����������������������������

�������

�������������� ����� ������ ����������������������������� �����!��"����

��������������������������

�������������������

Uvod

Namjena Reportera je da omogu�i svim advokatima, koji su angažovani na predmetima ratnih zlo�ina u BiH, pristup najnovijim informacijama koje su im potrebne iz cijele zemlje, regije i svijeta. Reporter sadrži pregled dešavanja pred sudovima u BiH, regiji i me�unarodnim tribunalima. Reporter obuhvata pitanja me�unarodnog humanitarnog prava kao i me�unarodnog prava ljudskih prava budu�i da se primjenjuju u su�enjima za ratne zlo�ine u BiH.

Ovaj broj Reportera sadrži sažetke važnih recentnih odluka donijetih na sudovima u BiH, te �lanke o udruženom zlo�ina�kom poduhvatu i genocidu.

Nadam se da �e vam ovaj broj Reportera biti koristan i o�ekujemo vaše prijedloge i sugestije za naredne brojeve.

Chris Engels Glavni i odgovorni urednik

OKO Reporter o ratnim zlo�inima Odsjek Krivi�ne Odbrane (OKO)

Skenderija 15

71000 Sarajevo

Bosna i Hercegovina

oko@okobih.ba

www.okobih.ba

+387 33 560 260

Saradnici Zahvaljujemo slijede�im stažistima i pripravnicima koji su za ovaj broj pripremili sažetke predmeta: Tho-mas Margueritte, Kornelis Kasper, Muhamed �u�ak, Amel Kasapovi�, Šejla Hara�i�, Dženita Hadžo, Mu-hamed Mujaki�, Ljilja Vergi� i Sanja �ur�evi�

Podnošenje �lanaka �lanci o teku�im pitanjima i dešavanjima, kako u zemlji tako i inostranstvu u vezi sa pravnim propisima iz oblasti ratnih zlo�ina su dobrodošli u Reporteru. Molimo kontaktirajte urednika.

Citiranje OKO Reporter o ratnim zlo�inima može se citirati i to po godini, broju izdanja i stranici. Ova stranica u verziji na lokalnom jeziku je citirana kao (2007) 4 OKO RRZ 2, a ekvivalent na engleskom jeziku je (2007) 4 OKO WCR 2.

Fotografija Na fotografiji je prikazana sudnica broj 7 Suda BiH.

Sadržaj Novosti Seminar OKO-a o UZP i KO 3

Seminar u organizaciji ABA/CEELI 4

Seminar MKCK na Jahorini 4

�lanci i informacije Udruženi zlo�ina�ki poduhvat 6

Kriteriji za stavljanje na listu 11

Težina genocida 12

Izvještaji o predmetima Sud BiH 18

Sud BiH, 11 bis 21

Kantonalni sud Mostar 25

Osnovni sud Br�ko 26

Obavještenja Program edukacije za 2007. godinu 28

Uredništvo: Chris Engels, glavni i odgovorni urednik Džanela Mrševi�, izvršni urednik

��

�����������������������

�����������������

Kao rezultat interesa koji su izrazili branioci koji su trenutno angažovani na predmetima pred Odjelom I za ratne zlo�ine Suda BiH, Odsjek krivi�ne odbrane (OKO) je organizovao i sazvao jednodnevni specijalisti�ki seminar o komandnoj odgovornosti i udruženom zlo�ina�kom poduhvatu. Sadašnja primjena ovih modaliteta odgovornosti u optužnicama koje je podiglo tužilaštvo zajedno sa odsustvom jurisprudencije pred sudovima u BiH, te zna�ajnim potencijalima jurisprudencije pred ad hoc krivi�nim tribunalima (na primjer, tužilac MKSJ tereti 65 lica za po�injenje udruženog zlo�ina�kog poduhvata. Ovi slu�ajevi u Srbiji i Kosovu se odnose na: Milana Milutinovi�a, Nikolu Šainovi�a, Dragoljuba Ojdani�a, Nebojšu Pavkovi�a, Vladimira Lazarevi�a, Vlastimira �or�evi�a, Sretena Luki�a, Slobodana Miloševi�a, Vlajku Stojiljkovi�a, Vojislava Šešelja, Ramusha Haradinaja, Idriza Balaja, Lahija Brahimaja, Fatmira Limaja, Isaka Musliu, Haradina Bala; u Hrvatskoj na: Ivana �ermaka, Mladena Marka�a, Ante Gotovinu, Veselina Šljivan�anina, Miroslava Radi�a, Mileta Mrkši�a; u Bosni i Hercegovini na: Momira Nikoli�a, Željku Mejaki�a, Mom�ila Grubana, Dušana Fuštara, Predraga Banovi�a, Dušana Kneževi�a, Ratka Mladi�a, Radovana Karadži�a, Mom�ila Krajišnika, Biljanu Plavši�, Radislava Krsti�a, Ljubišu Bearu, Vinka Pandurevi�a, Dragana Obrenovi�a, Ljubomira Borov�anina, Miroslava Deronji�a, Darka Mr�u, Milomira Staki�a, Mom�ila Periši�a, Milana Babi�a, Milana Kova�evi�a, Milana Marti�a, Stojana Župljanina, Slobodana Dubo�anina, Simu Drlja�u, Momira Tali�a, Mi�u Staniši�a, Savu Todovi�a, Mitra Raševi�a, Milorada Trbi�a, Zdravka Tolimira, Dragu Nikoli�a, Vujadina Popovi�a, Milana Gveru, Radivoja Mileti�a, Radoslava Br�anina, Dragana Joki�a, Jadranka Prli�a, Brunu Stoji�a, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovi�a, Valentina �ori�a, Berislava Puši�a) pove�ali su interesovanje za ove teme. Naime, specifi�na priroda i kompleksnost krivi�nih djela pred Odjelom I, zahtjevaju posebna razmatranja krivi�ne odgovornosti iz razloga što se ova krivi�na djela obi�no sastoje od višestrukih krivi�nih radnji, po�injena su od strane grupa pojedinaca i još važnije, odlikuju se sistemati�noš�u, što dodatno komplikuje ustanovljavanje pojedina�nog doprinosa po�inilaca po�injavanju krivi�nih djela.

Kako bi iznašli odgovor na ova pitanja, OKO je organizovao seminar za 20 branilaca trenutno angažovanih u odbrani u 11 slu�ajeva ratnih zlo�ina pred Sudom BiH. Glavni predava� i govornik na seminaru je bila g�a Gillian Higgins, advokat iz Ujedinjenog Kraljevstva, stru�njak za me�unarodno krivi�no pravo i bivši branilac po službenoj dužnosti Slobodana Miloševi�a.

U prijepodnevnom dijelu, u�esnici su upoznati sa konceptom i glavnim odlikama udruženog zlo�ina�kog poduhvata, jurisprudencijom Me�unarodnog krivi�nog suda za bivšu Jugoslaviju i primjenjivosti udruženog zlo�ina�kog poduhvata u BiH. Poslijepodnevna predavanja su bila posve�ena doktrini o komandnoj odgovornosti uklju�uju�i i prezentaciju o principima komandne odgovornosti, jurisprudenciji Me�unarodnog krivi�nog suda za bivšu Jugoslaviju, primjenjivosti komandne odgovornosti na BiH i studiju slu�aja. Za svo vrijeme trajanja seminara, bilo je ostavljeno dovoljno vremena za diskusiju u�esnika.

Nakon pozitivne reakcije advokata, Odsjek krivi�ne odbrane je odlu�an u nastavljanju organizovanja doga�anja ove vrste.

U tom smislu, pozivamo branioce da nam pruže podršku u ovim naporima i da i dalje daju prijedloge tema koje ih zanimaju i koje su važne za odbranu u predmetima ratnih zlo�ina.

Specijalisti�ki seminar o UZP i komandnoj odgovornosti Održan 20.10.2006. godine na Sudu BiH

��������������������������

�������������������

ABA/CEELI seminar o ratnim zlo�inima Odbrana u predmetima ratnih zlo�ina u BiH, Hrvatskoj i Srbiji

U namjeri da advokatima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije pruže mogu�nost da razgovaraju o suštinskim pitanjima u oblasti ratnih zlo�ina, ABA CEELI i OSCE ODIHR su organizovali dvodnevni seminar posve�en odbrani u predmetima ratnih zlo�ina.

Seminar je otvoren izlaganjem Ivana Jovanovi�a, pravnog savjetnika za pitanja ratnih zlo�ina pri Misiji OSCE u Srbiji, o me�udržavnoj saradnji u postupcima za djela ratnih zlo�ina izme�u Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore – „Pali�ki proces“. Pregled postupaka u predmetima ratnih zlo�ina, uklju�uju�i postupke pred doma�im pravosu�em i pred MKSJ, u�esnicima seminara izložio je Marinko Jur�evi�, Glavni tužilac BiH. Ostale teme o kojima se govorilo su bile pristup i prihvatljivost dokaza, pitanja nadležnosti, jednakost stranaka u postupku i o izgradnji kapaciteta. Seminar je završen prezentacijom Odsjeka krivi�ne odbrane (OKO) u Uredu registrara Suda BiH, koju je izložila Jasmina Pjani�, pravnik u OKO-u. U�esnici iz Hrvatske i Srbije su bili u prilici da se upoznaju sa radom ove institucije i njenom ulogom u ostvarivanju najviših standarda odbrane u su�enjima za ratne zlo�ine pred sudovima u BiH.

Pored aktivnosti u organizaciji seminara, ABA CEELI je objavila i nekoliko korisnih publikacija u vezi sa su�enjima za ratne zlo�ine, uklju�uju�i i: Priru�nik za advokate: Novi krivi�ni zakoni BiH (novembar 2003), Prakti�ni vodi� za gonjenje ratnih zlo�ina u BiH (decembar 2004) i publikaciju Ratni zlo�ini u BiH – Pravomo�no završeni kazneni postupci u Bosni i Hercegovini 1992 – 2006 (novembar 2006), koja je objavljena u saradnji sa Udruženjem tužilaca/Udrugom tužitelja BiH kao saizdava�em. Ova zbirka presuda, sa�injena je kao faktografsko predstavljanje pravomo�no završenih kaznenih postupaka u BiH od 1992. do po�etka 2006. godine. Knjiga obuhvata izvode iz izabranih postupaka iz Br�ko Distrikta, Federacije BiH i Republike Srpske a sastavni dio knjige predstavlja i CD na kome se nalazi 2755 stranica cjelokupnih predmeta: optužnica, žalbi i presuda iz svih predmeta.

Seminar MKCK Održan na Jahorini 03. i 04.11.2006. godine

Uvod Me�unarodni komitet crvenog krsta (MKCK) je 03. i 04.11.2006. godine organizovao seminar o me�unarodnom humanitarnom pravu za pripravnike Suda Bosne i Hercegovine. Tako je rano ujutro 03.11.2006. godine oko trideset doma�ih i me�unarodnih pripravnika, me�u kojima i 8 uposlenika OKO-a, krenulo kroz snježne padavine do hotela Termag na Jahorini gdje je održan seminar.

Program Kako bi se osiguralo da ne bude �isto teorijska vježba, seminar je podijeljen na predavanja o odre�enom broju tema nakon �ega su uslijedile analize predmeta, kako bi se teorija primijenila u praksi.

Prije prve analize predmeta o pitanju lica zašti�enih prema me�unarodnom humanitarnom pravu (MHP) održana su dva predavanja. Prvo je Neda Doj�inovi�, pravni savjetnik u MKCK, dala kratak pregled MHP sa glavnim osvrtom na djelokrug primjene i kvalifikaciju razli�itih situacija.

U tom cilju, na po�etku prezentacije data je definicija MHP i pregled razvoja MHP, te Ženevskih konvencija i njihovih dodatnih protokola. Nakon toga uslijedilo je pojašnjenje razli�itih vrsta sukoba (me�unarodni, neme�unarodni, internacionalizovani) i dosljedne primjene MHP.

Potom je uslijedilo predavanje o licima zašti�enim prema MHP koje je održao Richard Desgagné, regionalni pravni savjetnik za centralnu i jugoisto�nu Evropu. Gospodin Desgagné pojasnio je �etiri posebne kategorije zašti�enih lica (ranjeni, bolesni i brodolomnici; medicinsko osoblje; ratni zarobljenici i civili pod kontrolom neprijatelja) i Ženevske konvencije koje tim licima daju zaštitu.

