reporta@a ogledalo u njujorku njujork u …ogledalo u srbiji, gde su obi{li srpske crkve i manastire...
TRANSCRIPT
K
rajem pro{log meseca je u
Njujorku u Sabornoj Crkvi Svetog
Save i zvani~no predstavljeno
Srpsko Ogledalo. Iako se u Njujorku ve}
godinama ~itaju na{e novine, ovo je bilo
prvi put da smo se dirktno sreli sa na{im
~itaocima i zvani~no predstavili.
Na slavi Kola Srpskih Sestara,
pred stotinak Njujor~ana, na{a urednica
Slavica Petrovi} predstavila je Ogledalo i
istakla da je uloga na{eg lista da informi{e,
zbli`i i ujedini nas Srbe u Americi, ali i da
nam pomogne u odr`avanju veze sa na{om
maticom Srbijom.
Prota Djokan Majstorovi},
stare{ina na{e najve}e i najlep{e Crkve u
Americi, toplo je pozdravio na{u urednicu
i sa oktobarskim brojem Ogledala u ruka-
ma, rekao da nama Srbima u dijaspori tre-
baju ovakve novine koje promovi{u na{u
veru, kulturu i bogatu tradiciju i da ih on
redovno ~ita.
“Ogledalo nas povezuje sve od
^ikaga preko Pitsburga i Klivlenda do
Njujorka i Va{ingtona, Feniksa, Jeksonvila,
Majamija, ili bolje re~eno od Atlantika do
Pacifika”- rekao je prota i naglasio da je
“Ogledalo spona koja nas zbli`ava i spaja
i trebao bi da smo ponosni {to imamo
jedan ovakav srpski list. Zato nam je drago
{to se Ogledalo i zvani~no predstavlja
na{im ljudima u Njujorku jer se o Njujorku
i nama ~esto pi{e na stranicama Ogledala”.
U ekipi Ogledala u Njujorku bio
je i popularni “Dzo Moler” pisac koji pi{e
o nama u Dijaspori sa malo nostalgije ali
sa mnogo smisla za pravi `ivot i “sitnice”
poput ose}anja – koje `ivot zna~e.
D`o Moler je pseudonim Milana
Kneselca, in`enjera, koji “ farba” i kon-
troli{e Njujor{ke mostove i pi{e najlep{e
nostalgi~ne pri~e o nama, pri~e u kojima
svako mo`e da pronadje i prepozna sebe.
Na{ stari saradnik iz Njujorka,
Aleksa Stojkovi}, poklonio je svim prisut-
nima novi broj Ogledala, a zatim je usledi-
lo i pijavljivanje za predplatu.
Tako je prvi predplatnik Ogledala
iz Njujorka, tom prilikom, postao gospodin
George Brozak, jedan od najstarijih ali i
najaktivnijih parohijana na{e Crkve na
Menhetnu.
Dru`enje Ogledala i Njujor~ana
nastavljeno je uz slavski ru~ak i veselje, a
kako je bilo najbolje pokazuje foto repor-
ta`a koju je snimila na{a saradnica iz
Njujorka Darinka Lu~i}. Ali je vredno
pomenuti da je za odli~no raspolo`enje
mnogo doprineo svojim orkestrom i zvuci-
ma svoje harmonike na kojoj je sa mnogo
du{e i virtuoznosti svirao ^eda Jovanovi}.
Dakle Ogledalo se predstavilo
Njujor~anima, a oni su nam pri~ali {ta se u
Njujorku de{ava i {ta se planira.
Teslino Memorijalno Dru{tvo
obele`ava ove godine tridesetogodi{njicu
od osnivanja. Bilo je to tri decenije zaista
plodnog i uspe{nog rada.
“Sada ve} svi mnogo vi{e znaju o
Nikoli Tesli i njegovom radu” ka`e doktor
Ljuba Vujovi} generalni sekretar Teslinog
dru{tva “Tesla Memorial Society of New
York”.
Znaju zahvaljuju}i ba{ Teslinom
Drustvu i li~no doktoru Vujovi}u, jer je
zahvaljuju}i njima u Njujorku postavljeno
nekoliko obele`ja u ~ast Nikole Tesle i nje-
govog dela.
Trg kod Brajant Parka, u kome je
Tesla hranio golubove zove se Tesla
Corner, na hotelu “Njujorker”, u kome je
Tesla stanovao, postavljena je spomen
plo~a, a hotel “Gerlag” iz koga je Tesla
slao prve radio signale, postao je muzej
telekomunikacija. Na samom ulazu nalazi
se veliki bareljef sa Teslom koji sedi u lab-
oratoriji pod snopom munja iz njegovog
generatora.
Teslino dru{tvo i doktor Vujovi}
spasli su ostatke Teslinog tornja i labora-
toriju na Long Ajlendu. Umesto prodaje i
ru{enja ovaj kompleks }e biti progla{en za
nacionalno blago ili kulturni spomenik
Njujorka. Bi}e to i kultno mesto za nas
Srbe jer Nikola Tesla je ve} postao za{titni
znak Ikona svih nas koji `ivimo u
Dijaspori.
Pre nekoliko dana u na{em
Genralnom konzulatu, a i u poznatoj Union
Galeriji na jo{ poznatijem Union Skveru,
otvorena je izlo`ba Miljana Suknovi}a,
na{eg slikara iz Beograda. Miljan je
arhitekta koji je studirao u Beogradu,
Pragu, Firenci, Hamburgu i Njujorku.
