ 2d(f⊥(θ) cos(θ) cos(φ+ δ +

π

2

)− f⊥(θ)L(θ) cos

(φ+ δ +

π

2

)= 0, (B.17)

30

Page 38: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Sumirajuci i koristeci simetrije za momente sila iz A dobivamo:

x : 2m⊥(θ) cos

(φ+ φ′

2+η + η′

2

)cos

(φ− φ′

2+η − η′

2

)− 2d(f⊥(θ) cos(θ) sin(φ+ δ)

+ f⊥(θ)L(θ) sin(φ+ δ) = 0, (B.18)

Koristeci definiciju α:

x : 2m⊥(θ) cos

(φ− α

2+η + η′

2

)cos

2+η − η′

2

)=(2d(f⊥(θ) cos(θ) + f⊥(θ)L(θ)

)sin(φ+ δ), (B.19)

Za y smjer dobivamo

y : 2m⊥(θ) sin

(φ− α

2+η + η′

2

)cos

2+η − η′

2

)= −

(2d(f⊥(θ) cos(θ) + f⊥(θ)L(θ)

)cos(φ+ δ). (B.20)

Djelimo jednadzbe u y i x smjerovima

tan

(φ− α

2+η + η′

2

)= − cot(φ+ δ) = tan

(φ+ δ − π

2

)(B.21)

η + η′

2+π − α

2= δ (B.22)

Prvi clan je nula jer vrijedi η = −η′, stoga slijedi

δ(θ) =π − α(θ)

2(B.23)

Podsjetimo da je ovisnost δ, α i φ o θ bila prisutna, ali nije bila oznacavana radi

preglednosti. Alternativno iz B.17 slijedi:

31

Page 39: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

− tg(φ)

(m⊥(θ) sin(η) +m⊥

′(θ) sin

′ − α)

+ 2df⊥(θ) cos(θ) sin(δ +

π

2

)− f⊥(θ)L(θ) sin

(δ +

π

2

))

+

(m⊥(θ) cos(η) +m⊥

′(θ) cos

′ − α)

+ 2df⊥(θ) cos(θ) cos(δ +

π

2

)− f⊥(θ)L(θ) cos

(δ +

π

2

))= 0, (B.24)

iz cega mozemo doci do istog zakljucka za δ.

Eliminacijom trigonometrijskih funkcija sada redom dobivamo

x : m⊥(θ) +m⊥′(θ) + 2df⊥(θ) cos(θ)− f⊥(θ)(L0 − 2d cos(θ)) = 0, (B.25)

x : m⊥(θ) +m⊥′(θ) + 4df⊥(θ) cos(θ)− f⊥(θ)L0 = 0. (B.26)

x : 2m⊥(θ) = f⊥(θ)(L0 − 4d cos(θ)) (B.27)

Ovima je iz svih jednadzbi eliminirana svaka ovisnost o φ, ostavljajuci time samo

θ kao kutnu varijablu, sto je i ocekivano, jer je sustav po konstrukciji osnosimetrican

za rotaciju oko sredisne osi, koju φ i opisuje.

Konacno jednadzbe glase:

∫ θ0

0

m‖(θ) sin θ + df⊥(θ) sin δ(θ)(sin θ)2dθ = 0 (B.28)

2m⊥(θ) cos

(α(θ)

2+ η

)= f⊥(θ)(L0 − 4d cos(θ)) (B.29)

δ(θ) =π − α(θ)

2(B.30)

η = −η′ = π

2(B.31)

Rjesenja same SKJ 2.1, koja opisuje elasticne mikrotubule usred deformacije, biti

32

Page 40: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

ce dobivena koristenjem aproksimacij malog kuta dsdz≈ 1. Iako opcenito postoje ana-

liticka rjesenja [25], nisu pogodna za interpretaciju, a kako se mikrotubule savijaju

sporo, greska je mala. Rjesenja glase:

y(z) = A sin((ω1z + φ1)/2) cos((ω2z + φ2)/2)

+B cos((ω1z + φ1)/2) sin((ω2z + φ2)/2)

+Mx

Fz− Fyz

Fz− MzFx

F 2z

(B.32)

x(z) = A sin((ω1z + φ1)/2) cos((ω2z + φ2)/2)

+B cos((ω1z + φ1)/2) sin((ω2z + φ2)/2)

− My

Fz+Fxz

Fz+Mz=twFy

F 2z

(B.33)

ω1 =

√MzMz + 4κFz

κ(B.34)

ω2 =Mz

κ(B.35)

Sile i momenti rastavljeni po x, y i z komponentama su samo komponente od 3.26

i 3.27, evaluirano u (θ, φ) pojedinog kraja mikrotubula kojeg crtamo.

