revija sandŽak 150

9 KAD ZULUM ZADEBLJA

12 ŠTA SE KRIJE IZA DUROVIĆ MISTERIJE

16 NA ŠTA SRETENJE PODSJEĆA BOŠNJAKE

22 GENOCID - MEĐUNARODNO KRIVIČNO DJELO

23 U SUSRET POPISU

27 CV MUAMER-EF. ZUKORLIĆ

29 ŠTRPCI - PLANIRANI ZLOČIN

34 INTERVJU: SAMIR TANDIR

38 ZA ŠTA SE TROŠE NAŠE PARE

40 ŠARIĆEVIM NOVCEM KUPLJENA LIPA

44 PORTRET: DŽEMAIL SULJEVIĆ

48 SRBI I OSTALI SRBIJANCI

REVIJA SANDŽAK1. MART 2011, BROJ 150.

IZDAVAČ: BOŠNJAČKA KULTURNA ZAJEDNICA – BKZGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZAR

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK JAHJA FEHRATOVIĆ ([email protected])

SEKRETARSALAHUDIN FETIĆ ([email protected])

TEHNIČKI UREDNIKSENAD REDŽEPOVIĆ ([email protected])

REDAKCIJAADMIR MURATOVIĆ ([email protected])

SUAD BEĆIROVIĆ ([email protected]) DŽENITA NICEVIĆ ([email protected])ALEN DURAKOVIĆ ([email protected])

ZAIM REDŽEPOVIĆ ([email protected])ADNAN ČAUŠEVIĆ ([email protected])USAME ZUKORLIĆ ([email protected])

ALMIR MEHONIĆ ([email protected])

SARADNICIŠEFKET KRCIĆ, ZEHNIJA BULIĆ, SAFETA BIŠEVAC, HAZBIJA KALAČ, HARUN HODŽIĆ, ENVER ĆOROVIĆ, NIHAD ĆILERDŽIĆ, KEMAL DŽEMIĆ, SULEJMAN

ALIČKOVIĆ, FERKO ŠANTIĆ, ADNAN HASANOVIĆ, ATIFA ŠALJIĆ, ALISA KURTOVIĆ, SANELA HAKOVIĆ, FERID BULIĆ, SEMIR GICIĆ, REJHAN R.

KURTOVIĆ, NERMIN VUČELJ, JAKUB DURGUT, AMELA SEJDINOVIĆ, DŽENANA FETIĆ, JASMINA PLJAKIĆ

RUKOPISI I FOTOGRAFIJE SE NE VRAĆAJU

DIZAJNIFET ALIČKOVIĆ

ŠTAMPAGRAFIČAR, UŽICE

ADRESAGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZARTEL: 020/ 336677, FAX: 337270

E-MAIL:[email protected]

D J E Č I J A K O N F E K C I J A

ul. Rifata Burdževića br. 10., Novi Pazar

vodič kroz djetinjstvo vašeg djeteta

• KOMPLETAN BEBI PROGRAM

• GARDEROBA ZA DJECU DO 15 GODINA

• FARMERKE, TRENERKE, DUKSERICE,

BADEN MANTILIĆI, HALJINICE ZA CURICE...

ŽIŠKA

LAŽA ZA LAŽOM DOK NE CRKNE BALJKA

Jahja FEHRATOVIĆ

3

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Svaka laža okrata noge. Iz laži u laž čovjek se sni-zi za koji samtin. A što je veći, to mu se više pozna-je. Nije jedančito kad siro-mah slaže, njega slabo ko pozna i vidi da je kljasto. Daleko je veća bruka kad golem insan ostane bos i bez parčeta hudžuta. I stas i korak mu se smanji, ogu-ba se i raščereči okrajke pa izgleda kao pehlivan na tanku gajtanu – ako samo tahmin promaši, surva se naniže, ni rođena majka mu ures ne pozna. Tako i ova naša država (režim), iz godine u godinu, iz dana u dan sve je kraća i trbu-hatija, nije nam više ni do koljena. Strah čovjeka da skoptiše kad je pogleda. A zašto? Udružila se s neso-jem i udara u stranu, za-vodi se i potkočuje – ha ha da padne naglavače! Neko mora bit sebet da država obogalji. Našoj je bezbeli najveći sebet njezina glava. A glava državi jeste režim i njegova perjanica. Neko ko je pošten i nepopušta pred lažama, zakopelja se na jednu ravan i ne da ni dr-žavi ni režimu, ni lažama da ga pređu. A onda dr-žava igra igru. Potura laž i lažove, jednog za drugim. E, tu se jadna presamitila!

Poturali su i poturaju nam jednu po jednu blehu, kao da je Bošnjo mazlum pa ne može poznati šta je pravo a šta krivo. Prvo su nam po-turili Sulejmana Ugljanina. I on nas je za dlaku preva-rio. Ujeo nas taman za srce. Krenuo s nečim što prijenja za dušu, i svi mu namah povjerovasmo. A država nam ga nastimala tako da nismo ni znali ni umjeli da se odupremo. Nacionalni pokret, aman izgoresmo veselici ko luč za potpalu! A kad se dim razagna, pa pogledasmo jedan u dru-

gog – njega ne bi niotkud. Uteko kao svaki hajduk. Sakrio se, a mi nesretnici ostali da gorimo. Nadali se da je otišao vodu da done-

se, da gasi džehennemsku vatru što se nadvila preko naših izubijanih leđa. A njega nitkud. Sva sreća što ne bijasmo skroz suhi, ko-rijen nam žilav, pa se neka-ko iščupasmo, Rane nam još zarastaju. Zavijali smo se u ovčije kože, ali nismo

izdali, nismo se predali. Tu su se državi noge oduzele, a osjekle do poviše člana-ka tek kada je Ugljanina za kojim još uvijek drži raspi-

sanu potjernicu za izdaju države i podrivanje poret-ka imenovala za ministra. Kako to da nekoga optužiš za izdaju države i daš mu da bude ministar te iste dr-žave? Može li to? Tu laža lažu ne stiže. Hvala drža-vi što nam je oči otvorila,

a bijasmo plaho zaslijepili.

Čim se otrijeznismo od jed-ne ujdurme, poturiše nam drugu. A jesu je spremali i prije. Namještali je i čuvali za zlu netrebalo. Rasima Ljajića su još u onaj vakat spremali da načne narod-no jedinstvo. Doveli ga u čeku i naučili da nas, čim se otrijeznimo iz jednog sljepila, ugura u drugo. Propade SDA-ovska laža-rija, a uzjaha je SDP-ovska. Ona, podučena greškama starijeg joj brata, krenu na-lijepo, pocmolji se i udari mehlem na one ljute rane od pendreka što još osje-ćamo pro hrbata. Našim sebetom, uzjaha i Ralja na beluhana. A kad se jednom pope, stade kandžijom da obnavlja one naše rane. Dok se jadani jadni razu-mjesmo šta bi, one nam rane iznova raskrvaviše. Krv na krvi, bol na bol, muka na muku – taksirat Božiji! Oteže se Raspidžik nizvodno, ujatači na vje-trometini, pa ni dolijeva so na one žive ranetine. Malo mu to bi, nego nam i dos-tluke kvari, bratski nam kanap s Albancima stio pokidat. Otrgla se bruka i od jedne i od druge loze. Ogoljila repa, pa joj izvi-rela truhlina od korijena. Džaba ga brašnom zavi-ja, truhlo te truhlo. A naš narod od truhloće bježi, ko od krmetine. Oboje mu haram.

I toj smo laži stali na rep. Da joj ne bi ujagmili gla-vu, sjeti se država da nas rastanji. Iako sakata do potkoljenica, izvuče treću tahtabu – Adema Zilkića. Hinjiski, u po noći, kad po-šten svijet jorgane navlači, pojavi se iz budžaka i po-kuša da nas ujede. Preselo i njoj i državi. Zaboravili da je ponosnom Bošnjaku

SEDMA VAKUFSKA KUHINJA

Priboj – Centar za humanitarni rad „Hajrat“ je, u saradnji sa Bošnjač-kom kulturnom zajednicom, otvo-rio sedmu Vakufsku kuhinju i to u Pribo-ju. Ovime je zaokru-žen projekt otvaranja Vakufskih kuhinja u sjevernom dijelu Sandžaka.

Vakufska kuhinja u Priboju nalazi se u uli-ci Rifata Burdžovića, odmah iznad džamije.

Na otvorenju kuhinje pristnima su se obra-tili dekan Fakulteta za islamske studije hfz. dr. Almir Pra-menković, predsjednik Medžlisa Priboj Enes-ef. Svraka i glavni muf-tija Muamer-ef. Zukorlić. Muftija je pozvao Pribojce da se uključe u rad i snabdijevanje Vakufske kuhi-nje, jer će se tako trenirati da čine dobra djela i pomažu one kojima je pomoć potrebna. Muftija je istakao

da u Vakufskim kuhinjama niko korisnike ne pita koje su vjere ili nacionalne pripadnosti i da se lju-di dijele samo na dobre i loše ljude. On je još istakao tradicionalni suži-vot i dobre međunacionalne odno-se Bošnjaka i Srba u Sandžaku. Na

kraju je glavni imam medžlisa Novi Pazar Enver-ef. Omerović proučio dovu za hairli početak.

svetost vjere i Islamske zajednice iznad sve-ga i da za odbranu vakufa ne žali ni svoje ni sinovljeve glave! Opet državi hvala, ostale je veselica i bez koljena, a mi Bošnjaci se pro-čistili. Tačno su nam uperili prstom udbaška gnijezda, naišaretili nam ko nas to iznutra izjeda. Jer, lahko se branit od spoljnjeg duš-mana, hajd ti poznadi ko su i šta su krtinja-ci i slijepa kučad. Kad se njih riješiš, onda si has čist. Zaboljelo jeste, ali smo istjerali gnoj iz potkožnih bubuljica. Iščistili smo tijelo od crvotočine. Crvuljčad smo vratili gazdama, i tako režimu osjekli noge do butina.

U onu rabotu režim je pogodilo raskrinkava-nje njegovog mjezimca, porodične manufak-ture Jusufspahić. Tu mu se razbio višedece-nijski projekt nominacije crnog asa, hodže iz rukava, kojeg je vazda povlačio kada ga karta nije htjela, kada se kockarska piksla razbijala o njegovu glavudžu. Cijela Srbija je konač-no shvatila ono što je iz Sandžaka redovno poručivano: Jusufspahići nisu predstavnici muslimana Beograda, a kamoli Srbije. Oni su od Bajrakli džamije napravili vlastiti biznis, preduzeće za spravljenje hamajlija, sihira, vradžbinskih rekvizita i ostalih potrepština. Režim je zatvarao oči pred tim nezakonitim radnjama, jer su se Jusufspahići uredno jav-ljali na svaki njihov mig, pa se slikali kad god ustreba da se rekvizitno prikaže ahme-dija, doduše po ćoškovima i za vratima. Dok su pravi predstavnici muslimana išli na dr-žavne proslave, dostojanstveno su sjedili u prvim redovima, ponosno noseći ahmedije i izazivajući poštovanje kod prisutnih, a ovi se veselici jedva primjećuju, osim kada su u pitanju Svetosavske akademije, inauguracije velikodostojnika SPC i slično – jer je to signal muslimanima da se polahko pripremaju za vjersku i nacionalnu asimilaciju.

Trupinu od režima, što će reći haduma, bez desne ruke ostavila je najnovija ujdurma. Izli-zali se i Ugljanin, i Ljajić, i Zilkić, i Jusufspa-hić pa je na red došla gospođa iz nevladinog sektora, kako neko reče s nadimkom od dva tri slova, tek dovedena a već istrošena Aida Ćorović. Što bi naš narod rekao: Stara ženid-ba gotova siročad. Još se ni pročulo nije za tu ženidbu, a ono je naš narod obatali, prokuži. A da je maskara veća, na crtu joj stalo dijete, studentica Aida Rašljanin koja jednim muha-lom ulovi i perjanicu države i vladajuću ne-vladinu organizaciju. Kako će sad mladenci u đerdek kad im puče bruka po svijetu. Malo mi ih je žao, ni laznuli nisu jedno drugo, nit su im se duhe sudarile, a već su ostali bez jorgana. Otkrile im se smežurave polutke, pa moradosmo sklanjat oči od te prljotine što nam opogani havu. Eto, i ta se laža ubajatila. Skopčali smo je prije nego je i kazana. Va-lja sad ubogaljenom režimu nać novu lažu, novi otirač koji će nam prednijet pred nos. No, nehvala im ga, dovoljno smo stasali da prepoznamo sve i svakoga. Toliko smo izva-rani da nam više nikakava laža ne para uši. A režimu je došlo do grla, bojim se da ga još jedna ovakva skroz ne udavi, da mu ne stane u grkljan – pa ni tamo ni ovamo.

DANI BOŠNJAČKE KULTURE U

BIJELOM POLJUBijelo Polje – Manifestacija “Dani Bošnjačke kulture”, u or-ganizaciji Bošnjačkog kulturnog centra održana je 17-18. februa-ra, 2011. godine. Ideja za pokre-tanje ovakve manifestacije ute-meljena je sa ciljem da se sačuva i izučava kultura jednog naroda. Organizatori su Kemal Zoronjić, Damir Šabanović, Sabina Ra-mović, Ismet Kurćehajić, Suada Muratović, Nijaz Mušović, Emir Kajević i Semir Balić. Projekt je podržan od Fonda za manjine Crne Gore.

U okviru manifestacije, prvog dana je otvorena izložba slika Rifata Alihodžića Arhitektura, duhovnost i kultura. Pored izlož-be, nastupio je i KUD “Vrelo Ibra” iz Rožaja sa tradicional-nim bošnjačkim igrama.

Drugog dana manifestacije, upriličena je prezentacija znača-ja njegovanja bošnjačke kulture za turizam i projekcija filma Ibi-ša Kujevića Ispod vela zaborava, kao i koktel za sve posjetioce.

OMBUDSMAN BRANI LJILJAN RADIO

Predsjednik Bošnjačke kulturne zajednice Jahja Fehratović dobio je pismo od zamjenika Zaštitnika gra-đana gospodina Gorana Bašića po-vodom diskirminatorskog odnosa Republičke radiodifuzne agencije u predmetu dodjelu frekvencije „Ra-dio ljiljanu“. U pismu zamjenika Zaštitnika građana se, između osta-log, kaže da je članom 95. Zakona o radiodifuziji regulirano da se, radi zadovoljenja specifičnih interesa pojedinih društvenih grupa i or-ganizacija građana, mogu osnivati radijske i televizijske stanice civil-nog sektora i njihov osnivač može biti neprofitna organizacija civilnog društva, kakav je Bošnačka kultur-na zajednica. Dozvola neprofitnim organizacijama izdaje se samo za lokalno područije i to bez obaveza plaćanja naknade. U pismu se, ta-kođer, ističe da je zaštitnik građana ovlašćen da kontrolira poštovanje prava građana i utvrđuje povrede učinjene aktima, radnjama ili neči-njenjem organa uprave, ukoliko se radi o povredi republičkih zakona, drugih propisa i općih ataka. Uz ova obrazloženja, gospodin Bašić sugerira Bošnjačkoj kulturnoj za-jednici da uputi pritužbu Zaštitni-ku građana koji će istu dalje proce-suirati pred nadležnim organima.

4

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

AGENCIJSKI RAPORT

5

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

AGENCIJSKI RAPORT

149 STUDENATA PREBJEGLO SA DRŽAVNOG UNIVERZITETA!

MUJO DAO OSTAVKU

Sjeverni Sandžak – Pot-predsjednik Sandžač-ke demokratske partije (SDP) Mujo Muković podnio je ostavku na mjesto državnog sekre-tara u Ministarstvu za infrastrukturu, Vlade Sr-bije i sve stranačke funk-cije.

Dugogodišnji visoki fun-kcioner SDP-a Rasima Ljajića u saopćenju je na-veo da je ostavku podnio zbog “nedostatka mini-muma političke odgo-vornosti” i volje za pro-mjene unutar stranke.

“Kao jedan od osnivača SDP-a, ne želim da uče-stvujem u daljem pro-padanju stranke koja se, nakon što je Rasim Ljajić formirao Socijal-demokratsku partiju Sr-bije (SDPS) sa sjedištem u Beogradu, sa pozicije najjače sandžačke partije svela na usku interesnu grupu nesposobnog ru-kovodstva.” – kaže Mu-ković u saopćenju.

On je objasnio da je nje-gova ostavka na funk-ciju državnog sekretara u Ministarstvu za infra-strukturu logična poslje-dica ostavke u stranci, ali i “diskriminatorskog odnosa Vlade prema bošnjačkom narodu u sandžačkoj regiji”.

ZAKUCAVANJE, ALI U RUKU

Novi Pazar – Sandžak PRESS saznaje da je u prvom semestru tekuće

akademske godine sa Dr-žavnog univerziteta na In-ternacionalni univerzitet

u Novom Pazaru prešlo 149 stude-nata.

Iz razgovora sa ne-kim od tih studena-ta, Sadžak PRESS dolazi do saznanja da su glavni razlozi prelaska s jednog univerziteta na dru-

gi korupcija među profeso-rima Državnog univerzi-teta, diskriminacija prema Bošnjacima od pojedinih srpskih profesora i bolji uvjeti za stjecanje znanja na Internacionalnom uni-verzitetu u Novom Pazaru.

Sandžak PRESS daje i tačne podataka za koje su se de-partmane opredijelili bivši studenti Državnog univer-ziteta:

PRAVO – 75ENGLESKI – 23UMJETNOST – 3PSIHOLOGIJA – 13INFORMATIKA – 2EKONOMIJA – 17NJEMAČKI – 8BOSANSKI – 8

Novi Pazar – Halko Društinac, vođa štraj-kača invalida rada preduzeća „Iskra metal“ iz Novog Pazara, odustao je od pokušaja ukucavanja trećeg eksera u ruku jer su ga u tome spriječile ostale kolege štrajkači.

Drama je trajala desetak minuta u polumrač-

noj prostoriji Udruženja tekstilnih radnika, pred novinarima i kamerama lokalnih medija. Nekoliko štrajkača je u rukama imalo sata-re i male sjekire i pretilo da će isjeći prste i ruke ako Društinac zakuca ekser u šaku. Na stolu su bila četiri eksera, za koja su pojedinci tvrdili da će ih, također, ukucati u šake ukoliko to Društinac učini. Nakon ubjeđivanja, Društinac je odustao, tvrdeći da će to učiniti u narednih nekoliko dana. Društinac je početkom ovog mjese-ca ukucao drugi ekser u šaku i naja-vio da će nastaviti „crnu fazu štraj-ka“ do ispunjenja zahtjeva radnika. Invalidi rada i bivši radnici preduzeća „Iskra metal“ štrajkuju zbog dvadeset nei-splaćenih plata i razlike u ličnim dohocima od 1991. do 2003. godine.

Rožaje – Semir Kardović, alpinista iz Rožaja, osvojio je najvisočiju tačku Amerike i južne hemisfere na Akonka-gvi, ispevši se na 6.962 m, na vrh pla-ninskog lanca Anda u Argentini.Akanagva je dio zaštićenog prirodnog krajolika, okružuju je doline Valle de las Vacas i Valle de los Horcones Inferi-or. Oko planine se pruža više ledenika. Istoimena rijeka i teče s planine prema jugu, skreće na zapad i ulijeva se u Tihi okean u Čileu. Ande i Akonkagva su mlađi lanac planina. Ime Akonkagva dolazi od do-morodačkih riječi Aconca-Hue: Kameni stražar.Na vrhu Akanagve je smanjen atmosfer-ski pritisak na svega 40%, a vazduh je jako razrijeđen.

SEMIR KARDOVIĆ OSVOJIO AKONKAGVU

6

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

AGENCIJSKI RAPORT

14. 2. 2011.

TUTIN – U ponedjeljak, 14. decembra 2011., delegacija BKZ je posjetila Tutin, gdje je u Domu kulture priređena promo-cija spomenutih projekata. Na početku su prikazane video prezentacije Nacionanog kalendara i revije Sandžak, a zatim se prisutnima obratio predsjednik prof. Jahja Fehratović.

15. 2. 2011.KARAJUKIĆA BUNARI – U utorak 15. 2. 2011., godine delegacija BKZ-a u, sastavu sa prof. dr. Admirom Mu-ratovićem, prof. Tešrifom Šačićem i barjaktarom Jahjom Aljovićem predvođeni predsjednikom Jahjom Fehrato-vićem obišli su Bošnjake Gornje Pešteri. U selu Karaju-kića Bunari delegacija je održala sastanak s bajraktarima i aktivistima BKZ-a. Na štandu BKZ-a, okupljenima su se obratili predsjednik Jahja Fehratović i prof. dr. Admir Muratović.

16. 2. 2011.

RIBARIĆE - U Ribarićima je 16. 2. 2011., godi-ne održan sličan susret. Promovirani su Naci-onalni kalendar i revija Sandžak. Okupljenim Bošnjacima obratio se predsjednik BKZ-a. Domaćini su se zahvalili posjeti te zatražili od BKZ-a da intenzivira posjete Ribarićima.

19. 2. 2011.

BERLIN – Tročlana delegacija bošnjačkih institucija na čelu sa glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem, a koju su još sačinjavali predsjednik IO BNV-a Samir Tandir i predsjednik BKZ-a Jahja Fehratović, boravila je 19. 2. 2011. godine u Berelinu u Njemačkoj. U toku dana je organiziran donatorski ručak, a navečer su u sklopu Bošnjačke večeri, pred oko 700 prisutnih, između ostalog, promovirani Na-

cionalni kalendar Bošnjaka i revija Sandžak.

20. 2. 2011.

FRANKFURT – Ista delegacija je u nedjelju 20. 2. 2011. go-dine boravila u Frankfurtu, gdje je u sandžačkom džema-tu, također, upriličen donatorski ručak i promocija Nacio-nalnog kalendara Bošnjaka i revije SANDŽAK.

7

AGENCIJSKI RAPORT

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Revija Sandžak je za posljednjih mjesec dana probila dupli tiraž i održala niz promocija u Sandžaku i dijaspori

REVIJA SANDŽAK ZIJARETI BOŠNJAKE

1. 2. 2011.

NOVI PAZAR – Na 79. godina novinarstva u Sandžaku, 1. 2. 2011. godine, Bošnjačka kul-turna zajednica je promivirala 149. broj revije Sandžak. Na tribini Tribina, koja je održana u Velikoj Sali Mešihata, govorili su director Me-dia centra Islamske zajednice u Srbiji Sead-ef. Šaćirović, nekadašnji urednik revije Sandžak prof. dr. Šefket Krcić i sadašnji urednik prof. Jahja Fehratović.

11. 2. 2011.

DUGA POLJANA – Predsjednik BKZ-a Jahja Fehratović, sekretar Salahudin Fetić, predsjed-nik omladine BKZ-a Usame Zukorlić, kao i glavni imam Medžlisa IZ Novi Pazar Enver-ef. Omerović, zijaretili su Dugu Poljanu i promo-virali reviju SANDŽAK i Nacionalni kalendar Bošnjaka. Žitelji ovog mjesta su se odazvali promociji u velikom broju i time, osim što su podržali rad BKZ-a, jednoglasno im se i za-hvalali, jer, kako kažu stariji mještani Duge Po-ljane, ovo je prvi put u historiji da su doživjeli da se neko zaista na svim mogućim poljima i na različite načine bori za njih.

Bajraktar Duge poljane Halil Ljajića se posebno zahvalio glavnom muftiji Islamske zajednice u Srbiji, Muameru ef. Zukorliću, jer je njegovim angažamanom za relativno kratko vrijeme svi-jest Bošnjaka dostigla visok nivo u odnosu na prije, kao i BKZ-u što, ni prije i ni poslije izbo-ra, nije zaboravila narod koji ju je podržao. Lja-jić je dodao da samo oni koji zaista nemaju ni “gram bošnjačkog” mozga, nisu svjesni prave istine, a samim tim ni svog identiteta. Doma-ćin i organizator skupa u Dugoj Poljani bio je prof. Tešrif Šačić.

4-5. 2. 2011.

AUSTRIJA (BEČ i GRAC) – Delegacija Bošnjačkog nacionalnog vijeća i Bošnjačke kulturne zajednice, u sastavu prof. dr. Mevlud Dudić i prof. Jahja Fehratović, boravila je u zvaničnoj posjeti san-džačkoj dijaspori u Austriji (Beč i Grac). Delegacija je u oba grada promovirala Nacionalni kalendar Bošnjaka i prvi broj obnovljene revije SANDŽAK.

U petak, 4. februara u prepunoj sali sandžačkog centra džemata „El-Iman“ u Beču, prisutni su, poslije odgledanih prezentacija, imali prilike detaljnije se upoznati s projektima i aktivnostima BNV-a i BKZ-a. Uvodničar na tribini bio je imam džemata „El-Iman“ Nihat-ef. Gicić. Prisutni su izrazili zadovoljstvo ovakvom posjetom, pokazali veliko interesiranje za reviju SANDŽAK i za-molili goste da im redovno dostavljaju ovaj mjesečnik na koji su se preplatili.

U subotu, 5. februara 2011., istoimena delagacija je posjetila i Boš-njake porijeklom iz Sandžaka u Gracu. Njih su u Gradskoj Sali dočekali najuspješniji Sandžaklije ovog regiona, privredni lideri u svojim branšama. Na tribini u Gracu, pored promoviranja Na-cionalnog kalendara Bošnjaka i revije Sandžak, bilo je razgovora i o ostalim aktuelnostima u Sandžaku. Prisutni su se interesirali za mnoge pojedinosti iz zavičaja, a gosti davali iscrpne i argumenti-rane odgovore. Domaćini su u više navrata apostrofirali apsolut-nu podršku bošnjačkim institucijama: Islamskoj zajednici u Srbiji, Bošnjačkom nacionalnom vijeću i Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, te istakli značaj Bošnjačke kulturne revolucije za cjelokupan bošnjački narod u Sandžaku.

Tokom cijele posjete Austriji, delegaciji BNV-a i BKz-a je na usluzi bio ugledni sandžački biznismen i veliki borac za nacionalno i vjersko uzdizanje Bošnjaka, Sead-ef. Demić.

AGENCIJSKI RAPORT

U organizaciji Islamske zajednice u Srbiji (IZuS), Bošnjačkog nacionalnog vijeće (BNV) i Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ) obilježena je osamnaesto-godišnjica otmice osa-mnaest Bošnjaka i jednog Hrvata iz voza u stanici Štrpcima. Skup se održao, 27. februara, u Domu kul-ture u Prijepolju.

Skupu su prisustvovali Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer ef. Zukorlić, predsjednik Izvršnog odbora BNV-a Samir Tandir, predsjdnik Bošnjačke demokratske zajednice Emir Elfić, na-rodni poslanik u skupštini Srbije ispred Liberalne de-mokratske partije Kenan Hajdarević, svi sa svojim saradnicima, kao i drugi mnogobrojni gosti.

Na početku se skupu obra-tio Samir Tandir. On je istakao važnost podsjeća-

nja na zločine koji su či-njeni nad Bošnjacima, kao i važnost pamćenja zločina da se isti ne bi ponovili.

Skupu su se pismom obra-tili Predsjedinik državne komisije Bosne i Hercego-vine za traženje nestalih osoba i predsjednica Hel-sinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biser-ko. Gospodin Mašović je pružio punu podršku u ra-svjetljavanju svih zločina u Sandžaku koji su počinjeni od strane pripadnika srp-skih vojski. Gospođica So-nja Biserko je istakla da je današnje stanje u Sandža-ku i stanje porodica stra-dalih posljedica negativne politike koju vodi srpski režim prema Bošnjacima Sandžaka.

Osim njih, pismom su se obratile i Majke enklava Srebrenice i Žepe koje su iskazale saosjećanje i naj-bolje razumijevanje prema

porodicama otetih, ubija-njih sinova, očeva, braće i sestara i iskazale da najbo-lje znaju kako je to kada ne možete naći njihove kosti.

Glavni muftija Muamer-ef. Zukorlić je prisutnima u prepunoj Sali Doma cultu-re Prijepolje, između osta-log rekao: „Naša misija je da ogromnu negativnu energiju zločina i genoci-da pretvorimo u pozitiv-nu energiju na dobrobit budućnosti svih građana ovoga prostora. Zato smo proteklih godina ovoga dana bili ovdje, zato smo evo danas ovdje i zato ćemo se, ako Bog da, ovim povodom susretati sve dok se ne uvjerimo da je pozi-tivna energija nadvladala onu negativnu. Zato ću nastaviti, ako Bog da, za-jedno sa vama na ovome putu do konačnog uspje-ha, do konačne pobjede, kada će ljudi bez obzira na vjeru i naciju, bez obzira

na političku ili neku drugu pripadnost moći dostojan-stveno hoditi ovim svije-tom, moći pošteno zarađi-vati svoj zalogaj i za sebe i za svoju porodicu i to se zove uređena zemlja i to se zove uređeno društvo i to je ono što nam svima tre-ba, ma koliko prepreka na tome putu imali. Činiti ne-što što je jako i čestito nije lahko, zato što uvijek na tom putu imate protivnike, imate one kojima se to ne dopada, jer dok god činite nešto dobro, razotkrivate one koji ne čine dobro, a još više one koji čine zlo, jer im kvarite prosjek.“

Poslije skupa, povorka od preko hiljadu Bošnja-ka je od Doma kulture do Šarampova mimohodom obilježila režimsko ćutanje nad zločinom u Štrpcima, zastajući pred Općinskim sudom i Općinom upra-vom Prijepolje.

8

PRETVORITE NEGATIVNO U POZITIVNO

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Usame ZUKO

RLIĆ

IZ PERA SANDŽAČKOG

KAD ZULUM ZADEBLJA

Kako kaže imam Eš-Šatibi, glavna in-tencija šerijata je

uspostava pravde i zaštita interesa ljudi. U suri El-Kurejš definirane su dvije temeljne odrednice pra-vednosti i blagostanja u društvu: Opskrbio ih je od gladi i zaštitio od straha. Mogućnost da svojom ru-kom zaradi halal-zalogaj za sebe i svoju porodicu čovjeku daje priliku da se osjeti dostojanstvenim i dostojnim uloge Allaho-vog namjesnika na Zemlji. Odlikom razuma čovjek ima status uspravnog bića, opunomoćenog od Stvoritelja da, u skladu sa

Uputom, vlada Zemljom i njenim bogatstvima. Toj ljudskoj vertikali podređe-ne su biljke i životinje, što čini horizontalu živih bića povjerenih na upotrebu i čuvanje ljudskoj odgovor-nosti.

Uspostaviti pravdu i red znači da svako dobije svoje pravo u skladu sa vlasti-tom prirodnom ulogom. Porobiti, tlačiti ili na bilo koji način ugroziti čovjeka znači rušiti mu vertikalu, čime se izaziva nered i ne-pravda na Zemlji.

Dovoljno je osmotriti sta-nje muslimanskog umme-ta u posljednjem stoljeću, nakon što je ispustio kor-milo razvoja ljudske civi-lizacije, da bi se razumio

kur’anski ajet: Zaista je mnogoboštvo najveći zu-lum. Da, kada nevjerstvo, paganstvo, licemjerstvo ili druge pošasti utvrđu-ju vrijednosne standarde, posljedica je nered i nasilje

pojedinaca ili grupa nad većinom ljudi.

Prije dvadeset i dvije go-dine boravio sam u Tuni-su sa namjerom nastavka studija na drevnom Uni-verzitetu „Ez-Zejtuni“. Na samom ulazu ovog univer-zitetskog zdanja, dočekala su nas dva pripadnika spe-cijalnih policijskih snaga sa automatskim oružjem na gotovs, što je bilo do-voljno za moje razočarenje, a kazali su nam da je to svakodnevica ovog i dru-gih univerziteta. Tri hefte bile su dovoljne da čujem toliko šapata o progonu neistomišljenika režima, a na mučenjima u zatvorima pozavidjeli bi im i srednjo-vjekovni inkvizitori Evro-pe, nakon čega sam otpu-tovao u susjedni Alžir. Na Univerzitetu „El-Emir Ab-dul-Kadir“ u Konstantini šejh Muhamed el-Gazali bio je gostujući profesor, tako da sam ga imao čast slušati.

Kada sam juče na „Al-Dže-ziri“ vidio unutrašnjost podzemnog zatvora u Egiptu, iz kojeg su pobjegli zatvorenici, gdje je svaka ćelija bila popunjena vo-dom fekalija dubine više

desetina centimetara, sjetio sam se kazivanja šejha Ga-zalija o svom zatvorskom iskustvu polovinom dva-desetog vijeka u ovoj ze-mlji: „U ćeliji je bilo uvijek vode do ispod ili iznad ko-ljena. Nismo imali ležaje, tako da smo mogli pomalo odspavati na leđima svoga druga dok bi on stajao po-vijen kao na rukuu.“

Ne treba mi više od ovih slika da bih razumio očaj-ničku pobunu i tuniskog, i egipatskog i ne znam kog više naroda.

Bez prava na halal-zalogaj, bez elementarne bezbjed-nosti, gdje su ljudski život i dostojanstvo najjeftinija roba, pa šta im drugo pre-ostaje?

Zato narod reče: „Sve se kida kada je najtanje, a zu-lum kada je najdeblji.“

Kairski trg “Tahrir” - mjesto kidanja zuluma

JAHJA ALJOVIĆBAJRAKTAR KAMEŠNICE

Bez prava na halal-zalogaj, bez elementarne bezbjednosti, gdje su ljudski život i dostojanstvo najjeftinija roba, pa šta im drugo preostaje?

Piše: Muamer-ef. Zukorlić

BAJRAKTARI BKZ

9

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Priča oko izgradnje hidro-centrala na Limu počela je 2009. godine kada se samo nezvanično govorilo o tom projektu. Da je pri-ča bila ozbiljna, vrijeme je pokazalo. Projekt i pitanje izgradnje hidrocenrale su dospjeli na Skupštinu op-ćine Prijepolje kada se od odbornika tražilo izglasa-vanje za ili protiv hidro-centrale na Limu. Vreme-nom su stvari postajale sve ozbiljnije i jasnije. Građani su podijeljeni na one za i one protiv brana, na koncu je ta podijeljenost postala i stranački prepoznatljiva.

U početku je u priče o iz-gradnji hidrocentrala bila uključena samo kompa-nija Reservoar capital REV iz Kanade zainteresirana za izgradnju dvije hidro-centrale: Brodarevo 1 i Brodarevo 2. Ubrzo se po-javljuju Italijani koji tako-đer imaju plan da grade hidrocentrale na Limu, ali više malih, tzv., protočnih hidrocentrala i to od in-dustrijske zone Prijepolje pa do Kolovrata uzvodno. Predstavnici lokalnih vla-sti iz SDP-a, SPS-a i DS-a podržavali su kanadsku kompaniju REV, SNS-a Italijana, dok su predstav-nici LDP-a bili protiv bilo kakvih hidrocentrala.

Šta se zapravo zna o svemu ovome?

REV je kanadska firma registrirana na Djevičan-skim ostrvima u prvoj polovici 2009. godine sa početnim kapitalom od 500 eura. Dan nakon re-gistracije, ista firma dobi-ja energetsku dozvolu za hidrocentrale na Limu od Ministarstva rudarstva i energetike. Interesantan je podatak da registracija fir-mi na Djevičanskim ostrvi-ma nije uvjetovana doka-

zom o porijeklu novca, što je u uređenijim sredinama obavezno. Zapravo cijela priča oko projekta hidro-centrala predstavlja po-kušaj vrćanja novca koji je devedesetih godina izvu-čen iz državnog budžeta na nelegalan način i sada je potrebno isti vratiti u opticaj i umnožavati ga kroz ulaganje.

Na predstavljanju projek-ta hidrocentrala kompa-nije REV rečeno je da od svakog prodatog kilovata prijepoljskom općinskom budžetu ostaje 0,04%, što bi u slobodnoj procjeni značilo šest miliona eura godišnje, uz konstataciju da će dosta Prijepoljaca dobiti stalni posao, tako je bar govoreno lokalnom stanovništvu kako bi se lakše privoljeli na ovu mal-verzaciju. Također, ova-kve informacije su iznosili i poslanici u Republičkom parlamentu porijjeklom iz Prijepolja i Brodareva.

Gdje su predviđene brane kompanije REV?

Brodarevo se nalazi na 25 km od Prijepolja, pred-stavlja gusto naseljeno

mjesto s okolnim selima Komarana.

