Redizajn ili preoblikovanje građevina nijenova pojava u povijesti arhitekture. S njom se susrećemo u mnogim povijes-nim razdobljima, posebice u vremenima

kad su stilske, dekorativne, kolorističke ili drugeoblikovne značajke vanjštine arhitekture nekog prošlogvremena bile neprimjerene namjeni, ukusu ili slogu novo-ga vremena.To se prvenstveno događalo pri promjenama namjenazgrada. Jedan je od najstarijih primjera u nas mauzolejcara Dioklecijana u Splitu. Prigodom promjene njegovenamjene u kršćansku crkvu, a potom u katedralu mučeni-ka sv. Dujma, ispred mauzoleja a uz Peristil izgrađen jeimpozantan zvonik, koji je promijenio prostorne odnoseunutar kompleksa palače. Kasnije je prigrađeno baroknosvetište kao dodatak centralnoj građevini mauzoleja, lakotime nije preoblikovano samo tijelo mauzoleja, osim u zonama dodira, izmijenjeni su mu osnovni prostorniodnosi.Preoblikovanje je često bilo uvjetovano i združivanjemviše zgrada u jednu cjelinu. Tada je u pravilu očuvanaizvorna struktura prostora dviju ili više kuća, dok je pre-oblikovano samo pročelje, slijedeći karakter vremena u

kojem je združivanje provedeno, u želji da se stvori novacjelovitost. To se uglavnom događalo u povijesnimgradovima prigodom okrupnjavanja uskih i dugačkihsrednjovjekovnih parcela, kad su u vrijeme renesanse i baroka u gradove ulazili plemići, koji su postajali građanii koji nisu htjeli ni mogli organizirati svoj život u zateče-nim građevinama. Klasičan primjer donosi R Fister citira-jući Serliov projekt za preoblikovanje pročelja dvijugotičkih zgrada (Fister, 1989), gdje on pokušava ritam i simetriju gotičkih pročelja pretvoriti u novi strogigeometrijski ritam renesanse, zadržavajući pritomosnovni raster otvora sa starih pročelja.Preoblikovanje se nadalje događalo pri dodavanju novihdijelova u vertikalnom (dodavanjem katova) i horizontal-nom smislu (dodavanjem novih krila ili produživanjempostojećih), koji su uvjetovali promjenu izgleda čitavegrađevine.Među mnogim primjerima preoblikovanja uslijed dograd-nje katova na ulicama zagrebačkoga Donjega grada,spomenuo bih Ehrlichovu nadogradnju iz 1920. godine.On je dogradio drugi kat i preoblikovao pročelje kuće kojuje J. J. Grahor projektirao 1887. godine na ugluDalmatinske i Medulićeve ulice (Maroević, 1968:159).

38

Ehrlich je zadržao raster prozora prvoga kata, pojednos-tavnio je oblikovanje prozorskih okvira i vijenaca. Kaosvoj oblikovni dodatak unio je na koso odrezanom ugluzgrade nišu s balkonom, koja je sugerirala klasičanugođaj, ali blizak modernom mišljenju. Ranije je na tomuglu bila niša s renesansnim trokutastim zabatom i polukružnim lukom unutar raspona stupova. Drugi je katpotpuno gladak, s istim rasporedom prozora, diskretnooblikovanih prozorskih okvira, s jakim naglaskomzavršnog vijenca. On se preoblikovanjem podrediozatečenom stanju, ali ga je kreativno osmislio koristeći sepritom vlastitim načinom protomodernog oblikovanja.Preoblikovanje pak dodavanjem novih krila ili produživa-njem građevine ne susrećemo suviše često, barem ne u definiranim i potpuno izgrađenim gradskim zonama.Spomenuo bih primjer uršulinskog samostana u Varaždinu, gdje je pomnim istraživanjem pročeljautvrđeno da je nakon produženja uličnoga krilasamostana ujednačena dekorativna shema čitavogpročelja, te da je dodatak uvjetovao promjenu postojećegoblikovanja. Tako je bilo i na dvorcu Miljana, gdje je nakonnjegove obnove krajem osamdesetih godina došla doizražaja intencija konzervatora da se na pročelju pokažu

