restrukturiranje makroekonomske politike · proraèun i bankarski sustav, vidljivi su iz podataka u...

Dru�iæ Gordan1

UDK 330.362

Restrukturiranje makroekonomske politike

Uvod

Osnovna teza rada je da nam je prije i više od restrukturiranja podu-zeæa potrebno restrukturiranje makroekonomske politike. Naime, uHrvatskoj se posljednjih godina brkaju posljedice i uzroci odnosnostvari se postavljaju naglavce. Tako umjesto da se saniraju poduzeæa,a time indirektno i banke, vrši se vrlo skupa sanacija banaka koje sepotom za višestruko manji iznos od troškova sanacije prodaju stra-nom kapitalu.2 Zatim se poduzima mirovinska reforma koja æe dr�avuu iduæih 15 godina koštati oko 8 milijardi eura,3 a da se istovremeno ine pomišlja na sanaciju poduzeæa. Naprotiv, kontinuirano se poveæa-vaju razmjeri izvlaèenja novca iz poduzeæa u dr�avni i financijskisektor. Rezultat koji danas imamo je devastirano gospodarstvo kojekontinuirano iskazuje vrlo visoke gubitke (gubici su u razdoblju1994.-2000. u apsolutnoj svoti veæi za 28,8 milijardi kuna od dobiti) inije sposobno odr�ati ni postojeæu nisku tehnološku razinu.

Osnovni grijesi makroekonomske politike su potpuno nerazumije-vanje ili neosjetljivost za ekonomski polo�aj poduzeæa, tog osnovnogprivrednog subjekta na kojem poèiva ukupno gospodarstvo i odsust-vo konzistentne strategije razvoja.

563EKONOMIJA / ECONOMICS, 3 / IX (www.rifin.com)

1 Gordan Dru�iæ dr. sc., Odsjek za ekonomska istra�ivanja, HAZU2 Za sanaciju Privredne banke Zagreb d.d. stvorene su glavnice unutarnjeg duga od 1,8

milijardi DEM i vanjskog od 847 milijuna US$ (ovim iznosima treba pribrojiti još troškovenjihova servisiranja jer su, primjerice, u dospjelim obvezama DAB-a prema inozemnimvjerovnicima 30. rujna 2000. godine od 2,5 milijardi kuna, kamate iznosile 1,4 milijardekuna). Prodajom 66,3% temeljnog kapitala dobiveno je 300 milijuna eura. G. Dru�iæ: Krizahrvatskog gospodarstva i ekonomska politika, Golden marketing, Zagreb, 2001., str.112-113

3 Procjena je mirovinskog fonda “Helios” da æe se u fondovima u iduæih petnaest godinaprikupiti 16 milijardi DEM. To za dr�avni proraèun znaèi isti toliki gubitak prihoda koji æese morati namiriti iz poreza ili javnog duga.

Model u kojem se iz stabilnog teèaja izvodila stabilnost cijena i stabil-nost gospodarstva, umjesto da, obrnuto, stabilne cijene i teèaj budurezultat stabilnog gospodarstva, nanio je Hrvatskoj, uslijed dugo-trajne primjene, nesagledive štete.

Osnovni problem koji hrvatska ekonomska politika mora riješiti jeproblem nezaposlenosti i br�eg ekonomskog razvoja odnosno, jed-nostavno reèeno, stvaranja takvog makroekonomskog okru�enja ukojem æe se u Hrvatskoj isplatiti proizvoditi i raditi. Na�alost, ni jednaod dosad slu�beno ponuðenih strategija nije dala rješenje problemanezaposlenosti, veæ ga ostavlja za daleku buduænost. To i ne treba èu-diti jer unutar postojeæeg modela, od kojeg su sve ove strategije pol-azile, to i nije moguæe. Za tako nešto potrebno je provesti radikalnupromjenu ekonomske politike.

Radikalna promjena ekonomske politike zahtijeva prije svega redefi-niranje ciljeva ekonomske politike jer ciljevi odreðuju instrumente imjere ekonomske politike.

Ekonomska politika koja je voðena u proteklom desetljeæu, te�ište jestavljala na stabilnost cijena i nominalnog teèaja prema euru te nastrukturne reforme koje su usko povezane s privatizacijom i liberali-zacijom. Nastavkom ove neoliberalne ekonomske politike zapravo se�eli završiti proces demontiranja socijalne uloge dr�ave i smanjenjanjezine uloge u ekonomiji, a glavne poluge su fiskalno prilagoðava-nje (smanjenje javnih rashoda), strukturne reforme i politika plaæa.Meðutim, pored socijalnih, nastavak dosadašnje ekonomske politikeimat æe i brojne kratkoroène i dugoroène negativne posljedice nahrvatsko gospodarstvo.

1. Osnovni rezultati ekonomske politike u razdoblju1990. - 2001. godine

Iz podataka u tablici 1. vidi se da BDP nakon naglog pada u 1991. iosobito u 1992. godini, kada je iznosio svega 41 posto onog iz 1990.godine, bilje�i porast sve do 1998. godine; u 1999. i u 2000. godiniponovno bilje�i pad te je bio na razini od 81,5% i 76,6% BDP-a iz1990. godine. Kako je tu rijeè o BDP-u izra�enom u tekuæim cijena-ma, realni je pad (izra�en u stalnim cijenama) bio kudikamo veæi.

U tom smislu indeks fizièkog obujma pru�a znatno realniju sliku.Industrijska proizvodnja, nakon pada u 1995. godini na 56 posto

564 Gordan Dru�iæ: RESTRUKTURIRANJE MAKROEKONOMSKE...

proizvodnje iz 1990., blago se obnavlja, no u 2001. godini dosti�e 68posto. Broj zaposlenih u industriji kontinuirano se smanjivao i u2001. godini iznosio je svega 43 posto broja zaposlenih u 1990.Prvenstveno zahvaljujuæi toj tendenciji, nakon 1996. godine bi-lje�imo visoke stope rasta produktivnosti rada u industriji.

