13. MODEL ŠKOLSKE INTERPRETACIJE RELIGIOZNOGA PJESNIŠTVA

1.TRI OBILJEŽJA KLASIČNOGA PISCA, koje postavlja Eliot u eseju Što je klasik. Nastojat ćemo pokazati u kojoj mjeri pisci dosižu zrelost, obuhvatnost i ozbiljnost. Uz žrtvu i odricanje dovoljno je reći da one označuju dar kojim se prinosi nešto vrijedno. Smatramo da žrtva nerijetko vodi prema zrelosti, koja je za Eliota znak klasičnosti. Skromnost je samih kazivača katkad posebno zanimljiva jer se zna miješati s tonovima ponosa, što pjesmama daje posebnu vrijednost, makar skromnost prevladava. Moguće je također da se simboli koji podsjećaju na negaciju ili ponos javljaju kao element protiv kojega se skromnost bori. S druge strane, vidjet ćemo da vrhunska pjesma hrvatske metafizike pokazuje Božju skromnost. Glede predanosti kazivača onostranomu, dobro je naglasiti da je ona u skladu s činjenicom po kojoj Eliot u potpunoj predanosti nekomu većemu idealu vidi znak težine, ozbiljnosti, znak onoga što zove gravity. Navedene vrijednosti žrtve, skromnosti i predanosti nisu posebnost hrvatske metafizike: nalazimo ih već u psalmima i u pobožnoj literaturi Zapada od Franje Asiškoga i Dantea preko Tereze Avilske do engleskih metafizičara, zatim u duhovnoj poeziji iz romantizma i konačno u samoga Eliota u Četirima kvartetima.

2. ELEMENTI INTERPRETACIJE

Istaknut ćemo tri povezane vrste simbola: a) one u kojima se ključne ljudske ili božanske osobe žrtvuju b) one u kojima osobe pokazuju svoju skromnost i Božju veličinu, ili oboje c) one u kojima izriču predanost, dakle povjerenje

(Korisno je utvrditi koji simboli u pjesmi prevladavaju: u nekima ima više žrtve, u nekima više skromnosti kazivača, u nekima više povjerenja.)

Za razumijevanje ove lirike često je potrebno shvatiti još dva elementa: d) događaji koje ćemo tumačiti redovito se zbivaju u pogibeljnim situacijama, kad se ruši svijet kakvoga su kazivači dotad poznavali ili kad je taj svijet u pogibelji. Naravno da ne želimo reći kako druge teme iz književnosti ne govore o nečem što je bitno i presudno, što ozbiljno određuje budućnost. e) uspostavljaju se veze s određenom teologijom.

3.IZNESITE OSNOVICE INTERPRETACIJE PJESME KUDA BIH VODIO ISUSA-a)ŽRTVA-riječ je o pjesmi u kojoj žrtveni simboli prevladavaju-pjesma prikazuje Boga pri žrtvi u kojoj on daje svu svoju božansku snagu i postaje jednak čovjeku po svemu osim po grijehu-čavli, žuč i pijetli govore o evanđeoskom intertekstu-Isus Krist krvari kad se pijetli javljaju krikom, što ima veze s Petrom koji se Krista odrekao -tako Bog umire kad ga se ljudi odriču -motiv šešira-opetuje se tri puta- najprije ga dobiva Isus, zatim braća u gostionici od jada bacaju šešire na pod i konačno, Isusov šešir pada s glave (i kod braće i kod Isusa pokrivala su povezana s jadom, odnosno mukom s razlikom da je Isus svoju muku izdržao, a braća nisu)