koloristička oblikovanja pojedinih građevnih faza kom-pleksa dvorca, koja su bila skrivena prigodom njihovastalnog podređivanja novim situacijama. Time su konzer-vatori ponovno preoblikovan izgled dvorca želeći pokaza-ti njegovu kolorističku i time građevnu slojevitost. Takavpristup, prvi put u povijesti preoblikovanja, više ne poštu-je cjelovitost novoga stanja, već analitiku razvitka ostav-lja vidljivom na pročelju u skladu s novim konzerva-torskim teorijama i novim senzibilitetom suvremenosti zapovijesna svjedočanstva.Preoblikovanje je često uvjetovala promjena prozora iliulaza na građevinama, promjena boje ili cjelokupnogkolorističkog odnosa pojedinih elemenata arhitekture, izm-jena građevnog materijala pročelja ili pak nastojanje da sezgrada prilagodi novom oblikovanju uličnog poteza, trga ilinekog drugog urbanog ansambla. Primjeri kolorističkihpromjena često su skriveni pod slojevima žbuke ilinaknadne boje pročelja. Primjer pak obnove cjelovite rani-je oblikovne i kolorističke obrade pročelja nalazimo napalači Sermage u Varaždinu početkom osamdesetih go-dina, gdje je zgrada koja je do našega vremena došla u jednostavnom i skromnom izdanju bidermajerskog obliko-vanja nanovo dobila karakter razigrane barokne palače.

39

Jelačićev trg 11, arhitekti Honisberg i Deutsch, 1905. g. / Jelačić Square 11, arch.

Honisberg And Deutsch, 1905

Iskustva zagrebačke moderneNije stoga čudno da ni zagrebačka moderna arhitekturanije imuna na redizajn nekih građevina ranijeg razdoblja,kao što se ni suvremena arhitektura nije libila interveniratina djelima iz prethodnog joj razdoblja moderne. DiljemDonjega i Gornjega grada, kao i novih zagrebačkih pred-jela, svjedoci smo mnogih primjera redizajna što ih jeprovela moderna arhitektura, kao i redizajna djela mo-derne arhitekture.Zadržimo se na najkarakterističnijim primjerima i istakni-mo posebnost njihova zahvata. Na središnjem zagre-bačkom trgu, na Trgu bana Josipa Jelačića, susrećemonekoliko primjera redizajna koje je provela modernaarhitektura, koji su na stanovit način postali antologijski.Na istočnoj strani trga izgrađena je 1905. godine kućazvana "Elza fluid" po reklami koja ju je krasila i po vlas-niku te poznate firme. Bila je izgrađena u raskošnomsecesijskom slogu s pročeljem bogato ornamentiranim

florealnim ukrasom. Označavala je secesijskiulaz u lijevkasti tijek račvanja Jurišićeve i Petrinjske ulice. Projektirali su je Honigsberg i Deutsch na kvalitetnoj razini onovremenezagrebačke secesije. Godine 1928. njezino jepročelje potpuno preoblikovano u jednostav-nim plohama moderne arhitekture, a izvedenoje po ideji poznatog njemačkog arhitektaPetera Behrensa (Kronologija.., 1977:16).Tako je ta ugaona zgrada postala klasičniprimjer modernog oblikovanja na istočnojstrani Trga, iako je u unutrašnjosti sačuvala nizelemenata secesijskog oblikovanja. To je novooblikovanje poštivalo temeljne odnoseistaknutih i uvučenih površina ranije zgrade, aliih je prilagodilo jednostavnosti i proporcijamamodernog pokreta, unijevši ritam vodoravnihnaglasaka balkona i prozora u relaciji s čistimplohama neperforiranih dijelova pročelja. Timje postupkom ostvarena nova kvaliteta Trga,iako je uspostavljen nesklad unutrašnjosti i vanjštine, što je bilo suprotno postulatimamoderne arhitekture.

U sredini je Trga, na njegovoj sjevernoj strani(br. 6), arhitekt A. Freudenreich 1933. godine

preoblikovao Gavellinu kuću, negdašnju kasnohistoris-tičku zgradu, koju je K. Waidmann projektirao 1888./9.(Kronologija.., 1977:16). On joj je, uklonivši plastičnudekoraciju oko prozora i bogatstvo vijenaca, dao strogmoderni izraz, zadržavši temeljni raster prozorskih otvorai visoku zonu dućana u prizemlju i polukatu. Waidma-nnova kuća bila je projektirana kao poslovno-stambenazgrada, koja je maksimalno isticala perforirano prizemljei polukat kao poslovnu zonu zgrade. Freudenreich je for-mulirao novi oblik zidnog platna i pridodavši novu kućuprema sjeveru, koja je odredila dio nove izgradnje u uliciPod zidom, ostvario prekrasan spoj dviju zgrada, inserti-ravši u prostor njihova spoja jedno od najljepših zagre-bačkih zavojitih stubišta. Time je čitavom kompleksu daonovu kvalitetu.Osamdesetih godina, u vrijeme uređenja tadašnjeg TrgaRepublike u povodu Univerzijade, čitavo je pročeljeponovno preoblikovano i vraćeno izgledom u vrijeme nas-