Hidrocentrala Brodare-vo 1, 3 km uzvodno od Brodareva do granice sa Crnom Gorom u ukupnoj dužini jezera od 7,5 km sa akumulacionom zapremi-nom od 7 800 000 m3 vode i godišnjom proizvodnjom električne energije od 87 960 MWh.

Hidrocentrala Brodarevo 2, nizvodno u dužini od 9,5 km prostirala bi se od mjesta Lučice do Broda-reva. Na ovoj dionici se nalazi aktivno groblje po-rodica Rovčanin i Ćosović, staro skoro stotinu godina. Islamska zejdnica u Srbiji je uputila oštar protest op-ćine Prijepolje zbog izmje-štanja groblja i dala punu podršku građanima koji se bore za očuvanje Lima. Visina brane je oko 40 me-tra, sa dužinom od 250 m u kruni, akomulacionom zapreminom od 16 miliona m3, i ukupnom godišnjom proizvodnjom od 96 800 MWh.

Nakon svega ovoga, postavlja se niz pitanja

Pitanje magistralnog puta

Prijepolje-Brodarevo, koji je jedina veza Brodareva sa ostalim dijelom države nije riješeno, zapravo o njemu se nije ni govorilo. Uku-pna dužina magistralnog puta koju bi bilo potrebno izmjestiti je 7-10 km. Ta-kođer, pitanje željeznice, odnosno pruge Beograd-Bar, nije riješeno. Pitanje otkupne cijene zemljišta predviđenog za potapanje i drugih dobara na spome-nutim lokacijama, tako-đer, visi u zraku; građani navode cijenu 8-12 dinara po m2. Investitor još nema nijedan dokument o eko-nomskoj i ekološkoj oprav-danosti projekta. Utjecaj na životnu sredinu predstav-lja samo puko subjektivno mišljenje da se može dobro živjeti ukoliko se imaju finansije. Od građana sa-znajemo da nije bilo nika-vih geoloških ispitivanja terena koji je predviđen za izgradnju hidrocentra-la. Geološka ispitivanja su vremenski jako duga i finansijski zahtjevna, tako da se vremensko ispitiva-nje vrši nekoliko godina, a košta više desetina miliona dolara.

Ubrzo nakon konkretne

HRONIKA

Vi političari i ostali koji ste uzeli pare za brane, izvinite se „tamo njima“ i prenesite im da Prijepoljci i Brodarevci, neće brane već hoće rijeku i da bude k’o što je Bog ostavio!

POLITIČKO JEDINSTVO KOLEKTIVNA PROPAST

Alen R. DURA

KOVI

Ć

10

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

PROTEST PROTIV IZGRADNJE BRANA ODRŽAN U PRIJEPOLJU

11

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

i provjerene informacije o namjeri izgradnje hidro-centrala, građani Brodare-va i Prijepolja su, kroz više udruženja, iskazali negodo-vanje zbog brana (UG Lim-ski darovi, Koordinacioni odbor za zaštitu rijeke Lim, NVO Prijatelji Brodareva; udruženja pčelara, stoča-ra, ribolovaca, voćara i još mnoga druga iz Prijepolja, Srbije, i susjednih zema-lja). Njihova pitanja u vezi sa odlukom o gradnji hi-drocentrala svode se na to koliko su lokalni političari dobili para i koja obeća-nja su dobili od investi-tora da bes-pogovorno odobre grad-nju hidro-centrala bez saglasnosti g r a đ a n a . Gdje su do-kumenta o opravdano-sti brana, utjecaju na životnu sre-dinu, planu raseljavanja stanovništva s potencijal-no ugrože-nih mjesta, gdje je re-f e r e n d u m građana o h i d r o c e n -t r a l a m a . . . T a k o đ e r , udruženja i predstavnici građana prozivaju lokalne političare iz redova SDP-a i SNS-a da ne pokleknu pred poklonima investito-ra i obećanjima, tipa onih da će dobiti posao, riješiti stanbeno pitanje, do pri-jetnji, ostajanja bez posla, finansijskim inspekcijama i drugo. U toku našeg istra-živanja, predstavnici kom-panije REV su organizirali večeru u Kokinom Brodu za lokalne političare i biz-nismene da bi ih privoljeli za izgradnju hidrocentrala. Zapravo, priča o izgradnji hidrocentrala ide od lobi-ranja, preko podmićivanja do ucjena. Koliko se poštuje pravo građana govori i to

da pet hiljada potpisa nije dovoljno za referendum o hidrocentralama.

Značajno je spomenuti da lokacije na kojima su plani-rane hidrocentrale stavljaju Brodarevo između dvije brane dužine 17 km i čini ga sredinom nemogućom za normalan život. Pro-jekt hidrocentrala direktno ugrožava demografsku sli-ku Bordareva koju čini 90% Bošnjaka. Raseljavanje sta-novništva je prijetnja pro-mjeni nacionalne strukture u općini Prijepolje.

Prema izvještaju Svjetske komisije za brane (World commision on Dams), bra-ne trebaju zadovoljavati sljedeće uvjete: praved-nost, opravdanost, efika-snost, učešće mještana u donošenju odluka i odgo-vornost.

Također, ista komisija do-nosi zaključak da brane nisu ekonomski opravdane ukoliko se:

nepriznati troškovi odnose na ugroženo lokalno sta-novništvo i degradaciju ekosistema,

razorno djeluju na okolinu,

odluke nisu demokratske, jer isključuju iz odlučivanja

one koji su najviše pogođe-ni namjerom izgradnje bra-na.

Također, Svejtska komisi-ja za brane upozorava na posljedice oscilacije vode u akumulaciji koje direktno utječu na floru i faunu, a vremnom i na zapreminsku količinu brane, zbog erozije i taloženja različitih eleme-nanta.

Ihtiofauna, destrukcija na floru i faunu, primjetna je već u prvim koracima izgradnje hidrocentrale;

skretanje toka, uključivanje mehanizacije, miniranje i druge pripremne radnje direktno utječu na riječni život. Formiranjem aku-mulacije prvo stradaju ribe i vrste prilagođene čistoj, hladnoj i tekućoj vodi (sal-monidne ribe, mladica, li-pljan, pastrmka), a u isto vrijeme se razvijaju ciproni-di i druge vrste riba kojima nije potrebna tekuća, čista i hladna voda. Ovo su samo neki od razloga zašto brane u navedenim razmjerama nisu odobrene i isplative.

Šta Lim znači Prijepolju iPrijepoljcima?

Lim puno koristi građani-ma koji žive u blizini nje-

govog toka: povrtari, ribari, voćari, pčelari. Prije nekoli-ko godina, na Limu je odr-žano Evropsko rafting tak-mičenje, a 2013. godine je planiran Svjetsku kup u raftingu. Izgradnjom hidro-centala došlo bi do promje-ne klime koja bi se direktno odrazila na zdravlje ljudi, ali i floru i faunu. Velika količina akumulirane vode dovodi do pojave magle i vlažnosti vazduha koji ima-ju za poslijedicu pojavu ma-hovine i lišaja koji direktno utječu na proizvodnju voća

i povrća u ovoj sredini.

Brane direk-tno utječu na turistički po-tencijal Prije-polja i Lima. Kakvu korist od hidrocen-trala i brana imaju Pro-boj i Nova Varoš? Pitaj-te građane koji imaju problem s m a l i g n i m oboljenjima respiratornih oragana.

I n d i j a n s k i p o g l a v i -ca Sijetl je o d g o v o r i o A b r a h a m u Linkolnu i predsjedni-

ku Frenklinu Pirsu na za-htjev da se iseli sa svojim sunarodnicima u odgova-rajući rezervat sljedeće:

“Kako može da se proda ili kupi nebo i toplina zemlje? Takvo nešto sasvim nam je strano. Mi nismo vlasnici svježine vazduha i bistrine vode. Pa, kako ih možemo kupiti? Svaki djelić ove zemlje svet je mom naro-du. Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na rječnom sprudu, svaki pramen izmaglice u tami šume, sveti su u mislima i životu mog naroda...“

Po imenu mudrog pogla-vice Sijetla danas se zove grad u Americi.

Radi izgradnje brane žele potopiti muslimansko groblje

ŠTA SE KRIJE IZA DUROVIĆ MISTERIJEJedna teška tragedija zauvijek je obilježila ionako mračnu 2006. godinu u Novom Pazaru. Godine su prolazile i prolaze, a ova tragedija je još uvijek pod velom misterije. Prema riječima anonimnog očevica, nedužna osoba već duže vrijeme

boravi u zatvoru za ovo nedjelo. To je još jedan dokaz da životima “malih” ljudi upravljaju bosovi, gazde, politički i partijski funkcioneri, oni koji ne biraju sredstva da ostvare zacrtani cilj, dobro mjesto u “foteljama” koje će im donijeti ne samo “sigu-

ran posao” nego i moć manipuliranja slabijima, tj. običnim ljudskim životima.

10. SEPTEMBAR 2006.Na dan lokalnih izbora 10. septembar 2006. godine, oko 16:30 h, na biračkom mjestu u neposrednoj blizini AD “Razvitak”, Ruždija Durović, kandidat za odbornika koalicije “Lista za Sandžak”, ubi-jen je u pucnjavi, a njegov bratanac Sulejman Durović ranjen. U toku pucnjave, prema riječima anonimnog očevica, bilo je mnogo ljudi.

HRONIKA

11. SEPTEMBAR 2006.Dan nakon tragičnog događaja, 11. septembra 2006., no-vopazarska policija je uhapsila Ertana Gegića i Enesa Der-demeza, koji su, prema policijskim identifikacijama, bili osumnjičeni i odgovorni za ubistvo Ruždije Durovića, dok se za Seadom Papićem, trećim osumnjičenim, intenzivno tragalo. Uhapšenima je određen pritvor od četrdeset osam sati. Istoga dana, u centru Novog Pazara, ispred hotela Vr-bak, klanjana je dženaza preminulom Duroviću. Na platou ispred hotela se okupilo brojno građanstvo.

POLITIČKE POSLJEDICE DUROVIĆEVOG UBISTVA

Monstruozno ili normalno, pravedno ili nepravedno, regularno ili neregularno – pobjeda Sulejmana Ugljanina na loklanim izborima 2006. godine nalazi se u sjenci tragedije, ali i brojnih drugih ekcesa čije se posljedice i danas donekle osjećaju. Jedan mrtav, jedan ranjen, dvojica uhapšena, jedan u bjekstvu, nekoliko prebijenih, više polupanih prozora na kafićima i obližnjim radnjama, preplašeni prolaznici i očevici kobnog događaja. Tako su se u Novom Pazaru završili općinski izbori. Prema ocjeni Izborne komisije, izbori su bili regularni, “iako su zabilježeni incidenti” a pobjednik je koalicija “Lista za Sandžak” koju je predvodio tadašnji gradonačelnik Novog Pazara i lider Stranke demokratske akcije Sulejman Ugljanin.Odmah nakon izbora, atmosfera u gradu nije bila nimalo lagodna. Učestali su incidenti na ulicama, u kafićima i drugim javnim mjestima. Zabilježen je i veliki broj porodičnih svađa, jer su se međusobno razdvajale zbog različitih mišljenja oko izbora političke partije SDP ili SDA. Od tada do danas život Bošnjaka Sandžaka je sve napetiji i teži, jer je sve manje onih različitih mišljenja koji mogu sjediti ne samo za istim stolom nego u i istom lokalu. Sve se počelo dijeliti na dvije strane, brat s bratom ne priča. Ista tenzija se prenijela na najmlađe koji, kako godine prolaze, ne znaju za drugo osim za jednu od te “dvije strane”, ma koja strana ili bolje rečeno opcija bila u pitanju. I dalje se dešavaju, kada se osobe različitih opredjeljenja nađu na javnom mjestu, fizički obračuni koji produbljuju jaz netrpeljivosti i postojeći problem čine ozbiljnijim i delikatnijim. Nalogodavci ovog zločina su postigli željeni cilj, kako Feriz Gegić kaže, “siguran po-sao i udobne fotelje”. Ono što je još žalosnije, ovaj problem je donedavno shvaćan samo na lokalnom nivou, samo među Pazarcima, a sada su Bošnjaci iz svih sandžačkih gradova i dijaspore, također “zaraženi” euforijom Durovićevog ubistva.

KO JE ODGOVORAN ZA DUROVIĆEVO UBISTVONeposredno poslije tog tragičnog događaja, krivica se prebacivala s jednih na druge. SDA i Sulejman Ugljanin optužili su SDP i Rasi-ma Ljajića za ubistvo. Od SDA se moglo čuti i da će tražiti zabranu rada SDP-a. SDP tvrdi da je scenarij unaprijed pripremila SDA, te da je isti podrazumijevao da se na izbornim mjestima gdje je SDA gubi izbore izazovu incidenti kako bi se glasanje poništilo. Krivica je prebacivana i na one koji su bili neutralni.

GODINA ZA GODINOMGodinu dana nakon ubistva Ruždije Durovića, Sudsko vijeće Okruž-nog suda u Novom Pazaru proglasilo je krivim optužene u postupku za slučaj ubistva Durovića i ranjavanje njegovog bratanca Sulej-mana Durovića. Ertan Gegić, optužen za teško ubistvo u pokušaju i nedozvoljeno posjedovanje oružja, osuđen je na 15 godina i 2 mje-seca zatvora, a Enes Derdemez i Sead Papić zbog izazivanja opće opasnosti i nedozvoljenog držanja oružja na po godinu dana i dva mjeseca zatvora.Tri godine nakon ubistva, ovaj slučaj i dalje ostaje misterija jer još dva lica nisu među živima. Trećeoptuženi Sead Papić, okrivljen za upotrebu vatrenog oružja bez dozvole, poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Ulcinju, vozeći motocikl, u avgustu 2009. godine. 2008. godine, iz vatrenog oružja u Novom Pazaru, ubijen je Senad Dolovac koji je na suđenju za ubistvo Durovića bio svjedok odbrane.

KO JE UBIO RUŽDIJU DUREVIĆANavršeno je više od pet godina od ubistva Ruždije Durovića. Ertan Gegić je 2007. godine u Okružnom sudu u Novom Pa-zaru proglašen krivim jer je, kako stoji u presudi, ubio Ruždiju Durovića i nedozvoljeno koristio i posjedovao oružje. Osuđen je na 15 godina i 2 mjeseca zatvora. Ertan Gegić već više od četiri godine leži u zatvoru. Kao što to biva u svakoj maloj čaršiji, godinama su kružile priče kako je to sve politički na-mješteno u korist neke od suprotstavljenih stranaka. Zatim je bilo riječi da pravi ubica nije u zatvoru, bilo je čak i govora da su mnogi očevici iz straha morali ćutati jer su dobijali razne prijetnje.Iz razgovora s porodicom Gegić saznajemo da su u početku i sami bili zbunjeni, nisu mogli vjerovati da je njihov Ertan sposoban za takvo što, pogotovu jer je bio primjeran mladić, nikada nije imao ni najmanji vid prekršaja pred zakonom, nije bio poznat kao pristalica incidenata i fizičkih obračuna, ali nisu smjeli garantirati da nije odgovoran za ubistvo Ruždije Durovića, sve dok se nije pojavio očevidac koji se, pored toga što je odlučio kazati istinu, obraćao i brojnim institucijama da saslušaju njegovu priču o danu kada je nesretnim slučajem poginuo Ruždija Durević.Očevidac je za širu javnost, radi lične bezbjednosti, odlučio osatiti anoniman. Radi se o starijoj ženi koja se tog dana naš-la na mjestu zločina. Također, bitno je istaći da je svojevoljno odlučila progovoriti za medije, jer je u Novopazarskom sudu i drugim državnim institucijama naišla na zatvorena vrata, čak su je izbacivali iz kancelarija uz prijetnje i različite izgovore: “Bolje je da šutiš. Ne želimo da slušamo, jer možemo izgubiti posao!” – i slično.

12

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Amela SEJDIN

OVIĆ

13

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

ŠTA SE KRIJE IZA DUROVIĆ MISTERIJEŽivi sam svjedok i očevidac tog dana kada je ubijen Ruždija Durović. To dobro znam i dobro se sjećam, i ostat će mi to u sjećanju dokle sam živa. Sama živim i bolesna sam mnogo, nisam mogla da odem do SUP-a, ali i mislila sam da su stvarno našli pravog ubicu.Ušla sam tamo u prostoriju gdje se glasa, bilo je poznatih lica za sto, za taj pult gdje je bio birački spisak i tamo me nije bilo. Iz te gužve, neki ljudi su rekli: “Povedi je ti, Ruždo, da vidi što je nema u biračkom

spisku!” Rahmetli Ruždo je odmah ustao da me povede. Sjećam se, ostavio je kafu koju je tek počeo piti i odveo me do auta, sa nama je krenuo i mali dječak i tek sam kasnije u autu saznala da mu je to sin. Prije se nismo poznavali. Krenuli smo od Razvitka ka raskrsnici i, taman tamo okolo onih Kineza, on se okrenuo nazad do tog biračkog mjesta odakle smo i krenuli. Ja sam s njegovim sinom ostala u autu, a rahmetli Ruždo je izašao i prošao između gužve nekih muškaraca, koji tada nisu izgledali sumnjivi. Ruždija je ušao u prostoriju gdje se vršilo glasanje. Ubrzo iza toga, opet je izašao i sjeo u auto. Krenuli smo opet da vidimo zašto mene nema na biračkom spisku. Međutim, samo što smo opet krenuli po drugi put, ja sam ga upitala zašto on stalno priča na telefon i vraća se do Razvitka, pa i ako se ne vrati namjerava da se vrati? Bilo mi je sumnjivo i nejasno, zato sam ga i pitala i, onako već pomalo ljutito, rekla sam da me konačno povede do opštine da riješimo taj problem oko biračkog spiska, a on je u tom istom momentu zagalamio: “Ada, tetka, dosli su neki momci s Rasadnika dole gdje smo sada bili kod Ra-zvitka, ubiće mi brata i zato moram da se vratim!” Kako je to izgovorio, rahmetli Ruždija je okrenuo auto i vratio se treći put ispred firme Razvi-tak i izašao iz auta. Ja sam ostala opet u autu s njegovim malim sinom i, u tom momentu kada je Ruždija izlazio iz kola, počela je pucnjava.Sjećam se, dodaje anonimni svjedok, Ružija nije imao ništa u rukama. Izašao je tek onako da vidi šta se dešava unutra. Ali nije uspio ni uć,i jer ta pucnjava koja se desila ispred, njega je obalila na zemlju. Očima sam vidjela ko je upucao Ruždiju i dobro se sjećam i lika te osobe čak i pištolja koji je držao. Bio je ogroman, crn pištolj. U momentu kada je Ruždo padao na zemlju, Allah mi je dao snagu da samo izađem iz tog auta (auto je bilo s desne strane kapije Razvitka), jer sam osjećala da, ako neizađemo, možemo i mi da pomognemo. Uzela sam za ruku sina od rahmetli Ruždije i, taman kad smo izašli iz auta, metak je krenuo

u smjeru auta iz kog smo ja i Ruždov sin izašli. Zbog trenutnog reflek-sivnog ponašanja u momentu pucnjave, Ruždijin sin se trgnuo iz mojih ruku i otrčao u pravcu gdje mu je otac na zemlji ležao, uzvikujući: “Ku-kuuu mene, poginu mi babo!!!”Šokirana tim prizorom, krenula sam niz Rašku u pravcu tezgi. Jedva sam se kretala, jer sam i tada, a i sada imam velikih zdravstvenih problema s nogama. Naišao je mladić, crne brade, crn čovjek koji se onako lahgano

kretao pored mene autom i ja sam ga zamolila da me povede bilo gdje, samo dalje od ovog mjesta, jer je dolje pucnjava, vi-djela sam kako su nekoliko mo-maka pucali i ubili čovjeka. Taj čovjek se nije ni jedne sekunde predomišljao, stavio me u auto i doveo do Slobode kod pijace, tamo gdje su one zavese oka-čene. Uglavnom, odatle sam otišla kući i od tada nisam ništa čula niti mi se ko obraćao. Ali, iako je prošlo toliko vremena odlicno se sjećam lika osobe koja je ubila Ruždiju. Taj lik mi je i danas pred očima. I toga me nije strah, niti me je bilo koga strah, sad kad bi mi zaprijetili da mi obije ruke odsijeku, da me hoće ubiti, ja bih opet rekla ono što sam vidjela i boli me

svaki dan od dana kada je Ertan Gegić osuđen pa do danas, jer on nije ubica. Momak koji je ubio Ruždiju, ni približno nije Ertanu. Fizički se skroz razlikuju, i dobro se sjećam svega.Kada ste saznali da mozda nedužna osoba odgovara za ovo ubistvo?Nakon što se sve to izdogađalo, prošla je otprilike godina dana kada sam otišla u banju da se liječim. Imala sam cimerku Nazu u sobi. Do-lazile su nam često u posjetu svojte. Jednom prilikom mojoj cimerki su došli u posjetu. Sasvim slučajno je bilo priče o tome ko je završio u zatvoru zbog ubistva Ruždije. Bilo je baš nekako vrijeme kada je osuđen ubica. Počeše u sobi da raspravljaju o tome ko je osuđen, te ja, kako to ču, ja ih zamolim da mi pokažu sliku od ubice. Kada sam vidjela sliku, odmah sam zna-la da je osuđen momak koji nije ni učestvovao u pucnjavi, niti je bio meni na očima. Zamolila sam svoju cimerku i te osobe koje su bile u posjeti da me spoje sa porodicom od tog momka koji je osuđen. Tako je i bilo. Upoznali smo se i onda sam ja, ipak da bi se sigurno uvjerila, zamolila porodicu Gegić da me povedu do zatvora u koji leži Ertan da ga vidim uživo. Čak i to smo uradili. Zajedno s porodicom Gegić sam otišla u posjetu Ertanu. Kada smo čekali da Ertan izađe iz zatvorske sobe do prostorije u kojoj su posjete, razgovarali smo međusobno, te smo ka-snije došli do zaključka da je Ertan tog dana stojao skroz meni iza leđa, dalje od mjesta gdje se dešavala pucnjava. A ja sam očima vidjela ko je pucao Ružda. Kako je Ertan ulazio u prostoriju za posjete, krenuo je da se grli sa svojom porodicom i upitao je svoju mamu: “Majko ko je ova tetka?” Ja nisam čekala da mu mama kaže ko sam, odmah sam mu rekla: “Sine, ti nisi ubica! Ja ću da svjedočim za tebe, zašto si ti ovdje kad ti nisi ubica?” Tako je sve počelo. Tako smo svi saznali da je Ertan nedužan, jer opet svjesno tvrdim Ertan Gegić nije ni sličan pravom ubici. Fizički se razlikuju skroz.

SVJEDOK UBISTVA, KOJI ŽELI OSTATI ANONIMAN, MISLIO JE DA PRAVA OSOBA LEŽI U ZATVORU. SASVIM SLUČAJNO JE PRILIKOM BORAVKA U NOVOPAZARSKOJ BANJI, U KOJOJ JE BORAVILA IZ ZDRAVSTVENIH RAZLOGA, OD CIMERICE, SAZNALA KOJA JE OSOBA OSUĐENA ZA TAJ ZLOČIN.

MJE

STO

UBIS

TVA

RUŽD

IJE

DURO

VIĆA

NA

IZBO

RIM

A 20

06.

13

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

HRONIKA

Jahja FEHRATO

VIĆ

14

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Skoro sam bio u porodič-noj posjeti sinu. Dugo smo čekali, jer su ove

posjete drugačije, duže traju i možemo biti nasamo sa si-nom, ali se i više čeka na njih. Porodična posjeta traje tri, a obična samo sahat vremena. Prvo su ga devet mjeseci dr-žali u izolaciju u Zatvorskoj bolnici, jer su mu navodno pronašli telefon. Za takvo što se bude u izolaciji najviše do mjesec-dva dana. Ertan je tamo proveo devet mjeseci. Bio je u sobi sa desetak lica romske nacionalnosti. U za-dnje vrijeme je došao neki novi romski osuđenik Bojić Božidar koji je htio dominira-ti svima. Okomio se na Erta-na bez ikakvog razloga. Izveo ga je u hodnik i rekao mu: “Ertane, ja bih tebe da ubi-jem!” “Zašto da me biješ?” “Pa, onako, merak mi da te bijem.” Krenuo je na Ertana, a on se odbranio. Taj Bojić uvijek drži žilet u ustima. Nakon što su se pobili, došli su stražari i bacilli ih obojicu u samice. Samica je dvokre-vetna. Jedno veče su sa Erta-nom stavili nekog Pazarca, a odmah sutradan ga zamijenili nekim šizofreničarem. Taj je u teškom stadiju šizofrenije, svakog mjeseca ide na CZ za terapiju, jer je sklon teškim halucinacijama. Inače je mi-ran, ali kada ga uhvate napa-di poludi. Sada su mu makli i tog šizofreničara i sam je u samici. Već dvadesetak dana je u samici.Šta se je dogodilo poslije emisije ORIJENTIR na TV UNIVERSA?Prije više od mjesec dana sam ponio javnom tužiocu Du-kiću kasetu sa svjedočenjem stare nane da Ertan nije ubi-ca i napisao zahtjev za obno-vu postupka. Poslije mjesec dana me pozvao i rekao da ni ja ni on, kao javni tužioc, ne možemo da pokrenemo ponovni postupak. Rekao mi je da Ertan svojeručno mora potpisati zahtjev. Napisali smo zahtjev i, prilikom posje-

te, ponijeli Ertanu da potpiše. Iznova sam taj zahtjev ponio javnom tužiocu Dukiću. Hef-tu dana nakon što sam predao drugi zahtjev, otišao sam kod njega i pitao ga da li ima no-viteta. Rekao mi je: “Nema ništa. Ja ovaj postupak ne mogu da pokrenem. Nemamo dokaza, sud će nas odbiti.” “Kako će da odbije sud? Koje ste dokaze imali da ga zatvo-rite?” Jedini dokaz su im vještače-nje, a zna se ko su vješta-ci. Vještak Dunjić i kompanija su poznati kao lako-mi na

pare. Kada me je zastupao advokat Borović i video ko je na vještačenju, rekao je: “Joj, što nisam znao ranije! To bih ja sa Dunjićem završio vrlo lako!” Znači, Dunjić je sklon da uzima pare. Neko ga je platio da okrivi mog Ertana. A oni se njegovog vještače-nja drže ko pijan plota. Ka-kva je to sudska istina takvo vještačenje!? To je sudski kriminal, a ne sudska istina! To je sudski kriminal! Ako ga gdje ima na svijetu, to je sudski kriminal! Diskrimi-niraju me na svaki korak, jedno mi kažu a drugo rade.

Neko stoji iza toga. Na kraju krajeva, da li stoji ili ne stoji – to me ne interesuje. Mene interesuje sud. To je nula od suda. Stvarno neće da rade svoj posao. Rade ga po nekim drugim naređenjima, ne rade ono što treba da rade.Kakvo Vam je još objaš-njenje dao javni tužilac Dukić?U razgovoru sa javnim tuži-ocem Dukićem, rasrdio sam

se. Rekao sam mu: “Kako nemaš validan dokaz! Svjedočenje ove nane je jedini validni dokaz! Sve ostalo je sporedno.

Nikom niste uzeli pištolj, nikom niste uzeli

p a r a fi n s k e r u k a v i c e .

Mom sinu ste isto veče uzeli parafinske rukavice, i

one su po-kazale da nije pucao. Dru-gima nisu uzimali pa-r a fi n s k e rukavice, osim Der-demezu i to poslije tri dana.

I poslije tri dana su mu pa-rafinske rukavice pokazale da je pucao! A mom sinu prvo veče nije pokazano. Uopšte nije pucao!” Doslovno mi je rekao: “Dobro, sve je to u redu. Ali, mene će da odbiju. Ja nemam dokaze. Koga ću ja da stavim u zatvor kada je ubica mrtav?” Rekoh: “Pa vi znate da je ubica mrtav!? Vi znate ko je ubica – ja ne znam ko je ubica!” Ja to uop-šte ne znam, ja tražim da mi kaže ko je ubica. Znači, mora neko nevin da sjedi u zatvoru petanest godina, ako je ubica mrtav! Da li je živ ili mrtav,

ja to ne znam. To je izletelo iz tužiočevih usta. Kako mu je to izletelo, on to zna. Zna on dobro ko ga je ubio. Svi oni znaju, i sud, i Sup, sve do Vrhovnog suda – svi znaju ko ga je ubio. Ali, to neće da se odradi. Jednostavno neće. Neka ga nek leži on nevin u zatvoru da ne bi nekog košta-lo fotelje. Tu nije samo jedan krivac, Tu je cijeli lanac kri-vaca. Prvi krivac je Zejnepa Kavrajić koja je kupila čahure sa izvjesnim Ćevapom. Ta-dašnji predsjednik suda Ća-mil Hubić je udario poklopac na sve i digao mu optužnicu po tački 114. Optuženi po toj tački bivaju osuđeni od 10 do 40 godina zatvora. Da su smjeli, dali bi mu 40 godina zatvora.Jeste li sigurni da je Zejne-pa Kavrajić kupila čahure poslije ubistva?Milion posto. U gradu ima mnogo ljudi koji su to vidjeli. ali ne smiju da svjedoče. Ima ih na desetine koji su to vidje-li, da ih ne imenujem. Imaju porodice, pa ne smiju to da kažu. Čak su i neki policajci vidjeli da je Zejnepa Kavrajić kupila čahure i uklanjala tra-gove sa mjesta zločina. To što neće da se jave, njihov je pro-blem. Nemaju ljudske savje-sti. Jedino je ova žena bila fer. Od početka su i sud i SUP znali za nju. Ja sam posljednji za nju saznao. Svi su znali da je ona bila u rahmetli Ruždo-vo auto. Ja sam posljednji sa-znao. Kada sam saznao, rekli su mi da je kasno. Predsjed-nik suda Ćamil Hubić kaže: “Kasno se javila.” Kada ste vi saznali za nju?Prije dvije godine. Moja žena je vodila kod tadašnjeg pred-sjednika suda Ćamila Hubi-ća, i on je istjerao. Rekao joj je: “Šta ćeš ti sad? Gdje si bila ranije?” A cijelo vrijeme mu je u predmetu pisalo: stara žena u Ruždovom autu. Znao je Ćamil ko je ta žena, odlič-no je znao. I on i sudije, svi su oni znali. Ali, nisu htjeli

Dva mjeseca poslije šokantne emisije ORIJENTIR na TV UNIVERSA, kada se po prvi put javno progovorilo o slučaju Durović i svjedočenja žene koja je vidjela da osuđeni Ertan Gegić nije ubio Durovića, razgovaramo sa Ferizom Gegićem o daljem razvoju

događaja i nekim široj javnosti nepoznatim pojedinostima.

KOGA ĆU JA DA STAVIM U ZATVOR KADA JE UBICA MRTAV

NASTAVAK AGONIJE PORODICE GEGIĆ

“Čak su i neki policajci vidjeli da je Zejnepa Kavrajić kupila čahure i uklanjala tragove sa

mjesta zločina.”

Feriz Gegić: Moj sin leži nevin u zatvoru.

HRONIKA

15

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

da dođu do istine. Najlakše im je bilo da smjeste Ertanu. Svi drugi su ostali siti, i profitirali debelo. Šta dalje planirate?Želim da izađem na nacional-nu ili bilo koju drugu televi-ziju i iznesem istinu o cijelom ovom slučaju. Ako je moj sin kriv, neka dobije šta je kriv. Ali, ne može da dobije samo on za sve njih. Još osmerica je njih bilo tu, i svi su pucali. Svih osam ih je pucalo.Jeste li razgovarali sa ne-kom od televizija?Prošle godine sam pokušao da zakažem konferenciju za štam-pu u Beogradu, ali su me odbi-li. Zvao sam i B92 i Pink i RTS i, pošto su mi obećali, nakon nekoliko dana su me obavijes-tili da to nije interesantno za njihove mreže. I dalje ću poku-šavati, možda se neko nađe u ovoj Srbiji da radi po pravdi. Možda.Ima li neki detalj iz ove pri-če nepoznat široj javnosti?Ima. Stalno se govorilo: “Uhvatili Gegić Ertana.” On se bio sakrio u šumu, jer je bila opća pucnjava. Tek je pod Boriće saznao da je čovjek po-ginuo. Bježao je ka Borićima. Mog sina i još trojicu je Ensar Durević tjerao pištoljem od Razvitka do Pruge ka Borići-ma. Imao je škorpion i jurio je za njima i pucao dok je imao metaka. Prošle su neke dvije žene, i on je od njih saznao da je čovjek ubijen. Međutim, na sudu se nije dokazalo ni da je pucao Ensar Durović ni da je imao pištolj.Sada nemate advokata?Nemam advokata. Neću ni da ga uzimam. Koga god sam uzeo, prevario me je.Kako?Lijepo. Ja ga plaćam, a on radi na štetu mog sina. Ne vjeru-jem advokatima više ništa. Jedino ako bih našao nekog sa

strane ili nekog pravog, nepot-kupljivog i hrabrog. Ali, teško u Srbiji da nađeš pravog čovje-ka od advokata.Ko su Vam bili advokati?U početku smo imali advokate iz Kraljeva. Bio je jedna Slavi-ša, ne sjećam se prezimena. Za-tim advokatski tandem Rada i Božidar, također iz Kraljeva. Oni su mi otkazali. Poslije sam uzeo Biljanu Vuksanović, a poslije toga Mehmeda Hota. Za Vrhovni sud sam angaži-rao Borivoja Borovića. On mi je u startu obećao da će vratiti predmet na ponovno suđenje. Otvoreno mi je rekao: “Kada vratimo predmet u Pazar, to može da se razbije. Vidim da je dosta štelovano. Ja ću to da razbijem, i on će se oslobodi-ti.” Poslije se sve okrenulo, on je počeo da radi na štetu mog sina.Kako?Ne znam. Vjerovatno mu je neko dao mnogo više para od mene.Koliko ste ga Vi platili?Dao sam mu samo da mi napi-še žalbu za Vrhovni sud i pri-sustvuje raspravi 5.000 eura. Samo za to dvoje. I na Vrhov-nom sudu me zeznuo. Umjesto da da izjavu ovog svjedoka, on je sakrio. Još tada je njena izjava bila kod njega. Samo je kazao ime i prezime svjedoka. Vrhovni sud nije znao o kakvoj se izjavi radi. On je prikazao kao novi dokaz. Oni su vidjeli da se pojavljuje neki svjedok, ali nisu dobili pojašnjenje ko je taj svjedok, kakva mu je funk-cija, šta zna i koliko može uti-cati na slučaj. On je prikazao kao novi dokaz, samo da ne bih na osnovu nje mogao obnoviti postupak, kao novi dokaz. Tu me je debelo prešao. To je sve iscenirano.Znate li ko stoji iza cijele te ujdurme? Stalno govorite neko je dao više…Ne znam. Kada bih znao, ja

bih ga ubio. Da sve riješim od jednom, pa neka meni sude. Si-gurno je da neko stoji.Jeste li pričali sa sinom, da li on zna ko stoji iza toga?Ne zna ni on. Kako on iz za-tvora može to znati. On čeka pomoć od nas. Šta on može tamo uraditi? Apsolutno ni-šta. Ne mogu ni ja da znam, a kamoli on. Ništa on tamo ne može da uradi. Apsolutno ni-šta. To je teška tragedija.Da li je nana i dalje ostala pri ubjeđenju da svjedoči?Nana kaže: “Ako treba, vodi me u Strazbur. Gdje god ho-ćeš. I na televizije i u Straz-bur, gdje god treba. Ja klanjam i postim, ja hoću ono što sam vidjela da kažem, pa neka me košta glave.”Da li je nana imala kakvih posjeta poslije aktuelizira-nja ove teme kroz emisiju Orijentir TV UNIVERSA?Jeste. Dolazila joj je žena rah-metli Ruždije Durovića. Ljuti-la se na nju: “Gdje si bila ra-nije?” I ona je rekla nani ono što je meni javni tužilac Dukić rekao: “Što nisi pričala dok je Papić bio živ?” Nana joj je re-kla: “Ja to ne znam. Za ove tri

godine su sud i policija trebali mene da traže, a ne ja njih. Ja sam svo vrijeme mislila da je pravi ubica osuđen.”Da li je ko nani pokazao sli-ke ostalih učesnika inciden-ta?

