0

SVEUĈILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

Odsjek za obrazovanje uĉitelja i odgojitelja

SKRIPTA:

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA

Za studente Razredne nastave I. godine

Dr. sc. Špelić Aldo

1

1. PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST

Psihologija je znanost o duši (psyche' = um, duh, duša / mind, soul, spirit; logos = rijeĉ,

govor, zakon / discourse, study). Psihologija je mlada znanost koja seţe u 19. st.

Predstavlja znanstvenu disciplinu o duši, odnosno o psihiĉkim fenomenima. Razliĉitost

pravaca u psihologiji odreĊena je upravo razlikom u odreĊenju što jeste 'psiha'.

Psihologija kao znanost sa svojim predmetom istraţivanja psihe spada u podruĉje

društvenih znanosti za razliku od prirodnih koje za svoj predmet istraţivanja imaju nešto

tjelesno (phizis)

Psiha (psyche) je u grĉkoj mitologiju predstavlja ljudsku dušu, odnosno personificirani

duševni i duhovni ţivot ĉovjeka. Grci su razlikovali tjelesnu i ţivotnu snagu (timos) koja

je smrtna od duše koja je besmrtna. Ona ostaje kao slika nekadašnjeg ĉovjeka. U Antici

su imali shvaćanje da nakon patnje i lutanja duša je izbavljena milošću Jupitera, kasnije

je to prevedeno u moralno ĉišćenje duše kroz trpljenje i patnju. U religiji je prisutno

odreĊenje duše kroz osjećaj krivnju.

Psihologija kao znanost postoji tek od 19. st. rad što je odreĊeno ranijim nedostacima na

podruĉju odreĊenja psihologijske metodologije. Da bi razumjeli psihologiju kao znanost

znaĉajno je odrediti što je znanost .

ŠTO JE ZNANOST?

Pitanje postojanja pojedinih znanosti (znanost = st. gr. episteme / lat. scientia / eng.

science / njem. Wissenschaft) odreĊeno je definicijom:

1. predmeta istraţivanja

2. metodologije istraţivanja

4 kriterija koji moraju biti zadovoljeni:

1) odreĊenje predmeta (objekta) prouĉavanja – znanstvena disciplina mora imati

jasno definiran objekt ili fenomen prouĉavanja.

2) sadrţi teoretske konstrukte i testiranje hipoteza - mora sadrţati teorijske se mogu

svesti na odreĊene opservirane fenomene koji predstavljaju stavove koji se mogu

testirati kroz odnos izmeĊu dvije i više varijabli. To su pretpostavke o onome što bi se

2

moglo dogoditi pod odreĊenim uvjetima (hipoteze) što je predmet testiranja a ne cijele

teorije.

3) ĉinjenice zasnovane na empirijskom istraţivanju - ĉinjenice ne mogu biti stvorene

na osnovu racionalnog argumentiranja, već kroz pojedinaĉno empirijsko istraţivanje.

4) otkrića općih zakonitosti - znanost treba otkrivati opće zakonitosti koji u sluĉaju

psihologije se odnose na ponašanje ili mentalne procese, koji mogu biti primjenjivi na

svaku individuu.

Slika 1 – shematski prikaz strukture znanstvenog pristup u kreiranju znanstvenih

spoznaja.

PREDMET

KONSTRUKCIJU TEORIJA

TESTIRANJE HIPOTEZA

KORIŠTENJE EMPIRISJKE METODE

ZNANOST mora uključivati

OTKRIVANJE općih zakona i principa

1.EKSPERIMENT laboratorijski u prirodi

2.OPSERVACIJA u prirodni kontrolirana s ispitanicima

3. TEST standardizirani/objektivan projektivan

4. UPITNICI

5. STUDIJE SLUĆAJEVA

PREDZNANSTVENO I ZNANSTVENO RAZDOBLJE PSIHOLOGIJE

U razvoju psihologije kao znanosti znaĉajna je 1879. godina kada je W.Wundt u

Leipzigu osnovao prvi psihologijski laboratorij s kojim zapoĉinje znanstveni period

psihologije. U okviru tog laboratorija razvijena je specifiĉna metoda introspektivnog

eksperimenta koja predstavlja onu metodu kojom je psihologija dobila pravo na svoju

vlastitu znanstvenost

3

Upravo s obzirom na pitanje metodološke osnovanosti razvoj psihologije moţemo

podijeliti u dva razdoblja:

U predznanstvenom razdoblju psihologija je bila zastupljena u više disciplina unutar

cjelokupnog filozofskog sistema i kao što su gnoseologiju, epistemiologija, metafizika,

etike i drugih koje su se jednim dijelom bavile pitanjem spoznajnim mogućnosti ĉovjeka

kao i njegovim funkcioniranjem u fiziĉkom i socijalnom univerzumu.

U sklopu filozofija (gnoseologija - disciplina filozofije koja promišlja pitanje

mogućnosti ljudske spoznaje) Aristotel u "Logika" istraţivao zakonitosti asocijacija po

sliĉnosti, dodiru i suprotnosti.

U znanstvenom razdoblju od 1879. godine kad je W.Wundt je u Leipzigu osnovao prvi

psihologijski laboratorij zapoĉinje znanstveni period psihologije. U okviru tog

laboratorija razvijena je specifiĉna metoda introspektivnog eksperimenta koja

predstavlja prvu psihologijsku metodu kojom je psihologija dobila pravo na svoju

vlastitu znanstvenost.

4

2. POVIJESNE PRETPOSTAVKE RAZVOJA PSIHOLOGIJA KAO

ZNANOST

Pitanje filozofskog utjecaja na razvoj psihologije kao znanosti Boss ( ) ukazuje na

znaĉajni utjecaj dvaju filozofskih pravca: EMPIRIZAM I POZITIVIZAM.

1) EMPIRIZAM U XVII ST. (J.LOCK, D.HUME I BERKLEY)

Empirizam je filozofski pravac koji je nastao u 17. st. u Engleskoj i ĉiji su nosioci (J.

Locke, D. Hume) naglašavali vaţnost neposrednog iskustva, odnosno percepciju

vanjskog svijeta, u procesu spoznavanja svijeta. Oni su za razliku od racionalista i

nativista smatrali: (1) da spoznaja nije racionalno odreĊena već proizlazi iz iskustva, i

(2) da spoznaja nije uroĊena već steĉena kroz vlastito senzorno iskustvo

Empirizam je utjecao na teoriju i metodologiju u psihologiji: (1) naglašavajući da je

ljudski um tabula rasa, odnosno ono podruĉje koje je odreĊeno pojedinim iskustvom u

odnosu s vanjskim svijetom, i zatim (2) kroz metodologiju gdje je naglašeno

neposredno, objektivno iskustvo kroz opservaciju. Ova metodologija znaĉajno je

utjecala na biheviorizam kao pravac u psihologiji koji je odbacio introspekciju

smatrajući je nedovoljno objektivnom na podruĉju spoznaje. Upravo zbog toga

bihevioristi su iz psihologije iskljuĉili intrapsihiĉke ili medijacijske procese kao

predmete istraţivanja smatrajući da oni ne mogu biti objektivno, znanstveno

istraţivanje, te je na taj naĉin ponašanje ostalo jedini naĉin istraţivanja u psihologiji.

Izvor "istinite" spoznaje svijeta je kroz SENZORNO ISKUSTVO, koje imamo kroz naša

osjetila. Mi zakljuĉujemo o odnosu izmeĊu tih senzornih ĉinjenica. Rijeĉ "empirical"

(empirijski = kroz osjete „through the senses‟) je ĉesto shvaćeno kao sinonim za

"scientific"- Utoliko je u središtu istraţivanja naglasak na opservaciji i mjerenju svijeta i

ujedno skupljanju mnoštva pojedinaĉnih podataka.

Iako W.Wundt je bio zaokupljen empirizmom bihevioristi su ti koji su utjelovili

empirizam u psihologiju. Tako Lockov koncept "tabule rase" je doveden do krajnosti u

dijelu bihevioristiĉke teorije o uĉenju i liĉnosti.

5

Moţe se zakljuĉiti da je empirizam u psihologiju imao znaĉajni utjecaj na TEORIJU,

posebno kroz koncept „tabula rasa‟ kao definicije uma, i na METODOLOGIJU kroz

davanje centralne uloge opservaciji i mjerenju.

Utoliko razlikujemo dva biheviorizam, i to: FILOZOFSKI i METODOLOŠKI.

Filozofski biheviorizam je u najekstremnijoj formi bio izraţen kod Watsona koji je

odbacio vaţnost uma (mind) u psihologiji kroz stav da mišljenje nije ništa drugo nego

vokalne i sub-vokalne verbalne reakcije. Isto tako Skinner je ukazao da su mentalni

koncepti irelevantni u pokušaju razumijevanja i predviĊanja ljudskog ponašanja.

Metodološki biheviorizam je izraţen u naglasku na opservaciji, kolekciji i mjerenju

podataka.

2. POZITIVIZAM (A. COMTE)

Pozitivizam je kao pravac nastao krajem 19.st. i poĉetkom 20. st sa namjerom da sva

podruĉja ljudskog interesa svedu na podruĉje prirodne znanosti. Stav pozitivista bio je

da mogu biti prihvaćene samo one ĉinjenice koje podlijeţu potvrdi pojedinih metoda

prirodnih znanosti. Stav pozitivista najizraţenije je bio prisutan kroz fizikalizam koji

predstavlja pravac koji je nastojao sve znanstvene ĉinjenice svesti na pojedine zakone

fizike.

Posebnu ulogu u razvoju pozitivizma imao je "BEĈKI KRUG" ("WIENNA CIRCLE")

formiran 1902 od strane grupe filozofa (A.J.Ayer), matematiĉara i znanstvenika koji su

zasrupali shvaćanje da treba odbaciti sve stavove koji ne mogu biti nedvosmisleno

verificirani i empirijski testirani. Zastupali su borbu protiv metafiziĉkih stavova.

POZITIVIZAM je bio pod utjecajem prirodnih znanosti XVII, XVIII, XIX st. nastojao

da apliciraju METODE i PRINCIPI prirodnih znanosti na podruĉje ljudskog ponašanja,

institucija i politiĉke organizacija. U tome je posebnu ulogu ima A. Comte („otac

sociologije‟).

Potvrda utjecaja pozitivizma na psihologiju izraţena su kroz radove Darwina. Tako je

kroz rad Darwina „Izvor vrsta‟ (Origin of species) prepoznatljivo da je preko teoriju

evolucije omogućeno oslanjanje i povezivanje psihologiji s biologijom.

6

U okviru pozitivizma vaţno je izdvojiti logiĉki pozitivizam koji je bio glavni pokretaĉ

odbacivanja introspekcije i privatnog, subjektivnog iskustva od strane biheviorista, koji

su zastupali „put od "podataka" do "objektivnih"ĉinjenica‟.

Negativne posljedice provoĊenja pozitivizma mogu se prepoznati u teoriji

materijalizma (fizikalizma) u kojoj je naglasak bio na se sve pojave moraju prevesti na

jezik fizike, odnosno redukcionizmu koji je zastupao shvaćanje da se sve iskustvo treba

svesti na fiziologiju i biokemiju.

DEFINICIJE PSIHOLOGIJE

Što je psihologija? Kao pitanje definicije psihologije prvenstveno se odnosi na pitanje:

Što je premet njenog istraţivanja?

Pitanje predmeta bitno odreĊuje razliĉitost psihologijskih pravaca i teorija. Upravo ovo

pitanje moţemo kroz pojedine pravce promatrati kroz pitanje Što je ljudsko biće u svojoj

prirodi?

Kroz prikaze razliĉitih pravaca moţe se prepoznati da je pitanje (1) ŠTO se istraţuje

usko povezano i s pitanjem (2) KAKO se to istraţuje, odnosno metodološkim

pristupima.

S obzirom na predmet psihologijskog istraţivanja, koji bitno definiraju i same pojedine

psihologijske pravce, moţemo razlikovati:

(1) psihiĉki/mentalni proces

(2) fiziološki procesi

(3) manifestacije-ponašanje

Definicije psihologije:

"PSIHOLOGIJA istraţuje ono što nazivamo unutarnjim doţivljajem - tj. osjete i

osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet

prouĉavanja prirodnih znanosti". (W.Wundt, 1892)

7

"PSIHOLOGIJA je znanost o mentalnom ţivotu, i to o njegovim fenomenima i

njegovim uvjetima. Fenomeni su osjećaji, ţelje, kognicija, rezoniranje, odluĉivanje i

drugo.."(W.James,1890)

"PSIHOLOGIJA je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog prouĉavanja uzima

ljudsko ponašanje". (J.Watson,1919)

"PSIHOLOGIJA je znanstveno prouĉavanje ponašanja ţivih bića u njihovom doticaju s

vanjskim svijetom" (K. Koffka,1925)

Na osnovi svih ovih teorija sveobuhvatna definicija psihologije bi mogla biti:

PSIHOLOGIJA je znanost koja prouĉava psihiĉke procese (subjektivne fenomene i

doţivljaje), organsko-fiziološke uvjete njihovog nastanka i naĉine njihova

objektivnog oĉitovanja (reakcije i oblici ponašanja).

U razvoju psihologije posebnu vaţnost imaju opravci: STRUKTURALIZAM,

BIHEVIORIZAM, GEŠTALTIZAM I PSIHOANALIZA, koji su posebno prezentirani

8

3. PSIHOLOGIJSKI PRAVCI

STRUKTURALIZAM

(W. Wundt, E.B.Titchener)

"PSIHOLOGIJA istraţuje ono što nazivamo unutarnjim doţivljajem - tj. osjete i

osjećaje, misli i htijenja - za razliku od objekata vanjskog svijeta koju su predmet

prouĉavanja prirodnih znanosti".(W.Wundt, 1892)

Bitne karakteristike ovog pravce mogu biti izraţene pojmovima: (1) elementi psihe i (2)

introspekcijski eksperiment.

U konceptu strukturalizma vaţan je doprinos E.B.Titchener (1867-1927) koji je zadatak

psihologije odredio kao nastojanje da se istraţi naĉin povezivanja „elemenata svijesti„

(osjete, predodţbe, jednostavne emocije, misli i dr.) u sloţenije psihiĉke strukture.

Koncept razvoja ljudske psihe strukturalizma veoma naliĉi na procese razvoja pojedinih

kemijskih struktura kemiju.

Introspekcijski eksperiment je 1879. W. WUNDT kao metodu poĉeo koristiti u

njegovom psihologijskom laboratoriju u Leipzingu. Wundt je uvoĊenjem ove metode

nastojao ovaj pravac uskladiti sa zahtjevima prirodne znanosti. Introspekcijski

eksperiment kao metoda predstavlja eksperimentalnu situaciju u kojoj su ispitanici

podvrgnuti pojedinim podraţajima koje onda oni opaţaju na naĉin da izvještavaju o

subjektivnom doţivljaju povezanim s njihovom kvalitetom, intenzitetom, trajanjem i dr..

U okviru takvog metodološkog pristupa razvila se PSIHOFIZIKA (G. T. Fechner, E. H.

Weber krajem XIX st.), disciplina koja je istraţivala odnos intenziteta podraţaja i

intenziteta njihova subjektivnog doţivljaja. U sklopu psihofizike znaĉajno je odreĊivanje

apsolutnog i relativnog praga (limen) osjetljivosti, odnosno odreĊivanje onih vrijednosti

intenziteta podraţaja koje mi moţemo percipirati (apsolutni prag) i one koje moţemo

meĊusobno razlikovati (relativni prag)

9

REFLEKSOLOŠKA ILI BIHEVIORISTIĈKA PSIHOLOGIJA

(BIHEVIORIZAM)

(I.Pavlov, J.Watson, E.L.Thorndike)

"Psihologija je grana prirodnih znanosti koja za predmet svog prouĉavanja uzima

ljudsko ponašanje". (J. Watson, 1919)

Najznaĉajniji doprinos razvoju ovog pravca su radovi J.Watsona :”Psihologija kako je

vidi biheviorist”1913; ”Ponašanje” 1914. MeĊutim, govoreći o ovom pravcu moţemo

izdvojit njegove ĉetiri bitne karakteristike, i to:

1. U metodologiji istraţivanja naglasak je na vaţnosti eksperimenta iz koje ge

iskljuĉen introspektivni aspekt.

2. Predmet istraţivanja postaje ponašanje nasuprot mentalnim (kognitivnim,

medijacijskim) procesima i iskustvima

3. Centralna pozicija teorije uĉenja i analiza ponašanja .

4. Razvoj psihoterapijskog pristupa: bihevior-terapije

1.) Bihevioristi su odbacili introspekciju (samoopaţanje) utoliko što je doţivljavanje, u

skladu s opće tada prihvaćenim stavom pozitivista, u osnovi subjektivno i ne moţe biti

predmet istraţivanja. Naglasak je na uvoĊenju eksperimentalne metode. U odnosu na

model P => ψ => R slijedio je novi model P => R iz kojeg su iskljuĉeni medijacijski

procesi (ψ)

Ovaj metodološki pristup dobiva svoj izraz u Skinnerom neprijatelju prema teorijama.

Smatrajući da ĉinjenice mogu biti bez teorije. Upravo zbog naglaska na znanstvenosti

psihologije bihevioristi su iskljuĉili vaţnost medijacijskih procesa kao predmeta

psihologijskog istraţivanja, jer smatraju da medijacijski procesi ne mogu biti objektivno

zapaţeni i utoliko ne mogu predstavljati osnovu znanstvenih ĉinjenica

2.) Bihevioristi su u središte njihova istraţivanje stavili ljudsko ponašanje (behaviour =

eng. ponašanje). U ovom odreĊenju prepoznaje se njihov nastojanje da se odbacuje

10

doţivljajni aspekti psihiĉkog iskustva koji nisu dostupni "objektivnom" promatranju. U

tom nastojanju je vidljiva njihova „metodološka ĉistoća‟.

3) Bihevioristi su poseban doprinos dali razvoju teorija uĉenja i to klasiĉno

uvjetovanje, instrumentalno ili operantno uvjetovanje i kognitivni biheviorizam.

A) KLASIĉNO UVJETOVANJE

(I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958)

B) INSTRUMENTALNO ili OPERATIVNO UVJETOVANJE

(B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike 1874-1949)

C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM

(C.L.Hull 1884-1952/ E.Tolman 1886-1959)

a) Klasiĉno uvjetovanje (I.Pavlov 1849-1936/ J.B.Watson 1878-1958)

Kao tehnika uĉenja proizišla je na osnovu Pavlovljeva otkrića uvjetovanja kod ţivotinja

(kod psa podraţaj: hrana, reakcija: slina). Pavlov je u svom eksperimentu došao do

zakljuĉka da se uĉenje zasniva na uroĊenim refleksima koji predstavljaju osnovu uĉenja.

Klasiĉno uvjetovanje kao uĉenje dokazuje da dolazi do promjene izmeĊu uvjetovanog i

neuvjetovanog podraţaja na naĉin da, novi uvjetovani podraţaji izazivaju prethodnu

uvjetovanu reakciju

Teorijski stav je da ljudska aktivnost se moţe svesti na reflekse koji uvjetovanjem se

integriraju (procesom generalizacije) u više oblike ponašanja. Tako generalizacija

predstavlja proces putem kojeg se više P (podraţaja) povezuje uz jednu R (reakciju) bez

daljnjeg vanjskog potkrepljenja.

b) Instrumentalno ili operativno uvjetovanje (B.F.Skinner 1904-1990/E.L.Thorndike

1874-1949)

Skiner je definirao operativno uvjetovanje kao proces uĉenja u kojem se mijenja

vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora na osnovi posljedica koje taj odgovor ima za

organizam. Ova teorija uĉenja zasniva se na Thorndekovom otkriću zakona efekata

koji ukazuje da postoji veća vjerojatnost pojave odreĊenog ponašanja ukoliko to

ponašanje prate pozitivne posljedice. Na taj naĉin ukazana je vaţnost potkrepljivanja

11

pojedinog ponašanja što znaĉi da pojedino ponašanje bude praćeno pozitivnim ili

negativnim posljedicama. Ovisno o tim posljedicama razlikujemo pozitivne i negativne

potkrepljivaĉe. Potkrepljenje kao poticaj u procesu uĉenja odreĊeno je redukcijom

nagona što znaĉi da upravo zadovoljenje pojedinih potreba koristi onaj faktor koji

odreĊuje sam proces uĉenja. Razlikujemo:

1. Primarne potkrepljivaĉe

2. Sekundarne potkrepljivaĉe ovisno o tome na kojim potrebama se oni

zasnivaju

c) Kognitivni biheviorizam (C.L.Hull 1884-1952/ E.Tolman 1886-1959)

Tolman je svojim eksperimentom pokazao razliku izmeĊu latentnog i manifestnog

uĉenja. Latentno uĉenje je neovisno o potkrepljenju, odnosno manifestno uĉenje je ono

koje je obiljeţeno metodom potkrepljenja. Na taj se naĉin razvio kognitivni

biheviorizam ukazujući da u tom procesu uĉenje postaje tzv. kognitivne mape odnosno

latentna uĉenja koja predstavljaju pravo uĉenje koje je neovisno o samom potkrepljenju

4. Bihevioristi su dali i vaţan doprinos na podruĉju razvoja terapijskih tehnika. U osnovi

njihova pristupa je koncept „svemoći odgoja‟ koji je J. Watson preuzeo od filozofa

empirista. Upravo shvaćanje ljudske psihe kao "tabula rasae" (J.Lock) da vaţnost

okoline na individualni razvoj.

Psihiĉki simptomi su shvaćeni kao negativni uvjetovani odgovori (reakcije) koji su

nastali procesom uĉenja (uvjetovanja). Razni strahovi djece po njihovom shvaćanju

stjeĉeni su (uĉenjem) razliĉitim procesima uvjetovanjem. Utoliko je lijeĉenje i terapijski

pristup odreĊen obrnutim procesom (razuvjetovanjem) odnosno prekidanjem ranije

uspostavljene relacije izmeĊu pojedinog uvjetovano podraţaja i uvjetovane reakcije. U

tom procesu radi se o desenzibilizacije individue na pojedine (prethodno uvjetovane)

podraţaje. Ovaj pristup nalazio se u osnovi behavuiour terapije.

12

GEŠTALT PSIHOLOGIJA

(M. Wertheimer, K. Koffka)

GEŠTALT PSIHOLOGIJA je nastala poĉetkom XX st. u Njemaĉkoj (Max Wertheimer, Kurt

Koffka) kao reakcija na rašĉlanjivanje ljudske psihe (STRUKTURALIZAM).

Za geštaltiste “PSIHOLOGIJA JE ZNANSTVENO PROUĈAVANJE PONAŠANJA ŢIVIH BIĆA U

NJIHOVOM DOTICAJU S VANJSKIM SVIJETOM.” (K.KOFFKA 1925)

Doprinos geštaltista moţemo izraziti kroz tri karakteristike

1. Holizam

2. Uĉenja uvidom

3. Dinamika psihološko polja

1. Holizam (to olon = st.gr. cjelina)

Nastao kao reakcija na strukturalizam (Wundta, Titchener) i njihov pokušaj da se ljudska

psiha rašĉlani na elemente koji se mogu ispitivati u psihologijskim laboratorijima.

Za njih psihologijski procesi mogu shvaćeni samo u njihovoj cjelovitosti. Naglasak je na

cjelovitosti doţivljaja. Stav je da su „cjeline su date primarno i jedino su one realne‟, dok

pokušaji da se cjeline rastave na elemente je neopravdano.

Psiha kao svojstvo je cjelina koja se ne moţe reducirati na njene elemente (osjete) što je

dokazano kroz postojanje perceptivnih iluzije. Perceptivne greške (iluzije) su shvaćene

kao karakteristike organizacije psihiĉkih sadrţaja. Ukazali su da integriranjem elementa

u cjelinu se dobivaju nove osobine i funkcije koje ne pripadaju i ne mogu se svesti na

same te elemente.

Ovim pristupom psihološki sadrţaj shvaćen kao cjelovit i koji posjeduje vlastitu

dinamiku. Što ej bitna razlika u odnosu na strukturaliste gdje su psihološki sadrţaji

shvaćeni kao sume i produkti pojedinih psihiĉkih elemenata

2. Uĉenje uvidom

Otkriće pojedinih mehanizama psihološkog funkcioniranja postignuto je na podruĉju

percepcije gdje je kroz fenomene perceptivne iluzije prepoznato da je psihiĉki sadrţaj

(perceptivni doţivljaj) odreĊen dinamikom odnosa izmeĊu figure i pozadine :

13

Slika 2. Prikaz meĊuodnosa izmeĊu figure i pozadine na perceptivnom polju

Uĉenje uvidom predstavlja novi koncept uĉenja koji je proizišla na osnovu zakonitosti

zapaţenih na podruĉju percepcije. Uĉenje uvidom ukazuje da do novih sadrţaja i

spoznaja dolazimo na osnovu promjene odnosa izmeĊu pojedinih sadrţaja (figure) i

postojećih shvaćanja (pozadina).

Uĉenja u problemskim situacijama (zadacima) moţe se prepoznati uĉenje uvidom gdje

dolazi do promjena u psihiĉkom polju izmeĊu figure-pozadine.

Ovaj vid uĉenja bitno se razlikuje od bihevioralnog uĉenja po metodi pokušaj – pogreška

Do rješenja nekog zadatka (kreativno rješenje) dolaze iznenadno promjenom odnosa

unutar odnosa izmeĊu pojedinih informacija a ne sluĉajnim pozitivnim izborom.

3. Dinamika psihologijskog polja - geštalt psihoterapija

Bitna doprinos psihologa geštaltista izraţen je i na podruĉju liĉnosti. Njihov doprinos je

u shvaćanju liĉnosti kao zasebnog, cjelovitog identiteta ('psihologija psihološkog polja' –

K. Lewin). Ova teorija omogućila je shvaćanje pojedinih psihopatoloških stanja kao

posljedicu neuspješnih integriranja pojedinih doţivljaja sebe u cjelovit doţivljaj vlastitog

identiteta. Ova naĉin razumijevanja razvoja liĉnosti imao je poseban utjecaj na razvoj

self-psihologiji.

14

PSIHOANALIZA

(S. Freud 1856-1939)

U vezi pojma psihoanalize treba razlikovati tri njena znaĉenja. Kad se koristi pojam

psihoanalize, on moţe predstavljati (1) tehniku lijeĉenja, (2) teoriju liĉnosti i (3)

metodu prouĉavanja psihiĉkih fenomena

Psihoanaliza kao teorija liĉnosti je donijela nove pristupe u razumijevanju psihiĉke

pojavnosti, i to:

1. POSTOJE NESVJESNI PSIHIĈKI PROCESI (TOPIĈKI PRISTUP)

2. SVAKO PONAŠANJE JE KRAJNJE MOTIVIRANO I IMA ZNAĈENJE (DINAMSKI

PRISTUP)

3. SUKOB JE SADRŢAN U SVAKOM PONAŠANJU I POSTOJE MENTALNE STRUKTURE

(OBRANE) ZA UPRAVLJANJEM TIM SUKOBIMA (STRUKTURALNI PRISTUP)

4. U OSNOVI PONAŠANJA SU KVANTITATIVNI ĈINIOCI (EKONOMSKI PRISTUP)

5. PROŠLOST JE PRISUTNA U SADAŠNJOSTI (GENETIĈKI PRISTUP)

6. PONAŠANJE ĈOVJEKOVOG ORGANIZMA NIJE SAMOODREĐUJUĆE, VEĆ NA NJEGA UTJEĈE

ODNOS S VANJSKIM SVIJETOM (ADAPTIVNI PRISTUP)

TOPIĈKI PRISTUP

“Freudova djela: “ Studije o histeriji” i “ Tumaĉenje snova”

Topiĉki pristup (grĉ. topos = mjesto) u razumijevanju psihiĉkih fenomena zasniva se na

Freudovom otkriću “nesvjesnog” kao onog djela liĉnosti koji znaĉajno odreĊuje

funkcioniranje cjelokupnog psihiĉkog sustava. Upravo zbog tako definiranog predmeta,

psihoanaliza se naziva još dubinska ili dinamska psihologija.