12

-braća sa šeširom bacaju i čaše (biblizam)-suprotnost Kristu koji je ispio čašu jer je to Očeva volja -ako je aureola znak božanstva, šešir je znak ljudskosti-Krist na kraju muke ostaje bez svega jer daje nama sveb)SKROMNOST-kazivačeva skromnost preokreće se u Božju skromnost-Šop je navedeno prikazao time što Isus dobiva ljudsko odijelo, zalazi među najnesretnije ljude, izravno je spomenuta bol, a na kraju se sugerira i smrtc)PREDANOST- u pjesmi je riječ o predanosti Boga čovjeku:zalazeći među ljude i upoznajući njihovu nesreću, ali i njihov grijeh, isus se priprema na konačnu žrtvu-Isus šutljivo slijedi kazivača, jednako poslušno kao što je, prema Evanđelju, prihvatio svoj križ-on se predaje svome poslanju u potpunosti i time neizravno uči kazivača, i svakoga tko je zainteresiran, što mu je činitid)PRESUDNI DOGAĐAJ-naravno da je riječ o presudnom događaju za Krista, a po teologiji i za cijelo čovječanstvo- s ovim se događajem mogu mjeriti samo utjelovljenje i uskrsnućee)VEZE S TEOLOGIJOM-Isus u ovoj pjesmi postaje pravim čovjekom iako do posljednjeg časa ipak ima aureolu, znači nije izgubio božanske atribute-u pjesmi ima više poveznica s Evanđeljem nego s naknadnim teološkim tumačenjima-očita nazočnost interteksta svete pripovijesti u suvremenom djelu-motiv kojim se Isusu krojiobično odijelo odgovara dijelu evanđelja koji govori kako su se Isusu oduzimale haljine-obućar koji kuje teške čavle u potplat podsjeća na zabijanje čavlima u križ-šešir sa spuštenim obodom podsjeća na trnovu krunu-čaše odgovaraju kaležu novoga saveza-motivi pijetlova usklađeni su s izdajom-kazivatelj vodi isusa na tratište te je time srodan jednomu od onih koji su sudjelovali u postupku u Jeruzalemu-Šopov kazivač tu postaje blizak ljudima koji negiraju-kako Isus biva blizak onima koji su od Boga napušteni, tako i Šopov kazivač biva blizak onima koji su krivi za Isusovu smrt-poruka-svojim lošim djelima sudjelujemo u raspeću na negativan način-u isto vrijeme, vodeći Isusa na stratište, kazivač jr blizak i Bogu Ocu koji žrtvuje svoga Sina-Kuda bih vodio Isusa je najtočnija pjesma Velikog petka koju je hrv. kultura dala-složenost problema u njoj je izrečena skromnom, ali upravo svetom jasnoćom-slike su vezane za prepoznatljiv prostor Zemlje, ali su stalno na razini ozbiljne teme

4.INTERPRETIRAJTE ABRAMOV GOVOR IZ DRAME POSVETILIŠTE ABRAMOVO-Vetranovićeva pjesma dio je drame i nije osobito poznata jer je nema u antologijama-stihovi su dio Skazanja tretjega, Govora drugoga u kojem replike izmjenjuju Abram i Izak-Izak se obraća ocu i potiče ga na žrtvu, svjestan je žrtve koju će podnijeti njegov otac-Vetranovićev Abram sveden je na bitno; njegova je veličina upravo u trima ovdje ispitivanim simbolima: u potpunoj svijesti o vrijednosti onoga što od sebe oduzima i kao žrtvu daje svome Bogu, zatim u skromnosti., i konačno u potpunoj predanosti svome Stvoriteljua)u ovoj lirici ŽRTVA odnosi prevagu nad drugim dvama elementima-Abram kaže da daruje svoju krv pa dodaje da bi za sina dao i sam sebe i cijelo imanje-završni stih cijeloga govora opet ističe vrijednost dara za darivatelja: Pri komu dražju stvar na svieti neimam-Izak u ovoj situaciji predstavlja cijeli svijet, uključujući Abrama

12

-žrtva neizravno kazuje da svijet nije bitniji od onoga koji ga je stvorio-spomen krvi tijela za Vetranovića predstavlja poveznicu s Kristovom žrtvom i euharistijom-žrtva je svjestan dar Bogu, a benediktinac Vetranović riječ dar izravno spominje-četiri anafore s pokaznom zamjenicom „ovo“ dokazuju ekstatičnost časa, pa su izraz nemira u kojem se odlučnost i neodlučnost možda ipak bore, ali spremnost na žrtvu prevladava(...Ovo sin jedini, primi ga sad k tebiOvo je moja čas i moje gizdanje,Ovo je moja slas i moje ufanje.Ovo je karv moja i tijelo pridrago...)b)SKROMNOST- teško je previdjeti ton ponosa u opetovanjima koja nabrajaju vezu između abrahama i Izaka, ali je isto tako jasno da se taj ton preokreće u skromnost, priznanje Božje veličine, što se izriče u stihu koji zaključuje niz-veznik a i suprotna rečenica upravo to ističu: A sad ga od tebe, Bože moj, nebranim.-Vetranović je uspio izraziti dva suprotstavljena osjećaja; riječ je o mješavini koju mnogi ljudi osjećaju u presudnim časovima svojega života-Božja je veličina očita,ali se jasno izriče vrijednost onoga što je čovjek-dar mu je pun boli, možda i gorčine, ali je svjestan veličine onoga što pruža Boguc)ozbiljnost i težina nisu narušene ni jednom jedinom riječju, a izrastaju upravo iz abramove PREDANOSTi većoj vrijednosti, trećemu našem ispitivanom simbolu-predanost je ovdje izrečena na trima mjestima: I tebi darivam(...)primi ga sad k tebi (...)A sad ga od tebe, Bože moj, ne branimd)Izak je sin koji je izvor ufanja-nekad je bio izvor nade u uspjeh nasljednika, a učasu što ga pjesma prikazuje biva samo izvor ufanja u Božju milost-nije riječ o nadi koja bi mogla poštedjeti, nego o svijesti da se čini ispravno djelo jer ga opravdava sama osoba kojoj se dar prinosi-Kierkegaard-Abraham nije ubojica; strah i drhtanje pokazuju da je volio svoga sina i da ga je zato imao pravo žrtvovati-Bog je u vetranovićevoj pjesmi stalan adresat iskaza (tri puta)-to je također znak predanosti nečem iznad sebee) prvi Božji atribut preuzet je iz Vjerovanja (Ki vas sviet satvori-koji je stvorio nebo i zemlju)-drugi atribut-kralju angjelski-motiv koji upućuje na druge motive jer će upravo anđeo uhvatiti Abrahama za ruku-simboli krvi i tijela-krv i tijelo Kristovo-dv.rim.12-erac-gibak, stihovi su protočni i čitljivi(simbolika broja 12-broj apostola, umnožak Trojstva i broja Evanđelja(4))-formalni okvir nije dopustio osjećajima da se razliju u suvišnost riječi; on je u izravnoj vezi s Abramom i njegovim Bogom kojeg valja slušati