��

�����������������������

�����������������

Nakon ovih predavanja, analiza predmeta se odnosila na izmišljeni scenario u kojem su grupu zemalja u regionu ve�im dijelom �inile tri nacionalne grupe. Kako su tenzije rasle u regionu, te zemlje su na kraju završile u razli�itim (ne)me�unarodnim sukobima. Nakon toga trebalo je odgovoriti na pitanja koja se odnose na vrstu sukoba, status zarobljenih neprijateljskih boraca i postupanje prema njima u skladu sa MHP.

Poslije podne, seminar je nastavljen predavanjem o razlikama izme�u MHP, prava ljudskih prava i Me�unarodnog krivi�nog prava koje je održao Paul Hardy, pravni savjetnik u Komisiji Evropske unije. Gospodin Hardy je istakao izvore, djelokrug primjene i mehanizme za implementaciju ovih oblasti prava. Potom je g�a Doj�inovi� detaljno obrazložila posljednje pitanje, naglašavaju�i posebne mehanizme za implementaciju MHP, pojašnjavaju�i obavezu poštivanja i osiguranja poštivanja me�unarodnog prava, te obavezu suzbijanja i spre�avanja povreda MHP.

Posljednje poslijepodnevno predavanje održao je gospodin Desgagné i istakao osnovne principe vo�enja neprijateljstava, tj. princip razlikovanja i princip proporcionalnosti. Sva pitanja o kojima je bilo rije�i u toku diskusije, bila su predmet razmatranja u drugoj analizi predmeta.

Ponavljaju�i isti scenario kao i u prvoj analizi predmeta, sada se radilo o situaciji totalnog rata izme�u strana što je pokrenulo pitanja o proporcionalnosti i vojnoj nuždi za izvršenje vazdušnih napada na osjetljive ciljeve, te zaštiti i evakuaciji djece, ranjenih i bolesnih.

Drugi dan seminara zapo�eo je izlaganjem Michelle Jarvis iz Žalbenog odjela MKSJ o komandnoj odgovornosti i individualnoj krivi�noj odgovornosti. To je ujedno bila i tema tre�e i posljednje analize predmeta. Na osnovu optužnice koja se odnosi na doga�aje u BiH u toku rata i Prijedloga za odbijanje optužnice, u�esnici su podijeljeni na odbranu i optužbu kako bi iznijeli argumente u vezi sa tri pitanja koja se odnose na podneseni prijedlog. Obje strane su potom morale da iznesu svoje argumente pred pretresnim vije�em koje su �inili g�a Jarvis i gdin Hardy.

Seminar je završen izlaganjem Richard Desgagné o ulozi i praksi MKCK koji je pojasnio mandat i pravnu osnovu aktivnosti MKCK, te njegovu ulogu u procesuiranju ratnih zlo�ina.

��������������������������

�������������������

Udruženi zlo�ina�ki poduhvat Novi oblik krivi�ne odgovornosti, �lanak Jasmine Pjani�, pravnice u OKO-u

Uvodne napomene Savremeno me�unarodno krivi�no pravo u posljednje vrijeme zna�ajno se bavi pitanjem individualne odgovornosti pojedinaca za zlo�ine masovnih razmjera. Imaju�i u vidu da ovakvi zlo�ini obi�no podrazumijevaju zna�ajno u�eš�e ve�eg broja pojedinaca, utvr�ivanje udjela odgovornosti svakog od njih od klju�ne je važnosti. Ovaj �lanak bavi se upravo udruženim zlo�ina�kim poduhvatom kao novonastalom doktrinom odgovornosti koja igra središnju ulogu u utvr�ivanju krivnje pred me�unarodnim krivi�nim sudovima, a koja bi mogla imati sli�nu ulogu i u predmetima pred Sudom Bosne i Hercegovine.

Udruženi zlo�ina�ki poduhvat (u daljem tekstu: UZP) je teorija odgovornosti koju su u najve�oj mjeri razradili tužitelji, branitelji i suci Me�unarodnog krivi�nog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: MKSJ). Premda UZP ima nekoliko modaliteta, suština svih je da tužilaštvo dokazuje: da je grupa ljudi imala zajedni�ki plan, namjeru ili cilj da po�ini zlo�in, da je optuženi na neki na�in u�estvovao u tom planu i da je optuženi imao u namjeri ostvarenje cilja tog zajedni�kog plana. Ako tužilaštvo uspije dokazati kumulativno postojanje ovih elemenata, optuženi može biti osu�en za sve po�injene zlo�ine u okviru zajedni�kog plana, kao i za sve zlo�ine koje nije namjeravao, ali koji su bili predvidljiva posljedica zajedni�kog plana.

Mada s jedne strane skorija praksa MKSJ-a pokazuje jaku sklonost primjeni ovog oblika individualne odgovornosti1, �ini se da u procesuiranju ratnih zlo�ina doma�i sudovi u velikoj mjeri kritikuju njegovo usvajanje i primjenu ocjenjuju�i ga dosta neodre�enim, nejasanim, otvorenim za razna tuma�enja i kao takvim predodre�enim za razne zloupotrebe.

Postoje mnogi argumenti za i protiv UZP-a. Cilj ovog �lanka nije da se prednost daje bilo kojem od ovih argumenata, ve� da �itaocu pruži osnovne informacije o njegovim historijskim korjenima, klju�nim elementima i modalitetima koje je razvila praksa MKSJ-a, kao i dilemama u vezi sa njegovom konkretnom primjenom.

Historijski razvoj udruženog zlo�ina�kog poduhvata Tokom njegovog kratkog formalnog postojanja2, razni pravni forumi3 primijenili su ovaj oblik odgovornosti i svi oni dijele jedan zna�ajan princip: svaki se oslanja – barem dijelom – na me�unarodno krivi�no pravo kao izvor materijalnog prava. Dok su�enja pred doma�im sudovima tako�e uklju�uju i optužbe koje se zasnivaju na doma�em krivi�nom zakonodavstvu, svi glavni ad hoc tribunali bave se, u okviru svoje nadležnosti, zlo�inima i institutima koji vode porijeklo isklju�ivo iz me�unarodnog obi�ajnog prava i posljedi�no iz njegovih kodifikacija.

Savremeno me�unarodno krivi�no pravo je kompleksan korpus prava nastao iz krivi�ne prakse kontinentalnih i anglosaksonskih pravnih sistema, pod snažnim utjecajem prava ljudskih prava i što je najvažnije, doma�ih krivi�nih zakonodavstava. Pri tom, doma�a krivi�na zakonodavstva redovno polaze od individualnog po�injenja kažnjivog djela kao neophodnog preduslova za postojanje krivi�ne odgovornosti, a nacionalni pravni sistemi ovaj princip definišu Ustavom, zakonima ili/i sudskim odlukama. Sli�no tome, me�unarodno krivi�no sudovanje naglašava ovaj princip individualne, li�ne vinosti nasuprot pojma kolektivne krivice i ponavlja da se «niko ne može smatrati krivi�no odgovorim za djela ili poduhvate u kojima nije bio li�no angažovan ili na neki drugi na�in u�estvovao (nulla poena sine culpa)3». S obzirom na ovaj zajedni�ki princip, mnogi zastupaju stav da pojam zajedni�kog cilja, koji je potvr�en u me�unarodnom krivi�nom pravu, ima svoju osnovu u mnogim nacionalnim sistemima4.

a) Sudska praksa nakon II svjetskog rata: Prvi pomen UZP-a u me�unarodnom obi�ajnom ratnom pravu poti�e iz predmeta nakon II svjetskog rata, u kojima se ova doktrina koristila pod razli�itim nazivima (zajedni�ki cilj) ili ponekad �ak bez odre�enog naziva. U postratnom periodu, sudovi koje su uspostavile britanske i ameri�ke okupacione snage u Njema�koj, primijenile su ovu doktrinu na su�enjima protiv njema�kih nacista. Italijanski Vrhovni sud primijenio je sli�nu doktrinu na su�enjima italijanskim fašistima.

Posebno se može pomenuti predmet Georg Otto Sandrock et al. (tako�e poznat kao «Su�enje Almelo»; Almelo Trial). U tom predmetu, britanski sud primjenjuju�i doktrinu «zajedni�kog poduhvata», proglasio je trojicu Nijemca krivima, jer su ubili britanskog ratnog zarobljenika. U predmetu je dokazano da su sva trojica po�inilaca imala namjeru da ubiju britanskog vojnika, iako je svaki od njih imao druga�iju ulogu u izvršenju. Stoga su svi oni bili saizvršioci u zlo�inu ubistva.

Vjerovatno najpoznatiji italijanski i njema�ki predmeti nakon II svjetskog rata su tzv. predmeti «koncentracionih logora». Dva takva primjera su predmet «Koncentracionog logora Dahau» (Dachau Concentration Camp), po kojem je odlu�ivao ameri�ki sud i predmet «Belsen» (Belsen) po kojem je odlu�ivao britanski vojni sud. Oba suda su zasjedala u Njema�koj. U ovim predmetima, optuženi su imali izvjestan položaj u upravnoj hijerarhiji

��

�����������������������

�����������������

koncentracionih logora i na osnovu toga proglašeni krivim po optužbama da su djelovali u izvršenju zajedni�kog plana da se ubiju ili maltretiraju zarobljenici, i da su stoga po�inili ratni zlo�ini.

Na kraju, predmet koji prikazuje najbližu vezu sa suvremenim pojmom UZP-a je predmet «Lin�ovanje u Esenu» (Essen Lynching) (koji se tako�e naziva i «Zapadni Esen»; Essen West), vo�en pred britanskim vojnim sudom. U ovom predmetu, skupina Nijemaca je lin�ovala tri britanska ratna zarobljenika u gradu Esen-Vestu 13. decembra 1944. Sedam osoba (dva vojna lica i pet civila) optuženo je da su po�inili ratni zlo�in jer su u�estvovali u ubistvu tri ratna zarobljenika. Jedan od optuženih bio je i njema�ki kapetan, koji je tri britanska vazduhoplovca stavio pod pratnju jednog njema�kog vojnika, koji je trebao da ih odvede do jedinice Luftvafe radi saslušanja. Dok je pratnja sa zarobljenicima odlazila, kapetan je naredio pratnji da se ne suprotstavlja ako njema�ki civili, gra�ani budu zlostavljali zarobljenike. Nare�enje je pratnji dato glasno sa stepenica kasarne tako da je gomila, koja se okupila, mogla jasno da �uje i zna njeno zna�enje. Dok su zarobljenici sprovo�eni jednom od glavnih ulica u Esenu, gomila oko njih je rasla, te je po�ela da ih udara i ga�a štapovima i kamenjem. Naposljetku, kada su došli do mosta, vazduhoploci su ba�eni preko njegove ograde; jedan od vazduhoplovaca poginuo je od pada; drugu dvojicu koji su preživjeli pad usmrtili su hici sa mosta i gomila koja ih je na smrt pretukla.

Petorica od sedam optuženih: njema�ki kapetan, vojnik koji je bio u pratnji vazduhoplovaca i tri civila «su proglašena krivim (za ubistvo) jer je svaki od njih na jedan ili drugi na�in u�estvovao u maltretiranju koje je na kraju dovelo do smrti žrtava, mada nije ta�no dokazano da je ijedan od optuženih pojedina�no pucao ili zadavao udarce koji su prouzrokovali smrt.»

Što se ti�e predmeta UZP-a koji nisu u vezi sa II svjetskim ratom, Žalbeno vije�e MKSJ-a u predmetu Tadi� u presudi je navelo brojne odluke italijanskih sudova od šezdesetih do devetesetih godina, odluke Francuskog kasacionog suda od 1947 do 1984, kao i jurisprudenciju u Engleskoj, Velsu, Kanadi, SAD-u, Australiji i Zambiji.

b) Me�unarodni instrumenti: Pored sudske prakse, pojam UZP-a definiraju i dva me�unarodna pravna instrumenta. Oba instrumenta izražavaju pravni stav, tj. opinio iuris velikog broja država potpisnica i pokazuju da se njihova pravni stavovi, na posljetku i ne razlikuju u tolikoj mjeri. Uprkos odsustvu univerzalnog prihvatanja termina «udruženi zlo�ina�ki poduhvat», oba pravna instrumenta konzistentna su sa mišljenjem da je to vrsta odgovornosti koja je �vrsto utemeljena u me�unarodnom pravu i koja se razlikuje od pomaganja i podržavanja.