Njegova opsesija bojama
eksplodirala je u divne slike i murale od
kojih neki krase i zidove Firence i Bolonje.
Izlo`ba je jo{ otvorene, a slike je uvek
najbolje videti u`ivo.
Njujor~ani najavljuju i poetsko
ve~e posve}eno Desanki Maksimovi} i
na{im pesnicima iz Dijaspore. Naime,
uskoro im u goste dolazi pesni~ko dru{tvo
“Desanka Maksimovi}” iz Toronta.
Posebno treba pomenuti Veliki
godi{nji Bal koji }e se odr`ati 7. novembra
u West Klubu u samom centru Menhetna.
Ove godine obele`ava se 65 god-
ina od kako je Gotska katedrala izmedju
25. i 26. ulice u neposrednoj blizini
Brodveja, postala Srpska Pravoslavna
Crkva.
Ova velelepna gradjevina je kul-
turni i duhovni spomenik Njujorka i ve}
vi{e od pola veka na{a saborna crkva Sveti
Sava, koju svi zovu Kapija Pravoslavlja u
Americi.
Srbi su u odr`avanje i restauraci-
ju svoje crkve ulo`ili nekoliko milona
dolara, menjaju}i krov, ~iste}i fasadu,
obnavljaju}i instalacije ali ostalo je jo{
mnogo toga {to treba uraditi pa }e i ovo-
godi{nji Banket biti odr`an u cilju prikupl-
janja novih sredstava.
I eto tako se zavr{ilo gostovanje
ekipe Ogledala u Njujorku, ali samo u
nedelju, ve} u ~etvrtak uve~e Njujor{ka srps-
ka televizija prikazala je video zapis o
boravku na{ih ljudi u organizaciji lista
Ogledalo u Srbiji, gde su obi{li srpske crkve
i manastire i posetili Sabor truba~a u Gu~i. Na
zahtev gledalaca emisja }e biti ponovljena.
Dakle predstavljanje ogledala u
Njujorku bilo je zaista lepo i korisno. Bolje
smo se upoznali, razmenili misli i informa-
cije, zbli`ili se, a to je na{ osnovni cilj.
Iz Njujorka
Milan Lu~i}
11
R E P O R T A @ A
Novembar 2009.
OGLEDALO U NJUJORKU
NJUJORK U OGLEDALU
Slavica sa svojim saradnicima iz Njujorka:
Lu~i} Milan i Dara, D`o Moler i Aleksa Stojkovi}
Prota \okan
Majstorovi}
Hotel “Njujorker”
Dr. Ljubo Vujovi}, generalni sekretar “Tesla Memorial Society of New York”,
ispred “ Kluba in`enjera” i komemorativne plakete
Crkva Sv. Save U Njujorku
12 Novembar 2009.
N
egde, na kraju pristani{ta,
na~i~kanog nekim barakama, `iveo
je on, Desko. Radio je po dokovi-
ma, nosio te{ki teret i polako stario tu,
pored vode, izme|u pristani{nih hala i velik-
ih brodova. Godine su polako prolazile,
talasi pevali uvek istu pesmu, a on, ne
misle}i ni o ~emu, nosio svoj teret i strplji-
vo dokraj~ivao svaki radni dan. Oni, koji su
ga dugo znali, ka`u da nikada nije zakasnio
na posao, iako ru~ni sat nije imao ili ga jed-
nostavno nije nosio. Posle odra|enih osam
sati, negde oko pet uve~e, odlazio je u
veliko kupatilo gde se prao, presvla~io i
odlazio ku}i. Nije Desko govorio engleski,
nije ni srpski, }utao je i radio. Izgledao je
kao neka siva ljudska ma{ina koja dolazi na
posao, radi i odlazi. Dugo je stanovao u jed-
nom podrumu koji mu je izdao neki Italijan,
vlasnik picerije u Tre}oj aveniji. Tu, u tom
podrumu imao je samo krevet, sto, stolicu i
ne{to nalik {ifonjeru. Bio je tu na {ifonjeru
i jedan kartonski kofer, koji je doneo kada
je pre ~etrdeset godina do{ao u Bruklin i tu
ostao do dana dana{njeg. Lako se tada
dolazilo do posla i on se zaposlio kao lu~ki
radnik, nosa~, ~ista~, i sve {to je trebalo, on
je radio.
Sve je razumeo {ta su mu govo-
rili, Italijani na italijanskom, Ameri na
engleskom, neki Rumuni na rumunskom,
sve ih je Desko razumeo, ali ni{ta nije
odgovarao osim onog OKEJ, kojim je
hteo da ka`e da se sla`e i da je razumeo
{ta mu je re~eno. Okej, i to je sve. Neki
Irci, koji su kasnije do{li i nisu mogli da
iskam~e od njega ni jednu jedinu re~,
nazva{e ga “Mister Okej”. Nije zalazio u
kafane niti Go-Go barove. Odlazio bi sa
posla pravo ku}i i tu ostajao do jutra, a
onda na posao. Retko bi ga videli kako bi,
sede}i na steni pla`e Koni Island, slu{ao
talase, zagledan negde u daleku pu~inu.
Sedeo bi satima, a onda odlazio u onaj
svoj krevet i spavao do svanu}a. Bio je
prvi na poslu. Ponekad bi do{ao prerano i
sedeo ispred glavne kapije, ~ekaju}i da je
~uvar otvori u sedam sati ujutru.
Pro{lo je u tom jednoli~nom
sivom krugu `ivljenja ~itavih ~etrdeset
godina i poslovo|a pozva Deska u kance-
lariju da mu ka`e da je vreme da se pen-
zioni{e jer je napunio {ezdeset pet godina,
a u samoj firmi radio je ~etrdeset godina.