Ne. Nikoga to ne interesuje. Oni su mirno završili, njih ne interesuje da li će upropastiti jedan život i jednu porodicu. Sve živo upropastiše, a da ne uporpaste jednu porodicu.Nakon izjava Feriza Ge-gića da mu je javni tužilac Okružnog suda u Novom Pazaru Dukić rekao “Koga ću ja da stavim u zatvor kada je ubica mrtav?”, kon-taktirali smo gospodina Du-kića kako bi provjerili vjero-dostojnost ove izjave: “Ne, to nije istina. Gospodin Ge-gić je bio kod mene, ali mu ja to nisam rekao. Možda je on tako nešto sam zaključio iz našeg razgovora, ali mu ja to nisam rekao.” Na naše pitanje da li će pokrenuti ponovni postupak u slučaju Durović, Dukić je rekao da je to povjerljiva informacija koju nam ne može dati, ali da ima nekih novih tragova i indicija u tom slučaju.

TVRDNJE FERIZA GEGIĆAVještak Dunjić i kompanija su poznati kao lakomi na pare. Dunjić je sklon da uzima pare. Neko ga je platio da okrivi mog Ertana.Mom sinu su isto veče uzeli parafinske rukavice, i one su pokazale da nije pucao. Drugima nisu uzimali para-finske rukavice, osim Derdemezu i to poslije tri dana. I poslije tri dana su mu parafinske rukavice pokazale da je pucao!Javni tužilac Dukić, nekadašnji predsjednik novopazar-skog suda Ćamil Hubić, i Sup, svi do Vrhovnog suda –znaju ko je ubio Ruždiju Durovića.Prvi krivac je Zejnepa Kavrajić koja je kupila čahure sa izvjesnim Ćevapom.Ćamil Hubić je istjerao svjedoka iz kancelarije. Ensar Durović je škorpionom tjerao mog sina i još trojicu od Razvitka do Pruge ka Borićima.Kraljevački advokati Slaviša, ne sjećam se prezimena, i tandem Rada i Božidar, Biljana Vuksanović, Mehmed Hot i Borivoje Borović su me prevarili.Borivoje Borović mi je uzeo 5000 eura i prevario me na na Vrhovnom sudu.Kada bih znao ko stoji iza ovoga, ja bih ga ubio.Poslije emisije Orijentir, žena Ruždije Durovića je dola-zila kod nane i rekla joj što nije govorila o svemu dok je Papić bio živ.

Da li Vam je partija čiji je aktivista na tim izborima bio Vaš sin, SDP Rasima Ljajića, išta pomogla?

Obećavali su, ali ništa nisu pomogli. U početku su plaćali advokata, a onda sam ja sam morao da ga plaćam. Odrali su me i prevarili advokati. Više ne-mam para nikoga da plaćam.

Kada sam 14. februara ove godine došao na po-sao, na oglasnoj tabli sam pročitao: Sjutra se ne radi! Razlog: Dan državnosti. Obavezno neradni dan. Poštujem što moram, to sam skoro i napisao, i dok bude moglo da se izdrži.

Znam, nije u redu što se tako ponašam. Logično bi bilo da bez zakonske prisi-le poštujem državu u kojoj živim, koju bih trebao do-življavati svojom domovi-nom. Razmišljam ja često o tome. Probam da natjeram sebe, ali ne ide...

Domovina treba da mi bude Dom

da bih je doživio svojomKrenem da analiziram i sabiram razloge za i pro-tiv, ali nikako da dođem do pozitivnog ishoda. Poč-nem od sebe da vidim da nije do mene.

Osnovnu i srednju školu završio sam u ovoj drža-vi. Crtao svetog Savu iz li-kovnog, pjevao Oj, Moravo iz muzičkog vaspitanja. Jedan od omiljenih histo-rijskih likova bio mi je Tanasko Rajić (Prvi srpski ustanak, nisam tada znao da je on sa Karađorđem 1809. godine spalio Sjenicu i Novi Pazar), bezmalo i Miloš Obilić. I, pored takve dječi-je „lojalnosti“ gledao sam kako po Bosni, Štrpcima, Sjeverinu i Bukovici ubi-jaju ljude samo zato što se zovu kao ja, zato što se mole istom Bogu kojem se i ja pokoravam.

Kasnije kroz Medresu i Fakultet, učili su me da se ljudi rađaju različitim a jednakim, da nema razli-ke po tome koje su nacije, da niko nije imao pravo birati naciju i da se samim tim nema pravo uzdizati

iznad drugih – po vjeri i boji kože – da je najpribra-niji kod Boga i ljudi onaj koji je najbolji vjernik i koji im najviše koristi, da že-lim drugima ono što želim sebi.

No, i pored toga doživio sam da, u državi u kojoj živim i koja očekuje da joj budem lojalan, vrijeđaju moju vjeru, moje svetinje, moje autoritete, da mi psu-ju „tursku majku“ – malo, malo pa šalju put Anado-lije. Da mi predsjednik države, za kog sam glasao da nas vodi put Evrope, na najprimitivniji način pri-jeti da će se obračunati sa mnom zato što ne prihva-ćam da mi razbija Islam-sku zajednicu, da ne pri-znaje moju izbornu volju. Da me, kada ga pozivam na dijalog, ignorira, a kada neko vrijeđa moju vjeru i moje svetinje, kao npr. karikaturista Blica, ili Kari-katura od nevladinog sektora u Sandžaku, odmah ih po-zove da im pruži podršku.

Priznajem, „malo je i do mene“. U vojsku nisam htio ići. Nisam mogao biti vojnik vojske ove dr-žave. Nikada sebi ne bih oprostio da sam obukao uniformu „nevjerovatno

sličnu“ onoj što je nosila vojska koja je ubijala po Bosni, Srebrenici, koja je, u svojim objektima do 2003. godine, skrivala krvnika Ratka Mladića, a da ne spominjem da mu je do skoro isplaćivala i penziju. Još kad se sjetim da je pre-sudom u Hagu naznače-no da nije ništa učinila da spriječi Genocid u Srebre-nici i kazni počinioce, ah, nikako nisam mogao...

Do države je, dakle!Ako sam siguran da nije do mene, u čemu je problem? Krenem redom. Malo nade dao nam je tragično ubije-ni premijer Zoran Đinđić. Jedino smo se za vrijeme njegova mandata osjeti-li donekle ravnopravnim građanima ove zemlje, sa tendencijom da se stvari popravljaju. Možda je, iz-među ostalog, i zbog toga morao biti ubijen.

Kasnije, 2006. godine usva-ja se Ustav gdje se Srbija definira kao država srp-skog naroda, grb – kokar-da, himna – Bože, spasi srp-ski rod! Iako su, bošnjački autoriteti, pod pokrovitelj-stvom Islamske zajednice, usvojili deklaraciju u kojoj su definirali odredbe Us-

tava sa kojim se Bošnjaci ne slažu, vlast se oglušuje o te zahtjeve. U narednom periodu nastoje srbizirati i pokrstiti sve živo. Srpski pasoši, srpske tablice, srp-ski Adem Ljajić, srpski pa-zarski proizvođači džins odjeće itd. Malo im bi sve to, no napraviše i srpsku islamsku zajednicu.

Islamska zajednica je bila i ostala stožer opstanka bošnjačkog naroda, izvor sigurnosti i dostojanstva. Ni to im nije bilo sveto, režim je udario ondje gdje najviše boli. Udari li su na vjerska prava. U 21. vi-jeku! Sramota! Poslije iz-bora za BNV, koje su oni organizirali, a bošnjački narod pobijedio, država se osmjelila da ne prizna izbornu volju. I, umjesto da uhapsi onog diletanta Čiplića, Tadić prijeti Boš-njacima..., ćorcima..., a ne smije prošetati Pazarom!

Sad sam po sve siguran da je do njih, a ne do mene. Znam da im se ne sviđam, ali još jednom... baš me briga. Eno im onih jadni-ka koje su kupili za šaku para, i vladinih i nevladi-nih, i s kučetom i bez mač-ke, pa neka s njima tjeraju šegu. Sa mnom, NE!

ANALIZA

NA ŠTA SRETENJE PODSJEĆA BOŠNJAKE

prof. d

r. Adm

ir MUR

ATOV

IĆ

16

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Karađorđe i Miloš Obrenović su za Boš-njake isto što i Ratko MladićNa „Sreteljenje“ sam posve shvatio da je do njih!

Premijer Vlade Srbije Mirko Cvetković, obilježavajući Dan državnosti, izjavi slje-deće: “Danas smo odali počast Voždu Ka-rađorđu i svim ostalim ustanicima koji su se hrabro borili za slobodu države i za izla-zak iz dugogodišnjeg ropstva.”

Tada sam shvatio da nama bez Autonomi-je Sandžaka nema spasa! Evo zbog čega.

14. na 15. februar 1804. godine na Sretenje podignut je Prvi srpski ustanak protiv Tu-raka pod vođstvom Karađorđa Petrovića i Miloša Obrenovića. 1835. godine, na Sre-tenje, Miloš Obrenović donosi prvi Ustav Kneževine Srbije. Nemam ništa protiv toga da Srbi glorificiraju ličnosti iz svo-je historije. No, imam protiv da se ja kao Bošnjak tjeram da zaboravim da su Kara-đorđe Petrović i Miloš Obrenović, isti oni s kojima premijer dijeli sistem vrijednosti, 1809. godine zapalili Novi Pazar, opkolili Sjenicu, i na „riječ“ ubili preko 2.500 boš-njačkih civila, što je značilo 2/3 ukupnog stanovništva. To je bio do te mjere plani-ran događaj da ga i premijerov prethodnik na toj funkciji, predsjednik vlade Kneže-vine Srbije, Ilija Garašanin, 1844. godine, u svom kontraverznom Načartaniju, slavi kao veliku pobjedu za „srpsku stvar“.

Dan državnosti proveo sam radno

15. februara 2011. godine sam proveo radno, među Bošnjacima Pešteri. Zajedno sa prijateljima iz BKZ-a smo promovirali Nacionalni kalendar i reviju Sandžak, gdje smo im objasnili po čemu treba da pam-te Dan državnosti, ali se i zajedno s njima podsjetili svega onoga kroz šta su Bošnjaci morali proći da bi mogli živjeti životom dostojna čovjeka.

Obradovala me njihova odlučnost da istra-ju na putu borbe za slobodu, za Autonomi-ju Sandžaka.

Srpski nacionalisti proslavljaju Sretenje 2011. godine

Potpisujem da sve dok nam budu name-tali Savu kao školsku slavu, Sretenje kao Dan državnosti, himnu, grb, vrijeđali vjeru i svetinje, poništavali izbornu volju, ja sam u ŠTRAJKU! Svoju lojalnost ću svesti na zakonski minimum.

To znači samo koliko moram, trudeći se svim silama, da se evropski ili afrički, iz-borim da moje dijete ima bolju budućnost nego što je moja sadašnjost!

LIČNI STAV

Besim CURIĆ

17

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

”UHAPSITE VLASIJA!”Taman sam nameravao da se oglasim povodom ove medijske kampanje, tj. polemike čiji su akteri dvije Aide iz Novog Paza-ra i da odlučno i hrabro stanem na stranu nevladinog sektora, kad čujem da je ta stvar otišla isuviše daleko, do samog vrha naše vlasti, do predsjednika Tadića. Ovdje je lahko izvesti zaklju-čak da je mišljenje moje malenkosti tu sasvim nepotrebno i suvišno. Zato ću se osvrnuti na neke lične opservacije. Recimo, pitam se da li se ovdje radi o pozitivnoj diskriminaciji, jer nisam nešto primjetio da je gospodin predsjednik tako brzo i odlučno reagirao u slučaju Bran-kice Stanković (tu stvar je, doduše, preuzelo Ministarstvo unutrašnjih poslova), u slučaju “Insajdera” B92, skrnavljenja spomenika Šabanu Bajramoviću i drugih slučajeva.

Čujem da se oglašavaju i sandžačke patriote iz Beograda, među ko-jima ima i onih koji, dok su bili na vlasti u Novom Pazaru, nisu do-zvoljavali gospođici Ćorović ni da prekorači prag općinskih prosto-rija, pa se nešto pribojavam, grješna mi duša (što bi rekao Svetislav Basara), da nekome od spomenutih patriota u nastupu nagomilane lojalnosti i patriotizma nehotično ne izleti ona čuvena parola „Uhap-site Vlasija!”. Obzirom da sam ja beznadežno naivan, neće mi se za-mjeriti ako izrazim vjerovanje da čitava ova halabuka (koja će biti još intenzivnija) upućuje na najavljene izbore za Bošnjačko nacionalno vijeće zakazane za 17. april, a možda su mogući i drugi, opći izbori u Srbiji. Sudeći po atmosferi kakva se stvara ovdje u Novom Pazaru i okolini, sve može da se dogodi – samo muftija Zukorlić, čak i da se predomisli i izađe na izbore sa svojom listom, ne smije da pobjedi. Šta mu vrijede glasovi, kad to Čiplić (ako još bude na tom mjestu) i Tadić neće priznati!

KATASTROFALAN ŽIVOT U TUTINU

Sandžak PRESS je sproveo anketu na temu općeg stanja u Tutinu i uslova za život. Poznato je da je Tutin jedan od najsiromašnijih gradova u Srbiji. Međutim, na medijima se često forsiraju naslovi tipa „Tutin sja jače od Pazara“ ili „Narod prezadovoljan vlastima u Tutinu“. Tutin, za razliku od drugih sandžačkih gradova nije pro-mijenio vlast zadnjih dvadeset godina.

Kakvo je stanje za život u Tutinu?Rezultat je sljedeći:

Iz ove ankete možemo izvući sljedeće zaključ-ke:

1. Na osnovu dobijenih rezultata, u Tutinu je stanje za život: LOŠE

2. Čak 38% smatra da je katastrofalno.

3. Svega 15% smatra da je stanje za život odlič-no.

UREDNIŠTVO SANDŽAK PRESS-A

18

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

TABIRENJA

RASIM LJAJIĆ IZNEVJERIO OBEĆANJE RADNICIMA VOJIN POPOVIĆA

Dženita NIC

EVIĆ

“Imao sam iscrpne razgo-vore sa ministrom Dinki-ćem i donijeli smo odluku da do kraja januara sa ra-čuna Ministarstva ekono-mije na namjenski račun bude uplaćeno 120 miliona dinara za isplatu radnika novopazarskog preduze-ća ‘Vojin Popović.’“ – ovo je 16. 12. 2010. godine u Novom Pazaru izjavio mi-nistar rada i socijalne poli-tike Rasim Ljajić.Jedno misle, drugo govo-re, a treće rade. Ovo je naj-kraći i najbolji opis naših političara. Vole oni tako dati obećanja, pričati priče, zalagati se za bolji život i to samo kada im treba naš glas! Pristat će grdan na-rod na sve, dat će im gla-sove samo da bude kako naši političari kažu. Onog trenutka kada im narod, kao glasačka mašina, više nije nimalo zanimljiv, poli-

tičari zaboravljaju i šta su nam rekli i na šta su se za-klinjali, jer lični interesi su mnogo važniji od interesa i boljitka naroda. Fotelja je mnogo udobna i ne bi je naši političari dali ni za šta na svijetu. Najupečatljivija obećanja su ona vezana za smanjenje broja nezaposle-

nih, za pokretanje zamrle privrede, za boljitak... Ta obećanja poslije i najviše bole, jer se broj nezaposle-nih ne smanjuje. Naprotiv, povećava se, uništava se i ono što se još može uništiti u privredi, a boljitka nema ni na pomolu.

U aprilu prošle godine, uz velike pompe, najavljena je i prodaja TK „Raška“. Re-čeno je: „Objavljen je jav-ni poziv za prodaju imo-vinskih cjelina Tekstilnog kombinata ‘Raška’. Prve licitacije bit će obavljene 31. maja. Uvjet je da se jave strateški partneri koji će organizirati proizvodnju i zaposliti minimalan broj ljudi.“ Ušpravo to je u No-vom Pazaru prije skoro go-

dinu dana izjavio potpred-sjednik Vlade i ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić. Dinkić je napomenuo da nije bitno šta će ti partne-ri proizvoditi, već da se proizvodnja organizira kako bi se zaposlili radni-ci i obezbjedilo tržište. TK

„Raška“ i dalje propada, ne čuje se zvuk mašina... Na istim su samo prašina i paučina. „Ukoliko se ne otvore novi pogoni i radna mjesta, Sandžaku prijeti masovno iseljavanje mla-dih zbog nezaposlenosti, jer je u Novom Pazaru 40%

mladih do 28 godina bez posla.” – i to je ministar Dinkić rekao. Obećavao je Dinkić mnogo šta, ali slabe fajde su građani Sandžaka imali od toga.Zajedno, ruku pod ruku sa njim, obećavo je i san-džački ministar Rasim Ljajić. Posebno se, samo po sebi, nametnulo dato obećanje radnicima neka-dašnjeg novopazarskog giganta HK “Vojin Popo-

vić”. Šesnaestog decembra prošle godine, ministar Ljajić je obećao isplatu so-cijalnog programa za oko 260 radnika koji su radili do posljednjeg dana, od-nosno do momenta kada je preduzeće otišlo u stečaj.“Imali smo vrlo duge razgovore sa ministrom

Dinkićem oko rješavanja problema radnika HK Vo-jin Popović. Sastanku su prisustvovali potencijalni investitori i ulagači. Dogo-vorili smo se i obezbjedili sredstva da namirimo sve radnike već krajem janu-ara. Sa računa Ministarsva ekonomije na račun Mi-nistarstva rada i socijalne politike bit će prebačeno 120 miliona dinara za na-mirivanje radnika i nji-hovih potraživanja. To će biti jedna forma socijalnog programa za sve radnike koji su radili u ‘Vojin Po-poviću’, a razgovarali smo sa potencijalnim investito-rom koji ima obavezu da uloži pet miliona eura u preduzeće. Država će mu dati podsticajna sredstva za svako otvoreno novo radno mjesto u iznosu od 5.000 evra. I očekujemo otvaranje između 120 i 150 novih radnih mjesta. Naša ideja je da već marta mje-seca 2011. imamo potpu-no aktivirano preduzeće ‘Vojin Popović’, i klanicu i Ribnjak i ostale proizvod-ne pogone u okviru neka-dašnjeg novopazarskog giganta Vojin Popovića.” – rekao je ministar Rasim Ljajić.Na žalost, januar je prošao, a radnici Vojin Popovića nisu dobili ni prebijenu paru. Nadali su se da će tim novcem moći podmiri-ti, doduše sada malo lakše, sve svoje obaveze. Žalos-no je i nadasve neprimjere-no davati namučenim rad-nicima i sve siromašnijem narodu obećanja za koja i oni koji ih daju znaju da neće biti ispunjena. Politi-čari i vrijeme nas stalno ka-žnjavaju kroz lekcije koje se ponavljaju i koje nikako da naučimo.

ZARAĐENO ALI NEISPLAĆENOJedno misle, drugo govore, a treće rade. Ovo je najkraći i najbolji opis naših političara. Vole oni tako dati obećanja, pričati

priče, zalagati se za bolji život i to samo kada im treba naš glas!

Januar je prošao, a radnici Vojin Popovića nisu dobili ni prebijenu paru.

IZNEVJERENE NADE RADNIKA „VOJIN POPOVIĆ“

POLITIKA

SANDŽAČKI IZAZOVI SLOBODEHazbija KAL

AČ

19

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Malo je ljudi koji su na ovim politički kontroliranim prostorima, na tako neuobičajen, neočekivan, nestandardan i, konačno, za vlasti, krajnje neprihvatljiv način, uzdrmali političku, a to znači najširu javnost, bacajući sasvim novo svjetlo na ljudsku slobodu i dostojanstvo čovjeka, zajednice i naroda, kao što je to u proteklih nekoliko godina učinio sandžački

muftija, Muamer-ef. Zukorlić.Razmišljajući o slobodi kao najvećem ljudskom porivu, nametnule su se, kao premise, neke politič-ke teme, odnosno ono što se uobičajava zvati politi-kom a što je u osnovi ljud-skog života, temelj njego-vih prava i sloboda.

Da počnem s prostim pita-njima. Da li je čovjek slo-bodno biće ako mu se ospo-ri pravo da misli, govori to što misli, djeluje; pravo da živi duhom vlastite kulture i u skladu s pravilima nje-gove vjere? U kojoj mjeri se može govoriti o slobodi čo-vjeka u uvjetima potpune determiniranosti ili propi-sanosti o tome ko se i kako može baviti čime i na koji način? O kakvim je ljud-skim i vjerskim slobodama riječ ako se dogma jedne od vjera pokušava nametnuti kao obrazac ispoljavanja svih vjera na jednom mul-tivjerskom prostoru?

Općedruštvenom standar-dizacijom, po kanonima većine, u viševjerskom i višenacionalnom društvu, jasno je, prestaje sloboda a počinje najbrutalnije nasi-lje. Ovu vrstu brutalnosti, sandžački Bošnjaci doživ-ljavaju kroz čitav posljed-nji vijek, pokušavajući se oduprijeti i izboriti za svo-ja prava uvijek konstruk-tivnom i kooperativnom politikom suživota.

Ogromno kulturno blago, vjekovima sabirano, kao i polumilenijska vjerska tra-dicija, bili su i ostali argu-menti duboke historijske utemeljenosti bošnjačkog naroda pred permanen-tnim nasrtajima od strane komšijskih naroda. Sve što se od tog kulturnog blaga moglo pretočiti, preime-novati ili usvojiti, a što nije bilo zaštićeno nepromjenji-vim islamskim pečatom,

brutalno je oteto i danas se prezentira kao tuđa ba-ština. Bošnjaci su i na tom planu bili ozbiljna prepre-ka nacionalnog i kulturnog zaokruživanja susjeda, pa su, kao svjedoci izvornog vlasništva nad ogromnim kulturnim nasljeđem koje se „našlo“ kod drugih, bili osuđeni na istrjeblje-nje. U tom dugotrajućem i svakovrsnom brutalnom obespravljivanju, progonu i čestim genocidnim et-ničkim čistkama, Bošnjaci Sandžaka su se u relacio-nim brojčanim vrijednosti-ma stalno smanjivali, i od većine postajali manjina. Jedini pouzdan oslonac i jedina institucionalna za-štita u tom vijeku golgote bila je Islamska zajednica. Takvu ulogu ona ima i da-nas, i reklo bi se, sa mno-gobrojnim novim izazovi-ma, zasjenjuje sve ostale političke, strukovne i ine intelektualne krugove, i pokazuje da je, kao i uvi-jek, na nivou zadatka.

Ta ista Islamska zajednica je, kao baštinik viševje-kovne borbe za politička, građanska i vjerska prava Bošnjaka, iz svojih redova iznjedrila danas nezaobila-zno ime, borca za slobodu svoga naroda, pred starim ali i novim izazovima: muftiju Muamer-ef. Zukorlića.

Malo je ljudi koji su na ovim politički kontroliranim pro-storima, na tako neuobičajen, ne-očekivan, ne-standardan i, konačno, za vlasti, krajnje neprihvatljiv način, uzdr-mali politič-ku, a to znači najširu jav-nost, bacaju-

ći sasvim novo svjetlo na ljudsku slobodu i dosto-janstvo čovjeka, zajednice i naroda, kao što je to u proteklih nekoliko godina učinio sandžački muftija, Muamer-ef. Zukorlić.

Muftija je u kratkom vre-menu postao primjer kako jedan Božiji rob podiže glavu i na jednostavan na-čin saopćava glasom naro-da ono što se moralo izreći. U ovom glasu, neočekiva-no, bez podrazumijeva-nog straha, na maternjem bosanskom, progovorio je porobljeni čovjek. Onaj sakriveni, mali, veliki čo-vjek, što je ćutao i tr-pio čitavo stoljeće i duže, povratio je odjednom glas pogaže-nog dostojan-stva i jasno progovorio misao koja bi se u naj-k r a ć e m mogla sa-žeti u slje-dećoj poru-ci: “Čovjek sam, rob J e d i n o g B o g a ,

Allaha Svemogućeg, i tako mi Njega, ostajem ovdje, na svojoj zemlji, u svom Sandžaku! I neka znaju sil-nici što nas progone, mimo Njega Svemogućeg, nema te sile koja će me više po-mjeriti!” Ovaj prkos izre-čen glasno i bez straha, iznenadio je i začudio i „male“ i „velike“, obes-pravljene i silnike, diskri-minirane i diskriminatore. „Mali“ su odjednom po-stali veliki, a „veliki“ su osjetili nemoć.

Glasom naroda, Zukorlić je pravo na slobodu prizvao u Zakonu, i to svjetovnom,

koji je rezultanta po-litičkog konsen-

zusa kao de-mokratskog

standarda. P r e m a istom tom Z a k o n u ,

dužnost je svakog gra-

đanina da se poziva na Za-kon i u pravima i u obavezama,

ali i na rezultate njegove istovjet-

ne primjene na sve one koji su

u za-

20

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

POLITIKA

stupničkom sistemu vlasti ugradili dio sopstvenog građanskog suvereniteta. Svaka neistovjetnost pri-mjene Zakona, obavezuje na građansku reakciju, a vjerskog poglavara – Muf-tiju, još i više.

Ali problem nije nastao u njegovoj reakciji. Čak ga ne bi bilo ni u tome što u momentu reakcije Mufti-ja Zukorlić nosi ahmediju. Problem je nastao kada se vidjelo da Muftijine reak-cije nedvosmisleno doka-zuju selektivnu primjenu Zakona, što drugim riječi-ma znači kršenje Zakona s jasnim elementima diskri-minacije, i to od strane onih koji su prema osnovnom demokratskom modelu dr-žavnog uređenja zaduženi da ga neselektivno primje-njuju. Da se desilo, kako je po već ustaljenoj praksi bilo za očekivati, da reakcije fin-giraju aktivnost a ne otkri-vaju pozadinu nezakonite primjene Zakona, reakcija ne bi „dobila“ karakter po-litičkog djelovanja. Ovog puta je reakcija bila suštin-

ska, takva da razgolićuje pozadinu i namjeru, ukazu-je na uzroke i posljedice i, kao takva, otkriva namjere i ciljeve kako političke elite tako i organa državne vla-sti. Zbog toga je i ahmedija postala problem. Zbog toga je rekacija „postala“ politika a Muftija političar, prozvan da skine ahmediju.

U svom „nestandardnom“ hodu, Muftija Zukorlić us-pijeva uhvatiti jedan korak ispred, osvajajući slobodu izgradnjom čvrstih nacio-nalnih i vjerskih instituci-ja. Ali, istovremeno na tom putu osvajanja slobode, po-put Šćepanovićevog junaka iz romana Usta puna zemlje pridobija sve više hajkača koji, po uličnoj inerciji, ne-naviknuti na slobodu, trče vičući za njim. Među haj-kačima, posebno su postali vidljivi pojedini političari kojima je Muftijina „dijag-nostika“ otkrila trgovačko lice i naličje nacionalnim interesima. No vlast se po-brinula da u hajkače ugura i paralelnu vjersku organiza-ciju, ali i tzv. nevladine or-

ganizacije, kako bi se stekao utisak šireg instituconalnog i građanskog otpora prema Muftijinom djelovanju.

Muftija Muamer Zukorlić je tako postao tema broj jedan na sandžačkom, ali i širem balkanskom prostoru. Za ili protiv muftije Zukorli-ća – postalo je svojevrsno raskršće puteva. U Sandža-ku je njegova pojava posta-la najviše problematična za one političke projekte kojima se Sandžak nastoji tihim rastakanjem učiniti besperspektivnim i raseliti. On je takvima objavio po-litički rat prizivanjem na zakone Države i doveo ih u ćorsokak iz kojeg izlaz vodi samo u novim kršenjima Zakona. U takvim projekti-ma našli su se i neki Bošnja-ci, koji kroz slugansku rolu „pokušavaju“ nadmudriti svoje gospodare, prihvaća-jući igru nezakonja i duplih standarda kao podrazumi-jevano pravilo ponašanja. U takvoj igri, jasno je, po ma-tematičkim zakonima veli-kih brojeva, mali nemaju ni-kakve šanse, pa se politika

tihog nadmudrivanja sluge i gospodara, u suštini svela samo na lagahnu zabavu gospodara.

Vlast je vremenom shvati-la da gubi bitku u sudaru s razgolićenom istinom o skrivenim namjerama po-litičkih i državnih elita, pa se ubrzano počela pokrivati medijskom halabukom, pri-pomognuta reakcijama ne-kih „umjerenih“ političara, ali i „nezavisnih“ medijskih poslenika. Zukorlić se tako našao na nišanu čak i onih koji su se koliko do jučer borili za ono šta danas Muf-tija već ostvaruje, ali im je sopstveni program nekako postao stran i neprijateljski, kada se pokazalo da postoje ljudi koji su spremni oslo-boditi utamničene ideje i pretočiti ih u djela.

Sloboda i na ovom našem sandžačkom primjeru do-kazuje staro pravilo da je ima toliko koliko se nje i osvoji. Kroz povijest se, ipak, potvrdilo iskustvo da se sloboda najprije i najbo-lje osvaja pravdom, pravič-

Duhovne pot-rebe generi-raju kreaciju.

Stvaranje na jedan suptilan

način može se shvatiti i kao afirma-

tivni princip, impuls da se pridonese drugima. Čo-vjek je, kao otvoreno biće, a u vezi svog opstanka, razvio široku gradaciju djelatnosti. Na početku, te djelatnosti su bile vezane za njegov neposredni op-stanak. Vremenom, čovjek se ostvarivao i postojao sposoban za nove mo-gućnosti koje sežu daleko iznad granica elemen-tarnog opstanka. Tako se otvorio za sazdavanje djelâ koja priroda, inače, sama ne donosi, djelâ koja nadilaze svijet korisnog. Pisanje je samo dio stva-ralačkog procesa, vapaj, krik, glas a pismo je slika glasa.

****Ono što je postalo nаjčešći pisаći instrument posli-je hemijske olovke jeste grafitna olovka. Rаzvilа se početkom XVII vijekа, nаkon što su u blizini Keswick-a (Cumberlаnd, Velika Britanija), sredi-nom XVII vijekа otkrive-na velika nаlаzištа grаfita ili ‘crnog olova’, kаko se ponekаd nаzivao.Ova vrsta čistog uglje-nika, odrezana u uske poluge, ostavljala je jake crne linije, da bi na kraju zamjenila pero ili olovo koji su se ranije koristili za iste namjene, ali su obično ostavljali samo slabašan trag svijetlo sive linije. Od čistog grafita se lahko isprljaju prsti, i pisajne po-vršine, tako da se ukazala potreba za nekom vrstom omota ili držača. Najraniji zabilježen drveni omotač datira iz 1565. godine.

Grafit se miješa s glinom pa može biti različitih tvr-doća – od jako mehkanog do tvrdog, stoga danas razlikujemo mehke i tvrde olovke.Komercijalna proizvod-nja savremenih olovaka, koju čine grafitno jezgro obmotano u drvetu, dati-ra iz kasnog osamnaestog vijeka, kada je 1854 g., kompanija Joseph Banks-a u Keswick-u dostigla proizvodnju između 5 i 6 miliona olovaka godišnje. Naravno, prva tehnologi-ja pisanja je samo pisanje. Baš kao kod telegrafa ili računara, samo pisanje je inovacija koja je nekada naišla na snažan otpor tra-dicionalista zato što je bilo neprirodno i nepouzdano kao medij.****U engleskom jeziku, riječ pencil proističe iz staro-

francuskog pincel, prvi put zabilježeno 1325 g., a koje pak vodi porije-klo iz lаtinskog penicullus (mаli rep ili četkicа), i ovaj je termin prvobitno oznаčаvаo mаlu četku zа slikаnje, termin koji se za ovu namjenu koristio čak do osаmnаestog vijekа. S druge strane, značenje koje podrazumijeva gra-fitni uložak za pisanje evoluira u kasnom XVI vijeku.U našem jeziku prevede-nica (calque) olovka vodi porijeklo od njemačkog Bleiweis ili tal. piombino. Od njemačkog Bleiweiss, većim dijelom preko ma-đarskog plajbasz =1° bijela boja od olova, 2°olovka, dobili smo riječ: olovka.***Indijska mitologija i indij-ski folklor povezuju bo-žanstvo Ganeš (bog mu-drosti), koje je imalo lice

OLOVKA (GRAFITNA)

Adnan HASAN

OVIĆ

FINESA

21

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

POLITIKA

nošću i plemenitim srcem, a manje i najteže mačem. Zato je prva i najteža bor-ba borba sa samim sobom, svojim navikama, borba protiv neznanja, zavisti, naraslog ega...

U konačnom, ovu priču o slobodi možemo pove-zati s duhovnim stanjem jednog naroda, pa je u tom smislu najadekvatni-je podsjetiti se na Božiju poruku koja nas upućuje na to da jedan narod neće doživjeti napredak (oslo-bođenje) dok sam sebe ne promijeni (ujedini).

Prevazilaženjem podjela unutar sandžačkog naro-da, konačno će se staviti na znanje stratezima nemira i permanentnog haosa da će Sandžak opstati kao stub balkanske stabilnosti i da se „investicije“ koje, u konač-nom imaju cilj raseljavanje bošnjačkog stanovništva, na ovim prostorima nikada više neće isplatiti. Na ovom prvorazrednom egzisten-cijalnom, a to znači i poli-tičkom pitanju, svako ima

svoje mjesto, i oni kojima je politika profesija ali i oni kojima je oruđe da se saču-va stado od ostrvljenih vu-kova. I pred jednima i pred drugima, na pitanju pomi-renja posvađanog i podi-jeljenog naroda, ogromna je historijska odgovornost. Pred prvima, u imperati-vu modernog evropskog politčkog trenda, a pred drugima, i još dodatno, u osnovama obavezujuće primjene same Božije po-ruke da se pravi put traži u miru i jedinstvu vjernika.

Za očekivati je iz svih tih razloga da će muftija Zu-korlić, kao lider političke, kulturne i vjerske borbe za slobodu sandžačkih Bošnjaka, uspjeti uhvatiti korak sa vremenom i po-ložiti ispit na pitanju svih pitanja: pomirenju naroda i njegovom konačnom usi-drenju u mirnu sandžačku luku.

u obliku slona, s pronala-skom pisanja: vjeruje se da je ono prelomilo jednu od svojih kljova da bi je koristi-lo kao olovku.Olovke mogu pisati i u bes-težinskom prostoru, te su se zbog toga i koristile u ranim američkim i ruskim svemir-skim misijama, čak i ako su NASA-ini inžinjeri bili zabrinuti zbog zapaljivosti drvenih olovaka u sredini čistog kiseonika.Prosječna olovka ima do-voljno grafita da bi se na-crtala linija duga preko 70 km ili oko 45.000 reči, mada historija ne bilježi testiranje ove statistike.***Pisac, kao što se to obično danas shvaća, jeste autor ili neko ko piše u smislu stva-ranja originalnog verbalnog iskaza. Prije devetnaestog vijeka, termin pisac bi prije označavao specijalizi-ranog, profesionalnog službenika koji je za-poslen u nekoj kance-lariji da pravi kopije ili zapise ili unose bilo koje vrste i

prije bi mu odgovarao ter-min pisar. U duhu našeg uvodnog pa-susa, zavšili bismo odlom-kom misli pjesnika i mislio-ca Abdulaha Sidrana:...Ona će doći. Uzevši kost i meso, uzeće sve:/olovku s grafitnim srcem na stolu, pamet i/ dušu, na zidu sli-ku - muziku od koje soba sja,/ suzu i strah, i prepun polena zrak. Potom: /mrak, mrak, mrak, mrak.// A juni je mjesec u svijetu. Ospu se kiše, /i minu. Ljubavlju gori nebo i mrljaju pisci/

r u k e indigom

ko djeca du-dom...

SKANDALOZNO BOLJI JE I NESPOSOBAN

SRBIN NEGO IDELANBOŠNJAK

Tragom informacija koje smo dobili od povjer-ljivih osoba, pokušali smo kod Policijske uprave Novi Pazar ispitati da li je u stalni radni odnos u ovoj ustanovi od 3. 1. 2011. godine upošljen Mi-loš (Vlatka) Gemaljević. Miloš Gemaljević nije bio sposoban služiti Vojsku Srbije, jer je Regrutna ko-misija utvrdila da njegovo zdravstveno i mental-no stanje ne zadovoljava uvjete koji su propisani za služenje regularnog vojnog roka. Do zaključi-vanja ovog broja, nismo dobili povratnu informa-ciju.