NESVJESNO je onaj dio liĉnosti koji je ranije bio zanemaren u podruĉju psihologije s toga

što je postojao opći stav u znanosti o ĉovjeku kao racionalnom biću. Takvim pristupom

emocionalni i nagonski procesi smatrani su manje znaĉajnim sa aspekta psihiĉkog

funkcioniranja individue (strah, anksioznost – nemamo objekt straha, nesvjesno)

15

Otkriće nesvjesnog povezano je sa istraţivanjima Charcota (neurolog) koji se bavio

fenomenima sliĉnim epilepsiji, tzv. KONVERZIVNA NEUROZA. CHARCOT je koristio tzv.

KATARKTIĈKU HIPNOZU putem koje je zapazio da pacijenti u stanju hipnoze iznose

pojedina traumatska iskustva o kojima inaĉe nemaju znanja, odnosno nisu svjesni.

Zapaţeno je da je kroz proţivljavanje tih traumatskih iskustava došlo do povlaĉenja

simptoma što je omogućilo da se formira shvaćanje da su emocionalna iskustva ona koja

su se manifestirala u obliku simptoma.

Freud je na osnovu tih iskustava definirao pojam nesvjesnoga koji je predstavljao

potisnuta, najĉešće infantilna, djeĉja traumatska iskustva (tzv. djeĉje amnezije).

U istraţivanju nesvjesnoga u poĉetku korištena je katarktiĉka hipnoza koja je

zamjenjena tehnikom slobodnih asocijacija kao osnovnom tehnikom psihoanalize.

Katarktiĉka hipnoza kao tehnika lijeĉenja napuštena je upravo s toga što teorijski

rezultati nisu bili trajni, odnosno jer se isti simptom ili novi vraćao nakon odreĊenog

vremena. Razlog tome bio je što je nesvjesno traumatsko iskustvo i dalje postojalo u

nesvjesnom djelu liĉnosti i utoliko i dalje uĉestvovalo u formiranju simptoma.

PSIHOANALIZA je nastala rješavajući ove probleme na naĉin da nesvjesne psihološke

traume uĉini svjesnima. Na taj naĉin je ona odreĊena kao KAUZALNA TERAPIJA, utoliko

što ona rješava uzroke nastanka simptoma.

U okviru topiĉke teorije liĉnosti psihološki aparat podijeljen je u podruĉje:

svjesno predsvjesno nesvjesno (funkcioniranje)

U prouĉavanju nesvjesnog znaĉajne su njegove manifestacije na osnovu kojih moţemo

razumjeti dinamiku funkcioniranja tog dijela liĉnosti

Freud je zapazio da su SNOVI, OMAŠKE I SIMPTOMI osnovne manifestacije nesvjesnog. Na

osnovu njih mogu se prouĉavati nesvjesni procesi

M. Klein je zapazila da i igra predstavlja znaĉajnu manifestaciju podsvjesnog, tj. PLAY

THERAPY (TERAPIJA IGROM) gdje igra sluţi za otkrivanje djetetovih skrivenih traumi. O

razumijevanju dinamike nesvjesnog znaĉajnu ulogu ima psihološka trauma kao ono što

odreĊuje formiranje simptoma.

16

Kad govorimo o nastanku simptoma razlikujemo 3 faze: POSTOJANJE POJEDINE PSIHIĈKE

TRAUME, POTISKIVANJE TOG ISKUSTVA U PODRUĈJE NESVJESNOG (zaboravljanje),

VRAĆANJE POTISNUTOG što ukazuje da mehanizam potiskivanja ne uspijeva to

traumatsko iskustvo zadrţati u podruĉju nesvjesnog. U tom zadnjoj fazi ranije potisnuta

afektivna traumatska iskustva manifestiraju kroz pojavu simptomatske formacije

U analizi psiholoških trauma Freud je zapazio postojanje iskustva sedukcije ili

zavoĊenje od strane roditelja i na taj naĉin ukazao na SEKSUALNU ETIOLOGIJU

NEUROTSKIH FENOMENA. Na osnovu tog zapaţanja formirao je teoriju gdje je anksioznost

odredio kao posljedicu potiskivanja seksualnog naboja.

DINAMSKI PRISTUP

Ovaj pristup ima posebnu vaţnost u razumijevanju psihiĉkim pojavnosti jer ukazuje da

je funkcioniranje individue odreĊeno dinamikom, tj. odnosima izmeĊu pojedinih

dijelova strukture liĉnosti. Ovaj pristup razumijevanju psihiĉkog funkcioniranja proizlazi

iz Freudove tzv. strukturne teorije liĉnosti koja je ukazao da se ĉovjekova liĉnost

sastoji od 3 dijela: IDA, EGA I SUPEREGA.

Na osnovu ovog pristupa neurotski simptomi su shvaćeni kao posljedice tzv.

neurotskog konflikta izmeĊu ida i ega. Na taj naĉin ukazano je na INTRAPSIHIĈKI

KONFLIKT kao onaj koji odreĊuje psihiĉko funkcioniranje individue. Za razliku od

NEUROZA gdje postoji konflikt ida i ega, kod PSIHOZA nije prisutan konflikt, već dolazi

do tzv. raspada funkcije ega što se manifestira kroz gubitak odnosa sa realitetom.

GENETSKI PRISTUP

Ovaj pristup u razumijevanju psihiĉke pojavnosti izraţen je u Freudovoj teoriji psiho-

seksualnog razvoja koji je objavio u “Tri eseja o teoriji seksualnosti” (1905). Vaţnost

tog pristupa u psihologiji je u tome što ukazuje na vaţnost ranog djetetovog iskustva u

formiranju liĉnosti odrasle osobe kao i pojavi psihopatologije. U okviru ove teorije

Freud je ukazao na znaĉajnost razvoja seksualnog nagona u formiranju liĉnosti.

Freud je kroz pojmove DJEĈJE SEKSUALNOSTI I ODRASLE GENITALNE SEKSUALNOSTI je

prevladao dotadašnje shvaćanje u kome se spolnost individue razvija tek u pubertetu.

Freud je zapazio da će rana iskustva djeteta u potrazi za zadovoljstvom (djeĉja

17

seksualnost) odrediti kasnije formiranje spolnog identiteta, odnosno odraslu genitalnu

seksualnost,

Ovaj pristup ukazuje da su poteškoće u spolnom identitetu odrasle osobe odreĊene

najranijim djetetovim iskustvom iz predgenitalne faze razvoja. Prouĉavanjem razvoja

liĉnosti Freud je zapazio pravilnost razvoja seksualnog nagona (libida, kroz odreĊene

faze koje predstavljaju podruĉja na kojima se LIBIDO manifestira) kroz pravilnost faza:

1. ORALNA FAZA – 1.god.

2. ANALNA FAZA – 2.god

3. FALUSNA FAZA – 3- 5.god.

4. FAZA LATENCIJE – 6-12 god.

5. GENITALNA FAZA- 12 god. na dalje

Kod prve tri faze libidna investicija je uz vlastito tijelo i tek u formi latencije ona moţe

biti usmjerena na vanjske sadrţaje što je znaĉajno za proces uĉenja.

U sklopu teorije psihoseksualnog razvoja znaĉajna je genitalna faza koja predstavlja

REKAPITULACIJU RANIJIH FAZA RAZVOJA (Jones) što nam ukazuje da izraţene poteškoće

tijekom adolescentskog razvoja stavljaju pokušaje prorade ranijih nedovoljnih iskustava.

U objašnjenju kako ranije infantilno iskustvo moţe odrediti odraslo funkcioniranje

znaĉajni su pojmovi FIKSACIJE I REGRESIJE. FIKSACIJA ili djelomiĉni zastoj u razvoju

libida odreĊen je pojavom nekog ranog traumatskog iskustva ili neadekvatnog odgovora

sredina na specifiĉne razvojne potrebe djeteta. Ovo iskustvo kasnije postaje podruĉja ne

koje dijete ponovno regradira. Utoliko REGRESIJA predstavlja obrambeni mehanizam kod

individue na neku realnu traumu koja se manifestira u vraĉanjem na prethodne razine

psihiĉkog funkcioniranja koje su povezane s negativnim razvojnim iskustvom. Ovi

mehanizmi odreĊuju vrstu i kvalitetu psihopatološkog stanja.

EKONOMSKI PRISTUP

Ovaj pristup u rtazumijevanju psihiĉke pojavnosti ukazuje na postojanje organske

osnove odreĊene nagonskim funkcioniranjem koja utjeĉe na odnose unutar liĉnosti,

odnosno odreĊuje njegovu psihosocijalno funkcioniranje.

18

Ekonomiĉnost psihološkog aparata izraţena je kroz potrebu za odrţanjem homeostaze,

odnosno odrţavanje ravnoteţe unutar psihiĉkog i tjelesnog sustava. Za Freuda nagoni

imaju znaĉajnu ulogu u psihološkom funkcioniranju, jer nastoje ponovno uspostaviti

prethodno narušenu homeostazu u organizmu i na taj naĉin “tjeraju” organizam na

aktivnost. Prilikom djetetovog razvoja mijenja se uloga nagona na podruĉju djetetovog

funkcioniranja. U poĉetku dominiraju nagoni na naĉin da traţe neposredno zadovoljenje.

Sa razvojem centralnog nervnog sistema i razvojem EGA dijete poĉinje kontrolirati

nagonsko zadovoljenje na naĉin da ga odlaţe ili potiskuje. Cijeli razvoj djeteta dogaĊa

se na naĉin da se nagonske potrebe socijaliziraju, odnosno da naĊu socijalno prihvatljiv

naĉin vlastitog zadovoljenja, odnosno sve lakše njih kontrolira i suzdrţava njihovu

nagonsku prirodu. Taj razvoj u smislu veće socijalizacije djeteta izraţen je kroz

promjenu dominacija od PRINCIPA ZADOVOLJSTVA do PRINCIPA REALITETA.

U prouĉavanju znaĉenja nagona na podruĉju psihoanalize/psihologije Freud je ukazao na

dva nagona koji utjeĉu na psihiĉko funkcioniranje, a to su: SEKSUALNI (eros, libido) i

AGRESIVNI (thanatos, destrudo). Ovi nagoni imaju vaţnost za psihološko funkcioniranje

utoliko što ni kao takvi mogu se odgoditi i fantazmatski zadovoljiti.

ADAPTIVNI PRISTUP

Ukazuje na psihiĉko funkcioniranje individue koje se manifestira kroz njezine adaptivne

sposobnosti. Za ovaj pristup u psihologiji znaĉajni su EGO PSIHOLOZI (Hartmann, Kris i

A. Freud).

EGO PSIHOLOGIJA nastojala je prouĉavati ego funkcije znaĉajne u adaptivnoj zadaći. Kod

neuroza postoje tzv. MEHANIZMI OBRANE koje ego koristi u nadgledavanju nagonskih

tenzija iz ida i istovremeno umanjuju ego kapacitet u odnosu na adaptivnu ulogu. Kroz

terapijski rad ti mehanizmi obrane nastoje se ukloniti i na taj naĉin pospješiti ego

funkcije u postavljanju odnosa sa realitetom.

Kod psihotiĉnih stanja dolazi do raspada funkcije ega što se manifestira u nemogućnosti

ega da uspostavi adekvatan adaptivni odnos s vanjskim svijetom (realitetom). Kod njih

dolazi do gubitka sposobnosti testiranja realiteta što prepoznajemo kroz pojavu

sumanitih sadrţaja i ideja (proganjanje, priĉinjavanje)

19

4. DEFINICIJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

Razvojna psihologija je teorijska disciplina u okviru psihologije.

_____________________________________________________________________

PSIHOLOGIJA

TEORIJSKA PRIMJENJENA

sistematska psihologija psihologija odgoja i obrazovanja

fiziološka psihologija psihologija rada

razvojna psihologija kliniĉka psihologija

(genetska, djeĉja, mladosti..) psihologija ometenih u razvoju

socijalna psihologija psihologija delikvencije

psihometrija psihologija propagande

savjetodavna psihologija

sportska psihologija

mentalna higijena

_______________________________________________________________________

SISTEMATSKA ili OPĆA PSIHOLOGIJA prouĉava opća naĉela i zakonitosti osnovnih

psihiĉkih procesa: percepciju, mišljenje, uĉenje, pamćenje, motivaciju, emocije i osobine

liĉnosti.

FIZIOLOŠKA PSIHOLOGIJA prouĉava organsku osnovu psihiĉkih procesa i

ponašanja.

SOCIJALNA PSIHOLOGIJA prouĉava ponašanja pojedinaca u grupi (odnosno intra-

grupne i inter-grupne procese). Prouĉavaju se društvene grupe u njihovim odnosima i

poloţaj individua u njima.

PSIHOMETRIJA prouĉava probleme mjerenja (metodologije) u psihologiji, odnosno

istraţuje, razraĊuje i vrednuje metode mjerenja psihiĉkih procesa i osobina.

ZADATAK RAZVOJNE PSIHOLOGIJE JE:

1. spoznaja općih zakonitosti razvoja

2. spoznaja pojedinih specifiĉnosti u razvoju

20

Psihološki razvoj istraţuje se obzirom na utjecaj (A) SAZRIJEVANJA, (B) AKTIVACIJE I

SAMOAKTIVACIJE I (C) SOCIJALNA SREDINA

Definicija: RAZVOJNA PSIHOLOGIJA je znanstvena disciplina koja prouĉava psihološki

razvoj djece i mladih, te psihiĉke promjene u zreloj i staraĉkoj dobi taj razvoj i promjene

prouĉavaju se kao posljedica: BIOLOŠKOG RASTA I SAZRIJEVANJA SVAKOG POJEDINCA,

KAO POSLJEDICA OBRAZOVNOG I ODGOJNOG FORMIRANJA I SOCIJALIZACIJE

POVIJESNI DOPRINOSI ZA RAZVOJNU PSIHOLOGIJU

1. PRVI DOPRINOSI - FILOZOFI

- prvi doprinosi odreĊeni su radovima pojedinih filozofa koji su u okviru svojih fil.

sistema nastojali odrediti ĉovjekovu bit, kao i specifiĉnost njegova razvoja

Platon (“Drţava”) je zapazio je da postoje tri skupine ljudi što je odreĊeno kroz

njihovo funkcioniranje u okviru društva i to kao: zanatlije, vojnici i vladari. U u tom

djelu ukazano je na vaţnost ranog prepoznavanja individualnih razliĉitosti na osnovu

kojih moţemo odrediti neĉiji razvoj

Aristotel je zapazio da se razvoj odvija kroz 3 faze : (1) do 7 god., (2) od 7 god. do

puberteta (12 god.) i (3) od 12 do 21. god. U prouĉavanju razvoja Aristotel je zapazio da

postoje razliĉiti vidovi razvoja i utoliko ukazao na razliĉite odgojne pristupe, odnosno

na:

(1) tjelesni, (2) intelektualni i (3) moralni odgoj.

U sklopu religijskog pristupa razvojni fenomeni bili su zanemareni utoliko što se dijete

shvaćalo “kao ĉovjek u malom” što je ukazivalo da je ĉovjekov razvoj već unaprijed

odreĊen postojanjem njegove duše.

2. DRUGI DOPRINOSI – BIOGRAFSKE STUDIJE

Drugi vaţni doprinosi za razvojnu psihologiju odreĊeni su prouĉavanjem djeteta kroz

pojedine biografske studije

Prva takva studija je TIEDERMANN-OVA koja se zove PROMATRANJE RAZVOJA DUŠEVNIH

SPOSOBNOSTI KOD DJECE (1787.god) u okviru koje je autor biljeţio svoja zapaţanja u

21

razvoju vlastita djeteta do njegove 2 i pol godine. U prouĉavanju razvoja on je pratio 3

aspekta razvoja, i to: SENZORNI, MOTORIĈKI I RAZVOJ GOVORA

Sliĉnu studiju objavio je Ch. Darwin u djelu “Duša djeteta” u kojem je prikazao razvoj

vlastita sina do 4. godine prouĉavajući integriranje jednostavnih refleksa u sloţene

oblike ponašanja.

Za razvoj biografske metode znaĉajan je rad Prayera koga smatraju tvorcem nove

biografske metode.

3. TREĆI DOPRINOSI – TEST INTELIGENCIJE

Treći vaţan doprinos za razvojnu psihologije je razvoj testova inteligencije: A. Binet i T.

Simon. Testovi inteligencije nastali su iz potrebe da se diferenciraju djeca u odnosu na

njihovu sposobnost da pohaĊaju školu. 1905. godine Binet i Simon su konstruirali prvi

test inteligencije koji je u sebi sadrţavao pojedine mentalne zadatke kao imenovanja

dijelova tijela, predmeta, ponavljanja brojeva, dopunjavanje reĉenica. Ti zadaci u testu

bili su poredani po njihovoj teţini.

U kasnijoj verziji ovoga testa 1911.god ti pojedini mentalni zadaci grupirani su za

pojedine dobne skupine i na taj naĉin stvorena je mogućnost tzv. MENTALNE DOBI. Na

osnovu toga bilo je moguće definirati kvocijent inteligencije (IQ)

22

5. METODE U PSIHOLOGIJI

U psihologiji koriste se (1) NE-EKSPERIMENTALNE METODE – metode objektivnog i

sustavnog promatranja i (2) EKSPERIMENTALNE METODE – u laboratorijskim i prirodnim

uvjetima.

Razlika izmeĊu ovih dviju metoda je u tome što kod eksperimentalne metoda direktno

utjeĉemo na fenomen ispitivanja i na taj naĉin istraţujemo utjecaj neke (nezavisnu)

varijable na drugu (zavisnu) varijablu ispitivanja. Na osnovu ovakvog ispitivanja tog

odnosa moţemo donijeti zakljuĉak o kauzalnoj povezanosti izmeĊu fenomena (varijabli)

ispitivanja,

Kod neeksperimentalne metode mi ne moţemo zakljuĉivati o kauzalnosti, već samo o

pojavnosti nekog predmeta istraţivanja. U okviru objektivnog promatranja razlikujemo:

(1) INTROSPEKCIJU (samoopaţanje) i (2) EKSTROSPEKCIJA (opaţanje u prirodnim

uvjetima).

INTROSPEKCIJA ILI SAMOPROMATRANJE

Introspekcijom dobivaju se podaci o doţivljaju pojedinca o vlastitom stanju. S obzirom

na vremensku dimenziju razlikujemo retrospekciju i introspekciju.

Introspekciju kao metodu koristimo pri ispunjavanju upitnika kao i u sklopu

introspekcijskog eksperimenta (Wundt). U svom introspekcijskom eksperimentu Wundt

je koristio dobro vjeţbane ispitanike koji su bili podvrgnuti pojedinim podraţajima da

izvješćuju o doţivljaju, intenzitetu i trajanju ĉuvstvenog tona.

Nedostaci ove metode su u tome što (1) samoopaţanje moţe putem perceptivne

usmjerenosti izmjeriti ili utjecati na pojedini doţivljaj, zatim (2) doţivljaji se ne mogu

istovremeno doţivljavati i opisivati i (3) subjektivni doţivljaji jedne osobe se ne mogu

usporediti sa doţivljajem druge osobe.

METODA OBJEKTIVNOG OPAŢANJA

Metoda objektivnog opaţanja predstavlja najstariju metodu razvojne psihologije. Da bi

opaţanje predstavljalo znanstvenu metodu ona mora imati već unaprijed definiran plan

23

opaţanja, što znaĉi da mora imati: (1) jasno definiran predmet opaţanja i (2) naĉin

biljeţenja dobivenih podataka (skale za ocjenjivanje, skale sudova, registracijske liste ili

tabele)

Nedostatak ove metode je u tome što sam ispitivaĉ svojim prisutnošću moţe znaĉajno

utjecati na fenomen ispitivanja (odreĊeno ponašanje koje je predmet istraţivanja,

reagiranje djece). Nedostaci ove metode mogu biti prevladani: (1) posebnom pripremom

ispitivaĉa ili korištenjem više ispitivaĉa, (2) ispitivanje moţe biti vršeno i

laboratorijskim uvjetima (kamera), gdje se odmah moţe prouĉavati odreĊeni oblik

ponašanja, (3) kod odrasle djece u prouĉavanju pojedinih vidova njihova ponašanja

koristimo Screen (tehnika promatranja djeteta kojom dijete ne vidi opaţaĉa) i (4)

istraţivanjem ponašanja djece ispitivaĉi su prethodno prisutni na naĉin da se u kasnijem

ispitivanju umanji njihov utjecaj na ponašanje djece.

METODA TESTOVA

Test je standardizirani postupak pomoću kojeg se izaziva odreĊena aktivnost, a onda se

ta aktivnost mjeri i vrednuje tako da se ti rezultati usporede s rezultatima dobivenih kod

drugih individua u jednakoj situaciji (Z. Bujas).

Metrijske karakteristike testova - da bi neko ispitivanje imalo znaĉenje testa ono mora

zadovoljavati sve 4 mjerne karakteristike testova:

1. VALJANOST – karakteristika da mjeri upravo onu osobinu koju ţeli ispitivati

2. POUZDANOST – njena mjerna karakteristika je u tome da se u ponovljenim

ispitivanjima dobiju isti ili sliĉni rezultati

3. OBJEKTIVNOST – njena karakteristika odreĊena je time da ispitivaĉ ne utjeĉe

na rezultate ispitivanja, odnosno da razliĉiti ispitivaĉi dobiju iste rezultate na

istoj populaciji ispitivanja. To se postiţe pomoću pisanih instrukcija

ispitivaĉa i uputama o naĉinu primjene testa.

4. OSJETLJIVOST- karakteristika testa da moţe dobro diferencirati ispitanike

Vrste testa su (1) testovi sposobnosti (mentalni, motoriĉki, senzorni), (2) testovi liĉnosti

( upitnici i projektivne tehnike, analitiĉki i sintetiĉki) i (3) testovi znanja

24

METODE IDENTIĈNIH BLIZANACA I IDENTIĈKE OKOLINE

Ove metode koristi se u provedbi pojedinih pitanja utjecaja nasljeĊa i sredine, na naĉin

da nastoje jednu odviju varijabli drţati konstantnom.

Za uvoĊenje metoda identiĉnih blizanaca posebnu vaţnost ima rad A. R. Lurije koji je

izvršio istraţivanje 700 parova registriranih jednojajĉanih blizanaca. Istraţivanja se

odnosi na razvoj pojedinih sposobnosti (motorike, emocionalni i intelektualni razvoj).

Metoda identiĉne okoline koristila se sa svrhom da se ukaţe na razliku u genetskoj

osnovi i nasljeĊu kao onoj varijabli koja definira individualne razlike u razvoju.

Ideja ovog pristupa bila je da se djeca koja su odgajana u istoj obiteljskoj sredini

meĊusobno razlikuju zbog njihovih razliĉitih naslijeĊenih osobina. Ova metoda ima

nedostatak utoliko što na razvoj djeteta posebnih genetskih faktora i vanjske socijalne

okoline utjeĉu i nesvjesni aspekti komunikacije u krilu obitelji. Danas u analizi

obiteljske dinamike zapaţa da uloga nesvjesnih procesa koji determiniraju individualne

razlike u 'identiĉnoj' okolini. Posebno vaţnost imaju procesi projektivne identifikacije. U

upravo tim nesvjesnim faktorima moţemo pripisati razliĉitost individua koje su

odgajane u identiĉnoj socijalnoj okolini.

LONGITUDINALNE I TRANSVERZALNE METODE

U prouĉavanje fenomena razvoja koristimo 2 pristupa: LONGITUDINALNI I

TRANSVERZALNI.

LONGITUDINALNI – zasniva se na praćenju istih ispitanika ili skupinu ispitanika kroz duţi

vremenski period. U okviru ove metode moţemo se koristiti i drugim metodama, kao

npr. samoopaţanjem, objektivnim opaţanjem, eksperimentima i testovima. Ovaj pristup

najĉešće se koristi u prikazu sluĉajeva gdje se kroz individualni proces razvoja nastoji

prouĉiti opći pregledi razvoja

TRANSVERZALNI PRISTUP ILI METODA PRESJEKA – koristi se na naĉin da razliĉite skupine

ispitanika predstavljaju pojedine dobne skupine na osnovu kojih moţemo prouĉavati

pojedini aspekt razvoja (istraţivanje razvoja jezika tijekom osnovnoškolske izobrazbe)

25

6. LJUDSKI RAZVOJ

U odreĊivanju znaĉenja pojma razvoja znaĉajno je njegovo filogenetsko i ontogenetsko

odreĊenje.

FILOGENEZA predstavlja razvoj ljudske vrste, odnosno kako se taj razvoj dogaĊao kroz

postepeno prilagoĊavanje, usavršavanje i specijaliziranje pojedinih dijelova ljudskog

organizma. Filogeneza kao proces predstavlja proces adaptacije ili prilagodbe odreĊene

vrste na vanjske, okolne uvjete. Za razumijevanje filogeneze znaĉajan je Darwinov rad

usmjeren na prouĉavanje razvoja pojedinih vrsta kao posljedicu PRIRODNOG ODABIRA,

selekcije. Psihiĉki ţivot kao manifestacija ljudske prilagodbe predstavlja i najviši oblik

prilagoĊavanja

ONTOGENEZA predstavlja razvoj jedinke koji se odvija po zacrtanom biološkom planu

koji dovodi do promjene u ponašanju. Taj vid razvoja nazivamo sazrijevanje ili

maturacija (vaţna je i socijalizacija)

ZRELOST – prouĉavajući razvoj neminovno se susrećemo s pojmom zrelosti koji ima

više znaĉenja:

1. ZRELOST KAO NAJSAVRŠENIJI OBLIK PONAŠANJA – predstavlja ono shvaćanje gdje

je u razvoju odreĊen onaj konaĉan cilj, svrha koja mora biti postignuta. Tako npr.

za Freuda formiranje genitalnog karaktera predstavlja zrelost individue, kao što

za Piageta razvoj formalnog (apstraktnog) mišljenja predstavlja individualnu

zrelost

2. RELATIVNA ZRELOST – ukazuje da svaka razvojna dob ima vlastite ciljeve i

zadatke koji odreĊuju zrelost te dobi.

3. ZRELOST KAO BIOLOŠKA SPREMNOST - odnosi se na shvaćanje biološke

spremnosti organizma za formiranje novih oblika ponašanja.

4. ZRELOST KAO PRIPREMLJENOST – predstavlja pojedine aspekte razvoja koji su

ukljuĉeni na pojedinu aktivnost, tako npr. zrelost za školu ukljuĉuje tjelesnu

zrelost, emocionalnu zrelost i druge zrelosti.

26

5. ZRELOST KAO STATUS ODRASLE OSOBE – predstavlja ono shvaćanje, gdje je zrelost

shvaćena kao ideal s kojim je završen proces razvoja i koja u sebi ukljuĉuje više

komponenti kao npr. fiziĉka zrelost, socijalna zrelost, intelektualna zrelost.

PRAVCI RAZVOJA

Prouĉavajući razvoj ljudske jedinke moţemo zapaziti da ne postoji jedan jedinstven

proces razvoja, već da njega saĉinjavaju pojedini procesi koji se meĊusobno isprepliću.

Utoliko u prouĉavanju razvoja prouĉavaju se pojedini njegovi aspekti gdje je broj

aspekata odreĊen raznim teoretskim modelima. Uglavnom se susrećemo s modelom od

pet pravca razvoja:

1. FIZIĈKI RAZVOJ – razvoj tkiva i organa koji omogućavaju adekvatno, dobno

funkcioniranje;

2. PSIHOMOTORNI RAZVOJ – predstavlja razvoj sa aspekta ponašanja gdje se

prouĉava razvoj sloţenih oblika ponašanja, na osnovu primarnih uroĊenih

refleksa;

3. KOGNITIVNI RAZVOJ – obuhvaća razvoj sposobnosti spoznaje vanjskog

svijeta, uoĉavanje veze izmeĊu predmeta i pojava, te sposobnost rješavanja

problema;

4. EMOCIONALNI RAZVOJ – obuhvaća razvoj djeteta koji se odnosi na mogućnost

emocionalnog komuniciranja (ekspresiju, kontrolu vlastitog emocionalnog

doţivljaja); i

5. SOCIJALNI RAZVOJ – predstavlja razvoj koji se odnosi na razvoj djetetove

sposobnosti shvaćanja socijalnih odnosa i adekvatnog psihosocijalnog

funkcioniranja.

