rentabilnost

TEMA:

RENTABILNOST POSLOVANJA

SADRŽAJ

UVOD..................................................................................................................................4

1. POJAM I ZNAČAJ RENTABILNOSTI.....................................................................51.1. Pojam rentabilnosti...................................................................................................51.2. Značaj rentabilnosti..................................................................................................51.3. Sadržaj rentabilnosti.................................................................................................6

2. PRINCIPI I FAKTORI RENTABILNOSTI...............................................................72.1. Izražavanje principa rentabilnosti............................................................................72.2. Faktori rentabilnosti.................................................................................................82.3. Mogućnosti povećanja rentabilnosti.........................................................................9

3. MJERENJE RENTABILNOSTI................................................................................113.1. Računovodstveni pristup........................................................................................11 3.1.1. Mjerenje rentabilnosti preduzeća.................................................................11 3.1.2. Mjerenje rentabilnosti poslovnih aktivnosti.................................................12 3.1.3. Sintetički izraz rentabilnosti.........................................................................123.2. Ekonomski pristup..................................................................................................13 3.2.1. Dodata ekonomska vrijednost......................................................................13 3.2.2. Prinos na dodatu vrijednost.........................................................................14

4. RENTABILNOST USLOVLJENA VRIJEDNOŠĆU PROIZVODNJE................154.1. Rentabilnost u funkciji troškova sredstava za proizvodnju....................................154.2. Rentabilnost u funkciji koeficijenta angažovanja..................................................164.3. Rentabilnost izražena profitnom stopom................................................................17

5. RENTABILNOST I TROŠKOVI KAO MJERILA PERFORMANSI POSLOVANJA PREDUZEĆA..................................................................................185.1. Uticaj troškova na rentabilnost preko ostvarenog dobitka.....................................185.2. Uticaj troškova na rentabilnost preko angažovanih sredstava................................19

ZAKLJUČAK..................................................................................................................21

LITERATURA.................................................................................................................22

2

UVOD

Smisao i cilj funkcionisanja svakog privrednog subjekta je organizaciono uticanje na odnose između rezultata reprodukcije i ulaganja za ostvarenje tih rezultata, kako bi se ostvario što viši kvalitet konkretne ekonomije, jer, u tržišnim uslovima privređivanja, preduzeće obavljanje svoje poslovne i društvene misije zasniva na rezultatima svoje ekonomije. Viši nivo ostvarene ekonomije preduzeća pored opstanka obezbjeđuje pretpostavke za rast i razvoj. Što je nivo stanja ostvarene ekonomije viši, na višem nivou će biti ostvareni ciljevi poslovanja i razvoja preduzeća. I ne samo to, na višem nivou ostvarene ekonomije počiva sveukupni ekonomski i društveni razvoj svake zemlje, pa i razvoj svjetske privrede.

Rentabilnost je konačni, saldirani izraz, izraz definitivnog finansijskog rezultata koji indicira sveukupni uspjeh preduzeća. On je, dakle, odlučujuće mjerilo efikasnosti korišćenja sredstava, mjerilo uspjeha privređivačke aktivnosti i poslovnosti preduzeća. Riječ je, dakle, o fenomenu, o indikatoru egzistencije i rasta preduzeća. Kada se posmatra sa ovog aspekta, vidi se da ovdje nema bitnih razlika u shvatanjima teoretičara i praktičara, a ne postoje ni bitne razlike u stavovima teoretičara opšte ekonomske teorije i teoretičara ekonomije preduzeća.

U našoj privrednoj praksi i ekonomskoj teoriji prihvaćeno je da je rentabilnost izraz konačnog finansijskog efekta ulaganja sredstava, odnosno izraz ukupnog uspjeha preduzeća. Pojmovna određenost rentabilnosti nije sporna. Međutim, metodološki prilazi rentabilnosti i metode obrade su sporne. Naime, dok teoretičari opšte ekonomske teorije prilaze rentabilnosti kao inicijatoru, osnovnom pokretaču ciklusa reprodukcije, bez pretenzija da se otkriju i izuče faktori koji determinišu tako shvaćenu rentabilnost, teoretičari ekonomije preduzeća prilaze tom fenomenu kao končnom izrazu uspjeha poslovanja preduzeća.

Takav prilaz je samo polazna osnova, pri čemu je najvažnije da se otkriju uzroci i faktori koji uslovljavaju rentabilnost, da bi se potencirali oni sa pozitivnim efektom i eliminisali oni sa negativnim dejstvom, čime bi se u krajnoj liniji doprinijelo povećanju rentabilnosti kao konačnog poslovnog uspjeha i podigao kvalitet ekonomije na viši nivo. U našoj literaturi (ekonomskoj) postoji prilično neujednačena gledišta na kompleks rentabilnosti.

Ovo se ne odnosi na njegovu ekonomsku sadržinu, već na formalnu – metodološku stranu, jer nije svejedno da li se za uložena sredstva uzimaju angažovana ili utrošena sredstva. Radi se, naime, o dva koncepta rentabilnosti. Kod jednog, pored visine sume, bitnu ulogu igra i koeficijent angažovanja, vrijeme angažovanosti sredstava, a kod drugog ulaganje je izraženo troškovima, pa vrijeme tu uopšte nije faktor rentabilnosti.

3

1. POJAM I ZNAČAJ RENTABILNOSTI

1.1. Pojam rentabilnosti

Rentabilnost (eng. profitability, lat. rentabilitas, donošenje prihoda, isplativost, unosnost) predstavlja svodni parcijalni princip ekonomije reprodukcije koji predočava unosnost angažovanih sredstava (uloženog kapitala) u nekom vremenskom razdoblju, odnosno u nekom poslu, a iskazuje se kroz ostvarene dobiti (poslovnog rezultata, profita) i sume angažovanih sredstava (uloženog kapitala). Drugim riječima, rentabilnost je ekonomsko mjerilo uspješnosti poslovanja.