Izvoz je u cijelom promatranom razdoblju, uz manje oscilacije u1991. i 1993. godini, stabilan i kreæe se na razini od oko 4,5 milijardeUS dolara. Uvoz, naprotiv, kontinuirano ubrzano raste od 1991. godi-ne, kada je iznosio 3,5 milijardi US dolara, do svog vrhunca u 1997. i2001. godini, kada je dosegao 9,1 milijardu dolara. Kao rezultat tak-vih kretanja u vanjskotrgovinskoj razmjeni saldo se, nakon 1993. ukojoj je jedino bio pozitivan, naglo pogoršava, a ukupni se deficit zacijelo promatrano razdoblje penje na 29,6 milijardi US$.

Shodno tome pala je i pokrivenost uvoza izvozom sa 103,1 posto1993. na 51,5 posto u 2001. godini. Ovaj koeficijent pokriæa nije bionikad ni�i od 73% sve od 1982. godine. 4

Sama po sebi tendencija poveæanja uvoza nije morala biti negativnajer se poveæanjem uvoza sirovina i drugog repromaterijala te investi-cijske opreme moglo provesti restrukturiranje hrvatskoga gospo-darstva prema izvozno orijentiranom i znatnije poveæati BDP. Zaštose to nije dogodilo, djelomièno mo�emo vidjeti iz strukture uvozadane u tablici 2.

Vidi se da je velika promjena nastupila u strukturi uvoza veæ u osam-desetim godinama, a da su devedesete samo nastavak zapoèete ten-dencije smanjenja uvoza proizvoda za reprodukciju i investicije teenormnog poveæanja uvoza proizvoda za široku potrošnju èiji udio uukupnom uvozu raste sa 6,7 posto u 1977. na 25,8 posto u 1987. godi-ni, dok je u 1997. dosegao gotovo 30 posto. Takvim poveæanjem uvo-za proizvoda široke potrošnje koje je potaknuto liberalizacijom i ot-varanjem tr�išta meðunarodnoj konkurenciji, što je jedan od zahtjevastabilizacijskog programa, supstituiran je dio domaæe proizvodnje,što je vodilo njezinu gašenju i likvidaciji. Nekontrolirani uvoz robeširoke potrošnje stvorio je i trajno �arište vanjskotrgovinskog defici-ta. Udio uvoza proizvoda za reprodukciju, dakle onih koji bi mogliomoguæiti poveæanje proizvodnje, smanjio se sa 66,9 posto u 1977.godini na 48,9 posto u 1987. godini i 48,4 posto u 1997. godini.Izmeðu 1987. i 1997. godine bitno je izmijenjena i struktura uvezenih


4 G. Dru�iæ: Kriza hrvatskog gospodarstva i ekonomska politika, Golden marketing, Zagreb,2001., str. 20

proizvoda za reprodukciju – naime, udio sirovina i poluproizvoda uukupnom uvozu pada s 30 posto na 19,3 posto što samo potvrðuje,kao i pad uvoza nepogonskih goriva, podatke o znaèajnom padu in-dustrijske proizvodnje (tablica 2). Porast udjela gotovih proizvoda zareprodukciju s 12,4 posto u 1977. godini na 15,4 posto u 1987. i 20,2posto ukupnog uvoza u 1997. godini, svjedoèi o sve veæoj orijentacijina doradu.

Tablica 2.Struktura uvoza Hrvatske prema ekonomskoj namjeni proizvoda

1977. 1987. 1997.

Ukupno 100 100 100

1. proizvodi za reprodukciju 66,9 48,9 48,4

• sirovine i poluproizvodi 30,4 30,0 19,3

• pogonska goriva 24,1 3,5 8,9

• gotovi proizvodi za reprodukciju 12,4 15,4 20,2

2. proizvodi za investicije 26,4 25,3 22,3

3. proizvodi za široku potrošnju 6,7 25,8 29,3

Izvor: Statistièki godišnjak SR Hrvatske 1979. i 1989., Statistièki ljetopis 1998.

Dr�avnog zavoda za statistiku

Inozemni dug se u razdoblju 1994.-2001. godine poveæao s 3 na 11,1milijardu US$. Broj se ukupno zaposlenih kontinuirano smanjuje urazdoblju 1990.–1997. i pada s 1,57 milijuna u 1990. godini na 1,19milijuna u 1997., a u 1998. godini, ukljuèenjem zaposlenih u policiji iobrani, porastao je na 1,27 milijuna, dok je u 1999. godini, ukljuèe-njem aktivnih osiguranika individualnih poljoprivrednika (100.998osoba), broj zaposlenih, kako iskazuje slu�bena statistika, porastao na1,36 milijuna, a u 2000. i 2001. pao na 1,34 milijuna.

Ovakva kretanja u broju zaposlenih uvjetovala su porast stope neza-poslenosti, mjerene odnosom broja nezaposlenih i ukupnoga ak-tivnog stanovništva, s 8,9 posto na vrlo visokih 22 posto u 2001. godi-ni.


2. Utjecaj ekonomske politike na financijski polo�ajpoduzeæa

Rezultate ukupne makroekonomske politike moguæe je neizravnopratiti i preko financijskog rezultata poslovanja poduzetnièkog sekto-ra.

Iz podataka u tablici 3. vidimo da je u cijelom promatranom razdobljuod 1994. do 2000. godine financijski rezultat poslovanja negativan, ada u 1996. i 1997. godini dolazi do poboljšanja. Tako su u 1997. godi-ni ukupni prihodi veæi od ukupnih rashoda. Podsjetimo da su 1996. i1997. godine smanjivanja udjela poreza u BDP-u, naroèito izra�enogu 1997. godini kada po prvi put, u promatranom razdoblju, dolazi i dosmanjenja udjela prihoda opæe dr�ave u BDP-u. Kada govorimo oukupnom prihodu u 1997. godini treba istaknuti da se on obraèunavaprema fakturiranoj, a ne naplaæenoj realizaciji te da je strah od PDV-adoveo do ekstremno visokog porasta uvoza u prosincu 1997., a slije-dom iste logike i fakturiranja onog {to bi u normalnim okolnostimabilo preneseno u 1998. godinu). Stoga ukupni prihod u 1998. godinibilje�i pad, a pod utjecajem uvoðenja PDV-a i znaèajnog poveæanjaudjela poreznih prihoda u BDP-u dolazi do naglog poveæanja nega-tivnog financijskog rezultata poslovanja s -904 milijuna kuna u 1997.na -4,8 milijardi kuna u 1998. godini i 8,2 milijarde u 1999. godini.Pozitivniji rezultat poslovanja u 2000. godini rezultat je prvenstvenovelikog broja steèajeva i likvidacija firmi, èime je smanjen gubitak za3,5 milijardi kuna i poveæanja dobiti za 4,4 milijarde kuna.