Vreme je, Mister Okej, da idete
u penziju. Po{teno ste zaradili i sada je
vreme odmora. Penzija, {ezdeset pet god-
ina `ivota, ~etrdeset godina no{enja tereta
po pristani{tu. Znao je sve ljude koji su
tu radili i brodove koji su pristajali.
Sobica u suterenu i to je bilo sve. Oni
ve~ernji sati, provedeni na stenama pored
obale bili su odmor umornog tela koje
nije znalo da stane ni za trenutak za onih
osam sati rada. Sada }e imati vi{e vreme-
na da slu{a talase i odmara pogled, gleda-
ju}i u plavu daljinu. [ta je drugo mogao
da radi. Sada bi ponovo ustajao u svanu}e
i odlazio na stene pored okeana i gledao
u daljinu. Odatle je nekada davno oti{ao.
Nikome se nije javljao u starom kraju i
niko mu nikada nije napisao pismo, a
telefon nije ni imao. Sedeo je tu, na tim
stenama po ceo dan i shvatio da je `ivot
pro{ao. Pro{ao je ceo `ivot za ovih {ezde-
set pet godina, mislio je, gledaju}i u
daljinu. [ta je ostalo sada, {ta da se radi?
Posle dva meseca oti{ao je u kancelariju
firme za koju je radio i pitao da li mo`e
da radi jo{ koju godinu.
“Za{to?”, upitala ga je slu`beni-
ca, gledaju}i njegovo izmu~eno lice, puno
bora i bez ikakvog izraza. Telo mu je za
ova dva meseca nekako postalo slabo i
kao da se su{ilo, pogled mu se gasio, a
ruke mlitavo visile. Bilo mu je te{ko da
pri~a sa ~inovnicom koja ga je za~u|eno
gledala. On je }utao, a onda tiho re~e:
”Ho}u da radim”, zatim u}uta,
pa posle pauze dodade: “jo{”. Slu`benica
je videla da ne mo`e sa njim normalno
da pri~a pa pozva poslovo|u koji ga je
dobro znao.
“Mister Okej, ho}ete ponovo da
radite? Da li sam ja to dobro razumeo?”
“Okej”, odgovori Desko, a zatim ponovi:
“Okej”. Poslovo|a ga je gledao i bi mu
jasno da ovaj ~ovek, ukoliko se ne vrati na
posao i ponovo ne u|e u rutinu kojom je
tako dugo i dosadno `iveo, umre}e kao
riba na suvom. Ve} je dovoljno popustio i
oslabio da se jedva dr`ao na nogama.
Sedenje pored mora ga nije odmorilo,
njemu telo nije naviklo na du`i odmor od
dan-dva i on je morao “pod hitno” na
posao.
“@alosno, ovakvog nikada nisam
imao u slu`bi”, mislio je poslovo|a i
gledao sa`aljivo Deska. Kona~no mu re~e:
“Okej, po~inje{ za dve nedelje.
Ne mogu odmah da te uzmem, treba papiri
da se srede, a i nije sezona, ali, za dve
nedelje bi}e sve okej. Okej?”
“Okej”, re~e Desko i polako iza|e
iz kancelarije.
Slede}e dve nedelje vi|ali su ga
kako ide na one stene i gleda u more,
slu{aju}i pesmu talasa i krike galebova.
Posle dve nedelje nije ga bilo. Nije se
pojavio na poslu i poslovo|i bi to sumnji-
vo te pro{eta do stana gde je “Mister
Okej” `iveo. Na{ao ga je u krevetu,
mrtvog. Bio je sve`e obrijan i pored njega
je stajala kesa sa upakovanim sendvi~em i
{olja sa kafom. Skoro je umro, nema neko-
liko sati. Izgleda ba{ kao da je polazio na
posao, ovog jutra. Ovo mu je bilo prvo
zaka{njenje, i poslednje, pomisli poslovo|a
i skinu kapu, stoje}i pored kreveta na
kome je Desko, sve`e obrijan i spreman za
posao, le`ao nepomi~no.
Nostalgi~ne pri~e iz Bruklina Pi{e: D`o Moler
MISTER OKEJ
Pi{e: Mileva - Seka Antoni}
RAZGLEDNICA
IZ KRAVICE
JESEN
Kaplje jesen u kravi~kom ataru,
stazom ispod crkve li{}e }ilim {ara,
plamen njiva bukti u zrelom `aru,
na usahlom vrelu traje drevna poto~ara.
Sipi `ir hrastovom {umom,
na brijegu, uz crkvu, lipa stara,
{kripi zaprega pra{njavim drumom,
{kola se sa djacima razgovara.
Sino} sam stigla iz dalekog svijeta
da kravi~kim `ivopisom du{u napojim...
bude se snena jutra minulih ljeta
pa opet u miholjskom ~airu stojim.
Iz dalekih zaselaka puteljak pliva,
dolinom rijeke do {kole te~e...
s prozora ku}e u {ljiviku
majka me doziva,
kravi~kim nebom spusta se ve~e.
VIJEN^ENJE LUKA
Ispred ku}e, na ponjavi
cijelo jutro majka radi,
zrelim lukom vijence pravi,
vrsni zanat u njih gradi.
Prsti gipko `ure, lete,
savijaju luka struke,
glavicama kike plete,
potkresuje svakoj brke.
U magazi ispod greda
pletenice izlo`ila,
sa divljenjem u njih gleda
pletilja moja, rano ostarila.