Ekonomski smisao principa rentabilnosti poistovijećen je sa zahtjevom ili težnjom da se ostvari što veća dobit sa što manjim angažovanjem sredstava u reprodukciji. Centralna polja u realizacija principa rentabilnosti su:1

maksimalan dohodak ostvaren putem maksimalnog zajedničkog dohotka, minimalna angažovana sredstva

Rentabilnost predstavlja ekonomski princip poslovanja preduzeća čijom se primjenom – sa manjom manjom masom angažovanih sredstava ostvaruje veća dobit. Ona pokazuje i izražava efikasnost angažovanih sredstava, kao i isplativost poslovanja preduzeća. Rentabilnost je jedan od najznačajnijih izraza kvaliteta ekonomije poslovanja svakog preduzeća. Riječ rentabilan je francuskog porijekla i znači „unosan“ odnosno posao koji se isplati.

Dobitak je motiv onog ko raspolaže slobodnim sredstvima – kapitalom da svoja sredstva i energiju, pamet i radnu snagu uloži u privrednu aktivnost i da na osnovu uložene energije, pomoću sredstava ostvari dobitak, koji će mu obezbjeđivati željeni nivo života, a za preduzeće opstanak i kontinuitet poslovanja, kao i razvoj, odnosno podizanje nivoa poslovanja i kvaliteta ekonomije na viši nivo.

Na drugoj strani su ulaganja preduzeća, kao nužni faktor njegovog poslovanja, ekonomskih aktivnosti i stvaranja rezultata. Ulaganja se ispoljavaju u obliku angažovanja i trošenja. Poslovanje preduzeća je uspešnije ako se rezultati stvaraju uz manje trošenje i angažovanje sredstava. Smanjivanje angažovanja i trošenja sredstava je jedan od njegovih trajnih ekonomskih ciljeva. Ako su prihodi veći od rashoda, ostvarena je dobit, odnosno poslovanje je bilo rentabilno. Ako su prihodi manji od rashoda, ostvaren je gubitak, odnosno poslovanje je bilo nerentabilno.

1.2. Značaj rentabilnosti

Pojam rentabilnosti vezan je za pojam dobiti. Ako su prihodi veći od rashoda, ostvarena je dobit; odnosno poslovanje je bilo rentabilno. Ako su prihodi manji od rashoda, ostvaren je gubitak; odnosno poslovanje je bilo nerentabilno. Zbog toga, za vlasnika

1 Marković, M., Poslovanje preduzeća i preduzetništvo, Mostar, 2003., str. 24

4

kapitala, manje je značajan proizvod koji nastaje u preduzeću od poslovnog rezultata (dobit, profit) koji stiče, jer je poslovni rezultat za njega jedina realnost. Dobit je, kao pozitivan poslovni rezultat, cilj i svrha savremene, tržišno orijentisane firme i to, vrlo često, u mjeri da se svjesno potiskuje djelovanje ostalih ciljeva preduzeća.

Za firmu koja ostvaruje rast i postiže dobitak (ali uvijek istu) kaže se da joj dobro ide, ali za firmu koja ostvaruje i rast i sve veću dobit kaže se da joj ide sve bolje. Kada preduzeće donosi gubitak, negativan poslovni rezultat, vlasnik ga radikalno mijenja ili prodaje, odnosno likvidira. Motivacija preduzetnika je ostvarenje profita. Bankar prilikom odobravanja kredita ponaša se na isti način, odnosno plasira kreditna sredstva na temelju očekivane rentabilnosti.

Rentabilnost je različita od preduzeća do preduzeća u okviru iste grane, različita između grana i djelatnosti, a i među nacionalnim privredama. Veličina rentabilnosti pojedinih grana i preduzeća utiče na kretanje kapitala i ulaganje u unosnije poslove. Vlasnici kapitala ulažu kapital na slobodnom finansijskom tržištu, kupujući akcije onih preduzeća od kojih se očekuje da će osigurati veću dividendu i tako usmjeravaju postojeći i reinvestiraju novostvoreni kapital u rentabilnija preduzeća, grane, nacionalne privrede.

Osnovni cilj rentabilnosti je: da se raspoloživim kapitalom postigne maksimalno moguć poslovni rezultat i da se racionalnim ulaganjem kapitala ostvari što veći poslovni rezultat.

1.3. Sadržaj rentabilnosti

U procesu proizvodnje prenosi se vrijednost sredstava za proizvodnju na novi proizvod i stvara se nova, dodajna vrijednost. Realizacijom proizvoda naplaćuje se prenesena vrijednost sredstava za proizvodnju i dobitak kao izraz društvenog priznanja opravdanosti te proizvodnje. Na taj način stvaranjem dobitka uvećava se, oplođava vrijednost u reprodukciji. Ako se veličina ostvarenog dobitka određene ekonomske organizacije posmatra u odnosu na angažovane vrijednosti u toj proizvodnji, tj. ako se posmatra izraz rentabilnosti

R = Ds / Sdobiće se uvid u to kako se vrijednost u njoj uvećala, odnosno oplodila. Zato se na osnovu veličine rentabilnosti i zaključuje o sposobnosti određene ekonomije da oplođava vrijedost.

Rentabilnost se izrazava i odnosom ostvarenog viška vrijednosti (profita) i predujmljenog kapitala (angazovanih sredstava). To je, u stvari, profitna stopa. Međutim, kako je dobitak kao ekonomska kategorija izraz neto rezultata rentabilnost se izrazava odnosom dobitka i angazovanih sredstava. Sposobnost određene ekonomije u oplođavanju vrijednosti zavisi kako od objektivnih tako i od organizacionih faktora.2

2 Perović, M., Kisić, S., Ekonomika preduzeća, Beograd, 2003., str. 32

5

2. PRINCIPI I FAKTORI RENTABILNOSTI

2.1. Izražavanje principa rentabilnosti

Uzimajući u obzir da su izrazom produktivnosti oduhvaćeni obim proizvodnje i utrošci radne snage, a izrazom ekonomičnosti vrijednost proizvodnje i troškovi elemenata proizvodnje, preostali su dohodak i angažovana sredstva čijim odnosom se izražava princip rentabilnosti. Rentabilnost, kao što je već navedeno, predstavlja uspješnost poslovanja.

Poslovni uspjeh može se kvantificirati i izražavati na nekliko načina. Ako je riječ o razlici vrijednosti prihoda i rashoda, uspjeh se izražava dobitkom ili gubitkom u bilansu; ako je riječ o razlici vrijednosti troškova i učinaka, uspjeh se izražava kalkulativnim dobitkom; a ako je posrijedi razlika vrijednosti prihoda i troškova, tada se uspjeh izražava neto novčanim tokom.