Izravan utjecaj fiskalne i monetarne politike na poduzetnièki sektor,odnosno razmjere odljeva novca iz trgovaèkih društava u dr�avniproraèun i bankarski sustav, vidljivi su iz podataka u tablici 4.

U razdoblju 1994.-2000. godine izdvajanja za proraèun po osnovi po-reza i doprinosa na i iz plaæa te poreza na dobit porasla su za 88,3%.Na izuzetno visok porast poreza i doprinosa na i iz plaæa utjecao je,pored vrlo visokih stopa, veliki porast nominalnih plaæa u razdoblju1994-1998. godine.5 Odljev novca po osnovu kamata iznosio je 59,7milijardi kuna u razdoblju 1994.-2000. Kako su prosjeène godišnjekamate hrvatskih banaka u promatranom razdoblju bile dva do tri


5 Prema podacima DZS nominalne plaæe su u razdoblju 1994.-1998. na razini ukupnoggospodarstva porasle za 115%. Izvor: DZS, Statistièki ljetopis 1999., str. 135

puta veæe od prosjeènih godišnjih kamata u zemljama OECD-a,6

mo�emo kazati da je iz trgovaèkih društava izvuèeno oko 30 milijardikuna više od iznosa koji bi na ime kamata naplatile banke u razvije-nim zemljama.

Tablica 3.Financijski rezultat poslovanja poduzeæa

Elementi 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000.

Ukupni prihodi 186.971 202.523 233.150 271.309 261.363 279.853 305.150

Ukupni rashodi 189.041 208.075 236.034 269.898 263.730 285.682 309.027

Dobit prije

oporezivanja5.146 5.259 8.047 10.562 9.091 10.537 14.988

Gubitak prije

oporezivanja7.216 10.811 10.931 9.151 11.458 16.366 12.865

Porez na dobit 1.083 1.085 1.610 2.315 2.430 2.414 2.959

Dobit tekuæeg

razdoblja4.072 4.199 6.444 8.260 6.688 8.146 12.046

Gubitak

tekuæeg

razdoblja

7.225 10.836 10.938 9.164 11.485 16.391 12.884

Financijski

rezultat (dobit

minus gubitak)

-3.153 -6.637 -4.404 -904 -4.797 -8.245 -838

Izvor: Zavod za platni promet, Informacije o osnovnim financijskim rezultatima

poduzetnika, lipanj 1995., lipanj 1997., srpanj 1998., lipanj 1999., lipanj 2000.

i lipanj 2001.

Za ilustraciju koliki teret predstavljaju kamate kreditno ovisnom sek-toru poduzeæa, recimo da je u 1999. godini njihov udio u amortizacijiiznosio 81,1%, u investicijama u osnovna sredstva 74,6% te da se uveæini godina njihov iznos, s izuzetkom 1997. godine, pribli�avaiznosu neto akumulacije (amortizacija – gubitak), a u 1999. godinipremašuje ga za 3,7 milijardi kuna (za 40,2%).


6 Tako su, primjerice, u 1995. prosjeène aktivne kamatne stope banaka u Njemaèkoj iznosile7,88%, u Irskoj 6,88%, u Japanu 3,90%, u Švicarskoj 5,59%, u Velikoj Britaniji 6,75%, a uHrvatskoj 16,69%. Izvor: IMF – International Financial Statistics.

Tablica 4.Odabrani pokazatelji iz statistièkih izvještaja za sve poduzetnike

u milijardama kuna

1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000.

1. Izdvajanja zaproraèun 10,3 12,7 15,2 17,4 18,6 18,6 19,4

1.1. Porezi i doprinosina plaæe 9,3 11,6 13,6 15,1 16,2 16,2 16,4

1.2. Porez na dobit 1,0 1,1 1,6 2,3 2,4 2,4 3,0

2. Izdvajanja zakamate 7,2 5,0 6,7 7,5 9,6 12,9 10,8

3. Godišnji iznosamortizacije 12,0 12,7 12,1 14,1 15,2 15,9 16,6

4. Gubitak 3,2 6,6 4,4 0,9 4,8 8,2 0,8

5. Neto akumulacije(3-4) 8,8 6,1 7,7 13,2 10,4 7,7 15,8

6. Investicije uosnovna sredstva 9,1 9,7 10,6 11,0 16,2 19,6 16,4

Izvor: Isti kao u tablici 3.

Zbog stalno iskazanog gubitka,7 sredstva koja su ostajala poduzeæima(neto akumulacija) bila su znatno ni�a od iznosa amortizacije. Tajmanjak vlastitih sredstava poduzeæa nisu mogla namiriti niti uzima-njem kredita, zbog veæ spomenute restriktivne monetarne politike, vi-sokih kamatnih stopa i problema u funkcioniranju bankarskog susta-va pa je iznos investicija u osnovna sredstva trajno ispod godišnjegiznosa amortizacije odnosno ispod proste reprodukcije.

Posljedica ovog procesa “jedenja” supstance je izmjena struktureimovine poduzeæa u nekoliko zadnjih godina. Naime, poveæava sevrijednost kratkotrajne, a smanjuje vrijednost dugotrajne imovine.