Ukoliko je ova informacija tačna, pitamo se: Ko-jim se kriterijima Policijska uprava Novi Pazar rukovodi kada je u pitanju primanje novih služ-benika? Zašto preko stotinu diplomiranih krimi-nalista bošnjačke nacionalnosti godinama čeka na zapošljenje, a u službu se primaju lica srpske na-cionalnosti, makar bila i nesposobna za izvršenje povjerenih poslova? Zar ovo nije još jedan dokaz brutalne diskriminacije Bošnjaka? Zašto je pro-centualni broj upošljenika PU Novi Pazar prema nacionalnoj pripadnosti 70% Srba i 30% Bošnjaka? Zbog čega država Srbija ne vjeruje Bošnjacima ni toliko da im povjeri patroliranje sandžačkim uli-cama, a kamoli da iste udostoji, prema njihovim vrijednostima i zaslugama, na neke od važnih funkcija u državnom unutarnjem i spoljnjem bez-bjedonosnom sistemu?

Uredništvo revije SANDŽAK

Izraz genocid prvi put je upotrijebio poljski Jevrej, advokat Rafael Lemkin 1943. godine. Motiv upo-trebe ovog izraza bili su zločini nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Ovaj izraz nastao je iz dvije riječi: gr. genos – rod, pleme i lat. occidare – uništavati. Spomenuti advokat je spo-jio ove dvije riječi i napra-vio termin genocid. U Generalnoj skupštini OUN genocid se prvi put spominje prilikom formu-lacije Nimberških principa 1946. godine, a preciznije je definiran u smislu fizičkog i biološkog istrjebljenja Kon-vencijom o sprječavanju i kažnjavanju genocida 1948. godine. Tada je genocid proglašen međunarodnim zločinom. Pored Konven-cije o genocidu, veoma ve-liki doprinos u definiranju i pravnom oblikovanju pojma genocida dali su i sljedeći dokumenti: četi-ri Ženevske konvencije iz 1949. godine i njihova dva dopunska protokola, Statut Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslavi-ju, Statut Međunarodnog krivičnog suda u Rimu, te niz drugih dokumenata na međunarodnom i nacional-nom nivou.Prema Konvenciji o geno-cidu, genocid predstavlja preduzimanje izvjesnih radnji u toku mira ili rata, s namjerom uništenja, u ci-jelosti ili djelom, nacional-ne, etničke, rasne i vjerske grupe. Radnje kojima se čini genocid su: a) ubijanje članova određene grupe; b) nanošenje teških tjelesnih ili mentalnih oštećenja pri-padnika grupe; c) organizi-rano nametanje uvjeta živo-ta grupi s ciljem da izazovu njeno fizičko uništenje u ci-jelosti ili djelimično; d) na-metanje mjera usmjerenih da spriječe rađanje unutar grupe; e) nasilno premje-štanje djece iz jedne grupe

u drugu. Genocid uključuje i prešutkivanje o izvođenju genocida, direktno i javno stimuliranje u pravcu izvo-đenja genocida, pokušaj izvođenja genocida i sauče-sništvo u genocidu.Iz definicije se vidi da se ovo krivično djelo može iz-vršiti i u toku rata i u miru. Genocid se najčešće spomi-nje samo kada je izvršen u toku rata, jer predstavlja ratni zločin, međunarodna javnost je upoznatija s tim brutalnim krivičnim dje-lom, i pridaje mu se više pažnje. Dok se genocid u miru nerijetko zanemaru-je i ne pridaje mu se veliki značaj. Takav odnos prema genocidu izvršenom u miru je izuzetno loš, i dovodi do motiviranja izvršioca, a prođu nekažnjeni da izvrše totalni genocid u toku rata, odnosno ratni zločin, ili da nastave s daljim vršenjem genocida u miru.Pitanje genocida je jedno od osjetljivijih pitanja u prav-noj i naučnoj teoriji. Iako je sasvim jasno šta se pod genocidom podrazumije-va i kojim se radnjama vrši ovo međunarodno krivično djelo, ipak postoje određeni problemi prilikom kvalifi-kacije istog. Poseban pro-blem se javlja kada u prav-noj proceduri treba utvrditi postojanje namjere za iz-vršenje takvog oblika zlo-čina. Naime, da bi se neka radnja podvela pod pojam genocida zahtjeva se, po-red izvršene radnje, posto-janje namjere za izvršenje genocida. Za ovo krivično djelo potrebno je da postoji namjera za potpuno ili dje-limično uništenje nacional-ne, etničke, rasne ili vjerske grupe. Da bi se dokazala krivična odgovornost uči-nioca ovog krivičnog djela, neophodno je utvrditi po-stojanje direktnog umišlja-ja, s obzirom da se radi o, tvz., namjernom krivičnom djelu. Postojanje direktnog

umišljaja može se utvrditi na osnovu toga što je uči-nilac, prije preduzimanja neke od radnji izvršenja krivičnih djela, verbalno izražavao namjeru ili izdao naređenje da se potpuno ili djelimično uništi neka od zaštićenih grupa. Namje-ru je moguće dokazivati i na druge načine, ali dosta teško. Namjera, kao veoma bitan dio ovog krivičnog djela, predstavlja kamen spoticanja za one koji ga žele dokazati, ili one nad kojim je ono izvršeno. Zna-jući da je namjera psihički akt koji se može manife-stirati u spoljnjem svijetu na različite načine, teško je utvrditi da li su jedno lice, grupa ili, pak, država ima-li genocidnu namjeru, od-nosno namjeru da izvrše popuno ili djelimično uni-štenje određene nacional-ne, etničke, rasne i vjerske grupe. Često je ta namjera prekrivena nekom materi-jaliziranom radnjom koja ne može navesti sud da se u postupku rukovodi idejom da se je zaista želio izvršiti genocid. U tom smislu, na ovakav način definirano ovo krivično djelo ima i izu-zetnu mahanu, koju zločin-ci često koriste u odbrani.Kada se govori o broju žr-tava, treba napomenuti da određenje zločina geno-cida ne govori o tome ko-liko masovno moraju biti počinjena djela. Ali, sud-ska praksa Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Ju-goslaviju (ICTY) i tribunala za Ruandu odredila je da u slučaju namjere uništenja djela grupe taj dio mora sadržavati kvantitativno bitan dio te grupe. Među-tim, postoje izvjesni prav-ni teoretičari koji smatraju da krivično djelo genocida može postojavati iako se ne desi masovno ubistvo i istrebljenje, već da je do-voljno da se izvrše radnje genocida na jednom oso-

bom s namjerom velikog plana, potpunog ili djeli-mičnog uništenja određene nacionalne, etničke, rasne i vjerske skupine. Ovo stano-vište je bolje od ostalih, jer djeluje preventivno na one koji imaju namjeru izvršiti genocid i nedozvoljava da dođe do velikih žrtava da bi se neko sjetio kazati de-sio se genocid.Bitna odlika ovog krivič-nog djela, koja ide naročito u prilog pripadnicima one nacijonalne etničke, rasne i vjerske grupe nad kojima je izvršen genocid, jeste da krivično gonjenje i izvrše-nje kazne za genocid nika-da ne zastarijevaju. To zna-či da pripadnici grupe nad kojom je izvršen genocid mogu pokrenuti postupak u svako doba i da uvijek nad počiniteljima genoci-da mogu tražiti izvršenje kazne koja im je izrečena. To je savim logično jer se muke, patnje, i boli grupe nad kojom je izvršen geno-cid nikada ne mogu zabo-raviti.Izuzetno važno pitanje je ko snosi odovornost za iz-vršeni genocid, da li je to država koja je vodila kroz različite projekte genocid-nu politiku ili pojedinci izvršioci genocida. Op-ćenito, kada su u pitanju međunarodni zločini, pa i genocidi, postavlja se pita-nje dualiteta međunarodne odgovornosti države i poje-dinaca. Sudska praksa do-sad nije bila konzistentna po ovom pitanju. Razlog tome je najčešće nepraćenje svih normi iz adekvatnih konvencija, statuta i drugih dokumenata, ali i jak utjecaj izvršioca genocida da i na taj način otežaju dokaziva-nje i pitanje odgovornosti za ovo krivično djelo. Stoga je veoma teško odvojiti od-govornost države i pojedin-ca. Međunarodni krivični sudovi su ovlašćeni da ka-žnjavaju pojedince, učini-

DE JURE

M E Đ U N A R O D N O K R I V I Č N O D J E L ORejhan R. KUR

TOVI

Ć

22

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

oce zločina u njihovoj nadlež-nosti, s tim da se ne upuštaju u procjenu odgovornosti država. Međunarodni sud pravde u Hagu nadležan je procjenjivati odgovornost država potpisni-ca Konvencije iz 1948. godine.Pored toga što za krivično djelo genocida sude Međunarodni krivični sudovi i Međunarod-ni sud pravde u Hagu, sude i nacionalni sudovi država koje u svojem pozitivnom pravnom zakonodavstvu daju pravne okvire ovog krivičnog djela. U nacionalnom zakonodavstvu Srbije ovo krivično djelo je uni-jeto u Krivični zakonik još 1951. godine, a postoji i u važećem Krivičnom zakoniku iz 2006. godine u članu 370. Krivično djelo genocida zastupljeno je i u Krivičnom zakonu BIH u čal-nu 171. Međutim, sudske prak-se Republike Srbije i Bosne i Hercegovine, kao i drugih ze-malja regiona, potpuno su siro-mašne po pitanju ovog krivič-nog djela, iako bi mogle imati bogatu praksu da su efikasniji i bolji rad pravosudnih instituci-ja, stabilnija politička situacija i svijest žrtava genocida.Zemlje koje sadrže krivično djelo genocida u krivičnim zakonodavstvima preuzele su definiciju i bitna obilježija ovog krivičnog djela iz Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zlo-čina genocida iz 1948. godine. Iako se genocid smatra najtje-žijim međunaronim krivičnim djelom, pa i krivičnim djelom uopće, do danas Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zlo-čina genocida nije ratificirao veliki broj zemalja, svega 116 zemalja, što donekle dovodi u sumnju tvrdnje da je ovo me-đunarodno krivično djelo po-stalo neosporno u smislu uni-verzalnosti u međunarodnoj zajednici. Ova činjenica, kao i neke koje se tiču samog defi-niranja i dokazivanja zločina genocida kao krivičnog djela, navodi nas da budemo bojazni da države i pojedinci u buduć-nosti neće vršiti ovo krivično djelo.

M E Đ U N A R O D N O K R I V I Č N O D J E L O

POLITIKA

U SUSRET POPISU Enver ĆOROVIĆ

23

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Popis stanovništva i domaćinstava u Crnoj Gori održaće se 1-15.

aprila 2011. godine. Pošto je predhodni popis pokazao da je Crna Gora država ma-njinskih naroda i nacional-nih manjina, pa tako i sami Crnogorci spadaju u jednu od tih grupa.Objektivni manjak Crno-goraca najvjerovatnije će se pokušati nadoknaditi iz redova Bošnjaka i, tzv., Muslimana. Za očekivati je da će intenzivna kampanja, koju će predvoditi vladaju-ća koalicija, krenuti već u februaru, u smislu upućiva-nja građana u važnost popi-sa i usmjeravanja građana kako da se izjasne. Uvijek se nađu ljudi koji će odra-đivati prljave poslove, u vidu nagovaranja, pritiska i ucjenjivanja svojih suna-rodnika, da prihvate tuđ a odbace svoj identitet. Shvaćajući važnost trenut-ka u kome su se našli maja 2006. godine, Bošnjaci su, iako svjesni da tako dijele Sandžak na dva dijela, dali podršku nezavisnoj Crnoj Gori.Znajući koji su rezultati re-ferenduma jasno je da se bez bošnjačkih glasova ne bi izglasala crnogorska ne-zavisnost. Da li se i u kojoj mjeri crnogorska vlast odu-žila Bošnjacima za iskazani patriotizam i lojalnost? Ko-liko Bošnjaci participiraju u sadašnjoj vlasti oličenoj u DPS-u, jesu li ostvarili sva Ustavom zagarantirana prava? Koliko oslobađajuća presuda za zločine u plje-valjskom selu Bukovici go-vori o odnosu vlasti prema svojim građanima Bošnja-cima.Izricanjem oslobađajuće presude za pripadnike poli-cije i vojske koji su učestvo-vali u ubistvima i zločinima nad Bukovčanima, zapravo su amnestirani odgovorni po komandnoj i političkoj liniji. Dakle, država Crna Gora i njeno sudstvo, oliče-no u sudiji Višeg suda u Bijelom Polju Šefkiji Đeče-viću, tvrde da zločina u Bu-kovici nije ni bilo i da su se Bukovčani sami pobili, po-pljačkali, popalili, porušili džamije...Bošnjačka stranka tražit će

da se tačno utvrdi po ko-jem se kriteriju to sprovo-di, zbog objektivne sumnje da se radi o tendencioznoj pojavi, na štetu pripadnika policije bošnjačke i albanske nacionalnosti – saopćila je informativna služba BS, čiji je predsjednik ministar bez portfelja Rafet Husović.Kada smo u Bogajama spu-štali trobojku i sa ponosom podizali crnogorsku za-stavu, u Graničnoj policiji je radilo oko sedamdeset Muslimana-Bošnjaka i dva-deset pravoslavaca. Danas brojke govore u prilog na-šim tvrdnjama, pa u jedinici od 130 policajaca ima preko 100 pravoslavaca, dvade-setak Muslimana-Bošnjaka i jedan Albanac – rekli su Vijestima predstavnici ot-puštenih kolega Hamdo Murić, Rešat Kalač, Enver Dacić, Nedžad Kuč i Irfan Dacić.Dana 8. 1. 2011. godine u Rožajama, u sjedištu Boš-njačkog vijeća u Crnoj Gori, sastala su se rukovodstva BV-a u Crnoj Gori, na čelu sa predsjednikom dr. Šer-bom Rastoderom, pot-predsjednicima Ervinom Spahićem i Nedžadom Dre-ševićem i predsjednikom Izvršnog odbora Osmanom Nurkovićem, i BNV Srbije, na čelu s predsjednikom dr. Mevludom Dudićem i pot-predsjednicima Zehnijom Bulićem i Emirom Elfićem.U srdačnom i prijateljskom razgovoru, bilo je riječi se o saradnji predstavnika ovih najvećih institucija Boš-njaka u Srbiji i Crnoj Gori. Ocijenjeno je da dosadašnji nivo saradnje nije intezite-ta i nivoa koji bi bio zado-voljavajući, te je iskazana obostrana spremnost kako bi ta saradnja bila sadržaj-nija i sveobuhvatnija. Ovim susretom na na visokom ni-vou Crna Gora je i zvanič-no priznala BNV u Srbiji. Ostalo je još da BNV prizna Srbija.Shvaćajući značaj predsto-jećeg popisa stanovništva, Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori jasno se obratio svo-jim sunarodnicima, riječi-ma: Na popisu 2003. godine dvije trećine našeg naro-da u Crnoj Gori, kao svoje nacionalno ime upisalo je

BOŠNJAK. Ovim činom naš narod je pokazao da posje-duje nacionalnu svijest i želju da bude dio savre-menih civiliziranih naroda. Time smo, i kao narod i kao pojedinci, konačno pokaza-li da smo odgovorni prema sebi, dostojanstveni, svjesni i spremni da svoj identitet zaokružimo i otrgnemo od opasnosti stalnih potira-nja, asimilacija i negiranja. Opredjeljujući se za histo-rijsko i tradicionalno naci-onalno ime BOŠNJAK, naš narod je imao na umu slje-deće:Bošnjaci smo, jer različito imenovanje našeg naroda na popisu omogućava ma-nipulaciju da se od jednog naroda u Crnoj Gori napra-ve dva (Bošnjaci i Muslima-ni). Želimo da smo jedan narod i da imamo jedno na-cionalno ime.Bošnjaci smo, jer ne prista-jemo da budemo bezimen narod. Narodi bez imena nestaju iz historije. Bošnjaci imaju svoju bogatu histori-ju, čine današnju društvenu realnost i grade svoju bu-dućnost u Crnoj Gori.Veliki dio onih koji su se dosad deklarirali kao Mu-slimani, shvatili su da je to greška, te da ih istinski neće prihvatiti, čak ni kao natu-ralizirane Crnogorace. Ta-kođer, oni koji su se dosad deklarirali kao muslimani s velikim M, ako se ne vrate svom istinskom nacional-nom korpusu – Bošnjacima, postaju kao ovce koje se od-voje od svog stada i posta-nu žrtva vukova, kojih Bal-kan nikad nije oskudijevao.Osvješćene mladih ljudi iz ove takozvane nacinal-ne grupe, treba se otrgnuti iz ralja onih koji su ih po-grešno uputili da postoji jedina muslimanska nacija na svijetu, i to baš u Crnoj Gori, zemlji istrage poturi-ca, pokrštavanja, Šahovića, deportacije Bošnjaka Ka-radžićevim koljačima, hap-šenje Bošnjaka 1994.godine, Bukovice...Da li će sadašnja vlast, u sa-radnji sa murtatima, uspjeti da lijepim ponašanjem met-ne Bošnjacima crnogorske kape, vidjet ćemo.

24

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

IZ ARHIVA

SARAJEVO

25

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

IZ ARHIVA

SARAJEVO

Dobri moj Bošnjo, nijet mi je, odnosno namjera da ti na-

pišem nešta iz tariha, iz hi-storije naše bošnjačke, pa da nakon toga i tebe i sebe nešta upitam. 18. maja ove godine navršit će se ravno 202 godine od Karađorđe-vog genocida nad Bošnja-cima Sjenice počinjenog u junu 1809. godine. Svjedok tog strahotnog zločina nad Bošnjacima, Karađorđev pisar, Antonije Protić o tome bilježi i ovo: “(...) po predaji grada, dobro-voljno razoružane ljude, goloruke žene i nejač, naši su plotunima pobili od-mah po izlasku iz grada, a glave im natakli na vr-bovo kolje... ako će jedna manje od 2500...” (A. Pro-tić, “Povesnica od početka vremena vožda srpskog Karađođa”, Spomenik Srpske Kraljevske Akade-mije XIX, Beograd, 1892. godine). Vuk Karadžić, savremenik ovog divljač-kog zločina nad Bošnjaci-ma u Sjenici bilježi: „(...) Na Sjenici pola izašlo, crijevo se vuklo a dijete mrtve majke samo za sisu vuče kando da doji...” (V. S. Karadžić, Istorijski spisi II, Beograd 1964.,str. 481-486.) Nakon četiri godine, kada su srpski zločinci zaustavljeni i poraženi, Karađorđe, vođa i učesnik Genocida nad sjeničkim Bošnjacima, se žalio: „Ne bi smo propali da nismo... krstili Turke (Bošnjake), uzimali im žene i dje-vojke i išli na Sjenicu.“ (V.S.Karadžić, Istorijski spisi II, Beograd 1964.,str. 481-486).U septembru ove godine navršit će se 99 godina kako je najvećim dijelom poubijano ili protjerano bošnjačko stanovništvo na prostorima Sandžaka koji su 1912. godine okupirale

Srbija i Crna Gora.10. novembra ove godi-ne navršit će se 87 godina otkako su crnogorski zlo-činci zaklali, žive spalili... preko 500 Bošnjaka, stara-ca, žena i djece u Šahovi-ćima.U februaru ove godine, navršilo se 68 godina od srpskog pogroma nad Bošnjacima pribojskog, pljevaljskog i fočanskog kraja. O tom zločinu je 1946. god. Državna jugo-slovenska komisija zabilje-žila i na suđenju srpskom fašističkom zločincu Dra-ži Mihajiloviću predočila sljedeće:„Statistika ubijenih po opšti-nama, u pribojskom kraju:...U svim mjestima priboj-skog kraja ukupno je 1943. godine:ubijeno puškom 231, Za-klano 638, Spaljeno 286, utopljeno 91, iskasapljeno 106; od toga: do 8 godina sta-rosti: muških 187, ženskih 182 od 8 do 18 godina staro-sti: 210 muških, 214 ženskih“Svi smo bili svjedoci ovog najnovijeg (1992-1993) pa-ljenja, razaranja Bukovice i ubijanja tamošnjih Boš-njaka. Svi smo bili svjedoci ovog najnovijeg srpskog zločina nad Bošnjacima u Sjeverinu. Svi smo bili svje-doci strahotnog srpskog zločina nad Bošnjacima izvedenih iz voza u Štrpci-ma 27. februara 1993. godi-ne. Među 18 tada zvijerski ubijenih Bošnjaka bila su i dvojica čija sudbina bi mo-rala biti poučna za svakog razumom obdarenog Boš-njaka. Jedan od njih radio je negdje u Beogradu, pa je sa vozom smrti krenuo u Sandžak, jer je dobio poziv da ide u „vojsku“. Ta ista „vojska“ u koju je krenuo, kojoj je slijepački bio loja-

lan, sačekala ga je u Štrpci-ma i ubila, zaklala... Onaj drugi Bošnjak vraćao se iz Beograda gdje je bio na proslavi rođendana djete-tu svojeg prijatelja Srbina. Vraćajući se izS Beograda vozom smrti u Štrpcima su ga sačekali Srbi i ubili, zaklali... On je kao musli-man imao u Beogradu pri-jatelja hrišćanina a vraća-jući se od njega u Štrpcima su ga ubili oni sa znakom krsta na glavi. Ubili su ga, kao i sve ostale, samo zato što je bio musliman.Samo zbog toga što su mu-slimani ubijeni su, glave su im odsiječene i doneše-ne pred Karađorđa po nje-govoj ličnoj naredbi, dvije i po hiljade Bošnjaka u Sje-nici. Dvije i po hiljade tih bošnjačkih glava Srbi su nabili na kolje samo zbog toga što su bile musliman-ske glave.Samo zbog toga što su mu-slimani ubijeni su, zaklani, uz plastove sijena zaveza-ni i živi spaljivani Bošnjaci u Šahovićima, a djeci njo-

hovoj tijela rasparana u majčinom krilu.Samo zbog toga što su muslimani zaklano je 638 Bošnjaka, spaljeno njih 286, iskasapljeno 106 u pribojskim selima 1943. godine. Tada je pod srp-skom kamom dušu ispu-štilo i 369-oro bošnjačke djece mlađe od osam go-dina i 424-oro između 8 i 18 godina starosti.Samo zbog toga što su muslimani ubijeno je dvije stotine hiljada Bošnjaka u zadnjoj srpsko-hrvatskoj agresiji na Bosnu i Herce-govinu.Samo zbog toga što su mu-slimani ubijeno je, tokom 2-3 dana, 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, a najveća sud-ska instanca na svijetu to označila klasičnim geno-cidom.Znači, od Karađorđevog genocida u Sjenici počet-kom 19. vijeka do zločina u Šrpcima na kraju 20. vi-jeka, puna dva vijeka Srbi ubijaju Bošnjake samo

KNJIGA ŠAROVITA

OD ŠTRBACA DO ŠTRBACAFerko ŠANTIĆ

26

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

zbog toga što su musli-mani. Međutim, ni „seku-lariziranim“ Bošnjacima, odnosno Bošnjacima koji u suštini i nisu muslimani nije pomogao njihov „se-kularizam“. I njih su Srbi ubijali isto kao i sve ostale Bošnjake, ako ne i „slađe“.Dobri moj Bošnjo, od Kara-đorđevog genocida u Sjeni-ci do zločina u Šrpcima, sa srpske strane dolaze samo šutnja i nagrađivanje zloči-naca. Šutnja države, šutnja akademika, književnika, novinara, medija..., šutnja Srba kao cjeline, uz ča-sne pojedinačne izuzetke. Istovremeno, srbijanskom parlamentarnom odlukom izjednačeni su svi četnički fašisti, koljači, palioci Boš-njaka sa antifašistima. Za takvu sramnu odluku, do-bri moj Bošnjo, glasala su u tvoje ime i dvojica, nazovi, Bošnjaka. Šta, dobri moj Bošnjo, zna-či srpska šutnja o vjekov-nim zločinima nad Boš-njacima? Šta znači i kakvu poruku nosi srpska šutnja o zločinu u Štrpcima? Šta znači srpsko izjednačava-nje četničkih fašista sa an-tifašistima? Šta znači to što se koljači, palioci Bošnjaka među Srbima, smatraju nacionalnim herojima? Šta znači nedavno postavljanje spomenika četničkom zli-

kovcu Vuku Kalajitu? Sve ovo, dobri moj Bošnjo, ima samo jednu jedinu poruku. Time se Bošnjacima jasno i bjelodano kaže: „I ubijat ćemo vas i spaljivat ćemo vas i kasapit ćemo vas... ponovo, čim nas to padne, čim dobijemo novu prili-ku...“Znači, dobri moj Bošnjo, od Štrbaca do Štrbaca. Do-kad? Odgovor je kratak, jasan i bjelodan: dokle god ne budeš mogao sam sebe odbraniti. Sve dotle do-kle dušmani naši ne budu znali da će onda kad ubiju i sami biti ubijeni. Sve do-tle dokle dušmani naši ne budu znali da će im biti uz-vraćeno istom mjerom. Za ovo, dobri moj Bošnjo, ima-mo primjer u našoj novijoj historiji. Četnički fašisti u toku Drugog svjetskog rata nisu ni slučajno mogli na-praviti zločin nad Bošnjaci-ma ni u Sjenici, ni u Novom Pazaru ni u brodarevskom, ni u prijepoljskom kraju. Zbog toga što su Bošnjaci u tim mjestima bili bir, bili su jedinstveni, pa formira-li svoju vojsku sa svojim vođama Aćif-ef. Hadžia-hmetovićem, Hasanom Zvizdićem, Džemailom Koničaninom, Sulejman-ef. Pačarizom, Husejinom Rovčaninom, Ćamilom Sijarićem... U isto vrijeme, tamo gdje je Bošnjacima „Gajret“ isprao svijest, kao u pribojskom kraju, tamo gdje nije bilo bošnjačke od-brambene vojske, tamo su četnički fašisti mogli izvesti svoj krvavi pir nad Bošnja-cima. Zbog toga, dobri moj Bošnjo, shvatimo jednom da Beograd ovakav kakav je bio dva vijeka, kakav je i danas, nama Bošnjacima ne misli ništa dobro. Da li će Beograd nekad biti drugačiji, da li će Beograd prestati šutjeti i time odo-bravati sva zla učinjena Bošnjacima – to niko od nas ne zna. Mi smo zbog toga dužni ne dozvoliti da i se ni nama ni evladu na-šem više nikad ne ponove ni Štrpci, ni Srebrenica, ni Omarska, ni Foča, ni...

CURRICULUM VITAE

Muftija M

uamer-ef. ZUKORLIĆ

GLAVNI MUFTIJA MUAMER ef. ZUKORLIĆ

PREDSJEDNIK MEŠIHATA ISLAMSKE ZAJEDNICE U SRBIJI

PREDSJEDNIK INTERNACIONALNOG UNIVERZITETA U NOVOM PAZARU

1970. – Rođen u Orlju, Tutin;1988. – Završio Medresu „Gazi Husrev-beg“ u Sarajevu, Bosna i Hercegovina;1993. – Diplomirao na Odsjek za šerijatsko pravo Islamskog fakulteta na Univerzitetu u Konstantini, Alžir;1993. – Predsjednik Mešihata Islamske zajednice Sandžaka i muftija sandžački;1993. – Profesor u Medresi „Gazi Isa-beg“ u Novom Paza-ru;1993. – Inicijator je osnivanja Izdavačke ustanove El-Kelimeh;1994. – Inicijator osnivanja Cen-tra za humanitarni rad „Hajrat“1995. – Član Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini;1997. – Osnivač Glasa islama i njegov prvi glavni i odgovorni urednik;1998. – Završio postdiplomske studije na Univerzitetu „El-Dži-nan“ u Tripoliju, Liban;1998. – Inicijator osnivanja Dje-čije predškolske ustanove Reu-da i školskog mekteba Wildan;2001. – Dekan Islamske peda-goške akademije (Fakultet za islamske studije) u Novom Pa-zaru;2002. – Rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru;2003. – Inicijator osnivanja Za-jednice sandžačke dijaspore;2007. – Predsjednik Mešiha-ta Islamske zajednice u Srbiji i glavni muftija;2007. – Inicijator je objedinjava-nja Islamske zajednice u Srbiji;2007. – Inicijator je osnivanja Agencije za sertificiranje halal-kvaliteta;2007. – Inicijator je osnivanja Media centra Islamske zajed-nice;2008. – Predsjednik Internacio-nalnog univerziteta;2009. – Inicijator je osnivanja Škole Kur’ana Časnog;2010. – Osnivač je Bošnjačke kulturne zajednice i nosilac liste BKZ na izborima za Nacionalni savjet Bošnjaka;Oženjen je i otac troje djece

***1994. – Kongres svih Islamskih zajednica u Evropi, Bazel – Švi-carska1996. – Svjetski kongres Islamskih zajednica i udruženja, Istanbul – Turska1997. – Islamska konferencija evropskih muslimana, Vajmar – Njemačka1998. – Deseti kongres Vrhovnog islamskog vijeća, Kairo – Egipat

1999. – Međunarodni simpozij Islamske svjet-ske lige (Rabita), Beč – Au-strija1999. – Sedma skupština Svjetske konferencije religija za mir, Aman – Jordan2000. – Peti susreti Bošnjaka Sje-verne Amerike i Osnivačka skup-ština Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Čikago – SAD2000. – Konferencija Organizacije za islamski odgoj, nauku i kulturu (ISESCO), Berlin – Njemačka2000. – Treće zasjedanje islam-skog foruma Sluga dva hrama – Kralj Fahd bin Abdul-Aziz, Bu-dimpešta – Mađarska2002. – Međunarodni simpozij Uloga sluge dva harema Fahda Ib-nul Abdul-Aziza Es Sauda, Rijad – Saudijska Arabija2002. – Četvrti islamski kongres Islamski umet i globalizam, Meka – Saudijska Arabija2002. – Peto Evroazijsko islamsko savjetovanje – Sjeverni Kipar2003. – Generalna skupština Vr-hovnog savjeta za islamska pita-nja, Kairo – Egipat 2003. – Međunarodna islamska konferencija Upoznajmo jedni druge, Tripoli – Libija2004. – Treća konferencija inter-kulturalnog i interreligijskog dija-loga, Kadenabija – Italija2005. – Dodjela priznanja za do-prinos na polju očuvanja sunne-ta Poslanika, a.s., u Institutu za islamske studije, Medina – Sau-dijska Arabija2005. – Šesto Evroazijsko islamsko savjetovanje, Istanbul – Turska2006. – Svjetska konferencija za podršku Poslaniku, a.s., povodom objavljivanja uvrjedljivih karika-tura – Bahrein2006. – Kongres Jedinstvo musli-mana, Teheran – Iran2007. – Manifestacija Hasanovi dersovi prilikom ramazanske posjete marokanskom kralju Muhamedu VI, Rabat – Maro-ko2008. – Kongres Islamske svjetske lige (Rabita), Meka – Saudijska Arabija 2008. – Konferencija balkanskih muslimana, Adapazar – Turska2009. – Kongres Islamske svjetske lige (Rabita), Meka – Saudijska Arabija2010. – Međunarodni simpo-zijum Muslimanske zajednice u Istočnoj i Srednjoj Evropi – sta-nje i perspektive u organizaciji Islamske konferencije, Varšava – Poljska.

27

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

28

Bošnjački narod u Cr-noj Gori nalazi se u veoma teškom i čud-

nom položaju. Sve su izra-ženiji oblici asimilacije Boš-njaka u Đukanistanu, kako danas zovu ovu ne demo-kratsku zemlju. Ekstremne crnogorske državne insti-tucije atakuju na Bošnjake na razne načine, kako bi ih ponovo zloupotrijebili u statističke svrhe. Povodom porasta srpske nacionalne svijesti, iste vlasti nastoje pokrstiti bošnjačko-musli-mansko stanovništvo na veoma perfidan način. Pre-ko Strategije Vlade za di-jasporu i raznih skupova o crnogorskom jeziku, čiji je uvodničar dr. Adnan Čir-gić, tendencionalno se šalje poruka u javnost da se boš-njačko-muslimanska popu-lacija zbuni, posebno u vezi opredjeljenja za jezik. Legi-timni predstavnici Bošnja-ka u Skupštini i Vladi Crne Gore šute kao zaliveni. Na taj način Bošnjaci u Crnoj Gori nisu jasno definirani i nacionalno zaštićeni, već do kraja obespravljeni.Tendenciozni popis

Crna Gora, nakon što je 2006. godine postala „pri-vatna“ država, bez obzira na kupljenu nezavisnost i suvernitet, u javnosti se sve više predstavlja kao nacio-nalna država Crnogoraca, bez obzira što oni čine sve-ga 40% stanovništva. Za njima slijede Srbi sa 32%, Bošnjaci između 17-23%, i nacionalne manjine oko 15%. U crnogorskoj štampi se često mogu čuti izjave: „Odkud Bošnjaci u Podgo-rici, Baru i Mrkojevicima?“ – što je nedavno izjavila i novinarka Dana, Jadranka Rebrenović, u jednoj od ra-sprava na televiziji Atlas. To nas ne iznenađuje kad neki neupućeni ljudi kažu, ali kad to govore pripad-nici medija, onda se vidi da je sve tendenciozno i zlonamjerno. Zato Bošnja-ci ne trebaju sudjelovati u problemu odnosa Srba i

Crnogoraca, niti između njih arbitrirati. Svako ne-demokratsko jedne strane, teškim udarcem bit će uz-vraćeno od druge strane. Toga mnogi hizmećari nisu svjesni.U svakom slučaju, na pred-stojeći popis stanovništva u Crnoj Gori, Bošnjaci ulaze nepripljemljeni, jer kultur-ne i nacionalne institucije

ovog naroda nemaju do-voljno finansija da odštam-paju plakate uputstava za popis, a kamoli za održava-nje akademija, znanstvenih skupova i drugih diskusija preko kojih bi se pučanstvo upoznalo o detaljima po-pisne politike, jer na djelu stupa prozetelizam (nasil-no pokrštavanje) teže nego 1913. godine.Nacionalna prava bošnjač-nog naroda su, po svemu sudeći, dovedena u pitanje, jer o njima ne brine ni jedna od druga država koje bi iz povjesnih razloga to morale činiti. A to su Bosna i Her-cegovina i Turska. Među-tim, Evropa pred ovim pi-tanjima zatvara oči. Jasno, imamo utisak da što više Evropa hvali Đukanovićev

diktatorski režim, to je sve veća činjenica da Evrope u Crnoj Gori i nema.Bošnjaci služe samo za izbore

Bošnjacima se pažnja uka-zuje samo kad ih treba prevariti, a to je uoči izbo-ra. To se čini i sada pred popis, tako što vlasti lansi-raju razne strategije i prvo

ih nude preko onih Bošnja-ka koje su svojevremeno otjerali sa ognjišta. Preko raznih emisara, plaćeni-ka i sluganskih delegacija, vlasti posjećuju Bošnjake iz Bihora, koji su se odselili za Luksemburg i druge regije Zapadne Evrope, kao i Boš-njake u New York-u, koji su tamo masovno doseljeni iz plavsko-gusinskog kraja, i traže od njih harač kao i izjašnjavanje, navodno o državnosti Crne Gore, kao da je u pitanju referendum-ska kampanja, a ne redovni popis. Vlasti su zaboravile ranija obećanja da vrate sta-tus općinama Petnica i Gu-sinje, kao i da riješe ljudska prava u Južnom Sandžaku (sjeverni dio Crne Gore ).

Fašizam na djelu Očigledno se vlasti Crne Gore plaše porasta izjašnja-vanja pravoslavaca u Srbe i zato atakuju na Bošnjake kako bi one labilne preve-li u Crnogorce islamske vjere. To se posebno ma-nifestiralo ovih dana na jednom anahronom skupu o tzv. crnogorskom jeziku, koji je organizirala dukljan-ska grupacija na čelu sa tehničarem dr. Nikolićem, sa dukljanskim vijećem metuzalema i pojedinci-ma iz Crnogorske pravo-slavne crkve, čiji je glavni uvodničar bio izvjesni dr. Adnan Čirgić. Željelo po-stići zbunjivanje bošnjač-ko- muslimanske polulacije preko Čirgićevog imena. To je zloupotreba jednog mladog čovjeka koji nije svjestan nacionalnog bića. Pitamo se kakve su to drža-ve koje nemaju stručnjake za jezik, historiju i pravo, nego pozajmljuju iz drugih naroda? Sličnih zloupotre-ba je bilo na prošlom po-pisu (2002. godine), kada je vlast manipulirala, tzv., karadačkih historičarem Šerbom Rastoderom, koji je čak i po vjerskim objektima lijepio plakate tražeći od Bošnjaka da se izjašnjavaju za crnogorski jezik, zbog čega ga je žestoko u javno-sti opomenuo bošnjački in-telektualac i advokat prof. dr. Sefer Međedović.Najzad, možda ćemo znati pravu istinu preko Wikilik-sa o tome šta se sve deša-va u Crnoj Gori i kakvo se sve zamjesaštvo protežira. S druge strane, Evropa zna šta se dešava u Srbiji, pre-ko glasovitog Jelka Kacina, izvjesitoca Evropskog par-lamenta, ali takve ličnosti nema u Crnoj Gori.Bošnjaci u Crnoj Gori se trebaju izjasniti na slje-deći način: nacionalnost – Bošnjak, vjera – islam, jezik- bosanski.