Ako se stavi u odnos tako kvantificirani izraz uspjeha preduzeće prema uloženom kapitalu, dobija se pokazatelj rentabilnosti. Dobijeni koeficijent pokazuje koliko se jedinica poslovnog rezultata ostvari na jedinicu uloženog kapitala. Pošto bi koeficijent dobijen na osnovu ove formule bio previše neodređen, za mjerenje rentabilnosti potrebno je elemente ovog odnosa preciznije izraziti.

Pri mjerenju rentabilnosti, kao uloženi kapital može se uzeti:3

Sopstveni kapital preduzeća, odnosno kapital preduzeća za koji ne postoji obaveza vraćanja (društveni kapital; fond ulagača- akcijski kapital, trajni kapital, inokosni kapital; rezerve) i

Sredstva preduzeća, tj. prosječna vrijednost uloženih sredstava koja su iskorišćena za ostvarivanje poslovnih rezultata (osnovna sredstva- neotpisani dio; obrtna sredstva; dugoročna i kratkoročna finansijska ulaganja).

Sa stanovišta rentabilnosti sopstvenog kapitala, kao poslovni rezultat može se upotrijebiti: dobitak (prije oporezivanja), i čisti dobitak (nakon oporezivanja).

Sa stanovišta rentabilnosti sredstava, kao poslovni rezultat preduzeća može se upotrijebiti:

dobitak uvećan za iznos kamata datih drugima za korišćenje tuđeg kapitala, ostatak dobitka uvećan za iznos kamata datih drugima za korišćenje tuđeg

kapitala.

Pri mjerenju rentabilnosti za razliku od predhodna dva mjerila, umjesto koeficijenta uzima se stopa, jer ona u poređenju sa kamatnom stopom daje jasniju predstavu unosnosti kapitala. Tako je dovoljno uporediti stopu ostvarene rentabilnosti sa kamatnom stopom

3 Pokrajčić, D., Ekonomika preduzeća - principi i ciljevi, Beograd, EF, 2006. , str. 52

6

banke, da se dobije jasna slika uspješnosti poslovanja preduzeća. Npr. ako je stopa rentabilnosti manja od bančine stope, kapital nije dobro uložen i obratno.

Razlikujemo sljedeće izraze rentabilnosti: za rentabilnost sopstvenog kapitala, za rentabilnost sredstava preduzeća.

2.2. Faktori rentabilnosti

Kompleks rentabilnosti obuhvata odnos između rezultata i ulaganja – odnosno dobiti i angažovanih sredstava. I na jednu i na drugu kategoriju djeluju isti faktori, ali i specifični. Dobit je prije svega rezultat djelovanja faktora ukupnog prihoda i ukupnih rashoda, odnosno tržišnih uticaja – a angažovana sredstva su rezultanta brojnih tržišnih, unutrašnjih, organizacionih i vremenskih faktora.S druge strane, svi faktori koji djeluju na produktivnost i ekonomičnost su i faktori rentabilnosti. Oni utiču na vrijednost ostvarene proizvodnje, čiji je izraz dobit kao jedno od mjerila rentabilnosti.

Na visinu dobiti utiču: tržišni faktori, obim proizvodnje, asortiman proizvoda, cijena i utrošci sredstava za proizvodnju i radne snage, stepen korišćenja kapaciteta, kao i sklop organizacionih mjera kojima se povećava kvalitet rada i poslovanja

preduzeća.

Tržišni faktori djeluju preko prodajnih cijena proizvoda ili usluga, ali i ulaznih elemenata, odnosno cijena sredstava za rad i predmeta rada. Prodajne cijene utiču na visinu dobiti, a time i direktno na nivo rentabilnosti poslovanja. Prodajne cijene su rezultanta velikog broja eksternih faktora na koje preduzeće ne može uticati. Preko kvaliteta proizvoda, njegovih svojstava, dizajna i slično može se indirektno uticati i na cijene, čiji porast pozitivno utiče na visinu dobiti, a time i rentabilnost, i obrnuto.

Obim ostvarene proizvodnje takođe direktno djeluje na rentabilnost. Veći obim proizvodnje, pri ostalim nepromijenjenim uslovima, povećava rentabilnost i obrnuto.Visina troškova sredstava, materijala i radne snage utiče na rentabilnost, preko angažovanih sredstava. Ovdje je potrebno pratiti visinu utrošaka, odstupanja od prosječnih i standardnih veličina, i preduzimati organizacione mjere kontrole tih utrošaka.

Angažovana sredstva zavise od: veličine sredstava i vremena angažovanja4.

4 Grupa autora, Ekonomika preduzeća, Beograd, EF, 2005., str. 47

7

Veličina angažovanih sredstava utiče na rentabilnost dvojako: ukoliko su angažovana sredstva iznad objektivno potrebnih za rad preduzeća, njihov uticaj na rentabilnost je negativan. Obrnuto, ukoliko se sa manjom veličinom angažovanih sredstava ostvaruje planirana dobit, angažovana sredstva imaju pozitivan uticaj na nivo i kvalitet rentabilnosti.

Vrijeme angažovanja sredstava je objektivno uslovljeno karakteristikama konkretne dijelatnosti preduzeća. Ono se može produžavati zbog nefunkcionalne organizacije, nekvalitetnog rada i motivisanosti za rad i slično. Produžavanje vremena angažovanja sredstava u ciklusu preduzeća smanjuje njegovu rentabilnost i obrnuto.

Organizacionim mjerama se utiče na trajanje vremena i ciklus angažovanja sredstava u preduzeću. Za rentabilnost je bitan i koeficijent obrta kao broj koji pokazuje koliko se puta sredstva obrnu u ciklusu reprodukcije. ako je ovaj koeficijent veći, onda je potrebna manja suma angažovanih sredstava i obrnuto.

2.3. Mogućnosti povećanja rentabilnosti

Mogućnosti povećanja rentabilnosti su mnogobrojne. To su sve one mjere koje utiču na produktivnost i ekonomičnost poslovanja, odnosno koje doprinose povećanju ukupnog prihoda i smanjuju angažovanje sredstava. Na dohodak kao osnovni motiv privređivanja utiču materijalni troškovi reprodukcije i prodajne cijene proizvoda. Ukoliko su materijalni troškovi manji, dohodak je veći. Ukoliko su prodajne cijene proizvoda i usluga veće, to će se pozitivno odraziti na rast dohotka – biće veći.