U tablici 5. dano je stanje imovine gospodarskih subjekata urazdoblju 1996.-2000. Iz podataka je vidljivo da kratkotrajna imovinabilje�i intenzivan rast, a naroèito nepovoljnim mo�e se ocijeniti po-rast kratkotrajnih potra�ivanja èiji je udio u ukupnoj imovini poduzet-nika iznosio 18,4% na kraju 1999. godine. Prosjeèno vrijeme naplatekratkotrajnih potra�ivanja, raèunajuæi u odnosu na ukupni prihod, po-veæalo se sa 79 dana u 1996. godini na 88 dana u 1997. godini, 102


7 Preneseni gubici su prema godišnjem izvještaju svih poduzetnika na dan 31. 12. 1998.godine iznosili 25,5 milijardi kuna. Izvor: ZAP (1999:3).

dana u 1998. godini, da bi se u 1999. godini smanjilo na 96 dana i u2000. na 91 dan.

Tablica 5.Imovina poduzetnika iz privrede u razdoblju 1996.-2000. godine

Iznosi: milijuni kuna

Imovina 31. 12. 96. 31. 12. 98. 31. 12. 99. 31. 12. 00.

Indeks

31. 12. 00.

31. 12. 96.

1. DUGOTRAJNAIMOVINA 223.233 253.909 257.674 266.120 119,2

1.1.Nematerijalnaimovina 3.937 6.706 7.348 6.024 153,0

1.2.Materijalna imovina 185.488 203.583 207.640 217.501 117,3

1.3.Financijska imovina 30.422 38.504 37.851 37.780 124,2

1.4.Potra�ivanja 3.386 5.116 4.835 4.815 142,2

2. KRATKOTRAJNAIMOVINA 99.977 135.391 139.003 145.251 145,3

2.1.Zalihe 32.318 38.787 39.712 40.818 126,3

2.2.Potra�ivanja 50.763 75.571 76.222 77.151 151,5

2.3.Financijska imovina 10.541 13.465 15.112 16.436 155,9

2.4.Novac na raèunu iblagajni 6.355 7.568 7.957 10.846 170,7

3. OSTALO 5.927 11.599 16.481 15.665 264,3

UKUPNO (1+2+3) 329.137 400.899 413.158 427.036 129,7

Izvor: Zavod za platni promet, Središnji ured Zagreb, Informacija o osnovnim

financijskim rezultatima poduzetnika Republike Hrvatske u 1996. godini,

Zagreb, lipanj 1997., str. 30; Informacije o osnovnim financijskim rezultatima

poduzetnika Republike Hrvatske u 1997. godini, Zagreb, srpanj 1998., str. 10;

Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike

Hrvatske u 1998. godini, Zagreb, lipanj 1999., str. 11; Zagreb, lipanj 2000., str.

10; Informacija o osnovnim financijskim rezultatima poduzetnika Republike

Hrvatske u 1999. godini, u 2000. godini, Zagreb, lipanj 2001.

U strukturi dugotrajne imovine zabrinjava visok udio stalnih i finan-cijskih ulaganja kao i visok stupanj otpisanosti postrojenja i opreme.Naime, iz podataka u tablici 6. vidi se neprimjeran odnos izmeðu fi-nancijskih ulaganja i investicija u osnovne fondove. Ovakva kretanjamo�emo smatrati izravnom posljedicom procesa privatizacije, ali i


ukupne makroekonomske politike, koji su doveli do toga da sesredstva ula�u u dionice i uloge drugih poduzeæa, a ne u rekonstruk-ciju i modernizaciju proizvodnje. Pored toga što su financijska ula-ganja prevelika u odnosu na uvjete poslovanja poduzetnièkog sektorai iznos investicija, ona su, moramo naglasiti, vrlo sumnjiva u pogleduvrijednosti jer ovdje se, najèešæe, radi o knjigovodstvenoj odnosnonominalnoj vrijednosti dionica i uloga u drugim poduzeæima, a nestvarnoj tr�išnoj vrijednosti. Kao takva ona su u pravilu nepovratna ine donose nikakvu dobit. Na ovaj naèin izvuèena su izvan opticajavrlo velika sredstva poduzeæa, a u gorim sluèajevima izvršeno je i do-datno zadu�ivanje. Investicije ispod razine amortizacije dovele su,meðu ostalim, do 70 postotnog stupnja otpisanosti postrojenja i opre-me odnosno do vrlo niskog stupnja proizvodne sposobnosti hrvats-kog gospodarstva.

Tablica 6.Financijska ulaganja i vrijednosti postrojenja i opreme

u milijardama kuna

31. 12. 97. 31. 12. 98. 31. 12. 99. 31. 12. 00.

Stalna i dugoroènafinancijska ulaganja 36,6 38,5 37,9 37,8

Nabavna vrijednostpostrojenja i opreme 112,2 115,9 138,0 148,1

Ispravak vrijednostipostrojenja i opreme 82,6 82,8 94,6 99,4

Sadašnja vrijednostpostrojenja i opreme 29,6 33¸1 43,4 48,7

Ukupne investicije uosnovna sredstva 11,0 16,2 19,6 16,4

Udio investicija uukupnim financijskimulaganjima u %

30,1 42,1 51,7 43,4

Izvor: isti kao u tablici 5.

Promjene u velièini i strukturi imovine odrazile su se i na velièinu istrukturu izvora pa se tako smanjuju kapital i rezerve, kao najkvalitet-niji vid vlastitih izvora, a ubrzano rastu kratkoroène obveze koje timeznaèajno poveæavaju svoj udio.

Veæ ranije naruèeni odnosi izmeðu kapitala i imovine te potra�ivanjai obveza produ�uju se i u 2000. godini (vidi tablicu 7).


Tablica 7.Kapital i obveze poduzetnika iz privrede u razdoblju 1996.-2000. godine

Iznosi: milijuni kuna

Kapital i obveze 31. 12. 96. 31. 12. 98. 31. 12. 99. 31. 12. 00.Indeks

12. 00. / 12. 96.