Me�unarodna konvencija o suzbijanju teroristi�kih bombaških napada (koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija, Rezolucija 52/164, 15. decembra 1997.; International Convention for the Suppression of Terrorist Bombing) utvr�uje «zajedni�ki zlo�ina�ki cilj» kao pojam koji se razlikuje od pomaganja i podržavanja, i navodi (�lan 2(3)(c)) da krivi�na djela koja predvi�a Konvencija može po�initi svaka osoba koja «(i) na bilo koji drugi na�in (pored li�nog izvršenja ili pokušaja izvršenja, u�eš�a kao sau�esnik, ili organiziranja ili upu�ivanja drugih da po�ine krivi�no djelo) doprinese izvršenju jednog ili više krivi�nih djela ....iza kojeg stoji grupa lica koja djeluje sa zajedni�kim ciljem; takav doprinos mora biti namjeran i u�injen sa ciljem omogu�avanja daljeg izvršenja op�e krivi�ne djelatnosti ili ostvarivanja cilja grupe, ili u�injen sa znanjem o namjeri grupe da po�ini doti�no krivi�no djelo/djela.»

Statut Me�unarodnog krivi�nog suda, kojeg je usvojila Diplomatska konferencija u Rimu 17. jula 1998, («Rimski statut»), utvr�uje ovu doktrinu u �lanu 25, stav 3(d), koji kaže:

«U skladu sa ovim Statutom, svako je krivi�no odgovoran i bi�e kažnjen za krivi�no djelo iz nadležnosti Suda ukoliko to lice....

(d) Na bilo koji drugi na�in (pored pomaganja i podržavanja ili potpomaganja na drugi na�in u izvršavanju ili pokušaju izvršenja zlo�ina) doprinese izvršenju ili pokušaju izvršenja zlo�ina iza kojeg stoji grupa lica koja djeluje sa zajedni�kim ciljem. Takav doprinos mora biti namjeran i mora biti:

(i) U�injen sa ciljem omogu�avanja daljeg izvršenja krivi�ne djelatnosti ili ostvarivanja kažnjivog cilja te grupe, kada imaju za posljedicu izvršenje zlo�ina iz nadležnosti Suda; ili

(ii) u�injen sa znanjem o namjerama grupe da po�ini takav zlo�in.»

c) Pravna praksa MKSJ-a: Prvo zvani�no priznanje UZP-a kao teorije odgovornosti može se na�i u pravnoj praksi MKSJ-a i znamenitoj presudi žalbenog vije�a u predmetu Tadi�6. Statut MKSJ-a u �lanu 7(1) definiše oblike krivi�ne odgovornosti i kaže da: «Lice koje je planiralo, podsticalo, naredilo, po�inilo ili na drugi na�in pomoglo i podržalo planiranje, pripremanje ili izvršenje zlo�ina iz �lanova 2 do 5 ovog Statuta, individualno je odgovorno za taj zlo�in.»

Kao što je o�igledno iz sadržaja �lana 7(1), odgovornost za ozbiljna kršenja me�unarodnog humanitarnog prava ne ograni�ava se samo na one koji zapravo poduzimaju actus reus nabrojanih zlo�ina, ve� se proteže i na druge po�inioce koji su u�estvovali u nare�ivanju, podsticanju, pokušaju i sau�esništvu.

UZP se ne pojavljuje izri�ito u �lanu 7(1) ili bilo kojem drugom �lanu Statuta MKSJ-a7. Uprokos tome, u svojoj odluci od 15. jula 1999. u predmetu Tadi�, Žalbeno vije�e MKSJ-a dalo je opinio iuris da je u�eš�e u zajedni�kom zlo�ina�kom poduhvatu ipak obuhva�eno kao oblik «�injenja» iz �lana 7(1) Statuta. Naime,

��������������������������

�������������������

Žalbeno vije�e usvojilo je široko tuma�enje da svi oni koji su u�estvovali u ozbiljnim kršenjima me�unarodnog humanitarnog prava, ma kakav bio oblik tog u�eš�a, moraju biti privedeni pravdi. Prema ovoj odluci, teorija UZP omogu�ava sudu da pod odre�enim uslovima, drži krivi�no odgovornim, svakog ko doprinese izvršenju zlo�ina odre�ene grupe lica ili nekih �lanova te grupe, a u ostvarenju zajedni�kog zlo�ina�kog plana. Ovo tuma�enje nije odre�eno samo predmetom i svrhom Statuta, ve� i samom prirodom mnogih me�unarodnih zlo�ina, koje �esto izvršava grupa pojedinaca koja djeluje u ostvarivanju zajedni�ke zlo�ina�ke namjere.

Pod ovim okolnostima, ako bi se krivi�no odgovornim smatralo samo ono lice koje materijalno izvrši krivi�no djelo (fizi�ki po�ini krivi�no djelo ubistva, istrebljenja, itd.), zanemarila bi se uloga saizvršilaštva svih onih koji su na neki na�in omogu�ili po�iniocu da izvrši to krivi�no djelo. U isto vrijeme, zavisno od okolnosti, smatrati odgovornim ove druge samo kao lica koja pomažu i podržavaju moglo bi potcijeniti stepen njihove krivi�ne odgovornosti.

Ovo shvatanje u�eš�a u UZP-u uvažava princip da moralna težina takvog u�eš�a nije ništa druga�ija od one koju imaju oni koji zapravao po�ine doti�na djela.

Tri kategorije predmeta udruženog zlo�ina�kog poduhvata (UZP) Postoje tri razli�ite kategorije UZP-a u predmetima ratnih zlo�ina:

1. «Prva od tih kategorija je zastupljena u slu�ajevima gdje svi saoptuženi, postupaju�i po zajedni�kom planu, imaju istovjetnu zlo�ina�ku namjeru; na primjer, sa�injenje plana me�u saizvršiocima o ubijanju, pri kome oni, u realizaciji ovog zajedni�kog plana (�ak iako svaki od njih pojedina�no tom prilikom obavlja razli�itu ulogu) svi do jednog imaju namjeru da ubiju.8»

Objektivni i subjektivni preduslovi za stavljanje na teret krivi�ne odgovornosti u�esniku koji nije, ili kojem se ne može dokazati da jeste izvršio ubistvo: (i) optuženi mora dobrovoljno u�estvovati bar u jednom aspektu zajedni�ke namjere (na primjer, vrše�i nad žrtvom nasilje bez smrtnih posljedica, ili pružaju�i materijalnu podršku ili omogu�avaju�i radnje svojih saizvršilaca); i (ii) optuženi, �ak i ako li�no ne izvrši ubistvo, mora htjeti i namjeravati takav ishod.

2. Slu�ajevi “koncentracionih logora” spadaju u drugu kategoriju predmeta i u mnogome su sli�ni prvoj izloženoj kategoriji. Ovaj modalitet primjenjuje se u predmetima u kojima su krivi�na djela iz optužnice navodno po�injena od strane pripadnika vojnih ili upravnih struktura, npr. onih zaduženih za upravljanje koncentrancionim logorima; tj. radi se grupi lica koja djeluju u skladu sa zajedni�kim planom.

Ova kategorija predmeta je zapravo varijanta prve kategorije. Predmeti koji se mogu navesti kao karakteristi�ni za ovu kategoriju su predmet “Koncentracionog logora Dahau”, koji je bio u nadležnosti suda Sjedinjenih Ameri�kih Država koji je zasjedao u Njema�koj i predmet “Belsen”, u nadležnosti britanskog vojnog suda koji je tako�e zasjedao u Njema�koj. U ovim slu�ajevima, optuženici su zauzimali odre�eni položaj u hijerarhiji koncentracionih logora. Uopšteno govore�i, prema optužbama koje su im stavljene na teret, oni su djelovali u cilju postizanja zajedni�ke namjere da se zarobljenici ubiju ili zlostavljaju, �ime su po�inili ratne zlo�ine. U svom rezimeu u predmetu “Belsen”, vojni sudija je prihvatio tri uslova na koje je ukazalo Tužilaštvo, a koje je neophodno zadovoljiti kako bi se utvrdila krivica u svakom pojedina�nom slu�aju: (i) postojanje organizovanog sistema s ciljem maltretiranja zarobljenika i �injenje drugih navedenih zlo�ina; (ii) postojanje svijesti optuženog o prirodi tog sistema; i (iii) �injenica da je optuženi, na izvjestan na�in, aktivno u�estvovao u funkcionisanju tog sistema. Osu�uju�e presude izre�ene nekolicini optuženih u predmetu „Belsen“, bile su zasnovane isklju�ivo na ovim kriterijumima.

3. Tre�a kategorija odnosi se na predmete kod kojih postoji zajedni�ka namjera, me�utim jedan od izvršilaca po�inio je djelo koje nije bilo dio te zajedni�ke namjere, a koje je, bez obzira što nije sadržano u zajedni�koj namjeri, ipak prirodna i predvidiva posljedica realizacije tog zajedni�kog cilja.

Primjer ovoga bila bi zajedni�ka namjera dijela grupe da se nasilno istjeraju pripadnici jedne etni�ke skupine iz njihovog grada, sela ili podru�ja (drugim rije�ima da sprovede “etni�ko �iš�enje”) s tim da je kao posljedica, prilikom izvršenja ovog djela, došlo do likvidacija jedne ili više žrtava. Premda izri�ito, ubistvo nije bilo dio zajedni�kog plana, bilo je, svakako, mogu�e predvidjeti da bi prisilno istjeravanje civila pod prijetnjom vatrenim oružjem moglo rezultirati smr�u jednog ili više njih. Krivi�na odgovornost može se staviti na teret svim u�esnicima tog zajedni�kog poduhvata prilikom kojeg je rizik od smrtnog stradanja bio predvidiva posljedica izvršenja zajedni�ke namjere, a optuženi je bio nemaran ili ravnodušan prema tom riziku. Sudska praksa u okviru ove kategorije odnosi se prvenstveno na slu�ajeve nasilja koje po�ini masa, odnosno situacije izbijanja nereda u kojima veliki broj po�inilaca djeluje radi postizanja zajedni�kog cilja, gdje svaki od njih �ini krivi�na djela protiv žrtve, ali gdje je nepoznato ili nemogu�e s ta�noš�u utvrditi koja djela su po�inili koji u�inioci, ili kad je uzro�no-posljedi�na veza izme�u pojedina�nog djela i eventualne nanesene povrede nad žrtvom neutvrdiva9.

Praksa MKSJ je definisala i posebne nazive svake od tri navedene kategorije UZP-a: Prva kao osnovni (basic) oblik, druga kao sistemski (systemic) i tre�a kao produženi (extended) oblik UZP-a.

��

�����������������������

�����������������

Elementi udruženog zlo�ina�kog poduhvata (UZP) po definiciji MKSJ-a Usprkos �injenici da Statut MKSJ ne definiše actus reus i mens rea UZP-a, prvobitnu eksplicinu definiciju ovog oblika odgovornosti i njenih konstitutivnih elemenata dalo je Žalbeno vije�e MKSJ-a u predmetu Tadi� u svojoj odluci iz 1999. godine. Od tada, nije bilo zna�ajnih promjena te definicije u kasnijoj sudskoj praksi.

Actus reus UZP-a sadrži kumulativno postojanje sljede�a tri elementa:

1. Množina lica. Oni ne moraju biti organizovani u vojnu, politi�ku ili upravnu strukturu.

2. Postojanje zajedni�kog plana, namjere ili cilja koje dovode do ili impliciraju �injenje zlo�ina obuhva�enih Statutom. Ovaj plan, namjera ili cilj ne moraju nužno biti prethodno planirani ili formulisani. Zajedni�ki plan ili namjera mogu se ostvariti po ad hoc principu.

3. U�estvovanje optuženih u zajedni�kom poduhvatu uklju�uju�i �injenje jednog od zlo�ina obuhva�enih Statutom. Ovo u�estvovanje ne mora podrazumijevati �injenje konkretnog zlo�ina navedenog u jednoj od odredbi (na primjer, ubistvo, istrebljivanje, mu�enje, silovanje, itd.), ve� se može javiti u obliku pomaganja ili doprinosa izvršenju zajedni�kog plana ili cilja.

Za razliku od actus reus, mens rea se razlikuje u zavisnosti od kategorije UZP-a koja se primjenjuje:

1. Prva kategorija slu�ajeva zahtjeva da se konkretan zlo�in po�ini s namjerom to jest umišljajem da se izvrši odre�eni zlo�in (pri �emu je ova namjera, odnosno umišljaj zajedni�ki svim saizvršiocima).

2. Što se ti�e druge kategorije, koja je varijanta prve, optuženi mora imati li�no saznanje o sistemu zlostavljanja (bilo da je ovo dokazano li�nim svjedo�enjem ili se izvodi zaklju�ivanjem na osnovu naredbodavne pozicije optuženog), kao i posjedovati namjeru da dalje unaprijedi ovaj zajedni�ki usaglašen sistem zlostavljanja.