40

tanka zgrade. Vraćena je historistička dekoraci-ja na pročelje, s time da nije uklonjena moder-na nadogradnja završnoga kata, koja je bilauvučena i koja se još uvijek nazire iza završnogvijenca i rubnih zabata na rizalitima. Prizemnaje zona potpuno perforirana i na njezinu jemjestu ostvaren prolaz Harmica kroz prizemljezgrade. Tom je perforacijom poremećena his-toristička stabilnost prizemne zone i polukata i unesen element neuvjerljive adaptacije. Nemože se reći da rekonstruirano pročelje s povi-jesnim oblikovanjem nije pridonijelo cjelovi-tijem doživljaju sjevernog pročelja Trga.Međutim, na drugoj je strani šteta što je eli-miniran zanimljiv primjer preoblikovanja, koje jesteklo određenu tradiciju jer je moderno obliko-vano pročelje živjelo u prostorima Trga (prekopedeset godina) duže od izvornog oblikovanja(nepunih pedeset godina).U Gornjem gradu valjalo bi spomenuti neznat-no, ali ipak značajno preoblikovanje Albinijevekuće Arko iz tridesetih godina, koja je preob-likovana krajem sedamdesetih kad je u nju use-lio Ante Topić-Mimara. Tada je povišena zidanaograda s ulazom, koja je znatnije zatvorila malodvorište ispred ulaza u kuću. Time su bitno poremećeniodnosi volumena kuće i plohe zida, koji su činili jednu od vrijednosnih kategorija ove izvanredne interpolacije.Zadržimo li se još na preoblikovanjima zgrada hrvatskemoderne, valjalo bi se žaljenjem ustanoviti da je zgradaškole Ivana Zemljaka u Koturaškoj ulici doživjela skromneali izrazito važne promjene koje se tiču njezine koncepci-je i izgleda. Tipična Zemljakova obloga zidova natkrivenogtrijema pri ulazu u školu, koja je bila izgrađena odkeramičkih pločica, nedavno je zamijenjena neprimjere-nim kamenim pločama, dok je sam trijem zatvoren met-alnom konstrukcijom ispunjenom staklom, koja izgledapoput kioska, čime je potpuno poremećen sklad i pros-torni izraz ove lijepe građevine (Maroević, 1995). Ovajnekontrolirani način djelomičnog preoblikovanja govori o nasilnosti kratkoročnih poboljšanja funkcije, koja moguizazvati neželjene posljedice za cjelovitost i karakterarhitekture.

Jelačićev trg 11, preoblikovao arhitekt Peter Behrens, 1927. g. / Jelačić Square 11,

redesigned by arch. Peter Behrens, 1927

Poslijeratna iskustvaZa razliku od preoblikovanja spomenutih zgrada naJelačićevu trgu, koje su preoblikovane u doba moderne,gdje je provedena potpuna izmjena koncepcije pročelja i estetika modernog pokreta u arhitekturi, preoblikovanjakasnijih razdoblja nisu toliko čista. Spomenuo bih pot-puno neuspjelo preoblikovanje lijepe secesijske građevineTraumatološke bolnice u Draškovićevoj ulici, koja jesedamdesetih godina izmijenila lik (Maroević, 1974:15).Uklonjeni su posebno oblikovani prozori i njihova stolari-ja, pojednostavnjena je plastička dekoracija, dodan jenovi natkriveni ulaz iznad rampe za dovoz bolesnika.Uglavnom, od zanimljivo oblikovane secesijske građevinenastala je nezanimljiva, neutralna i u mnogim dijelovimaneskladna arhitektura, koja nije poprimila oznake novogvremena, a izgubila je temeljne oznake vremena svognastanka.Poznata zgrada "Željpoh" S. Fabrisa na kazališnom trgu,