Kravica je jedno od ve}ih sela na podru~ju op{tine Bratunac, u
Republici Srpskoj. Oduvek se njen atar isticao ~istom prirodom,
lepotom livada, izvora i {uma, a stanovnici kao vredni i ~estiti doma}ini.
Kravi~ana danas ima svud po svetu, a Mileva Seka – Antoni} }e nam
u narednim brojevima OGLEDALA, ovo selo predstavljati kroz poeziju,
pri~ice, reporta`e, anegdote...
V A [ E P R I ^ E
13
B I Z N I S
Novembar 2009.
Za va{ novi izgled i novi imid` preporu~ujemo Le French Twist
Sigurno }ete biti zadovoljni kreacijom frizure
i svojim novim izgledom.
Pored odli~nog servisa
La French Twist vam nudi:
- Najkvalitetnije nema~ke boje, koje }e osve`iti
va{e lice i dati prirodan sjaj va{oj kosi.
- Dogradjivanje kose u raznim nijansama.
- [minka.
- A za specijalne prilike Kompletan servis za va{ sve~ani izgled.
LE FRENCH TWIST
Tel 847.965.9003
Pozovite jo{ danas i uverite se
u kvalitetan rad tima
LE FRENCH TWIST-a
Pomenite Ogledalo i dobi}ete
specijalan popust 20%
do kraja novembra.
Na novoj lokaciji u novom izdanju!
814 Civic Center Dr. u Nilesu.
Raskrsnica Oacton i Waukeegan ulica
Dame i gospodo, ~asni oci, bra}o i sestre, dragi prijatelji,
Imam veliko zadovoljstvo da Vas obavestim da je Narodna
Skup{tina R. Srbije, 26. oktobra 2009. godine usvojila prvi
Zakon o dijaspori i Srbima u regionu, koji reguli{e odnose
dr`ave Srbije i na{eg rasejanja, odnosno svih na{ih dr`avljana i
svih pripadnika srpskog naroda bez obzira na mesto ro|enja i
boravka.
Ministarstvo za dijasporu je, od po~etka svog mandata, od jula
meseca 2008. godine bilo odlu~no u nameri da se usvoji ovaj
Zakon koji je kamen temeljac nove politike, oko koje se moramo
svi okupiti, u interesu na{eg naroda i dr`ave. Uspeli smo, zajed-
no sa Vama i svima onima kojima su na srcu na{ narod i na{a
zajedni~ka otad`bina.
@elim Vam, da i dalje, sa ljubavlju i ponosom negujete tradi-
ciju, kulturu i obi~aje zemlje iz koje poti~ete, a uz Vas }e zau-
vek biti na{a zajedni~ka otad`bina, na{a Srbija.
Molim Vas da na sastancima, dru`enjima i nakon svetih slu`bi
u hramovima Srpske pravoslavne crkve informi{ete na{e sunaro-
dnike o najva`nijim elementima Zakona sadr`anim u obra}anju
narodnim poslanicima.
U Beogradu, 29.10.2009. godine
mr Sr|an Sre}kovi}
ministar za dijasporu u Vladi Srbije
Novembar 2009.14
I Z M A T I C E
O
vo je prva antologija ovakve vrste i
koncepcije u na{oj kulturi i
knji`evnosti, pa otuda predstavlja
poseban prirediva~ki projekat, u ~iju real-
izaciju su uklju~ena poetska ostvarenja
grupisana u zavisnosti od toga gde su stvore-
na i gde stvaraju njihovi autori, koji se nalaze
na privremenom ili stalnom radu u Austriji,
Nema~koj, Francuskoj, Gr~koj, Danskoj,
[vedskoj, Kanadi, Americi i Australiji. To je,
dakle, pravi poetski svet u malom, a koji
poti~e sa crnogorskih prostora.
U ovom pesni~kom vencu iz dijas-
pore, sastavljenom od raznovrsnih i ponekad
neujedna~enih lirskih
medaljona, posebno mesto
zauzimaju rodoljubivi i
nostalgi~ni motivi, iz kojih
se ose}aju ljudska dobrota,
blagost, iskrenost i tuga za
rodnim krajem. Pesme su,
tako|e, pro`ete bogatom
tradicijom, folklorom,
desetera~kim nasle|em,
kao i pojedinim eti~kim,
sociolo{kim i drugim
aspektima. Iz biografije
pesnika se mo`e primetiti
da je ostao povelik broj
onih kojima pesmotvora~ko
zanimanje nije nimalo strano. Ima, mo`da, tu
i nekih velikih rezultata, ali ona su jo{ uvek
u opni nagove{taja, u poro|ajnoj ko{uljici, ili,
u krajnjem slu~aju, prisutni su u odre|enoj
meri kod autora sa ve}im brojem izdatih
knjiga i znatno ve}om stvarala~kom reputaci-
jom, kao {to su: Veljko Boji}, Igor Rems,
Lazar Da{i}, Radomir Baturan, Saladin
Burd`ovi} i mnogi drugi.
Cilj ovog izbora jeste da se na jed-
nom mestu okupe zavi~ajni stvaraoci porek-
lom iz Crne Gore, a koji sad `ive i rade u
dijaspori. Mora se priznati da ova poezija
iseljenika ima svoje uspone i padove, koji
nijesu i{li na ruku njenom stvarala~kom
jedinstvu. Zahvaljuju}i prirediva~u dr
Milutinu \uri~kovi}u, ovo stvarala{tvo
biva objedinjeno i sistematizovano, a time
se sti~u povoljniji uslovi za njenu afirmaci-
ju i ponovno o`ivljavanje, odnosno pripajan-
je mati~noj literaturi.