PRO ET CONTRA

BOŠNJACI, NEZAŠTIĆEN NAROD U CRNOJ GORI

Šefket KRCI

Ć

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Predstavnici bošnjačkih institucija, posebno Matice Bošnjaka Sandžaka i Bošnjačke nacionalne zajedni-ce u Crnoj Gori, apeluju na domaću i međunarod-nu javnost da spriječe asimilaciju Bošnjaka u Crnoj Gori i zaštite ovaj narod od terora i drugih nedaća aktuelnog režima. Apeluju na Evropske institucije da sagledaju stanje Bošnjaka u dijaspori i zaštite ih od raznih crnogorskih emisara, jer Bošnjaci u di-jaspori ni po čemu ne mogu biti crnogorska, niti srpska dijaspora nakon raspada bivše Jugoslavije. Za vrijeme bivše Jugoslavije, svi klubovi u inozen-stvu su pripadali Jugoslovenskoj dijaspori. Nakon osamostaljenja država bivše Jugoslavije, dijaspora pripada političkoj imigraciji pojedinih naroda. Kao što ne postoje zajednički klubovi Albanaca i Srba, tako ne postoji ni zajednički klubovi Bošnjaka i Cr-nogoraca. To je realnost, jer se Bošnjaci u dijaspori ne mogu družiti sa Karadžićevim, Miloševićevim i Đukanovićevim sljebdenicima. Dakle, nismo si-gurni da ćemo dobiti relevantan popis ljudstva i kućanstva.

NACIJA

ŠTRPCI – PLANIRANI ZLOČIN Alen R. DURAKOVIĆ

29

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Tekst koji čitate predstavlja sažetak onoga što je rečeno u proteklih osamnaest godina. Srbijanske vlasti su ovaj zločin pripremile kao smišljenu politiku zaplašivanja bošnjačkog stanovništva u pograničnom pojasu između BiH i Srbije –

Priboj, Rudo, Čajniče, Međurečje...

27. februara 2011. godine navršilo punih osamna-est godina od stravičnog zločina protiv čovječnosti, zločina koji nikada neće biti zaboravljen u Limskoj dolini, ali i šire.

Cijeli događaj je bio dobro smišljen i planski urađen sa istim namjerama s kojima su tih godina maltretirani i prebijani Bošnjaci Limske doline i cijelog Sandžaka. Žalosno je što se o tome danas sramežljivo govo-ri, „da nas ne čuju kom- šije.“ Znamo da nije bilo lahko nikome, ali je mnogo teže bilo biti musliman u zemlji koja je u ljutom ratu protiv naše matice.

Da se nije radilo o pukoj slučajnosti i nekotrolira-nim parovojnim jedinica-ma govori i činjenica da je u avgustu 1992. godine oteto osamanest Bošnjaka u Sjeverinu kod Rudog iz lokalnog radničkog auto-busa.

Kako se navodi u izjavama mještana tog kraja, nekoli-ko dana prije, ispred svoje kuće ubijen je čovjek bez ikakvog povoda a krivac, naravno osim nekoliko sati zadržavanja, nije odgova-rao za taj zločin.

Zločin u Štrpcima je osta-vio teške i čemerne poslje-dice na Bošnjake Prijepolja, Priboja i Limske doline. To je bio sračunat zločin s ci-ljem da se zaplaše Bošnjaci Prijepolja, jer je u prvom navratu to već urađeno s pribojskim Bošnjacima.

Tekst koji čitate predstavlja sažetak onoga što je reče-no u proteklih osamnaest godina. Srbijanske vlasti su ovaj zločin pripremile kao smišljenu politiku za-plašivanja bošnjačkog sta-novništva u pograničnom pojasu između BiH i Srbi-je – Priboj, Rudo, Čajniče, Međurečje...

Tadašnji predsednik SRJ bio je Dobrica Ćosić, ko-mandant Užičkog korpusa VJ haški optuženik Dra-goljub Ojdanić, a direktor ŽTP-a Milomir Minić, po-slanik SPS-a.

Vojnici Republike Srpske kojima je komandovao Mi-lan Lukić, također haški zatvorenik, zaustavili su voz br. 671 kojim je iz Be-ograda putovala i grupa naoružanih lica s četnič-kim oznakama. Na stanici Štrpci, 25 maskiranih lica ušlo je u voz i s četnicima koji su već bili unutra izve-lo putnike. Oteti su vezani žicom i odvedeni u garažu u selu Sase, nedaleko od obale Drine. Čulo se onoli-ko pucnjeva koliko je bilo ljudi u garaži. Sud u Bije-lom Polju je 2002. godine osudio stolara Ranisavlje-vića iz Srbije na 15 godina zatvora, ni godinu dana zatvora po jednom mr-tvom. (Pred Višim sudom u Bijelom Polju u Republi-ci Crnoj Gori 9. septembra 2002. godine izrečena je i objavljena presuda Ne-bojši Ranisavljeviću za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovniš-tva iz člana 142 stav 1 KZ SRJ, kojom je osuđen na 15 godina zatvora, zbog učeš-ća u otmici i likvidaciji 19 građana SR Jugoslavije 27. februara 1993. godine).

Na suđenju su spomenuta imena drugih počinilaca zločina, osim Lukića, to su: Boban Inđić, Ranko Dre-kalo, Mića Jovičić, izvjesni Šekarić, Tanović, braća Po-luga, ali istrage protiv njih ni danas nema.

Interesantno je da se tadaš-nja vlast branila argumen-tom da nema kontrolu nad paravojnim jedinicama koje čine zločine i ubija-ju nesrpsko stanovništvo, ali je također interesantno kako su bila slabo čuvane granica i pogranična pod-

Prema dokumentaciji ŽTP „Beograd“ pred-stavnici Srbije, SRJ i ŽTP znali su za plan otmice putnika „nesrpske“ nacionalnosti, državljana SR Jugoslavije. Dokument o tome objavljen je u knjizi Otmica u Štrpcima (2003. godina) Fonda za hunmanitarno pravo:

JAVNO ŽELEZNIČKO TRANSPORTNO PREDUZEĆE „BEOGRAD“

SEKTOR ZA ODBRAMBENE PRIPREME I ZAŠTITU

Strogo pov. br. 4/1 – 93Dana: 01.02.1993. god.Beograd, Nemanjina 6

GENERALNOM DIREKTORU

PREDMET: Poverljiva informacija

Ovih dana, tačnije 28.01.1993. godine oba-vešten sam od šefa sekcije STP Užice Živa-nića da će pripadnici Srpske vojske opštine Rudo izvršiti zaustavljanje voza i odvođenje putnika. Čitava akcija odvijala bi se na delu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu.

I KONTAKTIRANJE ŽTP-a „BEOGRAD“ SA DRŽAVNIM ORGANIMA

U vezi ove najave preduzeo sam sledeće ak-tivnosti:

• Informisao najuži stručni Kolegijum ŽTP-a;

• Održao sastanak sa predstavnicima Mili-cije i službe državne bezbednosti MUP-a Srbije;

• Obavio razgovor sa pomoćnikom Mini-stra odbrane Srbije generalom Kuzmano-vićem gde smo došli do zaključka:

(1) da general Kuzmanović obavesti Ministra odbrane opomenutoj najavi,

(2) da Ministar odbrane Republike Srbije obavesti Vojsku Jugoslavije, (3) da ŽTP „Be-ograd“ prestane sa daljim aktivnostima oko ovog slučaja, jer je sa svoje strane na vreme izvršio svoju obavezu.

30

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

NACIJA

ručja. Iz primjera Štrbaca se zaključuje da i policajci nisu smjeli reagirati na legitima-ciju i odvođenje putnika iz voza, jer su upad izvršili uniformirani ljudi druge države.

Kao glavni krivac za zločine u pograničnom položaju u odnosu na Srbiju (Višegrad, Rudo) osumnjičen je Milan Lukić koji je predvodio pa-ravojnu jedinicu Osvetnici, ali se za zločin u Štrpcima sumnjiči i paravojna jedini-ca Garavi sokak.

Izjava jednog svjedoka iz voza: Nije mnogo prošlo od polaska voza. Otprilike, čim smo prošli nadvožnjak na No-vom Beogradu, kondukter je, u pratnji dvojice milicionera, došao da pregleda karte. I ne samo što pregleda, već pita za ime i upisuje na kartama.

Cijela operacija trajala je nepunih pola sata. Jedan od očevidaca čak je tvrdio da se u vozu nalazila patrola milicije SRJ, koja je sve posmatrala bez reagovanja.

Užički policajac Zoran Udovičić pojavio se kao svjedok na su-đenju Ranisav-ljeviću u Bijelom Polju. Udovičić je 27. februara ‘93. godine obe-zbjeđivao voz 671 od Užica. Prema njegovim riječima, u pa-trolnom listu koji je preuzeo za taj dan stajalo je da su on i njegov kolega Miroslav Vranić dobili zadatak da u že-ljezničkoj stanici Štrpci i stanici Goleš u kojima staju putnič-ki i lokalni vozovi omogući vojsci i policiji Republike Srpske da vrše legitimiranje putnika i, po potrebi, skine s voza lica srpske nacional-nosti koja su vojnici Repu-blike Srpske. Ovu izjavu Udovičić je dao 1994. godi-ne pred istražnim sudijom Okružnog suda u Beogra-du Dragoslavom Rakićem

u istražnom postupku pro-tiv Milana Lukića za kog se navodi da je direktan or-ganizator operacije otmice u Štrpcima. “Nisam se po-sebno uzbuđivao. Smatrao sam da su to dezerteri. Ni-sam znao da odvode Musli-mane.” – kazao je Udovičić pred sudijom Golubovićem u Bijelom Polju.

Kada je u pitanju zločin u Štrpcima, tu je skoro sve rečeno. Djelimično se zna-ju okolnosti u kojima se zločin desio, zna se zašto se desio, zna se ko je po-činio zločin – samo se ne zna gdje su odvedeni tada oteti ljudi. Ono što porodi-ce otetih nakon osamnaest godina traže jeste da im se kaže gdje su ubijeni, da bar mogu časno i po svojoj vjeri i tradciji ukopati nedužne ljude. Interesantno je da je u

momentu donošenja odlu-ke da se sagradi spomenik otetim u Štrpcima u Prije-polju nastala opća hajka na Bošnjake i tadašnje političa-re, a od strane domoljubaca općine Prijepolje. Da stvar bude zanimljivija, isti ti lju-di sada govore o suživotu i dobrim međukomšijskim odnosima...

Odluka o izgradnji spome-

Iz voza 671. Beograd-Bar oteti su:

1. Alomerović Adem (59), Prijepolje, zaposlen u „Raketi” — Prijepolje, otac četvoro djece;

2. Bakija (Džanka) Fehim (43), Bijelo Polje, zaposlen u preduzeću „Planum” — Beograd, otac troje djece;

3. Babačić (Muja) Ismet Iko (30), Podgorica, zaposlen u preduzeću „Val strit” — Podgori-ca, oženjen;

4. Husović (Šućra) Rifat (26), Bijelo Polje, za-poslen u Bijelom Polju;

5. Rastoder Samir (45), Podgorica, zaposlen u Beogradu;

6. Kapetanović (Hasiba) Esad (19), Bijelo Polje, zaposlen u preduzecu „Rad” – Beograd, otac jednog djeteta;

7. Ličina (Ćamila) Iljaz (43), Bijelo Polje, za-poslen u preduzeću „Ratko Mitrovic” — Be-ograd;

8. Đečević (Biga) Senad (16), Bar, učenik iz Bara;

9. Zupčević (Ahmeta) Halil (49), izbjeglica iz Trebinja, otac dvoje djece, sa porodicom izbje-gao u Rožaje;

10. Ćorić Rasim (40), selo Zaluga (Prijepolje), zaposlen u „Limci” — Prijepolje, otac troje djece;

11. Nijazija Kajević (30), Prijepolje, zaposlen u PTT — Priboj;

12. Memović Fikret (40), Prijepolje, zaposlen ŽTP — Beograd, otac dvoje djece;

13. Hanić Muhedin (27), Prijepolje, zaposlen u preduzeću „Zmaj” — Beograd;

14. Softić (Mula) Šećo (48), Bijelo Polje, zapo-slen u ŽGP — Beograd;

15. Topuzović Džafer (55), Prijepolje, zaposlen u preduzeću „Planum” Prijepolje;

16. Preljević Safet (22), Prijepolje, zaposlen u privatnoj radnji u Beogradu, otac jednog dje-teta;

17. Fevzija Zeković (54);

18. Zvjezdan Zuličić (33) i

19. Tomo Buzov (53).

Osim muslimana za egzekuciju je odabran je-dan Hrvat. Najmlađi ubijeni je imao 16 godi-na.

31

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

NACIJA

nika otetim u Štrpcima bila je prvi konkretan korak predstavnika vlasti, u ovom slučaju na lokalnom nivou, istina trinaest godina nakon zločina. Na žalost, na tome se stalo jer, osim spomenika sa ispisanim imenima de-veterice otetetih, ništa dalje nije učinjeno.

Analizom dokumenata pri-loženih u knjizi Otmica u štrpcima dolazimo do po-datka da je tadašnja pruga podijeljena u tri grupe po osnovu bezbjednosti a da treću dionucu pruge čini:

Treći deo je po našem mi-šljenju najugroženiji (km: 215+755 – km. 287+400) zbog toga što prolazi kroz teritoriju koja je naseljena podjednako i muslimanskim i srpskim živ-ljem. Pristupačnost pojedinim objektima je dobra, jer na ve-

ćem delu pruga ide paralelno sa putem.

Posebnu teškoću predstav-lja blizina Bosanskog ratišta, tako da je za zadnjih nekoliko dana likvidirano više terori-stičkih grupa koje su dolazile iz Bosne. Najveća opasnost za bezbednost pruge i objekata na njoj predstavljaju radnici mu-slimanske nacionalnosti. Oni

su upoznati sa svim detaljima organizovanosti železnice, jer su uključeni u svakodnevni proces rada. Što se tiče radni-ka muslimanske nacionalnosti zaposlenih u FTO (kojih ima 732) za sad se ne eksponiraju kao neprijatelji, ali nam ote-žavaju posao jer zbog njih, tj. nepoverenja u njih, ne može-mo da realizujemo neke opera-tivne zamisli, jer bi njihovim otkrivanjem postigli suprotan efekat (davanje lozinki, patro-la i drugo). Primećeno je da u zadnje vreme ćešće koriste bo-lovanje nego do sada. Takođe smo nezadovoljni i odnosom nekih odgovornih ljudi koji vraćaju na stara mesta rani-je suspendovane Muslima-ne, kao što su primeri Jejine i Omerovića iz STP-a i Slatine iz Sekcije ZOP Užice. Neshva-tiljivo je da su dva šefa deoni-ce u ZOP rukovaoci izvoda

Plana odbrane muslimanske nacionalnosti: Mujezinović u Priboju, Jejina u Prijepolju i Tumbul u Brodarevu. Oni po prirodi posla svakodnevno obilaze prugu i objekte i ima-ju odličan uvid u pokrivenost objekata našim čuvarima. Tre-ba istaći i činjenicu da Šef de-onice FTO Užice II radi sa još trojicom radnika ZOP-a među kojima ima i Muslimana, tako

da mu je veoma teško praviti planove obezbeđenja i sačuvati njihovu tajnost.

ORGANIZATOR: Mulina Vuko

Ovo je samo dio dokaznog materijala za one koji tvrde da zločin u Štrpcima nije bio planiran i da se desio nekotrolirano.

Već od narednog dana kada se saznalo za otmicu u Štrp-cima počela su traganja za otetim. To nije radila samo rodbina otetih, već i organi-zacije koje su se zanimale za stanje građana. Zapravo sve do “demokratskih” promje-na u Srbiji 2000. godine nije se puno govorilo o otmici u Štrpcima. Povremeno su organizirani skupovi sjeća-nja na zločin u Štrpcima, u nekoliko navrata od strane

društva IKRE iz Prijepolja. 2004. godine je organoziran komemorativni skup ispred zgrade općine u Prijepolju da bi se prošetalo glavnom ulicom do mosta u Šaram-povu (Fatihov most), oda-kle su u rijeku Lim bačeni vijenci i cvijeće i proučena Fatiha za otete. Danas se pored tog mosta nalazi spo-menik otetim u Štrpcima

na kojem je ispisano samo devet imena osoba koje su otete, za ostale tadašnje vla-sti nisu dale dozvolu pod izgovorom da nisu iz Prije-polja. Zapravo, to je jedini zvanični spomenik otetim u Štrpcima, to je jedino mjesto gdje su se trebala naći ime-na svih otetih. Spomenik je otkriven na šesnaestu go-dinu od stravičnog zločina. Na njemu stoji natpis Ko u ovoj zemlji zaboravi 27. febru-ar 1993. i stanicu Štrpci odu-stao je od budućnosti.

U toku posljednjih deset go-dina, bilo je organiziranih komemorativnih skupova povodom otmice u Štrpci-ma, ali se sve završavalo početkom novog dana po-slije 27. februara.

Koliko je politika surova a ljudska narav pohlepna

govori i činjenica da se u toku organizacije prošlogodišnjeg ko-memorativnog skupa brat otetog čovjeka u Štpcima protivio mir-noj šetnji, možda će Vam biti jasnije kad dodamo da je isti di-rektor jedne javne ustanove i da je fotelja klimava ako razmišlja-te svojom a ne glavom predsjednika stranke.

Prve ozbiljne korake u ime institucija koje predstavlju Bošnjake poduzeo je Mešihat islamske zajednice u Srbiji, zahtijevajući formiranje komisije za utvrđivanje zločina kao i da se porodicima otetih trajno dodije-li finansijska pomoć koja će biti pokazatelj da država pokušava da brine o svojim gra-đanima. Također je u organizaciji Medžli-sa Islamske zajednice Prijepolje pokrenut

literarni konkurs Štrpci bez mezara, koji je prerastao u tradicionalni, ali pod po-kroviteljstvom Bošnjačke kulturne zajednice. Poruka općinskim vlastima je bila da se plato ispred Doma kulture u Prijepolju nazo-ve Trg otetih u Štrpcima, kao simboličan doprinos Prije-polja i Prijepoljaca vječitoj borbi protiv zla.

STANICA ŠTRPCI NA KOJOJ SU IZ VOZA 671 IZVEDENI PUTNICI BOŠNJAČKE I HRVATSKE NACIONANOSTI ČIJI POSMTRNI OSTACI JOŠ UVIJEK NISU PRONAĐENI

32

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

HADŽET

Krajem 1941. i početkom 1942. godine, sprovodeći direktivu ministra odbrane Vlade kraljevine Jugoslavije u egzilu, Draže Mihajlovića, koja je podrazumjevala „rje-šenje srpskog nacionalnog pitanja“, četničke horde pod komandom Pavla Đurišića, u Genocidu nad muslimani-ma Limske doline, za manje od mjesec dana likvidirale su preko 9.200 starih ljudi, žena i djece (Izvještaj Pavla Đurišića Draži Mihajloviću). Isti scenarij spremao se i No-vom Pazaru.

4. novembra 1941. godine, četnici kidišu ka prijestonici Sandžaka, Novom Pazaru, iz svih pravaca, u namjeri da ostvare dugogodišnji san: et-nički čista, velika Srbija. Me-đutim, herojski sinovi San-džaka i Novog Pazara, iako slabo naoružani, ali odlučni da brane svoj vatan, odbijaju prvi od tri četnička napada.

Drugi napad uslijedio je 11.

NOVA SVJEDOČENJA O GENOCIDU NA HADŽETU

PREDADE ME TI, MAJKO!

Bošnjačka kulturna zajednica poziva sve one koji imaju bila kakva saznanja, dokumentaciju ili su žrtve i svejdoci bilo kog od genocida i zločina koji su se desili nad Bošnjacima Sandžaka da se jave u prostorije Centrale BKZ-a (ulica Gradska 1, 36 300 Novi Pazar) ili u nekoj od podružnica BKZ-a u ostalim sandžačkim gradovima. Bošnjačka kulturna zajednica će u narednom periodu prikupljati dokumentaciju, bilježiti svjedočenja i pripremati infrastrukturu Institutu za istraživanja genocida nad Bošnjacima Sandžaka čija će zadaća biti da rasvijetli sve skrivene i namjerno zataškivane genocidne i zločine u cilju saznanja istine i objelodanjivanja svih činjenica koje su dovele do ubistava, strijeljanja, klanja, silovanja, mučenja, prebijanja i svakog drugog vida torture civilnog stanovništva kako u daljoj

tako i u bližoj prošlosti.

Bošnjačka kulturna zajednica će u saradnji sa svim ostalim bošnjačkim institucijama pok-renuti rehabilitacione i druge postupke kojima će se vratiti dostojanstvo Bošnjacima i bar djelimično nadomjestiti materijalna i nematerijalna šteta žrtvama i

njihovim porodicama.

JAVNI POZIV

HASIM RAŠLJANIN: Imao sam 14 godina i 51 kg. Da sam imao pet kila više strijeljali bi me na Hadžet.

Devedesetogodišnjak hadži Hasim Rašljanin kazuje o likvidaciji svog starijeg brata Husa, balkanskog prvaka u gimnastici i heroja odbrane Novoga Pazara, na Hadžetu 1944. godine kao i o tome kako je za dlaku i sam izbjegao sudbinu hadžetskih šehida

Admir MURATOVIĆ

33

HADŽET

novembra 1941. godine. Tada u pomoć Bošnjacima Novog Pazara pristižu ko-sovski heroji, braća Albanci predvođeni legendarnim Šabanom Polužom iz Dre-nice. Zahvaljujući njima, Novi Pazar je odbranjen. Tom prilikom je izvršen i uspješan kontranapad pre-ma Raški.

Heroj odbrane Novog Paza-ra Huso Rašljanin (1918-

1944) Najuspješnijeg međuratnog gimanstičara Balkana, više-strukog prvaka poluostrva, Novopazarca Husa Rašlja-nina, Drugi svjetski rat za-tječe u rodnom gradu. Po-što su se samom objavom rata mogli naslutiti crni dani, kao i većina mladih i hrabarih vršnjaka stavlja se u službu odbrane svog topraka i bošnjačke nejači. Shvaćajući značaj trenutka, ne žaleći mladosti, uvijek je bio u prvim safovima ga-

zija, rame uz rame s Aćif-efendijom i Džemai lom K o n i č a n i -nom, u suzbi-janju četnič-kog napada. Zahvaljujući njihovoj he-rojskoj borbi, Novi Pazar je odbranjen i relativno mir-no dočekuje kraj rat.

Heroj žrtva hadžetskog

genocida28. novembra 1944. godi-ne, jedinice partizanske vojske, među kojima je bilo mnogo onih,

kako navodi Muhamed Ab-dagić, koji su tek prešli iz četnika u partizane, zauzi-maju Novi Pazar.

Bošnjački prvaci im prire-đuju banket. Taj banket ne bi bio toliko bitan da orga-nizatori, njih sedmerica, nisu, po kratkom postupku, bez ikakve presude i krivi-ce, strijeljani.

To je bila jasna poruka da komunisti i četnici, ovog puta u istom odijelu, nasto-je ostvariti ono što im 1941. godine nije pošlo za rukom.

Huso Rašljanin, znajući da se nema čega bojati, da nema nikakve krivice, nije ni slutio da se, na spisku od preko 2 000 uglednih Boš-njaka određenih za odstrjel, nalazi i njegovo ime. To će shvatiti onog trenutka kada se pred njegovom kućom pojavila crna trojka.

Njegov brat, hadži Asim

Rašljanin, danas devedese-togodišnjak, s bolom se sje-ća tog dana:

Naša, Allahrametelje, majka, plašeći se za Husa, otišla je u općinu da se zauzme za nje-ga. Tamo su joj kazali da mu se ništa loše neće desiti, i ona ih je dovela našoj kući. Kad je to Huso vidio, samo je rekao: “Majko, ti me predade!“ Ona, jadna zaplaka...

Držali su ga u zatvoru 15 dana – nastavlja svoju priču stari hadžija zgrčenog lica, sjećajući se svega kao da je jučer bilo – Streljali su ga 21. decembra 1944. godine, njega i još 14 njegovih drugova, svi mladi, u najboljim godinama života. Između 25 i 30 godina svi! Sjutra dan su osvanuli plakati sa imenima strijeljanih. Huso prvi!

Otišao sam kod onog zlotvora Đorđa Peruničića da pitam da li možemo da preuzmemo tije-lo, da ga kao insana ukopamo. „Bježi tamo, tursku ti maj-ku, hoćeš li i ti da završiš kao on!“ – glasio je odgovor. Ništa drugo nije znao da opsuje do tursku majku i turskog Allaha, neuzubillah! I , mene su pri-vodili – nastavlja sjetno svo-ju priču stari amidža – onaj krvnik Peruničić i neki Strajo me ispitivali. Stavili me na vagu. „Pih, tursku ti majku, što nemade još 5 kila više da i ti ideš na Hadžet!“ – Imao sam 14 godina i 51 kg.

Malo im je bilo što su ubijali sandžačku mladost, već su i njihovim porodicama odu-zeli svu imovinu:

Sve su nam oduzeli, dvije kuće i nekoliko dućana. – kaže hadži Asim – Jednog dana uđe Peruničić u naš dućan sa još jednom osobom. Prodra se mom ocu riječima: “Napolje!“ Rahmetli babo, bio je ćorda, muškarac, odgovori mu da je

to njegovo i da neće. „Nemoj da te vodim više hausbana, na Hadžet da te strijeljam!” – za-prijeti četnik u partizanskom šinjelu. Babo mu odbrusi: „Kako te nije sramota, malo ti je što si mi ubio onaku mladi-nu, nego hoćeš i stara čovjeka od osamdeset godina. A, jesi junak!“

Ovakvih priča je puno i nećemo stati dok ih sve ne ispričamo i ne zapišemo. Toliko dugujemo šehidima Hadžeta. Činimo to zbog njih, ali i zbog nas, da bi smo znali i pamtili. Neka se zna šta su nam činili, a nisu zato odgovarali, i šta bi nam, što kaže narod, činili, samo da ih ponovo padne. Zar SREBRENICA nije dovoljan ibret!

NOVA SVJEDOČENJA O GENOCIDU NA HADŽETU

PREDADE ME TI, MAJKO!

ĐORĐE PERUNIČIĆ _ Ubijao na kilo

„Kako te nije sramota, malo ti je

što si mi ubio onaku mladinu, nego hoćeš

i stara čovjeka od osamdeset godina.

A, jesi junak!“

HUSO RAŠLJANIN - Sandžačka mladina, među prvim žrtvama Hadžeta

Devedesetogodišnjak hadži Hasim Rašljanin kazuje o likvidaciji svog starijeg brata Husa, balkanskog prvaka u gimnastici i heroja odbrane Novoga Pazara, na Hadžetu 1944. godine kao i o tome kako je za dlaku i sam izbjegao sudbinu hadžetskih šehida

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

suprot bezuslovnom poltronstvu oličenom u Rasimu Ljajiću i Su-lejmanu Ugljaninu – a to stvara nervozu zvaničnom Beogradu. Zato, Čiplićevu najavu o raspi-sivanju nekakvih izbora treba gledati u kontekstu toga da su se slične stvari dešavala i u režimu Slobodana Miloševića.Kao na primjer?Kao na primjer pri rješavanju problema na Kosovu. Nameta-nje režimskih predstavnika al-banskom narodu, poput Sejda Bajramovića i Rahmana Morine, i nedozvoljavanje Albancima da biraju vlastite predstavnike. Da-nas su se isti reinkarnirali kroz lik i djelo Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića. Međutim, diskri-minatorska poltika kakvu je tada sprovodio Milošević, a danas Boris Tadić, preko poslušnika Svetozara Čiplića, kako god je tada doživjela potpuni kolaps na Kosovu, doživjet će i ovog puta u Sandžaku. Bošnjaci više nika-da neće pristati na bilo kakave diktate iz Beograda. Odnos Boš-njaka, kao manjinskog naroda u Republici Srbiji, a većinskog naroda u Sandžaku, od sada će biti na ravnopravnim osnovama uz obostrano uvažavanje i razu-mijevanje zbog različitosti koje postoje. Čime ćete osigurati opstanak Bošnjaka u Sandžaku i njihovu ravnopravnost u Srbiji?Garant opstanka Bošnjaka u Sandžaku jesu naše institucije. Naša vrhovna duhovna instu-tucija jeste Islamska zajednica u Srbiji. Krovna nacionalna insti-tucija je Bošnjačko nacionalno vijeće. Krovna institucija kulture je Bošnjačka kulturna zajednica. Imamo Univerzitet, Bošnjačku demokratsku zajednicu (BDZ), kao političko krilo naše borbe za konačnu slobodu i ravnoprav-nost bošnjačkog čovjeka. Narav-no da projekti koje sprovodimo preko ovih instutucija, posebno projketi BNV, nisu usmjereni ni protiv koga. Mi ćemo se za naša prava boriti svim pacifističkim sredstvima, onako kako su to radili Mahatma Gandi i Nelson Mendela. Na kraju, inspiraciju za ovu našu nenasilnu, pacifističku borbu crpimo iz pripadnosti isla-mu koji nas poziva na mir. Svi naši dosadašnji projekti su bili integristički. Mi smo jasno posla-li signale i zvaničnom Beogradu i savremenoj Evropi i svijetu da želimo biti konstruktivan faktor

INTERVJU

Kako komentirate tre-nutna dešavanja oko BNV i najave izbora za 17. April?Trenutnu situaciju oko BNV ne treba gleda-ti kao nekakav izvorni problem, već u kontek-stu cijelog dešavanja u vezi Bošnjaka u Republi-ci Srbiji zadnjih desetak, dvedeset, pa i stotinu go-dina. Bošnjaci su narod koji je stotinu godina tr-pio najbruatlnije vidove diskriminacije. Bošnjaci su narod koji je dosta stradao. Devedesetih go-dina, Bošnjaci Sandžaka su otimani i ubijani. Na-žalost, iako smo očekiva-li da će poslije 5. oktobra doći do suštinskog raski-da sa prošlošću i suoča-vanja zvaničnog Beogra-da s vlastitom prošlošću, do toga nije došlo. Tako i na ova zadnja dešava-nja oko BNV i Sandžaka treba gledati u kontekstu

toga da trenutno u Beo-gradu imamo na sceni nešto što se zove papir-nata demokratija, imamo fabrikovanje proevrop-skih zakona, implemen-taciju preporuka EU u Srbijanskom parlamen-ta. Međutim, to je sve kozmetičkog karaktera, jer nemamo suštinsku implementaciju zakona u praksi da bi se mi, ali i svi ostali manjinski na-rodu u Republici Srbiji, osjetili kao ravnopravni građani. Najava nekakve farse, koju Svetozar Či-plić naziva izborima, nije ništa drugo do pokušaj legalizacije diskriminaci-je koju zvanični beograd-ski režim sprovodi nad Bošnjacima. Fenomen paralelnih instucija nije ništa novo u našoj histo-riji. Svaki put kada režim ne uspije institucije koje Bošnjaci u Srbiji i San-džaku posjeduju staviti

pod svoju kontrolu, pro-izvodi paralelnu intutu-ciju koja služe isključivo boegradskim interesi-ma, kao produžena ruka zvaničnog Beograda i batina koju on koristi za discipliniranje našega naroda. BNV je konsti-tuirano, 7. 7. 2010. prema Ustavu i zakonima Re-publike Srbije i Poslovni-ku koji je važio za konsti-tuiranje svih nacionalnih savjeta. Konstituiranju BNV-a prisustvovalo je 17 vijećnika BKZ i dva vijećnika Bošnjačkog preporoda. Bošnjaci su, u jako nedemokratskoj atmosferi na Izborima za Nacionalni savjet 6. 6. 2010. godine, podržali probošnjačke snage koje je na tim izborima pred-vodila BKZ i nosilac naše liste muftija Muamer-ef. Zukorlić. Tada je ubjed-ljivo pobjedila volja gra-đanstva za slobodom na-

34

PREDSJEDNIK IZBRŠNOG ODBORA BOŠNJAČKOG NACIONALNOG VIJEĆA SAMIR TANDIR

NEMA RAZLIKE IZMEĐU MILOŠEVIĆA I TADIĆA

Sa predsjednikom IO Bošnjačkog nacionalnog vijeća Samirom Tandirom, razgovarali

smo o mnogim aktuelnim pitanjima koja zakupljaju pažnju svih građana Sandžaka

pa i šire: najavljenim izborima za 17. april, diskirminacija nad Bošnjacima, režimskim

poltronima, radu BNV i Odbora, medijskoj harangi na glavnog muftiju Muamer-ef.

Zukorlića...

Razgovarao: Ja

hja FE

HRAT

OVIĆ

35

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

INTERVJU

u Republici Srbiji. Želimo pomoći zvaničnom Beo-gradu da Srbiju suštinski učini demokratskom dr-žavom, jer ona nažalost to sada nije. Volim spome-nuti i primjere dvije jedine suštinske i multietničke instutcije u Srbiji. Jedna je Internacionalni univerzitet u Novom pazaru, gdje je preko 40% studenata i 50% upošljenika nemuslimana. To je poruka koju mi šalje-mo. Također, želim navesti primjer, vakufskih kuhi-nja, gdje svi muftačni, koji žive ispod ivice siromaštva i nemaju osnovne uvjete za život, mogu doći i niko ih neće pitati koje su vjere, nacije, boje kože, za koga su glasali itd. To je jedina instutucija koja funkcioni-ra na tim principima. Veli-ki broj korisnika vakufske kuhinje su pripadnici srp-skoga naroda. Na početku intervju ste spomenuli sintagmu „pa-pirnata demokratija“. Šta to znači?Znamo da je reforma zako-nodnevnog sistema u Re-publici Srbiji i usklađiva-nje našeg zakonodavnog sistema sa zakonodastvom EU, jedan od uvjeta, našeg, to jest srbijanskog, pribli-žavanja evro-atlanskim instatucijama. Međutim, to se sve završava na pa-piru. Znači, imamo zakone koji se donose u skladu sa Evropskim, imamo zakone koji nam garantiraju odre-đena prava, ali apsolutno ni u jednom segmentu ži-vota i ni u jednom segmen-tu tih zakona nemamo njihovu implementaciju i poštivanje. Navest ću pri-mer Zakona o crkvama i vjerskim zajednicama, u kome se jasno kaže da su sve crkve i vjerske zajedni-ce ravnopravne. Iz prakse znamo da se Srpska pra-voslavna crkva apsolut-no forsira, da se njoj daje dominantna uloga, dok sve ostale crkve i vjerske zajednice imaju podređeni polozaj. IZ, kao naša krov-na institucija, koja je, izme-đu ostalog, i napadnuta jer nije prihvatila taj maće-hinski odnos i nije prihva-tila te dvojne standarde.