3. Tre�a kategorija zahtjeva namjeru da se u�estvuje i dalje unapre�uje zlo�ina�ka aktivnost ili zlo�ina�ki cilj grupe, te da se doprinese udruženom zlo�ina�kom poduhvatu ili, u svakom slu�aju, �injenju zlo�ina iza kojeg stoji grupa. Osim toga, odgovornost za zlo�in koji nije dogovoren u zajedni�kom planu nastupa, u zavisnosti od okolnosti slu�aja, samo (i) kada se moglo predvidjeti da taj zlo�in može po�initi jedan ili više pripadnika grupe i (ii) kada je optuženi svojevoljno preuzeo taj rizik.

U predmetu Vasiljevi�, Pretresno vije�e MKSJ-a izvelo je zaklju�ak da “lice u�estvuje u udruženom zlo�ina�kom poduhvatu svojim li�nim �injenjem dogovorenih zlo�ina kao glavni po�inilac, ili pomaganjem glavnom po�iniocu u �injenju dogovorenih zlo�ina kao saizvršilac (obavljaju�i radnje koje glavnom po�iniocu olakšavaju �injenje krivi�nog djela), ili radnjama unapre�enja odre�enog sistema u okviru kojeg se �ini zlo�in radi pozicije ili ovlaštenja optuženog, te uz svjesno poznavanje prirode tog sistema i s namjerom njegovog unapre�enja.10” Osim toga, ako je dogovoreni zlo�in po�injen od strane jednog ili više u�esnika u udruženom zlo�ina�kom poduhvatu, svi u�esnici tog poduhvata su jednako krivi za zlo�in bez obzira koju ulogu je svaki od njih obavljao prilikom po�injenja.

Razlika izme�u djelovanja u udruženom zlo�ina�kom poduhvatu i pomaganja i podržavanja U praksi bi se pomaganje i podržavanje mogli lako zamijeniti sa UZP-om; stoga je važno imati na umu razlike koje postoje izme�u njih. Lice koje pomaže i podržava uvijek je sau�esnik u zlo�inu po�injenom od strane drugog lica, glavnog po�inioca. U smislu odgovornosti za UZP-a, svaki u�esnik u UZP-u je i sam glavni po�inilac. U slu�ajevima pomaganja i podržavanja, nije neophodno dokazivati postojanje zajedni�kog smišljenog plana, a ni prethodno postojanje takvog plana. Nije neophodan nikakav plan niti dogovor: zapravo, glavni po�inilac ne mora �ak ni znati za doprinos sau�esnika. Kod UZP-a naprotiv, postojanje zajedni�kog plana, namjere ili cilja smatra se sine qua non. Lice koje pomaže i podržava, u stvari izvršava radnje usmjerene isklju�ivo pomaganju, ohrabrivanju ili davanju moralne podrške �injenju odre�enog konkretnog zlo�ina (ubistva, istrebljivanja, silovanja, mu�enja, itd.), a ova podrška ima zna�ajan efekat na �injenje zlo�ina. Za razliku od toga, u slu�aju UZP-a, dovoljno je da u�esnik obavlja radnje koje su na neki na�in usmjerene na dalje unaprije�enje zajedni�kog plana ili cilja. Ne treba zaboraviti da je neophodni mentalni elemenat u slu�aju pomaganja i podržavanja, znanje da radnje lice koje pomaže i podržava, pomažu izvršenju konkretnog zlo�ina od strane glavnog po�inioca. Nasuprot tome, u slu�aju UZP-a, zahtijeva se više tj. namjera da se po�ini zlo�in ili namjera ostvarivanja zajedni�ke zlo�ina�ke namjere uz predvi�anje da bi lako moglo do�i do po�injenja zlo�ina i izvan zajedni�kog zlo�ina�kog cilja. Na kraju, interesantno je ukazati u kojim okolnostima lice koje pomaže i podržava postaje saizvršiilac. Pretresno vije�e je u slu�aju Kvo�ka izvelo zaklju�ak da lice koje pomaže i podržava, odnosno ono lice koje pomaže ili olakšava zlo�ina�ki poduhvat kao sau�esnik, može postati saizvršilac, �ak i bez fizi�kog �injenja zlo�ina, pod uslovom da njegovo u�estvovanje u poduhvatu traje duži period ili da je lice postalo neposrednije uklju�eno u održavanje funkcionisanja poduhvata. Dijele�i namjeru u udruženom zlo�ina�kom poduhvatu, lice koje pomaže i podržava postaje saizvršilac. Osim toga, ako optuženi u�estvuje u zlo�inu koji unapre�uje ciljeve zlo�ina�kog poduhvata, �esto je razumno smatrati da je njegov oblik u�estvovanja u poduhvatu prerastao u ulogu saizvršioca. Kona�no, kada dokazi upu�uju da lice koje zna�ajno doprinosi poduhvatu, dijeli i ciljeve u poduhvatu, ono postaje saizvršilac11.

��������������������������

��������������������

Zaklju�ne napomene Uprkos brojnim primjedbama validnosti UZP modaliteta odgovornosti (kao što su da je ”implicitna” krivi�na odgovornost neprihvatljiva u savremenom krivi�nom pravu i pravu ljudskih prava; da je teorija UZP-a selektivna; da je ideja prili�no mutna i nejasna sa neograni�enim mogu�nostima za brojna tuma�enja i zloupotrebe; da tre�a -”proširena” forma UZP predstavlja osudu bez krivice; itd.), teško je ne primijetiti zna�ajne doprinose njene primjene u procesuiranju ratnih zlo�ina, kako u me�unarodnim, tako i doma�im okvirima.

UZP je dalekosežna teorija, prvenstveno orijentirana na žrtvu, �esto primjenjivana za krivi�no gonjenje visoko pozicioniranih po�inilaca12 kao i niže pozicioniranih po�inilaca odgovornih za širok spektar zlo�ina po�injenih u ime bivših vo�a. Na primjer, postoje zna�ajne koristi od njene upotrebe u proširenoj, tre�oj verziji, u slu�aju kad me�unarodni sud koristi UZP teoriju da bi konkretnog po�inioca proglasio odgovornim za niz njegovih zlo�ina povezanih sa regionalnim etni�kim �iš�enjem u kojem je po�inilac igrao odre�enu ulogu.

U isto vrijeme, ova teorija može biti zloupotrijebljena ako bi je na primjer koristila ne�asna vlada neke države da bi dokazala da su sva lica koja pružaju bilo kakav vid podrške teroristi�kim organizacijama (koje je kao „teroristi�ke” neprecizno i maliciozno definisala ta ista vlade, a radi npr. eliminacije politi�kih oponenata), odgovorna za sve zlo�ine koje �ine njeni pripadnici. Druga�ije re�eno, nekontrolisana primjena udruženog zlo�ina�kog poduhvata može ozbiljno ugroziti pravi�nost sudskih postupaka.

U praksi, UZP predstavlja prenošenje velikih ovlaštenja sa me�unarodnih sudija na tužioce, koji imaju neograni�eno pravo odluke koji �e obim zlodjela da stave na teret svakom od optuženih. Upravo zato što je ova teorija do te mjere neodre�ena, UZP se ozbiljno približava teoriji kolektivne krivice. Pravilno primijenjen, UZP može pomo�i pri povezivanju u�esnika u zlo�ina�kom poduhvatu koji su djelovali daleko izvan opsega mjesta zlo�ina. S druge strane, njegova selektivna primjena predstavlja neograni�ene mogu�nosti za bezbroj tuma�enja i zloupotreba.

Na posljetku, pravnici prakti�ari u Bosni i Hercegovini vjerovatno �e morati da odlu�e da li �e novonastala teorija odgovornosti, koja je igrala i jos uvijek igra centralnu ulogu u utvr�ivanju krivice pred me�unarodnim krivi�nim sudovima, biti prihva�ena u predmetima pred Sudom Bosne i Hercegovine za sli�nu svrhu.

Sude�i po postoje�oj sudskoj praksi, ova opcija gotovo je nemogu�a.�

1 Do sada je MKSJ optužio oko 65 osoba za u�estvovanje u UZP : Srbija-Kosovo: Milutinovi�, Šainovi�, Ojdani�, Pavkovi�, Lazarevi�, �or�evi�, Luki�, Miloševi�, Stojiljkovi�, Šešelj, Haradinaj, Balaj, Brahimaj, Limaj, Musliu, Bala;

Hrvatska: �ermak, Marka�, Gotovina, Šljivan�anin, Radi�, Mrkši�;

BiH: Nikoli�, Mejaki�, Gruban, Fuštar, Banovi�, Kneževi�, Mladi�, Karadži�, Krajišnik, Plavši�, Krsti�, Beara, Pandurevi�, Obrenovi�, Borov�anin, Deronji�, Mr�a, Staki�, Periši�, Babi�, Kova�evi�, Marti�, Župljlanin, Dubo�anin, Drlja�a, Tali�, Staniši�, Todovi�, Raševi�, Trbi�, Tolimir, Nikoli�, Popovi�, Gvero, Mileti�, Br�anin, Joki�, Prli�, Stoji�, Praljak, Petkovi�, �ori�, Puši��

2 Tadi� Presuda po žalbi 1999. opšte je priznata kao prvo formalno priznavanje UZP-a 3 Npr. Me�unarodni krivi�ni tribunal, ad hoc tribunali, komisije za istinu. 4 Publikacija MKSJ-a: Sudski dodatak 6, Tužilac protiv Duška Tadi�a – Predmet br. IT-94-1-A, Presuda (15. juli 1999) 5 California Law Review, Januar, 2005. �lanak “GUILTY ASSOCIATIONS: JOINT CRIMINAL ENTERPRISE, COMMAND RESPONSIBILITY, AND THE DEVELOPMENT OF INTERNATIONAL CRIMINAL LAW (UDRUŽENJA PROGLAŠENA KRIVIM, UDRUŽENI ZLO�INA�KI PODUHVAT, KOMANDNA ODGOVORNOST I RAZVOJ ME�UNARODNOG KRIVI�NOG PRAVA)”, Allison Marston Danner and Jenny S. Martinez

�� Tužilac protiv Tadi�a, Presuda Žalbenog vije�a, predmet broj IT-94-14 (15.07.1999) http://www.un.org/icty/tadic/judgement/index.htm 7 Vidi: �asopis za pravnu teoriju i praksu, Advokatska komora Srbije, Beograd 2004, �lanak „Udruženi zlo�ina�ki poduhvat kao povreda prava optuženog postupcima pred MKSJ“, Slobodan Stojanovi� 8 Tadi� (Žalbeno vije�e), 15. juli 1999., stav 195-196, 202-204

9 Za više detalja u vezi sa ove tri kategorije, vidi Tadi� (Žalbeno vije�e), 15. juli 1999. stav 220

10 Vasiljevi�, (Pretresno vije�e), 29. novembar 2002., stav 67 11Kvo�ka et.al., (Pretresno vije�e), 2. novembar 2001, stav 284-285

���

�����������������������

�����������������

Obrazac za prijavu

U skladu sa Pravilom 3.3 “Dodatnih pravila postupanja za advokate odbrane”, advokati koji se žele prijaviti za stavljanje na listu ovlaštenih advokata dužni su ispuniti “OKO Obrazac za prijavu” iz januara 2007. godine.

Kriterij stru�nosti

�lanom 3.2 Dodatnih pravila se od kandidata traži da moraju biti trenutni i važe�i �lanovi jedne od advokatskih komora, i da moraju posjedovati najmanje 7 godina relevantog radnog iskustva u pravnim stvarima, u svojstvu branioca, sudije ili tužioca, da bi bio dodijeljen kao jedini ili glavni branilac. Advokati sa manje od 7 godina radnog iskustva, ispunjavaju uslove za stavljanje na listu dodatnih branitelja.

Kriterij znanja

�lan 12. stav 3. Zakona o Sudu BiH dozvoljava sudu da odredi potrebne uslove za advokate koji postupaju pred Sudom. �lan 3. stav 2. ta�ka 3. dodatnih pravila kao uslov postavlja da kandidati moraju posjedovati znanje i stru�nost iz relevantnih oblasti prava u skladu sa kriterijima koje je objavio OKO. Kriterij znanja može biti zadovoljen iskustvom ili u�eš�em na alternativnim kursevima obuke.

Kriterij kontinuiranog profesionalnog usavršavanja Kriterij kontinuiranog profesionalnog usavršavanja u 2007. godini iznosi 8 sati. U toku 2007., kontinuirano profesionalno usavršavanje je obavezno samo za branioce pred Odjelom I.