U razumijevanju razvoja znaĉajan je BIO – PSIHO – SOCIJALNI naĉin razvoja. U

ovom modelu razvoja, razvoj se promatra kroz 3 aspekata koji ga odreĊuju:

1. BIOLOŠKI – koji se odnosi na sazrijevanje organizma. Biološki razvoj u sebi

obuhvaća fiziĉki rast tkiva i organa, kao i popratni psihomotorni razvoj. OdreĊen je

27

procesom sazrijevanja. U prouĉavanju biološkog razvoja, odnosno sazrijevanja

znaĉajno je istraţivanje pojedinih faktora koji odreĊuju taj proces:

Slika 3. – Prikazi meĊuodnosa razdoblja psihoseksualnog (Freud), psihosocijalnog

(Erikson) i kognitivnog razvoja (Piaget)

RAZDOBLJE FREUD ERIKSON PIAGET

0 – 1 dojenaĉka

dob

oralna faza basic trust senzomotorna faza

2 – 3 rano

djetinjstvo

analna faza authonomy –

shame doubt

senzomotorna faza

3 – 6 god.

predškolska dob

falusna faza initiative – gilt preoperativna faza

6 – 12 god. školska

dob

faza latencije industry –

infgeriority

faza konkretnih

operacija

12 – 20 god.

adolescencija

genitalna faza identity- identity

diffusion

faza formalnih

operacija

a) GENETIKA (u okviru genetike prouĉavaju se nasljedna svojstva koja mogu bitno

determinirati proces biološkog rasta, tako se npr. prouĉava utjecaj pojedinih

kromosomskih aberacija koje utjeĉu na pojedine aspekte biološkog razvoja (Downov

sindrom);

b) u prouĉavanju razvoja znaĉajno je prouĉavanje TERATOGENA, odnosno štetnih

supstanci koje tijekom trudnoće mogu determinirati budući razvoj djeteta: bolesti,

alkohol, droga. Anomalije u razvoju odreĊene teratogenima nazivamo fenokopijama

koje su po svojoj vanjštini sliĉni fenomenima odreĊenim genetskom patologijom

c) u prouĉavanju razvoja znaĉajni su vanjski faktori u vidu pojedinih bolesti kao i

štetnim vanjskim utjecajima (prehrana, fiziĉkih trauma)

28

2. PSIHOLOŠKI – koji se odnosi na aktivaciju i samoaktivaciju djeteta. Psihološki razvoj

u sebi obuhvaća meĊuodnos kognitivnog i emocionalnog razvoj. U prouĉavanju

psihiĉkog razvoja naglasak je na prouĉavanju odnosa: roditelj – dijete, kao onaj

faktor koji odreĊuje emocionalni i kognitivni razvoj. Upravo kroz prikazana

razdoblja djetetova razvoja i njihove karakteristike s obzirom na nagonski (Freud),

psihosocijalni (Erikson) i kognitivni (Piaget) moţe se vidjeti i razumjeti njihova

meĊusobna povezanost.

U okviru emocionalnog razvoja Freud ukazuje na znaĉenje interakcije roditelj–dijete, na

pojedina podruĉja tjelesnog funkcioniranja i utoliko ovaj model predstavlja bio-psihiĉki

model emocionalnog razvoja. Erikson ukazuje kako te iste interakcije u okviru obitelji

utjeĉu na djetetovo socijalno ponašanje, te utoliko ovaj model predstavlja psiho-socijalni

model emocionalnog razvoja. Piaget u svojem konceptu kognitivnog razvoja ukazuje na

znaĉajnost interakcije na formiranje pojedinih kognitivnih struktura i time je dao

vaţnost emocionalnu razvoju u razvoju kognitivnih sposobnosti.

3. SOCIJALNI – koji se donosi na proces socijalizacije u okviru obitelji. Socijalni aspekt

razvoja prvenstveno obuhvaća djetetov razvoj u okviru njegove obitelji. Znaĉajnost

obitelji je u tome što kroz intenzivne emocionalne odnose s pojedinim ĉlanovima obitelji

dijete razvija one aspekte vlastite liĉnosti koji su znaĉajni za njegovo kasnije socijalno

funkcioniranje. Sa aspekta djetetovog razvoja znaĉajna je odgojna uloga obitelji. U

prouĉavanju djetetovog socijalnog razvoja naglasak je na prouĉavanju pojedinih vidova

funkcioniranja obitelji koje znaĉajno determiniraju djetetov razvoj. U prouĉavanju

funkcioniranja obitelji naglasak je na razumijevanje:

1. uloga unutar obitelji

2. postojanje jasnih granica unutar obitelji, kao obitelji i vanjskog društva

3. razumijevanja naĉina komuniciranja unutar obitelji, što se moţe manifestirati

od autistiĉnog funkcioniranja do normalnog funkcioniranja

29

RAZVOJNA RAZDOBLJA

U odreĊivanju razvojnih razdoblja postoji razliĉitost koju prepoznajemo kroz razliĉite

teoretske koncepte:

1. PRENATALNO RAZDOBLJE do roĊenja (oko 266 dana)

2. NOVOROĐENĈE dva tjedna nakon roĊenja

3. DOJENĈE 1. godina

4. RANO DJETINJSTVO 1-3.god.

5. PREDŠKOLSKA DOB 3-6.god.

6. ŠKOLSKA DJEĈJA DOB 7-12/13 god.

7. PUBERTET 12 ili 15 god.

8. MLADENAŠTVO ILI ADOLESCENCIJA 15-18/20 godine

9. ZRELA DOB 20 – 50/60 god.

10. PREDSTARAĈKA DOB 50/60 – 67.godine

11. STAROST od 70 do kraja ţivota

S. Nikolić (1988.) ukazuje na razvojna razdoblja po Ducheu (1971.) koja je mnogo

prihvatljivija jer je više usmjerena na razvojna razdoblja djeteta s obzirom na tipove

odnosa koji odreĊuju djetetov razvoj.

1. PRIMARNO DJETINJSTVO

a) dob novoroĊenĉeta do 3 tjedna

b) dob dojenĉeta do 15 mj.

2. SEKUNDARNO DJETINJSTVO

a) dob potrĉka (todlera)

b) predškolsko razdoblje od 3-6 god.

c) školsko razdoblje od 6 – 12 god.

3. ADOLESCENCIJA OD 12-22 GOD.

30

RAZVOJNA RAZDOBLJA OBZIROM NA RAZVOJNE ZADATKE

1. INDIVIDUACIJA – baziĉni identitet (dijadni odnos) 0 –3 god.

Zadatak ind. predstavlja djetetovo formiranje doţivljaja sebe, kao zasebnog entiteta

(jedinke) odvojenog od vanjskog svijeta. Kroz proces individuacije dolazi do tzv.

“psihiĉkog graĊenja “ gdje dijete postaje svjesno sebe kao individue. Taj proces

završava djetetovom sposobnošću da koristi vlastito ime, liĉnu zamjenicu “JA”.

Taj proces odreĊuje formiranje tzv. BAZIĈNOG IDENTITETA kao onog iskustva sebe koje

je suprotstavljeno doţivljaju drugih osoba ili predmeta izvan sebe (JA NE JA). Kroz

ovaj proces ind. dijete istovremeno ispostavlja odnose s vanjskim svijetom na naĉin da

je sposobno manifestirati vanjski realitet. Nemogućnost formiranja baziĉnog identiteta

manifestira se u PSIHOTIĈNIM FENOMENIMA koji mogu biti autistiĉnog i simbiotskog

tipa. Ono što odreĊuje uspješnost ovog procesa je djetetovo iskustvo u dijadnom

iskustvu s majkom (MAJKA DIJETE). Kroz dijadni odnos dijete putem majke

uspostavlja odnos sa vanjskim svijetom, gdje ona predstavlja prvi objekt tog vanjskog

svijeta.. Upravo sposobnost majke da adekvatno razumije djetetove potrebe omogućava

djetetu da uspostavi odnos sa svim drugim objektima vanjskog svijeta.

Margaret Mahler ukazuje na majĉinu “ULOGU MOSTA” putem koje dijete prelazi u svijet

realnosti. Uspješnost ovog odnosa je odreĊena majĉinom sposobnošću da razumije i

adekvatno odgovori na djetetove potrebe. Ta sposobnost majke odreĊena je njenim tzv.

EMPATIJSKIM KAPACITETOM (suosjećanjem).

Smanjeni majĉinski empatijski kapacitet moţe negativno utjecati na djetetov razvoj na

naĉin da se formira manjkavi baziĉni identitet, što moţe biti izraţeno i kroz pojedina

psihotiĉna stanja (autizam). Neuspješnost majke u razvoju empatijskog odnosa s

djetetom moţe biti odreĊena: primarnom strukturom liĉnosti majke (shizoidna i/ili

narcistiĉka struktura osobnosti) ili pojedino traumatsko iskustvo (npr. smrt prethodnog

djeteta, traumatsko /obiteljsko/ iskustvo u tom razdoblju djetetova razvoja).

31

2. DIFERENCIJACIJA – spolni identitet (trijadno odnos, trijangulacija)

3.-6. god.

Zadatak dif. manifestira se kroz formiranje spolnog identiteta. U razdoblju 3. godine

ţivota dijete prepoznaje spolnu razliĉitost (biti 'deĉko' ili 'curica'), s ĉime i poĉinje

proces spolne diferencijacije i ujedno spolne identifikacije. U razvoju spolnog identiteta

znaĉajnu ulogu ima i otac ĉime se ukazuje vaţnost trijadnog odnosa u djetetovu razvoju

u odnosu na prethodno razdoblje koje je bilo odreĊeno dijadnim odnosom majke i

djeteta. U tom razdoblju kroz rješavanje EDIPOVOG KONFLIKTA dijete razvija (libidnu)

afektivnu vezanost uz suprotno-spolnog roditelja i ujedno rivalitetne osjećaje prema isto-

spolnom roditelju. U ovom razdoblju moţemo govoriti o projekciji razliĉitih aspekata

nagonskih pulzija (pozitivni ili negativni/libidnih ili destruktivnih) na pojedinog

roditelja. U ovoj fazi razvoja znaĉajni su roditeljski odnosi, odnosno jasna definiranost

uloga roditelja. Neadekvatni obiteljski odnosi mogu imati za posljedicu neadekvatna

formiranja spolnog identiteta djeteta (INFANTILNI TRANSEKSUALIZAM)

3. SOCIJALIZACIJA – sublimacija (socijalna sredina –škola) 6. – 12 god.

Zadatak socijalizacije odreĊen je formiranjem sublimacije kao Ego-mehanizma.

Sublimacija predstavlja proces deagresivizacije i deseksualizacije nagonskih impulsa

ĉime nagonska energija moţe biti korištena u funkciji ega. Kroz sublimaciju povećava se

ego kapacitet u odnosu na socijalno funkcioniranje. Izostanak nastanka sublimacije kao

mehanizma odreĊen je ranijim iskustvom u okviru kojeg nije riješen tzv. EDIPOV

KONFLIKT. To znaĉi da je veći dio ego kapaciteta usmjeren na rješavanje pitanja kontrole

nagona, ĉime je bitno smanjen njegov kapacitet za odnos s vanjskim svijetom. Ovaj

proces socijalizacije nadalje je odreĊen dogaĊanjima iza obitelji gdje dijete uĉi druge

socijalne uloge.

4. INTEGRACIJA – rekapitulacija ranijih iskustava 12 – 22.god.

Zadatak integracije odreĊen je formiranjem odrasle individue u kojoj je došlo do

integracije svih ranijih iskustava u jedan ĉvrst kohezivan sistem, tj. strukturu liĉnost.

Jones dokazuje da adolescencija predstavlja rekapitulaciju ranijih infantilnih iskustava

što znaĉi da će nepovoljna ranija iskustva znaĉajno odrediti dogaĊanja u ovom razdoblju

32

ţivota. U formiranju liĉnosti odrasle osobe znaĉajno je integriranje aspekata baziĉnog i

spolnog identiteta. Kroz ovo razdoblje adolescent rješava pitanje baziĉnog i spolnog

identiteta što odreĊuje njegovu osjetljivost u socijalnom funkcijama.

Problem baziĉnog identiteta u adolescenciji izraţen je kroz potrebe adolescenata za

autonomijom što istovremeno predstavlja i poĉetak traumatskog iskustva, separacije od

roditeljske zaštite. Taj problem adolescent rješava kroz identifikaciju sa pojedinim

grupama koje mu omogućavaju da izbjegne iskustvo separacije. Problem spolnog

identiteta odreĊen je naglim bujanjem nagona u pubertetskom razdoblju koji potiĉu

ponovno aktiviranje Edipovih potisnutih iskustava i sadrţaja.

To znaĉi da se ponovno javljaju strahovi vezani uz bliskost sa suprotno-spolnim

roditeljem. Upravo ovo dogaĊanje “tjera” adolescenta izvan obiteljskog kruga u potragu

za novim objektima ljubavi. Uspješnost integriranja spolnog identiteta u cjelokupni

sistem liĉnosti odreĊena je rješavanjem pitanja i problema baziĉnog identiteta. To znaĉi

da adolescent koji nije uspio u procesu separacije od pojedinog roditelja i utoliko nije

formirao adekvatni baziĉni id. imati će manjkavosti u formiranju vlastitog spolnog

identiteta.

33

7. FIZIOLOŠKE OSNOVE PSIHIĈKIH FENOMENA

Fiziologija kao disciplina psihologije prouĉava organsku osnovu psihiĉkih fenomena. U

prouĉavanju psihiĉkog ţivota individue polazna ĉinjenica je da psihiĉki ţivot predstavlja

najviši vid prilagodbe. Polazeći od prilagodbe psihiĉke aktivnosti moţemo ih shvatiti

kroz 3 procesa:

1. PRIMANJE INFORMACIJE (iz vanjskog svijeta)

2. OBRADA INFORMACIJE

3. ODGOVOR U ODNOSU NA VANJSKI SVIJET

Upravo u odnosu na te funkcije u organizmu razlikujemo (1) receptore koji primaju

podraţaje iz vanjskog i unutarnjeg svijeta: (2) efektore putem kojih organizma odgovara

na primljene podraţaje i (3) nervi sustav kao onaj koji odreĊuje naĉin obrade i naĉin

odgovora na primljene informacije.

1. RECEPTORI

receptori predstavljaju pojedine organe ili ţivĉane završetke koji imajuznaĉajnu ulogu u

primanju informacije. U odnosu na njihov poloţaj razlikujemo:

a) Eksteroceptori – su receptori (organi i ţivĉani završeci) koji se nalaze na površini

ljudskog tijela i koji daju informacije i znaĉajne informiranju vidnih, slušnih,

okusnih, dodirnih osjeta, te osjeta boli, topline i hladnoće

b) Proprioceptori – su receptori (ţivĉani završeci) koji se nalaze u mišićima,

tetivama, zglobovima i unutarnjem uhu putem kojih se formiraju doţivljaji o

aktivnosti mišića i informacija o poloţaju organizma.

c) Interoceptori – su receptori (ţivĉani završeci) u unutarnjim organima, koji daju

informacije o dogaĊanju unutar organima. Od tih informacija formiraju se tzv.

organski ili cenestetski osjeti.

34

2. EFEKTORI

Efektori predstavljaju organe ili pojedine sisteme organa koji izvršavaju pojedine

aktivnosti vršeći korekciju i regulaciju drugih aktivnosti (unutarnjih) i predstavljaju

odgovor organizma na pojedini poticaj iz okoline. Razlikujemo:

MIŠIĆI: A) SKELETNI (popreĉno – prugasti)

B) UNUTARNJI ORGANI (glatki)

C) SRĈANI (posebna vrsta popreĉno prugastih)

Skeletni mišići razlikuje se od druge dvije vrste po tome što su pod utjecajem

naše volje. Glatki mišići kao i srĉani (posebna vrsta popreĉno prugastih) spadaju

u vrstu mišića pod utjecajem vegetativnog sustava, a ne naše volje.

ŢLIJEZDE:

a) EGZOKRINE (znojnice, slinovnice)

b) ENDOKRINE (osmotski tlak):

1. Hipofiza - inhibira ili ekscitira rad ostalih ţlijezda (zabranjuje ili potiĉe)

2. Tiroidna (štitna) – znaĉajna je u kontroli energije i utoliko aktivnosti cijelog

organizma. To bi znaĉilo da smanjena koliĉina tiroksina utjeĉe na

usporavanje metabolizma, a povećana na ubrzavanje.

3. Adrenalne – putem adrenalina utjeĉu na regulaciju emocionalne aktivnosti.

4. Pankreas (gušteraĉa) – putem inzulina znaĉajno odreĊuje metabolizam u

organizmu.

5. Spolne ţlijezde – vaţne u spolnoj aktivnosti i reprodukciji

Razlika izmeĊu ovih dviju skupina je u tome što egzokrine ţlijezde vrše izluĉivanje na

površinu tijela ili u usnoj šupljini, dok endokrine ţlijezde nemaju vlastite kanale i

utoliko svoje hormone izluĉuju u krv i na taj naĉin utjeĉu na promjene u organizmu.

35

3. NERVNI SUSTAV

Nervni sustav karakteriziraju:

1. PODRAŢLJIVOST (iritabilnost ili ekscitabilnost) – ona funkcija ţivĉanog sustava

izraţena kroz sposobnost primanja podraţaja iz okoline

2. PROVODLJIVOST – izraţena kroz sposobnost provoĊenja impulsa unutar ţivĉanog

sustava

3. INTEGRACIJA – je ona sposobnost koja je znaĉajna u formiranju doţivljaja i

percepcija kao cjelovitih iskustava

4. PAMĆENJE – formiraju se engrami ili mentalne slike. Sposobnost zadrţavanja

pojedinih iskustava ili doţivljaja kroz formiranje engrama ili ment. slika koje su

pohranjene u dugoroĉnom pamćenju.

Nervni putovi u provoĊenju ţivĉanog impulsa mogu biti: AFERENTNI (SENZORNI), koji

provode impulsi iz receptora u mozak i EFERENTNI (MOTORNI) koji provode se impulsi

od mozga prema efektorima. U prouĉavanju ţivĉanog sustava razlikujemo dva

podsustava:

a) CENTRALNI NERVNI SUSTAV (CNS) – odreĊen je sa 4 strukture: VELIKI MOZAK, MALI

MOZAK, MOŢDANO DEBLO, LEĐNA MOŢDINA

Slika 4. – Prikaz strukture mozga

36

1. VEGETATIVNI NERVNI SUSTAV (VNS)

U okviru CNS nalazi se voljna i svjesna aktivnost. Za razliku od CNS-a, VNS ima

znaĉajnu ulogu u regulaciji funkcije unutrašnjih organa u kojoj nije prisutna naša voljna

i svjesna aktivnost .

VNS saĉinjavaju pojedine jezgre koje se nalaze u bazi mozga i u leĊnoj moţdini, koje su

u kontaktu sa CNS putem HIPOTALAMUSA. U struk. mozga razlikujemo kortikalni i

subkortikalni dio. KORTIKALNI DIO saĉinjava kora velikog mozga ili tzv. nad-mozak koji

ima znaĉajnu ulogu u formiranju viših intelektualnih funkcija (apstraktno mišljenje).

SUBKORTIKALNI DIO predstavlja strukturu ispod KORTEKSA, tzv. starog mozga, koji

putem pojedinih jezgri ili struktura (talamus, hipotalamus) utjeĉu na funkciju unutarnjih

organa. Kortikalni dio ima znaĉajnu ulogu u svjesnoj, logiĉnoj aktivnosti, dok

subkortikalni dio ima znaĉajnu ulogu u emocionalnom dijelu aktivnosti individue.

Unutar VNS razlikujemo: SIMPATIĈKI I PARASIMPATIĈKI SUSTAV. Oba sustava

predstavljaju splet ţivaca koji odreĊuju aktivnost unutarnjih organa na naĉin da ta dva

sustava funkcioniraju na suprotan naĉin. SIMPATIĈKI SUSTAV koji je pod utjecajem

izluĉivanja adrenalina znaĉajno utjeĉe na povećanje aktivnosti organizma ( povišeni

krvni tlak, širenje zjenica, brţe kucanje srca). Parasimpatiĉki sustav je pod utjecajem

luĉenja acetilholina koji utjeĉe na smanjenje aktivnosti organizma, smirenje organizma

(smanjeni krvni tlak..)

37

ŢIVĈANA STANICA - NEURON

Slika 5. – Prikaz strukture ţivĉane stanice

Ţivĉana stanica sastoji se od:

1. STANIĈNA TIJELA (JEZGRA ST.) – predstavlja središnji dio ţivĉane stanice koji u sebi

sadrţi jezgru ţivĉane stanice. Veliĉina staniĉnog tijela je od 1/100 do 1/10 mm.

2. STANIĈNA MEMBRANA – ograniĉava ţiv. st. i ima znaĉajnu ulogu u nastanku

elektriĉnog potencijala stanice. Staniĉna membrana je (polupropusna) nepropusna za

natrijev kation Na+

ĉime se stvara tzv. POTENCIJAL MIROVANJA, dok nakon podraţaja

ima sposobnost polu-propusnosti što odreĊuje tzv. AKCIONI POTENCIJAL.

3. DENDRITI – kratki staniĉni produţeci koji primaju impulse sa drugih neurona od

kojih se impuls širi preko st. tijela i aksona druge st.

4. AKSON

Aksoni predstavljaju duţe staniĉne produţetke kojima je uloga prenošenje impulsa na

druge ţivĉane stanice. Oni završavaju na staniĉnim završecima (teledendronima) koji

saĉinjavaju dio tzv. sinaptiĉkog prostora (Sinapsa).

Vaţna uloga aksona je prenošenju impulsa s jedne na drugu ţivĉanu stanicu direktnim

putem ili putem kolaterala (kolateralni akson).

38

Brzina impulsa ovisi o debljini vlakna, kao i o postojanju i karakteristikama mijelinske

ovojnice. Mijelinske ovojnice imaju znaĉajnu ulogu u prenošenju impulsa na naĉin da

se impuls ne prenosi postepeno, već dolazi do njegovog preskakanja, odnosno

ubrzavanja prijenosa impulsa. Proces mijenilizacije znaĉajan je u djetetovom razvoju na

naĉin da putem njega st. dobiva svoju adekvatnu funkcionalnost. Mijelinizacija

senzornih putova završava od 4-5 mjeseca, a mijelinizacija motornih putova do 2.

godine.

5. SINAPSA – podruĉje dodira izmeĊu aksona jedne ţivĉane stanice i dendrita druge

ţivĉane stanice ili tijela drugog neurona. Sinapsa je podruĉje koje odreĊuje mogućnost

prenošenja uzbuĊenja ili impulsa s jednog na drugi neuron. Ovisno o kemijskom

dogaĊanju u sinaptiĉkom prostoru razlikujemo: 1. EKSCITATIJSKI POTENCIJAL (EPSP) –

ukazuje na sinaptiĉko stanje koje potiĉe, povećava sposobnost primanja pojedinog

impulsa na drugom neuronu. 2. INHIBICIJSKI POTENCIJAL (IPSO) – ukazuje na ono

dogaĊanje u sinaptiĉkom prostoru koje spreĉava prijelaz impulsa na drugu ţivĉanu

stanicu.

Kod sinapsa razlikujemo s obzirom na razini prijenosa impulsa na: (1) neuro-neuro

sinapse i (2) neuro-mišićne sinapse.

FUNKCIJA ŢIVĈANE STANICE

Osnovna funkcija ţivĉane stanice je prenošenje ţivĉanog uzbuĊenja. Za razumijevanje

prenošenja ţivĉanog uzbuĊenja znaĉajni su pojmovi:

a) POTENCIJAL MIROVANJA – odreĊen je svojstvom membrane koja je nepropusna za

katione natrija (Na+) ĉime na površini ţivĉane stanice nastaje pozitivan naboj, a u

unutrašnjosti stanice negativan. Potencijal mirovanja u ţivĉanoj stanici je –70mV.

b) AKCIJSKI POTENCIJAL – nastaje nakon podraţaja ţivĉane stanice gdje dolazi do

promjene u funkciji membrane koja postaje propustljiva za katione natrija. Prodorom

Na+ u ţivĉanu stanicu mijenja se prethodno stanje POLARIZACIJE, te govorimo o

procesu DEPOLARIZACIJE u kojoj potencijal iznosi +30mV.

39

Slika 6. – Prikaz triju faza prijenosa ţivĉanog impulsa (A) polarizacija, (B)

depolarizacija i (C) repolarizacija.

Nakon faze DEPOLARIZACIJE slijedi faza REPOLARIZACIJE gdje se ponovo uspostavlja

ranije svojstvo membrane, odnosno njena nepropustljivost Na+. U fazi REPOLARIZACIJE

aktivira se tzv. ionska pumpa (crpka) koja izbacuje katione natrija natrag uizvan

staniĉni prostor. U razdoblju repolarizacije dolazi do nesposobnosti tog dijela vlakna za

novi podraţaj što se naziva razdoblje apsolutne neosjetljivosti. Prenošenje impulsa

utoliko predstavlja proces postepene depolarizacije i repolarizacije vlakna ili aksona.

40

RAZVOJ ŢIVĈANOG SUSTAVA

Razvoj ţivĉanog sustava moţemo promatrati kao proces koji je izraţen kroz 3 specifiĉna

oblika.

Slika 7. – Prikaz filogenetskog razvoja ţivĉanog sustava

Prvi vid ţiv. sustava je tzv. DIFUZNI ŢIV. SUSTAV koji nalazimo kod meduza.

Karakteristika ovog ţiv. sustava je da postoji isprepletenost ţiv. st. u organizmu, ali ne

postoji tendencija njihovom grupiranju.

Slijedeći stupanj razvoja je tzv. GANGLIJSKI ŢIV. SUSTAV koji nalazimo kod kolutićavaca

(kišna glista) gdje dolazi do grupiranja ţiv. st. kroz formiranje ganglija (tj. ţiv. ĉvorova).

Najviši vid razvoja ţiv. sustava je CENTRALNI NERVNI SUSTAV (CNS) koji nalazimo kod

kraljeţnjaka. Kroz razvoj CNS-a moţemo prepoznati dvije faze razvoja izraţene kroz

strukture starog i mladog mozga. Te razliĉite strukture predstavljaju SUBKORTIKALNI I

KORTIKALNIO DIO. Te dvije strukture razlikuju se po svojoj funkciji. Tako STARI MOZAK

(Sub.) znaĉajan je u regulaciji funkcija unutarnjih organa, dok je MLADI MOZAK (Kor.)

znaĉajan na podruĉju intelektualnog funkcioniranja što se manifestira kroz: pamćenje,

mišljenje, planiranje, kontrola aktivnosti. Kroz djetetov razvoj dolazi do razvoja CNS na

naĉin da dolazi do njegove specijalizacije u odnosu na pojedine mentalne funkcije.

Kroz taj razvoj formiraju se specifiĉne zone ili podruĉja, koje dijelimo na: (A) SENZORNE

ZONE, (B) MOTORNE ZONE I (C) ASOCIJATIVNE ZONE. Te zone nalaze se u specifiĉnim

41

podruĉjima KORTEKSA ili kore velikog mozga i to su: frontalni (ĉeoni), parijentalni

(tjemeni), temporalni (slijepooĉni) i okcipitalni (zatiljni).

Slika 8. – Prikaz ĉetiriju regija mozga

Razvoj CNS-a završava otprilike u 16. godini ţivota, što je izraţeno i funkcionalnom

diferencijacijom desne i lijeve hemisfere mozga. Dominantna ili lijeva hemisfera mozga

ima znaĉajnu ulogu na podruĉju verbalnog funkcija, dok nedominantna ili desna

hemisfera ima znaĉajnu ulogu na podruĉju neverbalnih funkcija.