Imamo i primjere vraćanja oduzete imovine, gdje se Srpskoj pravoslavnoj crkvi poklanjaju objekti koji nisu njeni, a IZ ne vraća ono što je njeno. Imamo farsu i skandalozno ponašanje oko konstituiranja BNV kada je resorni ministar Či-plić počinio niz krivičnih djela, ponašao se apsolut-no u suprotnosti sa Usta-vom i zakonima Republike Srbije i Poslovnikom koji je on donio. Naravno, imamo i bezbroj primjera gdje se zakoni iz oblasti obrazo-vanja ne poštuju kada se u pitanju Medresa, Fakultet za Islamske studije i Inter-nacionalni univerzitet. Ne poštuje se jednostavno. Je-dan od brutalnijih primera je akredatacija univerzite-ta. Internacionalni univer-zitet ima apsolutno najbo-lje uvjete za rad, stručno sposobljen kadar na kojem bi mi pozavideli mnogi prestižni univerziteti. Me-đutim, politička odluka, i to javna tajna, jeste da se proces akredatacije maksi-malno odugovlači ne bi li se izvršio pritisak prven-stveno na glavnog muftiju Muamer-ef. Zukorlića, kao predsjednika Univerziteta, ali i na studente i profesore da odustanu od rada i ško-lovanja na Internacional-nom univerzitetu. Ili da se Muftija, u nekim pregovo-rima sa režimom ucjenjuje akredatacijom univerzite-ta. Vjerujete li da će doći do izbora 17. aprila?Mislim da ćemo prije vi-djeti leđa Čipliću nego što će doći do izbora. Ja sam apsolutno ubijeđen da će Bošnjaci i ovog puta tom beogradskom diktatu od-lučno reći: „Ne.“ Ako se ta farsa i dogodi, odziv Bošnjaka će biti minima-lan – što će biti još jedan brilijantni trijumf BKZ-a i svih propatriotskih snaga u Sandžaku koji predvodi muftija Muamer-ef. Zu-korlić.Neke nevladine organiza-cije na čelu sa Aidom Ćo-rović najavljuju osnivanje lista...Najava nečeg takvog je još

jedan pogrešan korak zva-ničnog Beograda. Sa ve-likom preciznošću mogu kazati da se radi o vrlo očiglednoj panici, ali i šizo-freniji, kako zvaničnog Be-ograda tako i njihovih va-zala iz Sandžaka. Suludo je da nevladine organizacije koje se zalažu za građan-sko društvo kandidiraju na Izborima za nacionalni savjet. Njihova dosadašnja aktivnost je bila anacional-na. Nije u skladu sa zdra-vim razumom da takve osobe učestvuju na izbo-rima. Kristalno je jasno o čemu se ovdje radi.O čemu se radi?Radi se o još jednom poku-šaju zvaničnog Beograda da, prepakiranjem snaga Rasima Ljajića, ubaciva-njem nekih novih ljudi i li-sta, ublaži težinu njegovog poraza na izborima 6. 6. 2010. godine.Zašto to vežete za Rasima Ljajića?Gospođa Aida Ćorović usko je vezana sa politič-kom grupacijom Rasima Ljajića. Neko ko je nevla-din sektor član je vladajuće strukture u Novome Pa-zaru – što je sa stanovišta zakonskih normi i zdravog razuma potpuno nepri-hvatljivo. Dotična gospođa je predsjednik Upravnog odbora Doma kulture u Novome Pazaru. U analizi trošenja budžeta Minista-stva rada i socijalne poli-tike, kada je Rasim Ljajić optužen za neodgvorno trošenje resornih sredsta-va, primjećuje se da se no-vac trošio i za finansiranje nevladine organizacije Urban IN na čijem je čelu dotična gospođa. Ovdje se jasno vidi da je Ćorovićka aparat i potrčko Rasimu Ljajiću koji je koristi za izjave koje želi plasirati u javnost. Nedavno je Ćorovka izja-snila da je član LDP, a znamo da je LDP podržao BKZ?To treba sagledati u u kon-tekstu čitave žizofrenije koja vlada oko spomenute gospođe. Da li je neko član LDP-a ili nije ni meni, ni

Bošnjacima nije bitno. Ja govorim o faktima, a fakti su da je ona član vladajuće garniture. LDP nije vlada-juća stranka u NP, ali da bi neko dobio mjesto Pred-sjednika upravnog odbora Doma kulture treba dobiti podršku Općinskog par-lamenta i da je neko zato mora predložiti. Nju je predložila SDP koju je tada predvodio Rasim Ljajić. Kako vidite to što je pred-sjednik Srbije Boris Tadić primio gospođu Ćorović, i to baš pred najavljene iz-bore?To možemo posmatrati iz više uglova. Prvo, gos-podin Tadić nema držav-ničke manire i ponašanje. Imali smo na desetine slu-čajeva ubistava u Sandža-ku, maltretiranja, štrajkače koji sebe povređuju, sijeca-ju prste, zakucavaju ekese-re u ruke - gospodin Tadić nije našao za shodno da re-agira. Imamo obilježavanje godišnjice zločina u Štrpci-ma – gospodin Tadić nije reagirao, niti je našao za shodno da primi porodice žrtava i sasluša njihove za-htjeve. Primanje i davanje podrške Aidi Čorović nije ništa drugo do davanje podrške probeogradskom elemntu u Sandžaku čije je djelovanje usmjereno ka asimilaciji Bošnjaka. Ako ipak bude izbora, kako će se BNV ponašati?BNV radi zaista punim kapacitetom. Svi odbo-ri su formirani, zadaci su predočeni kako predsjed-nicima odbora tako i Iz-vršnom odboru. Usvojene su strategije djelovanja i plan rada. Pred nama je niz kapitalnih projekata koje BNV mora uraditi. Odbori za obrazovanje i jezik i pismo imaju pune ruke posla, jer iako imamo bosanski kao fakultativni predmet u školama, nema-mo udžbenike, nemamo lektire i sve to treba pri-premiti. Odbor za infor-miranje, također, ima jako puno zadataka. Kako će finansijski sve te projekte izdržati BNV?Želim istaći da vijećnici

INTERVJU

za svoj rad ne dobijaju ni dinar. Projekte ćemo finan-sirati iz Fonda za nacio-nalne projekte koji se puni od donacija naše dijaspore drugih ljudi dobre volje iz Sandžaka i cijeloga svijeta. BNV je formiralo dva odbo-ra koja prije nisu postoja-vala. Zašto?Djelimična blokada koju imamo od strane resornog ministarstva omogućila nam je da možemo slo-bodno izaći iz nekih okvira koje je dotično ministarstvo postavilo, pa smo shodno aktuelnoj situaciji u Re-publici Srbiji i Sandžaku, smatrali da je neophodno da, osim četiri odbora koja su perdviđena Zakonom o nacionalnim savjetima, da je neophodno da trenut-no imamo minimum još d v a odbora. To je

Odbor za m e đ u -narod-ne od-nose, na či-jem

je čelu dr. Amela Lukač-Zoranić i Odbor za ljudska prava na čijem je čelu prof. dr. Admir Muratović. Zašto baš ova dva odbora? Pa, Odbor za međunarodne odnose i međunarodnu sa-radnju nam je neophodan zbog procesa internacio-nalizacije. Taj odbor zaista ima pune ruke posla, oni su u svakodnenom kontaktu s našim prijateljima iz među-narodne zajednice i imamo svakodnevne izvještaje koji se šalju na razne adrese; na taj način upoznajemo svijet s diskriminacijom i segraga-cijom s kojom se suočavaju Bošnjaci u Republici Srbiji. Odbor za ljudska prava. Mi imamo konstantno kršenje ljudskih prava u Republici Srbiji. Posebno je to izraže-no kad su u pitanju Bošnja-ci. U našoj bližoj prošlosti, na hiljade Bošnjaka je mu-čeno i brutalno prebijano. Mi smo pokrenuli jedan generacijski poduhvat da, kada sve to saberemo i za-pišemo, u svim slučajevima gdje je to moguće proce-suiramo. Jednostavno, ne želimo da se devedesete, kada su ljudi brutalno mu-čeni i prebijani samo zato što su Bošnjaci, zaborave. Mučitelju i ljudi koji su sve

to osmislili i sprovodili još uvjek su aktivni

u policiji. Navest ću primjer izvje-

snog Čorbića koji je ak-

t i v n o

u č e -stvovao u pre-ml a ć i v a n j u , mučenju i p r e b i j a n j u na stotinu Bošnjaka s Pešterske visoravni. Danas je to viso-k o p o z i -cionarni fukcioner MUP-a S r b i j e

u Kraljevu. Navest ću pri-mer Mileta Novakovića, čovjeka koji je bio načelnik SUP-a u Prijepolju koji je lično zlostavljao na stotine Bošnjaka Prijepolja, Broda-reva, Priboja i Nove Varoši. Čovjek koji je učestvovao u ratovima na Kosovu, Bosni i Hrvatskoj, a koji je sada, također, viskopozicionira-ni funkcioner žandarme-rije. Principijalno ćemo se potruditi da ovi ljudi budu lustrirani i da krivično od-govaraju za zločine koje su počinili, i oko ovih stvari ni-kada nećemo praviti kom-promis. I Čorbić i Novako-vić i svaki policajac koji se ogriješio o zakon morat će se suočiti sa istinom i biti pravno procesuiran. Oni, kao i Čiplić, bit će primjer ostalima – kako u piliciji tako i u izvršnoj vlasti, da će ukoliko se ne budu po-našali prema zakonu od-govarati. Do sada je važilo pravilo da koliko god po-griješite prema Bošnjacima, nije bitno i da nije to neka-kva greška. E, pa od sada pa dalje tako neće moći. Kako tumačite izjavu mufti-je Muamer-ef. Zukorlića da se može desiti egipatski, odnosn o tuniški scenarij na Trgu gazi Isa-beg, od-nosno Trgu Republike?Izjavu Muftije gle-dam u kontekstu nečega što je općepoznato, a to je

d a s e vla-

s t i mogu mije-

njati na dva načina: na afrički i evrposki model. Primjer afričke vlasti smo vidjeli u Egiptu. Kada se na čelu vlasti nađu apsolutisti, diktatori, ljudi koji ne mare za volju naroda – narod iza-đe na ulice pa tako promi-jeni vlast. Evropski način je demokratskim putem. Na-ravno, Evropa je kolijevka demokratije. Tu se vlasti smjenjuju demokratskim izborima, i to je sasvim normalan proces. Među-tim, nekada se desi da se i

u Evropi primjenjuje afrič-ki model, jer ima ljudi koji se ponašaju poput afričkih monarha. Primjer afričkog modela u Evropi jeste Pe-tooktobarska revolucija, kada Milošević nije priznao rezultate izbora, i kada nje-gov apsolutistički dikta-torski režim nije prihvatio poraz, narod je morao da izađe na ulice. Današnji re-žim se ni po čemu ne razli-kuje od Miloševićevog reži-ma. Boris Tadić se ni malo ne razlikuje od Slobodana Miloševića kada je u pita-nju odnos prema Sandžaku i Bošnjacima. Iz tog razloga je Muftija najdobronamjer-nije govorio o fenomenu poštivanja ljudskih prava i zvaničnih izbornih rezul-tata. Beograd pokušava da preko Ministarstva za ljud-ska i manjinska prava po-krade glasove koje su Boš-njaci iskazali za nacionalni savjet. To nije dobar put. Mi hoćemo da se sva pitanja u Sandžaku rješavaju dijalo-gom. Na traženje Muftije i predsjednika BNV-a prof. dr. Mevluda Dudića da se održi dijalog o svim otvore-nim pitanjima u Sandžaku, niko od Beogradskih zva-ničnika nije odgovorio.

Srbijanski mediji nisu tako protumačili ovu

izjavu?To je nešto što ne

iznenađuje. Većina medija u Srbiji zavi-si od vlasti. Većinom

njih upravlja trojac medijskih magnata Ša-

per, Krstić i Miki Rakić, šef kabineta predsjednika Sr-bije Borisa Tadića. Iza svih trojice stoji Boris Tadić lič-no. Kada kažem da se ovo vrijeme nimalo ne razlikuje od vremena Slobodana Mi-loševića, to se odnosi i na slobodu medija. Za vrijeme Miloševića su postojali su opoziconi mediji, danas, u „demokratskoj“ Srbiji ne postoji nijedan opozicioni medij. Svi su ucijenjeni od strane javnih preduzeća, kao što su Telekom, Elek-troprivreda NIS. Ukoliko ne bi napisali ono što im spomenuti trojac nalaže, morali bi se suočiti s dra-konskim kaznama.

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

36

Dok Ministarstvo za (ne)ljudska i manjin-ska prava, potpomo-

gnuto brižnim Predsjedni-kom, planira kako da održi ponovne izbore za nacio-nalni savjet Bošnjaka, le-galno formirano Bošnjačko nacionalno vijeće aktivno radi na organizaciji i jačanju sektora koji su u nadlježno-sti istog.Počev od 6. januara, pa do danas, konstituirano je pet odbora koji će se bavi-

ti svakim s e g m e n -tom života B o š n j a k a , uključujući i neriješe-na historij-ska pitanja. Prvi kon-s t i t u i r a n i odbor je Iz-vršni odbor BNV-a, a odmah nakon toga uslijedi-lo je formiranje Odbora za zaštitu ljudskih prava, Od-bora za informisanje, Odbo-ra za jezik i pismo, Odbora za obrazovanje i Odbora za međunarodnu saradnju.Prema članu 37, Statuta Bošnjačkog nacionalnog vi-jeća, Izvršni odbor donosi odluku o usvajanju perio-dičnog obračuna, priprema prijedlog Statuta, finansij-skog plana, finansijskog izvještaja, završnog računa Vijeća, stara se o priprema-nju odluka Vijeća, sprovodi i kontrolira izvršavanje od-luka Vijeća i obavlja druge poslove koje Vijeće povjeri Izvršnom odboruOdbor za zaštitu ljudskih prava već aktivno radi na

istraživanju kršenja ljud-

skih prava prema Bošnjaci-ma kroz historiju. Pokrenut je javni poziv svim građa-nima koji imaju podatke, ili su sami bili svjedoci bilo kog genocida nad Bošnja-cima. Predsjednik Odbora, dr. Admir Muratović je, također, započeo projekt snimanja dokumentarca na temu kršenja prava Bošnja-

ka, i lokalne medijske kuće

ga već serijski prikazuju.Bošnjačko nacionalno vije-će je formiralo Odbor za in-formisanje, koji će se baviti rješavanjem problema ne-adekvatnog izvještavanja. Jedan od važnih problema za koji će odbor naći ade-kvatno rješenje jeste upo-treba maternjeg, Bosanskog jezika prilikom plasiranja

informacija javnosti.Bosanskim jezikom kao prioritetnim predmetom, bavit će se Odbor za jezik i pismo. Bosanskim jezikom će biti napisani i udžbenici koje će učenici i studenti koristiti u toku svog obra-zovanja.Iako nas svjesno predstav-ljaju kao manjinu i ljude koji ne umiju voditi dija-log i sarađuju s drugima,

Bošnjaci su uvijek uspo-stavljali naj-bolju sarad-nju s onima koji su nudili k v a l i t e t n e i ispravne s t a n d a r d e s a r a d n j e . Ono što ni-kada nisu mogli niti su htjeli do-

pustiti, jeste saradnja zbog niskih i kratkoročnih inte-resa. Krajem februara ove godine, konstituiran je i Odbor za međunarodnu sa-radnju, čiji će predstavnici i članovi voditi dijaloge, ali i računa s kim će saradnja biti uspostavljena.

37

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

ODBORI: ZAOKRUŽUJU SE ORGANI BNV

Izvršni odbor – formiran 6. januara 2011. godine; predsjednik, Samir Tandir

Odbor za zaštitu ljudskih prava – formi-ran 26. januara 2011. godine; Predsjed-nik, prof. dr. Admir Muratović

Odbor za informisanje – formiran 31. januara 2011. godine; predsjednik, Šerif Marukić

Odbor za jezik i pismo - formiran 8. fe-bruara 2011. godine; predsjednik, prof. Jahja Fehratović

Odbor za obrazovanje – formiran 10. fe-bruara 2011. godine; predsjednik, prof. Harun Preljević

Odbor za međunarodnu saradnju – for-miran 25. Februara 2011. godine; pred-sjednik, dr. Amela Zoranić

NACIJA

Dženana FETIĆ

PRIVREDA

38

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Dr. Suad BEĆ

IROV

IĆZapošljavanje u gradskim ustanovama se ne vrši prema racionalnoj potrebi, nego prema potrebi zapošljavanja pojedi-

naca bliskih vladajućim strukturama. Ovo je javna tajna koju svaki građanin vrlo dobro zna.

ZA ŠTA SE TROŠE NAŠE PARE

Svaka država se finan-sira prihodima gra-đana. Uloga državnih

institucija u savremenom ekonomskom sistemu se promijenila, nema više društvenih preduzeća, dr-žava je institucija koja is-ključivo zavisi od prihoda građana. Obaveza države je da osigura kvalitetno obrazovanje, infrastruktu-ru i bezbjednost. Prva dva faktora su bitne investicije za budućnost, jer omogu-ćavaju ekonomski razvoj cijele države.Ali, kada analiziramo eko-nomsku situaciju u san-džačkim općinama, brzo uočavamo da su republič-ke, kao i lokalne, vlasti zanemarile ovaj dio svog teritorija. Državni obra-zovni sistem je daleko od međunarodnih standarda. Čak i osnivanje obrazov-nih institucija zavisi od privatne inicijative, kao što je pokazao primjer Inter-nacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Nije ništa bolja situacija ni sa infra-strukturom. Kada putuje-mo sandžačkim gradovi-ma, vidimo uske rupčave ceste koje čekaju da se as-faltiraju i daščane mosto-ve koji vape za zamjenom doličnom dvadeset prvom vijeku, veliki broj (grad-skih) naselja bez neprekid-nog snabdijevanja vodom, strujni napon daleko ispod standarda koji ne bi mogao pokrenuti nijednu ozbiljnu fabriku i još niz drugih na-grdnosti.Često se postavlja pitanje: Zašto je ovo ovako? Zašto, na primjer, lokalne samo-uprave ne čine više da as-faltiraju ulice, poboljšaju vodovodnu mrežu i druge infrastrukturne objekte, koji su u njihovoj nadlež-nosti? Odgovor lokalnih samouprava glasi: „Mi smo siromašni, nema se para za to.“ Svaka lokalna samouprava ima sopstve-ne prihode, koje isključivo njoj pripadaju, i rashode koje mora sama finansirati.

Sada se postavlja pitanje: Za šta se troše lokalni pri-hodi? Kako bi najslikovitije odgovorili na ovo pitanje, analizirat ćemo budžet grada Novog Pazara.

Za šta se troši novac?Uočavamo da je glavni rashod novopazarskog budžeta trošak za zapo-slene. U 2011. godini se planira trošiti više od 650 miliona dinara za zapo-slenike grada. Obzirom

da zapošljava oko 900 lju-di (bez komunalnih pre-duzeća), grad Novi Pazar ima sigurno prevelik broj zaposlenika. Da ne bi šest stotina pedeset miliona di-nara ostalo samo brojka, želimo analizirati za koje

Planirani prihodi i rashodi grada Novi Pazar za 2010. i 2011. godinuIzvor: Grad Novi Pazar

Prihodi i rashodi 2010 2011Vrsta rashoda apsolutno % apsolutno %Rashodi za zaposlene 570.642.000 50,60% 657.035.000 35,4%Korišćenje usluga i roba 227.958.000 20,20% 314.677.000 16,9%Upotreba osnovnih sredstava 1.000.000 0,10% 0 0,0%Otplata kamata 15.950.000 1,40% 30.200.000 1,6%Subvencije 7.800.000 0,70% 6.400.000 0,3%Donacije, dotacije i transferi 111.950.000 9,90% 148.350.000 8,0%Prava iz socijalnog osiguranja 12.240.000 1,10% 19.980.000 1,1%Ostali rashodi 57.690.000 5,10% 100.590.000 5,4%Rezerve 5.000.000 0,40% 22.000.000 1,2%Izdaci za nefinansijsku imo-vinu 44.610.000 4,00% 449.225.000 24,2%

Izdaci za otplatu glavnice 73.300.000 6,50% 110.000.000 5,9%Ukupni rashodi 1.128.140.000 100,00% 1.858.457.000 100,0%Vrsta prihoda apsolutno % apsolutno %Porez na zarade 260.000.000 23,00% 278.000.000 15,0%Porez na prihode od samostal-nih djelatnosti 28.000.000 2,50% 36.000.000 1,9%

Porez na prihode od imovine 25.000.000 2,20% 32.000.000 1,7%Samodoprinos 64.000.000 5,70% 68.000.000 3,7%Porez na imovinu 79.600.000 7,10% 137.000.000 7,4%Porezi na dobra i usluge 88.550.000 7,80% 71.800.000 3,9%Ostali porezi 78.000.000 6,90% 60.000.000 3,5%Ukupni prihodi od poreza 623.150.000 55,20% 688.800.000 37,1%Transferi 262.690.000 23,30% 394.000.000 21,2%Prihodi od imovine 82.300.000 7,30% 70.000.000 3,8% Prihodi od prodaje dobara iusluga 78.000.000 6,90% 175.657.000 9,5%

Novčane kazne 1.000.000 0,10% 20.000.000 1,1%Neodređeni prihodi 11.000.000 1,00% 7.000.000 0,4%Refundacija rashoda 12.000.000 1,10% 5.000.000 0,3%Ukupni tekući prihodi 1.070.140.000 94,90% 1.360.457.000 73,2%Primanja od prodaje nepokret-nosti 11.000.000 1,00% 213.000.000 11,5%

Primanja od zaduživanja ifinansijske imovine 47.000.000 4,20% 285.000.000 15,3%

Ukupni prihodi 1.128.140.000 100,00% 1.858.457.000 100,0%

39

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

PRIVREDA

je sve gradske ustanove pot-reban toliki novac? Evo kratkog pregleda gradskih institucija koje najviše troše za zaposlene:- Gradska uprava za izvor-ne i povjerene poslove: 281,4 miliona din.- Dječiji vrtić „Mladost“: 71 miliona din.- Direkcija za izgradnju gra-da Novog Pazara: 62,5 mili-ona din.- Regionalna televizija: 44 miliona din.- Gradonačelnik, Gradsko vijeće, Skupština grada: 37 miliona din.- Zavod za urbanizam: 26 miliona din.- Lokalna poreska admini-stracija: 22,5 miliona din.- Dom kulture: 22 miliona din.- Biblioteka: 20 miliona din.Historijski arhiv: 10 miliona din.- Centar za socijalni rad: 7,2 miliona din.- Gradska turistička organi-zacija: 6 miliona din.Postavlja se pitanje: Zašto je Gradskoj upravi za izvor-ne i povjerene poslove po-trebno gotovo tri miliona eura za zaposlenike? Da li je ovo racionalno? Zašto je dječijem vrtiću „Mla-dost“ potreban veliki broj zaposlenih? Zašto Regio-nalna televizija troši tolika sredstva? Odgovor je jed-nostavan: Zapošljavanje u gradskim ustanovama se ne vrši prema racionalnoj potrebi, nego prema potre-bi zapošljavanja pojedinaca bliskih vladajućim struk-turama. Ovo je javna tajna koju svaki građanin vrlo dobro zna. Kada bi se radi-lo o privatnom preduzeću, takva praksa selekcije kan-didata ne bi bila problema-tična. Svako može raspola-gati svojom imovinom, pa tako i vlastitim preduzeću (u određenim granicama), kako smatra da je najbolje po njega. Ako želi zaposliti istomišljenike ili rođake, to je njegov lični problem. Ali, javne ustanove su JAVNE, to jest imovina svakog gra-đana, jer je svaki građanin, odnosno poreski obveznik, finansira. Zbog toga mora postajiti veća transparen-tnost zapošljavanja, a i, prije svega, minimiziranje broja zaposlenih da bi i poresko opterećenje građana bilo smanjeno. Da su mogući niži rashodi za zaposlene

pokazuje općina Prijepolje. U 2010. godini ova općina je trošila samo 22% ukupnih rashoda za zaposlene, dok za 2011. godinu planira ne-punih 25% ukupnih rasho-da potrošiti u iste svrhe. Da ne govorimo o evropskom prosjeku. U Sloveniji, na primjer, općine troše samo 13% ukupnih rashoda na zaposlenike, ali zato 60% sredstava troše za javne ustanove (školstvo, kulturu i sport).Generalno, kada usporedi-mo budžete iz 2010. i 2011. godine, postaje očigledno da je budžet za 2011. godinu znatno veći od prethodnog. Jedan od glavnih razloga tome je što grad planira velike investicije u infra-strukturi. Svakako, ovo je pozitivni iskorak koji treba pozdraviti. Međutim, u ko-joj mjeri je gradska uprava iskrena u svojoj namjeri, da li su ovi projekti održivi. Ovdje se fokusiramo na pi-tanje da li su ovo dobro smi-šljeni projekti ili će se samo započeti neki projekt kao dio izborne kampanje za lokalne izbore 2012. godine kako bi se narod ubijedio da „gradska vlast radi nešto“. U prilog ovom argumentu ide činjenica da je u 2010. godini gradska vlast trošila samo 4% rashoda za inve-sticije, a za 2011. planira čak 24%. Koji korak naprijed! Konkretno, u budžetu su planirani sljedeći projekti:- izgradnja saobraćajnih ob-jekata 140.000.000,- izgradnja vodovodne in-frastrukture 100.000.000,- izgradnja sportskih obje-kata 100.000.000.Kako uskoro nailazi pro-ljeće, vidjet ćemo koliko će se raditi na ovim projekti-ma. Određeni projekti se, kao poboljšanje vodovodne infrastrukture, svake godi-ne spominju, a iz godine u godinu sve veći broj građa-na ostaje bez vode, naroči-to tokom ljetnjeg perioda. Od ostalih rashoda vrijedi napomenuti dotacije sport-skim organizacijama od 55 miliona dinara i finansiranje mjesnih zajednica s nepunih 46 miliona dinara (u pret-hodnoj godini oko 25 mili-ona dinara). Kada se govo-ri o mjesnim zajednicama, postavlja se pitanje: Gdje idu ovolike pare, jer mjesna uprava nije još profunkcio-

nirala u Novom Pazaru?Kako finansirati rashode?Za finansiranje rashoda po-trebni su prihodi. Glavni prihod grada Novog Pazara čine transferi iz republičkih fondova. Ovo pokazuje ko-liko je gradska vlast ovisna od republičkih transfera. Planirani transferi će se po-većati u apsolutnom iznosu od oko 263 miliona dinara na 394 miliona, tj. za 50%! Bitnost uloge transfera u budžetu lokalnih samou-prava pokazuje i podatak da u Prijepolju republički transferi čine oko 50% uku-pnih prihoda! Zašto su ove sandžačke općine u tolikoj mjeri ovisne od republičkih transfera? Razlog je u siste-mu javnih finansija Srbije. Republička vlast dijeli samo određene prihode sa opći-nama, na primjer: lokalne samouprave dobijaju 40% poreza na zarade koje se prikupe na lokalnom nivou. Također, porez na imovinu pripada isključivo lokalnim samoupravama. Obzirom da je nezaposlenost u veli-koj mjeri proširena u san-džačkim općinama porez na zarade i drugi, tzv., „di-rektni prihodi“, koji se uzi-maju direktno od prihoda poreskih obveznika, bit će prilično mali. Da bi lokalne samouprave postale zaista samostalnije u finansiranju rashoda i tako mogle djelo-vati nezavisnije od republič-ke vlasti, moraju imati udio u najizdašnijim republičkim porezima: porezu na dodat-nu vrijednost (PDV) i akci-zama (na gorivo i cigarete). Na taj način se lokalne sa-mouprave ne bi zaduživale. Prema priloženom budžetu, Novi Pazar planira ogro-mno zaduživanje od goto-vo 300 miliona dinara, uz prodaju gradske imovine u iznosu od oko 200 miliona dinara, za finansiranje ras-hoda. Uzimanje kredita je problematično za poreske obveznike, jer će morati fi-nansirati kamate, višestru-ki iznos uzetog kredita će se morati platiti bankama. Ovo se već pokazuje kroz planirano plaćanje kamata u iznosu od 29 miliona di-nara, dok je za otplatu glav-nice potrebno 110 miliona dinara. Ovdje se postavlja pitanje: Da li je grad već prezadužen? Obzirom da znamo da se i prethodna vlast ponašala rasipnički,

a prema članu 36 Zakona o javnom dugu, stanje dugo-ročni dug lokalnih samo-uprava ne smije preći 50% ukupno ostvarenih tekućih prihoda lokalne samoupra-ve u prethodnoj godini, što bi značilo oko 535 miliona dinara. Ali, kako samo novi krediti iznose oko tri stotine miliona dinara, da se pret-postaviti da je ova granica već probijena. Ovdje treba i napomenuti da se lokal-ne samouprave ne mogu zaduživati bez prethodnog odobrenja Ministarstva fi-nansija. Generalno, analiza budžeta Novog Pazara pokazuje da transferi i ustupljeni prihodi čine značajan dio prihoda, tako da nastaje fiskalna zavi-snost grada od republičkih vlasti, što otežava trošenje prihoda u skladu s lokalnim preferencijama i sužava ste-pen fiskalne decentralizaci-je. Ovaj sistem ukazuje da država ne želi imati finansij-ski jake lokalne samouprave jer gubi utjecaj na lokalnu politiku. Također, lokalnim vlastima odgovara sistem velikog broja upošljeni-ka, jer tako uvećavaju broj poslušnih birača koji će iz zahvalnosti birati trenutno vladajuću koaliciju. Zato lo-kalnim vlastima ne odgova-ra ni razvoj privatnog sek-tora, naročito preduzetnika koji nisu naklonjeni vlada-jućim strankama. Jer što je nerazvijeniji privatni sektor, veći je broj mladih koji će se iz nužde učlanjivati u vla-dajuće stranke da bi dobili odgovarajući posao. Svaki građanin je u obave-zi znati kako se raspolaže sa sredstvima prikupljenim od naših poreskih odbitaka. Čak i Zakon o lokalnoj sa-moupravi traži od građana veće učešće u radu lokalne samouprave. Prema članu 68, građani mogu putem građanske inicijative pred-ložiti skupštini lokalne sa-mouprave donošenje akata kojim će se urediti određeno pitanje iz nadležnosti lokal-ne samouprave, promjenu statuta ili drugih akata i raspisivanje referenduma u skladu sa zakonom i statu-tom. Svakako da promjene nisu lahke, ali ne smijemo biti pasivni, moramo per-manentno upozoravati tre-nutnu vlast da radi u korist svojih građana.

PRIVREDA

40

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

S.Š.

Ovo novopazarsko preduzeće je jed-no od najstarijih u

Sandžaku. Poznato je po ugostiteljskim objekti-ma, kafanama i hotelima, mnogo ispijenog alko-hola, polomljenih glava i potrošenih para u njima. Pjesme su pjevane o Li-pinim kafanama, a ona i danas nosi neku prokleti-nju za sobom i sa sobom zato što je u njoj oteta va-kufska imovina kojoj niko ne može vidjeti hajra osim ono za šta je vakuf nami-jenjen. Ovaj Vakuf je otet od strane komunista i dan danas je pod sporom zato što Agencija za privatiza-ciju krši zakon i prodaje otetu vakufsku imovinu. Tako je i sa Novopazar-skom Banjom čije je staro kupatilo s okolnom ze-mljom vakufsko dobro. Lipa je prodata 26. 6. 2009. godine, gospođi Hasniji Šemsović, supruzi lokal-nog novopazarskog tajku-na Ćerima Šemsovića za 127.000.000 RSD. Sumnju na ovu kupovinu bacila je izuzeztno niska cijena u odnosu na vrijednost.

Dil Šarić-Šemsović

Dobri poznavaoci prilika su odmah izrazili sumnju da

Ćerim Šemsović stoji iza kupovine Lipe. Posebno zato što je politika režima da se sva bitna preduze-ća i imovina u Sandžaku proda Srbima, a nikako Bošnjacima. Opet je na-rod bio u pravu, Ćerim nije sam kupio „Lipu“. U srijedu 19. janura 2011. godine, dnevni list „Blic“ je ekskluzivno objavio na koji način je opran novac od prodaje droge pod na-slovom: Šarićev baštovan prenosio milione za kupo-vinu preduzeća po Srbiji. U tekstu se kaže. „Marin-ko Vučetić, direktor THU „Palić“ Subotica, novac od šverca kokaina po na-logu Šarića prebacivao u

„Metals banku“, lažno ga prikazavši kao devizne depozite za bankarske garancije u privatizaciji

„Putnika“, „Vojvodine“, „Lipa“ AD iz Novog Pa-zara i „Mitrosrema“.Istina o prodaji i kupovi-

ni AD „Lipa“ polahko, ali sigurno izlazi na vidjelo. Sada je jasno otkuda sna-ga lokalnom biznismenu da kupi tako veliku kom-paniju, odnosno njenu imovinu za jeftine pare. Zapravo, potvrdilo se da je sprega kriminalaca i u ovom slučaju jasna i do-bro proračunata, te da kri-minal ne poznaje vjeru i naciju. Režimu je odgova-ralo da iza ove kupovine stane nemusliman, neko ko nije Bošnjak, pa makar bio narko-bos. Kada su predstvanici IZ ušli u porušeno kupatilo Novopazarske banje 24.

6. 2010. godine, kako bi preuze-li brigu o ovom kulturno-histo-rijskom objek-tu od velikog značaja za islam i muslimane, veoma brzo su stigle specijalne snage policije i žandarmeri-je kako bi ovaj objekt vratile „konzorcijumu“ Šemsović-Šarić. Tada su se mno-gi pitali zašto se policija pod rat-nom opremom miješa u imo-vinsko pravne odnose, a sada je već svima jasno zašto i zbog čega je policija umalo upotrijebila silu protiv goloru-kog naroda kako bi se oteta vakuf-ska imovina dala na poklon mafi-jašima. Pitamo tužilaštvo i pra-vosudne organe: Ko je dao nalog da se policija stavlja na stranu onih koji su nele-galno kupili pola Srbije. Agencija za pri-vatizaciju bi trebala poništi-

Pun naziv:• Preduzeće za ugostiteljstvo, turizam, trgovinu i spoljnu trgovinu LIPA A.D.• Kraći naziv: PUTTST LIPA• Pravni status: Akcionarsko društvo• Djelatnost: Hoteli i moteli, s restoranom• Matični broj: 07194552• Metod: Aukcija• Inicijativa: Ministarstvo

• Datum inicijative: 5. septem-bar 2002.

Osnovi podaci:• Godina osnivanja: 1953. • Kapital na prodaju• % ukupnog kapitala: 69,23%• % društvenog kapitala: 70,00%• Broj zaposlenih: 146• Broj zaposlenih VSS: 4

Naziv Vrsta kupca Sedište Krajnja ponuda

Hasnija Šemsović(kupac) Fizičko lice SRBIJA, N.

Pazar RSD 127.000.000

Mustafa Redžović(konzorcijum) Fizičko lice SRBIJA,

Beograd RSD 122.000.000

KUPACFizičko lice HASNIJA ŠEMSOVIĆSjedište SRBIJA, Novi PazarKrajnja ponuda 127.000.000 RSDDatum potpisivanja ugovora 30. jun 2009.

Objekti Rednibroj Naziv Površina (m2) Godina

izgradnje4 Kafana Centar 100 1930

5 Novopazarska banja sakupatilom 739 1925

1 Hotel Vrbak 4.500 19762 Hotel Raj 935 19703 Restoran Bor 560 1985

ŠARIĆEVIM NOVCEM KUPLJENA LIPA

ISTINA O PRODAJI I KUPOVINI AD „LIPA“ POLAHKO, ALI SIGURNO IZLAZI NA VIDJELO

Agencija za privatizaciju bi trebala poništiti prodaju AD „Lipa“, a neko iz Agencije mora odgovarati zašto je ovo preduzeće kupljeno novcem narko-mafije.

ti prodaju AD „Lipa“, a neko iz Agencije mora od-govarati zašto je ovo pre-duzeće kupljeno novcem narko-mafije. Radnici AD „Lipa“ su oštećeni ponajviše. Oni nisu dobili ništa od spo-menute privatizacije. Mali broj ih je zadržao posao. Plate kasne po nekoliko mjeseci, zdravstveno i penzijsko osiguranje se ne uplaćuju redovno, a mno-ga obećata davanja još uvi-jek nisu isplaćena. U ovom slučaju policija, tužilaštvo i sudstvo su na potezu. Ako budu šutjeli ostat će sumnja da su i oni debelo umiješali prste u ovu nele-galnu transakciju materi-jalnih i trajnih dobara.

Mjesec dana kasnije u Novom Paza-ru, Ćerim Šemsović, jedan od navećih sandžačkih biznismena, vlasnik trž-nog centra Samald comerc osnovao je preduzeće Fexiko d.o.o. i prebacio na njega svoj tržni centar, čija se vri-jednost procjenjuje na oko tri miliona eura. Tri mjeseca kasnije, “Fexiko” je prodat. Podaci Agencije za privredne registre pokazuju da je “Fexiko” pro-dat preduzeću “Vanity International Corporation” sa Belizea, a ne nekom od preduzeća Miroslava Miškovića, registrovanih u Srbiji. Šemsovića iz Novog Pazara smatraju najbogatijim biznismenom u ovom gradu, a zapra-vo niko ne zna da je on fiktivni kupac, a stvarni vlasnik imovine koja se za njega veže je zapravo Miroslav Miško-vić. Čim je “Vanity” kupio “Fexiko”,

preduzeće je prebačeno u “Deltinu” zgradu u Beogradu, a na ključne pozi-cije su postavljeni menadžeri “Delte”. Prema podacima Agencije za privred-ne registre, “Fexiko”, kao ni sve ostale firme koje je kupio “Vanity” u Srbiji, nema stalno zaposlenih.Tako je počela invazija kupovine nekretnina kompanije “Vanity In-ternational Corporation” u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Dokumentacija iz Belizea, sa Kipra i Britanskih Dje-vičanskih Ostrva, iz Srbije i Bosne i Hercegovina pokazuje kako su nakon svake transakcije kupljena preduzeća preregistrovana na adrese objekata u vlasništvu “Delte”, a menadžeri Miš-kovićevih kompanija bili imenovani na ključne pozicije firmi.