Na veličinu angažovanih sredstava bitno utiče brzina obrta obrtnih sredstava i stepen korišćenja kapaciteta. Na brzinu obrta obrtnih sredstava i njihovo smanjenje bitno utiče dužina vremena njihovog zadržavanja u pojedinim fazama ciklusa, odnosno u pripremi, proizvodnji i prometu.

Na nedovoljno korišćenje kapaciteta mogu uticati razni faktori kao što su: neadekvatna poslovna orijentacija, pogrešan izbor sredstava, neusklađenost kapaciteta i dr.

Na povećanje rentabilnosti dalje utiču:5

viši nivo organizacije rada, povoljnije cijene sirovina, materijala i usluga, povoljnije prodajne cijene.

5 Marković, M., Poslovanje preduzeća i preduzetništvo, Mostar, 2003., str. 40

8

Osnovne mjere putem kojih se ostvaruje povećana rentabilnost su: mjere organizacione prirode usmjerene na povećanje dohotka i smanjenje

angažovanih sredstava, mjere poslovne politike usmjerene na stvaranje povoljnih uslova privređivanja.

Organizacione mjere u procesu sprovođenja rentabilnosti su vrlo značajne. Ovo se naročito odnosi na odnose prema tržištu, cijeni i dr. Tržišne cijene proizvoda nastaju kao posljedica odnosa između ponude i tražnje i mjera društvene zajednice. Prodajne cijene su cijene po kojima proizvođač realizuje svoje proizvode. Ove cijene mogu odstupiti naviše i naniže u odnosu na tržište.

Razlozi ovih odstupanja u osnovi su sljedeći: odstupanja su izraz organizacionih slabosti ili organizacionih sposobnosti, odstupanja su izraz svjesno trasirane i planski vođene politike cijena.

Organizacione sposobnosti se najčešće izražavaju u poznavanju tržišta, udovoljenju zahtjeva kupaca i dr. U savremenim uslovima kvalitet i širina asortimana sve više postaju osnovni faktor ekonomske uspješnosti poslovanja. U zavisnosti od datih uslova preduzeće preduzima odgovarajuće mjere u politici prodajnih cijena. One mogu biti za povećanje prodajnih cijena ili za njihovo sniženje uz povećanje korišćenja kapaciteta.

9

3. MJERENJE RENTABILNOSTI

Opšti obrazac za izračunavanje rentabilnosti je:

RENTABILNOST = ( POSLOVNI REZULTAT / ULOŽENI KAPITAL)6

Mjerenje rentabilnosti je značajno za alokaciju kapitala i usmjeravanje kapitala u rentabilnija preuzeća što dovodi do stalnog prestruktuiranja poslovanja. Ocjenjujući rentabilnost poslovanja preduzeća kroz navedeni izraz dobićemo uvid kako se vrijednost kapitala u određenoj proizvodnji uvećala odnosno oplodila. Pored navedenog opšteg obrasca, često u praksi u cilju boljeg uvida u rentabilnost poslovanja mogu mjeriti rentabilnost i nekim dopunskim pokazateljima.

R = ( NETO DOBITAK ZA DIVIDENDE / DIONIČARSKA GLAVNICA) x 100

R = ( DOBITAK / ANGAŽOVANA SREDSTVA ) x 100

Razlikuju se dva pristupa merenja rentabilnosti: računovodstveni pristup ekonomski pristup

3.1. Računovodstveni pristup

Računovodstveni pristup merenja rentabilnosti bazira na računovodstvenom konceptu profita, a zove se i prinosni metod. Rentabilnost se mjeri poređenjem ostvarenog profita ili prihoda sa uloženim sredstvima, u zavisnosti od korišćenog pokazatelja. Svi podaci za obračun se uzimaju iz računovodstvenih izvještaja preduzeća (bilans stanja i bilans uspjeha). U praksi se koristi više pokazatelja, jer su svi parcijalni i ne mjere cjelokupnu rentabilnost.

Razlikuju se: mjerenje rentabilnosti preduzeća, mjerenje rentabilnosti poslovnih aktivnosti, sintetički izraz rentabilnosti.

3.1.1. Mjerenje rentabilnosti preduzeća

Mjerenje rentabilnosti preduzeća ima za cilj da kvantifikuje efikasnostu pravljanja ukupnom imovinom preduzeća. Pokazatelji rentabilnosti su indikatori zarađivačke sposobnosti preduzeća, a najčešće se koriste:

neto rentabilnost

6 Šunjić – Beus, M., Ekonomika preduzeća – praktikum, II izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1998., str. 66

10

prinos na ukupna sredstva prinos na vlasnički kapital prihod po akciji.

Neto rentabilnost predstavlja odnos između profita posle poreza i ostvarene prodaje. Izražava se u procentima i pokazuje prinos od prodaje, odnosno koliki je profit ostvaren na svaku novčanu jedinicu od prodaje, pa se zbog toga koristi kao instrument politike prodaje, jer pokazuje da li su proizvodi prihvaćenina tržištu.

Prinos na ukupna sredstva predstavlja odnos između profita posle poreza i ukupnih sredstava preduzeća, a izražava se u procentima i pokazuje prinos vlasnika i kreditora, odnosno koliki je profit ostvaren na knjigovodstvenu vrijednost ukupno uloženih sredstava (sopstvenih i pozajmljenih), pa predstavlja najšire mjerilo rentabilnosti.

Prinos na vlasnički kapital predstavlja odnos između profita posle poreza i vlasničkog kapitala, a izražava se u procentima i pokazuje prinos vlasnika, odnosno koliki je profit ostvaren na knjigovodstvenu vrijednost vlasničkog kapitala, pri čemu je ovaj prinos uvijek veći nego na ukupna sredstva, jer je vlasnički kapital skuplji i rizičniji izvor kapitala.

Prihod po akciji predstavlja odnos između profita poslije poreza i prosječnog broja emitovanih akcija preduzeća, a izražava se kao novčani izraz ili dinarski iznos po akciji, pa predstavlja najvažnije mjerilo rentabilnosti za vlasnike, jer pokazuje njihovu zaradu.