42

8. SPOZNAJNI (KOGNITIVNI) PROCESI

SPOZNAJA predstavlja proces shvaćanja i primanja stvarnosti koja se zasniva na

osjetilnom iskustvu i mišljenju. Pitanjem mogućnosti spoznaje bavi se GNOSEOLOGIJA u

okviru filozofskog istraţivanja. Kroz povijest postoje razliĉiti pristupi u prouĉavanju

spoznajnih procesa. U starogrĉkom razdoblju postojao je dogmatski i naivni stav da je

svijet onakav kakvim ga mi opaţamo, te utoliko mogućnost spoznaje nije bila predmet

izraţenije filozofske rasprave. U srednjem vijeku zadrţan je isti (sliĉan) stav koji je bio

izraţen u vidu shvaćanja da 'istina je podudarnost stvari i uma'. Tek sa “Descartesovim

obratom” kada je postavljena sumnja u našu spoznaju zapoĉinje novi pristup u

razumijevanju naših spoznajnih sposobnosti. Upravo je sa Decartesovim 'cogito ergo

sum' i pitanjem metode stavljeno u pitanje apriornost spoznajnih struktura (racionalizam)

i njihovo odreĊenje senzornim empirijskim iskustvom (empirizam). U odnosu na izvor i

mogućnost spoznaje razlikujemo opće pravce, kao što su racionalizam, empirizam i

intuicionizam.

Na podruĉju spoznaje govorimo o tri razliĉita procesa: (1) PERCEPCIJA, (2) MIŠLJENJE i

(3) UĈENJE I PAMĆENJE

PERCEPTIVNI PROCESI

PERCEPCIJA = aktivan proces primanja, organiziranja, integriranja i interpretiranja

osjetnih informacija i interpretiranja osjetnih informacija koji omogućava ĉovjeku

upoznavanje i prepoznavanje znaĉenja predmeta, pojava i dogaĊaja u okolini.

Perceptivni proces moţemo pratiti kroz 3 faze:

a) prva predstavlja nastanak podraţaja na pojedinom receptoru. Podraţaj

predstavlja svojstvo ili energiju koju neki receptor moţe registrirati

(prepoznati). Ovisno o vrsti energije razlikujemo: MEHANIĈKE, SVJETLOSNE,

TERMIĈKE I KEMIJSKE PODRAŢAJE

1. druga faza je prijenos ţivĉanog impulsa iz receptora u CNS. To se dogaĊa

putem aktiviranja tzv. neuronskih putova (npr. oĉni ţivac iz oka)

43

2. treća faza predstavlja senzorno podruĉje (senzorna zona) u CNS-u gdje

dolazi do formiranja pojedinih percepcija kao doţivljajnih cjelina

U formiranju raznolikosti percepcija utjeĉe više faktora, i to: (1) podruĉja

KORTEKSA u koji stiţe pojedini impuls, (2) koliĉina impulsa koja stiţe, (3)

prostorna organizacija tog senzornog podruĉja, odnosno njegova povezanost sa

drugim perceptivnim podruĉjima, što je odreĊeno putem KOLATERALA ili

aksionskih vlakana i (4) vremenska organizacija stizanja impulsa: istovremeno ili

uzastopno.

Na podruĉju CNS-a formiraju se osjeti koji se mogu meĊusobno razlikovati po: (1)

KVALITETI, (2) KVANTITETI I (3) INTENZITETU

Na podruĉju prouĉavanja osjeta vaţna je PSIHOFIZIKA kao grana psihologije (Fechner,

Weber, Titchner) koja prouĉava odnos izmeĊu fizioloških kvaliteta osjeta i subjektivnih

iskustava. U njenom istraţivanju vaţni su zadaci uz prouĉavanje APSOLUTNOG I

DIFERENCIJALNOG LIMENA.

APSOLUTNI LIMEN – najmanji intenzitet podraţaja koji moţe biti registriran (prepoznan).

DIFERENCIJALNI LIMEN – najmanja razlika u intenzitetu podraţaja koja subjektivno moţe

biti prepoznata.

FUNKCIJA PERCEPCIJE

Funkciju percepcije moţemo prepoznati kroz pitanja: Što? i Gdje? Prva je funkcija

prepoznavanje, a druga lokalizacija. U prepoznavanju pojedinih sadrţaja utjeĉu mnogi

faktori koji to prepoznavanje odreĊuju:

1. KONTEKST u kojem se pojavljuje neki sadrţaj

2. FAKTOR PERCEPTIVNE KONSTANTNOSTI

3. USMJERENOST PAŢNJE

4. OĈEKIVANJE

U prouĉavanju formiranja pojedinih perceptivnih cjelina, znaĉajnu ulogu ima GESTALT

PSIHOLOGIJA, koja je prouĉavala zakonitosti organiziranja i integriranja pojedinih

44

podraţaja u perceptivne cjeline. Na osnovu njihovog prouĉavanja dobiveni su zakljuĉci

o pojedinim naĉelima perceptivnog grupiranja. Ta naĉela su:

1. NAĈELO BLIZINE

2. NAĈELO SLIĈNOSTI

3. NAĈELO KONTROLIRANOSTI

4. NAĈELO ZAJEDNIĈKOG KRETANJA

5. NAĈELO ZATVORENOSTI

Na formiranje percepcije znaĉajnu ulogu ima paţnja koju moţemo definirati kao

usmjerenost mentalne aktivnosti na pojedini podraţaj. Usmjerenost paţnje na pojedine

sadrţaje odreĊene subjektivnim i objektivnim faktorima. Subjektivni faktori mogu biti

prethodno iskustvo, razina motivacije, oĉekivanje, stavovi i drugo. Objektivni faktori:

kontrast, promjenjivost podraţaja, intenzitet podraţaja.

Kod prouĉavanja paţnje vaţna su dva aspekta:

1. FLUENTNOST (pokretljivost)

2. DISTRAKTIBILNOST (koliko se moţemo zadrţati na pojedinom sadrţaju)

Na podruĉju percepcije znaĉajnu ulogu ima STRUKTURA LIĈNOSTI, upravo na naĉin što

razliĉitost na podruĉju motivacije, interesa, stavova, moţe odrediti sam proces

percepcije.

Kod neurotskih struktura liĉnosti poteškoće i pogreške u percepciji moraju biti odreĊene

njihovom potrebom da izbjegnu pojedine sadrţaje, koji u njima potiĉu asocijacije na

pojedine potisnute sadrţaje u okviru neurotskog konflikta. Moţemo se susresti sa

pojedinim ILUZIJAMA, odnosno pogrešnim interpretacijama pojedinih sadrţaja (mentalna

anoreksija – kriva percepcija i procjena vlastitog tijela).

Kod psihotiĉnih osoba nalazimo povremen pojave HALUCINACIJE koje se razlikuju od

iluzija po tome što ne postoji neposredni podraţaji takve krive percepcije.

45

MIŠLJENJE

Mišljenje je psihiĉki proces putem kojega zahvaćamo odnose izmeĊu pojava i predmeta

koji nisu dani neposredno u percepciji i nisu pohranjeni u pamćenju.

Zadaci mišljenja:

1. OTKRIVAMO ONO ŠTO NIJE DANO U PERCEPCIJI I ISKUSTVU

2. PROCJENA ISPRAVNOSTI PERCEPCIJE

3. FORMIRANJE SUDOVA O PREDMETIMA I POJAVAMA

4. OTKRIVANJE DOTAD NEPOZNATOG

5. PREDVIĐANJE BUDUĆEG ZBIVANJA

Informatiĉkim terminima mišljenje je definirano kao proces obrade podataka koji se

odvija na simboliĉkoj razini. Sadrţaji na kojima se mišljenje zasniva jesu znaĉenja koja

pridajemo pojedinim znakovima ili signalima. Utoliko se mišljenje bazira na procesu

dekodiranja, odnosno oznaĉavanja pojedinih sadrţaja što moţe biti individualno

odreĊeno.

VRSTE MIŠLJENJA

1. KONKRETNO I APSTRAKTNO MIŠLJENJE – razlikuju se po sadrţaju. OdreĊeno je

razvojem djetetovih kognitivnih (mentalnih) sposobnosti. Konkretno mišljenje za svoj

sadrţaj moţe imati predmete i sadrţaje neposredno dane u percepciji kod kojih još nije

prisutna odreĊenost kategorija. Tek se razvojem sposobnosti vršenja formalnih operacija

u razdoblju nakon 11. godine dijete moţe koristiti pojmove (simbole) kao osnovu

mentalne operacije.

2. PRODUKTIVNO I KREATIVNO MIŠLJENJE – razlikuju se po rezultatima (konvergentno i

divergentno) mišljenja.

PRODUKTIVNO MIŠLJENJE je ono koje se zasniva na deduktivnom zakljuĉivanju, odnosno

na onom zakljuĉivanju ĉiji rezultat moţe biti samo jedan toĉan odgovor. Produktivno

(konvergentno) mišljenje koristimo u uobiĉajenim testovima inteligencije.

KREATIVNO (DIVERGENTNO) MIŠLJENJE je ono mišljenje koje kao rezultat ima mnoštvo

odgovora koji se meĊusobno razlikuju po stupnju originalnosti.

46

3. SVJESNO I NESVJESNO MIŠLJENJE – razlikuju se po razini svijesti.

SVJESNO (sukcesivno) mišljenje odreĊeno je adekvatnim odnosom prema realitetu,

odnosno adekvatnim testiranjem realiteta. Bitna karakteristika takvog mišljenja je

njegova kauzalnost, što nam daje mogućnost sukcesivnog razumijevanja pojedinog

digaĊanja.

NESVJESNO (paralelno) mišljenje je ono kod kojeg ne postoji adekvatno testiranje

realiteta, predstavlja ono mišljenje koje nalazimo u formiranju manifestnog sna kod

zdravih osoba i u sumanutim idejama psihotiĉnih bolesnika. Ovu razliku moţemo

shvatiti kroz dominaciju primarnih misaonih procesa. Koncept primarnog i sekundarnih

misaonog procesa izašao je iz Freudove psihoanalitiĉke teorije koja nam omogućava da

shvatimo utjecaj nagonskog i emocionalnog dogaĊanja u liĉnosti na njeno mentalno

funkcioniranje. Razlika izmeĊu ova dva procesa odreĊena je dominacijom pojedinog

dijela strukture liĉnosti (ega ili ida) u općem psihiĉkom funkcioniranju individue.

SEKUNDARNI MISAONI PROCESI odreĊeni su dominacijom ega nad idom, što se

manifestira kroz adekvatnog testiranja realiteta, što znaĉi da je realitet doţivljen u

svojem kauzalnom i vremenskom kontinuitetu.

PRIMARNI MISAONI PROCESI odreĊeni su dominacijom ida nad egom, što se prvenstveno

manifestira kroz neadekvatno doţivljavanje kod kojeg ne postoji kauzalni i vremenski

slijed. Takvo mišljenje nalazimo u snovima, kao i u sumanutim idejama psihotiĉnih

bolesnika. Prisutnost primarnih misaonih procesa ukazuje na psihotiĉnost pojedine

osobe, što sa strukturalnog gledišta ukazuje da je došlo do raspada ego funkcije.

MIŠLJENJE I IGRA

U prouĉavanju igre ĉesto se susrećemo sa zapaţanjem autora koji naglašavaju njenu

vaţnu ulogu u djetetovom emocionalnom razvoju. Takvim pristupom zanemaren je

utjecaj igre na djetetov mentalni (kognitivni) razvoj. Na znaĉajnost igre u kognitivnom

djetetovom razvoju ukazao je Piaget kroz zapaţanje da su u igri znaĉajni isti oni procesi

koji su prisutni u razvoju mentalnih struktura.

47

Piaget je zapazio da procesi asimilacije i akomodacije koji odreĊuju oblike pojedinih

igara su oni isti procesi koji odreĊuju djetetov kognitivni razvoj. Tako kao i u općem

razvoju na poĉetku u igrama dominiraju asimilacijski procesi, da bi tijekom razvoja

dominirali akomodacijski procesi. Piaget je u skladu sa zapaţenim fazam razvoja

prepoznao i specifiĉne tipove igara koje prezentiraju djetetovu razinu postignutog

kognitivnog razvoja.

1. SENZOMOTORNA FAZA – (0-2 god.) – igre upravljanja

2. PRE-OPERATIVNA FAZA (2.-7.god.) – simboliĉke igre

3. FAZA KONKRETNIH OPERACIJA (7-11.god.) – igre s pravilima

4. FAZA FORMALNIH OPERACIJA (11.-15. god.)

Komparirajući kognitivni razvoj i pojavu pojedinih igara Piaget je zapazio razvoj

djetetovih igara:

1. IGRE UPRAVLJANJA – dominiraju u senzomotornoj fazi kognitivnog razvoja. Te igre

karakteriziraju asimilacijski procesi. U djeĉjim igrama tog razdoblja dijete razvija one

mentalne strukture koje se odnose na njegove motoriĉke i senzorne sposobnosti

(reproduktivna i generalizirajuća asimilacije). Tako na podruĉju motorike dijete na

osnovu uroĊenih refleksa izgraĊuje putem igre sloţenije oblike ponašanja

- SIMBOLIĈKE IGRE (igre 'kao da') odreĊene su pre-operativnom fazom kognitivnog

razvoja. U ovom razdoblju dijete je formiralo vlastiti identitet kao onaj vid svog iskustva

koji se razlikuje od drugih. Upravo kroz ovu fazu razvoja dijete treba riješiti problem

egocentrizma (ovog razdoblja) što moţe postići kroz igru koja ukljuĉuje igre s pojedinim

predmetima koji simboliziraju pojedine predmete, osobe i njihov odnos s njima. Kroz

simboliĉke igre (kao da) dijete uĉi postojanje razliĉitih uloga kao i relativnost vlastitog

doţivljavanja. TakoĊer, zapoĉinje proces formiranja pojmova (pret-pojmovi)

2. IGRE S PRAVILIMA – odreĊene su razvojem fazom konkretnih operacija s ĉime poĉinje

mogućnost logiĉkog mišljenja djeteta i time sposobnost djeteta da sebe prilagodi nekim

vanjskim zahtjevima.

48

MIŠLJENJE I JEZIK

U prouĉavanju odnosa jezika i mišljenja postoje razliĉiti koncepti koje moţemo

klasificirati u 3 skupine:

1. U ovoj skupini nalaze se autori, prije svih Piaget s KONCEPTOM KOGNITIVNOG

RAZVOJA, koji razvoju mišljenja daju primarnu vaţnost u razvoju jezika i govora. U

Piagetovu konceptu mišljenja jezik predstavlja refleksiju ili manifestaciju odreĊenog

stupnja kognitivnog razvoja. U ovom konceptu zanemarena je vaţnost jezika kao onog

faktora koji povratno moţe utjecati na razvoj mišljenja

2. U ovoj skupini su autori (Watson, Bernstein) koji naglašavaju dominantnu vaţnost

jezika u razvoju mišljenja. Ovaj je koncept nasuprot Piagetovu naglašava ulogu jezika u

razvoju mišljenja. Autori koji su nosioci ovog koncepta su uglavnom lingvisti i

antropolozi koji su kroz prouĉavanje razliĉitih jezika, kultura i društava zapazili da su

dominantni svjetonazori, odnosno koncepti poimanja svijeta znaĉajno odreĊeni samom

formom jezika. Upravo na osnovi njihovih istraţivanja postavljena je hipoteza

lingvistiĉke relativnosti koja je izraţena kroz Wittgensteinov stav da je 'granica mog

jezika granica mog svijeta'. Iz ĉega proizlazi tzv. LINGVISTIĈKI DETERMINIZAM što znaĉi

da je naĉin shvaćanja svijeta odreĊen primarno lingvistiĉkim konceptima koje

posjedujemo i putem kojih mi interpretiramo vanjski svijet (Wholf prouĉava

“bezvremeni jezik” Hopi indijanaca koji pokazuju specifiĉni koncept svijeta)

U sklopu ovog koncepta znaĉajan je Brunerov doprinos u razumijevanju jezika i

mišljenja. Bruner je prouĉavajući Piagetov koncept ukazao na tri razliĉita naĉina

(modela).

REPREZENTACIJE SVIJETA koja su odreĊena razinom razvoja mišljenja, a to mogu biti: (1)

NAĈIN AKTIVNOSTI, (2) IKONSKI NAĈIN I (3) SIMBOLIĈKI NAĈIN.

Bruner je u prouĉavanju razvoja tih naĉina i modela reprezentacije zapazio da simboliĉki

naĉin reprezentacije svijeta je moguć tek sa razvojem jezika, odnosno da razvoj jezika

jest preduvjet za razvoj formalnog mišljenja i apstraktnih sposobnosti.

3. U ovu skupinu, koju prije svih reprezentira Vygostki, karakterizira shvaćanje vaţnosti

meĊuodnosa mišljenja i jezika tijekom razvoja i njihova utjecaja na meĊusobni razvoj.

49

Vygotskog je zapazio da u razvoju mišljenja i jezika postoji njihova poĉetna neovisnost

do 2. godine kada s izgradnjom jezika poĉinje njihov meĊusobni utjecaj. Do 2. godine

djetetov razvoja karakterizira tzv. PRELINGVISTIĈKO MIŠLJENJE (akcije, percepcije, slike-

image) i PRE-INTELEKTUALNI GOVOR (plakanje, gukanje) koji se nakon 2. godine

integriraju formirajući VERBALNO MIŠLJENJE I RACIONALNI GOVOR. U daljem razvoju

znaĉajna je diferencijacija funkcije jezika koja ima znaĉajnu ulogu i u formiranju jezika.

U razdoblju 2. – 7. godine dolazi do diferencijacije na UNUTARNJI GOVOR – koji ima

funkciju praćenja ili usmjeravanja unutrašnjeg mišljenja, i VANJSKI GOVOR – koji

predstavlja izraţavanje vlastitog mišljenja drugima.

Pojedini autori definiraju unutarnji govor kao AUTISTIĈNI (govor za sebe) i vanjski

govor kao SOCIJALNI (govor za druge)

Piaget: AUTISTIĈNI GOVOR EGOCENTRIĈNI GOVOR SOCIJALNI GOVOR

Vygotsky: SOCIJALNI IZVOR GOVORA EGOCENTRIĈNI GOVOR GOVOR ZA SEBE

(unutarnji govor ili verbalno mišljenje)

GOVOR ZA DRUGE

(vanjski ili komunikativni govor)

Piaget je u svom konceptu razvoja govora prikazao da on ide od autistiĉnog govora,

preko egocentriĉnog do socijalnog govora. Vygotsky je nudio prihvatljiviji koncept u

kojem autistiĉni govor se nastaje tijekom djetetova razvoja, već predstavlja osnovu

razvoja unutarnjeg govora, koji ima znaĉajnu ulogu u razvoju verbalnog mišljenja i

vanjskog govora, koji ima komunikacijsku ulogu.

MIŠLJENJE I INTELIGENCIJA

Iako mnogi autori izjednaĉuju ova dva pojma veoma je vaţno njihovo razlikovanje na

naĉin da mišljenje predstavlja proces dok inteligencija predstavlja sposobnost kroz koju

mi moţemo pratiti i mjeriti te misaone procese. Postoje mnoge definicije inteligencije

koje svrstavamo u 3 skupine:

1. BIOLOŠKE – u ovoj skupini u definicija inteligencije naglasak je na funkciji

adaptacije ili prilagodbe na naĉin na koji to ĉini Piaget definirajući

50

inteligenciju kao manifestaciju ĉovjekove adaptacije kroz koju individua

treba stvoriti stanje ravnoteţe (ekvilibrijuma) sa svojom okolinom.

2. PSIHOLOŠKE – u ovoj skupini definicije su odreĊene kvantitativnim ili

psihometrijskim pristupom gdje je naglasak na mjerenje inteligencije u svrhu

njerenja individualne razliĉitosti. Postoje razliĉite definicije koje se razlikuju

upravo u odreĊivanju sadrţaja po kojem se te razliĉitosti prepoznaju i mjere.

3. OPERACIONALNE – u ovoj skupini definicije inteligencije su odreĊene samom

karakteristikom instrumenta.

INTELIGENCIJA = osnovna sposobnost koja je znaĉajna za praktiĉan ţivot. Ova

sposobnost se naziva prosuĊivanje koja omogućava adaptaciju na vanjske uvjete

(Binet). INTELIGENCIJA = osjetljivost na probleme (Z. Bujas).

FAKTORSKE TEORIJE INTELIGENCIJE

Ispitivanje pojedinim testovima inteligencije dobivene su visoke korelacije izmeĊu

testova što u interpretaciji modela inteligencije shvaćamo kao dva razliĉita pristupa od

kojih jedan zastupa shvaćanje o postojanju jedne opće (G) intelektualne sposobnosti i

dok drugi o postojanju odreĊenog broja nezavisnih primarnih intelektualnih

sposobnosti.

1. SPEARMANOV I VERNANOV MODEL INTELIGENCIJE

SPEARMAN I VERNAN – zastupaju shvaćanje o tzv. HIJERARHIJSKOM MODELU i kojem

je naglasak na G -faktor odnosno globalnoj intelektualnoj sposobnosti iz koje

proizlaze druge niţe, specifiĉne intelektualne sposobnosti.

Slika 9. – Shematski prikaz Hijerarhijskog modela

Viši grupni faktor __________G_____________

verbalno–edukativna spacijalno–mehaniĉka

sposobnost sposobnost

Niţi grupni faktori _____________ _________________

Specifiĉni faktori _____ _____ _____ _____ _____ _____

51

2. THURSTENOV I GUILFORDOV MODEL INTELIGENCIJE

THURSTENOV MODEL INTELIGENCIJE se razlikuje od prethodna dva modela po tome što

ne prihvaća hijerarhijski odnos izmeĊu pojedinih sposobnosti već ukazuje na postojanje

faktora. Do tog modela autor je došao na osnovu statistiĉke analize razliĉitih testova

koje su ukazale da se svi testovi inteligencije mogu svesti na 7 Primarnih mentalnih

sposobnosti: (1) SPACIJALNI (S); (2) PERCEPTIVNI (P), (3) NUMERIĈKI (N) (4) VERBALNO

RAZUMIJEVANJE (V); (5) VERBALNA FLUENTNOST (W), (6) MEMORIJE (M) I (7)

INDUKTIVNO REZONIRANJE (I)

GUILFORDOV ILI STRUKTURNI MODEL INTELIGENCIJE isto izbacuje hijerarhijski model

inteligencije. Inteligencija je shvaćena kao produkt triju dimenzija koje odreĊuju:

1. SADRŢAJ MIŠLJENJA: (a) oblik (figurativni), (b) simbol (simboliĉki); (c) rijeĉ

(semantiĉki); (d) akcija (ponašajni)

2. OPERACIJE MIŠLJENJA: (a) kognicije (prepoznavanja); (b) memorije (prisjećanja); (c)

divergentni produkt (produkcija mnoštva ideja); (d) konvergentni produkt (produkcija

najboljeg rješenja) i (e) evaluacija (procjena)

3. PRODUKTI MIŠLJENA: (a) jedinice (broj, slovo ili rijeĉ); (b) klase (nadreĊeni pojam); (c)

relacije (veze meĊu konceptima); (d) sistemi (klasifikacije odnosa); (e) transformacije

(mijenjanje sadrţaja) i (f) implikacije (zakljuĉak).

Na osnovu ovog koncepta inteligencija je shvaćena kroz 120 (4x5x6) faktora koji

zajedno odreĊuju inteligenciju.

MANIFESTACIJE MIŠLJENJA

Mišljenje kao proces nije neposredno moguće promatrati, već o njemu moţemo suditi na

osnovu njegovih pojedinih manifestacija. Mišljenje moţemo predstaviti kao tzv.

MEDIACIONE PROCESE koji imaju razliĉito oĉitovanje. Znaĉajne manifestacije koje

ukazuju na misaone procese jesu:

1. GOVOR – predstavlja komunikaciju s drugima i sa samim sobom što ukazuje na dvije

njegove vaţne manifestacije izraţene kao: 1. UNUTARNJI GOVOR I 2. VANJSKI GOVOR.

Vanjski ima ulogu u komuniciranju s okolinom. Unutarnji ima znaĉajnu ulogu

52

upravljanja vlastitim mislima, ĉime se ukazuje na znaĉajnu ulogu govora u strukturiranju

misaonih sadrţaja. U okviru psihologije postoji posebna disciplina koja prouĉava razvoj

i funkciju govora, to je PSIHOLINGVISTIKA. U okviru prouĉavanja govora uoĉavaju se 3

njegova aspekta: SEMANTIĈKI (znaĉenje reĉenice); SINTAKTIĈKI (struktura reĉenice) i

FONOLOŠKI (zvuk, izgovor reĉenice)

2. UĈENJE RIJEĈI - rijeĉ je znak koji oznaĉava predmet, pojavu, raspoloţenje, osobinu

nekog predmeta. Sa uĉenjem rijeĉi mi nekoj rijeĉi koja predstavlja znak dajemo

odreĊeno znaĉenje. Rijeĉ predstavlja nosioca poruke koja ne mora biti identiĉna za sve.

Ovisno o univerzalnosti znaĉenja razlikujemo DENOTATIVNO I KONOTATIVNO znaĉenje

rijeĉi. Denotativno znaĉenje odreĊeno je pojedinom definicijom i ono ima univerzalni

karakter. Konotativno znaĉenje je individualno znaĉenje, odreĊeno individualnim

specifiĉnim iskustvom. Upravo u ovom znaĉenju naglašena je emocionalna komponenta

neĉijeg iskustva. Za ispitivanje konotativnog znaĉenja rijeĉi Charles Osgood je kreirao

tzv. SEMANTIĈKI DIFERENCIJAL. Semantiĉki diferencijal = sastoji se od niza skala na

ĉijim se polovima nalaze nasuprotni atributi (dobar-loš, ugodan-neugodan) na osnovu

kojih se ocjenjuje pojedina rijeĉ. Na taj naĉin dobiven profil predstavlja individualno,

konotativno znaĉenje neke rijeĉi.

3. STJECANJE POJMOVA - Pojam po definiciji predstavlja skup osobina koji su zajedniĉki

za pojedinu grupu predmeta (pojava). Ti atributi koji odreĊuju odreĊeni pojam

predstavljaju bitne karakteristike koje predmet ili pojavu bitno razlikuju od drugih. Kada

govorimo o nastanku ili formiranju pojma moramo razlikovati 2 aspekta: identifikacija i

anticipacija. Identifikacija je postupak putem kojeg pojedine predmete smještamo u

pojedinu kategoriju, dok anticipacija proizlazi iz shvaćanja, manifestiranja tog predmeta

ili pojave. Upravo adekvatno formiran pojam odreĊuje naše ispravno postupanje ili

ponašanje.

IZBOR PONAŠANJA

PREDMET

=) IDENTIFIKACIJA =) ANTICIPACIJA =) PONAŠANJE

POJAM

53

Kod stjecanja pojmova razlikujemo dva naĉina: UĈENJE DEFINICIJA i POSTAVLJANJE I

TESTIRANJE HIPOTEZA

4. PROSUĐIVANJE I SUĐENJE - SuĊenje i prosuĊivanje zasniva se na odnosu izmeĊu

pojedinih sudova. Taj odnos moţe biti odreĊen razliĉitim procesima suĊenja i

prosuĊivanja: (1) INDUKTIVNO; (2) DEDUKTIVNO I (3) HIPOTETSKO-DEDUKTIVNO

ZAKLJUĈIVANJE (znanstveno istraţivaĉki rad)

Induktivno suĊenje ili prosuĊivanje sastoji se na izvoĊenju zakljuĉka iz mnoštva

pojedinaĉnih sudova ili ĉinjenica, dok deduktivno zakljuĉivanje polazi od pojedinih

(općih) pretpostavki koje kroz pojedine primjere trebaju biti prihvaćene ili odbaĉene. U

procesu zakljuĉivanja kao i razvoja te sposobnosti koristimo uglavnom dvije strategije:

1. ALGORITAM – predstavlja unaprijed programirani postupak putem kojeg moţemo doći

do unaprijed odreĊenog rješenja i zakljuĉka. U okviru te strategije postoje precizne

upute o pojedinim radnjama i o njihovom redoslijedu putem ĉega se stjeĉe uvid u

formiranju pojedinog zakljuĉka

2. EURISTIĈKA STRATEGIJA – zasniva se na samostalnom razlaganju problema na manje

cjeline koje je onda lakše razumjeti i s njima operirati. Ova strategija znaĉajna je za

poznavanje stvaralaĉkog mišljenja. Putem ove strategije individua pronalazi razliĉite

operacije kao i njihov redoslijed.