L, d i κ su odredeni ekperimentalno, tretirani kao poznati parametri i dani u 3.1.

A,B, te φ1/2 se odreduju fiksiranjem rubnih uvjeta u ~d i ~L+ ~d′ − 2(~d′ · z)z,

r(d cos θ) = ~d = |d|(sin θ cosφx+ sin θ sinφy + cos θz) (B.36)

r(L− d cos θ) = ~d = |d|(sin θ cos(φ− α)x+ sin θ sin(φ− α)y + (L

d− 2 cos θ)z) (B.37)

Varijabla z je paralelna udaljenost krajeva mikrotubula, te se smanjuje s θ zbog

geometrije. Kako imamo slobodnu rotacije po φ, bitan je samo relativan polozaj φ i

φ′, odnosno twist α, te ce oblik mikrotubula biti neovisan o pocetnom φ.

33

Page 41: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Tablica C.1: Razvoj funkcija do nultog clana Taylorovg reda.

f⊥ = f⊥0f ‖ = f

‖0

m⊥ = m⊥0m‖ = m

‖0

f⊥′= f⊥0

f ‖′= f

‖0

m⊥′= m⊥0

m‖′= m

‖0

δ(θ) = δ0

α(θ) = α0

sin(θ) = θcos(θ) = 1

Dodatak C Taylorov razvoj

Kako bismo specificirali oblike nepoznatih skalarnih funkcija koji ovise o kutu θ

odlucujemo se za razvoj u Taylorov red oko nule. Ovo je opravdano jer je vecinski

dio mikortubula pozicioniran u uskom dijelu spojnice dvaju centrosoma, te stoga ova

aproksimacija ne uvodi znacajnu gresku. Krecuci od nultog reda, gdje su svi clanovi

konstante, razvijamo sve nedefinirane funkcije te ih zatim uvrstavamo u izvedene

izraze za ravnotezu.

C.1 Nulti red

θ0 : 2m⊥0 cos(η +

α0

2

)= f⊥0 (L0 − 4d) (C.1)

f⊥0 =2m⊥0 cos

(η + α0

2

)(L0 − 4d)

(C.2)

Integralna jednadzba postaje:

∫ θ0

0

m‖0(sin θ) + df⊥0 sin(δ0)(sin θ)2dθ = 0, (C.3)

sto se moze jednostavno integrirati, postajuci

m‖0(1− cos θ0) + df⊥0 sin(δ0)

1

2(θ0 −

1

2sin(2θ0)) = 0. (C.4)

34

Page 42: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Rubni uvjeti se takoder transformiraju:

r(d cos θ) = ~d = |d|(0x+ 0y + 1z), (C.5)

r(L− d cos θ) = ~d = (0x+ 0y + (L− d)z). (C.6)

Nulti red ne dovodi do zadovoljavajucih rjesenja, sto je odmah i vidljivo iz ra-

zvoja rubnih uvjeta. Moguca su jedino rjesenja gdje su svi mikrotubuli u najblizim

tockama dvaju (sfericnih) centrosoma, sto nikako ne odgovara stvarnom rasporedu

mikrotubula po sfernoj kapici, te je stoga potrebno prijeci na prvi red Taylorovog

razvoja.

35

Page 43: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Tablica C.2: Taylorov razvoj nepoznatih funkcija do prvog reda.

f⊥ = f⊥0 + f⊥1 θ

f ‖ = f‖0 + f

‖1 θ

m⊥ = m⊥0 +m⊥1m‖ = m

‖0 +m

‖1θ

f⊥′= f⊥0

′+ f⊥1

′θ

f ‖′= f

‖0

+ f‖1

θ

m⊥′= m⊥0

′+m⊥1

′θ

m‖′= m

‖0

+m‖1

θδ(θ) = δ0 + δ1θα(θ) = α0 + α1θ

sin(θ) = θcos(θ) = 1

C.2 Prvi red

Nepoznate skalarne funkcije ponovno razvijamo u Taylorov red, ali se sada zadrzavamo

na prvom clanu. Slijedi uvrstavanje u izvedene jednadzbe ravnoteze, te se dobiva:

θ0 : 2m⊥0 cos(η +

α0

2

)= f⊥0 (L0 − 4d), (C.7)