Prirediva~ je napisao koristan
knji`evno-istorijski predgovor o crnogorskoj
dijaspori i njenom stvarala{tvu, dok je mr
Svetlana Kalezi} Radonji} napisala vrlo
nadahnut i precizan pogovor „Tu|i vjetar
pjeva {umama moje glave”. „Povratak” je
knjiga koja ima veliki zna~aj i po tome }e
sigurno na}i svoj put do ~italaca, a mo`e se
o~ekivati da }e biti jo{ zainteresovanih
pojedinaca i institucija za obavljanje ovako
slo`enog, ali i zahtevnog posla.
Od pisaca koji `ive i rade u
Sjedinjenim Ameri~kim
Dr`avama zastupljeni su
slede}i autori: Bla`o M.
Vuleti}, Nikola Petanovi},
Rastko Stani{i}, Vuko R.
\uri{i}, Dragan Rajkovi},
Veljko P. Boji}, Hasan
Pupovic, Milan V. Popovi}
i Milan \uri~kovi}.
Antologija je, ina~e, izaz-
vala veliku pa`nju
knji`evne kritike i {ire
javnosti u zemlji i dijaspori.
Radmila
Tripkovi}
Podgorica
Dr Milutin \uri~kovi}: POVRATAK, Antologija poezije iseljenika iz
Crne Gore, „Gligorije Dijak” i Centar za iseljenike, Podgorica, 2008.
POETSKA DIJASPORA
Republika Srbija
Ministarstvo za dijasporu
Organizacijama, klubovima, dru`enjima,
crkveno-{kolskim op{tinama u rasejanju
PRIKAZ KNJIGE
15
B I Z N I S
Novembar 2009.
F O T O R E P O R T A @ A
Novembar 2009.16
Kolege muzi~ari Bane, Dule, Joca i Milo{
Gosti Ogledala
Recital: Ana, Vlatko, Isidora i Petar
Prijatelji Ogledala
Mika, Zoran, Milutin i SuzanaNada i Dijana
Marijana, Slavica i Sanja
Moma Nikoli}, Lisa Milena i Bane \or|evi}
Boban, Mila, Marko i Mi{a
Andja, Boske i Sini{a
Deki, Milo{ i Joca
Neda i Deki
Vojkan, Ana-Marija i Nena
Gen. konzul RS u ^ikagu Desko
Nikitovi} i Dr. ^upi}
Zoran, Nata{a i Sa{a
SA PROSLAVE OSME GODI[NJICE OGLEDALA
B I Z N I S
17Novembar 2009.
B I Z N I S
18 Novembar 2009.
B I O G R A F I J E
19
I
u poznim sedamdesetim bio je otmen
u hodu, visokog stasa, prosede kose
{to mu je davalo poseban {arm. Ko je
sa njim imao sre}e da popri~a, pun utisa-
ka se prise}ao njegovih beseda.
Veljko Petrovi}, svojevremeno
upravnik Narodnog muzeja u Beogradu,
predsednik Matice srpske u Novom Sadu,
akademik, oven~an slavom svojih pesama
i pri~a.
Ro|en je u Somboru 5. februara
1884. ^etiri nedelje kasnije umire mu
majka, a neute{ni otac tada odlazi u man-
astir i postaje kalu|er Gerasim. Brigu o
Veljku preuzele su sestra i tetka.
Sa prvim slovima u {koli po~eo
je da ~ita i prve knjige. Nije birao. ^itao
je sve {to mu je dolazilo pod ruku.
Narodnim pesmama je bio odu{evljen.
Kao gimnazijalac tokom letnjih
raspusta dolazio je u Beograd.
Sombor je ipak bio druga~iji
grad. Bio je gospodski, ali ipak u provin-
ciji. Najpoznatiji gra|anin Sombora toga
doba, bio je pesnik Laza Kosti}.
U to vreme Veljko je upravo
maturirao i dane provodio u pripremi za
predstoje}e studiranje. A uve~e na |a~kom
{etali{tu upoznaje Olgu Radakovu.
Budu}a u~iteljica je ~udne lepote.
U~i strane jezike, svira klavir i veoma je
omiljena me|u drugaricama.
Susreti su se ponavljali pa su
po~eli zajedno da izlaze. Prva ljubav ima
tendenciju da se pretvori u brak. Veljko
odlazi na studije u Pe{tu, a Olga da
prosvetari po unutra{njosti.
Daljina je ipak surova.
Nametnute prepreke, ovo dvoje mladih
nije umelo ili nije htelo da savlada. Do{ao
je kraj njihove ljubavi. Olga se udaje za
druga iz {kole, u~itelja Veselina
Glava{kog, a Veljko se `eni drugom. Ipak,
nekoliko godina kasnije svojoj prvoj
ljubavi posve}uje pesmu:
O za{to smo se, za{to smo se sreli
Na mrtvoj stazi opora venenja
Pod mutnim nebom madijskog jesenja!
O, za{to smo se pogledali, je li?
O, za{to se nismo mimoi{li, draga,
Ko do dve la|e na sred okeana,
{to crnih jedri, a s dva mrtva kana,
Plove i minu u magli bez traga.
Pesma je doprla do Olge. Ali je
sve bilo dockan. Sa suprugom je uveliko
u~iteljevala, seljakala se iz mesta u mesto,
a po~ela su i deca da pristi`u. Izrodila je
pet k}eri.