5. RJEŠAVANJE PROBLEMA – razlikujemo dva osnovna pristupa koja zastupaju razliĉite

psihološke škole:

1. BIHEVIORISTIĈKA – je putem POKUŠAJA I POGREŠKE (bihevioristi). Princip pokušaja i

pogreške u rješavanju problema zasniva se na principu sluĉajnog nalaţenja odgovora i

reakcije. Ovim pristupom mi eliminiramo neadekvatne odgovore i na taj naĉin

povećavamo vjerojatnost pronalaţenja adekvatnog odgovora.

2. GESTALTISTIĈKA – putem STJECANJA UVIDA u pojedinu situaciju. Putem stjecanja

uvida u situaciju rješenje problema postiţe se na taj naĉin što je došlo do

restrukturiranja spoznajnog polja. U okviru ovog pristupa problem je shvaćen kao

neravnoteţa u spoznajnom polju gdje je potrebno promijeniti odnos izmeĊu lika i

54

pozadine putem ĉega dolazi do restrukturiranja tog spoznajnog polja i nalaţenja tog

adekvatnog odgovora.

6. STVARALAŠTVO – moţemo definirati razlikom izmeĊu konvergentnog i divergentnog

mišljenja. Stvaralaštvo je odreĊeno divergentnim procesima u kojima je naglasak na

kvalitetnoj produkciji originalnih odgovora.

U okviru stvaralaštva prepoznajemo odreĊene faze koje odreĊuju taj proces : (1)

PREPARACIJA, (2) INKUBACIJA, (3) ILUMINACIJA I (4) VERIFIKACIJA.

Kad se govori o stvaralaštvu ĉesto se koriste pojmovi NADARENOSTI I KREATIVNOSTI

kao sinonimi, no postoji znaĉajna razlika. Nadarenost je odreĊena biološkim datostima

izraţenim kroz kvocijent inteligencije, dok kreativnost je odreĊena specifiĉnim

individualnim iskustvom koje je integrirano u neĉiju liĉnost. Utoliko kreativnost je onaj

aspekt ponašanja na koji moţemo bitno utjecati, upravo utjeĉući na neĉiju strukturu

liĉnosti

7. SNOVI – se dogaĊaju u REM fazi (rapid eye movements). Oni predstavljaju razdoblje

u spavanju kada se moţdana aktivnost prepoznaje kroz pojavu mentalnih slika. Te

MENTALNE SLIKE putem sekundarne obrade predstavljaju snove kao sadrţaje (fabule)

kojih se mi sjećamo. U istraţivanju uloge snova postoje razliĉiti pristupi koji obrazlaţu

pojavu snova. Sa fiziološkog aspekta snovi se razlaţu kao funkcija rasterećenja

pojedinih podruĉja mozga koji su bili previše aktivirani i ujedno aktiviranjem prethodno

neaktiviranih podruĉja. Pojedine teorije ukazuju da snovi odrţavaju fleksibilnost CNS-a.

Noviji pristupi u razumijevanju znaĉenja snova vezani su uz Freudov psihoanalitiĉki

koncept. U okviru ove teorije snovi imaju ulogu ostvarenja pojedinog nagonskog

zadovoljenja koje nije prihvaćeno od strane ega i zato se nalazi u nesvjesnoj strani

liĉnosti. Ti potisnuti sadrţaji predstavljaju osnovu formiranja sna i predstavljaju tzv.

LATENTNI SAN. Zbog nemogućnosti da se ti potisnuti sadrţaji prihvate i manifestiraju na

podruĉju svijesti, dolazi do njihove obrade putem Cenzure. Cenzurom dolazi do

transformiranja podsvijesnih nesvjesnih sadrţaja, koji se pojavljuju u maskiranoj

simboliĉkoj formi. Takvi transformirani sadrţaji su oni kojih se mi sjećamo i koji

predstavljaju MANIFESTAN SAN. U psihoanalitiĉkom terapijskom postupku koristi se

analiza snova, upravo u svrhu aktiviranja njihovog latentnog, nesvjesnog znaĉenja.

55

Vaţnost toga je u tome što otkrivanjem latentnih sadrţaja sna mi otkrivamo one

potisnute traumatske sadrţaje koji se inaĉe manifestiraju u formiranju simptoma

Dinamika nastanka sna u fazi spavanja odreĊena je slabljenjem ego funkcije što dovodi

do dominacije nagonskog aspekta liĉnosti (Id) koji je znaĉajan u formiranju sna. Upravo

je dominacija ida nad egom vidljiva u samoj kvaliteti sadrţaja koji predstavljaju

manifestaciju tzv. PRIMARNOG MISAONOG PROCESA

8. MAŠTANJE – se definira kao odnos ili dijalog izmeĊu mogućeg i stvarnog, Za

razumijevanje ovog procesa znaĉajan je WINNICOTTOV POJAM “prijelaznog prostora”

koji predstavlja onaj fenomen u djetetovom razdoblju, kada dijete prelazi iz svog

autistiĉnog svijeta u svijet vanjskih, realnih objekata. Upravo ovo razdoblje razvoja po

Winnicottu odreĊuje neĉiju sposobnost maštanja. Sposobnost maštanja utoliko je

odreĊeno dogaĊanje u razvoju OBJEKTIVNOG odnosa kroz koji se razvija djetetova

sposobnost odnosa sa realitetom. U prouĉavanju maštanja znaĉajnu ulogu ima M. Klein

koja je kroz djeĉje psihoanalize zapazila da maštanja nastavljaju manifestaciju pojedine

nagonske potrebe i na taj naĉin ukazala na njihovu sliĉnost sa snovima. Danas se

sadrţaji maštanja koriste u djeĉjoj psihoanalizi i psihoterapiji.

56

UĈENJE I PAMĆENJE

Uĉenje predstavlja dio spoznajnog procesa uz percepciju i mišljenje (edukacijskoj psih

predmet prouĉavanja je uĉenje). Definicije uĉenja i pamćenja se meĊusobno isprepliću i

utoliko pojedini autori smatraju da oni predstavljaju dvije strane istog procesa. U

istraţivanju ovih fenomena pamćenja i uĉenja znaĉajna je MATETIKA koja predstavlja

interdisciplinarni pristup u prouĉavanju uĉenja, pamćenja i fenomena zaboravljanja.

UĈENJE moţemo definirati kao stjecanje odreĊenih novih oblika ponašanja, a PAMĆENJE

kao zadrţavanje onoga što je uĉenjem steĉeno.

U prouĉavanju uĉenja moramo razlikovati potencijal uĉenja od njegovog postignuća.

Uĉenje je odreĊeno pojedinom aktivnošću iz koje proizlazi pojedino iskustvo koje se

onda manifestira kroz relativno permanentne oblike ponašanja. Pa tako ĉesto susrećemo

definiciju da uĉenje predstavlja relativno permanentne promjene u ponašanju koje su

nastale kao posljedica nekog ranijeg iskustva. Pojedini autori u izuĉavanju fenomena

uĉenja razlikuju:

1. LAIĈKI PRISTUP – u kojem je naglasak na sadrţaju uĉenja

2. ZNANSTVENI PRISTUP – u kojem je naglasak na procesu uĉenja

Po LINHARTOVOM konceptu uĉenje je definirano kao aktivnost kojom organizam mijenja

svoje ponašanje ovisno o vanjskim utjecajima i vlastitoj aktivnosti da bi se izbjeglo

stanje poĉetne neizvjesnosti. To stanje je odreĊeno neskladom već postojećih nervnih

modela i novih nervnih modela što se manifestira kroz orijentacijski refleks koji

predstavlja nenamjerno usmjeravanje paţnje na neki sadrţaj. U takvom pristupu

razumijevanja uĉenja naglasak je na paţnji, te je zanemareno unutrašnje stanje. Utoliko

je potrebno razumijevanja uĉenja, ne samo kao procesa, nego i kao sposobnosti

Ovim pristupom moţemo dobiti odgovor na individualnu razliĉitost u aktivnosti uĉenja.

Ovim pristupom moţemo shvatiti da uspjeh ili neuspjeh u procesu uĉenja nije odreĊen

samo kognitivnim ili intelektualnim nivoom, nego i specifiĉnošću razvoja liĉnosti koja

odreĊuje tu sposobnost

Ovaj problem moţemo najbolje prepoznati kroz djeĉji AUTIZAM, DISLEKTIĈNE I

DISGRAFIĈNE smetnje u poĉetku osnovnog školovanja i poĉetku studentskog ţivota.

57

Kroz analize ovih specifiĉnih poteškoća zapaţeni su fenomeni nedovoljno dobrog

razvoja OBJEKTNOG ODNOSA. To znaĉi da u osnovi ovih teškoća najĉešće nalazimo

problem separacijskog iskustva.

VRSTE UĈENJA

Razlikujemo više vrsta uĉenja, odnosno razliĉite klasifikacije. Razlikujemo:

1. UĈENJE S OBZIROM NA TIP GRAĐE: (A) KOGNITIVNO, (B) MOTORNO I (C) AFEKTIVNO

2. UĈENJE PO NAĈINU UĈENJA: (A) JEDNOSTAVNO (mehaniĉko, klasiĉno uvjetovanje) I

(B) SLOŢENO (instrumentalno uvjetovanje, uĉenje uvidom)

3. PREMA NAMJERI UĈENJA: (A) NAMJERNO I (B) NENAMJERNO

TEORIJSKI PRISTUPI U IZUĈAVANJU FENOMENA UĈENJA

I. BIHEVIORISTIĈKI PRISTUP (UVJETOVANJE)

A) KLASIĈNO UVJETOVANJE (J. Pavlov i J.B.Watson)

Ovaj vid uĉenja zasniva se na Pavlovom otkriću uvjetovanja. Uvjetovanje polazi od

urĊenih refleksa putem kojih postoji veza izmeĊu neuvjetovanog podraţaja i

neuvjetovane reakcije. Kroz eksperiment sa psima Pavlov je dokazao da mnogi

uvjetovani podraţaji mogu izazivati istu neuvjetovanu reakciju gdje se gubi poĉetni

smisao veze izmeĊu neuvjetovanog podraţaja i neuvjetovane reakcije. Ovo otkriće

uvjetovanja predstavlja osnovu razvoja

Autori biheviorizma poput Watsona nastojali su klasiĉno uvjetovanje interpretirati kao

jedini i osnovni naĉin stjecanja novih oblika ponašanja.

Bihevioristi su dalje u svojim istraţivanjima ispitivali pojedine aspekte uvjetovanja:

1) JAĈINA UVJETOVANOG PODRAŢAJA NA UVJETOVANJE

2) VREMENSKI SLIJED UP/NUP (1-7 SEKUNDI PRIJE DAVANJA NUP)

3) BROJ UZASTOPNIH UPARIVANJA U NASTAJANJU UR

4) ISPITIVANJE GAŠENJA (IZOSTANKA NUP) – jaĉina uvjetovanja

58

5) UTJECAJ PRETHODNOG ISKUSTVA (UP) – smanjuje uspješnost uvjetovanja

Kroz ovo ispitivanje uoĉeni su fenomeni znaĉajni u procesu uĉenja. Najvaţnije otkriće

jest nastojanje da se cijeli proces uĉenja i viših intelektualnih sadrţaja svede na proces

uvjetovanja ukazujući na fenomen uvjetovanja višeg reda.

B.) INSTRUMENTALNO ILI OPERATIVNO UVJETOVANJE (B.F.Skiner i

E.L.Thorndick)

Ova teoprija uĉenja predstavlja nastavak istraţivanja biheviorista koja su se bazirala na

ispitivanju ponašanja štakora u kavezima gdje se nastojalo otkriti pojedine osnovne

procese. Tim istraţivanjem je Thorndick uoĉio ZAKON EFEKTA koji ukazuje da je veća

vjerojatnost pojave nekog ponašanja ako ga prate pozitivne posljedice i obratno.

Zakonom je odreĊeno operativno uvjetovanje koje predstavlja proces uĉenja u kojem se

mijenja vjerojatnost pojavljivanja nekog odgovora ili ponašanja na osnovi posljedica

koje taj odgovor ima za organizam. Time nenaglašena uloga potkrepljenja predstavlja

dogaĊanje koje odreĊuje pojavljivanje nekog oblika ponašanja.

Kod potkrepljivaĉa razlikujemo: (1) POZITIVNU (nagradu), (2) NEGATIVNU (kaznu), (3)

PRIMARNU (hrana) i (4) SEKUNDARNU (novac, potreba). U odnosu na klasiĉno

uvjetovanje gdje subjekt uĉenja ima pasivnu ulogu, u ovom aspektu uĉenja mnogo više

se naglašava aktivna uloga subjekta u procesu uĉenja.

C) KOGNITIVNI BIHEVIORIZAM (C.L.HULL I E. TOLMAN)

Tolman je nastavio istraţivanje uĉenja kod štakora i na osnovu svog eksperimenta sa tri

skupine od kojih su (A) prva skupina imala potkrepljenje od samog poĉetka, (B) druga

skupina od polovine (nakon 11 od 22 dana) istraţivanja i (C) treća skupina koja nije

uopće imala potkrepljenje. Na osnovu sliĉnosti rezultata skupine A i B (nakon 11-tog

dana istraţivanja) u odnosu na skupinu C, Tolman je zakljuĉio da potkrepljenje nije

razlog uĉenja već samo predstavlja poticaj njegovog manifestiranja.

Tolman je zakljuĉio da postoji prikriveno uĉenje, odnosno da su u fazi bez potkrepljenja

su formirane kognitivne mape kao osnova uĉenja (u situaciji B skupine) koje su se s

potkrepljenjem manifestirale. Tim svojim zapaţanjem Tolman je izvršio kritiku

biheviorizma ukazujući na vaţnost MEDIJACIJSKIH PROCESA u procesu uĉenja

59

II. KOGNITIVNE TEORIJE UĈENJA (KÖHLER)

Ove teorije uĉenja zastupaju geštaltisti koji naglašavaju vaţnost i znaĉaj medijacijskih

procesa u procesu uĉenja. Ovaj pristup nastao je kao suprotnost bihevioristiĉkom

pristupu u kojem je proces uĉenja odreĊen tehnikom “POKUŠAJA I POGREŠKE”.

Kognitivne teorije naglašavaju uĉenje uvidom gdje mi tim procesom dolazimo do uvida

u odnose izmeĊu pojedinih elemenata tzv. SPOZNAJNOG POLJA koja predstavljaju naše

znanje. UĈENJE UVIDOM moţemo definirati kao restrukturiranje elemenata koji

saĉinjavaju problemsku situaciju utoliko što se prethodno nedostajući element formira u

novu smislenu cjelinu.

III. TEORIJA SOCIJALNOG UĈENJA

Ova teorija se zasniva na radu A. Bandure koji je 60-tih godina pokušao Freudov model

identifikacije uĉiniti objektivnim i znanstvenim kroz istraţivanja u laboratorijima s

obzirom na fenomen imitacije. Ova teorija odnosi se na aspekte koji odreĊuju našu

liĉnost tj. naše specifiĉne oblike socijalnog ponašanja (funkcioniranja). Na osnovu ove

teorije moţemo shvatiti formiranje karaktera liĉnosti koji nastaje kroz specifiĉan proces

uĉenja kojeg je Bandure definirao kao UĈENJE PO MODELU

Karakteristika ovog uĉenja jest da se ono dogaĊa spontano i zahtjeva postojanje modela,

tj. osobe ĉije ponašanje predstavlja osnovu našeg uĉenja. Da bi neka osoba mogla imati

ulogu modela ona mora posjedovati izraţeno emocionalno ili socijalno znaĉenje.

U uĉenje po modelu spadaju razliĉiti vidovi uĉenja, pa razlikujemo: MODELIRANJE,

IMITACIJU, UĈENJE PROMATRANJEM I SIMBOLIĈKO UĈENJE

PAMĆENJE

Pamćenje moţemo prouĉavati kao sposobnost i kao proces. Kao sposobnost predstavlja

jedan dio općih intelektualnih sposobnosti, dok kao proces pamćenje moţemo definirati

kao ono što je steĉeno prethodnim iskustvom i korištenje tog iskustva

U procesu pamćenja mi pojedine modele ponašanja kodiramo u ţivĉanom sustavu na

naĉin da formiramo tzv. NERVNE MODELE, ENGRAME I MINESTIĈKE SHEME. Kad govorimo

60

o zapamćenom sadrţaju moţemo zapaziti da on moţe biti zaboravljen što ne znaĉi da je

došlo do njegovog gubitka, nego je problem u njegovoj dostupnosti.

ZABORAVLJANJE je gubljenje snage odgovora. Na osnovu toga moţemo zakljuĉiti da se

tragovi pamćenja ne gube, već postoji problem njihova pronalaţenja tj.

PERMANENTNOST ZAPAMĆENOG. U procesu ZAPAMĆIVANJA razlikujemo tzv.

PRIVREMENE I TRAJNE tragove pamćenja, odnosno razliku izmeĊu KRATKOROĈNOG I

DUGOROĈNOG PAMĆENJA

KRATKOROĈNO PAMĆENJE je ono gdje dolazi samo do funkcionalnih promjena na

ţivĉanoj stanici, odnosno gdje nije došlo do uspostavljanja odreĊenog nervnog modela

ili membrane.

DUGOROĈNO PAMĆENJE – dolazi do STRUKTURALNIH PROMJENA koje su izraţene trajnim

kemijskim promjenama u stanici, prvenstveno na podruĉju sinapse. Do STRUKTURALNIH

PROMJENA dolazi zbog višekratnog korištenja istih ţivĉanih putova, gdje promjene na

sinapsi, u vidu sniţenih tragova podraţljivosti, omogućavaju brţi prijenos impulsa.

Upravo na taj naĉin formiraju se tzv. TRAJNI FUNKCIONALNI KRUGOVI koji su

reprezentanti nekog prijašnjeg iskustva koji predstavljaju NERVNE MODELE ILI ENGRAME.

Proces pamćenja zapoĉinje sa aktivnošću senzornih organa, odnosno receptora gdje se

utjecaj pojedinih podraţaja formira na podruĉju receptora fiziološki. Kroz proces

kodiranja formira se dugoroĉno pamćenje. U procesu korištenja tih nauĉenih i

zapamćenih sadrţaja mi nastojimo ponovno uspostaviti odreĊene neuronske putove koji

omogućavaju dosjećanje tih pojedinih sadrţaja.

POREMEĆAJI PAMĆENJA mogu biti u vidu Kroniĉnih i Akutnih dementnih sindroma gdje

razlikujemo: TRAJNE (oštećenje mozga, degeneracija mozga) i PROLAZNE (psihoze,

upale, komocije mozga) fenomene. U istraţivanju poremećaja pamćenja razlikujemo:

AMNEZIJA (presenilne demencije), RETROGRADNA AMNEZIJA (ne moţemo se sjećati

stresnog dogaĊaja kojeg smo proţivjeli), ANTEROGRADNA AMNEZIJA (ne sjećamo se od

dogaĊaja na dalje), PARAMNEZIJE, HIPOMNEZIJE I HIPERMNEZIJE.

61

9. KOGNITIVNI RAZVOJ

Jean Piaget (1896. – 1980.)

Za razumijevanje kognitivnog razvoja znaĉajna je Piagetova teorija. Po toj teoriji

mišljenje ima ADAPTIVNU FUNKCIJU, odnosno ono predstavlja najviši vid ljudske

prilagodbe.

Piaget je po struci bio zoolog, te je pod utjecajem Darwina to isto istraţivanje prenio na

prouĉavanje prirode i razvoja ljudskog znanja. Piaget je pitanje adaptacije ţivotinjskih

vrsta na njihovu okolinu premjestio na pitanje ljudske inteligencije i znanja. TakoĊer,

pod utjecajem filozofskih razmatranja njegova vremena Piaget se bavio filozofskim

pitanjem PRIRODE LJUDSKOG ZNANJA, odnosno podruĉjem EPISTEMOLOGIJE i iz toga je

proizašla njegova GENETIĈKA EPISTEMOLOGIJA koja se bavi prouĉavanjem kako se

razvijalo ljudsko znanje. TakoĊer, je pod utjecajem kliniĉkih metoda razvio vlastitu

metodu istraţivanja (strukturiranih intervjua) specifiĉnosti misaonih procesa kroz

opserviranje specifiĉnosti djeĉje neuspješnosti u pojedinim kognitivnim zadacima, za

razliku od uobiĉajenog istraţivanja mišljenja i inteligencije na osnovu toĉnih odgovora.

Za razliku od drugih psihologa Piaget je inteligenciju prouĉavao prvenstveno kao

proces, a ne kao sposobnost. U njegovom shvaćanju INTELIGENCIJA JE PROCES koji

ukljuĉuje individualno nastojanje KONSTRUKATA u razumijevanju realiteta putem

INTERAKCIJE s njime. Utoliko je znaĉajno njegovo zapaţanje da se ZNANJE se ne sastoji

"niti od kopije vanjske stvarnosti niti od razvijanja struktura postojećih unutar subjekta,

već predstavlja set struktura progresivno konstruiranih putem interakcije izmeĊu

subjekta i vanjskog svijeta" (Piaget,1970).

U njegovom istraţivanju naglasak je bio na prouĉavanju razvoja pojedinih kognitivnih

struktura koje omogućavaju adekvatan odnos sa vanjskim svijetom. Na taj naĉin djetetov

razvoj predstavlja razvoj odreĊenih mentalnih struktura što je odreĊeno:

1. PROCESOM BIOLOŠKOG SAZRIJEVANJA

2. INTERAKCIJOM SA VANJSKIM SVIJETOM

Na taj naĉin Piaget je razvio pravac KONSTRUKTIVIZMA koji se znaĉajno razlikovao od

dotada postojećih: racionalizma i asocijativizma. Po shvaćanju RACIONALIZMA znanje i

62

mogućnost njegovog stjecanja su unaprijed odreĊeni uroĊenim karakteristikama, dok je

ASOCIJATIVIZAM je smatrao da ljudsko znanje predstavlja pasivno registriranje pojedinih

veza koje postoje u realitetu.

KONSTRUKTIVIZAM je smatrao da ljudsko znanje nastaje interakcijom postojećih

unaprijed danih mentalnih struktura i pojedinih vanjskih podraţaja. Utoliko znanje kao

sadrţaj i saznavanje kao forma se meĊusobno odreĊuju. Po Piagetu je inteligencija

definirana kao PROCES koji ukljuĉuje individualno nastojanje KONSTRUKATA

razumijevanja realiteta putem INTERAKCIJE s njime. Utoliko po Piagetu znanje se ne

sastoji ni od kopije vanjske stvarnosti (asocijativnost), niti od razvijanja struktura

postojećih unutar subjekta, već predstavlja set struktura progresivno konstruiranih putem

interakcije izmeĊu subjekta i vanjskog svijeta. U Piagetovu konceptu znaĉajno je pitanje

kako se odvija djetetov kognitivni razvoj. Osnova kognitivnog razvoja je uroĊena

mentalna struktura (SHEMAS) koja omogućava djetetu da uspostavi adekvatan odnos sa

vanjskim svijetom. Ta SHEMAS koja predstavlja osnovnu jedinicu intelektualnog

ponašanja je ujedno i prva mentalna struktura putem koje dijete stjeĉe znanje o

vanjskom svijetu. U poĉetku djeĉji uroĊeni refleksi predstavljaju prve SHEMASE

(fiziološke shemase) ili mentalne strukture koje predstavljaju osnovu za razvoj

slijedećih, viših, adekvatnih mentalnih struktura. Razvoj tih struktura dešava se kroz

akomodaciju postojećih struktura (shemasa) s naglaskom na zadatku uravnoteţenju

(ekvilibrijumu) s novim sadrţajima.

ASIMILACIJA predstavlja proces stjecanja znanja gdje se sadrţaj oblikuje na osnovu već

postojeće mentalne strukture. Tako npr. dijete kroz sisanje asimilira sve objekte jednako

nastojeći ih prilagoditi svojoj fiziološkoj sposobnosti spoznaje. Nakon iskustva nesklada

izmeĊu mentalnih struktura i sadrţaja dolazi do potrebe za promjenom tih mentalnih

struktura, odnosno dolazi do akomodacije, tj. mentalna struktura se prilagoĊava sadrţaju

na koji je usmjerena. Upravo putem AKOMODACIJE razvijaju se novi i viši SHEMASI,

odnosno mentalne strukture koje omogućavaju viši i kvalitetniji odnos sa vanjskom

stvarnošću utoliko novonastale strukture posjeduju veću uravnoteţenost (adaptaciju) sa

vanjskim svijetom.

63

FAZE KOGNITIVNOG RAZVOJA:

1. SENZOMOTORNA FAZA – 0 –2 god.

U ovoj fazi dijete uspostavlja odnos s vanjskim svijetom tako što nastoji razviti

sposobnost diferenciranja izmeĊu sebe i vanjskog svijeta. Taj proces diferencijacije

znaĉajan je sa aspekta kognitivnog i emocionalnog razvoja ĉiji se utjecaji meĊusobno

isprepliću. Dijete poĉinje razvoj sa doţivljajem diferenciranosti, odnosno nije sposobno

prepoznati postojanje vanjskog svijeta oko njega. Utoliko ovu fazu karakterizira djetetov

EGOCENTRIZAM. To moţemo prepoznati u situaciji kad dijete nemogućnost percepcije

pojedinog objekta doţivljava kao njegovo nepostojanje. U razvoju djetetove sposobnosti

diferencijacije znaĉajna je djetetova sposobnost da formira doţivljaj PARCIJALNOG I

TOTALNOG OBJEKTA.

PARCIJALNI OBJEKT je onaj objekt (Gestalt lice – frontalno lice) koji je doţivljen kao dio

sebe (profil ne prepoznaje). Taj naĉin doţivljaja razvija se u 2. mjesecu djetetova ţivota

što mi prepoznajemo kroz reakciju smješka.

TOTALNI OBJEKT – predstavlja onaj doţivljaj objekta koji u sebi sadrţi doţivljaj

samostalnosti i neovisnosti od djetetovih potreba. Pojava totalnog objekta prepoznatljiva

je kroz reakciju djeteta strahom na novu osobu, što nazivamo strahom od stranaca. To se

dešava u 8.mjesecu, pa se i naziva ANKSIOZNOST 8.MJESECA. U daljnjem razvoju djeteta

sa vanjskim svijetom znaĉajan je razvoj reprezentacijskog mišljenja, odnosno djetetove

sposobnosti da mentalno reprezentira neki vanjski objekt u formi tzv. MENTALNE SLIKE

(image). Sa tom mogućnošću dijete moţe prihvatiti odsutnost vanjskog totalnog objekta

na naĉin što posjeduje njegovu mentalnu reprezentaciju. Na ovaj naĉin zapoĉinje

djetetov razvoj simboliĉkih funkciji, što ima znaĉajan utjecaj na razvoj govora i

mišljenja.

Senzomotorna faza predstavlja razvoj od uroĊenih refleksa koji predstavljaju uroĊeni

odnos s vanjskim svijetom do razvoja reprezentacijskog mišljenja koje omogućava

reprezentaciju vanjskog svijeta kroz razvoj pojedinih dijelova mentalnih struktura.

Inteligencija u ovom razdoblju je uglavnom PRAKTIĈNA (practical), odnosno dijete je u

interakciji sa okolinom senzornim ili motornim putem. Dijete "misli" kroz akciju prema

64

objektu ili percipirajući ga. Nakon akcije taj objekt ne postoji (fenomen egocentrizma

senzomotone faze).

Pojedini autori (Boss) zapaţaju dva bitna zadatka koja su vaţna u ovom razdoblju, i to:

(I) razvoj objektne konstantnosti i (II) razvoj simboliĉkih sposobnosti.

(I) RAZVOJ OBJEKTNE KONSTANTNOSTI - Za Piageta problem ove faze je u nepostojanju

objektne konstantnosti (object permanence). Djete u ovoj fazi karakterizira

EGOCENTRIZAM, što znaĉi da dijete ne prepoznaje granicu izmeĊu sebe i vanjskog

svijeta, tako da ništa nema svoje neovisno i odvojeno postojanje. Tek nakon 18. mjeseca

dijete moţe uzeti u obzir postojanje neĉega što nije neposredno predoĉeno s ĉime

zapoĉinje razvojem objektne konstantnosti.