Period važenja Ovi kriteriji odnose se na obrasce za prijavu koji pristignu u OKO prije 31.12.2007. godine.

����� �#��$�%&��������'%('#( ������#)�*(%&��

���������������������������

�������������������������������������������������������� ���������������������������������������

��� �������� �� ��������� ����������������� �����������!��"#"�$��� "��%�����������������������������&�'

�&���� ���

�� ��"�$&�� � �"&��� ���!���(�����&�

$���� ����� �!��%�����������)�����

� *���)����������������������������������������������������)�����

�+

������� �� ������� ��� ���� ����

�� ������������,���������� ��������� ������������������

������������������� ���������� "������ ���� �� ���� ������ �� -��� !����!������������.��/��� $����������� ������ �� ��������!�)������!�������� "��%�� ���� ������ �� ������� ��������!�)������!������ ���� ������������ ��������&�'

�&��������������������������)�����������������!���(�����&�

Objavljeni kriteriji za stavljanje na listu Najnoviji kriteriji za stavljanje na listu advokata ovlaštenih za postupanje pred Sudom BiH, važe do 31.12.2007. godine

��������������������������

��������������������

Težina genocida u svjetlu progona i istrebljenja kao zlo�ina protiv �ovje�nosti �lanak Amira �engi�a1

Gledan o�ima laika, genocid se �esto percipira kao najstrašniji zlo�in koji se može po�initi. Ova percepcija je poja�ana slikama teških zlodjela po�injenih širom svijeta o kojima se svakodnevno izvještava na vijestima, na taj na�in podsje�aju�i na užase holokausta. Nju, naravno, pospješuju emotivni i istorijski faktori, kao i politi�ari koji vrlo �esto brzopleto pozivaju na vršenje genocida, na taj na�in dodatno uznemiravaju�i ionako istrzane ljude kojima se obra�aju.

Ali koji su pravni elementi neophodni za kvalifikaciju genocida? Da li je genocid uistinu najstrašniji zlo�in koji se može desiti? Da li neprepoznavanje genocida u pojedina�nom slu�aju podrazumijeva negiranje da je po�injen težak zlo�in masovnih razmjera? U ovom �lanku pokuša�emo da odgovorimo na ovo i sli�na pitanja porede�i krivi�no djelo genocida sa krivi�nim djelima istrebljivanja i progona kao zlo�inima protiv �ovje�nosti. Ocjena stvarne težine krivi�nog djela genocida zasniva�e se na usporedbi ova dva krivi�na djela. Nemamo namjeru da detaljno elaboriramo elemente pomenutih krivi�nih djela. Naprotiv, bi�e ponu�en kratak pregled definicija ova dva zlo�ina, kako bi se potom mogli usredsrediti na njihove razlike i sli�nosti.

Genocid Pravnici su okarakterisali genocid kao “zlo�in nad zlo�inima”2. Autor ovog termina je Rafael Lemkin koji je želio da opiše užase II svjetskog rata3. Stoga je za�u�uju�e da Nirnberški krivi�ni sud, koji je uspostavljen da sudi onima koji su najodgovorniji za ova zlodjela, nije procesuirao genocid4. Dva ad hoc krivi�na suda Ujedinjenih nacija primjenjivala su i dodatno proširila pravo o genocidu, a može se o�ekivati i da �e Me�unarodni krivi�ni sud nastaviti sa tom praksom5.

U �lanu 2 Konvencije o spre�avanju i kažnjavanju zlo�ina genocida6, definicija genocida glasi:

�lan 2 U smislu ove Konvencije, genocid ozna�ava bilo koji od djela nabrojanih u daljem tekstu, po�injenih s namje-rom da se u potpunosti ili djelimi�no uništi kao takva neka nacionalna, etni�ka, rasna ili vjerska grupa:

(a) Ubijanje pripadnika grupe;

(b) Nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda pripadnicima grupe;

(c) Smišljeno nametanje pripadnicima grupe takvih životnih uslova sra�unatih da dovedu do njenog potpunog ili djelimi�nog fizi�kog uništenja;

(d) Uvo�enje mjera kojima je cilj spre�avanje ra�anja unutar grupe;

(e) Prisilno premještanje djece te grupe u drugu grupu.

Konvencija o genocidu je centralni i najvažniji pravni instrument prava o genocidu. Ova definicija preslikana je verbatim u Statutu Me�unarodnog krivi�nog suda za bivšu Jugoslaviju (�lan 4), Me�unarodnog krivi�nog suda za Ruandu (�lan 2) i Me�unarodnog krivi�nog suda (�lan 6). Usvajanje Konvencije o genocidu je dovelo i do nacionalnih sprovo�enja konvencije, pri �emu je ovo krivi�no djelo uvršteno u ve�inu nacionalnih pravnih sistema, što je naknadno rezultiralo jurisprudencijom koja je obogatila prou�avanje genocida. Osim toga, Me�unarodni sud pravde posmatra genocid ne samo kao dio obi�ajnog me�unarodnog prava, nego i kao usvojenu normu7 me�unarodnog prava u definiciji koja glasi:

‘zlo�in po me�unarodnom pravu’ koji podrazumijeva negiranje prava na postojanje �itavih grupa ljudi, negiranje koje šokira svijest �ovje�anstva i rezultira velikim gubicima za �ovje�anstvo, koji je u suprotnosti sa moralnim pravom, te duhom i ciljevima Ujedinjenih nacija […] Polazna posljedica ovog koncepta je da su principi usvojeni od strane civilizovanih nacija obavezuju�i za �lanice, �ak i bez konvencionalnih obaveza. Sli-jede�a posljedica je univerzalni karakter osude genocida i neophodne saradnje ‘kako bi se �ovje�anstvo oslo-bodilo tog mrskog zla (Preambula Konvencije)8.

Actus reus genocida može biti ostvaren �injenjem bilo koje od radnji navedenih u gornjoj definiciji. Ovaj spisak je neiscrpna lista genocidnih radnji9. Što se ti�e prve radnje, izraz “ubijanje” je izjedna�en sa izrazom ubistvo i odnosi se na ubistvo s umišljajem, ali ne nužno ubistvo s direktnim umišljajem10. Nanošenje teških tjelesnih ili duševnih povreda pripadnicima ugrožene grupe podrazumijeva “namjernu radnju ili propuštanje radnje koji uzrokuje tešku tjelesnu ili duševnu patnju”11. Ona ne mora biti trajna ili neizlje�iva, ali mora rezultirati “ozbiljnim i dugoro�nim ošte�enjima sposobnosti osobe da vodi normalan i konstruktivan život”12.

���

�����������������������

�����������������

Tre�a formulacija koja može ostvariti actus reus genocida se ti�e “metoda uništenja kojim po�inilac ne postiže momentano ubijanje pripadnika grupe, ali koji je u svojoj kona�nosti usmjeren na njihovo fizi�ko uništenje”13. Preostale dvije formulacije actus reus su egzaktnije i nije ih potrebno dodatno objašnjavati. Me�utim, potrebno je napomenuti da je genocid mogu� i u slu�aju da po�inilac vrši izdvajanje osoba koje pripadaju ciljnoj grupi iz drugih grupa, jer je ta radnja “u jednakoj mjeri integralan element genocida kao i ubijanja koja su na taj na�in omogu�ena”14.

Upravo umišljaj svojstven genocidu �ini ovo krivi�no djelo jedinstvenim u me�unarodnom pravu15. Kako bi bio proglašen krivim za po�injenje genocida, po�inilac mora posjedovati umišljaj da uništi, u potpunosti ili pojedi-na�no, nacionalnu, etni�ku, rasnu ili vjersku grupu. Nije dovoljno dokazati da je lice poubijalo pojedince zato što su pripadali odre�enoj zašti�enoj grupi16. Ovdje se postavlja pitanje na koji na�in se identifikuje, ili definiše, neka nacionalna, etni�ka, rasna ili vjerska grupa. Ad hoc krivi�ni sudovi UN-a iznašli su dva pristupa odgovoru na ovo pitanje. Prvi od njih je objektivan pristup �iji je cilj iznalaženje jasne definicije svake od �etiri grupe17. Drugi pristup je subjektivan i cilj mu je da “posmatra status nacionalne, etni�ke ili rasne grupe s ta�ke gledišta onih osoba koji žele da izdvoje tu grupu iz ostatka zajednice”18. Me�utim, primjenjuju�i samo subjektivni pristup nemogu�e je do�i do kona�ne definicije zašti�ene grupe u smislu Konvencije o genocidu19. Osim toga, Žalbeno vije�e Me�unarodnog krivi�nog suda za bivšu Jugoslaviju došlo je do zaklju�ka da ciljna grupa ne mora biti definisana prostom negacijom20. Tako�e, politi�ke, kulturne, lingvisti�ke, ekonomske, spolne i druge sli�ne grupe nisu zašti�ene prema Konvenciji o genocidu. Kako bi se utvrdilo postojanje genocida, mora se, izme�u ostalog, dokazati da je actus reus nastupio sa umišljajem da se uništi odre�ena zašti�ena grupa kao takva, u potpunosti ili djelimi�no. Dalje je potrebno i fizi�ko uništenje zašti�ene grupe, ili njenog dijela. Nije dovoljno uništenje nacionalnog, lingvisti�kog, vjerskog, kulturnog ili drugog identiteta grupe21. Neophodan uslov za utvr�ivanje postojanja genocida u pogledu stvarnog broja žrtava je uništenje “racionalno znatnog broja” pripadnika zašti�ene grupe, ili “znatnog dijela grupe” (s namjerom izvršenja uništenja)22.

Istrebljenje kao zlo�in protiv �ovje�nosti Još od Nirnberškog tribunala, istrebljivanje je uvršteno kao krivi�no djelo u statute me�unarodnih i internacionalizovanih sudova. Istrebljivanje, kao što i sam naziv govori, obuhvata veliki broj žrtava. Kao i sa bilo kojim drugim zlo�inom protiv �ovje�nosti, mora biti zadovoljeno postojanje opštih elemenata zlo�ina protiv �ovje�nosti. Stoga, kako bi se dokazalo istrebljivanje, mora se utvrditi da je ono po�injeno u kontekstu opsežnih ili sistemati�nih napada na civilno stanovništvo23. Žalbeno vije�e Me�unarodnog krivi�nog suda za Ruandu izvelo je zaklju�ak da je:

za zlo�in istrebljivanja neophodan dokaz o u�estvovanju optuženog u opsežnom i sistemati�nom ubijanju ili u sistemati�nom podvrgavanju velikog broja ljudi uslovima življenja koji neupitno vode u smrt, te da je optuženi �injenjem ili propuštanjem �injenja s namjerom doveo do ovog rezultata24.

Ovaj zaklju�ak odnosi se i na actus reus i na mens rea koji su neophodni za zlo�in istrebljivanja. Prethodno je Pretresno vije�e u slu�aju Vasiljevi� definisalo elemente zlo�ina istrebljivanja kako slijedi:

1. Materijalni elemenat istrebljivanja sadrži bilo koju radnju ili sticaj radnji koje dovode do ubijanja velikog broja pojedinaca (actus reus).

2. Po�inilac mora imati namjeru da ubije, da nanese teške tjelesne povrede, ili da nanese teške ozljede, svjesno znaju�i da bi takva radnja ili propuštanje radnje mogla prouzrokovati smrt, ili namjeravati da na neki drugi na�in u�estvuje u likvidaciji izvjesnog broja lica, svjesno znaju�i da su njegove radnje dio teškog ubila�kog poduhvata u kojem se veliki broj lica sistemati�no obilježava za likvidaciju ili biva likvidirano (mens rea)25.

Neophodno djelovanje za actus reus istrebljivanja podrazumijeva bilo koji metod ubijanja26. Nadalje, pod bilo kojom radnjom ili sticajem radnji neophodnih za actus reus istrebljivanja, zaklju�eno je da ovo uklju�uje uslove kao što su uskra�ivanje hrane i lijekova27 i podvrgavanje “uslovima življenja sra�unatim da dovedu do uništenja broj�ano zna�ajnog broja stanovništva”28. Tako�e je mogu�e po�initi istrebljivanje propuštanjem radnje29, dok odgovornost za istrebljivanje može biti udaljena i indirektna30. Tako�e treba napomenuti da istrebljivanje “po prirodi mora sadržavati elemente kolektivnog, a ne biti usmjereno protiv izdvojenih pojedinaca.31”

Pod “broj�ano zna�ajnim dijelom” neophodnim da se zadovolji actus reus istrebljivanja, Žalbeno vije�e Me�unarodnog krivi�nog suda za Ruandu istaklo je da je “zlo�in istrebljivanja djelo ubijanja velikih razmjera32”, te da se mora utvrditi da su se desila masovna ubistva33. Nekoliko Pretresnih vije�a MKSJ je odbilo da broj�ano izrazi minimum žrtava neophodnih za kvalifikaciju istrebljivanja i �ini se da su se složili da “uslov masovnosti kao konstituiraju�eg elementa actus reus istrebljivanja mora da se odredi analizom svakog pojedina�nog slu�aja uzimaju�i u obzir sve relevantne �inioce34”. Žalbeno vije�e ustanovilo je da “izrazi ‘velikih razmjera’ ili ‘veliki broj’ ne podrazumijevaju, dapa�e, postojanje broj�anog minimuma”35.