5.IZABERITE I UKRATKO INTERPRETIRAJTE JEDAN OD TUMAČENIH GUNDULIĆEVIH ODLOMAKASuze sina razmetnoga- uvod djelu čini osam sestina-prva tumači samu temu preuzetu iz Lukine parabole, a 2., 3. i 4.posvećene su Trojstvu-peta i šesta kitica imaju određenu autoreferencijalnost, naime pjesma objašnjava samu sebe i govori zašto valja spominjati opačine u svijetu, pa se iznosi produžena usporedba s liječnikom koji otkriva ranu kako bi je zaliječio-u prvoj kitici kazivač se obraća sebi ili čitatelju, iduće četiri govore Kristu, a sedma opet mijenja adresata, pa se kazivač obraća nekom grješniku tražeći da se odrekne grijeha-mijena naslovljenika, onoga kome je iskaz upućen, redovita je tehnikau psalmimaA)ŽRTVA-odricanje od grijeha; nije lako odreći se užitka i koristi koju grijeh pruža

12

-lik pokvarenjaka koji nemilice i veselo uživa u zemaljskim dobrima prikazan je i u liku Flaubertova Rodolpha i Wildeova Dorianab)SKROMNOST-prevladava i ima je više nego žrtve i predanosti-osjećaj skromnosti, znak odreknuća od oholosti-o potrebi skromnosti govori i misao po kojoj je Božje smilovanje veće od ljudskog grijehac)kazivač se u potpunosti predaje Bogu na samom kraju-nabrajanje vrijednosti nastoji uvjeriti u nužnost takva čina i da prostiš vlast višnja je/vazda spravna tko se kaje (...)d)pokajanje će presudno odrediti budući život bivšeg grješnika, tako da ovdje imamo posla s odlučnim trenutcimae)i Gundulić se oslanja na Vjerovanje, s time što kod njega ima više utjecaja same teologije-gundulić se obraća izravno Isusu, ali ga zove Vječnoga Oca Vječna riječi, čime je našao načina da spomene i prvu osobu trojstva, tako naglašavajući duh protureformacijskog vremena-Gundulić naglašava da je Krist pravi Bog i pravi čovjek-Duh Sveti nalazi se u Suzama na mjestu muza u drugim epovima-kazivač uvoda u Suze govori i bogu, i sam sebi, i grješniku koji bi se trebao pokajati

6.LITERATURA O ODNOSU BIBLIJE I KNJIŽEVNOSTI (DVA HRVATSKA I DVA STRANA AUTORA: NIJE DOPUŠTENO NAVODITI IME AUTORA KNJIGE KOJU UPRAVO ČITATE)Pintarić, Ana: Biblija i književnost-interpretacijeTalan, Nikica: Utjecaj Biblije na portugalsku i brazilsku književnostFisch, Harold: The Biblical Presence in ShakespeareFrye, Northrop: The Great Code, The Bible and the Literature

7.NAVEDITE STIHOVE KOJE SU ZAPISALI KIMBERLY JOYCE ILI S.T. COLERIDGEColeridge:Dobro moli tko zaista voli/ I čovjeka i pticu i zvijer.Joyce:Pjesme pišu lude poput mene/Ali samo bog može stvoriti stablo.

12