(II) RAZVOJ SIMBOLIĈKIH FUNKCIJA - Ovaj period je takoĊer znaĉajna za razvoj opće

simboliĉke funkcije ĉija jedan manifestacije je i jezik. Piaget ne gleda jezik kao izvor

mišljenja, već sasvim suprotno kao refleksiju mišljenja.

Poĉetak razvoja simboliĉkih funkcija zapoĉinje onda dijete moţe reprezentira objekt u

formi MENTALNIH SLIKA (IMIDŢA). Ovom novom sposobnošću dijete nije više ovisno o

fiziĉkoj eksploraciji i manipulaciji objektom, već moţe proraĊivati u glavi s ĉime

poĉinje mišljenje.

Manifestacije poĉetnog razvoja simboliĉkih funkcija (formiranje mentalnih slika) su: (1)

pojava sposobnosti IMITACIJE onog što je prethodno viĊeno ili ĉuveno bez prisutnosti

"model", što ukazuje na djetetovu sposobnost da pamćenje; (2) pojava IGRE 'KAO DA' što

govori da je neki objekt upotrijebljen kao da je neki drugi, što omogućava djetetu da

formira mentalne slike (imidţe) premeta i osoba koje su odsutne (pojava „tranzitornog ili

prijelaznog‟ objekta - Winnicott).

2. PRE-OPERATIVNA FAZA – 2-7-god.

Ovo razdoblje djetetovog razvoja odreĊena je razvojem reprezentacijskog mišljenja koje

omogućava razvoj simbola kao i jezika. Na podruĉju socijalnog funkcioniranja dijete

razvija svijest o samome sebi razvijajući tzv. SELF – KONCEPT. Na podruĉju razvoja

mišljenja znaĉajno je da dijete doţivljava svijet na KONKRETAN I APSOLUTAN NAĈIN. To

znaĉi da dijete shvaća one odnose koji su povezani sa konkretnim objektom i da ono što

65

on doţivljava, doţivljava kao nešto apsolutno, odnosno ne moţe prepoznati da drugi

mogu imati drugaĉije iskustvo istog objekta (dogaĊaja). Ovu fazu moţemo podijeliti u 2

podfaze: (I) PREDKONCEPTUALNA FAZA – 2 – 4 god.

(II) INTUITIVNA FAZA – 4 – 7 god.

(I) PREDKONCEPTUALNA FAZA - Ovu fazu odreĊuje postojanje tzv. SINKRETIĈKOG

MIŠLJENJA, predstavlja ono mišljenja koje se manifestira u nemogućnosti djeteta da

adekvatno identificira pojedini objekt. To znaĉi da dijete povezuje dva objekta na

osnovu sluĉajnosti što se manifestira u poteškoći manifestacije pojedinog predmeta.

Ovaj vid mišljenja manifestira se u tzv. ANIMISTIĈKOM MIŠLJENJU, koje prepoznajemo

kod djece kroz doţivljaj da su im predmeti ţiva bića. To znaĉi da dijete na osnovu

iskustva da se Sunce miĉe kao ĉovjek daje znaĉenje Suncu kao ţivom biću.

Druga karakteristika ovog razdoblja je fenomen CENTRACIJE koji predstavlja

nesposobnost da klasificira pojedine predmete na osnovu višeg kriterija (velike zelene

jabuke, male crvene jabuke).

Treći fenomen u ovom razdoblju je taj da dijete pokazuje poteškoću u razumijevanju

relativnih pojmova što se moţe prepoznati kroz poteškoće komparacije (veći-manji, jaĉi-

slabiji)

(II) INTUITIVNA FAZA – Ovo razdoblje karakteriziraju.:

(A) FENOMEN EGOCENTRIZMA koji ima drugaĉije znaĉenje od egocentrizma u razvojnoj

senzomotornoj fazi. Egocentrizam u ovoj fazi razvoja predstavlja djetetovu

nemogućnost da shvati relativnu vrijednost subjektivnog doţivljavanja.

(B) FENOMEN KONZERVACIJE koji predstavlja djetetovu nesposobnost da prepozna

konstantnost neke vrijednosti bez obzira na promjene nekih njenih aspekata, npr.

prelijevanje vode iz šire posude u uţu.

(C) POTEŠKOĆA U KLASIFIKACIJI na naĉin da dijete ima poteškoće da razumije odnos

izmeĊu cjeline i njenih dijelova.

66

3. FAZA KONKRETNIH OPERACIJA – 7.-11. god.

U ovom razdoblju razvijaju se mentalne strukture koje nazivamo operacijama. Te

mentalne aktivnosti zahtijevaju postojanje konkretnih predmeta koje dijete moţe gledati

i njima manipulirati. To znaĉi da bi dijete moglo vršiti pojedine mentalne operacije, ono

mora posjedovati realni konkretni objekt.

U ovom razdoblju na osnovu novih mentalnih struktura, dijete postaje sposobno da

razumije odnos izmeĊu subordiniranih i superordiniranih klasa predmeta kao i odnos

izmeĊu cjeline i predmeta. TakoĊer u ovoj fazi razvoja dalje se razvija djetetova

sposobnost DECENTRACIJE, koja se manifestira:

1) kroz djetetovu sposobnost da klasificira predmet kroz dva ili više kriterija

2) stvara se djetetova sposobnost relativnog doţivljaja u odnosu na vlastito

iskustvo

4. FAZA FORMALNIH OPERACIJA – 11.-15. god.

Za razliku od prethodnog razdoblja kad su mentalne operacije zahtijevale konkretne

sadrţaje i predmete mišljenja, kod formalnog, operacijskog mišljenja dijete poĉinje

koristiti pojedine simbole i ideje što znaĉajno mijenja njegovu sposobnost shvaćanja

vanjskog svijeta. Upravo tom promjenom razvija se tzv. HIPOTETSKO MIŠLJENJE, što

znaĉi da dijete poĉinje zakljuĉivati o neĉem što nije prethodno bilo doţivljeno ili

spoznato

Upravo takvi vidovi zakljuĉivanja znaĉajni su u adolescentnom razvoju kreativnosti. Sa

razvojem formalnih operacija dijete se ne bavi više samoaktualnošću, već se poĉinje

baviti i pitanjem mogućnosti. Upravo ovaj novi pristup u razumijevanju sebe i vanjskog

svijeta odreĊuje adolescentovu usmjerenost prema budućem postojanju što ima znaĉajnu

ulogu u ADOLESCENTNOJ KRIZI IDENTITETA (što ja jesam? što ja mogu postati?).

Piaget smatra da u normalnom razvoju, individue postiţu razinu formalnog operativnog

mišljenja do 15.god., dok kod nekih usporenih razvoja ta razina moţe biti postignuta do

neke 20. godine

67

10. EMOCIONALNI (ĈUVSTVENI) PROCESI

Emocionalni procesi su onaj dio individualnog funkcioniranja kojeg karakteriziramo kao

unutarnje subjektivno iskustvo u odnosu na vanjsko objektivno iskustvo svijeta. Ove

procese ĉesto suprotstavljamo spoznajnim procesima u kojima je naglasak na

subjektivno i individualno

U definiciji emocije znaĉajno je odreĊenje da ona predstavlja UZBUĐENO STANJE

organizma koje se manifestira kroz:

I. EMOCIONALNI DOŢIVLJAJ – je subjektivno iskustvo povezano uz opće osjećaje kao

npr. TUGA, RADOST, LJUBAV, koje su individualno odreĊene opaţenim tjelesnim

promjenama kao i percepcijom pojedinih adaptivnih radnji ili procesa

II. EMOCIONALNO PONAŠANJE – predstavlja pojedine popratne motoriĉke mogućnosti

koje su odreĊene emocionalnim doţivljajem emocionalno ponašanje najizraţenije je

kroz facijalnu ekspresiju, kao i opći motoriĉki stav

III. FIZIOLOŠKE PROMJENE U TIJELU – su promjene koje su nastale pod utjecajem

pojedinog emotivnog iskustva koje je putem vegetativnog sustava utjecalo na

funkcije unutrašnjih organa

OPIS EMOCIJA:

1. INTENZITET OSJEĆAJA je ona dimenzija koja bitno odreĊuje psihiĉko funkcioniranje.

Po

intenziteti mogu biti od općih raspoloţenja do intenzivnih, strastvenih reakcija. Ovas

dimenzija povezana je i s emocionalnom zrelošću. Emocionalna zrelost upravo je

izraţena kroz sposobnost individue da proţivi odreĊeni intenzitet emocionalnog

doţivljaja, a da istovremeno ne doĊe do poteškoće u njenom socijalnom ili

individualnom funkcioniranju.

Kod psihotiĉnih stanja dolazi do tzv. RASPADA FUNKCIJE EGA, što ukazuje da intenzivna

stanja anksioznosti onemogućavaju osnovne funkcije ega: ADEKVATAN ODNOS S

REALITETOM I ADEKVATAN ODNOS SA VLASTITIM NAGONSKIM POTICAJIMA

68

2. NIVO TENZIJE – predstavlja onu kategoriju koju odreĊuje impuls prema aktivnosti, te

utoliko razlikujemo PASIVNE (tuga) i AKTIVNE EMOCIJE (ljubav, mrţnja)

3. HEDONISTIĈKI TON – to je ona kategorija koja se odnosi na PRIJATNOST I

NEPRIJATNOST

4. STUPANJ SLOŢENOSTI – sve emocije u njihovu opisu moţemo svesti na primarne

emocije u odnosu na koje postoji razliĉitost ovisno o pojedinim teoretskim pristupima.

Tako meĊu autorima postoji razlika izmeĊu primarnih emocija.

KLASIFIKACIJA EMOCIJA

WUNDT navodi tri dimenzije: UGODA/NEUGODA; SMIRENOST/UZBUĐENOST I

RELAKSACIJA/TENZIJA

OSGOOD je kroz prouĉavanje znaĉenja rijeĉi zapazio da postoje tri dimenzije koje

odreĊuju naš individualni, subjektivni doţivljaj: UGODA, AKTIVITET I KONTROLA

EKMAN je na osnovu prouĉavanja emocionalnog ponašanja ljudi u razliĉitim

kulturama zapazio da postoji 6 identiĉnih oblika emocionalnog reagiranja. To su emocije

koje nisu nauĉene (uroĊeni aspekti emocija), a kod svih su iste, i to: IZNENAĐENJE,

STRAH, ODVRATNOST, LJUTNJA, RADOST I TUGA

PLUTCHIK – je u prouĉavanju nastanka i znaĉenja emocija nastojao obrazloţiti sve

primarne emocije kroz filogenetski razvoj. Na osnovu tog modela emocije mogu biti

shvaćene kao FILOGENETSKI RUDIMENT.

Emocije su predstavljene sa tjelesnim manifestacijama koje su imale znaĉajnu ulogu u

adaptivnoj funkciji vrste. Tako je autor za svaku primarnu emociju prouĉavao njezin

subjektivan aspekt, ponašanje i funkcioniranje. Upravo kroz priloţeni prikaz (Slika 11.)

mogu se razumjeti njihovi meĊusobni odnosi.

69

Slika 11.- Prikaz Plutchikova modela emocija odreĊenog dimenzijama: subjektivnih

doţivljaja, emocionalnih oblika ponašanja i njihovih funkcija tijekom evolucije.

SUBJEKTIVNI

DOŢIVLJAJ

PONAŠANJE

FUNKCIONALNOST

Strah Povlaĉenje/ bijes Samozaštita

Ljutnja/bijes Napad/ borba Agresija

Radost/ekstaza Posjedovanje/ druţenje Reprodukcija

Ţalost/ tuga Gubitak/ plakanje Deprivacija

Prihvaćanje/ pohlepa Jedenje/ unošenje Inkorporacija

Odvratnost Povraćanje/ defekacija Opozicionalnost

Oĉekivanje/ oprez Percipiranje Eksploracija

IznenaĊenje Budnost Kontroliranost

Slika 12. – Prikaz meĊuodnosa adaptivnih funkcija povezanih s pojedinim

emocionalnim stanjem.

70

KRECH I CRATCHFIELD - U klasifikaciji emocija ovi autori su koristili 3 kriterija:

A. UĈESTALOST I VRIJEME JAVLJANJA EMOCIJA U ONTOGENEZI,

B. PODRUĈJE NA KOJE SE POJEDINE EMOCIJE ODNOSE,

C. SMJER EMOCIJA

A. UĈESTALOST I VRIJEME JAVLJANJA U ONTOGENEZI

U odnosu na uĉestalost i vrijeme javljanja u ontogenezi razlikujemo: 1. PRIMARNE

EMOCIJE i 2. SEKUNDARNE EMOCIJE. Primarne emocije su one koje se prve javljaju u

djetetovom ţivotnom iskustvu, dok se sloţene emocije javljaju kasnije u ţivotu kao

kombinacija primarnih.

PRIMARNE EMOCIJE – su one koje se prve javljaju u ontogenetskom razdoblju iz kojih

se onda razvijaju sve ostale emocije, a to su: 1. STRAH, 2. BIJES, 3. RADOST I 4. TUGA

STRAH predstavlja tzv. EMOCIJU IZBJEGAVANJA, upravo stoga što je vezan za pojedino

iskustvo opasnosti.

Tijekom djetetovog razvoja razlikujemo tipiĉne RAZVOJNE STRAHOVE koji se javljaju u

pojedinim razdobljima djetetova razvoja. Kronološki moţemo prepoznati pojavu

strahova i to: 1. STRAH OD KOMADANJA, RASPADANJA – 1.godina

2. STRAH OD PROGANJANJA– 1.godina

3. STRAH OD ODVAJANJA – 2.godina

4. STRAH OD GUBITKA LJUBAVI – 3. godina

5. STRAH OD KASTRACIJE – 3-5.godina (kod djeĉaka)

6. STRAH OD SOCIJALNE NEPRIHVAĆENOSTI ILI IZOLACIJE – 6. godina

Tijekom djetetovog razvoja dijete se suoĉava sa pojedinim razvojnim strahovima, gdje

znaĉajnu ulogu ima dovoljno dobra (prosjeĉno oĉekivana) okolina koja omogućava

djetetu da prevlada te pojedine razvojne strahove. U situaciji izostanaka adekvatne

olakšavajuće okoline dolazi do djetetove fiksacije u toj fazi razvoja što ukazuje

djetetovu poteškoću u daljnjem emocionalnom razvoju.

71

U odnosu na pojam straha vaţno je razlikovanje izmeĊu straha i anksioznosti (tjeskobe).

STRAH kao emocija vezana je uz percepciju pojedinih opasnosti što kod ANKSIOZNOSTI

nedostaje. Kod ANKSIOZNOSTI opasnost ili objekt opasnosti nalazi se u podruĉju

nesvjesnoga dijela liĉnosti

BIJES – kao emocija odreĊena je iskustvom postojanja prepreke u postizanju nekog

cilja. Intenzitet toga osjećaja odreĊen je trajanjem neke sprijeĉenosti koja moţe biti

izraţena i u vidu SUMANUTE MAHNITOSTI.

Pojedini autori (psihoanalitiĉari) bijes interpretiraju kao manifestaciju agresivnog

nagona, a drugi da je bijes reakcija na odreĊene postojeće zapreke. Abraham je zapazio

da je manifestacija bijesa kod djece prisutna pojavom zubi u drugoj polovici 1. godine.

Utoliko je djetetov razvoj u okviru 1. godine podijelio na fazu: (1.) SISANJA –

PREAMBIVALENTNU FAZU DO 6. MJESECA. i (2.) GRIŢENJA – AMBIVALENTNA FAZA –

poĉinje komunikacija s osjećajem bijesa – bijes u odnosu na majku, ali ne negativan

naĉin.

Majka koja ima problema sa lošim aspektom emocija ne moţe prihvatiti djetetov bijes i

ne odgovara vlastitim bijesom, jer ima strah od vlastite agresivnosti, te smatra dijete

«bolesnim» i na taj naĉin ugroţava djetetov razvoj.

RADOST – kao emocija izraţena je kroz smanjenje tenzije koje dolazi uslijed

postizanja odreĊenog cilja. Ovaj koncept rasterećenja koristio je FREUD koji je

izjednaĉio radost i ljubav kao manifestaciju libidovog rasterećenja. Smatra da je

zadovoljenje djetetovih primarnih potreba, nagona temelj na kojem se razvija osjećaj

radosti.

BOWLBY smatra da je emocionalna privrţenost u odnosu na primarnu vezu majka –dijete

element koji odreĊuje radost. SPITZ je zapazio da u razdoblju 2. i 3. mjeseca djetetovog

ţivota dijete kroz manifestaciju smješka po prvi put pokazuje osjećaj radosti

TUGA – kao emocija je povezana sa gubitkom neĉega ili nekoga ĉemu smo teţili ili

cijenili ili voljeli. Tuga kao osjećaj ima specifiĉno razvojno znaĉenje, jer kroz tugovanje

dijete uspostavlja doţivljaj vlastitog (baziĉnog) identiteta i odnos sa vanjskim realitetom.

Taj se osjećaj javlja krajem 1. god. i razvija se tijekom druge godine, naime posljedica

72

separacije i individuacije. Da bi dijete moglo sebe doţivjeti, biti svjestan sebe, mora

proći kroz fazu separacije. (1.faza autizam, 2.simbioza, 3.separacija)

MELANIA KLEIN je ukazala na postojanje tzv. DEPRESIVNE POZICIJE u djetetovom razvoju

kroz koje prolazi dijete ili gdje uspješnost njenog rješavanja odreĊuje daljnji djetetov

razvoj. Pitanje uspješnosti procesa tugovanja odreĊeno je uspješnošću suoĉavanja I

prorade ambivalentnih emocionalnih stanja. Dijete u sebi treba integrirati agresivne I

libidne poticaje koji se javljaju u njegovom doţivljaju u situaciji gubitka (odvajanja).

Nemogućnost prorade ambivalencije, odnosno djetetova tugovanja dovodi do regresije u

ranoj fazi razvoja što u najdrastiĉnijem obliku vidimo u obliku AUTIZMA (M. MAHLER).

B. PODRUĈJE NA KOJE SE POJEDINE EMOCIJE ODNOSE

U odnosu na ovaj kriterij razlikujemo: 1.OSJETNE EMOCIJE I 2.INTELEKTUALNE EMOCIJE

1. OSJETNE EMOCIJE su one koje povezujemo s pojedinim tjelesnim senzacijama, kao što

je osjećaj ugode, neugode, odvratnosti … To su one emocije u ĉijem doţivljaju dominira

fiziološki, odnosno tjelesni aspekt.

MeĊu tim osjećajima razlikujemo:

1. KONVERZIJE – pojedini emocionalni odnos je simboliĉki izraţen kroz pojedini dio

tijela (glavobolja, proljev…)

2. SOMATIZACIJE – pojedini emocionalni doţivljaj manifestira se difuzivno kroz

ĉitavo tijelo (osjećaj nemoći, slaboće, muĉnine…)

2. INTELEKTUALNE EMOCIJE su one koje su povezane sa mentalnom aktivnošću, a najviše

su izraţene kroz neĉiju kreativnost kao vid odnosa prema pojedinom emocionalnom

sadrţaju. U intelektualne emocije spadaju i ĉuĊenje, divljenje, znatiţelja. Ti osjećaji su

vaţni u poticanju intelektualne aktivnosti i povezane sa kreativnošću

C. SMJER EMOCIJA

U odnosu na smjer emocija razlikujemo emocije: 1. PREMA SEBI I 2. PREMA DRUGIMA

PREMA SEBI – susrećemo se sa osjećajem krivice, srama, ponosa, samopoštovanja,

zadovoljstva

73

U osnovi tih osjećaja je INTRAPSIHIĈKI KONFLIKT izmeĊu superega i ega. Doţivljaj

vlastitog ega (liĉnosti) odreĊen je strukturom superega, odnosno strukturom koja je

nastala internalizacijom po roditeljskim stavovima (zabrana i ideali). Utoliko se ovi

osjećaji pokazuju kao odreĊeni najranijim iskustvom u okviru vlastite obitelji. Na

osnovu tih iskustava formira se slika o sebi i vlastitom tijelu

PREMA DRUGIMA – bitni osjećaji su ljubav i mrţnja, a najkvalitetniji su osjećaji kada

ljubimo i mrzimo.

U izgradnji odnosa s drugima znaĉajna je integracija tog osjećaja u zreli odrasli odnos.

Pretpostavka tog odnosa je mogućnost stanja ambivalencije. U razvoju odnosa s drugima

postoji pravilnost koja je nuţna za njegovu izgradnju. Ta pravilnost je odreĊena od

poĉetne Idealizacije do prorade ambivalencije i uspostavljanja bliskog odnosa

Razvoj odnosa prema drugima odreĊen je i grupnim procesom što znaĉi da DINAMIKA u

razvoju grupe znaĉajno odreĊuje kvalitetu individualnog odnosa. Analizom grupnog

odnosa razlikujemo 3 faze koje determiniraju kvalitetu odnosa individue s drugima

(Schutz):

1. FAZA UKLJUĈIVANJA

2. FAZA KONTROLE (KONFLIKT)

3. FAZA AFEKCIJE (BLIZU ILI DALEKO)

74

ORGANSKA OSNOVA EMOCIJA

U osnovi emocija se nalaze fiziološke promjene, kao npr. UBRZAN ILI USPOREN rad srca,

disanje, luĉenje ţlijezda znojnica, krvni tlak, koje ukazuju na povećanu mobilizaciju

energije u organizmu. Vaţnost fiziološkog aspekta emocija je u tome što povećava

spretnost organizma za pojedine aktivnosti. Ovo zapaţanje ima svoje obrazloţenje u

Darwinovom konceptu u kojem emocije moţemo shvatiti kao najranije oblike

adaptacije.

Fiziološke promjene u organizmu prvenstveno su odreĊene aktivnošću vegetativnog

nervnog sustava koji ima ulogu u aktiviranju i odreĊivanju rada unutarnjih organa i

luĉenja hormona. Tako pod utjecajem PARASIMPATIKUSA I SIMPATIKUSA odreĊuje se

fiziološko stanje unutar organizma pod utjecajem pojedinih emocionalnih doţivljaja.

- pitanje središta fiziološkog dogaĊanja u formiranju emocionalnog doţivljaja je razliĉito

odgovoreno od raznih autora. Upravo to pitanje odreĊuje razliku izmeĊu pojedinih

teorija emocija.

W.JAMES I C.LANG

Pitanja s kojima su se bavila ova dva autora su: (1) Da li su emocionalni doţivljaji

posljedice percepcije pojedine situacija ili fizioloških promjena? i (2) Koji je slijed

zbivanja pri emocionalnom uzbuĊenju?

U traţenju odgovora polazište je bila u razlikovanju LAIĈKI PRISTUP i ZNANSTVENI

PRISTUP U RAZLIKOVANJU EMOCIJA . U laiĉkom pristupu u formiranju svijesti o emociji

najprije postoji (1) percepcija voljene osobe, zatim (2) svijest o emociji (radost,

ljubavi..) i zatim (3) vanjska i unutarnja aktivnost. Pogreška ovakvog laiĉkog shvaćanje

je u pogrešci stavljanja svjesnih kortikalnih procesa ispred subkortikalnih, što je upravo

suprotno.

Autori su smatrali da emocionalni doţivljaj nije odreĊen percepcijom odreĊene

emocionalne situacije, već da je emocionalan doţivljaj odreĊen percepcijom unutarnjih

(fizioloških ) promjena. Razlikovali su:

75

Slika 12. - Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po James-Langovoj teoriji

U odnosu na laiĉki pristup, znanstveni pristup ukazuje na slijed zbivanja pri

emocionalnom uzbuĊenju: 1. Percepcije, 2. Aktivnost i 3. svijest o aktivnosti tj.

Emocija; odnosno (1) PERCEPCIJA POJEDINE SITUACIJE, (2) AKTIVNOST ORGANIZMA ILI

FIZIOLOŠKE PROMJENE I (3) SVIJEST O EMOCIONALNIM DOŢIVLJAJIMA. Utoliko je poznat

paradoks ove teorije u izreci „mi ne plaĉemo, jer smo tuţni, nego smo tuţni jer plaĉemo„

Ova teorija je znaĉajna jer predstavlja prvi pokušaj povezivanja fizioloških stanja i

emocionalnih doţivljaja.

W.B. CANON I PH. BARD - 'HIPOTALAMIĈKA TEORIJA UĈENJA'

Ova teorija nastala je kao odgovor na prvu teoriju nastojeći odbaciti stav da fiziološke

promjene direktno utjeĉu na formiranje emocionalnog doţivljaja.

Canon u svom istraţivanju s adrenalinom dobio je rezultate koji su ukazali da iste

fiziološke promjene nisu bile praćene istim subjektivnim doţivljajem odreĊene emocije.

TakoĊer znaĉajan podatak bio je da je reakcija VNS-a znatno duţa od vremena

formiranja emocionalnog iskustva. Na osnovu ovih zapaţanja autori su zakljuĉili da

dolazi do istovremenog formiranja emocionalnih doţivljaja u korteksu i fizioloških

promjena u ţlijezdama i mišićima. Po ovim autorima centar emocionalnog dogaĊanja je

TALAMIĈKO – HIPOTALAMIĈKI dio mozga

76

Slika 13. – Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po Canon-Bardovoj teoriji

TEORIJA D.B.LINDSLEY - 'AKTIVACIJSKA TEORIJA EMOCIJA'

Autor ove teorije za razliku od prethodnih autora smatra da je centar emocionalnog

dogaĊanja u podruĉju moţdanog debla, odnosno RETIKULARNE FORMACIJE. Taj dio

ţivĉanog sustava ima znaĉajnu ulogu u reguliranju stanja aktivnosti (budnosti) CNS-a.

Po tom autoru emocionalni doţivljaj odreĊen je razvojem aktivacije CNS-a.

Slika 14. – Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po Lindsleyjevoj teoriji

77

Po shvaćanju autora naĉin doţivljaja pojedinog emocionalnog stanja odreĊeno je

stanjem, odnosno razinom aktivnosti retikularne formacije. Upravo kroz povećanje ili

sniţenje moţdane aktivnosti doţivljeni sadrţaji mogu dobito razliĉito emocionalno

odreĊenje.

TEORIJA: J.W.PAPEZ I P.D.MC LEAN 'LIMBISTIĈKA TEORIJA EMOCIJA'

Ova teorija predstavlja integraciju razliĉitih ranijih teorijskih stavova gdje je naglasak na

tzv. PAPEZOVOM KRUGU koji predstavlja fenomen meĊusobnog utjecaja izmeĊu

korteksa, limbistiĉkog sutava i hipotalamusa.

Kako je vidljivo na preloţenoj shemi razvoja emocionalnog doţivljaja odreĊen je

odnosom ili aktivnošću koja postoji izmeĊu korteksa, klimbiĉkog sustava i

hipotalamusa.

Slika 15. – Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po Papez-McLeanovoj teoriji

78

5. S. SCHACHTER - TEORIJA ETIKETIRANJA

Ova teorija ukazuje na znaĉajnu meĊu vezu tjelesnih promjena i subjektivnog

emocionalnog iskustva. Autor ukazuje da je fiziološko uzbuĊenje nuţno za iskustvo

emocija, ali je vaţno kako mi individualno interpretiramo to fiziološko stanje.

Schachter ukazuje na dva aspekta doţivljaja, i to: (1) KVANTITATIVNI – odnosi se na

pitanje: DA LI SAM JA UZBUĐEN? i (2) KVALITATIVNI – KOJI OSJEĆAJ JA

DOŢIVLJAVAM? Taj kvalitativni aspekt odreĊen je kognitivnim funkcijama. Zbog

toga neki ovu teoriju je nazivaju dvo-faktorskom ili Juke–box teorijom emocija

Slika 16. – Prikaz razvoja emocionalnog doţivljaja po Schachterovoj teoriji

Kroz sve navedene organske teorije emocija zajedniĉko je zapaţanje vaţnosti

subkortikalnih struktura i njihov meĊuodnos s kortikalnim strukturama. MeĊutim autori

se razlikuju u odreĊenju podruĉja (talamus, hipotalamus, retikularna supstancija,

limbiĉki sustav) te subkortikale aktivnosti.