��������������������������

��������������������

Kako bi se zadovoljio mens rea koji je neophodan za istrebljivanje, neophodno je da po�inilac ima namjeru da po�ini ubijanja masovnih razmjera, ili da stvori životne uslove koji �e prouzrokovati smrt velikog broja ljudi36. Dalje je neophodno da optuženi zna da su njegova djela dio rasprostranjenog ili sistemati�nog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva37. Diskriminiraju�i umišljaj nije neophodan za istrebljivanje. Žalbeno vije�e MKSJ utvrdilo je da diskriminiraju�a namjera nije pravni element neophodan za bilo koji od oblika zlo�ina protiv �ovje�nosti nabrojanih u �lanu 5 Statuta MKSJ, uz izuzetak progona za koji se on izri�ito zahtjeva38. Nakon ovog zaklju�ka, Pretresno vije�e u slu�aju Krsti� je utvrdilo da “za utvr�ivanje zlo�ina progona, nije neophodno da su žrtve bili predmet diskriminacije po osnovu politi�ke, socijalne ili vjerske pripadnosti”. �lan 3 Statuta MKSJ navodi da postoji pravni uslov za zlo�ine protiv �ovje�nosti da budu po�injeni po osnovu diskriminacije39. Me�utim, Žalbeno vije�e Me�unarodnog krivi�nog suda za Ruandu utvrdilo je da se ova karakteristika u Statutu MKSR:

ne razlikuje od humanitarnog prava niti je došlo do promjene pravnih konstituenata neophodnih za kvalifikaciju zlo�ina protiv �ovje�nosti po me�unarodnom humanitarnom pravu. Ona je ograni�ila nadležnost Krivi�nog suda na pod-grupu tih zlo�ina, koji u suštini mogu biti po�injeni u posebnim situacijama40.

Za bolje razumijevanje, treba napomenuti da ubistvo kao zlo�in protiv �ovje�nosti, i istrebljivanje kao zlo�in protiv �ovje�nosti imaju vrlo sli�ne elemente. Po rije�ima Žalbenog vije�a MKSR: “jedini element koji razlikuje ova dva krivi�na djela je uslov za krivi�no djelo istrebljivanja mora biti po�injeno u masovnim razmjerima”41.

Progon kao zlo�in protiv �ovje�nosti Žalbeno vije�e MKSJ ustanovilo je da se “zlo�in progona sastoji od �injenja ili propuštanja �injenja diskriminiraju�e radnje i koji: negira ili uskra�uje fundamentalna prava data me�unarodnim obi�ajnim ili sporazumnim pravom (actus reus); i koji je izvršen namjerno s ciljem diskriminacije po osnovu jedne od nabrojanih pripadnosti, naro�ito rasne, vjerske ili politi�ke (mens rea)42”. Definicija Me�unarodnog krivi�nog suda je mnogo šira jer uklju�uje i diskriminaciju po osnovu kulturne, etni�ke i polne pripadnosti43. Kao što je naglašeno u prethodnom tekstu u pogledu istrebljivanja, opšti elementi neophodni za kvalifikaciju zlo�ina protiv �ovje�nosti se moraju zadovoljiti i u pogledu progona.

Ne postoji iscrpna lista radnji progona, ali u jurisprudenciji MKSJ, utvr�eno je da slijede�e radnje sadrže elemente progona: uništavanje imovine ili sredstava za preživljavanje, nezakonito pritvaranje, nezakonito zatvaranje, deportacija ili prisilno premještanje, uznemiravanje, ponižavanje i psihološko zlostavljanje, ubistvo, mu�enje, okrutno i nehumano postupanje, istrebljivanje, teške tjelesne i duševne povrede, silovanje, napadi usmjereni protiv civila ili civilnih objekata, i prisilni rad44.

Dakle, za zlo�in progona je neophodno da postoji djelo koji sadrži diskriminiraju�i umišljaj protiv žrtve(ava) na rasnoj, politi�koj ili vjerskoj osnovi. Na primjer, lice je ubijeno, zatvoreno ili likvidirano, zbog toga što je, recimo, pripadnik odre�ene rase. Diskriminiraju�i umišljaj koji je neophodan za kvalifikaciju progona je sli�an specifi�nom umišljaju koje je neophodan kod genocida. Mettraux je istakao da “diskriminiraju�i mens rea [neophodan kod progona] preže od genocidnog umišljaja za uništenjem odre�ene grupe”45. O ovome �e biti pomena u daljem tekstu.

Razlike i sli�nosti izme�u tri zlo�ina i zaklju�ne napomene Genocid i zlo�ini protiv �ovje�nosti su zaista vrlo sli�na krivi�na djela. U nekim slu�ajevima, genocid se može posmatrati kao (najstrašniji) oblik zlo�ina protiv �ovje�nosti. �ak iako su nazivi ova dva zlo�ina, po rije�ima Schabasa, “srodne rije�i”46, postoje bitne razlike. Osnovni element koji razlikuje genocid od zlo�ina protiv �ovje�nosti su (i) neophodni mens rea, (ii) ograni�eniji raspon povezanih krivi�nih djela koja se mogu kvalifikovati kao genocidna, (iii) genocid se ne mora pojaviti u kontekstu rasprostranjenih ili sistemati�nih napada usmjerenih protiv civilnog stanovništva, (iv) zlo�ine protiv �ovje�nosti je mogu�e po�initi jedino protiv civila, dok se genocid može po�initi i protiv vojnih lica, i (v) na MKSJ i MKSR, urota i pokušaj �injenja genocida su kažnjivi dok urota i pokušaj �injenja zlo�ina protiv �ovje�nosti nisu47. Zlo�ini istrebljivanja i genocida su usmjereni protiv grupe pojedinaca, i obi�no kao posljedica rezultiraju velikim brojem žrtava i neizmjernim ljudskim stradanjima. Me�utim u pore�enju sa genocidom, stvarni broj žrtava može biti mnogo manji nego ako se pore�enje izvrši sa zlo�inom istrebljivanja. Osim toga, genocid može biti utvr�en kao izolovan napad. Dakako, u pogledu genocida, grupa ciljanih pojedinaca mora biti odre�ene nacionalne, vjerske ili etni�ke pripadnosti, i kao takva mora biti predmet zlo�ina. U cilju utvr�ivanja istrebljivanja, dovoljno je dokazati ubistvo s umišljajem velikih razmjera, bez obzira da li su žrtve likvidirane s diskriminiraju�im umišljajem i da li su bili pripadnici odre�ene grupe48. Stoga, krivi�no djelo istrebljivanja je usmjereno protiv velikog broja pojedinaca, koji ne moraju posjedovati nikakve zajedni�ke karakteristike49. Za razliku i od progona i od genocida, za istrebljivanje nije neophodno postojanje diskriminiraju�eg umišljaja. U ovom kontekstu, pitanje je da li bi, u pogledu zlo�ina istrebljivanja, bilo neophodno da po�inilac cilja na neku populaciju ili njen odre�eni dio. Jedan autor navodi da zlo�in istrebljivanja ne izgleda kao da sadrži “uslov po obi�ajnom me�unarodnom pravu da zlo�ina�ki poduhvat mora uticati na ili prouzrokovati uništenje odre�enog omjera ciljne grupe”50.

���

�����������������������

�����������������

Kao što je navedeno u prethodnom tekstu, ono što je neophodno kod istrebljivanja je da je likvidiran veliki broj pojedinaca, bez obzira da li pripadaju toj populaciji. Me�utim, Elementi zlo�ina Me�unarodnog krivi�nog suda imaju za uslov da po�inilac uzrokuje “životne uslove sra�unate da dovedu do uništenja dijela populacije”51. Osim toga, Pretresno vije�e u slu�aju Krsti�, koje se baziralo na ovoj definiciji Me�unarodnog krivi�nog suda, je utvrdilo da zlo�in istrebljivanja zahtjeva “uništenje broj�ano zna�ajnog broja date populacije”52. Nijedan od ova dva organa ne daju definiciju populacije o kojoj je rije�53, ili izvor ovog uslova u pravu, koji je prethodio usvajanju Elemenata zlo�ina Me�unarodnog krivi�nog suda. �ini se nejasno zašto su autori Elemenata zlo�ina Me�unarodnog krivi�nog suda odabrali uslov jednog dijela populacije umjesto uslova veliki broj žrtava. Tako�e nije jasno po �emu se predmetna populacija može razlikovati od bilo koje druge populacije. S druge strane, s obzirom da je veliki broj �lanica ratifikovao Statut Me�unarodnog krivi�nog suda, ima mjesta za tvrdnju da je uslov (jednog dijela) populacije, u vezi sa zlo�inom istrebljivanja, postao dio obi�ajnog me�unarodnog prava. Ostaje da se vidi kako �e Me�unarodni krivi�ni sud da riješi ovo pitanje, u slu�aju da se ikad sretne s njim u postupku.

Napomenuto je da zlo�in istrebljivanja popunjuje postoje�u prazninu u me�unarodnom krivi�nom pravosu�u tamo gdje nisu zadovoljeni elementi genocida54. Ovo je svakako istina u velikom broju situacija u kojima su se desila masovna ubijanja, bez konkretnog umišljaja za uništenje nacionalne, etni�ke, vjerske ili rasne grupe. S druge strane, ova praznina se izgleda smanjuje. Na primjer, Me�unarodna pravna komisija je zaklju�ila da se istrebljivanje primjenjuje “i u situacijama kad su neki pripadnici grupe ubijeni dok su drugi pošte�eni”, na taj na�in popunjavaju�i drugu rupu u zakonu55. Ovaj zaklju�ak podrazumijeva da genocid ne bi bio primjenjiv u tim situacijama. Me�utim, ovo gledište zaklanja jurisprudencija MKSJ u slu�aju u Srebrenici, gdje su ubijeni uglav-nom muškarci Bošnjaci, dok su žene i djeca pošte�eni.

Genocid i progon su sli�ni u tome što oba zlo�ina podrazumijevaju specifi�an umišljaj prema žrtvi. Pod progonom, pojedinac je izdvojen i obilježen po osnovu politi�ke, rasne ili vjerske pripadnosti. Što se ti�e genocida, neophodno je da grupa ljudi koja se poistovje�uje sa istim nacionalnim, rasnim, etni�kim ili vjerskim obilježjima bude kao takva obilježena. Po rije�ima Pretresnog vije�a u slu�aju Jelisi�:

“Genocid se prema tome razlikuje od zlo�ina progona u kojem po�inilac bira žrtve jer one pripadaju odre�enoj zajednici, ali ne namjerava da nužno uništi zajednicu kao takvu.56”

Stoga je specifi�ni umišljaj da uništi u potpunosti ili djelimi�no nacionalnu, etni�ku, rasnu ili vjersku grupu, onaj element koji je fundamentalna karakteristika zlo�ina genocida:

to je taj mentalni element zlo�ina genocida koji ga razlikuje od ostalih zlo�ina koji obuhvataju radnje sli�ne onima koji predstavljaju genocid. Dokaz mora utvrditi da je grupa ona koja je ciljana, a ne tek pojedinci u grupi. U tome je zna�aj fraze ‘kao takve’ u chapeau. Bilo da pojedinci predstavljaju žrtve ve�ine zlo�ina, kona�na žrtva genocida je grupa, iako je za njeno uništenje neophodno �injenje zlo�ina protiv njenih pripadnika, odnosno, protiv pojedinaca koji pripadaju toj grupi. To je ono što razlikuje genocid od progona kao zlo�ina protiv �ovje�nosti. Iako oba sadrže diskriminiraju�e elemente, od kojih su neki zajedni�ki za oba zlo�ina, po�inilac �ini zlo�ine protiv pojedinaca, po osnovu politi�ke, rasne ili vjerske pripadnosti57. Zapravo, po�inioci genocida:

ozna�avaju cijele grupe ljudi za likvidaciju. Oni koji smišljaju i sprovode genocid žele da uskrate �ovje�anstvo za mnogostruko bogatstvo njegovih nacionalnosti, rasa, etni�kih grupa i religija koje postoje. To je zlo�in protiv sveukupne ljudske rase, �ije zlo ne osjeti samo grupa obilježena za uništenje, ve� cijelo �ovje�anstvo58.