3.1.2. Mjerenje rentabilnosti poslovnih aktivnosti

Mjerenje rentabilnosti poslovnih aktivnosti pokazuje da li se angažovana sredstva koriste efikasno. Prodaja se poredi sa pojedinim vrstama angažovanih sredstava da bi se vidjelo da li su ta sredstva dovoljna da podrže izabrani nivo aktivnosti preduzeća.

Najčešće se koriste sljedeći koeficijenti za mjerenje rentabilnosti poslovnih aktivnosti:7

koeficijent obrta ukupnih sredstava, koeficijent obrta osnovnih sredstava, koeficijent obrta naplativih potraživanja, prosječan period naplate potraživanja, koeficijent obrta zaliha, prosječno vrijeme obrta zaliha.

3.1.3. Sintetički izraz rentabilnosti

Sintetički izraz rentabilnosti povezuje sve parcijalne pokazatelje rentabilnosti i omogućava da se njihovim međusobnim poređenjem odredi ukupna rentabilnost


11

preduzeća. Proizvod neto rentabilnosti i koeficijenta obrta ukupnih sredstava daje prinos na ukupna sredstva, odnosno:

neto rentabilnost x koeficijent obrta = prinos na rentabilnost ukupnih sredstava

Računovodstveni pristup mjerenju rentabilnosti izražava već ostvarenu rentabilnost, na osnovu podataka iz računovodstvenih izvještaja, a pokazatelji su indikatori relativne rentabilnosti, kao rezultat poređenja, pri čemu se vrijednost pokazatelja može odrediti na dva načina:

pokazatelji se izračunavaju za nekoliko godina i porede da bi se vidjelo kako se rentabilnost mijenjala tokom perioda

pokazatelji se izračunavaju za projektovani (pro-forma) izvještaj i porede sa sadašnjim ili prošlim pokazateljima.

3.2. Ekonomski pristup

Ekonomski pristup bazira se na konceptu ekonomskog profita, a zove se i pristup dodate ekonomske vrijednosti. Razlikuju se:

dodata ekonomska vrijednost i prinos na dodatu vrijednost.

3.2.1. Dodata ekonomska vrijednost

Dodata ekonomska vrijednost predstavlja razliku između profita i troškova kapitala pomnožena kapitalom, odnosno:

dodata ekonomska vrijednost = profit – troškovi kapitala x kapital

Ako je pozitivna, onda vlasnici ostvaruju veći prinos nego da su kapital uložili u neko drugo preduzeće istog ili sličnog rizika i obrnuto u slučaju negativne dodate vrijednosti. Troškovi kapitala su oportunitetni troškovi ulaganja i predstavljaju razliku između troškova uzimanja i davanja zajma, jer je to najbolji pokazatelj oportunitetnih troškova ulaganja u sljedeću najbolju upotrebu istog ili sličnog rizika.

Troškovi kapitala zavise od: načina upotrebe kapitala, izvora kapitala (na dug se ne plaća porez), racia zaduženosti (odnos duga i vlasničkog kapitala).

Najčešće se posmatra izvor, a najčešći izvori su dug, akcije i zadržani profit, pa troškovi kapitala zavise od relativnog učešća svakog izvora u ukupnim troškovima finansiranja, pri čemu se u obračunu uzima u obzir da se investirani profit može pozajmiti nekome, da se na dividende plaća porez, ali ne i kamata i da se na dug plaća kamata, ali ne i porez, pa su troškovi ponderisani prosjek ova 3 osnovna izvora kapitala, srazmjerno učešću u ukupnim troškovima finansiranja.

12

Dodata ekonomska vreijdnost se izračunava kada se profit umanji za troškove kapitala i pomnoži uloženim kapitalom i sve dok je veća od troškova kapitala, preduzeće može da povećava svoju rentabilnost. Ovaj pokazatelj najviše koriste investitori i top menadžeri, a predstavlja i najbolji pokazatelj sa aspekta vlasnika, jer uključuje oportunitetne troškove finansiranja.

3.2.2. Prinos na dodatu vrijednost

Prinos na dodatu vrijednost mjeri rentabilnost cjelokupnog procesa reprodukcije,odnosno svakog segmenta lanca vrijednosti i pokazuje doprinos preduzeća u stvaranju vrednosti, kao odnos profita prije poreza i dodate vrijednosti, koja je razlika prihoda i troškova svakog segmenta lanca vrijednosti.

Izračunava se na sljedeći način:8

Ovaj pokazatelj pokazuje prinos koji preduzeće dodaje u lanac vrijednosti, ali za primjenu postoji nedostatak potrebnih podataka, jer ne mogu da se koriste podaci iz računovodstvenih izvještaja zato što se u njima troškovi dijele na direktne i režijske, a ne prema aktivnostima u lancu vrijednosti.


13

4. RENTABILNOST USLOVLJENA VRIJEDNOŠĆU PROIZVODNJE

Ako se pretpostavi da su troškovi elemenata proizvodnje ravni objektivno uslovljenim troškovima, zatim da preduzeće radi punim kapacitetom i da svoje proizvode prodaje po trzisnim cijenama, njegov dobitak – profit biće:

Ds = Q Cq – (Tm + T1 + T 2)

Ovo je maksimalno mogući dobitak u datoj situaciji. Pri ostvarivanju tog dobitka preduzeće će, uz ostale najpovoljnije uslove ostvariti maksimalnu rentabilnost. Preduzeće često radi uz smanjeno korišćtenje kapaciteta. Ako je korišćeni kapacitet Q – q i ako preduzeće pri tome svoje proizvode prodaje po cijenama koje odstupaju od trzisnih cijena, njegov dobitak biće:

Ds = (Q – q) (Cq ± cq) – (Tm + T1 + T2)

Iz ovoga izlazi da bruto prihod moze u dvojakom smislu da utiče na veličinu dobitka, a preko ove i na veličinu rentabilnosti:

kroz smanjenje obima prizvodnje ispod punog korišćenja kapaciteta (q) i kroz odstupanje prodajnih cijena proizvoda od prosječnih trzisnih (cq).