Kapital i rezerve 197.572 205.376 200.331 204.058 103,2

Dugoroènarezerviranja zarizike

2.915 3.430 3.028 4.244 145,6

Dugoroèneobveze 27.121 51.031 58.895 64.990 239,6

Kratkoroèneobveze 96.609 134.147 141.226 143.067 148,1

Ostalo 4.920 6.915 9.678 10.677 217,0

UKUPNO 329.137 400.899 413.158 427.036 129,7


Kapital i rezerve su zajedno s dugoroènim obvezama pokrivali dugo-trajnu imovinu, ali nisu dostajali za financiranje zaliha kao oblikatrajnije vezanih obrtnih sredstava, dok novèana sredstva i kratko-trajna potra�ivanja nisu bila dovoljna za pokriæe kratkoroènih obve-za. Mo�emo stoga zakljuèiti da na razini privrede ne postoji globalnaravnote�a, odnosno financijska stabilnost koja se odr�ava na likvid-nost i solventnost.8 Ova tvrdnja još je utemeljenija ako analiziramopodatke iz tablice 8.

Iz podataka u tablici 8. vidimo da se stupanj samofinanciranja sma-njuje i da se poveæava kreditna ovisnost poduzeæa. Nadalje, vidljivoje da se pogoršava i koeficijent financijske stabilnosti koji nam govorida je u 1998. godini kapitalom i rezervama bilo pokriveno 87,6 %stalne imovine uveæane za zalihe.

O razini zadu�enosti hrvatskih poduzeæe svjedoèi nam faktorzadu�enosti prema kojem bi poduzeæima, na osnovu iskazane dobiti(gubitka) i obraèunate amortizacije u 2000. godini, trebalo 7,3 godineda namire svoje dugove, naravno uz uvjet da u meðuvremenu ne po-veæavaju svoju zadu�enost.


8 Ovakve zakljuèke mo�emo naæi u gotovo svim materijalima Zavoda za platni promet uprotekle èetiri godine.

Tablica 8.Neki pokazatelji financijske stabilnosti, zadu�enosti i likvidnostigospodarstva Hrvatske

Pokazatelji 31. 12. 97. 31. 12. 98. 31. 12. 99. 31. 12. 00.

Stupanj samofinanciranja(u %) 1 56,0 52,4 50,1 49,2

Koeficijent financijskestabilnosti 2 0,883 0,876 0,882 0,890

Faktor zadu�enosti (brojgodina) 3 7,0 8,3 8,3 7,3

Koeficijent opæelikvidnosti 4 1,04 1,01 0,99 1,02

Koeficijent ubrzanelikvidnosti 5 0,74 0,72 0,70 0,73

Koeficijent obrtajaukupnih sredstava

0,745 0,667 0,666 0,715

Koeficijent obrtajaobrtnih sredstava

2,2 1,98 1,98 2,10

Dani naplate potra�ivanja 88 102 96 91

1) Odnos kapitala s rezervama prema vrijednosti bilance umanjene za gubitak

iznad kapitala

2) Odnos kapitala i rezervi s dugoroènim obvezama prema stalnoj imovini

uveæanoj za zalihe

3) Ukupne obveze prema dobiti s obraèunanom amortizacijom

4) Kratkotrajna imovina prema kratkoroènim obvezama

5) Kratkotrajna imovina umanjena za zalihe prema kratkoroènim obvezama

Izvor: isti kao u tablici 5.

Premda je koeficijent opæe likvidnosti koji predstavlja odnos ukupnekratkoroène imovine prema kratkoroènim obvezama iznad 1,0, neznaèi da je likvidnost zadovoljavajuæa, naroèito stoga što se ovaj koe-ficijent pogoršava. Puno je realniji pokazatelj o stvarnoj likvidnostihrvatskog gospodarstva, s obzirom na brzinu unovèivosti, koeficijentubrzane likvidnosti (kratkoroèna imovina umanjena za zalihe premakratkoroènim obvezama). Prema podacima u tablici 8. vidimo da je u1997. godini 74% kratkoroènih obveza bilo pokriveno br�e unovèi-vim obrtnim sredstvima te da se u 1998. godini ova pokrivenostsmanjila na 72%, u 1999. godini na 70%, a u 2000. poveæala na 75%.Naravno da ova kontinuirana negativna razlika izmeðu raspolo�ivih ipotrebnih obrtnih sredstava dovodi s jedne strane do poveæanja stup-nja zadu�enosti, dok s druge strane uzrokuje preveliki anga�man


sredstava u obrtnim sredstvima i onemoguæuje investiranje u opremui postrojenja. Drugim rijeèima, osnovna preokupacija hrvatskih po-duzeæa je odr�anje tekuæe proizvodnje, a o razvoju ne stignu nirazmišljati pritisnuti svakodnevnim problemima.

Koeficijent obrtaja sredstava svjedoèi nam ne samo o likvidnosti, veæi o rentabilnosti poslovanja. Naime uèinkovitost poslovanja opadaako se sve veæa sredstva koriste za postizanje istog rezultata poslo-vanja. Iz podataka u tablici 8. vidljivo je da se koeficijent obrtajaukupnih sredstava smanjio s 0,75 u 1997. na 0,67 u 1998. i 1999. go-dini, da bi se u 2000. poveæao na 0,72. To znaèi da hrvatsko gospo-darstvo nije uspjelo niti jedanput, kao uostalom ni u prethodnim godi-nama, obrnuti ukupna sredstva. U 1998. i 1999. godini hrvatska po-duzeæa nisu više bila u stanju ni dva puta obrnuti obrtna sredstva.

Dio odgovornosti za ovakva kretanja u pogledu likvidnosti i rentabil-nosti poslovanja u 1998. godini le�i i u naèinu obraèuna i naplate po-reza na dodanu vrijednost, trošarina i poreza na dobit. U tablici 9. danisu podaci o obvezama poduzetnika za obraèunati PDV, trošarine i do-bit. Prvi podatak koji upada u oèi je izuzetno visok porast obveza zaisporuèenu robu i usluge prelaskom s poreza na promet na PDV u1998. godini. Mo�emo kazati da je uvoðenjem PDV- a, odnosno naèi-nom njegova obraèuna i naplate, izvršen dodatni udar na likvidnost irentabilnost poslovanja poduzeæa. Naime, Zakonom o porezu na do-danu vrijednost propisano je obraèunsko razdoblje (15 dana u 1998.godini, mjesec dana u 1999. godini) i uplata u roku od 10 dana od iste-ka obraèunskog razdoblja. Ovakav naèin obraèuna i naplate PDV-aimao je naroèito negativne uèinke poèetkom 1998. godine dok jošnije funkcionirao povrat pretporeza jer je zahtijevao anga�iranje veli-kih financijskih sredstava od strane poduzeæa. Kako se PDV naplaæu-je po fakturiranoj, a ne naplaæenoj realizaciji, i kako je rok naplatekratkotrajnih potra�ivanja u 1998. godini bio 102 dana, poduzeæa subeskamatno kreditirala dr�avni proraèun gotovo tri mjeseca, dok suistovremeno na ta sredstva morali nerijetko plaæati kamatu bankamaod 15 i više posto.