To je ta zla osobina genocida koja �ini genocid zlo�inom nad zlo�inima i fascinira mnoge nau�nike, aktiviste, politi�are i ostale. Nadalje, emotivni, istorijski i politi�ki faktori doprinose ionako ozbiljnoj konotaciji koju termin genocid sadrži. Dakle, percepcija da je genocid najteži zlo�in nije tako �udna ni u pravnom svijetu, i nije ograni�ena na uvriježeno mišljenje. Nikad sudovi nisu koristili proro�anskije rije�i nego kad su bili suo�eni sa genocidom. Iz tog proizilazi zasluga konstatacije da se genocid isti�e pred drugim zlo�inima.

Ali isto tako se �esto zaboravlja da presuda da genocid nije po�injen ne negira da je po�injeno ubijanje masovnih razmjera. Takav zaklju�ak je �esto pra�en presudom da je po�injeno ozbiljno narušavanje me�unarodnog humanitarnog prava i osu�uju�a presuda za zlo�ine protiv �ovje�nosti ili ratnih zlo�ina. Tako�e ne postoji dovoljno razumijevanja u o�ima javnosti i o�ima žrtava da osu�uju�a presuda za progon kao zlo�in protiv �ovje�nosti sadrži diskriminiraju�i umišljaj protiv žrtava. U tom slu�aju, žrtve su likvidirane zbog svoje pripadnosti odre�enoj nacionalnoj, etni�koj, rasnoj ili vjerskoj grupi, ili, pak, nekoj drugoj grupi59. Ono što nedostaje u prepoznavanju zlo�ina genocidom je nedostatak dokaza u sudskom postupku o tome da je postojao umišljaj kod po�inioca o uništavanju nacionalne, etni�ke, rasne ili vjerske grupe kao takve60. Mora se imati na umu da je �esto vrlo teško dokazati umišljaj u konkretnom slu�aju jer je on “mentalni faktor koji je teško, gotovo nemogu�e utvrditi”. Ako ne bi postojao ozbiljan uslov za mens rea kod genocida, onda se on ne bi razlikovao od istrebljivanja ili progona. U slu�aju osu�uju�e presude za istrebljivanje, nedostaje diskriminiraju�i umišljaj i posebni umišljaj za uništenjem zašti�ene grupe. Ali �injeni�ni rezultat, broj žrtava, �esto može biti ve�i u slu�ajevima osuda za istrebljivanje, pa �ak i za progon, nego u slu�aju genocida.

��������������������������

��������������������

Ta�no je da se genocid izdvaja od ostalih zlo�ina kao najteže zlodjelo zbog svog specifi�nog umišljaja. Ali, visoki prag koji je neophodno dose�i kako bi se ustanovio genocid može rezultirati, i �esto rezultira, u nemogu�nosti donošenja osu�uju�e presude za genocid. Ovo kod žrtava i javnosti može dovesti do razumljivog protesta i razo�aranja u pravosudni sistem. Stoga je neophodno razumjeti da postoje zlo�ini koji jednostavno podbace kod dokazivanja da sadrže kvalifikacije genocida, iako je mogu�e da ti zlo�ini nose istu težinu i okrutnost kao i zlo�in genocida, i koji su �ak možda rezultirali i u ve�em broju žrtava.

1 Stru�ni saradnik za pravna pitanja Vije�a MKSJ; prije toga stru�ni saradnik za pravna pitanja u Registru MKSJ i pravni savjetnik u timu branilaca MKSJ. Svi zaklju�ci ponu�eni u ovom �lanku su isklju�ivo zaklju�ci autora u svojstvu pojedinca i ne predstavljaju stanovišta Ujedinjenih nacija ili Me�unarodnog krivi�nog suda za bivšu Jugoslaviju 2 Vidi na primjer, Tužilaštvo protiv Serushago, Presuda, 5. februar 1999. god, stav 15 3 On je kombinovao anti�ku gr�ku rije� genos, koja zna�i rasa, narod ili pleme, sa latinskim izrazom za ubiti, caedere, vidi William A. Schabas, Genocid u me�unarodnm pravu, Cambridge University Press (2000), str. 25 (“Schabas Genocid”), koji se poziva na renomirano djelo Raphaela Lemkina Vladavina sila osovine u okupiranoj Evropi, Zakoni profesije, analiza vlade, prijedlozi ispravki, Washington: Car-negie Endowment for World Peace (1944) 4 Ta�no je da u to vrijeme nije postojala definicija zlo�ina genocida, ali se termin ve� po�eo upotrebljavati. Žalbeno vije�e MKSJ je utvrdilo da je “optužnica pred Me�unarodnim vojnim krivi�nim sudom u Nirmbergu teretila optužene, u sklopu ta�aka za ratne zlo�ine, za ‘vršenje smišljenog i sistemati�nog genocida, putem istrebljivanja rasnih i nacionalnih grupa, usmjeren protiv civilnog stanovništva odre�enih oku-piranih teritorija u cilju uništavanja odre�enih rasa i klasa ljudi, te nacionalnih, rasnih i vjerskih grupa, naro�ito Židova, Poljaka, Roma i drugih” (Tužilaštvo protiv. Rwamakuba, Odluka po prigovoru protiv primjene udruženog zlo�ina�kog poduhvata kod zlo�ina genocida, 24. oktobar 2002. god, stav 14 koji se tako�e odnosi na slu�aj Sjedinjenih ameri�kih država i dr. protiv Göringa i dr., Me�unarodni vojni krvi�ni sud, Optužnica od 6. oktobra 1945. god, ta�ka tri, dio VIII(A)). Termin genocid je tako�e korišten u završnoj rije�i tužilaštva. Tako�e, manje od dva mjeseca nakon presude u Nirmbergu, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je usvojila rezoluciju koja navodi da je “genocid uskra�ivanje prava na postojanje �itavim grupama ljudi, kao što je homicid uskra�ivanje prava na život pojedina�nim ljudskim bi�ima.” (U.N. GA Rez. 96(I), UN Dok. A/RES/96(I) (1946), 11. decembar 1946. god.). Za više detalja o ovome, vidi Guénaël Mettraux, “Me�unarodni zlo�ini i ad hoc krivi�ni tribunali”, Oxford University Press (2005), (“Mettraux, Me�unarodni zlo�ini”) str. 193-199. 5 Statut Specijalnog suda za Siera Leone ne uklju�uje zlo�in genocida 6 Konvencija o spre�avanju i kažnjavanju zlo�ina genocida, 78 UNTS 277 (1948) („Konvencija o genocidu”), usvojena od strane Generalne skupštine UN-a Rezolucijom 260 (III)A 09.12.1948. godine. Konvencija je stupila na snagu 12.01.1951. godine 20-om ratifikacijom 7 �lan 53 Be�ke konvencije o ugovornom pravu sadrži definiciju o impreativnoj normi: „Za svrhe ove konvencije imperativna norma opšteg me�unarodnog prava je norma koju je prihvatila i priznala cjelokupna me�unarodna zajednica država kao normu od koje nikakvo odstupanje nije dopušteno i koja se ne može izmjeniti novom normom opšteg me�unarodnog prava istog karaktera” 8 Rezervacije prema Konvenciji o spre�avanju i kažnjavanju zlo�ina genocida (Stru�no mišljenje), 1951 Izvještaji Me�unarodnog suda pravde 16, str. 23 9 Vidi Schabas, Genocid, str. 153-154 10 Tužilaštvo protiv Kayishema i Ruzindana (Žalba) Presuda (Obrazloženje), 1. juni 2001. god. stav 151. Tužilaštvo protiv Blagojevi�a i Joki�a, Presuda, 17. januar 2005. god. stav 642 (“Blagojevi� i Joki� Presuda”); Tužilaštvo protiv Br�anina, Presuda, 1. septembar 2004. god. (“Br�anin Presuda”), stav 689. U jurisprudenciji oba krivi�na suda Ujedinjenih nacija “ubistvo se kontinuirano definiše kao smrt žrtve koja je nastupila kao rezultat �injenja ili propuštanja �injenja radnje optuženog, po�injenje s umišljajem da ubije ili nanese teške tjelesne povrede svjesno znaju�i da �e one vjerovatno dovesti do smrtnog ishoda” (vidi Presudu u slu�aju Blagojevi� i Joki� stav 556). Vidi, npr. Tužilaštvo protiv Delali�a i dr. (Žalba) Presuda, 20. februar 2001. god., stav 423; Tužilaštvo protiv Jeliši�a, Presuda, 14. decembar 1999. god. (“Jeliši� Presuda”), stav 35; Tužilaštvo protiv Staki�a, Presuda, 31. juli 2003. god. (“Staki� Presuda”), stav 584; Tužilaštvo protiv Krsti�a, Presuda, 2. avgust 2001. god. (“Krsti� Presuda”), stav 485. 11 Krsti� Presuda, stav 513. 12 Krsti� Presuda, stav 513; Blagojevi� i Joki� Presuda, stav 645. 13 Staki� Presuda, stav 518 pozivanje na slu�aj Akayesu pred MKSR. Primjeri ovih metoda se sastoje, ali nisu ograni�eni na, “metode uništenja izuzev direktnih ubijanja kao što su podvrgavanju grupe izgladnjivanju, sistemti�nom izgonu iz domova i uskra�ivanje prava na medicinsku pomo�. Tako�e tu spadaju i stvaranje takvih uslova koji vode u polagano umiranje, kao što su nedostatak adekvatnih stambenih, odjevnih i higijenskih potrepština ili prekomjeran rad ili fizi�ko izrabljivanje” (Br�anin Presuda, stav 691). 14 Vidi Tužilaštvo protiv Gacumbitsi, (Žalba) Presuda, 7. juli 2006. stavovi 59-61. U ovom slu�aju, gdin Gacumbitsi je izvršio izdvajanje na mjestu zlo�ina Tutsija, koji su naknadno likvidirani, od Hutusa. 15 Tužilaštvo protiv Kambanda, Presuda, 4. sebtembar 1998. god. stav 16. 16 Vidi razmatranja o progonu u daljem tekstu. 17 Tužilaštvo protiv Akayesu, Presuda, 2. septembar 1998. god. (“Akayesu Presuda”), stavovi 512-515. 18 Jeliši� Presuda, stav 70. 19 Vidi Tužilaštvo protiv Staki�a, (Žalba) Presuda, 22. mart 2006. god. (“Staki� Presuda”), stav 25. 20 Staki� Presuda, stavovi 26-28. Na primjer u ovom slu�aju, ‘definicija’ ‘ne-srpske nacionalnosti’ nije bila dovoljna. 21 “Izvještaj o radu Me�unarodne pravne komisije sa �etrdeset osme sjednice održane 6. maja – 26. jula 1996. god”, UN Dok. A/51/10, (“Izvještaj MPK 1996”), str. 45-46. 22 Vidi Tužilaštvo protiv Sikirice, Presuda o zahtjevu odbrane za osloba�aju�om presudom, 3. septembar 2001. god. (“Sikirica R98bis Odluka”), stav 65. Prvi element ispituje stvarni broj obilježenih pripadnika zašti�ene grupe u vidu omjera cjelokupne grupe, pri tome potvr�uju�i mogu�nost ciljanja na zašti�enu grupu unutar ograni�enog geografskog podru�ja. Drugi element se fokusira na zna�aj ciljanog dijela grupe, kao što je njeno vo�stvo.