Smanjenje stepena korišćenja kapaciteta (q), smanjuje se količina proizvedenih prizvoda. Ovim se smanjuje i trzišni promet proizvoda i za veličinu toga smanjenja smanjuje se bruto – prihod, a time i dobitak. Ako prodajne cijene proizvoda odstupaju najviše od njihovih prosječnih, trzišnih cijena, to će imati za posljedicu povećanje bruto – prihoda, a preko ovog i povećanje dobitka.9

4.1. Rentabilnost u funkciji troškova sredstava za proizvodnju

Sa stanovišta troškova elemenata proizvodnje, dobitak će biti maksimalan ako su troškovi ravni objektivno uslovljenim. Međutim zbog dejstva organizacionih faktora, troškovi materijalne reprodukcije mogu da porastu iznad objektivno nephodnih troškova:

zbog porasta utroška elemenata proizvodnje za proizvodnju iznad objektivno potrebnih utrošaka (m + i + 1) i

zbog odstupanja nabavnih cijena sredstava za proizvodnju od njihovih prosječnih, trzišnih cijena (cm, ci).

Zbog ovih dvaju momenata, dobitak će se najčešće smanjivati ispod objektivno mogućih dobitaka i iznosiće:

Ds = Q Cq - ﴾(M + m) (Cm ± cm) + (I + i) (Ci ± ci ) + (L + 1) (C1 + c1)﴿.

9 Anđelković, R., Stavrić, B., Berberović, Š., Ekonomika preduzeća, Beograd, KIZ Centar, 2006., str. 73

14

U odgovarajućem smislu smanjivaće se, odnosno povećavati i rentabilnost. Prema tome, sa stanovišta troškova materijalne reprodukcije, na rentabilnost se moze uticati:

djelovanjem u cilju smanjivanja utroška elemenata proizvodnje (m, i, l) i djelovanjem u cilju snizenja nabavnih cijena sredstava za proizvodnju (cm, ci).

4.2. Rentabilnost u funkciji koeficijenta angažovanja

S obzirom na to što je koeficijent abgazovanja ravan β = S / T ,

rentabilnost moze da se izrazi kao:R = Ds / β

Preduzeće će ostvariti rentabilnost samo u slučaju: ako su njegovi troškovi ravni objektivno uslovljenim troškovima (T = T) i ako je ciklus angazovanja sredstava ravan objektivno uslovljenom ciklusu

angazovanja (Hs = Hs).

Stvarni troškovi su najčešće veći od objektivno uslovljenih (T > T) i oni iznose T = T + t.

Zbog ovog organizaciono uslovljenog povećanja stvarnih troškova preko objektivno uslovljenih, sredstva angazovana u proizvodnji neće biti ravna S, već će ona iznositi:

St = S + st

Ovo povećanje angazovanih sredstava, prouzrokovano povećanjem troškova, imaće za posljedicu povećanje koeficijenta angazovanja, tako da će on biti:

S / T = S / T + s / t = β + γt

Srazmjerno ovom povećanju koeficijenta angazovanja smanjivaće se rentabilnost preduzeća, a ovo smanjivanje je posljedica organizaciono uslovljenog povećanja troškova. Drugim riječima, promjena troškova dvostruko djeluje na promjene rentabilnosti :

jedanput na taj način što promjena troškova dovodi do obrnuti proporcionalne promjene dobitka, a ako dobitak raste, rentabilnost takođe raste, ako on opada, rentabilnost takođe opada;

drugi put zbog toga što promjena troškova dovodi do promjene angazovanja sredstava u istom smjeru, a povećenje angazovanja sredstava dovodi do smanjenja rentabilnosti u obrnutom smjeru, dok smanjenje angazovanih sredstava dovodi do povećanja rentabilnosti, opet u suprotnom smjeru.10

10 Anđelković, R., Stavrić, B., Berberović, Š., Ekonomika preduzeća, Beograd, KIZ Centar, 2006. , str. 94

15

4.3. Rentabilnost izražena profitnom stopom

Posmatrano sa stanovišta preduzetnika, vlasnika kapitala koji je angažovan u ciklusu reprodukcije datog preduzeća, rentabilnost se izražava profitnom stopom:

R = pf / S

pri čemu je pf = iznos profita.

Vlasnik kapitala, koji može biti akcionar ili inokosni preduzetnik, odnosno suvlasnik datog preduzeća, zainteresovan je isključivo za što veći profit po jedinici uloženog kapitala. Otuda je profitna stopa za njega pravi pokazatelj rentabilnosti. Međutim, kada se preduzeće posmatra kao firma, odnosno kao organizacioni sistem čiju strukturu čine:

sredstva za proizvodnju, radni kolektiv, upravljački organi i poslovodne funkcije.

Njegovo tekuće poslovanje i razvoj ne mogu se posmatrati samo u svjetlu ostvarivanja profita na kraći rok. Naime, vlasnici uloženog kapitala i upravljački organi preduzeća nastoje da steknu i očuvaju odgovarajuću poziciju na trzištu, da se afirmišu kvalitetom svojih proizvoda i da svoje preduzeće stalno razvijaju.

Bitan uslov za ostvarivanje takvih ciljeva jeste kvalifikovani i upravljački organi i vlasnici uloženog kapitala. Na ovaj način obezbjeđuje se odanost radnika preduzeću i manjuje se fluktuacija zaposleni, čime se doprinosi većem uspjehu poslovanja. Zato su vlasnici kapitala i upravljački organi preduzeća zainteresovani ne samo za svoj profit nego i za veličinu plata, odnosno zarada svojih radnika.

Visina plata radnika, odnosno njihovih zarada ne može se posmatrati samo kao elemenat ulaganja u reprodukciju, (T1). Plate – zarada se moraju posmatrati i kao elemenat razultata. Tako, u uspješnijim preduzećima plate – zarade su više. Ovome treba dodati i ulogu sindikalnog organizovanja radnika, čime se obezbjeđuje da njihove zarade ne budu rezultat samo odnosa ponude i tražnje radne snage, što je slučaj sa cijenama ostala dva elementa proizvodnje – sredstava za rad i materijala.