Pored ljubavnih, mladi poeta
peva i rodoljubive pesme. Tim stihovima
o svojoj zemlji osvaja ~italacku publiku, a
~asopisi se utrkuju da objave te iskrene i
zdrave strofe bez la`ne romantike.
U Beogradu grmi lider knji`evne
kritike, Jovan Skerli}:
„^itajte te pesme. To su najbolje
i najoriginalnije stvari celokupne rodolju-
bive srpske poezije.”
Autoritativna pohvala iz Srpskog
knji`evnog glasnika je dala volju i krila
mladom poeti.
Sre}an je i najstariji kalu|er, otac
Gerasim, koji grli sina i kroz suze mu
ka`e:
“Sinko, na te`ak si se put
zaputio. Zna{ li ti da je
srpski knji`evnik samo-
proizvoljni mu~e-nik?”
Veljku uskoro
izlaze dve zbirke: “Ro-
doljubive pesme” (1911.) i
“Na pragu” (1913.)
Uporedo sa poezi-
jom te~e i slu`bena karijera.
Novinar je u zagreba~kom
„Srbobranu”, urednik lista
„Sloboda” u Sremskoj
Mitrovici, urednik „Srpske
rije~i” u Sarajevu.
Tokom balkan-
skih ratova boravi u
Beogradu.
Tada, u prole}e 1913. je i premi-
jera „Bez sre}e” u Narodnom pozori{tu. Na
predstavu, kriti~ar Milan Marjanovi} pozi-
va svog prijatelja trgovca Mandra`evi}a sa
suprugom i k}erkom. Ka`e mu da }e u lo`i
biti i pesnik Veljko Petrovi}.
Majka doteruje k}er, priprema joj
duga~ku crnu suknju i belu bluzu od
~ipke. Svi su radosni zbog prijatnog i
lepog izlaska, samo se devoj~urak duri i
negoduje re~ima:
“E, ba{ ne}u da idem. Ceo
Beograd je zaljubljen u tog Veljka
Petrovi}a. Ne}u ba{!”
I razumljivo je za{to ne}e.
Sedamnaestogodi{nja Mara ne}e i ne mo`e
da shvati Veljkovu “Erotiku”. Onu pesmu
koja pe~e kao `ar.
Ipak, do premijere je devoja~ki
inat izbledeo i usplamtelih obraza, Mara je
ipak do{la u pozori{te. Bila je impresioni-
rana Veljkovom pojavom i utiskom koji je
ostavljao na okolinu. Mnogo kasnije je
pri~ala da su sve o~i bile uprte u njega i
da se na sve strane {aputalo...
Posle premijere dru{tvo iz lo`e je
svratilo u „Moskvu”. Iz kafane su se odve-
zli fijakerom do ku}e u
Jevremovoj ulici, a na
rastanku, Veljko je upi-
tao da li mo`e do}i sutra
u posetu.
Mara je prih-
vatila.
Tako je i bilo.
Sutradan, Veljko je
do{ao u ku}u Ma-
ndra`evi}a. I prekosutra.
Posete su u~estale. Srce
mu je zarobila ta vrete-
nasta devojka uzanih
ramena, tankog vrata i
duge kose. Svra}ao je
dva tri puta nedeljno.
“Do|em do }o{ka, pa mi same
noge u|u u va{u ulicu!”, govorio je u {ali.
Ljubav je prekinuo Prvi svetski
rat. Patriotski pesnik se prijavljuje za
dobrovoljca i primerom potvr|uje svoju
poeziju. U {tabu je Moravske divizije dru-
gog poziva. Prelazi Albaniju. A potom iz
na{eg propagandnog biroa u @enevi
pri`eljkuje zajedni{tvo s Marom.
Ali, te{ki su to bili dani. Trebalo
je sa~uvati `ivot za svetlu budu}nost.
Savladati glad, hladno}u, daljinu od rodne
zemlje. Veljko pi{e Marinom bratu:
“Dok pucaju gromovi granata nad
Beogradom, sa~uvaj mi moju Maru, njeno
~isto ~elo i njene ~iste o~i. Moju Maru i
moju Srbiju.”
^etvorogodi{nje nevi|anje
zavr{ilo se brakom. Svadba je bila u Kuli,
rodnom mestu Marine majke, u nedelju,
20. novembra 1919. godine.
U po~etku `ive u Novom Sadu, a
potom prelaze u Beograd. Veljka zaokupl-
ja blistava karijera. Ali, kad se zavr{i
slu`ba, pro|u prijemi, kafane zatvore…
ostaju njih dvoje.
Na svakoj novoj knjizi, a bilo ih
je mnogo Veljko je voleo da napi{e:
“Kao i uvek, moja Maro, tebi
prva knjiga.”
Tokom II svetskog rata Veljko je
uhap{en i odveden na Banjicu. U logoru je
proveo tri meseca. Penzionisali su ga kada
je bio u najboljim godinama, ali za Nemce
nije hteo da radi.
Posle rata, stekla su se nova priz-
nanja i presti`ne nagrade, a onda su
usledile i nove knjige.
O pesmi “O, za{to smo se sreli”
supru`nici nisu progovorili ni re~. Pa ni
onda kada je Veljka o njoj pitao jedan
novinar zvani~no. O svemu je pripovedao,
svih drugih pesama se se}ao, ali o toj
pesmi je }utao.
Mara je to prihvatila, a ko zna
mo`da je i sama tu }utnju nametnula.
Pozna bra~na sre}a potrajala je
do 27. jula 1967.