Slièna je situacija i kod posebnih poreza (trošarine) gdje obvezaplaæanja nastupa u roku od 30 dana od dana isporuke. Iako broj ob-veznika posebnih poreza nije velik, jer su posebni porezi uvedeni nanaftne derivate, duhanske preraðevine, piva, bezalkoholna piæa, alko-hol, uvoz automobila, kavu i luksuzne proizvode, iznos ovih poreznihobveza od 6,5 milijardi kuna u 1998. godini, 6,9 milijardi kuna u


1999. godini i 7,6 milijuna kuna u 2000. godini sve je prije nego zane-mariv. Ovi porezi su osim nepovoljnog financijskog uèinka naproizvoðaèe, zbog razlika izmeðu vremena naplate i dospijeæa po-rezne obveze, negativno utjecali i na trgovinu na veliko i malo jer imje u troškove zaliha bio ukljuèen i iznos posebnog poreza.

Tablica 9.Obveze poduzetnika po PDV-u, trošarinama i dobiti

u milijardama kuna

1996. 1997. 1998. 1999. 2000.

Obveze za obraèunani porez na promet(PDV) u obavljenim isporukama dobarai usluga

9,7 9,0 48,2 49,4 51,9

Obraèunani pretporez u primljenimisporukama

- - 39,3 40,9 43,1

Obraèunane obveze za posebne poreze(trošarine)

- - 6,5 6,9 7,6

Potra�ivanja za posebne poreze – povrat(trošarine)

- - 0,1 0,01 -

Porez na dobit 1,5 2,3 2,4 2,4 3,0


Naèin naplate poreza na dobit takoðer negativno utjeèe na financijskipolo�aj poduzeæa jer se ovaj porez plaæa tijekom godine u vidu mje-seènih akontacija u visini dvanaestine porezne obveze u prethodnojgodini. Prva nepovoljnost za poduzeæa proizlazi iz veæ spomenuterazlike izmeðu fakturirane i naplaæene realizacije, odnosno naplataporeza dospijeva znatno ranije od naplate dobiti. Druga nepovoljnostza financijski polo�aj poduzeæa je što su ona morala plaæati mjeseènuakontaciju na osnovi iskazane dobiti u prethodnoj godini bez obzirana to što u tekuæoj mogu iskazivati gubitak.

Makroekonomska politika (prvenstveno teèajna, fiskalna i monetar-na) utjecala je i na izmjenu strukture hrvatskog gospodarstva u kojojsve više na znaèenju gubi industrija, a dobivaju ostale djelatnosti, po-sebice trgovina.

Naime, u situaciji nekonkurentnosti domaæe proizvodnje na inozem-nom, ali i domaæem tr�ištu, jedini sektor koji je mogao u poèetnomrazdoblju plaæati kamate, ugraditi troškove poslovanja u cijene na do-maæem tr�ištu i pritom èak ostvariti profit, bila je trgovina zasnovana


na uvozu. No kako i trgovina tu robu mora nekome prodati, a kupacaje sve manje i sve nelikvidnijih, dolazi do neusklaðenosti robnih i ku-povnih fondova te prijenosa nelikvidnosti s ukupnog gospodarstva nasektor trgovine i potom na bankarski sustav. Stoga ne treba èuditi štoje u studenom 2000. godine na djelatnost trgovine otpadalo 42,8 pos-to (11,3 milijarde kuna) ukupno nepodmirenih naloga za plaæanjeprijavljenih ZAP-u. Uslu�ni sektor je sljedeæi koji je troškove mogaougraditi u cijenu na domaæem tr�ištu. Meðutim, ovakva zidanja cijenana domaæem tr�ištu uèinila su upitnim moguænost pokriæavanjskotrgovinskog deficita prihodom od turizma jer smo strancimapostali skupi, pogotovo s obzirom na kvalitetu.

3. Što je znaèilo dosadašnje restrukturiranje poduzeæa?

U današnjem modelu ekonomske politike, koji predstavlja vrlo lošumješavinu liberalizma i intervencionizma jer dr�ava itekako interve-nira u gospodarstvo veæ samom preraspodjelom preko 50% BDP-a,stvoren je makroekonomski okvir koji ocrtavaju s jedne strane visokoporezno optereæenje i visoke kamate, a s druge strane apreciran teèajkune i potpuno otvoreno gospodarstvo. Od poduzeæa se tra�i da setakvom okru�enju prilagode restrukturiranjem i poveæanjem kon-kurentne sposobnosti, a da istovremeno nikome u Vladi ne pada napamet da nešto treba mijenjati u samom modelu.

Što je znaèilo dosadašnje restrukturiranje poduzeæa? Znaèilo je, goto-vo iskljuèivo, njihovu privatizaciju. Osnovna teza s kojom se prišloprivatizaciji je da je privatno vlasništvo efikasnije od dr�avnog od-nosno društvenog pa æe, po logici stvari, samom privatizacijom bitiriješen problem niske efikasnosti hrvatskog gospodarstva. Ovakopostavljen proces pretvorbe i privatizacije uèinio je ostale ciljeve, kaošto su ulaganje u modernizaciju proizvodnje, zadr�avanje postojeæezaposlenosti i njeno poveæanje, razvojne planove poduzeæa i tome sl.,koji su trebali biti najva�niji uvjet kupovine, sekundarnim.