16

5. RENTABILNOST I TROŠKOVI KAO MJERILA PERFORMANSI POSLOVANJA PREDUZEĆA

Rentabilnost je dvojni izraz kvaliteta ekonomije, jer se na taj kvalitet može uticati i povećanjem dobitka i smanjenjem angažovanih sredstava. Troškovi reprodukcije svojom veličinom i dinamikom predstavljaju istovremeno faktor veličine i dinamike dobitka i angažovanih sredstava. Efikasnijim upravljanjem troškovima mogu se otkriti unutrašnje rezerve za podizanje nivoa kvaliteta ekonomije, te time i povećanja konkurentske sposobnosti i vitalnosti preduzeća na tržištu.

Između poslovnog uspjeha i troškova postoje međuzavisne, tijesno povezane uzročno-posljedične veze i odnosi i to11:

preko ostvarenog dobitka; preko angažovanih sredstava.

5.1. Uticaj troškova na rentabilnost preko ostvarenog dohotka

Troškovi imaju ključnu ulogu i značaj u poslovanju preduzeća. Stvaranje učinka prouzrokuje troškove elemenata proizvodnje. Dakle, troškovi su kao oblik ulaganja neophodni. Njih preduzeće ne može izbjeći, ali efikasnijim upravljanjem može uticati na njihovu veličinu, strukturu i dinamiku. Dobitak na nivou konkretne ekonomije je funkcija razlike ukupnog prihoda i troškova poslovanja.

U tom smislu, troškovi su element rentabilnosti po osnovu i preko uslovljenosti dobitka preduzeća, jer svojom veličinom i dinamikom, troškovi su faktor veličine i dinamike dobitka, a time i rentabilnosti. Ako je iznos ostvarenih troškova veći ili manji od iznosa objektivno potrebnih, doći će do srazmjerne korekcije ostvarenog dobitka, odnosno do srazmjerne korekcije rentabilnosti. Ako se ima u vidu činjenica da je prihod funkcija obima prodaje i cijena proizvoda, slijedi da je, u nastavku, značajno pratiti efekte rentabilnosti koji su time uslovljeni.

Gotov proizvod predstavlja rezultat poslovanja, pa je otuda i element i faktor prihoda i istovremeno nosilac svih troškova poslovanja. Međutim, realni obim proizvodnje je uglavnom manji od tehnički mogućeg. Do ovog smanjenja dolazi iz dva razloga:

prvo, faktori tržišta odnosno tražnje mogu da prouzrokuju smanjeno iskorišćenje kapaciteta, usljed neoptimalnog asortimana ili slabijeg kvaliteta proizvoda;

drugo, nepotpuno korišćenje kapaciteta može biti prouzrokovano lošom organizacijom rada i poslovanja.

Tržišno orijentisana preduzeća, uz fokusiranje poslovne orijentacije na potrošača, mogu efikasnijim upravljanjem da stvore konkurentsku prednost kod potrošača, a time i da ostvare viši kvalitet ekonomije. Efikasnijim upravljanjem, uz dobro istraženo tržište prodaje, promotivne aktivnosti, razne popuste i beneficije, odobrenje kredita, može se


17

omogućiti jačanje ekonomske pozicije na tržištu. Na taj način se ostvaruju i strateški ciljevi konkretne ekonomije.

Menadžment preduzeća, u cilju efikasnog upravljanja troškovima, mora pratiti i analizirati faktore koji utiču na visinu troškova, kako bi shodno tome preduzeo adekvatne mjere u cilju diferenciranja povećanih troškova prema grupama faktora.

U tu svrhu, potrebno je odvojeno posmatrati suvišna trošenja nastala: usljed povećanih utrošaka elemenata proizvodnje (tu), po osnovu nabavnih cijena proizvodnih faktora (tc), posebno prema uzrocima koji uslovljavaju nepotpuno korišćenje kapaciteta (q) i, odstupanje prodajnih od tržišnih cena prodaje (cq).

Analiza efikasnosti upravljanja troškovima treba da obuhvati i analizu troškova po mjestima nastanka, kao i po nosiocima troškova. Pravilnim lociranjem suvišnih trošenja ostvaruje se nadzor nad racionalnošću trošenja. Na taj način, efikasnijim upravljanjem mogu se preduzeti odgovarajuće mjere za eliminisanje suvišnih trošenja. Otklanjanje neopravdano nastalih troškova predstavlja zdravu osnovu za sniženje cene koštanja, stalnu i sigurnu osnovu za povećanje dobitka iz kog se mogu zadovoljiti potrebe opstanka, ali i rasta i razvoja preduzeća.

5.2. Uticaj troškova na rentabilnost preko angažovanih sredstava

Pri datom dobitku, rentabilnost poslovanja postaje funkcija angažovanih sredstava. Pod angažovanjem sredstava u reprodukciji podrazumijeva se ulaganje sredstava u proces reprodukcije s ciljem da se omogući bilo proizvodnja bilo razmjena i procesu reprodukcije i da se, po okončanju razmjene, reprodukuje suma angažovanih sredstava koja je utrošena na svom kružnom putu kroz reprodukciju.12 Dakle, smisao angažovanja sredstava je obezbjeđenje funkcionisanja preduzeća i kontinuiteta reprodukcije.

S obzirom na to da je suma angažovanih sredstava ravna umnošku koeficijenta angažovanja i troškova, a troškovi su opet funkcija utrošaka i cijena, to se oni javljaju ne samo kao elementi dobitka, već su istovremeno i elementi angažovanih sredstava. Stoga, upravljanje troškovima u cilju poboljšanja poslovnog uspjeha – rentabilnosti, zahtijeva i praćenje uticaja troškova na promjene u sumi angažovanih sredstava, jer, pod uticajem promjene troškova dolazi istovremeno i do promjene u sumi angažovanih sredstava.

Na menadžmentu preduzeća je da blagovremeno uoči sve karakteristike tehničke strukture i prirodnih uslova poslovanja kako bi adekvatnim mjerama u dugom roku preko njih uticao na povećanje efikasnosti poslovanja. U kratkom roku menadžment preduzeća ne može da utiče na objektivne faktore. Međutim, kratkoročnim mjerama, putem efikasnijeg organizovanja poslovanja, menadžment preduzeća može da utiče na organizacione faktore.