MIŠKOVIĆEV SANDŽAKLIJA OD POVJERENJA

Da li ste se ikada zapitali šta smo mi kao individue?

Iako na privi pogled dje-luje da je svako ljudsko biće (tijelo) kompaktna, jedinstvena cjelina, u stvari ono je sazdano od milijardi sićušnih bića (ćelija) koje čine tu cjelinu. Svaka ćelija, stanovnik individue, nosi potpuno identičnu šifru specifič-nu za tu individuu, tako-zvani genetski materijal (DNK molekul). Ovaj kod svakom stanovniku bića daje zapravo da izvan-redno precizno učestvuje u izgradnji cjelokupnog tijela, dajući mu konačni oblik. Iako sve ćelije in-dividue imaju pottpuno identičan, za tu individuu specifičan kod, one u toku svog razvoja od jed-ne ćelije do ljudskog bića uzimaju u amanet potpu-no različite oblike i funk-cije. Tako recimo mož-dane i kožne ćelije, iako su oblikom i funkcijom potpuno različite, imaju potpuno isti šifrovani za-pis komplene individue kojoj pripadaju. U tijelu imamo nevjerovatan broj rođaka-ćelija, rođenih od jedne matične ćelije, koje su se izdiferencirale i spe-cijalizirale za potpuno ra-zličite funkcije.

Ako napravimo poređe-nje ljudskog tijela s pla-netom Zemljom, uočit ćemo nevjerovatnu slič-nost. Prije sve-ga u sastavu i proporciji hemijskih elemena-ta, onda u odno-su vode i suhe materije (vode i k o p n a ) , a zatim u bitisanju i organi-zaciji živih bića u tijelu i na Zemlji. Kako na našoj pla-neti postoji mnoš-tvo različitih naro-da, iako pripadaju jednoj te istoj vr-sti „ljudskoj“, u nama

bitiše mnoštvo različitih organa sa specifičnim će-lijama koje, iako djeluju različito, pripadaju istom kodu individue i dio su jedinstvene cjeline.U našem tijelu svaki or-

gan i organski sistem sačinjeni su od ćelija po-sebne namjene i oblika specifičnih za taj organ.

Nervni sistem zadužen za upravljanje

s a č i n j e n je od nervnih ć e l i j a . D i g e -s t i v n i sistem o r g a -nizran je od

ćelija za-duženih

za nabav-ku i uvoz

hranljivih materija, kao i izvoz i odlaganje štetnih produkata. Respirator-ni sistem zadužen je za ekologiju, čist vazduh i transport istog za sve sta-novnike tijela. Imunološ-ki sistem služi za zaštitu

od agresije bilo kog tipa, spolja ili iznu-tra u smislu različitih oblika odbrane. Krv i si-stem krvnih sudova or-ganizirani su za transport sa svojim magistralnim i perifernim putevima itd. Veoma važna činjenica je da svi ovi ćelijski si-stemi besprijekorno i ne-prekidno komuniciraju i međusobno se prožimaju u istom cilju: opstanak i razvoj individue.Kada bi ljudi funkcioni-rali na planeti Zemlji po principima funkcionira-nja zdravog tijela imali bi-smo fantastično blagosta-nje. Upravo to bi trebala biti naša svrha namjesniš-tva na njoj. Univerzalni

princip međusobnog prožimanja različitosti, nesebičnog darivanja individualnosti u cilju unapređenja općosti, poštivanje hijerarhije u djelovanju,ali i po-štovanje autonomnosti

individua u cilju održa-vanja zdrave cjeline, bolje reći „timski rad“, upravo se ogleda u organizaciji živog organizma kojeg najčešće nismo svjesni.

KULTURA ZDRAVLJA

dr. A

dnan Č

auše

vić

41

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

LJUDSKI ORGANIZAM KAO PLANETA ZEMLJA U MALOM

Poslije briljantnih vi-jesti o tome kako će nam dvojica srbijan-

skih ministara rodom iz Sandžaka konačno obezbi-jediti nekakve investicije, koje će napokon koristiti i ovom narodu, uslijedile su brojne posjete – ambasado-ri, privrednici, eksperti... Sjećamo se i aerodroma, a negdje blizu naših avlija će biti i autoput. Naravno, tom prilikom su pojasnili i obaveze ljudi koji će imati haira od ovog poduhvata bajnih nam ministara. Mi-slio sam da će traziti nešto teže, ali njihovi uvjeti se svode na to da pe-šterski domaćini pri-preme pršutu, sir, kajmak, da tove sto-ku... i, naravno, gla-saju za njih, jer se na Izborima za nacio-nalne savjete nisu baš pokazali. Usput ćemo tim strancima, našim auto-putem i preko aerodroma, uvaliti i pazarske ćevape. Kažu, ako im se nekako u imenu ugradi ovo “pešterski” pro-davat ćemo ih kao halvu.

Pešterci, onaj dio njih koji nije u stanju razumjeti ka-kvim se marifetlucima ova vlast služi (srećom takvih je sve manje), pripremili pršutu, sir, kajmak... To su inače vrijedni ljudi, i da ovo nije čisto poigravanje s njima, bilo bi sjajno nasta-viti priču, ali...Narod ovih prostora je, valjda zato što ga je muka natjerala, sklon brzom po-vjeravanju, ali ima i jednu nevjerovatnu osobinu da sve dobro provjerava, na-ročito one od kojih je jed-nom prevaren. Naravno da do danas ništa od ove priče nije realizirano niti će

biti, a ljudi se ni ne ibreti-šu! Gdje li se dedoše onim silni ministri, privrednici, ahbapi iz Turske, gazde iz Beograda?Dok se u ostalim dijelovi-ma Sandžaka čeka odgo-vora na ta pitanja, u Tuti-nu je ponuđeno rješenje... Bilo je na “nezavisnoj” Televiziji Tutin. Ko je vi-dio, vidio je. Bilo je više od sahat vremena promo-viranja onog što se nama, u ovoj kasabi, nudi kao spas. Stekao sam utisak da o tome nije dobro pisati,

jer će nam tako sjajnu ideju

preuzet i susjedne općine.

Ipak, neću da krijem,

makar se svi seirili o kakvoj

je prevari riječ.Na nekoliko kilometa-

ra od Tutina, u Ljeskovi, izgradit će se industrijska zona!Da nije tužno, bilo bi smi-ješno. Pomislio sam, hajde da odgledam ovo čudo i još jednom se uvjerim u krajnje domete jedne, više nego promašene, politike. Znam da u ovo niko ne vjeruje, ali isto tako znam i da ljudskoj gluposti nema kraja. Bajke se ne pričaju odraslima.Narod je ovim ljudima, koji su poznati samo po obe-ćanjima i upropašćavanju svega što je zajedničko, uputio jasnu poruku na po-sljednjim izborima. Pored svih mogućih intervencija njihovih mentora, oni su izgubili od našeg naroda.

Stavljeno im je do znanja da više nema trgovine boš-njačkim glasovima. Dolaze ljudi koji znaju da se bore za Sandžak i prava koja nam pripadaju. Konačno će oni koji su upropastili Sandžak u ekonomskom, političkom i svakom dru-gom smislu biti historija.Pobjedom na tim izborima poslata je i jasna poruka kriminalcima da takav način egzistencije nestaje, da je blizu dan kada će ih otrgnuti iz naručja njiho-vih gazda. Tada će ovom narodu podnositi izvještaj. Zašto je ovaj grad sve si-romašniji, a oni sve bo-gatiji?

Zašto se u ovom

gradu mogu za-posliti samo nji-hovi rođaci? Kod nas posao čeka oko sedam hiljada ljudi, a brojni su i oni koji su za-vršili fakultete a nemaju gdje raditi.Ipak, hoću da večeras prvi put u životu obezvrijedim logiku, zaboravim to što je jasno i da ovih sahat vre-mena vjerujem u ono što nam se servira preko lo-kalne televizije. Industrij-ska zona će, po njihovim riječima, riješiti sve pro-bleme u Tutinu, ali i šire. Ovdje će država, sa svojim ministrima porijeklom iz naših krajeva, investira-ti silne milijarde. Sve će to pomoći bratska nam Turska sa još toliko i koli-ko god nam bude zapelo. Mi samo se trebamo trsiti ovog hala i da, kada nam ministri dolaze, imaju,

brate, gdje doći.Zaposlit će, vele, petnaest hiljada ljudi. Nije to kraj, bit će i isto toliko stanova u ovom čudu od Ljeskove. Mašallah!Priznajem da sam bio malo zbunjen, ali obećao sam da ću im povjerova-ti, pa kud puklo da puklo. Prođe mi kroz glavu i da će sada biti problem naći toliko ljudi u Tutinu koji nemaju posla. Pravo da vam kažem, obradovah se. Znam da svi oni koji tre-nutno upravl ja ju

ovom op-ćinom nemaju toliko svojti i da je ovo konačno šansa i za nas. Neće valjda do-voditi ljude iz Raške, Kra-ljeva, Kragujevca, a nas zaobići.Na vrhuncu ovog remek-djela, prikazaše prelijepu džamiju. Laknulo mi je, jer mi je bilo jasno da im ovi iz pobrojanih grado-va neće dolaziti baš zbog nje. Ljeskova, onako po-pločana, okolo ogromne zgrade, fontane i zelenilo na sve strane – a put do tog čuda? E, to ne znam ni da opišem. Uživam u tim prizorima a vidim isto je i sa mojim musafirom,

ANALIZA

KADA ZAREZ PRERASTE U TAČKU

Zaim REDŽEPO

VIĆ

42

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

ARAP DŽAMIJAArap ili Hasan Čelebi džamija nala-zi se na ulazu u staru novopazarsku čaršiju. Malo je pouzdanih podataka o historijatu ove džamije i njenom ktitoru. Znamo da se spominje u popisu iz 1528. godine, što dovolj-no govori da je i ova građevina vrlo stara i da spada među najstarije gra-đevinske objekte u Novom Pazaru. U narodu je očuvano predanje da je Hasan Čelebi bio Arap, te da se ta džamija zove još i Arap džamija.

Međutim, u izvorima iz XVI vijeka spominje se izvjesni Hasan Čelebi ili Hasan-beg kao graditelj džamije nevelikih razmjera u Novom Pa-zaru, ali uz ime nema dodatka koji bi označio njegovu etničku pripad-nost. Kako je džamija spaljena 1689. godine, a kasnije obnovljena, sasvim je moguće da je obnovio neki Arap, koji je mogao biti namješten u Pa-zaru, kao oficir ili neki drugi star-ješina, pa se od tada sve više zove Arap, a sve manje Hasan Čelebijina džamija.

Postoji i predanje da je džamiju ob-novio Arap, oficir turske vojske, kome je kasnije na Velikom groblju podignut veliki nadgrobni spo-menik, i danas poznat kao Arapov grob.

Hasan Čelebijina (begova) mahala je 1528. imala 15, a 1540. i 1604. godine osamnaest domaćinstava. Hasan-begova mahala prerasla je 1767. go-

dine u istoimeni džemat.

Arap džamija spade u red džamija s minaretom zidanim opekom i ka-menom ozidanom opekom. Ovakav oblik i način zidanja minareta odraz su autohonog izražavanja u sakral-noj arhitekturi. Niske zidane mina-rete susreću se u Maloj Aziji. Oni nas na isti način upućuju na gradi-teljsku misao i namjeru, kao i obli-ci minareta u Novom Pazaru: tijelo minareta je kružnog prosjeka.

Minaret je znalački izveden i ukra-šen. Položajem, pomalo zdepasti i arhaični minaret Arap-džamije čini vizuelni akcent čitave stare čaršije.

Zidano je tankom opekom, od koje su izvedena i gazišta i konstrukcija spiralnog stepeništa, samo su pa-rapetne ploče izvedene od kamena trhita. Graditelji džamija su najviše truda i umijeća pokazali kod zidanja prvih minareta. Bili su vični radu s opekom, a svoje bogato iskustvo u dekoriranju krovnih vijenaca pre-nijeli su na oblikovanje testerastih uksrasa ispod šerefeta. Spoljno lice minareta nije bilo maltano, pošto je ovakav način zidanja predstavljao poseban likovni kvaltitet cjeline džamije i stilsku odrednicu. U No-vom Pazaru je očuvano nekoliko ovakvih džamija: Hajrudin (Parič-ka), Ferhadija, Calap Verdi, Kuru češme i Arap-džamija.

Hasan Čelebi ili Arap-džami-ja ima jedinstvenu dispoziciju u odnosu na položaj ostalih džamija unutar svojih parcela. Okružena je nizom trgovačkih i za-natskih radnji koje formiraju cijeli blok, određen pravcima današnjih ulica 1. maj i 7. jul. Povezivanje sa dućanima je izvedeno na osoben na-cin. Arap-džamija je nastala, sudeći prema današnjem gabaritu i razvoju čitavog bloka, u dvije faze. U dru-goj fazi je najvjerovatnije došlo do zatvaranja prostora ispred džamije i formiranja spratnog dijela, čija se konstrukcija oslanja, nad ulicom 7. juli, na ugaoni stubac, koji natkriv-ljuje ulaz u džamiju.

Molitveni prostor je veoma prostran i ima neubičajen, izrazito izdužen pravougaoni oblik. Prema položaju minareta, molitveni prostor je uve-ćan za cijeli ulazni dio. Mafil, na koji se ulazi sa sprata, ima veliku dubinu i oslanja se čak na dva reda stubova. Mihrab je izveden u obli-ku polukružne niše sa profiliranim okvirom. Spoljni izgled predstavlja skladnu cjelinu nad kojom se jasno ne izdvaja glavni dio džamije. Na-knadno dozidani dućani oko dža-mije u krovovima su povezani u velike mase, prepuštene dubokim strehama preko zidova. Svi prozori su pravougaoni, bez ukrasnih ele-menata.

PAZARSKE PRIČE

Semir GICIĆ

43

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

amidžom Suljom, rodom s Pešteri, koji se obreo na posedak. Uživajući u kadrovima, sjetih se nekih školskih ahbaba sa Pešteri, Uvijek su zimi kasnili, dolazili puni studi, kvasnih noga-vica, nosili vunene kape, da se nekako izbore s hlad-noćom. Sjedili su uvijek do radijatora. Rekoh: “Kada odem da vidim ovo čudo, svratit ću i do njih.”Znam koliko su surove zime u ovim krajevima i počeo sam da razimšljam kako ćemo sutra putovat tamo na posao, ako nas padne. Nije lahko po onoj hladnoći. Upravo u tom momentu na ekran neka-ko pokazaše i čovjeka koji

je najzaslužniji za ovaj ra-hatluk. Meni svanu, pre-poznadoh ga. To je onaj gospodin što je u Koštuni-činoj vladi imao konkret-na zaduženja da vrijeme bude lijepo. Ovom narodu nije mnogo pomogao, ali valjda će makar za nas to učiniti. Neka “narući” da se pešterska hladnoća pre-mesti u Čačak kod onog njegovog prijatelja, što ga je grijalo sunce u Pazaru.Amidža, kojeg sam skoro i zaboravio, nekako ljutito ustade, hoće da ide kući. Meni se učini da je možda ljut, ništa nismo razgova-rali, krenuh za njim. “Sta-ni, čovječe, što žuriš, da se nisi šta naljutio?” Okrenu se kad smo već stigli do ka-pije i onim njegovim smire-

nim glasom, kakav je i ina-če, poče pričati: “Vidiš li ti šta oni pričaju, hastaluk ih pogodio... Danas sam cio dan vukao vodu za piće od Mehova krša. Pobjegao sam iz one moje hurdulije, jer nismo imali ni hič vodu. Sad kad sam se doselio ov-dje, ona nije za piće. Svake godine obećavaju da će to sredit do Nove godine, i stalno je tako. Voda i dalje nije ispravna. Oni da mi, šimćim, probijaju neke tu-nele od Crkvina do Tutina, oni da skracuju put... E moj sinovac, sit sam ja te njiho-ve priče! Ta njihova poli-tika za mene znači nikad ili kasno. Eto, kad će ti to biti.”Sve sam ovo i sam znao, ali probao sam da im makar

večeras vjerujem i ova me njegova hićaja vrati u real-nost. Izgleda da i on to osje-ti, te mi onako pomirljivim glasom reče: “Halali mi, ja to više ne mogu da trpim, ti ako hoćeš idi gledaj to do kraja, ja ne mogu.”Probah malo da ga ohra-brim, znam kako mu je, rekoh: “Midžo Suljko, sa-bur, bit će bolje, ničija nije do gore sijala.” Kao da je samo to i čekao cijelu ve-čer. Okrenu se još jednom i odbrusi: “Hoće, bit će kad istina bude gornja, kad se zarez pretvori u tačku, samo tad će bit bolje!” Ode niz ulicu.

PORTRET

Džemail Suljević je rođen u selu Aliveroviće kod Sje-nice, 29. maja 1948. godine, od oca Salka i majke Hafke, rođene Mešić.

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju arhitektonsku u Skoplju. Nakon srednje škole, odslu-žio je vojni rok i počeo radi-ti kao tehničar, ali se ubrzo odlučuje za studije. Zbog

izuzetnih sposob-nosti i afiniteta

prema crta-nju, upi-suje Arhi-tektonski fakultet u

Skoplju, na kom d i p l o -m i r a 1 9 8 0 . g o -d i n e . O ž e -njen je Make-

donkom, arhitekticom, otac je troje uspješne djece.

Buntovnik iz studentskih dana

Džemail se tokom studija isticao kao buntovnik i bo-rio za prava studenta. Zato je tokom studija bio student-ski predstavnik u Nastavno-naučnom vijeću. Često je vo-dio polemike s profesorima koji nisu davali šansu stu-dentima. Zato je bio respek-tiran kako među studentima tako i među profesorima, njegove žalbe i primjedbe su uvijek prihvaćane.

ZapošljenjeOdmah nakon završenih studija, aplicira na konkurs Općinske uprave Sjenica, za mjesto Urbanističko-građe-vinskog inspektora. Dobija prvo zapošljenje i stan, kao prvi sjenički arhitekta. Na tom mjestu je radio četiri godine, nakon čega dolazi do nesuglasica s upravom.

Zbog nepravednog otka-za, pokrenuo je sud-

ski proces i dobio ga, biva vraćen na posao uz obešteće-nje. Poslije vraća-nja na posao, izba-čen je iz stana.

Nakon višed-nevnog pro-testa s poro-dicom ispred zgrade Opći-ne, te štrajka glađu, Dže-mail dobija stan natrag, koji se od tada do d a n a s vodi pod sporom. Kasnije, 1 9 9 3 . godine, d o b i j a d r u g i otkaz.

Politički angažmanJedva je dočekao Stranku demokratske akcije Sandža-ka. Bio je jedan od njezinih osnivača i najažurnijih ak-tivista. Na prvim redovnim stranačkim izborima, iza-bran je za predsjednika SDA – podružnice Sjenica. Zbog srčanog zalaganja, biva sve omiljeniji među kolegama. Kada je formirano Bošnjač-ko nacionalno vijeće San-džaka 1991. godine, već je u prvom sazivu bio član.

U odsustvu Sulejmana Ugljanina, Džemail Su-ljević je zastupao stranku SDA Sandžaka u Zemlji i inostranstvu. Ostvario je komunikaciju i saradnju s većinom tadašnjih demo-kratskih, političkih i intelek-tualnih struktura u Sandža-ku i Zemlji.

Predsjednik OpćineNa lokalnim izborima 1996. godine, Džemail Suljević biva izabran za predsjed-nika općine Sjenica, ispred stranke SDA Sandžaka. I dan danas Sjeničaci pam-te dobro koje je učinio za vrijeme svog predsjednič-kog mandata u općini Sje-nica.

Zatekao je teško stanje u op-ćini. Javna preduzeća su bila u kolapsu. Zatekao je više ugovora o izvođenju javnih radova sa preduzećima iz drugih gradova, dok su se lokalna preduzeća zanema-rivala. Džemail to nije do-zvolio, poništio je sve ugo-vore i uposlio svoj narod.

Nakon velikih ulaganja u osposobljavanju mašina „Novogradnje“ i JKP-a, kre-nula je akcija popravljanja i izgradnje infrastrukture u sjeničkoj općini. Za samo dva ljeta, izgrađeno je preko 10 km fekalne kanalizacijske mreže. Izgrađeno je preko 50 km novih seoskih pute-va, popravljeni su i rekon-struirani svi postojeći ma-

kadamski putevi na teritoriji sjeničke općine. Započeta je izgradnja tranzitnog puta. Sve je to urađeno bez ikakve pomoći Vlade i njenih direk-cija.

Sve je to postignuto angažo-vanjem domaćih firmi i jav-nih preduzeća. Nije Džema-il nikada za sitne provizije prodavao poslove ljudima iz drugih gradova, kao razni SDA-ovci i SDP-ovci u Sjeni-ci, Novom Pazaru, Tutinu. Njegova logika bila je da sve što čovjek može sam uraditi, ne treba plaćati majstora sa strane.

Rad u ParlamentuNa drugim parlamentar-nim izborima, izabran je za narodnog poslanika ispred zapadno-sandžačkih op-ćina. Ostat će upamćen po izjavama i debatama u Par-lamentu Srbije. Na ozbiljne optužbe je umio odgovoriti ozbiljno, ali isto tako je znao uzvratiti i na „niske udarce“ koje je najčešće dobijao od Vojislava Šešelja.

Sumnje u patriotizam nekadašnjih kolega

Prvu sumnju u patriotizam nekadašnjih stranačkih ko-lega i članova tadašnjih članova BNVS, Džemail Su-ljević je izrazio davne 1997. godine. Poslije parlamentar-nih izbora u Republici Srbiji, Suljević je pregovarao s Ne-nadom Čankom o formira-nju zajedničkog poslaničkog kluba. Čanak je odbio bilo kakvu saradnju, tvrdeći da su Bošnjaci i SDA Sandžaka Miloševićevi igrači. Dru-ga sumnja je uslijedila iste godine, kada su raspisani predsjednički izbori u Repu-blici Srbiji, nakon što su neki opozicioni kandidati nudili da potpišu Autonomiju San-džaka u skladu s evropskim standardima, tražeći za uz-vrat da ih SDA podrži. Kada je ta ponuda odbijena uz još nekoliko postupaka koji su

44

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Salahudin FE

TIĆSANDŽAČKI GAZIJA DŽEMAIL SULJEVIĆ, DUGOGODIŠNJI BORAC I ZAGOVARAČ AUTONOMIJE SANDŽAKA

Od kako je narod Sandžaka izglasao Autonomiju Sandžaka 25-27. oktobra 1991. godine, nikada nije odustao od te ideje. Nije po-sustao, a kamoli izdao, kao njegove tadašnje stranačke kolege. Uvijek se borio za narod. Zato je i on danas u safu sandžačkih gazija,

ponosnih sinova Sandžaka koji su svoje živote ispunili borbom za Sandžak i Bošnjake.

SINONIM ZA AUTONOMIJU SANDŽAKA

uslijedili, Suljeviću je bilo jasno da se radi o trgovini sa sopstve-nim narodom i izdaji Sandžaka.

AUTONOMIJADžemail Suljević ima svoje dru-go ime i prezime: Autonomija Sandžaka. Za ideju Autonomije, Džemail se bori od prvih dana političkog angažmana. Borio se i kada mu je išlo za rukom i kada nije. Nikada nije odustao od ide-je Autonomije, i u tome je bez ikakve sumnje dosljedan. Auto-nomija Sandžaka je bila jedan od razloga njegovog razilaženja sa Ugljaninom.

Autonomija je realnostU razgovoru s Evropskim di-plomatama, Džemail Suljević je, izučavajući i promovirajući Au-tonomiju Sandžaka, dobio potvr-de da je ona nešto što nas sljeduje po najvišim evropskim standar-dima, kao i da nam to pravo ne mogu osporiti ni Srbija ni Crna Gora.

Također, u razgovoru s Evrop-skim diplomatama, Džemail Suljević je zatražio da se usvoje rezolucije o zaštiti ljudskih prava Bošnjaka u Srbiji. To je bilo kada je Parlamentarna skupština Sa-vjeta Evrope donijela rezoluciju o teškom položaju Mađara u Voj-vodini. Dobio je odgovor da nisu u mogućnosti praviti bilo kakve programe zaštite Bošnjaka, jer predstavnici Bošnjaka (Ljajić i Ugljanin) govore da Bošnjaci imaju sva prava u Srbiji, i da su privilegirani u odnosu na druge narode.

Današnja borba za autonomiju„Autonomiju ćemo ostvariti u skladu sa Evropskim standardi-ma, i to nam niko ne može brani-ti.“ – česta je izjava Džemaila Su-ljevića. Izborom za predsjednika Odbora za obnovu Narodnog vi-jeća Sandžaka, Džemail Suljević je u proteklih nekoliko mjeseci intenzivirao aktivnosti u borbi za ostvarenjem vjekovne težnje obe-spravljenog bošnjačkog naroda. Kako sam kaže, ovo je dvadeset i prvi vijek, Sandžak nije ničija kolonija, Bošnjaci Sandžaka su na svojoj zemlji i žele da žive rav-nopravno s drugim narodima, sa svim svojim kulturološkim oso-benostima. Rješavanjem statusa Sandžaka i položaja bošnjačkog naroda, ne dovodi se u pitanje suverenitet i integritet nijedne države. Sve evropske države su decentralizirane i regionalizirane

u autonomije, kantone i slično. Neke već funkcioniraju na fede-ralnim principima i u mnogima se sve više teži ka federalizaciji.

Krajnji zahtjev„Naš krajnji zahtjev zavisit će od konačnog statusa srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ako Repu-blika Srpska ostane, onda ćemo i mi tražiti Republiku Sandžak. Naziv Srpska je neodrživ, poseb-no ako se zna da je na tom prosto-ru, prije agresije na BiH, postoja-lo i živjelo preko 50% Bošnjaka i drugih. Sandžak je kroz čitavu svoju historiju bio corpus separa-tum sa svim atributima jednog entiteta. Sandžak je historijska činjenica i sadašnja realnost jeste da bude autonoman. Što prije, to bolje za sve. Sandžak će biti au-tonomija svih njegovih građana, i ne može se zvati Bošnjačka, jer bi to bilo zaista fašistoidno i, kao takvo, neodrživo, kao što je neo-drživa Republika Srpska, poseb-no ne srpska stvorena agresijom, genocidom i etničkim čišćenjem, slobodno se može reći sramotom svijeta. Sandžak je historijska i evropska regija, Bošnjaci Sandža-ka su autohton i evropski narod i imaju pravo na svoj politički i nacionalni subjektivitet.“

Proglašenje autonomijePrema Džemailu Suljeviću, bilo je nekoliko okolnosti i razloga za proglašenje Autonomije Sandža-ka:

1. Nakon potpisivanja Dejton-skog sporazuma, kojim je nagra-đena agresija i genocid nad Boš-njacima.

2. Nakon sramne odluke Haškog tribunala o oslobađanju od odgo-vornosti agresora na BiH i izvrše-nog genocida.

3. Uoči cijepanja Sandžaka i po-stavljanja međa između Srbije i Crne Gore, preko njegove terito-rije.

4. Sada kada aktuelni srbijanski režim doprinosi bržem proglaše-nju Autonomije Sandžaka.

Povodom navršavanja osamnaest godina od otmice i likvidacije osamnaest lica bošnjačke nacionalnosti iz voza 671 u stanici Štrpci, Boš-njačko nacionalno vijeće i Bošnjačka kulturna zajednica izdaju sljedeće saopćenje za javnost:

Iako se navršilo punih osamnaest godina od kada su pripadnici paravojne formacije „Osvet-nici“, kojom su komandovali zločinci Milan i Sredoje Lukić, 27. 2. 1993. godine na željeznič-koj stanici Štrpci kod Rudog iz voza 671 izveli osamnaest Bošnjaka i jednog Hrvata i odveli ih u nepoznatom pravcu, detalji otmice su ostali nepoznati, posmrtni ostaci pogubljenih civila nisu pronađeni, porodicama stradalih niko od državnih zvaničnika nije ponudio niti moralnu, niti materijalnu, niti bilo kakvu drugu satis-fakciju, a najporažavajuće je što još uvijek ovaj stravični zločin protiv civilnog stanovništva nije doživio sudski epilog. Neshvatljivo je da za osamnaest godina nisu kažnjeni ni egzekutori ni inspiratori ovog svirepog zločina.

Zahtijevamo od državnih organa da formiraju nezavisnu komisiju koja bi ispitala učešće ta-dašnjeg političkog, vojnog i policijskog vrha, ali i rukovodstva željezničko-transportnog predu-zeća Srbije u ovom strašnom zločinu.

Neprihvatljivo je da država Srbija haškim op-tuženicima, ljudima koji su optuženi za najteže zločine, plaća pravne zastupnike, dok na drugoj strani nije učinila ništa da se porodicama čiji su hranitelji oteti u stanici Štrpci obezbijedi trajna materijalna egzistencija, niti su išta poduzeli da djeca otetih dobiju bar zaposlenje. U tom smislu, zahtijevamo da se spomenuti diskriminatorski odnos države prema ovim porodicama prekine i da se hitno riješi njihovo pitanje egzistencije.

Također, upućujemo zahtjev lokalnoj samou-pravi Prijepolje, u cilju trajnog sjećanja na ovaj zločin, koji treba biti opomena čovječanstvu koliko ljudsko zlo može biti opasno, da plato ispred Doma kulture nazovu „Trg otetih u Štrp-cima” – što bi bio mali doprinos Prijepolja i Pri-jepoljaca vječitoj borbi protiv zla.

Iako je prošlo deset godina od demokratskih promjena u Srbiji, još nisu otkriveni ni kažnjeni inspiratori ovog strašnog zločina. Za to najod-govornijim smatramo predsjednika Republike Srbije Borisa Tadića koji nikada nije našao za shodno da primi porodice čiji su članovi oteti u Štrpcima i sasluša njihove zahtjeve, te da učini bilo šta da se nalogdavci i izvršioci ovog zločina kazne. To nas navodi na zaključak da genocid-na politika devedesetih spram Bošnjaka još uvi-jek traje i da nije došlo do suštinskog suočava-nja i raskida zvnaičnog beogradskog režima sa mračnom politikom devedesetih.

INFORMATIVNA SLUŽBA BNV

DŽELATI ŠTRBACA NISU KAŽNJENI

PORTRET

45

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

Bolonjski proces je naziv za reformu visokog ob-razovanja u Evropi kojoj je osnovni cilj protok mo-bilnosti studenata i profe-sora. Historija Bolonjskog procesa je vezana za na-gle promjene društvenih i ekonomskih okolnosti. Ona nije duga, ali je jako dinamična i aktuelna na evropskom kontinentu. Konstitutivna konferenci-ja pokretača ovog procesa održana je u Bolonji 19. juna 1999. godine. Bio je to skup ministara obrazova-nja dvadeset devet evrop-skih zemalja koje donose Bolonjsku deklaraciju. Ovim skupom se formalno počeo odvijati Bolonjski proces u narednoj dekadi (2000-2010). Svjesni činje-nice da se to neće razvijati ni lahko ni brzo, odlučili su se sastajati svake dvije godine i usmjeravati ra-zvoj procesa.

Osnovni principi na koji-ma počiva Bolonjska de-klaracija mogu se prikazati u šest cjelina:

Uspostavljanje sistema lahko prepoznatljivih i uporednih stepena, sa uvođenjem Dodatka di-plome (Diploma Supple-ment) u svrhu povećanja zapošljivosti u Evropi i otvaranja sistema konku-rentnosti unutar visokog obrazovanja.

Novi sistem se zasniva na dva ciklusa – osnovnim i poslijediplomskim studi-jima, s tim da drugi može upisati samo svršenik pr-vog ciklusa. Prvi ciklus može trajati četiri godine (180 ili 240 ECTS) i mora omogućiti svršeniku da se poslije njega zaposli. Dru-gi ciklus obično ima status magistra i prilagođen je evropskom sistemu zapo-šljavanja i daljeg napredo-

vanja.

Uvodi se sistem ECTS (Eu-ropean Credit Transfer System/Evropski sistem prijenosa bodova) koji se zasniva na realnom stu-dentskom opterećenju i omogućava studentsku mobilnost.

Kroz mobilnost se pokreće inicijativa da se studenti uključe u nastavu i obuku i da te pogodnosti koriste na drugim univerzitetima u inostranstvu, ali da se isto-vremeno nastavnicima i administrativnom osoblju priznaje vrijeme provede-no u nastavi i istraživanju na drugim univerzitetima.

Posebno se podstiče evrop-ska saradnja u ostvariva-nju kvaliteta s ciljem stva-ranja uporednih kvaliteta svakog visokoobrazovnog oblika.

Razvija se evropska di-menzija u visokom škol-stvu, posebno u programi-ma studija.

Upravo na Prvoj konfe-renciji o praćenju stanja, koja je održana dvije go-dine poslije potpisivanja Bolosnjske deklaracije, u Pragu 2001. godine, sasta-li su se ministri trideset tri zemlje, potvrdili stavove s prve konferencije i u čuve-nom Praškom kominikeu donijeli sljedeće jasno de-finirane pravce razvijanja procesa:

Potvrdili su predanost ci-ljevima Bolonjske deklara-cije.

Izrazili su zahvalnost za aktivno učešće Evropske asocijacije univerziteta (EUA) i Asocijacije stu-dentskih unija u Evropi (ESIB) u ovom procesu.

Konstantirali su postoja-

nje konstruktivne pomoći Evropske komisije.

Razgovarali su o procesu koji slijedi o postizanju različitih ciljeva Bolonjske deklaracije, te istakli zna-čaj cjeloživotnog obrazo-vanja.

Ukazali su na potrebu veće uključenosti studenata u reformske tokove.

Istakli su da je konačan cilj podizanja konkurentnosti i atraktivnosti evropskog područja visokog obrazo-vanja naspram drugih di-jelova svijeta.

Sljedeća konferencija o vi-sokom obrazovanju odr-žana je u Berlinu u 2003. godini. Tada su postavlje-ni novi prioriteti u razvoju reformskog procesa. Na prvom mjestu, to je bilo osiguranje kvaliteta, zatim dvociklični sistem studira-nja i priznavanje diploma i perioda/trajanja studija. Posebno je naglašeno for-miranje trećeg ciklusa, od-nosno doktorksih studija. Već od ove konferencije počinju se razvijati insti-tucije koje će pratiti ostva-rivanje procesa. Za nas je posebno značajna ova konferencija, jer se Srbija na njoj zvanično uključila u Bolonjski proces.

Dvije godine kasnije, u norveškom gradu Berge-nu, u maju 2005. godine, ministri, razvijajući por-ces, usvajaju novi instru-ment forme: Sveobuhvatni okvir kvalifikacija u evrop-skom području visokog obrazovanja. Ova konfe-rencija je potvrdila da se proces reformi i dalje širi na evropskom prostoru, sa sve većim utjecajem na različite obrazovne siste-me. Na istoj konferenciji se posebno apostrofira značaj

naučnoistraživačkog rada i socijalna dimenzija Bo-lonjskog procesa.

Naredna konferencija je održana 2007. godine u Londonu i predstavlja učvršćenje kontinuiteta procesa reforme. Jedna od tema bio je napredak u sprovođenju Bolonjskog procesa. Prema prezenti-ranim podacima, vidio se značajan napredak u po-stizanju ciljeva zacrtanih u Bergenu. Na nivou svih 46 zemalja, najveći je napre-dak ostvaren na području učestvovanja studenata u osiguranju kvaliteta ob-razovanja, implementa-cije dvocikličnih studija i priznavanja diploma. No, pored dobrog napretka, istaknuto je kako treba uložiti dodatne napore na području međunarodne saradnje, osiguranju kva-liteta, uvođenju nacional-nih okvira kvalifikacija i zapošljivosti po završetku osnovnih ili stučnih studi-ja.