Toga dana zaklopile su se stran-
ice `ivotne knjige Veljka Petrovi}a.
Dece nisu imali. Ostala je samot-
na Mara u dru{tvu uspomena. Sanjala je o
mu`evljevoj bisti u svojoj ba{ti:
“Kad ustanem i iza|em na tera-
su da mu ka`em: Dobro jutro!”
Umrla je u leto 1974. i sahran-
jena u Veljkovom grobu, u Aleji
velikana.
O, ZA[TO SMO SE SRELI
VELJKO PETROVI]
Veljko Petrovi}
Rubriku priprema: Aleksandra Miti}
V E L I K E L J U B A V I N A [ I H P I S A C A
Novembar 2009.
20 Novembar 2009.
D R U [ T V O
M
nogi ljudi danas
o~ekuju globalnu
katastrofu koja bi
trebalo da se dogodi 2012
godine. Da li bi trebalo da
budete zabrinuti?
U Decembru 2012,
u zimskom solsticiju, kada
sunce i zemlja budu porav-
nati sa galakti~kim ekva-
torom, Majanski dugoro~ni
kalendar }e do}i svome
kraju. Njegova po~etna ta~ka
se`e sve do pet vekova pre
piramida. Dva puna mileniju-
ma je trebalo da pro|e do
Hristovog ro|enja, i jo{ uvek se dugo
odbrojavanje nastavilo. Ali, sada, u skladu
sa kalendarom, kraj kruga ovog sveta je na
vidiku.
Mo`da se pitate kakvu razliku to
~ini. Nakon svega, zar Maje nisu odavno
nestale? U stvari, Majanska civilizacija je
do{la svome kraju mnogo pre Kolumbovog
prvog putovanja, ali Maje kao narod jo{
uvek postoje u Centralnoj Americi.
Nije ni ~udo za{to su ljudi impre-
sionirani dostignu}ima ove davno nestale
kulture. Zbog toga je i razumljivo za{to im
neki ljudi pripisuju i proro~ki uvid u
budu}nost. Veli~anstvene strukture,
uklju~uju}i hramove, gde su ogromne
koli~ine kamenja precizno pore|anje i
poravnate sa kretanjima sunca. Tu je i polje
za igru sa loptom i kamenim prstenom kao
golom, gde pobeda i poraz odre|uju ko }e
biti `rtvovan bogovima a ko }e `iveti.
Ogromni stubovi vi{lji od ~oveka
prekriveni izrezbarenim znacima i datumi-
ma. Uvek datumi. Izgleda da su Maje bile
opsednute vremenom.
Majanska civilizacija se uzdigla
oko 500 g. pr. Hrista, i dominirala je
Srednjom Amerikom vekovima. Ono {to
smo saznali o njima do{lo je na svetlo
tokom poslednjeg veka. Maje su bele`ile
zapise na kori drveta, koje su zatim obliko-
vali u knjige. Me|utim, njihove ve-
li~anstvene gradove su nasledili Asteci i
drugi pre dolaska [panaca. Na `alost,
mnoge od njihovih knjiga bile su uni{tene
od Korteza i sve{tenika koji su mu se
pridru`ili tokom [panskog osvajanja 1519
g. Samo ~etiri drevne Majanske knjige
danas postoje. Sa nestankom knjiga, ve}ina
va`nih dokaza o njihovoj civilizaciji ostala
je zapisana samo na kamenu izgubljenim u
d`unglama Srednje Amerike.
To bi i dalje trajalo da u dvade-
setom veku nisu po~ela istra`ivanja od
strane Wrigley kompanije, koja je tra`ila
izvore „cikle” za `vaka}u gumu, i bukval-
no se spoticala na ostatke Majanske civi-
lizacije zarasle u pra{umu.
Nedostatkom znanja, pohran-
jenim u izgubljenim knjiga-
ma, arheolozi su se suo~ili sa
zadatkom rekonstrukcije
istorije i kulture Maja,
utemeljene na kamenim
rezbarijama prona|enim u
ovim ru{evinama. Na `alost,
mnoge od ovih struktura su
uticajem vremena i prirode
izgubile prvobitni oblik.
Trebalo je dosta vremena da
bi se deli}i sastavili u jednu
celovitu sliku i otkrila
zna~enja i sakupila,
koliko-toliko, celovita slika o drevnoj
Majanskoj kulturi.
Zanimljivo je da su Maje posma-
trale vreme kao ve~ito promenjivu reku, ali
ne na~injenu od vode, nego od energije,
koja opada i nadolazi, punu ukr{taju}ih
struja i vrtloga, koja dok te~e ~ini posebnu
vrstu muzike.
Njihova opsednutost vremenom ih
je navela da razviju najmanje 17 kalendara,
mnogi od njih su daleko precizniji od
Gregorijanskog kalendara koji je danas u
upotrebi. Posmatraju}i vreme kao reku
energije, Maje su posmatrale svoje kalen-
dare kao proro~ke, opisuju}i stanje energi-
je Univerzuma pro{lo{}u, sada{njo{}u i
budu}no{}u. A pogled u budu}nost im je
dalek – veoma dalek. Majanski sveti kalen-
dar, nazvan Tzolkin, sadr`avao je 26 000
godi{nji krug. Ovaj kalendar se jo{ uvek
koristi za proricanje od strane tradicional-
nih Maja {irom celog Jukatana, Gvatemale,
Belizea i Hondurasa.