18

Budući da suvišno trošenje elemenata proizvodnje (kalo, škart, rastur materijala), sva odstupanja trošenja radne snage od standardnih trošenja, lom i kvar sredstava za rad, produžavaju vrijeme trajanja pojedinih operacija faza i ciklusa rada, to ima za posljedicu promjenu rentabilnosti kroz promjenu troškova i kroz koeficijent angažovanja. Poslovna sredstva se angažuju u reprodukciji kao funkcija pojedinačnih suma i vremena njihove vezanosti za ciklus angažovanja.

I na sumu i na vrijeme vezanosti sredstava djeluju objektivni i organizacioni faktori. Otuda sve mjere kojima se utiče na organizaciono smanjenje angažovanih sredstava i odgovarajući organizaciono uslovljeni koeficijent daju uvid u mjere poslovne politike u kratkom roku na povećanje ostvarene rentabilnosti.13

Budući da su troškovi funkcija utrošaka i cijena, potrebno je odvojeno pratiti efekte promjena u sumi angažovanih sredstava i po tom osnovu. Svako povećanje troškova nastalo usljed organizaciono uslovljenih povećanja utrošaka u odnosu na potrebne, uslovljava povećanje angažovanih sredstava preko povećanja koeficijenta angažovanja. Isto tako, svaka promjena troškova po osnovu i preko cijena uslovljava srazmjernu promjenu angažovanih sredstava.

Mere poslovne politike ka povećanju rentabilnosti, kao izraza poslovnog uspjeha, usmjerene su ka smanjenju angažovanja sredstava preko troškova elemenata proizvodnje, bolje korišćenje proizvodnog potencijala preduzeća i niže nabavne cijene elemenata proizvodnje14.

13 Grupa autora, Ekonomika preduzeća, Beograd, EF, 2005. , str. 14614 Grupa autora, Ekonomika preduzeća, Beograd, EF, 2005. , str. 149

19

ZAKLJUČAK

Ekonomska suština i smisao kompleksa rentabilnosti ogleda se u cjelihodnosti korišćenja sredstava angažovanih u reprodukciji. Rentabilnost je, dakle, sintetički indikator, ali nije pokazatelj ukupnog poslovnog uspjeha – kvaliteta ekonomije. Ona, kao i ostali indikatori uspjeha, je parcijalni (fazni indikator) ukupnog poslovnog uspjeha. Međutim, značaj pojedinih indikatora, sa stanovništva izražavanja ukupnog poslovnog poslovnog uspeha, nije isti. Najopštije izražavanje kvaliteta ekonomije, shvaćene kao konačni poslovni uspjeh, jeste u dohotku i u angažovanim sredstvima, jer su u njima obuhvaćeni svi elementi rezultata (sem produktivnosti) i svi elementi oblici i vidovi ulaganja potrebnih za ostvarenje takvih rezultata. Princip rentabilnosti svodi se na zahtjev da se ostvari maksimalni dohodak sa minimalnim angažovanjem sredstava u reprodukciji.

Elementi kompleksa rentabilnosti jesu elementi dohotka i angažovanih sredstava. Njihovim odnosom određuje se i mjeri kvalitet ekonomije reprodukcije. Taj kvalitet ekonomije je ukupni ukoliko se mjeri odnosom ukupnog ostvarenog dohotka i ukupno angažovanih sredstava, a parcijalni ukoliko se mjeri odnosom pojedinih kvota dohotka i angažovanih sredstava. Ti parcijalni kvaliteti ekonomije imaju veliku metodološku analitičku vrijednost, jer se preko njih i kroz njih ogleda uticaj pojedinih faktora koji determinišu takav kvalitet.

Elementi kompleksa rentabilnosti, takođe, su i faktori koji utiču na formiranje dohotka i na angažovana sredstva, jer se njihovim djelovanjem formira kvalitet ekonomije uslovljen kompleksom rentabilnosti.Kompleks rentabilnosti, za razliku od kompleksa produktivnosti i kompleksa ekonomičnosti, predstavlja dvojni izraz kvaliteta ekonomije. Dvojnost izraza rentabilnosti odnosi se na zahtjev ovog principa da se uz minimalna angažovanja sredstva u reprodukciji ostvari veći profit.

Cilj svakog preduzeća, odnosno radne organizacije je da uspješno posluje u postojećim okolnostima i uslovima u kojima egzistira. Da bi ovaj cilj (uspješno poslovanje) ostvarila, svaka radna organizacija mora da ostvari i ispoštuje sve ekonomske principe poslovanja. Samo dosljednim sprovođenjm i poštovanjem postavljenih i utvrđenih pincipa i ekonomskih pokazatelja radna organizacija će ostvarivati zacrtane i željene rezultate koji će, pak, omogućiti dalji razvoj i napredak organizacije.

U kontekstu ovoga i princip rentabilnosti ima veoma značajnu ulogu, posebno kao potpuno mjeriva kategorija. Rentabilnost se može postići maksizimiranjem dobitka u dugom roku, a to se može postići maksimiziranjem dobiti u kratkom roku. S druge strane, u sklopu finansiske politike, finansiske snage, takođe, je rentabilnost, ali se u okviru tog istog cilja zahtijeva i trajna sposobnost finansiranja, koja se ne može ostvariti samo maksizimiranjem neto dobitka, već i njegovom adekvatnom raspodjelom. Jednom riječju, uspješno i stabilno poslovanje zahtijeva potpunu predanost i disciplinu u sprovođenju dobro planiranih djelatnosti i poslova uz maksimalno uvažavanje i primjenu svih ekonomskih principa i poslovne etike.

20

LITERATURA

1. Anđelković, R., Stavrić, B., Berberović, Š., Ekonomika preduzeća, Beograd, KIZ Centar, 2006.

2. Grupa autora, Ekonomika preduzeća, Beograd, EF, 2005. 3. Ničić, M., Menadžment troškova, Niš, 2003. 4. Pokrajčić, D., Ekonomika preduzeća - principi i ciljevi, Beograd, EF, 2006. 5. Šunjić – Beus, M., Ekonomika preduzeća – praktikum, II izdanje, Svjetlost,

Sarajevo, 1998.6. Mrković, M., Poslovanje preduzeća i preduzetništvo, Mostar, 2003.7. Perović, M., Kisić, S., Ekonomika preduzeća, Beograd, 2003.

21

rentabilnost

Documents