θ1 : 2(m⊥1 cos

(η +

α0

2

)−m⊥0 sin

(η +

α0

2

)α1

2

)= f⊥1 (L0 − 4d), (C.8)

θ0 : δ0 =π − α0

2, (C.9)

θ1 : δ1 =−α1

2. (C.10)

Preostala integralna jedadzba je takoder, kao i u slucaju nultog reda, sada u stanju

biti integrirana, koristeci trigonometrijski identitet

sin(δ0 + δ1θ)) = sin(δ0) cos(δ1θ)) + cos(δ0) sin(δ1θ)). (C.11)

To nas dovodi do izraza:

36

Page 44: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

∫ θ0

0

((m‖0 +m

‖1θ)

sin θ

+ (sin(δ0) cos(δ1θ)) + cos(δ0) sin(δ1θ))(f⊥0 + f⊥1 θ)(sin(θ))2

)θ = 0. (C.12)

Ovaj integral je jednostavno rjesiti analiticki, no to dovodi do velikog broja clanova:

m‖0(1− cos θ0) +m

‖1 sin(θ0)−m‖1θ0 cos(θ0)+

+1/4df⊥0 cos(δ0)

((cos((−2+δ1)θ0)/(−2+δ1)−(2cos(δ1θ0))/δ1+cos((2+δ1)θ0)/(2+δ1))

+ 1/(−2 + δ1)− 1/δ1 + 1/(2 + δ1)

)

+1/4df⊥0 sin(δ0)

((sin((−2+δ1)θ0)/(−2+δ1)−(2sin(δ1θ0))/δ1+sin((2+δ1)θ0)/(2+δ1))

)

+ 1/4df⊥1 sin(δ0)

((2cos(δ1θ0))/δ2

1 − (θ0sin((δ1 − 2)θ0))/(δ1 − 2) + (2θ0sin(δ1θ0))/δ1−

(θ0sin((δ1 + 2)θ0))/(δ1 + 2)− cos((δ1 − 2)θ0)/(δ1 − 2)2 − cos((δ1 + 2)θ0)/(δ1 + 2)2)

−(

(2)/δ21 − 1/(δ1 − 2)2 − 1/(δ1 + 2)2)

))

+ 1/4df⊥1 cos(δ0)

((2sin(δ1θ0))/δ2

1 − (θ0cos((δ1 − 2)θ0))/(δ1 − 2) + (2θ0cos(δ1θ0))/δ1−

(θ0sin((δ1 + 2)θ0))/(δ1 + 2)− sin((δ1−2)θ0)/(δ1−2)2− sin((δ1 + 2)θ0)/(δ1 + 2)2) = 0

(C.13)

Valja primjetiti da se svi gornji izrazi korektno reduciraju u nulti red u limesu

kada koeficijenti prvog reda Taylorovog razvoja teze u nulu.

Rubni uvjeti u ovom redu razvoja glase:

r(d cos θ) = ~d = |d|(θ cosφx+ θ sinφy + 1z) (C.14)

r(L− d cos θ) = ~d = |d|(θ cos(φ+ ∆)x+ θ sin(φ+ ∆)y + (L

d− 1)z) (C.15)

U ovom slucaju, za razliku od prijasnjeg nultog reda, imamo mogucnost raspo-

djele mikortubula po sfernoj kapici, umjesto lokalizacije u ekstremalnoj tocci, sto

37

Page 45: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

ovaj red cini pogodnim za daljnje razmatranje. U konacnici ovaj razvoj nam daje

pet slobodnih parametara, izabranih izmedu koeficijenata Taylorovog razvoja danih

u C.2.

38

Page 46: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

Literatura

[1] Boban, Zvonimir: Model diobenog vretena odreden momentima sila i silama. Ma-

gistarski rad, Prirodoslovno-matematicki fakultet, 2017.

[2] Borisy, Gary, Rebecca Heald, Jonathon Howard, Carsten Janke, Andrea Mu-

sacchio i Eva Nogales: Microtubules: 50 years on from the discovery of tubulin.

Nature Reviews Molecular Cell Biology, 17(5):322–328, may 2016.

[3] Burrack, Laura S. i Judith Berman: Flexibility of centromere and kinetochore

structures. Trends in Genetics, 28(5):204–212, may 2012.

[4] Cyrot, M: Ginzburg-Landau theory for superconductors. Reports on Progress in

Physics, 36(2):103–158, feb 1973.

[5] Desai, Amar A. i Timothy J Mitchison: Microtubule polymerization dynamics.