[to se ti~e dugoro~nog kalendara
on je podeljen na slede}i na~in: dvadeset
dana kalendara ~ine uinal, {to je Majanski
mesec. Osamnaest uinala ~ini tun,
Majanska godina od 360 dana. Dvadeset
godina ~ini katun, a 20 katuna ~ini baktun.
Posle 13 baktuna – 5.200 godina – broj se
dovodi u po~etni polo`aj. U to vreme, po
Majanskom vi|enju, nivo energije se menja
a i svet zajedno sa tim. U skladu sa
verovanjem Maja, kraj 13 baktuna, kada }e
ovaj krug zemaljske istorije do}i svome
kraju, i kada }e se nivo napunjene energi-
je isprazniti u zimskom solsticijumu, treba-
lo bi da se dogodi oko 21. decembra 2012
godine.
[ta to zna~i? Verujem da ste do
sada ve} ~uli za ovu kataklizmi~ku i
apokalipti~ku pretpostavku, koja mo`da
ozna~ava i kraj sveta. Bezbroj knjiga je
napisano, a ovog meseca izlazi i film
snimljen na temu 2012, sa istim naslovom:
2012 – Bili smo upozoreni. Budu}i da su
Maje imale prili~no sofisticiran i komplek-
san matemati~ki sistem izra~unavanja vre-
mena, ~ini da se njihova predvi|anja ne
zanemaruju.
Ali, kako sve to stoji u odnosu na
Biblijska predvi|anja kraja? U stvari, pos-
toji tu dosta sli~nosti. Starozavetna knjiga
proroka Joila, upotrebljava ma{tu koju bi
Maje prepoznale, upozorenja na „~udesa na
nebu, i na zemlji, krv i oganj i pu{enje
dima. Sunce }e se pretvoriti u tamu i
mesec u krv” (Joilo 2:30.31). Isus je izjavio
da }e se pred kraj sveta „zemlja vrlo tresti
po svetu, i bi}e gladi i pomori i strahote i
veliki znaci bi}e na nebu... znaci u suncu i
u mesecu i u zvezdama” (Luka 21:11.25).
Ne}e svi ovi znaci poticati od
Boga. Apostol Pavle upozorava Solunjane
da paze na „dela sotonina sa svakom silom,
i znacima i la`nim ~udesima” (2
Solunjanima 2:9). I Otkrivenje ukazuje na
la`ne proroke koji su osposobljeni da ~ine
„~udesa velika, da u~ine i da oganj silazi
sa neba na zemlju pred ljudima... (U cilju
da prevari) sve one koji `ive na zemlji”
(Otkrivenje 13:13.14).
Da li }e se sve ovo dogoditi na
kraju Dugoro~nog kalendara? Svakako da
bismo svi voleli to da znamo. Dvanaest
Isusovih u~enika direktno je pitalo Isusa:
„Ka`i nam kad }e to biti? I kakav je znak
tvojega dolaska i posletka veka?” (Matej
24:3) U svom odgovoru, Isus upozorava:
„^uvajte se da vas ko ne prevari” (stih 4).
A zatim, nakon opisa niza dogadaja pred
kraj, Isus objavljuje: „Tako i vi kada vidite
sve ovo, znajte da je blizu kod vrata” (stih
33). Mnogi studenti Biblije sla`u se da
`ivimo u vremenu koje je Isus opisao; i da
je njegov dolazak tu upravo „pred vrati-
ma”.
Ali {ta }emo sa 12 Decembrom
2012? Isus je takode spomenuo da „niko ne
zna dana ni ~asa, ~ak ni an|eli nebeski, do
Otac moj sam” (stih 36). „Stra`ite dakle”,
rekao je, „jer ne znate u koji }e ~as do}i
Gospod va{... Zato i vi budite gotovi; jer u
koji ~as ne mislite do}i }e sin ~ove~ij” (sti-
hovi 42.44).
Zapazite da je Isus kazao da ni
an|eli nebeski, a ni mi ne znamo kada }e
se On vratiti. Dakle ako an|eli ne znaju
vreme, onda tako|e ni drevni Majanski
sve{tenici i astrolozi koji su izumeli
Dugoro~ni kalendar nisu to znali.
Dugoro~ni kalendar Maja – sa svojim pre-
ciznim izra~unavanjem polo`aja nebeskih
tela preko 5.000 godina – je zna~ajno
ljudsko dostignu}e, ali to ne zna~i da je
istovremeno i proro~ki. Maje su pokazale
veliko znanje u matematici, ali Bog
„izbraja mno{tvo zvezda, i sve ih zove
imenom” (Psalam 147:4). Maje su mo`da
posmatrale Plejade i zasnovale svoj kalen-
dar na njihovim kretanjima, ali Bog „je
na~inio zvezde kola (Veliki i Mali
Medved) i {tape (Orion) i vla{ice (Plejade)
i druge jugu u dnu (ostale konstilacije)”
(Jov 9:9).
Da li }e svet kakvog poznajemo
do}i svome kraju? Naravno! Da li }e se taj
kraj dogoditi 12. decembra 2012, kao {to
neki veruju prema predvi|anju Dugoro~nog
kalendara? Verovatno ne. Bog je taj koji
odre|uje putanje zvezdama i planetama. On
odre|uje njihovo kretanje; ne upravljaju
one Njime. Ali Biblija je jasna: mi znamo
da je Njegov dolazak „blizu, pred vratima”,
i „jo{ malo, vrlo malo, pa }e do}i Onaj
koji treba da do|e, i ne}e odocniti”
(Jevrejima 10:37).
Pi{e:
Milenko Tanurd`i}