Na isteku prve dvije deka-de (28/29. 4.2009. godine), ministri se ponovo sastaju u belgijskim gradovima Leuvenu i Louvian-la-Neuveu, gdje je održana konferencija evropskih ministara odgovornih za visoko obrazovanje.[1] Značaj ove konferencije jeste najava produžetka porcesa u narednoj dekadi, odnosno u periodu 2010-2020. godine. Za razliku od 1999. godine, kada je na konferenciji prisustvovalo 29 ministara, u Luvenu je već bilo 46 ministara nad-ležnih za visoko obrazova-nje i šefova delegacija ze-malja potpisnica Bolonjske deklaracije, te više od dvije stotine predstavnika mini-starstava obrazovanja, rek-tora, univerzitetskih profe-

KATEDRA

Historija Bolonjskog procesa/ Očekivanja od Bolonje/ Šta misle studenti

PREDNOSTI I NEDOSTACI BOLONJSKOG PROCESA

prof. d

r. Mev

lud D

UDIĆ

46

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

47

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

KATEDRA

sora i studenata.[2]

Bolonjski proces je gradnja jednog novog otvorenog stepenastog sistema viso-kog obrazovanja, čije se osnovne karakteristike tek mogu oformiti u potpuno-sti kada se sistem kvalite-ta i kvantitativni obuhvat usaglase s ostalim elemen-tima visokog obrazovanja. Prije svega, sa elementima upravljanja i finansiranja, kako ukupnog sistema tako i pojedinih institucija i indi-vidua. Zato posljednje kon-ferencije ukazuju da prila-gođavanje evropskoj suštini odmiče ovaj proces od puke kopije nekih izvanevrop-skih naučnih sistema.

U ovom trenutku, u Srbiji studira oko 200.000 stude-nata. No, čini se da većina nije dovoljno informirana, to jest upoznata s Bolonj-skim procesom. Šta studen-ti očekuju od Bolonje?

Prije svega, ravnopravno učešće u sprovođenju re-forme visokog obrazovanja kroz sistem ocjenjivanja profesora i fakulteta, te kroz pravo učešća u radu vijeća odsjeka, fakultetskih vijeća i senata univerziteta u puno većem broju nego do sada. Jedna od zanimljivosti koje donosi Bolonja jeste i mo-bilnost na evropskom trži-štu znanja i rada. No, iako je Srbija aktivno krenula u proces, postoji još mnogo stvari koje čekaju pravilnu realizaciju. Neki od pri-mjera su uvođenje sistema upravljanja kvalitetom koji ima za posljedicu promjene nastavnih metoda i partner-ski odnos profesora i stude-nata.

Bolonjski proces ima dvije prednosti:

Postavlja odnose u visokom obrazovanju tako da se stu-denti stavljaju u središte obrazovnog procesa;

Dobar je izgovor da se uklone nedostaci visokog obrazovanja i unese malo živosti u obrazovni sistem, da se poveća horizontalna mobilnost studenata i ujed-načavanje obrazovnih pro-

grama.

Najozbiljniji problemi su:

nedostatak odgovarajućeg prostora za održavanje na-stave;

nedovoljan broj nastavnika;

prevelik broj studenata u odnosu na broj nastavnika i uvjete studiranja (prostor, oprema);

nedovoljno razvijen stu-dentski standard;

neracionalnost u koririšće-nju ljudskih, finansijskih i infrastrukturnih resursa.

Pojedini studenti Univerzi-teta u Novom Pazaru vide samo pozitivne činjenice u odnosu na prošli sistem. Pri-mjer toga je uvođenje prak-tičnog rada u malim grupa-ma, zahvaljujući kojima se profesori mogu dovoljno posvetiti svakom studentu. Neposredan je odnos sa na-stavnicima koji nisu nedo-dirljivi autoriteti već sarad-nici i kolege. Posebno ističu pozitivnu stranu što više neće biti vječitih studenata, jer su rokovi i pravila za da-vanje određenih predmeta jasno definirani. Prednosti

su i te što je plan studiranja jednak onom u Evropi, bar tako kažu, pa će to pomoći pri zapošljavanju.

Naravno, nove tehnologije i uspon ekonomije znanja mijenjaju odnose prema obrazovanju i novim obli-cima posla. Te tendencije se moraju ogledati kroz nastavni proces, tako da se tradicionalno shvaćanje univerziteta u samom obli-ku slušanja nastave i preda-vanja stalno promenio, jer su studenti postali aktivni sudionici na svim oblicima nastave.

Ima i onih koji nisu zado-voljni rasporedom preda-vanja. Bune se jer gotovo po cijli dan provode na fakulte-tima i polažu kolokvije isto-vremeno sa predavanjima. To je otežavajuća okolnost, jer nemaju dovoljno vreme-na da se pripreme za ispite. Međutim, ovakve okolnosti stvaraju studenta koji po-stiže kompetencije upravo kroz stalni rad na univerzi-tetu.

Svaki sistem ima predno-sti i nedostatke. Bolonjski proces ne treba shvatiti kao kruti birokratski sistem, već

kao proces unaprjeđenja nastave na univerzitetima. Ponekad se čini da fakulteti sami ne znaju kako sprove-sti Bolonjski proces i ostav-ljaju studente nesigurnima zbog mijenjanja uvjeta. Zato studente ne bi trebalo treti-rati kao „ukras“ na svom fakultetu, već studirati ak-tivno i učestvovati u pro-mjenama.

Šta će nam donijeti Bolo-nja, vrijeme će pokazati. Iako je ona neminovnost, univerziteti u Srbiji, uglav-nom, nespremno dočekuju promjene koje ona donosi. Svakako da se crta pomje-ra, tako da osnovne studije (bachelor) i ono što nude su na nivou nekadašnje sred-nje škole. Srbija je požurila s primjenom Bolonje, jer se kuća gradi od temelja a ne od krova.˝

Endnote:1. U Luvenu se donosi Komi-nike koji se odnosi na narednu dekadu razvoja ovog procesa s jasnom vizijom da će upravo do 2020. godine nastaviti ciljevi koji su postavljeni Bolonjskom deklaracijom2. M. Šećibović, R. Šećibović, P. Stojanović, Vodič kroz Bolonjski proces, Beoštampa, Beograd 2009.

POPULARNOST INTERNACIONALNOG UNIVERZITETASandžak PRESS je sproveo istraživanje o popularnosti dva novopazarska univerzi-teta

Osnivanje Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru uzrociralo i osnivanje Dr-žavnog univerziteta u Novom Pazaru na inicijativu i zalaganje Sulejmana Ugljanina u vladi Vojislava Koštunice. Pitali smo građane Sandžaka:

Koji je univerzitet bolji?

Rezultat je sljedeći:

Iz ove ankete možemo izvući sljedeće zaključke:

Internacionalni univerzi-tet je duplo popularniji od Državnog univerziteta.

I Državni univerzitet po-sjeduje visoku dozu popularnosti u narodu.

Nedavanje akreditacije Internacionalnom univerzitetu može biti značajan faktor desta-bilizacije na ovom prostoru.

UREDNIŠTVO SANDŽAK PRESS-A

ODGONETALJKE

Nermin VUČE

LJ

48

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

U jednim beograd-skim dnevnim no-vinama objavljena

je statistika o kupovnoj moći u Srbiji u poređenju s Njemačkom. Istraživački tekst Prosečan Srbin mora da radi 15 minuta da kupi bocu piva počinje rečenicom: „Prosečan zaposleni gra-đanin Srbije mora da radi 15 minuta da bi zaradio za jednu bocu domaćeg piva u prodavnici.“ Već u tre-ćoj rečenici saznajemo da „Srbi daleko zaostaju za Nemcima, koji, da bi kupi-li bocu piva u prodavnici, moraju da rade tek tri mi-nuta.“ Statistički podaci o kupovnoj moći „prosječ-nog zaposlenog u Srbiji“ ilustrirani su i grafikonom koji pokazuje koliko minuta Srbin treba da radi za – i sli-jedi popis artikala i usluga: litar benzina, dnevne novi-ne, jedan SMS, par cipela, itd.

Nije bitno u kojim dnev-nim novinama je objav-ljeno istraživanje. Mož-da je važnije kada je ono sprovedeno, s obzirom da je kupovna nemoć sve izraženija, ali ne samo za prosječnog Srbina! Nai-me, godinama već, u svim

dnevnim novinama i na svim televizijskim kana-lima s nacionalnom fre-kvencijom, objavljuju se istraživanja o kvalitetu života i kupovnoj moći stanovništva, i pritom se uvijek, u svakom od sta-tističkih izvještaja, koriste sintagme prosječan Srbin i prosječan građanin Srbije naizmjenično, kao sino-nimi. I dok, nažalost, ne samo prosječan Srbin već i oni natprosječni ne vide u takvoj jezičko-društve-noj praksi ništa drugo do semantičke dublete, ostali prosječni građani Srbi-je, dakle ne-Srbi, u takvoj lingvističkoj neprecizno-sti prepoznaju političku nekorektnost i društveno izopćavanje.

Nisu svi građani Srbije Srbi, kao što ni svi Srbi nisu građani Srbije. U tom smislu je nepodesno i ne-umjesno koristiti pojam prosječan Srbin u smislu prosječnog građanina Repu-blike Srbije, osim ukoliko se u nekom konkretnom slučaju zaista ne misli na pripadnika najbrojnijeg et-niciteta. A kako se, uglav-nom, misli na cjelokupno stanovništvo kada se go-vori o kupovnoj (ne)moći prosječnog Srbina, izgovo-ri kako se pod tim podra-zumijeva građanin Srbije samo je nipodaštavanje više. Jer, nije to samo jezič-ko pitanje koje, eto, i mene kao filologa profesionalno zaokuplja, već je to dubo-ki društveni problem koji se frustrirajuće odražava na građane Srbije koji nisu Srbi.

Od statističkih podataka o životnoj svakodnevici pro-sječnog Srbina, preko po-gleda na jadno stanje srp-skih puteva, uprkos silnim izmaštanim drumskim

koridorima, dolazimo do zasjedanja srpske skupštine, saopćenja srpske vlade, te reagiranja srpske javnosti. U najbližem rodbinskom i radnom okruženju, sva-kodnevno nailazim na negodovanja da Narodna skupština nije samo srpska, da predsjednik Republike ne zastupa samo Srbe, da javnost ne čine samo Srbi, te je stoga i semantički re-striktivno i politički neko-rektno u tim slučajevima koristiti pridjev srpski. Suština je u sljedećem: naziv Srbin nema, u se-mantičkom smislu, admi-nistrativno-teritorijalno ni državno-nacionalno značenje, kao što je to, na primjer, naziv Francuz, te se u tom značenju epitet srpski ne bi ni mogao ko-ristiti.

Termin nacionalnost u velikim evropskim je-zicima znači državljan-stvo. Tako biti Francuz pravno-administrativno i socio-politički znači imati francusko državljanstvo, posjedovati francuski pa-soš. S druge strane, biti državljanin Republike Sr-bije ne znači neminovno biti Srbin. Razlika potječe otuda što su veliki evrop-ski narodi u XVIII i XIX vijeku izgradili države kao teritorijalno-administra-tivno-nacionalna društva građanske orijentacije, prevazilazeći regionalno-etničke zasebnosti. Zato danas, 222 godine poslije Francuske revolucije, ima i Francuza crnaca, i francu-skih muslimana, i sve njih društveno-politička i prav-no-administrativna regu-lativa naziva Francuzima. Srbi ne samo da nisu stvo-rili nacionalno građansko društvo, u evropejskom smislu nacionalnog kao državnog i nacionalnosti

kao državljanstva, nego se, čak, i na početku XXI vije-ka nalaze, državno-stra-teški i kulturno-ideološki, u krizi identiteta. Otuda kao posljedicu takvog sta-nja imamo doživljaj većin-skog srpsko-hrišćanskog etniciteta kao nacionalnog. Međutim, takav nacion ili

u o p -će ne podrazu-mijeva ma-njinske etni-citete (kao što je mađarski u Vojvo-dini), ili ih prećutno uz-gredno inkorporira u svoje nacionalno biće (kao Boš-njake u Sandžaku na koje, u benignom smislu, gleda kao na Srbe muslimanske vjere koji još uvijek odbi-jaju priznati da su njihovi preci prodali hrišćansku vjeru za večeru, a u nega-tivnoj emotivnoj percep-ciji ih smatra potomcima

Nisu svi građani Srbije Srbi, kao što ni svi Srbi nisu građani Srbije. U tom smislu je nepodesno i neumjesno koristiti pojam prosječan Srbin u smislu prosječnog građanina Republike Srbije, osim ukoliko se u nekom konkretnom slučaju

zaista ne misli na pripadnika najbrojnijeg etniciteta.

SRBI I OSTALI SRBIJANCI

NIJEsrpska državasrpski režimsrpska vladasrpska skupštinasrpski ministarsrpska policijasrpska vojskasrpsko školstvosrpski medijisrpska televizija srpsko zdravstvosrpska ekonomijasrpski putevisrpska poštasrpske šume

srpske rijekesrpska reprezentacija

srpski sportistsrpska manekenka

srpski pjevačsrpski film

U Vukovom Rječniku (1818.) stoji: Srbijanac - čovjek iz Srbije; srbijanski - koji je iz Srbije.

ODGONETALJKE

49

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

otomanskih Turaka zulu-mćara zbog čega onda oni predstavljaju političko-te-ritorijalnu prijetnju), ili ih emotivno-politički doživ-ljava kao državne neprija-telje (Albanci u Preševskoj dolini), ili kao demografsku prijetnju (Albanci na Koso-vu).

Da li to, onda, znači da nema semantički valjanog, društveno prihvatljivog i politički korektnog termina kojim bi se imenovao držav-ljanin Srbije a da je taj pojam izveden iz samog imena je-dinstvene teritorije, koja je i sama dobila ime po većin-

s k o m narodu,

kao što se, na primjer, i

građanin Fran-cuske naziva Fran-

cuzem? Ne samo da postoji takav termin, nego

je on ustaljen u jezičko-društvenoj i političko-me-dijskoj praksi, ali ne u Srbiji nego u Crnoj Gori, Hrvat-skoj i Bosni i Hercegovini. Dok crnogorski, hrvatski i bosanski govori koriste riječ srbijanski da označe državno-administrativni i političko-društveni prostor

Srbije, taj termin je posve izopćen iz današnje socio-lingvističke i etno-emotiv-ne prakse srpskog jezika.

Zašto je to tako? Pitanje sam postavio Ivanu Klaj-nu, vrsnom lingvisti, uz-gredno i nezvanično, kada sam ga 2008. godine sreo na Filološkom fakultetu u Beogradu. Srpski filolog mi je objasnio da je izlišno u konstrukcijama srpski pred-sjednik, srpska vlada i srpska skupština zamjeniti srpski pridjevom srbijanski, zato što je oblik srbijanski izve-den iz imena države, tj. od imenice Srbija, a ne od na-ziva naroda, kakvo je pravilo; inače bi se, analogno pojmu srbijanski, mogao izvesti i pridjev hr-vaćanski, što uopće nije slučaj. Izne-nadilo me je to što profesor Klajn ima socio-politički i psiho-lingvistički doživljaj da hr-vatski i crnogor-ski mediji koriste pridjev srbijanski u podrugljivom smi-slu. Uvaženi eru-dita me je ljubazno uputio da potražim radove koje je o spomenutoj jezičkoj problematici obja-vio Egon Fekete.

Nekadašnji novosadski profesor, Egon Fekete, još je prije tri i po decenije obja-vio rad „Semantičke razli-ke i upotrebne vrednosti prideva srpski i srbijanski“ (Naš jezik, XXIII/5, Beo-grad, str. 199-209). Njegovi noviji napisi na ovu temu, a lakše dostupni široj čita-lačkoj publici, jesu „Srpska vlada ili Vlada Srbije“ u Je-zičkim doumicama – novijim i starijim (Beograd, 2005, str. 262-264) i „Srpski ili srbi-janski“ u Jezičkim doumica-ma – knjizi drugoj (Beograd, 2008, str. 97-98). Pozivajući se na Rečnik Matice srpske, koji pridjev srpski defini-ra sa koji se odnosi na Srbe i Srbiju, koji pripada Srbi-ma, koji je u vezi sa Srbima, Egon Fekete objašnjava da se takvim određenjima po-krivaju dva elementa; prvi

je nacionalno-etnički: biti Srbin i pripadati srpskom, a drugi je teritorijalno-poli-tički: (porijeklom) iz Srbije. Profesor Fekete uviđa da je takva semantička binarnost pridjeva srpski nedovoljno semantički određena: može se misliti na Srbe iz Srbije ili na Srbe uopće, a ne samo na one iz Srbije. Iako u Vuko-vom Rječniku piše da Srbi-janac znači čovjek iz Srbije, a srbijanski znači koji je iz Sr-bije, Egon Fekete odbacuje ovu jezičku novotariju iz XIX veka, smatrajući da je ona danas historijski preva-ziđena, time i jezički arhaič-na, budući da je Vojvodina

u XIX vijeku bila u sastavu Austrougarske, i Srbijanci-ma su nazivani Srbi u on-dašnjoj Srbiji koja nije obu-hvaćala Vojvodinu. „Kako je teritorijalna podjela Srba danas neaktuelna,“ – za-ključuje Fekete – „srbijanski i Srbijanac su retko u upo-trebi, a preovlađuje pridev srpski, osobito s političko-te-ritorijalnom konotacijom.“ Etnocentrični profesor se nije zanimao za to kako da politički-teritorijalno klasi-ficira današnje srbijanske Mađare, Bošnjake i Alban-ce. Jednako kao što o tome ne mari ni važeći Ustav „države srpskog naroda“, u kojem se drugi Srbijanci spominju tek eufemistički bezlično kroz sintagmu i svi građani koji u njoj žive. Me-đutim, definirati Srbiju kao državu srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive znači balansirati na dvojnom po-litičkom konceptu: srpsko-svetosavskom i laičko-de-

mokratskom.

Srbi u austrougarskoj Voj-vodini XIX vijeka nazivali su Srbijancima ljude u Kne-ževini Srbiji (1815-1882), tj. u Kraljevini Srbiji (1882-1918), ali sami se nisu na-zivali Srbijancima, što je razumljivo, budući da ad-ministrativno-politički nisu ni pripadali Srbiji, kojoj je Vojvodina priključena tek 1918. godine. Isto tako, ni Sandžak nije bio srbijanski, već dio Bosanskog paša-luka, a od 1878. u sastavu Austro-Ugarske, da bi ga, poslije Balkanskih ratova, zaposele i među sobom po-

dijelile Kraljevina Srbija i Kraljevina Crna Gora. Me-đutim, ako se i danas u Re-publici Srbiji vojvođanski Srbi ne osjećaju (dovoljno) Srbijancima, to može biti posljedica nadmenog poli-tičkog i ekonomskog tutor-stva Beograda nad Vojvodi-nom. Što se tiče Bošnjaka u Novopazarskom Sandžaku, političke li ironije, njima je tek uskraćeno da budu Sr-bijanci!

Umjesto da se u srbijanstvu vidi politička snaga i de-mokratska dobit za drža-vu Srbiju, međ’ Srbljem se širi srbijanofobija. Zato se jedan zabrinuti čitalac Po-litike pribojava da „neprija-telji srpskog naroda svesno upotrebljavaju reči Srbijanci i srbijanski s namerom da se Srbija svede u granice, tzv., beogradskog pašaluka“. Zašto prosječni Srbi, kakav je ovdje neimenovani čita-lac Politike, zatim srbijanski

Srbijasrbijanski režim

srbijanska vladasrbijanska skupština

srbijanski ministarsrbijanska policija

srbijanska vojskasrbijansko školstvo

srbijanski medijisrbijanska televizija

srbijansko zdravstvosrbijanska ekonomija

srbijanski putevisrbijanska poštasrbijanske šume

srbijanske rijekesrbijanska reprezentacija

srbijanski sportistsrbijanska manekenka

srbijanski pjevačsrbijanski film

NEGO “Termin nacionalnost u velikim evropskim jezi-cima znači državljanstvo. Tako biti Francuz prav-no-administrativno i socio-politički znači imati francusko državljanstvo, posjedovati francuski pasoš. S druge strane, biti državljanin Republi-ke Srbije ne znači neminovno biti Srbin. Razli-ka potječe otuda što su veliki evropski narodi u XVIII i XIX vijeku izgradili države kao teritorijal-no-administrativno-nacionalna društva građan-ske orijentacije, prevazilazeći regionalno-etnič-

ke zasebnosti.”

50

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

ODGONETALJKE

političari i dio srpske kul-turne elite odbijaju da Srbi-ju vide u njenim stvarnim političko-administrativnim granicama, tj. kao teritoriju koja, uz centralnu Srbiju, uključuje Vojvodinu, San-džak i Preševsku dolinu? Može biti zato što se još uvijek vuku repovi roman-tičarsko-nacionalnih zanosa o srpskim zemljama, za koji-ma se lirski uzdiše i u po-emi Bože pravde, zvaničnoj srbijanskoj himni, u kojoj se, radi zadobijanja blagoslova za viševjekovni etno-mit, zaziva i sam Bog, iako je Sr-bija ustavno definirana kao svjetovna država.

Prema tome, opasnost da se državno-teritorijalni korpus svede, rečeno sada već kla-sičnom metaforom, na beo-gradski pašaluk, vreba u sa-mom Beogradu, a ne dolazi odnekud spolja. Upotrje-bljavajući precizan termin srbijanski, kojim se terito-rijalno i administrativno označava ono što je u vezi s Republikom Srbijom, crno-gorski, hrvatski i bosansko-hercegovački mediji otkla-njaju zabunu: da li je nešto srpsko u smislu da obuhvaća Srbe uopće, ne samo srbijan-ske nego i crnogorske i bo-sansko-hercegovačke Srbe, kao i one koji žive u Hrvat-skoj, ili se govori o nečemu što je srbijansko, tj. u vezi s građanima Republike Srbi-je. S druge strane, izbjega-vajući taj termin, srbijanski mediji i politički zvaničnici kao da nastoje podgrijavati strahove dojučerašnje jugo-slovske sabraće, a sadašnjih inostranih susjeda, o veli-kosrpskom nacionalnom projektu. Ono što je jedni-ma sladak san, drugima je noćna mora. Uvijek je tako sa susjedima u zavadi.

Da ipak i u Srbiji postoje Srbi koji shvaćaju politički značaj ovog pitanja i nazi-ru pozitivno rješenje koje bi bilo od opće demokratske

koristi, svjedoči Tanjugo-va tribina Četvrkom u šest, na kojoj su, 2007. godine, beogradski sociolozi Milo-van Mitrović i Jovo Bakić zaključili da bi se „srbijan-stvo moglo postaviti kao politički projekt”, ako se ima u vidu da je Srbija kroz historiju bila država svih svojih građana. Nažalost, to se neće ostvariti sve dok je Srbija država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, a ne država Srbijanaca, među kojima opet ima najviše Srba, po kojima je, uosta-lom, i izvedeno ime države, iz čijeg je imena izvedena leksička odrednica za na-cionalnost u savremenom smislu te riječi, tj. kao dr-žavljanstvo. Međutim, čini se da to nije dovoljno uteš-no za one koji ne bi da se odreknu srbovanja, kojima je mrska pomisao na srbijan-stvo kao društveno-politički korpus koji podrazumijeva sve državljane. Dobar pri-mjer nudi Radio-televizija Srbije. U glavnoj informa-tivnoj emisiji, Dnevnik 2 ( 7. II 2011), novinar Vladimir Jelić je, među udarne vesti, pročitao i sljedeću: „Do kra-ja godine znaće se koliko je Srba na Balkanu: na proleće – popisi u regionu, na jesen – u Srbiji.“ Umjesto da se bavi popisom stanovništva vlastite države, nacionalna televizija se ponaša kao da je Javni medijski servis ne-beske Srbije.

Po pitanju opozitnosti srp-stvo – srbijanstvo, brojni su forumi na internetu na ko-jima se vode vatrene socio-lingvističke i nacionalistič-ko-psovačke polemike: za jedne je Srbijanac pogrdan naziv kojim neprijatelji srp-stva imenuju Srbe u Srbiji; za druge su Srbijanci samo Srbi u Srbiji, a ne i srbijanski ne-Srbi; treći su rekstriktiv-niji i Srbijance svode na Srbe iz, tzv., centralne Srbije; tek avangardna manjina foru-maša Srbijance definira kao

državljane Srbije.

Koliko pitanje upotrebe ri-ječi Srbijanac može dovesti do ozbiljnih verbalnih su-koba u mikro-društvenim krugovima, o tome jedan forumaš, s registriranim ko-risničkim imenom vuk, kaže sljedeće: „U raspravama sa nekim ljudima iz mog sa-dašnjeg okruženja oko ove reči dolazilo je čak i do sva-đa, koje su mi ostale u ne-milom sećanju, jer ni na kraj pameti mi nije bilo da neko-ga uvredim nazivajući ga Srbijancem, a sam pokušaj da objasnim razliku između pojmova Srbin i Srbijanac je bio ravan objavi rata.“ Koli-ko je to emotivno zapažljivo pitanje najbolje ilustrira re-akcija jednog drugog foru-maša, Srbina u Srbiji koji, na uvredu što je nazvan Sr-bijancem, uzvraća forumašu koji se predstavlja kao Sr-bin iz Crne Gore: „Ako si ti Srbin, onda sam ja, kako to kažes, Srbijanac. Je l’ te to Stipe, počasni građanin Podgorice, naučio, pošto je to njegov rečnik? Mi nismo Srbijanci (k’o Indijanci), već kratko i jasno – Srbi. Ako si doš’o na srpske strane, ne predstavljaj se lažno da si Srbin i ne zavađaj! DRINA ne razdvaja, već SPAJA!” Identitet tobožnjeg crnogor-skog Srbina, koji je svojim diskursom iznervirao srbi-janskog Srbina, raskrinkava pronicljiva forumašica maja: „Braćo, nije on naš Srbin iz Crne Gore, on je ustašoidni Montenegrin.“ Što se tiče paralele između Srbijanaca i Indijanaca, na nju je još prije deset godina ukazao Ivan Klajn (Srbijanci kao In-dijanci, NIN, Beograd, 6. IX 2001). Maloprije spomenuti forumaš vuk imao bi na to lucidan odgovor: „Francuz će biti Francuzijanac kad Francuska bude Francuzi-ja.“ Prema tome, kao što u Francuskoj žive Francuzi, tako, ipak, i u Srbiji žive Sr-bijanci.

Ne znam kako stvari stoje u Hrvaćana. Jedna forumašica smatra da i Hrvatima treba neki sveobuhvatni nacio-nalno-državni pojam kakav Srbi već imaju u svojoj dr-žavi, a to je termin Srbijanac. Iako sam i sâm filolog, do-duše skroman i nedovoljno naučno afirmiran, analize i zaključke izvodim, prije svega, iz društveno-politič-ke zbilje koja me pritiska kao građanina Srbije koji nije Srbin, a osjeća se izop-ćenim kada se, u državno-teritorijalnom smislu, ko-risti pridjev srpski umjesto srbijanski. Uvaženi profesor Klajn me je, na kraju našeg kratkog razgovora u holu Filološkog fakulteta u Beo-gradu, ohrabrio rekavši da mi niko ne može uskratiti pravo da koristim pojmove srbijanski i Srbijanac ako to želim. Kako se ova proble-matika ipak ne svodi samo na lično-emotivni doživljaj, nego je i u biti samog druš-tveno-političkog koncep-ta Republike Srbije, u tom smislu privatna jezička slo-boda ne znači mnogo, čak i ako se manifestira kao usta-ljeni regionalni žargon.

Prema tome, „čitaj kao što je napisano“ u Vukovom Rječni-ku: Srbijanac – čovjek iz Srbije, srbijanski – koji je iz Srbije. Ta definicija se odnosila na gra-nice ondašnje Srbije, i treba je primjeniti i na granice današ-nje Srbije, ako je politički esta-blišment uopće upućen u to gdje su administrativne međe Srbije u XXI vijeku. Zato, kako mudro napisa forumaš pod šifrom maduixa: „Danas tu reč [Srbijanac] možemo ko-ristiti i za sve pripadnike dru-gih naroda koji žive u Srbiji.“ Ponekad su prosječni građani Srbije razboritiji i od samih stručnjaka.

SLOBODNI MEDIJI U SANDŽAKU

51

revij

a SA

NDŽA

K |

1. m

art 2

011.

| b

r. 15

0 |

Sand

zakP

RESS

.net

ODGONETALJKE

HOD ILI JODOd Dubrovnika do Pazara bila carska džada. Od Dohodišta se dohodilo u Pazar, pa se preko Hotkova zamicalo k Stambolu. Od Dohodišta vremenom po-stalo Dohodiće, pa Dohoviće.Bio na putu neki nekadar put-nik. Kad se primio uz Dohoviće, presekle mu se noge, pa slovo H iz DoHoviće zamijemi sa J. Okrenu putnik J naopako i dobi mačugu. Kad iziđe na ravan, reče da se ovo mjesto sad zove DoJeviće.Vremenom Bošnjaci počeše da se poštapaju, pa svi uzeše J umjesto H. Sad svi jodimo kad se uspinjemo, pogotovo na po-ložaj, a vala i nizbrdicom jadi-mo.

CRNI BUNARIS Karađorđevom vojskom kod Bunara pobio se Karajusuf. Po-slije bojeva sa bunara vodu zahvatali Bošnjaci, pa Bunari postadoše Karajuki-ća Bunari. Prije neku godinu predsjednik opštine Sjenica reče

da gradi nešto u K. Bunarima. Brzo se postavi novi natpis K Bunari. Predsjednik utopi Kara-jusufa u bunar. Pitaju što mu ne udavi K. E, to K čeka arađorđa. Ljudi, hajde da mi hitno izvadi-mo arajuku?

-ĆE -ĆIKad je prošla velika džada kroz Ribariće, trebalo je napisat na-ziv mesta na ulazu.Pozvali su putari nastavnika ge-ografije da se konsultuju kako treba da se napiše natpis. Na-stavnik otvori mape i reče da se napiše Ribarići. Tako im ćitab reko, tako ljudi napisali. Okolo mjesne zajedni-ce Ribariće su sela Veseniće, Po-piće, Eleskoviće, Jeliće, Jezgro-viće. Jezgrovčani okrenuše na maskaru i rekoša Ribarićanima da su se podgospodili, da su se vazda držali na bobak, te da se sada rufetu s imenom.Naše mjesto poraslo za u mapu, imamo desetinu prodavnica, motel, osmoljetku, ambulantu, kafane, a vi, prostit ćete, auto-bus razminjuje jer nemate obič-

nu stanicu, a kamoli stanicu mi-licije. Kad sve ovo bidete imali, pa ve upišu u mapu, dobit ćete i tablu.Odmah su znavaoci odredili etimon Ribarići:- Stanoništvo ovoga kraja bavilo se ribarenjem, bili su to sitni ri-bari, objasni geograf djeci. Napomenu da je zamalo ime napisano pogrešno. - Da su pitali mještane, ispao bi cirkuz od imena. Zamislite da Novosađanin pogleda mapu, vidi u mapi Ribarići, a na tabli Ribariće. Bruka za sve, pogoto-vo za mene gerografa. Pitat ću vas o ribarčićima.Koliko ja tuvim, niko nije spre-mio zimnicu od pliski, nit je po-stojala riblja tezga, niti sam čuo da neko prodaje ribu iz Ibra. A svi, i bez nauke, znamo da Ri-bariće ima cijelu ribu u imenu.Lani gledam na RTS emisiju o crkvama. Na vrh Popića, na sti-jeni imenim Đurđevica, novinar reče da su Popići imali crkvu na Đurđevici. Popiće posta Popići (deminutiv od popići, mali po-povi). Sad imamo dva mjesta

na –ći: Ribarići i Popići. Popi-ćima, doduše, fali samo tabla sa imenom mjesta.Mislim da su sada na redu Jelići, pardon, Jeliće.

V, J, H Domaćica kuva pasulj. Čudim se kako more da kuva u kuvnji. Domaćica kuva u kujnji. Kad bi kuja kujala, bila bi joj potrebna kujnja, a i kujar. Prava domaci-ca u kuhinji kuha.

UPUTPovedoh dijete u Dispanzer. Uljegoh k doktorki.-Šta je maloj?-Fisnulo je uho.-Mislite zabolelo je uvo.-Jeste, pa velju da mi date uput za uvnog ljekara.-Za ušnog lekara. Baš za toga što uvad liječi.

KULTURA ČITANJARadmilo Di-mitrijević, is-

taknuti srpski teoretičar knji-

ževnosti, svoju Teoriju pismenosti

počinje konstatacijom: “Za dobru pismenost postoje tri uslova: 1. čitati, 2. čitati i 3. čitati.”

Dakle, ako želimo ovladati jezikom, izražaajno i potpu-no iskazati sve svoje misli, postati intelektualci u pra-vom smislu te reči, ljudi od kojih se ima šta naučiti, koje će drugi sa zadovoljstvom slušati – moramo što više čitati, to je jedini put ka ra-zumijevanju života, vedrijoj budućnosti, spoznaji tradicije i kulturne baštine.

U martu 2010. godine, stu-denti IV godine studija Srpskog/bosanskog jezika i književnosti, sproveli su istraživanje na temu Pri-sutnost imena i djela Avda Međedovića kod Bošnjaka u Sandžaku. U sklopu ovog veoma zanimljivog istrživa-

nja, anketirano je dvadeset 20 ljudi, na teritorijama općina Tutin i Novi Pazar, staro-sne dobi od 16 do 56 godi-na. Uzorak je bio namjeran, a sačinjavali su ga učenici srednjih škola, studenti i pro-laznici različitih zanimanja. Došli smo do rezultata da su samo dva od dvadeset anketiranih čuli za Avda Me-đedovića, ali čak ni oni ne znaju skoro ništa konkretno. Bitno je napomenuti da se Avdo Međedović i njegovo stvaralaštvo proučavaju na svim prestižnim svjetskim univerzitetima, počevši od Harvarda na kojem se i ču-vaju manuskripti prvobitno zapisanih epova. Nažalost, u njegovom rodnom Sandža-ku za njega zna tek neznatan procent ljudi. Kada su San-džaklije ovako nezainteresi-rani za svoje najmarkantni-je stvaraoce i njihova dela, kako će čitati i proučavati djela drugih autora? Kolika je svijest Bošnjaka u pogledu čitanja i upoznavanja vlasti-te tradicije, dovoljno govori i činjenica da je ep prvi put

objavljen 2010. godine u No-vom Pazaru, čak 75 godina poslije prvog zapisivanja i objavljivanja od strane ame-ričkih istraživača. Ako ovako nastavimo, postoji bojazan da izgubimo još što šta. Da-kle, moramo se više truditi, jer se samo znanjem možemo oplemeniti.

Zašto je čitanje značajno?

Zato što je to univerzalna vrednost. Ne možete biti uspješni ni u jednoj discipli-ni ukoliko niste ovladali teh-nikama čitanja. Dakle, nije čitanje relevantno samo za maternji i strane jezike, već za sve što u životu učite. Pa i kada ste na fejsbuku, ili kada šaljete SMS poruke, opet morate znati neka pravila saopćavanja, ne samo pra-vopisna pravila već i načine izražavanja misli, te njihova saopćavanja na najrazumlji-viji način.

Današnje generacije čitaju mnogo manje, što pokazuju

i rezultati skoro svih anketa. Prema PISA testovima, uče-nici iz Srbije su u domenu či-talačke pismenosti u periodu od 2003. do 2006. načinili oz-biljan korak unazad i još više se udaljili od proseka OECD-a. A i zanimljiv je podatak da u Novom Pazaru, gradu od 125 000 stanovnika, ima sve-ga oko 3.000 članova biblio-teke, od čega su 80% učenici osnovnih i srednjih škola, te studenti univerziteta. Što bi trebalo značiti da svega šest stotina Novopazaraca čita radi vlastitih poriva.

Mihajlo Lalić na jednom je-stu kaže: “Svaka prepreka izgleda neprelazna kad su ljudi skloni da se pred njom povuku.” Mi ne smijemo biti ti koji se povlače pred iza-ziovima, za nas ne smijeju postojati prepereke, sve se može pobjediti ZNANJEM. Zato čitajmo, dokažimo ko-liko vrijedimo u skladu s na-rodnom izrekom: Koliko znaš toliko vrijediš.

ŠTA MI TIJEŠ TO Zehnija BULIĆ

Alisa KURTOVIĆ

PONOSNI PEŠTERCI

ČITAJU SANDŽAK

PROMOCIJE SANDŽAKA U SANDŽAKU U DIJASPORI

GRAC

FRANKFURT

BEČ

BERLIN

revija sandŽak 150

Documents