Annual review of cell and developmental biology, 13:83–117, 1997.

[6] Douglas B. Murphy, Michael W. Davidson: Fundamentals of Light Mi-

croscopy and Electronic Imaging. John Wiley and Sons Ltd, 2011,

ISBN 047169214X. https://www.ebook.de/de/product/9650430/douglas_

b_murphy_michael_w_davidson_fundamentals_of_light_microscopy_and_

electronic_imaging.html.

[7] Dumont, Sophie i Timothy J. Mitchison: Force and Length in the Mitotic Spindle.

Current Biology, 19(17):R749–R761, sep 2009.

[8] Echenique, Pablo i J. L. Alonso: A mathematical and computational review of

Hartree–Fock SCF methods in quantum chemistry. Molecular Physics, 105(23-

24):3057–3098, dec 2007.

[9] Elting, Mary Williard, Christina L. Hueschen, Dylan B. Udy i Sophie Dumont:

Force on spindle microtubule minus ends moves chromosomes. The Journal of Cell

Biology, 206(2):245–256, jul 2014.

[10] Gillet, J. P., S. Varma i M. M. Gottesman: The Clinical Relevance of Cancer Cell

Lines. JNCI Journal of the National Cancer Institute, 105(7):452–458, feb 2013.

39

Page 47: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

[11] Gispert, Joan Ribas: Coordination Chemistry. Wiley VCH Verlag GmbH,

2008, ISBN 352731802X. https://www.ebook.de/de/product/6952941/

joan_ribas_gispert_coordination_chemistry.html.

[12] Gittes, F.: Flexural rigidity of microtubules and actin filaments measured from

thermal fluctuations in shape. The Journal of Cell Biology, 120(4):923–934, feb

1993.

[13] Howard, Joe i Anthony A. Hyman: Dynamics and mechanics of the microtubule

plus end. Nature, 422(6933):753–758, apr 2003.

[14] Janke, Carsten: The tubulin code: Molecular components, readout mechanisms,

and functions. The Journal of Cell Biology, 206(4):461–472, aug 2014.

[15] Kajtez, Janko, Anastasia Solomatina, Maja Novak, Bruno Polak, Kruno Vukusic,

Jonas Rudiger, Gheorghe Cojoc, Ana Milas, Ivana Sumanovac Sestak, Patrik

Risteski, Federica Tavano, Anna H. Klemm, Emanuele Roscioli, Julie Welburn,

Daniela Cimini, Matko Gluncic, Nenad Pavin i Iva M. Tolic: Overlap microtubules

link sister k-fibres and balance the forces on bi-oriented kinetochores. Nature

Communications, 7:10298, 2016.

[16] Kaur, Gurvinder i Jannette M. Dufour: Cell lines. Spermatogenesis, 2(1):1–5,

jan 2012.

[17] Kolomeisky, Anatoly B. i Michael E. Fisher: Molecular Motors: A Theorists Pers-

pective. Annual Review of Physical Chemistry, 58(1):675–695, may 2007.

[18] L. D. Landau, E. M. Lifshitz: Theory of Elasticity 7. Elsevier LTD, Oxford,

2004, ISBN 075062633X. https://www.ebook.de/de/product/3240398/l_d_

landau_e_m_lifshitz_theory_of_elasticity_7.html.

[19] Masters, John R. W.: Human cancer cell lines: fact and fantasy. Nature Reviews

Molecular Cell Biology, 1(3):233–236, dec 2000.

[20] McIntosh, J R i S C Landis: The distribution of spindle microtubules during mitosis

in cultured human cells. The Journal of cell biology, 49:468–497, svibanj 1971,

ISSN 0021-9525.

40

Page 48: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

[21] McIntosh, J. Richard, Maxim I. Molodtsov i Fazly I. Ataullakhanov: Biophysics

of mitosis. Quarterly Reviews of Biophysics, 45(02):147–207, feb 2012.

[22] Mitchison, Tim i Marc Kirschner: Dynamic instability of microtubule growth. na-

ture, 312(5991):237, 1984.

[23] Musacchio, Andrea i Arshad Desai: A Molecular View of Kinetochore Assembly

and Function. Biology, 6(4):5, jan 2017.

[24] Nagata, Toshiyuki, Yasuyuki Nemoto i Seiichiro Hasezawa: Tobacco BY-2 Cell

Line as the “HeLa” Cell in the Cell Biology of Higher Plants. U International

Review of Cytology, stranice 1–30. Elsevier, 1992.