���

�����������������������

�����������������

23 Opšti uslovi koji su neophodni za zlo�ine protiv �ovje�nosti se u nekim aspektima razlikuju u Statutima, MKSJ, MKSR i Me�unarodnog krivi�nog suda. Na primjer, na MKSJ postoji jurisdictional uslov da opsežni i sistemati�ni napadi usmjereni protiv civilnog stanovništva budu po�injeni u oružanim sukobima (St. MKSJ, �lan 5). Na MKSR, neophodno je da opsežni i sistemati�ni napadi usmjereni protiv civil-nog stanovništva budu po�injeni po osnovu nacionalne, politi�ke, etni�ke, rasne ili vjerske pripadnosti (St. MKSR, �lan 3). Za više detalja o opštim elementima koji su neophodni za utvr�ivanje zlo�ina protiv �ovje�nosti na MKSJ i MKSR, vidi Mettraux, Me�unarodni zlo�ini, str. 147-173. Kad je u pitanju Me�unarodni krivi�ni sud, vidi William A. Schabas, “Uvod u Me�unarodni krivi�ni sud”, 2. izdanje, Cambridge University Press, (2004), str. 41-51. 24 Tužilaštvo protiv Elizaphan Ntakirutimana i Gérard Ntakirutimana (Žalba) Presuda, 13. decembar 2004. god. (“Ntakirutimana Presuda”), stav 522. 25 Tužilaštvo protiv Vasiljevi�a, Presuda, 29. novembar 2002. god. (“Vasiljevi� Presuda”), stav 229. Ova definicija je prihva�ena i Presudi u slu�aju Br�anin, stav 389, fusnota 920. 26 Vidi Elemente zlo�ina Me�unarodnog krivi�nog suda (ICC-ASP/1/3), �lan 7(1)(b), pod 1, fusnota 8. Vidi isto Krsti� Presuda, stav 498. 27 Br�anin Presuda, stav 389. 28 Krsti� Presuda, stav 503; Vidi isto Elemente zlo�ina Me�unarodnog krivi�nog suda (ICC-ASP/1/3), �lan 7(1)(b), pod 1. 29 Ntakirutimana Odluka o žalbi, stav 522; Br�anin Presuda, stav 389; Blagojevi� i Joki� Presuda, stav 573. 30 Br�anin Presuda, stav 390. 31 Vasiljevi� Presuda, stav 227; Staki� Presuda, stav 639; Br�anin Presuda, stav 390. 32 Ntakirutimana Odluka o žalbi, stav 516, Vasiljevi� Presuda, stav 232. 33 Ntakirutimana Odluka o žalbi, stav 521. 34 Vidi Br�anin Presuda, stav 391; Staki� Presuda, stav 640; Pretresno vije�e u slu�aju Vasiljevi� zaklju�ilo da ne “poznaje slu�ajeve u kojima je, prije 1992. godine korišten izraz ‘istrebljivanje’ da ozna�i ubijanje manje od 733 lica. Pretresno vije�e, dakako, ne sugeriše da bi zbog manjeg broja žrtava to djelo bilo diskvalifikovano kao djelo ‘istrebljivanja’ i oblika zlo�ina protiv �ovje�nosti, niti sugeriše da se nužno mora dosti�i taj prag” (Vasiljevi� Presuda, fusnota 587). Pretresno vije�e u slu�aju Br�anin je utvrdilo da najmanje 1699 žrtava zadovoljava elemenat masivnosti za zlo�in istrebljivanja (Br�anin Presuda, stav 465). 35 Ntakirutimana Odluka o žalbi, stav 516. 36 Br�anin Presuda, stav 395; Blagojevi� i Joki� Presuda, stav 574; Staki� Presuda, stav 641-642; Vasiljevi� Presuda, stav. 228-229. Jedan od Pretresnih vije�a MKSJ je utvrdio da “kriterij mens rea neophodan za istrebljivanje ne podrazumijeva prag nemara ili nehata: �injenje ili propuštanje �injenja optuženog mora biti po�injeno s umišljajem ili zbog nesmotrenosti (dolus eventualis)”, vidi Br�anin Pre-suda, stav 395. 37 Vidi Vasiljevi� Presuda, stav 229. Vidi Elemente zlo�ina Me�unarodnog krivi�nog suda (ICC-ASP/1/3), �lan 7(1)(b), pod 4. 38 Tužilaštvo protiv Tadi�a, (Žalbe) Presuda, 15. juli 1999, stav. 281-305. 39 Vidi �lan 3 Statuta MKSR. Vidi isto Tužilaštvo protiv Akayesu, (Žalba) Presuda, 1. juni 2001. god. stav 464 gdje je Žalbeno vije�e MKSR utvrdilo da: “Po mišljenju Žalbenog vije�a, osim u slu�aju progona, diskriminiraju�i umišljaj nije neophodan za me�unarodno hu-manitarno pravo kao pravni konstituiraju�i element svih zlo�ina protiv �ovje�nosti. U tom smislu, Žalbeno vije�e usvaja opšti zaklju�ak i odluku o preispitivanju u slu�aju Tadic, kao što je napomenuto u prethodnom tekstu. Me�utim, iako to nije uslov per se za zlo�in, svi zlo�ini protiv �ovje�nosti, mogu, u svojoj kona�nosti, biti po�injeni u kontekstu diskriminiraju�eg napada usmjerenog protiv civilnog stanov-ništva. Kako je navedeno u slu�aju Tadic: “[to] je ta�no da se u ve�ini slu�ajeva, zlo�ini protiv �ovje�nosti sprovode protiv civilnog stanov-ništva koje je specifi�no obilježeno zbog razloga nacionalne, politi�ke, etni�ke, rasne ili vjerske prirode”. Upravo je u ovakvom kontekstu, i u svjetlu prirode dešavanja u Ruandi (gdje je civilno stanovništvo bilo zapravo meta diskriminiraju�eg napada), Savjet bezbjednosti odlu�io da ograni�i nadležnost Krivi�nog suda za zlo�ine protiv �ovje�nosti isklju�ivo na one slu�ajeve gdje su oni po�injeni po osnovu diskrimi-nacije. Ovime se želi re�i da je namjera Savjeta bezbjednosti bila da donošenje odluke o tome da Krivi�ni sud ne procesuira po�inioce drugih eventualnih zlo�ina protiv �ovje�nostiao”. 40 Tužilaštvo protiv Akayesu, (Žalba) Presuda, 1. juni 2001. god. stav. 464-469. 41 Ntakirutimana Odluka o žalbi, stav 542. Me�unarodna pravna komisija je utvrdila da “radnja izvršenja krivi�nog djela istrebljivanja podrazumijeva elemenat masovnog uništenja koji nije neophodan kod ubistva”; Vidi isto Izvještaj MPK 1996. god. str. 48. Vidi isto Br�anin Presuda, stav 388 gdje se navodi da: “Jurisprudencija ovog Krivi�nog suda i MKSR dosljedno tvrdi da je, izuzev pitanja razmjera, osnovni element hotimi�nog lišavanja života (�lan 2) i ubistva (�lan 3 �lan 5) s jedne strane i istrebljivanja (�lan 5) s druge strane isti”. 42 Tužilaštvo protiv Krnojelca, (Žalba) Presuda, 17. septembar 2003. god. stav 185. 43 Vidi Statut Me�unarodnog krivi�nog suda, 7(1)(h). Nažalost, svrha ovog �lanka ne dozvoljava opsežniju usporedbu dvije definicije. 44 Za pregled jurisprudencije MKSJ o ovim radnjama, vidi publikaciju organizacije Human Rights Watch, “Genocid, ratni zlo�ini i zlo�ini protiv �ovje�nosti, tematska zbirka precedentnog prava Me�unarodnog krivi�nog suda za bivšu Jugoslaviju”, New York (2006), tom 1, str. 276-328. 45 Mettraux, Me�unarodni zlo�ini, str. 334. 46 William A. Schabas, “Me�unarodni krivi�ni sudovi Ujedinjenih nacija”, Cambridge University Press (2006) (“Schabas, U.N. Tribunals”), str. 185. 47 Vidi Mettraux, Me�unarodni zlo�ini, str. 329-340. Vidi �lan 4(3) Statuta MKSJ, i �lan 2(3) Statuta MKSR. 48 Vidi isto Tužilaštvo protiv Musema (Žalba) Presuda, 16. novembar 2001. god. stav 366. 49 Izvještaj MPK 1996, str. 48. 50 Vidi Mettraux, Me�unarodni zlo�ini, str. 78. 51 Elementi zlo�ina Me�unarodnog krivi�nog suda (ICC-ASP/1/3), �lan 7(1)(b), pod 1 (dodan akcenat). Elementi zlo�ina Me�unarodnog krivi�nog suda još zahtjevaju da je, u pogledu istrebljivanja, “vršenje podrazumijeva, ili se dešava kao dio, masovnog ubijanja pripadnika civilnog stanovništva” (Elementi zlo�ina Me�unarodnog krivi�nog suda, �lan 7(1)(b), pod 2, dodan akcenat). 52 Krsti� Presuda, stav 502. 53 Na primjer, nejasno je da li je stanovništvo o kome je rije� stanovništvo grada, logora ili bilo koje stanovništvo. 54 Vidi Schabas, Krivi�ni sudovi U.N. str. 199, pozivanje na Chestermana, “Sve u svemu razli�it poredak: Definisanje elemenata zlo�ina protiv �ovje�nosti” u 10. izdanju �asopisa o komparativnom i me�unarodnom pravu 137 (2000) na str. 336-337. 55 Izvještaj MPK 1996, str. 48. 56 Jeliši� Presuda, stav 79. 57 Sikirica, Odluka o pravilu 98bis, stav 89. 58 Tužilaštvo protiv. Krsti�a (Žalba) Presuda, 19. april 2004. god. stav 36. 59 Jedan od Pretresnih vije�a je konstatovao da: “Svi zlo�ini koji spadaju u nadležnosti ovog Krivi�nog suda su karakteristi�ni [sic] po tome što predstavljaju ‘teška narušavanja me�unarodnog humanitarnog prava.’ Zlo�ini za koje je optuženi u ovom slu�aju osu�en jasno nose tu karakteristiku. Ne žele�i da umanji težinu drugih zlo�ina, ovo Pretresno vije�e smatra da dva zlo�ina za koja je optuženi osu�en zaslužuju posebnu pažnju zbog izdvajanja grupa po osnovu diskriminacije, koja su se u njima odvila: genocid i progon kao zlo�ini protiv �ovje�nosti.” Blagojevi� i Joki� Presuda, stav 834. 60 Akayesu Presuda, stav 523 60 Akayesu

��������������������������

��������������������

Dana 03.11.2006.godine, te 14.12.2006. godine Sud BiH je izrekao prvostepene presude u predmetima protiv Marka Samardžije i Nikole Andruna osudivši ih na 26 i 13 godina zatvora. U skladu sa �lanom 289. Zakona o krivi�nom postupku Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: ZKP BiH), vije�e presudu treba pismeno izraditi u roku od 15 dana sa mogu�noš�u produžetka ovog roka na ukupno 30 dana od dana izricanja presude.

Samardžija Marko Samardžija Marko se tereti da je po�inio krivi�no djelo zlo�in protiv �ovje�nosti, te je osu�en na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 26 godina. Pretresno vije�e, kojeg �ine sudije Gogala Zorica, Dekkers Roland i Lindseth Tore, utvrdilo je da je optuženi Samardžija Marko u svojstvu komandira III �ete Sani�kog bataljona 17. lake pješadijske brigade dana 10.07.1992. godine naredio vojnicima da se muškarci, bošnja�ki civili, iz zaseoka Brki�i i Balagi�a Brdo izvedu iz ku�a i vode na livadu Jezerine. Na toj lokaciji optuženi ih je do�ekao sa podre�enim naoružanim vojnicima nakon �ega je osobe starije od 18 godina i mla�e od 60 godina, s rukama na le�ima, u koloni sproveo u dvorište Osnovne škole u Biljanima. Dalje, pretresno vije�e je utvrdilo da je optuženi kriv što je dio muškaraca Bošnjaka zatvorio u u�ionice škole, iz kojih su ih u grupama od 5 do 10 izvodili, te prisiljavali da pro�u kroz špalir, uz udaranje, koji je vodio do autobusa kojima su odvezeni u pravcu Laništa gdje je ve�ina ubijena. Optuženi je tako�er u�estvovao u sakupljanju i odvoženju leševa žrtava ubijenih tom prilikom. Ovi leševi su ekshumirani (najmanje 144 osobe) iz masovnih grobnica Lanište, Crvena zemlja i Biljani tokom 1996. godine. Glavni pretres u ovom predmetu zapo�eo je 01.02.2006. godine. U toku glavnog pretresa, održana su 23 ro�išta sa više od 118 sati pred pretresnim vije�em. Optužnicu je zastupala tužiteljica Tužilaštva BiH Ili� Vesna, a branilac je advokat Kneževi� Zlatko.

Andrun Nikola Andrun Nikola je optužen da je po�inio krivi�no djelo ratni zlo�in protiv civilnog stanovništva za što ga je pretresno vije�e osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina. Pretresno vije�e, sastavljeno od sudija Vukoje Dragomir, Gebelein Richard i Reniers Georges, je prilikom izricanja presude, izme�u ostalog, navelo da je Andrun Nikola u drugoj polovini 1993. godine u logoru „Gabela“, opština �apljina, kao pripadnik brigade HVO-a „Knez Domagoj“, u svoj