Tako je privatizacija postala sama sebi svrhom, a kod kupaca nitkonije provjeravao njihove osobne sposobnosti i financijske moguænos-ti da plate kupovinu legalno steèenim sredstvima, odr�e i razviju po-duzeæe.


Time je otvoren jedan nakaradni proces koji je doveo do neviðenepljaèke na ovim prostorima. Prema priznanju samih banaka, oko20.000 menad�erskih kredita odobreno je na nezakonit naèin.9 Nijepoznato da je itko od èlanova tadašnjih uprava banaka, èelnih ljudiHFP-a i RF MIORH-a ili zajmoprimaca do danas odgovarao. Tu sepostavlja pitanje mo�e li pravni sustav normalno funkcionirati ako seamnestira izvršeni kriminal u privatizaciji? Vrlo teško u kraæem roku.Ovako provedeno restrukturiranje poduzeæa znaèilo je otpuštanjeradnika, steèajeve i likvidaciju. Prema nalazu Dr�avnog ureda za re-viziju od 4. travnja ove godine, gotovo 80 posto poduzeæa koja su bilapredmet revizije pretvorbe i privatizacije, umjesto napretka i razvojado�ivjelo je poslovni krah. 10

Recimo i da se dr�ava kao vlasnik vrlo nelogièno ponašala jer je, um-jesto da se prvo riješi onoga što joj nosi najveæe gubitke, prodavalapoduzeæa koja su nosila znaèajan profit (“Veèernji list”, banke, tele-komunikacije, renovirani hoteli, sanirana poduzeæa, itd), a sprema seto napraviti i s Croatia osiguranjem, Inom i Hrvatskom elektroprivre-dom.

Ovakva prodaja najprofitnijih poduzeæa (u kojima je jednokratniiznos primljen za prodaju nerijetko manji od iznosa dobiti kroz nek-oliko godina) u najnovije se vrijeme opravdava potrebom izmirenjadugova dr�ave.

Pitam se što æe se onda dogoditi kada se proda još ova imovina što jeostala? Vjerojatno ozbiljni problemi s likvidnošæu jer predviðene sto-pe rasta BDP-a od 3,5 i 4 posto ni pribli�no ne pokrivaju troškove ser-visiranja unutarnjeg i vanjskog duga u iduæim godinama.

Hrvatska bi u što skorije vrijeme trebala postiæi društveni konsenzusoko prioritetnih ciljeva ekonomske politike i odnosa prema regional-nim, europskim i svjetskim integracijskim procesima.

4. Redefiniranje ciljeva ekonomske politike

Kada govorimo o ciljevima, oni su dani Ustavom RH gdje se u njego-vim izvorišnim osnovama Hrvatska definira kao “suverena i demo-kratska dr�ava u kojoj se jamèe i osiguravaju ravnopravnost, slobodei prava èovjeka i dr�avljanina, te promièe njihov gospodarski i kultur-


9 D. Petrièiæ: Kriminal u hrvatskoj pretvorbi, ABAK-US., Zagreb, 2000., str. 20610 Citirano prema: “Jutarnjem listu” od 14. 05. 2002., str. 3

ni napredak i socijalno blagostanje”, a u èlancima 48 do 57 utvrðujuse gospodarska i socijalna prava kao što su: poduzetnièka i tr�išnasloboda; gospodarsko i socijalno blagostanje svih krajeva; poreznisustav koji se temelji na naèelu jednakosti i pravednosti; svatko imapravo na slobodu i rad; svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojommo�e osigurati sebi i svojoj obitelji slobodu i dostojan �ivot, slabima,nemoænima i nezaposlenima osigurava se pravo na pomoæ za podmi-renje osnovnih �ivotnih potreba. 11

Kakvi su rezultati ekonomske politike na socijalnom podruèju? Prvosu zakinuti umirovljenici, potom slijedi pljaèka u privatizaciji koja jeraslojila hrvatsko društvo na nekolicinu enormno bogatih teosiromašeni i obespravljeni ostatak stanovništva, što je za posljedicuimalo, osim razaranja obitelji poradi teške materijalne situacije, ma-sovan odlazak mladih školovanih ljudi u inozemstvo i prirodnu depo-pulaciju stanovništva, osobito izra�enu krajem devedesetih godinaprošlog stoljeæa.

Hrvatski graðani ne samo da ništa nisu dobili pretvorbom i privatiza-cijom društvenog vlasništva hrvatske privrede, veæ su putem porezaplatili sve njene troškove i neuspjehe (sanacija banaka i pojedinih po-duzeæa) ukljuèujuæi i provedenu pljaèku i neznanje novih vlasnika, akako stoje stvari, nastavit æe ih i dalje plaæati.

Nadalje, preko 70 posto poreznih prihoda dr�ave èini porez na prometpa se nikako ne mo�e govoriti o pravednoj raspodjeli poreznog tereta.Situacija je još gora kada znamo da se porez na dohodak, koji dajemanje od 10 posto poreznih prihoda, naplaæuje po svega dvije stope svrlo nisko odreðenom poreznom osnovicom, a da se ne oporezuju pri-hodi od kamata i dividendi. Zatim tu su restrikcije socijalnih pravapoèevši od zdravstvene zaštite, preko prijedloga novog Zakona oradu, pa do realizacije prava na rad.

Na osnovi ovakvih rezultata gotovo bi sve dosadašnje hrvatske vlademogle odgovarati za protuustavno djelovanje.

Hrvatska se nalazi pred izborom - hoæe li zadr�ati postojeæu ekonom-sku politiku èiji su prioritetni ciljevi stabilnost teèaja i cijena, a struk-turne promjene svode se na ubrzanu privatizaciju preostale imovine ipostupno smanjenje fiskalnog optereæenja ili æe joj prioritetni ciljevipostati rast proizvodnje, zaposlenosti i socijalna sigurnost graðana.


11 Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine br. 56. od 11. 12. 1990.