[25] Nizette, Michel i Alain Goriely: Towards a classification of Euler–Kirchhoff fila-

ments. Journal of Mathematical Physics, 40(6):2830–2866, jun 1999.

[26] Novak, Maja: Uloga premosnih mikrotubula u ravnotezi diobenog vretena. Diser-

tacija, Prirodoslovno-matematicki fakultet, 2017.

[27] Novak, Maja, Bruno Polak, Juraj Simunic, Zvonimir Boban, Barbara Kuzmic,

Andreas W. Thomae, Iva M. Tolic i Nenad Pavin: The mitotic spindle is chiral due

to torques within microtubule bundles. Nature Communications, 9(1), 2018.

[28] Oakley, Berl R., Vitoria Paolillo i Yixian Zheng: γ-Tubulin complexes in microtu-

bule nucleation and beyond. Molecular Biology of the Cell, 26(17):2957–2962,

sep 2015.

[29] Pavin, Nenad i Iva M. Tolic: Self-Organization and Forces in the Mitotic Spindle.

Annual Review of Biophysics, 45(1):279–298, 2016.

[30] Pavin, Nenad i Iva M. Tolic-Nørrelykke: Swinging a sword: how microtubules

search for their targets. Systems and Synthetic Biology, 8(3):179–186, 2014.

[31] Pawley, James (Ed.): Handbook of Biological Confocal Microscopy. Springer-

Verlag New York Inc., 2006, ISBN 038725921X. https://www.ebook.de/de/

product/5270101/handbook_of_biological_confocal_microscopy.html.

[32] Rochlin, M. William, Michael E. Dailey i Paul C. Bridgman: Polymerizing Micro-

tubules Activate Site-directed F-Actin Assembly in Nerve Growth Cones. Molecular

Biology of the Cell, 10(7):2309–2327, jul 1999.

41

Page 49: Ravnoteža sila i momenata sila u aproksimaciji srednjeg

[33] Rubinstein, B, K Larripa, P Sommi i A Mogilner: The elasticity of mo-

tor–microtubule bundles and shape of the mitotic spindle. Physical Biology,

6(1):016005, feb 2009.

[34] Sharp, David J., Gregory C. Rogers i Jonathan M. Scholey: Microtubule motors

in mitosis. Nature, 407(6800):41–47, sep 2000.

[35] Sikirzhytski, Vitali, Valentin Magidson, Jonathan B. Steinman, Jie He, Mael Le

Berre, Irina Tikhonenko, Jeffrey G. Ault, Bruce F. McEwen, James K. Chen,

Haixin Sui, Matthieu Piel, Tarun M. Kapoor i Alexey Khodjakov: Direct kinetoc-

hore–spindle pole connections are not required for chromosome segregation. The

Journal of Cell Biology, 206(2):231–243, jul 2014.

[36] Stockert, Juan Carlos i Alfonso Blazquez Castro: Fluorescence Microscopy In Life

Sciences. Bentham Science Publishers, 2017, ISBN 978-1-68108-519-7. https:

//www.amazon.com/Fluorescence-Microscopy-Sciences-Carlos-Stockert/

dp/1681085194?SubscriptionId=AKIAIOBINVZYXZQZ2U3A&tag=

chimbori05-20&linkCode=xm2&camp=2025&creative=165953&creativeASIN=

1681085194.

[37] Thorn, Kurt: A quick guide to light microscopy in cell biology. Molecular Biology

of the Cell, 27(2):219–222, jan 2016.

[38] Tolic-Nørrelykke, Iva M.: Push-me-pull-you: how microtubules organize the cell

interior. European Biophysics Journal, 37(7):1271–1278, apr 2008.

[39] Wang, Jue D. i Petra A. Levin: Metabolism, cell growth and the bacterial cell cycle.

Nature Reviews Microbiology, 7(11):822–827, oct 2009.

[40] Widdop, M. E.: Review of Work on Dichroic Mirrors and Their Light-Dividing Cha-

racteristics. Journal of the Society of Motion Picture and Television Engineers,

60(4):357–366, April 1953, ISSN 0898-042X.

[41] Zhai, Y, P J Kronebusch i G G Borisy: Kinetochore microtubule dynamics and

the metaphase-anaphase transition. The Journal of cell biology, 131:721–734,

studeni 1995, ISSN 0021-9525.

[42] Zifan, Ali: Mitosis Stages. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/

commons/c/c9/Mitosis_Stages.svg, posjeceno 18.09.2018.

42