79

11. LIĈNOST

Pojam liĉnosti proizlazi iz staro grĉke rijeĉi PERSONA koji je oznaĉavao maske koje su

glumci nosili u kazališnim predstavama. Samo porijeklo pojma liĉnosti ukazuje da

liĉnost predstavlja odreĊenu socijalnu ulogu na osnovu koje moţemo razumjeti i

predvidjeti neĉije ponašanje

Prouĉavanjem liĉnosti postoje razliĉiti pristupi kao i mnoštvo teorija liĉnosti koje se

meĊusobno razlikuju u odgovorima na 3 osnovna pitanja:

1. ŠTO JE POKRETAĈ FUNKCIONIRANJA LIĈNOSTI?

2. ŠTO SADRŢI LIĈNOST? (STRUKTURA)

3. KAKAV JE RAZVOJNI SLIJED LIĈNOSTI?

ŠTO JE POKRETAĈ FUNKCIONIRANJA LIĈNOSTI?

U odnosu na pokretaĉe djelovanja liĉnosti moţemo zapaziti da se ono odnosi na pitanje

motivacije i motivacijskih procesa. Upravo je motivacija ono što ukazuje na uzroke

pojedinog, odreĊenog ljudskog ponašanja.

U razumijevanju motiva ljudskog djelovanja kroz povijest susrećemo se s razliĉitim

teorijama. Tako KLASIĈNE TEORIJE zastupaju stav o ĉovjeku kao neslobodnom biću gdje

je njegovo ponašanje odreĊeno nekim vanjskim silama na koje on ne moţe utjecati. U

kasnijem povijesnom razvoju prisutan je koncept tzv. ĈOVJEK–MAŠINA u kojem se

ljudsko ponašanje shvaća kao mehaniĉki, odnosno odgovor na vanjske podraţaje. U 19.

st. posebno se razvija koncept ĉovjek kao RACIONALNO BIĆE gdje je naglasak na

ĉovjekovim mentalnim sposobnostima što znaĉi da se ljudsko rasuĊivanje smatra

osnovnim pokretaĉem ljudskog djelovanja. U daljnjem razvoju moţemo govoriti o

konceptu ĈOVJEKA KAO NAGONSKOM (NESVJESNOM) BIĆU u kojem je naglasak dan na

nesvjesnim procesima koji bitno odreĊuju ljudsku sudbinu.

Pored ovih koncepata za razumijevanje funkcioniranja liĉnosti znaĉajni su koncepti: (1).

DARWINOV KONCEPT ĈOVJEKA KAO BIĆA EVOLUCIJE, (2.) KONCEPT ĈOVJEKA KAO

DRUŠTVENOG BIĆA I (3.) KONCEPT ĈOVJEKA KAO NESVJESNOG BIĆA.

80

ŠTO SADRŢI LIĈNOST? (STRUKTURA)

U odnosu na sadrţaj liĉnosti meĊu razliĉitim teorijama moţemo prepoznati 2 skupine

koje moţemo prikazati kao STATIĈKE I DINAMIĈKE KONCEPTE

STATIĈKI su oni koji prouĉavaju liĉnost kroz pojedine dimenzije ili crte liĉnosti

DINAMIĈKI su oni koji nastoje prouĉiti dijelove liĉnosti i njihov meĊuodnos. Razvoj

dinamiĉkog pristupa odreĊen je Freudov tzv. DINAMSKOM PSIHOLOGIJOM gdje se

funkcioniranje liĉnosti obrazlaţe u meĊuodnosu pojedinih dijelova strukture liĉnosti

(strukturna teorija liĉnosti)

KAKAV JE RAZVOJNI SLIJED LIĈNOSTI?

U odnosu na razvojni tijek postoji najveća raznolikost meĊu autorima i to upravo u broju

razdoblja razvoja liĉnosti, kao i u njihovim specifiĉnim zadacima.

ZNAĈAJNI KONCEPTI ZA RAZUMIJEVANJE LIĈNOSTI

1. Darwinov model ĉovjeka kao bića evolucije

Na osnovu ovog koncepta karakteristike ĉovjekovog ponašanja povezuju se sa

aspektima ponašanja niţih vrsta. Ovim shvaćanjem se pojedini aspekti evolucije ukazuju

znaĉajnim za aktualno ljudsko ponašanje.

Tako je na osnovu ovog koncepta naglasak na instinktima i nagonima kao onima koji

odreĊuju razvoj i funkcioniranje ljudske liĉnosti. Na osnovu ovog koncepta nastala je

homeostatska teorija koja ukazuje na osnovu nagonskog djelovanja. Po ovoj teoriji do

nagonskih poticaja dolazi zbog narušene homeostaze unutar organizma, koja se

manifestira tenzijom i sviješću o pojedinoj potrebi. Upravo to potiĉe aktivnost što

dovodi do redukcije, smanjenja tenzije i uspostavljanja homeostaze unutar organizma.

Utoliko se ova teorija naziva redukcijskom teorijom ĉime je dat naglasak nagonskom

zadovoljenju kao pokretaĉu ljudske aktivnosti

2. Koncept ĉovjeka kao društvenog bića

U poĉetku ovaj koncept se zasnivao na pristupu o ĉovjeku kao onom koji je odreĊen

odreĊenom socijalnom i kulturnom sredinom. Ovaj koncept je podrţavao teoretski

pristup socijalnog determinizma koji je zastupao da je ĉovjekovo ponašanje odreĊeno

81

stavovima i zakonima koji vladaju u pojedinom društvu. Iz ovog koncepta slijedi

zakljuĉak da vrijednosni stavovi koji su prisutni u pojedinoj kulturi znaĉajno odreĊuju

formiranje liĉnosti i kasnije socijalno funkcioniranje

Ovaj koncept dobio je novo znaĉenje sa razvojem attachment teorije ili teorije

emocionalne veze (J.Bowlby). Vaţnost ove teorije je u tome da djetetova vezanost za

majku nije odreĊena njenom ulogom zadovoljenja djetetovih potreba, već da je u osnovi

primarna djetetova potreba za kontaktom i emocionalnom vezanošću uz majku. Na

taj naĉin odbaĉena je teorija redukcije kao osnove odnosa djeteta i majke. Po toj teoriji

emocionalna potreba za majkom bila je sekundarna, odnosno kao posljedica majĉine

uloge u zadovoljavanju djetetovih bioloških potreba. Attachment teorija je ukazala da je

emocionalna potreba primarna, odnosno da prisutnost majke ima posebnu primarnu

ulogu u djetetovom razvoju.

3. Koncept ĉovjeka kao nesvjesnog bića

Razumijevanje ĉovjeka kao nesvjesnog bića proizlazi iz Freudovog znanstvenog rada sa

konverzivnim neurozama. Otkriće nesvjesnog odreĊeno je Freudovom interpretacijom

Charcotovog zapaţanja u radu sa hipnozama. Zapaţeno je da su pojedini pacijenti

tijekom hipnotskog stanja doţivljavali odreĊena ranija traumatska iskustva kojih se

inaĉe u izvan-hipnotiĉkom stanju nisu sjećali. Sa proţivljavanjem tih traumatskih

sadrţaja dolazilo je do povlaĉenja prethodno postojećih konverzivnih simptoma.

Freud je na osnovu tih zapaţanja zakljuĉio da su pojedina traumatska iskustva upravo

zbog njihovog neugodnog afekta zaboravljena, odnosno potisnuta i na taj naĉin

smještena u podruĉje nesvjesnog dijela liĉnosti. Ti potisnuti traumatski sadrţaji imaju

aktivnu ulogu u psihološkom funkcioniranju liĉnosti utjeĉući na formiranje pojedinih

simptoma.

Iskustvom hipnotske terapije nastala je psihoanaliza koja je imala ljeĉidbeni zadatak da

nesvjesne sadrţaje uĉini svjesnima. Psihoanaliza je pojam nesvjesnoga koristila u

terapiji na naĉin da je otkrivanjem nesvjesnog sadrţaja nastojala ukloniti emocionalno

znaĉenje pojedinog traumatskog iskustva koje je imalo utjecaja na cjelokupno psihiĉko

funkcioniranje.

82

Psihoanaliza je nastala rješavajući nedostatke hipnotske terapije i to (1) što svi pacijenti

nisu mogli biti hipnotizirani i (2) što je nakon odreĊenog vremena dolazilo do istih ili

sliĉnih simptoma.

Freud je zapazio da kroz hipnozu dolazi do abreakcije pojedine psihiĉke traume koja i

dalje postoji u nesvjesnom dijelu liĉnosti i utoliko ima dalji utjecaj sveukupno

psihosocijalno funkcioniranje individue. Putem psihoanalize postavljen je zadatak da ti

nesvjesni sadrţaji postaju svjesni ĉime se rješava uzrok ili pretpostavka pojedinog

simptoma. Zbog toga se ova teorija naziva kauzalna psihoterapija

PSIHOANALITIĈKE TEORIJE LIĈNOSTI

U pregledu psihoanalitiĉke teorije moţe se zapaziti da tijekom svog psihoanalitiĉkog

terapijskog rada S. Freud je postepeno stjecao nova iskustva koja je onda oblikovao u

nove teorije, napuštajući neke ranije koncepte. U okviru njegovog teorijskog sustava

moţemo razlikovati tri teorije, I to (1) Topiĉka teorija liĉnosti, (2) Strukturna teorija

liĉnosti i (3) Teorija psihoseksualnog razvoja.

TOPIĈKA TEORIJA LIĈNOSTI

Topiĉka teorija predstavlja prvu Freudovu teoriju, koja je izraţena u djelima «Psihiĉki

mehanizmi histeriĉnih fenomena», «Studije o histeriji» i «Tumaĉenje snova». Ova

teorija zasniva se spoznaji postojanja nesvjesnog podruĉja psihiĉke aktivnosti (topos =

grĉ. mjesto). Na osnovu ove teorije Freud je psihiĉki aparat (psihu) podijelio u 3

podruĉja (topos-a):

1. SVJESNI

2. PREDSVJESNI

3. NESVJESNI

U definiciji ovih dijelova psihe SVIJEST predstavlja ono što je neposredno prisutno u

podruĉju naše paţnje; predsvjesno nije neposredno prisutno u podruĉju paţnje, ali

odreĊenim usmjeravanjem moţe biti dovedeno u podruĉje svijesti; NESVJESNO je onaj

dio koji sadrţi one sadrţaje koje ne moţemo dovesti u podruĉje svijesti, već do njih

moţemo doći putem HIPNOZE ili TEHNIKOM SLOBODNIH ASOCIJACIJA

83

NESVJESNO nastaje kroz proces potiskivanja (djeĉje amnezije) koji predstavlja

«zaboravljene» pojedine sadrţaje i to upravo onih koji imaju veoma izraţeno negativno

(anksiogeno) emocionalno znaĉenje. To traumatsko (nesvjesno) iskustvo moţe se

manifestirati kroz simptome što znaĉi da se emocionalni aspekt potisnute traume

manifestira kroz pojedine tjelesne reakcije (konverzivna neuroza)

U istraţivanju nesvjesnog, budući da ono nije neposredno dano našem opaţanju mi

istraţujemo neke njegove manifestacije:

1. SIMPTOMI

2. OMAŠKE

3. SNOVI – S. FREUD

4. IGRA – MELANIA KLEIN

SIMPTOM predstavlja manifestaciju nekog potisnutog traumatskog iskustva gdje se to

iskustvo manifestira kroz pojedini tjelesni ili psihiĉki fenomen. U nastanku simptoma

razlikujemo 3 faze. Tako u poĉetnom dijelu se susrećemo sa POSTOJANJE PSIHIĈKE

TRAUME, zatim slijedi POTISKIVANJE PSIHIĈKE TRAUME kao odgovor na traumatsko

iskustvo i zatim VRAĆANJE POTISNUTOG koje predstavlja nesposobnost mehanizma

potiskivanja (obrane) da te potisnute sadrţaje drţi i dalje u podruĉju nesvjesnog.

U situaciji neuspjeha potiskivanja javlja se anksioznost kao strah (bez svijesti o objektu

opasnosti) u ĉijoj osnovi jeste taj nesvjesni potisnuti sadrţaj.

OMAŠKE su greške u govoru u kojima moţemo prepoznati neke nelogiĉne, ali nesvjesne

vlastite potrebe

SNOVI kao manifestacija nesvjesnog predstavljaju manifestni dio sna, odnosno onaj dio

gdje kroz pojedine sadrţaje moţemo prepoznati simboliĉku transformaciju pojedinih

nesvjesnih sadrţaja. Upravo je ta simboliĉka transformacija rezultat cenzure i

omogućava da nesvjesni sadrţaj i dalje ostane nedostupan u svijesti. Ukoliko cenzura ne

uspije u tom zadatku dolazi do anksioznog noćnog buĊenja, odnosno prekida sna

IGRU je kao manifestaciju nesvjesnog naglasila Melania Klein koja je utemeljila

psihoterapiju igrom (play-therapy). Kroz igru dijete manifestira neke svoje potisnute,

84

odnosno neprihvatljive manifestacije vlastitih ţelja i potreba. Te ţelje i potrebe izraţene

su na fantazijski naĉin u samom procesu igre. Kroz terapiju igrom mi moţemo

prepoznati nesvjesni djetetov problem i kroz suoĉavanje tog problema mu

omogućavamo da svoj intrapsihiĉki problem riješi. Kroz ovu tehniku mi

eksternaliziramo intrapsihiĉki, potisnuti, nesvjesni sadrţaj

STRUKTURNA TEORIJA LIĈNOSTI

Strukturna teorija liĉnosti predstavlja tzv. «drugu topiku» koja nastoji psihu prikazati

kao strukturu koja je saĉinjena od dijelova:

1. ID

2. EGO

3. SUPEREGO

Ovu teoriju Freud je objavio 1923. god. u djelu «Ego i id». S ovom teorijom smanjena je

vaţnost psihiĉke traume u nastanku psihopatologije i ujedno je naglašena vaţnost pojma

psihiĉkog konflikta kao dijelova strukture liĉnosti. Ova teorija nam omogućava da

shvatimo zašto ista psihološka trauma ima razliĉito psihiĉko znaĉenje i razliĉite

posljedice kod razliĉitih individua.

Psihiĉki konflikt je ustvari intrapsihiĉki konflikt izmeĊu dijelova struktura osobnosti, i

to: ida i ega. Taj konflikt je odreĊen njihovim suprotnim principima funkcioniranja:

Id saĉinjavaju nagoni traţe koji zahtijevaju neposredno vlastito zadovoljenje što ukazuje

da ovaj dio strukture osobnosti funkcionira po principu zadovoljstva.

Ego saĉinjavaju tendencije formiranja kontakata s vanjskim i unutarnjim svijetom,

odnosno tendencijom kontrole pojedinog nagonskog zadovoljenja što ukazuje da ovaj

dio strukture osobnosti funkcionira po principu realiteta.

Ovisno o dominaciji pojedinog dijela strukture liĉnosti (ega ili ida) moţemo prepoznati

razliĉita psihološka stanja. Kod dominacije Ida dolazi do psihotiĉne manifestacije,

odnosno do stanja kod kojeg ne postoji adekvatno testiranje realiteta (sumanute ideje i

primarni procesi), dok u situaciji dominacije ega moţemo se susresti sa neurotskom

85

patologijom koja ukazuje da postoji aktivan intrapsihiĉki konflikt koji smanjuje

sposobnost individue u njegovu mentalnom i socijalnom manifestiranju.

1. Id predstavljaju nagoni koji po Freudu predstavljaju energetski izvor cjelokupnog

psihiĉkog aparata. U istraţivanju nagona Freud je naglasio posebnu vaţnost seksualnog

i agresivnog nagona za psihiĉko funkcioniranje. Vaţnost tih nagona u odnosu na nagone

samoodrţanja je u tome što ti nagoni mogu biti potisnuti ili odloţeni na taj naĉin nastaje

psihiĉka tenzija koja motivira ili odreĊuje ljudsko ponašanje. U analizi nagona Freud je

razlikovao 3 njegova aspekta, i to: (1) IZVOR NAGONA, (2) OBJEKT I (3) CILJ.

IZVOR NAGONA je postojeća narušena homeostaza koja je izraţena u vidu tenzije koja

potiĉe individuu prema pojedinom obliku ponašanja. OBJEKT je podruĉje na koje se

pojedini nagon manifestira, te utoliko razlikujemo tzv. Objektni libido i narcistiĉki

libido, što znaĉi da objekt nagonskog zadovoljenja moţe biti druga osoba, a i vlastito

tijelo. CILJ je postizanje zadovoljstva, odnosno redukcije tenzije nastale prethodno

narušenom homeostazom.

2. Ego – kao dio strukture liĉnosti ima dvostruku ulogu:

1. KONTROLA I ODLAGANJE NAGONSKOG ZADOVOLJENJA ŠTO PREDSTAVLJA

OSNOVU PSIHIĈKOG KONFLIKTA

2. ODNOS SA REALITETOM

Poteškoće izraţene psihiĉkim konfliktom prisutne su i zadrţavaju se u odnosu liĉnosti

prema realitetu. Kod PSIHOZA raspadom ego funkcije nagonsko zadovoljenje direktno se

izraţava na podruĉju realiteta što je prepoznato kroz sumanuto ponašanje i sumanute

ideje. Kod NEUROZA ne dolazi do raspada ega utjecajem ida, već samo na smanjenje

njegove realnosti što se manifestira kroz poteškoće adaptacije i kreativnosti individue.

3. Superego – predstavlja onaj dio liĉnosti koji odreĊuje našu uspješnost u socijalnim

odnosima. On predstavlja moralnost pojedine individue. Nastaje internalizacijom

pojedinih roditeljskih stavova i zabrana koje se tijekom vremena doţivljavaju kao

vlastiti stavovi i vlastite zabrane.

86

Ovaj dio liĉnosti nam ukazuje da preko njega pojedini odgojni pristupi roditelja postaju

dijelovi neĉije strukture liĉnosti. To bi znaĉilo da previše strog odgojni pristup moţe

formirati «strogi» superego što se na podruĉju liĉnosti moţe manifestirati u većem

osjećaju krivnje i većoj potrebi za potiskivanjem i kontroliranjem nagonskih

manifestacija liĉnosti. Upravo strogost superega odreĊuje neurotiĉnost pojedinca. Po

Freudu superego se formira izmeĊu 3. i 5. godine ţivota kroz rješavanje EDIPOVOG

KONFLIKTA. U tom razdoblju kroz uĉenje spolne uloge zapoĉinje djetetov proces

socijalizacije.

TEORIJA PSIHOSEKSUALNOG RAZVOJA

Teorija psihoseksualnog razvoja objavljena je 1905. godine u Freudovom djelu «Tri

eseja o teoriji seksualnosti». U tom djelu Freud je ukazao da je djetetov razvoj odreĊen

razvojem libida, gdje taj razvoj pokazuje svoju odreĊenu pravilnost. Ta pravilnost

odreĊena je pravilnošću promjena OBJEKATA I CILJA LIBIDNOG ZADOVOLJENJA. Ovisno o

podruĉjima na kojima se libido manifestira odreĊene su faze psihiĉkog razvoja:

1. ORALNA FAZA (1.GODINA)

2. ANALNA FAZA (2.GODINA)

3. FALUSNA FAZA (3-5.GODINE)

4. FAZA LATENCIJE (6-12. GODINE)

5. GENITALNA FAZA

Vaţnost ove teorije je Freudovom odreĊenju pojma djeĉje seksualnosti.

DJEĈJA SEKSUALNOST definirana je djetetovom potrebom kroz postavljanje iskustva

ugode. Ona se bitno razlikuje od odrasle, genitalne seksualnosti utoliko što kod nje

nalazimo samo parcijalno nagonsko zadovoljenje (oralno, analno, falusno). Tek u

razdoblju puberteta dolazi do integracije tih dijelova djeĉje seksualnosti u odraslu,

genitalnu seksualnost.

U razumijevanju ove teorije znaĉajni su pojmovi fiksacije i regresije.

FIKSACIJA = djelomiĉni zastoj u razvoju libida nastao zbog neadekvatnog traumatskog

iskustva u pojedinoj fazi razvoja.

87

REGRESIJA= vraćanje na ranije faze razvoja u situacijama u kojima se susrećemo sa

nekim novim konfliktima. Individualna razlika u razini regresije odreĊena je

individualnim specifiĉnostima razvoja, odnosno razliĉitim toĉkama fiksacije koje

odreĊuju specifiĉnost osobnosti svake individue.

1. ORALNA FAZA

U ovoj fazi podruĉje usana predstavlja prvo podruĉje djetetova zadovoljstva, odnosno

prvu erogenu zonu. To znaĉi da akt hranjenja ima znaĉajnu psihološku ulogu u

postizanju tog zadovoljstva. Ovu fazu po Abrahamu moţemo podijeliti u 2 faze:

1. Preambivalentna faza – faza sisanja

2. Ambivalentna faza – faza griţenja

Vaţnost tih faza je u naglašavanju vaţnosti agresivnog nagona i njegovo integriranje u

psihološkom sistemu. Kroz ovu fazu u odnosu majka – dijete, dijete formira baziĉno

povjerenje što odreĊuje djetetov kasniji odnos prema vanjskom svijetu (pesimizam,

optimizam). Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraţena je kroz razvoj tzv. ORALNE

STRUKTURE LIĈNOSTI. Te osobe na pojedine konflikte reagiraju pasivnošću (potrebom da

uspostave ovisniĉki, oralni odnos). Te osobe pokazuju tendenciju ka bolestima ovisnosti,

kao i depresivnim stanjima.

2. ANALNA FAZA (2.GODINA)

Analna faza odreĊena je podruĉjem anusa što predstavlja drugu erogenu zonu djeteta. U

ovom razdoblju naglasak je na djetetovu formiranju higijenskih navika. U odnosu na

raniju fazu, gdje je dijete imalo pasivan odnos prema svojim potrebama, sad ima aktivan

odnos kroz razvijanje sposobnosti kontrole svog nagonskog zadovoljenja

U ovoj fazi dijete kroz akt reduciranja poĉinje uspostavljati kontrolu, ĉime se formira

njegov narcistiĉki doţivljaj moći. Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraţena je stvaranjem

ANALNE STRUKTURE LIĈNOSTI koja se manifestira u izraţenim potrebama za savršenim

ponašanjem. Te osobe karakterizira škrtost. U psihopatologiji fiksacija u ovoj fazi

razvoja izraţena je kroz prisilne i opsesivne fenomene, dok kod djece u poteškoćama

kontrole.

88

3. FALUSNA FAZA (3 – 6. GODINA)

Ova faza ukazuje da je podruĉje genitalije treća u razvoju erogenih zona djeteta. Upravo

otkrićem podruĉja genitalija dijete zapoĉinje spolno razlikovanje, ĉime zapoĉinje proces

spolne diferencijacije, odnosno formiranje spolnog identiteta.

Znaĉajnost ove faze je u tome što se otac ukljuĉuje u dinamiku djetetovog doţivljavanja,

ĉime zapoĉinje proces TRIANGULACIJE, odnosno razdoblje dešavanja EDIPOVOG

KONFLIKTA. U odnosu na ranija razdoblja prekida se dijadni odnos majka – dijete.

Ukoliko se to ne dogodi za oĉekivati je pojava neadekvatnog spolnog diferenciranja.

Edipov konflikt je univerzalni fenomen koji je Freud zapazio u djetetovom razvoju koji

ima znaĉajnu ulogu u formiranju spolnog identiteta djeteta. U osnovi Edipova konflikta

je odvajanje nagonskih fuzija gdje se libidna pulzija vezuju prema suprotno-spolnom

roditelju a agresivna uz isto-spolnog roditelja.

U tom razdoblju pod utjecajem djeĉjih masturbacijskih aktivnosti dolazi do formiranja

incestnih fantazija koje su praćene strahovima vezanih za isto-spolnog roditelja. Utoliko

djeĉaci doţivljavaju kastracijski strah, a djevojĉice separacijski strah kao razlog

odustajanja od incestnih fantazija koje se sada potiskuju, ime zapoĉinje proces

identifikacije sa isto-spolnim roditeljem tj. formiranju spolnog identiteta.

Rješenje Edipovog konflikta predstavlja mogućnost djeteta da prihvati neki aspekt

vlastite seksualnosti uz prihvaćanje adekvatne spolne uloge. Ukoliko zbog neadekvatnih

obiteljskih odnosa ne doĊe do prihvaćanja adekvatnog spolnog ponašanja govorimo o

djeĉjem transseksualizmu ili negativnom Edipovom kompleksu. Fiksacija u ovoj fazi

razdoblja izraţena je kroz tzv. HISTERIĈNE STRUKTURE LIĈNOSTI. To su osobe koje imaju

poteškoća u prihvaćanju vlastitih spolnih identifikacija.

Znaĉajno za ovu fazu je da se formiranjem spolnih uloga formira i djetetova spolna

uloga, što znaĉi da se kroz djetetov odnos s roditeljima formira struktura superega koja

odreĊuje daljnju trajnu sposobnost socijalnog funkcioniranja.To znaĉi da se kod previše

strogih i neadekvatnih roditeljskih stavova formira «strogi» superego koji kao takav

postavlja veće zakone u odnosu na ego i potiĉe razvoj neurotske strukture liĉnosti.

89

4. FAZA LATENCIJE (6 – 12. GODINE)

Ova faza obuhvaća razdoblje do prvih znakova puberteta. Sam naziv ukazuje da u

odnosu na razvoj libida postoji LATENCIJA što znaĉi da razvoj liĉnosti u ovoj fazi nije

odreĊen erogenom zonom, odnosno objektom nagonskog zadovoljenja. Djeca u tom

razdoblju imaju sposobnost koja im omogućava aktivan stav prema vanjskom svijetu i

potiĉe njegovu sposobnost uĉenja. To bi znaĉilo da djeca koja nisu riješila Edipov

konflikt i utoliko su usmjerena na tjelesne manifestacije pokazuju poteškoće u procesu

uĉenja

5. GENITALNA FAZA

Genitalna faza odreĊena je pubertetskim promjenama s ĉime zapoĉinje formiranje

odrasle, genitalne spolnosti. Ova faza predstavlja rekapitulaciju svih ranijih faza

psihoseksualnog razvoja. To znaĉi da će poteškoće u ranijim fazama odrediti teţište

prorade ove faze razvoja. Znaĉajnost ove faze je u ponovnom bujanju ida i nagonskih

aspekata liĉnosti što narušava ranije postojeću ravnoteţu unutar strukture liĉnosti.

Specifiĉnost ove faze izraţena je prisutnošću dvaju procesa koja se istovremeno

dogaĊaju i utoliko oteţavaju njihov razvoj. Da dva zadatka su:

1. FORMIRANJE SPOLNOG IDENTITETA

2. FORMIRANJE OSNOVNOG IDENTITETA

Poteškoće u ovom razdoblju odreĊene su bujanjem nagonskih fuzija koje potiĉu

ponovno aktiviranje potisnutih , Edipovih, incestnih sadrţaja. Upravo mogućnost

prodora nesvjesnih incestnih sadrţaja potiĉe kod adolescenata potrebu za distanciranjem

od roditelja (fenomen obiteljskog romana).

Drugi problem je adolescentova potreba da formira vlastitu samostalnost (osobni

identitet) što odreĊuje njegovu potrebu da odbaci tzv. EGO IDEALE, odnosno one aspekte

doţivljaja roditelja koji su pomagali egu u konfliktu sa idom u procesu socijalizacije.

Upravo stoga ego-adolescent postaje sve krhkiji što otvara mogućnost psihotiĉnog

doţivljavanja (moţe doći do raspada ega) i razliĉitog stupnja regresije.

Vaţno je zapaziti da je adolescentna kriza normalni fenomen adolescentskog razvoja.

90

12. TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA

Govoreći o teorijama objektnog odnosa moţemo zakljuĉiti da se ne radi se o jednom

jedinstvenom teorijskom usmjerenju ili školi, već više moţemo govoriti o postojanju

pojedinih teorijskih stavova u odnosnu na problem znaĉenja objekata ili objektnog

odnosa na psihiĉki razvoj i kasnije funkcioniranje.