Recimo da se ovi ciljevi meðusobno nu�no ne iskljuèuju, ali je vrlova�no što je prioritetni, a što sekundarni ili izvedeni cilj. Naime, mo-guæe je i uz današnji prioritetni cilj – stabilan teèaj i cijene, ostvaritistope rasta BDP-a od 5 i više posto. Te smo stope, èiji se rast baziraona rastu unutrašnje potrošnje (obnova i porast zadu�enosti), veæ imaliu drugoj polovici 90-ih pa je tako, primjerice, u 1997. godini BDP po-rastao za 6,8%, ali to nije riješilo problem nezaposlenosti. Naprotiv,ona se kontinuirano poveæava, što znaèi da nije bitna samo stopa ras-ta, veæ i njegova struktura na koju postojeæi model ekonomske politi-ke ne mo�e utjecati, barem ne u pozitivnom pravcu.

S druge strane, moguæe je poduzeti koordinirane promjene u teèajnoj,fiskalnoj i monetarnoj politici koje æe za osnovni cilj imati porastproizvodnje i zaposlenosti uz zadr�avanje stabilnosti cijena i ukup-nog gospodarstva.

Porasta zaposlenosti neæe biti bez promjene u strukturi rasta BDP-a ukojem primarnu ulogu treba dobiti tzv. realni sektor (industrija, ener-getika, graðevinarstvo), a osnovni uvjet za njegov dugoroèni rast jeizvoz koji je opet, meðu ostalim, uvjetovan teèajem domaæe valute.Sve protivnike rasta realnog sektora treba podsjetiti da se boom terci-jarnog sektora u razvijenim zemljama odvijao paralelno s rastom tzv.realnog sektora (a ne njegovim apsolutnim padom kao u sluèajuHrvatske) te na nedavnu izjavu njemaèkog kancelara GerhardaSchrödera “Financial Timesu” da ne treba upasti u zamkurazmišljanja o proturjeèju izmeðu “stare” i “nove” ekonomije jer in-dustrijski rast donosi nova radna mjesta u uslu�nom sektoru. Racio-nalnu ekonomsku politiku, prema rijeèima kancelara Schrödera, tre-ba usmjeriti prema stvaranju klime za jaèanje konkurentnosti i poti-canje uspjeha.12

Zakljuèak

Hrvatska poduzeæa ne treba restrukturirati nitko sa strane, u drugaèij-em makroekonomskom okru�enju, u kojem æe umjesto gubitaka iska-zivati dobit na razini ukupnog gospodarstva, veæina æe se restrukturi-rati sama, a osnovni je zadatak ekonomske politike to omoguæiti.

U tom smislu potrebno je, pored teèajnih korekcija, izvršiti fiskalnorastereæenje gospodarstva. Kod toga je va�no postaviti pitanje nije li


12 Prema “Privrednom vjesniku” od 6. svibnja 2002., str. 12

bolje javni dug koristiti za smanjenje poreznog optereæenja poduzeæa,koje æe poduzeæima omoguæiti profitabilnije poslovanje i veæu kon-kurentnost, a ukupni porezni prihodi rast æe porastom BDP-a, nego gakoristiti juèer za sanaciju banaka, danas za reforme mirovinskog, asutra zdravstvenog osiguranja?

Banke bi, danas u vlasništvu stranog kapitala, trebale ne samo u inte-resu poduzeæa, veæ i u vlastitom, otpisati dio dugovanja hrvatskih po-duzeæa, reprogramirati ih ili prodati po diskontiranoj vrijednosti. Sdruge strane, Hrvatska bi trebala ozbiljno promisliti o osnivanjudr�avne banke. I to ne zato što je to neka posebno dobra ideja, veæ sto-ga što je 90% konsolidirane bilance banaka u Hrvatskoj u vlasništvustranog kapitala. Strani kapital, kao uostalom i bilo koji privatni kapi-tal, te�i maksimalizaciji profita uz što manji rizik. Nasuprot tome,postoji èitav niz projekata koji su od vitalnog znaèenja za hrvatskogospodarstvo, a nisu niti æe biti visoko profitabilni. Nadalje, u situa-ciji kada Hrvatska narodna banka nema odgovarajuæe instrumentekojima bi utjecala na razinu kamatnih stopa na financijskom tr�ištu,vrlo je va�no, s aspekta ukupnog hrvatskog gospodarstva, da se poja-vi banka koja æe po znatno povoljnijim uvjetima (meðu ostalim ini�im kamatama) davati kredite.

Društveni konsenzus ili njegov izostanak oko prioritetnih ciljevahrvatskog gospodarstva odredit æe buduænost Hrvatske.

Nije manje va�an ni kompleks pitanja vezanih uz pristupanje Hrvats-ke regionalnim, europskim i svjetskim integracijama. U tom smislunije dovoljno reæi da je “Europa naša sudbina”, jer sudbina mo�e biti iloša, veæ treba definirati svoje ciljeve i interese kako bi Hrvatska utim i takvim procesima prošla što bolje. Podsjetio bih da je Irska prijepristupanja tadašnjoj EZ izvršila analizu svoga gospodarstva,podr�ala razvoj proizvodnji za koje je zakljuèila da su konkurentne,testirala svoje pretpostavke na ugovoru o slobodnoj trgovini s Engles-kom i tek potom pristupila EZ. Negdje su u svojim zakljuècima ipogriješili, ali u cjelini projekt je više nego uspio. Osobno, slièan pro-gram u Hrvatskoj ne vidim.

Na kraju mala doza optimizma. Ako pogledamo što je u protekla dvadesetljeæa uèinjeno s hrvatskim gospodarstvom, ne treba nas tolikoèuditi da smo danas tu gdje jesmo, veæ da je od hrvatskog gospodarst-va ostalo to što imamo, što samo svjedoèi o njegovoj snazi i vitalnostite ukazuje da bi u drugaèijem makroekonomskom okru�enju vrlobrzo moglo postiæi visoke stope rasta investicija, proizvodnje i zapos-


lenosti. Uz br�i rast proizvodnje i zaposlenosti mnogi od danasnaizgled nerješivih problema postali bi lakše rješivi.


restrukturiranje makroekonomske politike · proraèun i bankarski sustav, vidljivi su iz podataka u...

Documents