41

Jelačićev trg 6, arhitekt Kruno Waidmann, 1988./89., Jelačić Square 6, arch. Kruno Waidmann, 1988/89

koja je izgrađena šezdesetih godina (1961.-66.) i kojaizazvala brojne negativne reakcije zbog pretjeraneuporabe stakla na tom poznatom zagrebačkom historis-tičkom trgu te koja se smatra neuspjelim primjerom kon-trastne interpolacije, doživjela je redizajn u namjeri da sesmanji, po mišljenju mnogih, neprimjeren dojam staklenezgrade na povijesnom trgu. Staklene plohe njezinapročelja prekrivene su apliciranim metalnim pločama.One su bitno promijenile izgled i boju građevine, iako nisubitno promijenile njezinu neprimjerenost prouzrokovanuvolumenom, gabaritom i formatom otvora.Zanimljivo je bilo neznatno ali značajno preoblikovanjeŠegvićeve zgrade negdašnje Općine Trnje u Vukovarskojulici. Ona je sagrađena krajem četrdesetih godina, ali neu potpunom volumenu u kojem je projektirana. S uličnestrane dominirali su redovi horizontalnih prozora u plitkimnišama. Početkom šezdesetih godina bojom se pokušalodiferencirati plohu niše od ostalog zidnog platna i time sepostigao stanovit vertikalizam, koji je malo omekšao stro-go ujednačen vodoravni ritam otvora.Zgrada Hotela "Central", na uglu Branimirove i Petrinjskeulice, poseban je primjer preoblikovanja pročelja. Izvornokasnohistoristička zgrada pojednostavnjena je u prvimposlijeratnim godinama. Pročelje joj je prekriveno ravnim

salonitnim pločama, čime je unesena jedna nova logika u strukturu zgrade. Bilo je to sumorno i neugledno proče-lje. Nedavno joj je izmijenjeno čitavo vanjsko zidno platnou "high-tech" maniri. Metalne ploče s ravnim staklenimispunama, oblikom koji ne korespondira ni s prošlimoblikovanjem niti sa susjednim zgradama, ukazuju na jošjednu metamorfozu ovog inače neuglednog objekta.Danas je to prejak naglasak na kolodvorskom trgu u fron-ti kuća koje nemaju jedinstvenu fizionomiju.

ZaključakKako zaključiti ove kratke naznake o problemu redizajnaili preoblikovanja pročelja zgrada u gradskim prostorima?Jednostavnom konstatacijom da je preoblikovanje starokoliko i arhitektura, da su potrebe koje su uzrokovale pre-oblikovanja bile vrlo raznolike i da su rezultati bili uvijekpredodređeni željom da se zgrada prilagodi novim potre-bama ili ukusu novoga vremena. Principi redizajna vri-jedne stare arhitekture počeli su se određivati kad jenarasla svijest o njezinoj vrijednosti. To se događa i s modernom arhitekturom, koja nije imala velikog senti-menta prema prošlim razdobljima, iako danas, u pozicijiprepoznate vrijednosti, stječe određeni imunitet, koji ćepomoći očuvanju njezinih autentičnih kvaliteta.

42

Jelačićev trg 6, preoblikovao arhitekt Aleksandar Freudenrich, 1933. g. / Jelačić Square 6, redesigned by arch. Aleksandar Freudenrich, 1933

Preoblikovanje je često rodilo nove vrijednosti građevine,a vrijednost je kao i uvijek ovisila o kvaliteti autora koji jeintervenirao u naslijeđeno i dovršeno djelo. Zagrebačkamoderna arhitektura u tome nije bila iznimka.

Literatura

1 Fister, R (1979.): Obnova in varstvo arhitekturne dediščine, Partizanska knjiga,

Ljubljana

2 Kronologija Trga Republike u Zagrebu (1977.), Čovjek i prostor, br. 3/288, str.

16

3 Maroević, I. (1968.): Graditeljska obitelj Grahor, Društvo historičara umjetnosti

Hrvatske, Zagreb

4 Maroević, I. (1974.): Da li nam to treba? (pročelje Traumatološke bolnice u

Zagrebu), Čovjek i prostor, br. 250, str. 15

5 Maroević, I. (1995.): Školska zgrada dio je zavičaja, Večernji list, Kulturni obzor,

str. 18(2) (21.01.1996.)

SummaryIvo MaroevićRedesign of the Modern Architecture in Zagreb

How to conclude short suggestions on the problem ofredesigning or reshaping of the city building facades? Bya simple statement that redesign is as old as the archi-

tecture itself, that the needs that cause it are quite vari-ous, and that, therefore, the results are always predeter-mined by a wish to adapt the building so as to meet thenew needs or the taste of a new age. The principles ofredesign of the valuable old architecture started to bedefined with the rise of the awareness of its value. Thesame happened with the modern architecture, which hadno great sentiment for the periods of the past, but today,in the position of a recognized value, it obtained certainimmunity which will help maintain its authentic qualities.Redesign often produced new values of the building, andas always, value depended on the quality of the authorwho intervened in an inherited and already accomplishedwork. The modern architecture of Zagreb was no excep-tion to that.

43