Postoji mnoštvo autora koji su dali svoj doprinos u razvoju ovog teorijskog pravca. Ovo

podruĉje su oznaĉili radovi W.R. Fairbairn, M.Klein. R.Spitza, M.Mahler, D.Winnicotta,

J.Bowlbya i drugih.

Što je novo donio ovaj teorijski pravac?

Novost koju je donio moţemo prepoznati kroz njegovo prevazilaţenje klasiĉnih

analitiĉkih stavova definiranih Freudovom nagonskom teorijom. Naglasak s Freudovog

interesa za "ekonomiku libida", odnosno nagonskog zadovoljenja kao pokretaĉa razvoju

i funkcioniranja liĉnosti, usmjeren je na ukazivanje vaţnosti potrebe za objektom kao

pokretaĉem ljudske aktivnosti. Kako to ukazuje Fairnbairn „nagonsko zadovoljenje kroz

pojedine nagonske kanale ne predstavlja teţnju za zadovoljstvom već teţnja za

uspostavljanjem odnosa s objektom.‟

Što je objektni odnos u klasiĉnom analitiĉkom pristupu?

Na poĉetku smatram da je znaĉajno ukazati na znaĉenje OBJEKTA u sklopu klasiĉne

psihoanalitiĉke teorije. OBJEKT u psihoanalitiĉkom rjeĉniku Ch. Rychrofta, je definiran

kao "ono k ĉemu je usmjerena svaka akcija i ţelja, ono što subjekt zahtjeva da bi

postigao instiktivnu satisfakciju. Objekti su gotovo uvijek osobe, njihovi dijelovi ili

simboli jednog ili drugog".

S. Freud je od svog poĉetka (1985) ukazao na prisutnost objekta kao znaĉajnog s aspekta

nagonske pulzije. On je od vaţnosti u definiranju nagonske pulzije kao jedan od njena tri

aspekta (izvor, objekt i cilj).

Vaţan doprinos ovih teorija, osim rada s psihotiĉnim pacijentima kod kojih se pokazuje

problem uspostavljanja odnosa (njihov problem uspostavljanja odnosa s realitetom,

odnosno testiranje realiteta), bio je za terapijski rad s djecom (M. Klein, M. Mahler) i

za sistematsko prouĉavanje ranog djetetova razvoja (D.W.Winnicott, J. Bowlby).

91

Znaĉajnost ovog teorijskog pristupa je zapaţanje znaĉajnosti DIJADNOG ODNOSA

majka-dijete (M-D) kroz koji se tijekom djetetovog razvoja formira njegova sposobnost

da uspostavi odnos s vanjskim svijetom, što predstavlja OBJEKTNI ODNOSA (odnos s

vanjskim objektima, realitetom).

Doprinos ovog teorijskog pravca je u mogućnosti razumijevanje patologije gubitak

odnosa s vanjskim svijetom praćenog nemogućnosti adekvatnog testiranja realiteta,

odnosno patologije iz podruĉja psihoza kao i graniĉnih stanja (borderline). Osnovna

postavka svih tih istraţivanja je da patologija odnosa u najranijem periodu dijadnog

odnosa majka dijete se manifestira na djetetov kapacitet za uspostavljanje i odrţavanje

odnosa s vanjskim svijetom objekata.

Što se dogaĊa kroz razvoj objektnog odnosa?

Uz uspostavljanje odnosa s vanjskim svijetom formira se granica izmeĊu sebe i vanjskog

svijeta, ono što se u teoriji definira kao DIFERENCIJACIJA SELFA i OBJEKTA. M.

Mahler ukazuje da dijete kroz razvoj objektnog odnosa formira doţivljaj vlastite

cjelovitosti ili identiteta, što ona naziva "drugim roĊenjem", odnosno što predstavlja

psihiĉko roĊenje djeteta.

Kroz ovaj teorijski pravac analizom ranog odnosa majka-dijete dan je naglasak na

majĉinoj sposobnosti empatijskog razumijevanja djeteta. Za normalni djetetov razvoj,

kako to ukazuje D.W.Winicott, potrebna je "primarna majĉina zaokupljenost" i njen

"empatijski kapacitet" (H. Kohut).

Bitan pojam koji omogućava razumijevanje dogaĊanja u razvoju objektnog odnosa je

FORMIRANJE SELFA, odnosno doţivljaja vlastitosti, što moţemo definirati pojmom

BAZIĈNOG ILI OSNOVNOG IDENTITETA.

Problem neadekvatnog dijadnog odnosa majka-dijete manifestira se na podruĉju

formiranja selfa, koji utoliko ima poteškoću u vlastitoj diferencijaciji od objekta, što

moţemo prepoznati kroz pojedina (autistiĉna i simbiotska) psihotiĉna djeĉja stanja (M.

Mahler). Patologija nemogućnosti uspostavljanja KOHEZIVNOG ili INTEGRIRANOG

SELFA utoliko se ukazuje kao problem loših ranih afektivnih relacija koje su

onemogućile adekvatno razvoja objektnog odnosa.

92

Winnicott je ukazao i vidove poteškoće ovog razvojnog perioda ne samo kroz psihotiĉnu

patologiju već i kroz formiranje specifiĉnih karakternih sklopova koje je on definirano

kroz pojmove LAŢNOG SELFA.

LAŢNI SELF nastaje upravo u odnos s majkom koja ne posjeduje dovoljan empatijski

kapacitet, gdje ona zbog pojedinih vlastitih ograniĉenja (psihiĉka bolesti, specifiĉnosti

vlastite strukture osobnosti ili nekog trenutnog traumatskog iskustva) ne prepoznaje

djetetove potrebe i u tom odnosu reagira samo na vlastitu neadekvatnu percepciju

djetetovih potreba. Dijete u takvom odnosu na moţe uspostaviti adekvatni odnos s

vlastitim potrebama i osjećajima. Ovaj aspekt razvoja prisutan u okviru narcistiĉke

poremećaja liĉnosti, gdje individua ne moţe adekvatno izraziti vlastite niti prepoznati

tuĊe osjećaje i potrebe.

Slika 17. – Prikaz razvoja objektnih odnosa po R. Spitzu, M. Mahler i M. Klein

*************************************************************************************

FAZE RAZVOJA OBJEKTNOG ODNOSA *************************************************************************************

R. Spitz M. Mahler M. Klein _____________________________________________________________________________________

AUTIZAM (0 – 2 mj.)

NEOBJEKTNA FAZA

1.organizator (2/3 mj.) SIMBIOZA (2 – 6 mj.)

SCHIZO-PARANOIDNA POZICIJA

PREOBJEKTNA FAZA

SEPARACIJA-INDIVIDUACIJA (6 – 36 mj.)

a) Diferencijacija (6 – 10 mj.) 2.organizator (8. Mj.)

OBJEKTNA FAZA b) Prakticiranje (10 – 16 mj.)

3.organizator (15. mj.) DEPRESIVNA POZICIJA

c) Pribliţavanje (16 – 20 mj.)

d) Konstantnost objekta (20 – 36 mj.)

*************************************************************************************

93

Posebni doprinos ovom pravcu su istraţivanja J. Bowlbya koji je kroz attachment teoriju

(teoriju emocionalnog vezivanja) ukazao na osnovu sistematskih i eksperimentalnih

istraţivanja sa svojim suradnicima da postoji uroĊena potreba za emocionalnom

vezanošću (privrţenošću), što je prepoznato kao doprinos istraţivanja etologa, koji su

prepoznali da svaka vrsta ima uroĊene instinkte koji omogućavaju opstanak vrste.

Znaĉajnim se na podruĉju znanstvenog istraţivanja ukazuje Harlowljev eksperiment koji

je ukazao znaĉajnost ranih emocionalnih veza na razvoj majmuna i njihovu kasniju

mogućnost komunikacija s drugim ĉlanovima njihove skupine.

Kako se odvija razvoj objektnog odnosa?

Kroz prikaze teorija R. Spitza, M. Mahler, M. Klein moţe se zapaziti da iako koriste

drugaĉije nazive i pristupa u izuĉavanju razvoja objektnog odnosa meĊu njima postoji

velika podudarnost (slika 17.).

R. SPITZ

Rene Spitz je razvoj objektnog odnosa prikazao kroz tri razdoblja, i to: (1) NE-OBJEKTNO

razdoblje, (2) PRED-OBJEKTNO razdoblje i (3) OBJEKTNO razdoblje. U svom sistematskom

opaţanju djetetovog razvoja autor je zapazio postojanje pojedinih pokazatelja

normalnosti razvoja objektnog odnosa za koje je on zapazio da definiraju prelazak iz

jednog u drugo razdoblje razvoja objektnog odnosa.

Spitz je koristeći pojam iz embriologije ORGANIZATOR, nastojao je ukazati na pravilnost

pojavljivanja pojedinih fenomena u djetetovom razvoju koji odreĊuju njegovu

normalnost kao i u sluĉaju razvoja embrija. Spitz je uoĉio postojanje tri ORGANIZATORA,

koji utoliko predstavljaju univerzalne fenomene ĉovjekovog razvoja.

I Organizator (reakcija smješka 2/3 mj.)

II Organizator (anksioznost 8. mj.)

III Organizator (pojava negacije15.mj.)

Organizatori predstavljaju univerzalne toĉke /pojavnosti/ u djetetovom razvoju koje

pokazuju pravilnost razvoja objektnih odnosa. Kašnjenje ili izostanak pojedinog

organizatora nam ukazuje patološki razvoj koji će rezultirati u neadekvatnom

emocionalnom, kognitivnom i kasnije socijalnom razvoju.

94

Organizatori:

1.) prvi organizator predstavlja POJAVU SMJEŠKA u 2/3 mjesecu ţivota. Reakcija

smješka ukazuje da je dijete poĉelo percipirati neke aspekte objekta (geštalt – lica) što

predstavlja znak da je dijete prešlo iz neobjektne faze u pred-objektnu fazu. Dijete sa

pojavom ovog organizatora poĉinje percipirati neke aspekte majke kao što su njen

geštalt lica, dojka i drugi dijelovi koje doţivljavalo kao dio sebe. Majka sada poĉinje

predstavljati za dijete «parcijalni objekt» ĉime zapoĉinje izgradnja iskustva jedinstva s

nekih aspekata majke kao dio sebe predstavlja osnovu simbiotskog iskustva jedinstva s

majkom.

2) drugi organizator predstavlja tzv. STRAH OD STRANACA ILI ANKSIOZNOST 8.

MJESECA. Ovaj fenomen ukazuje da dijete prepoznaje majku kao «totalni objekt» i

razlikuje od svih drugih osoba. Kroz ovaj strah mi prepoznajemo da je dijete formiralo

objektni odnos, odnosno da doţivljava majku kao cjelovit objekt odvojen od sebe. Od

tog trenutka razvoja dijete je percipiralo neke aspekte majke (lice, ruku, dojku..) kao

parcijalne objekte koje je doţivljavalo kao dio sebe u simbiotskom jedinstvu s majkom

3) treći organizator predstavlja razdoblje tzv. POJAVE NEGACIJE U 15-TOM MJESECU.

Dijete u kontaktu s roditeljima koristi „ne‟. Pojavom negacije dijete zapoĉinje proces

diferencijacije koja istovremeno predstavlja identifikaciju s pojedinim roditeljskim

zabranama i odrţavanje narcistiĉkog iskustva /svemoći/ narušenog iskustvom separacije

/odvajanja/. Dijete kroz negaciju dolazi do internalizacije pojedinih roditeljskih zabrana

ĉime zapoĉinje proces identifikacije. Proces negacije omogućuje proces djetetove

diferencijacije, odnosno individuacije.

Na osnovu ovih organizatora Spitz je podijelio faze na:

1. NE-OBJEKTNU FAZU

2. PRED-OBJEKTNU FAZU

3. OBJEKTNU FAZU

Po Spitzu razvoj objektnih odnosa dogaĊa se kroz 3 faze koje su razdvojene pojavom

pojedinih organizatora. Organizatori predstavljaju one toĉke u djetetovom razvoju koje

putem pojave pojedinih fenomena ukazuju na završetak jedne faze i poĉetak druge faze.

Ukoliko doĊe do izostanka pojedinih organizatora to nam ukazuje da će daljnji razvoj

95

biti neadekvatan. Na osnovu tih organizatora R.Spitz je definirao tri faze razvoja

objektnog odnosa: NE-OBJEKTNA FAZA, PRED-OBJEKTNA FAZA I OBJEKTNA FAZA

(1) NEOBJEKTNA FAZA ili stadij nediferenciranosti bi odgovarao Freudovom pojmu

"primarnog narcizma", kada je djetetov ego investiran libidom, odnosno ne postoji

nikakav drugi objekt libidne investicije izvan njega samoga. U tom periodu dijete

funkcionira kao binarni sistem (napetost – relaksiranost). Pojedini autori ovu fazu

razvoja karakteriziraju postojanjem "oceanskih osjećanja", gdje u djetetovom doţivljaju

ne postoji granica izmeĊu selfa i objekta, gdje dominira osjećaj bezgraniĉnosti.

(2) PRED-OBJEKTNA FAZA koja odgovara Freudovom "anaklitiĉkom stadiju" zapoĉinje

nakon pojave prvog organizatorom, odnosno kada dijete poĉinje reagirati sa smiješkom

na "geštalt lica". To predstavlja znak da dijete poĉinje percipirati neke aspekte vanjskih

objekata (parcijalni objekt) koji nisu doţivljeni kao vanjski neovisni objekt.

Ovaj period bi odgovarao periodu SIMBIOZE, po M. Mahler, gdje postoji tkz. dvojno

jedinstvo majke i djeteta, kada su pojedini dijelovi majke (dojka, ruka, oĉi) doţivljeni

kao dio djetetovog selfa.

(3) OBJEKTNA FAZA zapoĉinje s pojavom drugog organizatora tkz. STRAH OD STRANACA

ILI ANKSIOZNOST 8. MJESECA kada dijete reagira plaĉem na pojavu novog lika, što

ukazuje da razvijenu sposobnost diferencijacije majke kao cjelovitog samostalnog biĉa

(totalni objekt) koja se razlikuje od ostalih. Uspješnost ove faze razvoja definiran je

uspostavom trećeg organizatora POJAVE NEGACIJE U 15 MJESECU kada dijete zapoĉinje

proces diferenciranja u odnosu na majĉine potrebe i zahtjeve. Negacija kao nova

karakteristika djetetova odnosa ne predstavlja 'negaciju kao suprotnost zahtjevu majke'

već djetetova isticanje vlastitosti i razvoja osjećaja narušene narcistiĉke ravnoteţe.

M. MAHLER

M. Mahler je razvoj djetetova odnosa prikazala kroz 3 faze koje su imenovane s obzirom

na pojedina patološka stanja s kojima su povezana s specifiĉnim faznim traumatskim

iskustvom. Tako autizma predstavlja normalno stanje djetetova odvojenosti od iskustva

vanjskog svijeta, simbioza poĉeci izgradnje odnosa s aspektima vanjskih objekata i na

kraju tek odvajanja.

96

Faze razvoja objektnog odnosa po M. Mahler su:

1. AUTIZAM (0- 2 mj.)

2. SIMBIOZA (2- 6 mj.)

3. SEPARACIJA – INDIVIDUACIJA (6-36 mj.)

a) DIFERENCIJACIJA ( 6-10 MJ.)

b) PRAKTICIRANJE (10-16 MJ.)

c) PRIBLIŢAVANJE (16-20 MJ.)

d) KONSTANTNOST OBJEKTA (20-36 MJ.)

1. Autizam – obuhvaća razdoblje prva dva mjeseca djetetova ţivota i poklapa se sa ne-

objektnom fazom Spitza. Ova faze je normalni vid razvoja u kojem dominira

nediferenciranost iskustva sebe i vanjskog svijeta. Utoliko kaţemo da u njoj dominira

stanje tzv. OCEANSKIH OSJEĆAJA ILI BEZGRANIĈNOSTI, koje se podudara sa Freudovom

stanjem primarnog narcizma.

2. Simbioza – faza simbioze odgovarala bi pred-objektnoj fazi Spitza koju karakterizira

postojanje tzv. PARCIJALNIH OBJEKATA. U ovom razdoblju dijete doţivljava pojedine

dijelove ili aspekte majke (ruka, lice dojka) kao dijelove samoga sebe. U doţivljaju

djeteta dominira iskustvo simbiotskog jedinstva s majkom. U ovom razdoblju znaĉajna

je uloga majke koje mu kroz pozitivno iskustvo omogućava da stvori baziĉno povjerenje

(baziĉno sidrište) kao osnovu za ulazak u slijedeću fazu separacije – individualizacije

3. Separacija – individuacija – obuhvaća veoma širok vremenski raspon, i to od 6 do

36. mjeseca. Ovu fazu karakteriziraju ĉetiri pod-faze koje imaju razliĉite zahtjeve s

obzirom na djetetov razvoja i utoliko neuspjeh u njihovom prevladavanju rezultira

razliĉitim vidovima patologije ranog djetetovog razvoja.

a) diferencijacija – je prva pod-faza koja odreĊena je iskustvom majke kao totalnog

objekta gdje dijete doţivljava majku kao osobu odvojenu od sebe. Tu se dijete prvi put

suoĉava s iskustvom odvajanja. Upravo u ovoj fazi se pojavljuje „strah od stranaca‟

(Spitz).

Pojedini autori ovu pod-fazu opisuju kao fazu izlaţenja iz orbite simbioze, pa je utoliko

opisuju kao „izlijeganje pilića iz ljuske jajeta‟(hatching). Sa pojavom anksioznosti,

97

povezane s iskustvom majke kao zasebnog objekta koji se razlikuje od drugih osoba

dijete doţivljava strah od gubitka objekta i ujedno iskustvo tzv. narcistiĉke povrede.

b) prakticiranje – u ovoj fazi dolazi do razvoja motorike koja predstavlja osnovnu

djetetovu preokupaciju. Kroz iskustvo svojih motoriĉkih sposobnosti dijete ponovo

izgraĊuje svoj narušeni aspekt narcistiĉkog iskustva. U tom razdoblju pokazuje veliku

sigurnost, opuštenost «neovisnost» o vanjskom objektu. Ono se paradoksalno udaljava i

istraţuje svoju okolinu. Ponaša se kao da je prevladao ranije doţivljenu separacijsku

anksioznost.

c) pribliţavanje – ovu fazu odreĊuje fenomen tzv. krize pribliţavanja (oko 18.mj.).

Dijete koje je u prethodnoj pod-fazi pokazivalo neovisnost povezanu uz vlastito

motoriĉko ovladavanje i utoliko istraţivanje okoline, sada poĉinje pokazivati strah u

situaciji odvajanja od majke. Ono u situaciji suoĉavanja sa separacijskim iskustvom i

utoliko poĉinje pokazivati manifestacije separacijskih strahova i ujedno poteškoće u

procesu ţalovanja.

Ovo razdoblje je kljuĉno u procesu separacije utoliko što majĉina sposobnost

prihvaćanja toga dogaĊanja odreĊuje daljnji djetetov razvoj prema formiranju

OSNOVNOG IDENTITETA. Naime, majka u situaciji suoĉavanja s djetetovom anksioznošću

moţe se povući i negirati te nove razvojne aspekte ili moţe ponovno potaknut razvoj

prethodno napuštenih oblika simbiotskog odnosa s djetetom.

d) konstantnost objekta – ukazuje da je ovo razdoblje odreĊeno uspješnošću prorade

krize pribliţavanja, što znaĉi da će dijete koje je imalo pozitivno iskustvo u prijašnjoj

fazi, moći razviti doţivljaj i iskustvo konstantnosti objekta.

Konstantnost objekta znaĉi da objekt ima znaĉajnu emocionalnu vrijednost i u situaciji

njegove odsutnosti, odnosno da i u njegovoj odsutnosti pomaţe djetetu u suoĉavanju s

tim novim iskustvom separacije. Majka kao konstantan objekt jeste ona predodţba koja

djetetu koristi u situaciji odvojenosti da izdrţi separacijsku anksioznost i da ne doĊe do

regresije na ranije faze razvoja. To znaĉi da je dijete introjeciralo majĉin objekt koji sada

predstavlja dio njegove strukture liĉnosti

98

M. KLEIN

M. Klein razvoj objektnih odnosa prati kroz djetetovo prolaţenje dviju pozicije koje

predstavljaju univerzalne, razvojne zadatke djeteta. Razvoj objektnog odnosa odvija se

kroz (1.) schizo-paranoidnu i (2.) depresivnu poziciju.

(1.) Schizo-paranoidna pozicija – obuhvaća razdoblje simbiotske vezanosti izmeĊu

majke i djeteta. U ovom razdoblju majka je doţivljena kao „parcijalni objekt‟.

Parcijalni objekt predstavlja djetetov naĉin još nediferenciranog doţivljavanja sebe i

vanjskog svijeta gdje su pojedini dijelovi majke (dojaka, lice ....) doţivljeni kao dio

samog djeteta, odnosno „unutarnji parcijalni objekti‟.

Iskustveno odreĊenje „unutarnjih‟ objekata odreĊeno je dominacijom libidnog i

agresivnog nagona ovisno o primarnim djetetovim iskustvima. Tako se dijete s obzirom

na uspješnost majke u zadovoljavanju djeteTovih potreba susreće s iskustvom „dobrih‟

i „loših‟ unutarnjih objekata.

„Dobri objekti‟ su investirani libidim nagonskim aspektima, dok je „loš objekt‟

investiran agresivnim nagonskim aspektima. U tom dogaĊanju da bi dijete zadrţalo

stanje smirenosti i izbjeglo stanje izraţene anksioznosti prisutan je mehanizam

podvojenosti gdje dolazi do grupiranja „loših‟ i „dobrih‟ objekata u „dobar‟ i „loš‟

doţivljaj sebe. Dijete u toj situaciji pojave anksioznosti zbog iskustva „loših objekata‟

koristi mehanizam obrane projekciju – ĉime se stvara doţivljaj da su „loši‟ objekti

izvanjski – što predstavlja osnovu formiranja paranoidnih doţivljaja po ĉemu je ova

pozicija djetetova razvoja dobila i odreĊenje.

(2.) Depresivna pozicija – obuhvaća razdoblje djetetova iskustva odvajanja od majke i

njenog doţivljaja kao totalnog objekta. U ovom razdoblju dijete se susreće s problema

ambivalentnosti – odnosno uz iskustvo majke kao totalnog objekta dijete stjeĉe

iskustvo da su pozitivne i negativne pulzija vezane uz isti objekt (majku). U iskustvu

odvajanja, koje odreĊuje osnovni sadrţaj ovog razdoblja, dijete se suoĉava s vlastitim

agresivno-destruktivnim pulzijama potaknutim iskustvom nemoći da kontrolira i

upravlja prisutnošću majke, moţe se kod djeteta stvoriti doţivljaj da je odsustvo majke

odreĊeno njegovim agresivno-destruktivnim pulzijama koje su uništile taj „dobar‟ aspekt

objekta (hranidbenu i zaštitniĉku majku) o kojem ovisi.

99

U poĉetku ovog dogaĊanja djetetova suoĉavanja s iskustvom uništenja objekta o kojem

ovisi zapoĉinje proces ţalovanja koji predstavlja „popravak‟ (reparation) uništenog,

destruiranog 'dobrog' objekta. Za razumijevanja proces ţalovanja znaĉajni je doprinos

Bowlbyja kroz istraţivanje problema hospitalizma. U situaciji rane djetetove

hospitalizacije, dok još nisu razvijeni mehanizmi suoĉavanja i prorade iskustva

odvajanja. Bowlby je prepoznao postojanje triju faza procesa ţalovanja, i to: (1.) pobunu

– pojavu separacijske anksioznosti, (2.) tugovanje – afektivna prorada iskustva

odvojenosti; i (3.) odvajanje koje uz adekvatnu prisutnost okoline moţe biti riješena u

vidu indivduacije ili u vidu apatiĉnosti u situaciji kad je dijete prepušteno sebi u tom

procesu ţalovanja.

Za razumijevanje dogaĊanja u razdoblju depresivne pozicije znaĉajna je pojava

prijelaznih (tranzitornmih) objekata (Winnicott) putem kojih si dijete olakšava

separacijsko iskustvo. Tako plišane igraĉke, krpice i drugi predmeti uz koje je dijete

vezanu u situaciji odvajanja simboliziraju odsutni objekt ĉime zapoĉinje izgradnja tog

aspekta osobnosti kroz pounutrenje /internalizaciju/ aspekata „dobrog‟ objekta.

Razvoj završava sposobnošću djeteta da se suoĉi i proradi iskustvo odvajanja koje neće

dovesti do izraţenih stanja anksioznosti i aktiviranja primitivnih mehanizama obrane što

onda neće biti praćeno zastojem u razvoju i pojavom regresivnih oblika ponašanja.

100

Sadrţaj

1. PSIHOLOGIJA KAO ZNANOST .................................................................................. 0

2. POVIJESNE PRETPOSTAVKE RAZVOJA PSIHOLOGIJE KAO ZANOSTI ........... 4

Definicije psihologije ...................................................................................................... 6

3. PSIHOLOGIJSKI PRAVCI ............................................................................................ 8

Strukturalizam ................................................................................................................. 8

Refleksološka ili Bihevioristiĉka psihologija ................................................................. 9

Geštalt psihologija ......................................................................................................... 12

Psihoanaliza................................................................................................................... 14

4. DEFINICIJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE ................................................................. 19

Povijesni doprinosi za razvojnu psihologiju ................................................................. 20

5. METODE U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI ................................................................. 22

Introspekcija ili samopromatranje ................................................................................. 22

Metoda objektivnog opaţanja ....................................................................................... 22

Metoda testova .............................................................................................................. 23

Metode identiĉnih blizanaca i identiĉke okoline ........................................................... 24

Longitudinalne i transverzalne metode ......................................................................... 24

6. LJUDSKI RAZVOJ ...................................................................................................... 25

Pravci razvoja ................................................................................................................ 26

Razvojna razdoblja ........................................................................................................ 29

Razvojna razdoblja obzirom na razvojne zadatke ......................................................... 30

7. FIZIOLOŠKE OSNOVE PSIHIĈKIH FENOMENA .................................................. 33

Ţivĉana stanica - neuron .............................................................................................. 37

Funkcija ţivĉane stanice ............................................................................................... 38

Razvoj ţivĉanog sustava ............................................................................................... 40

8. SPOZNAJNI (KOGNITIVNI) PROCESI .................................................................... 42

Perceptivni procesi ........................................................................................................ 42

Mišljenje ........................................................................................................................ 45

Mišljenje i igra .......................................................................................................... 46

Mišljenje i jezik ......................................................................................................... 48

101

Mišljenje i inteligencija ............................................................................................. 49

Manifestacije mišljenja ............................................................................................. 51

Uĉenje i pamćenje ......................................................................................................... 56

Teorijski pristupi u izuĉavanju fenomena uĉenja.......................................................... 57

I. Bihevioristiĉke teorije uĉenja ............................................................................... 57

II. Kognitivne teorije uĉenja .................................................................................... 59

III. Teorija socijalnog uĉenja .................................................................................... 59

Pamćenje ....................................................................................................................... 59

9. KOGNITIVNI RAZVOJ ............................................................................................... 61

Faze kognitivnog razvoja: ............................................................................................. 63

10. EMOCIONALNI (ĈUVSTVENI) PROCESI ............................................................. 67

Opis emocija: ................................................................................................................ 67

Klasifikacija emocija ..................................................................................................... 68

Organska osnova emocija ............................................................................................. 74

W. James i C. Lang ................................................................................................... 74

W. B. Canon i Ph. Bard ............................................................................................ 75

D.B.Lindsley ............................................................................................................ 76

J.W. Papez i P.D.Mc Lean ....................................................................................... 77

S. Schachter ............................................................................................................... 77

11. LIĈNOST .................................................................................................................... 79

Psihoanalitiĉke teorije liĉnosti ...................................................................................... 82

Topiĉka teorija liĉnosti .............................................................................................. 82

Strukturna teorija liĉnosti .......................................................................................... 84

Teorija psihoseksualnog razvoja ............................................................................... 86

12. TEORIJE OBJEKTNIH ODNOSA ............................................................................ 90

R. Spitz ...................................................................................................................... 93

M. Mahler .................................................................................................................. 95

M. Klein .................................................................................................................... 98