VELEUČILIŠTE U POŽEGIDRUŠTVENI STUDIJSTRUČNI STUDIJ RAČUNOVODSTVO

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA REVIZIJA:

REVIZIJSKA METODA UZORKA:PREGLED I PRIMJENE NA TESTOVE

KONTROLE

MENTOR: STUDENT:Mario Župan, dipl. oec. Barbara Balen, 5483

TEMA - REVIZIJSKA METODA UZORKA: PREGLED I PRIMJENE NA TESTOVE KONTROLE

Definirati:

Objasniti:

1. Uvod

U početcima revizijske struke bilo je uobičajeno da revizor ispituje svu računovodstvenu evidenciju poduzeća u kojem provodi reviziju. S vremenom kako su poduzeća rasla, kako po veličini tako i po složenosti, postalo je neekonomično provoditi ispitivanje cjelokupne računovodstvene evidencije i ostale povezane dokumentacije. Prihvaćena je činjenica da se zaključci o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja poduzeća temelje na ispitivanju samo određenih dijelova poslovnih događaja i dijelova računovodstvene evidencije.

Zbog toga revizori u svojim izvještajima pružaju razumno, a ne apsolutno, uvjerenje u svezi s realnošću i objektivnošću financijskih izvještaja.

Definiranje revizijske metode uzorka

Revizijska metoda uzorka se definira kao primjena revizijskih postupaka koja se odnosi na manje od 100% stavki uključenih u saldo ili skupinu poslovnih događaja, pri tome da su ti revizijski postupci primijenjeni radi vrednovanja nekih značajki tog salda ili skupine. Pri tome potrebno je obavijestiti korisnike financijskih izvještaja da je revizija provedena pomoću metode uzoraka te u dijelu izvještaja revizije koji govori o opsegu revizije treba navesti: „Revizija je provedena na temelju ispitivanja uzorka.“

Kada se revizor koristi metodom uzoraka potrebno je uzeti u obzir i element neizvjesnosti tzv. rizik korištenja uzorka. rizik korištenja uzorka odnosi se na mogućnost da izabrani uzorak nije reprezentativan za skupinu i da će revizor donijeti krivi zaključak o saldu ili skupini zbog pogrešnog uzorka.

Postoji mogućnost da dođe do rizika koji se ne odnosi na korištenje uzorka. Taj rizik proizlazi iz mogućnosti da revizor koristi neprimjerene postupke, ne uspije otkriti nepravilnosti i pogreške u poslovanju poduzeća ili pogrešno protumači rezultate revizije. Moguću neizvjesnost rizika koji se ne odnosi na korištenje uzoraka moguće je kontrolirati primjerenim planiranjem, učinkovitom supervizijom i odgovarajućom obukom revizora.

2. Popis revizijskih dokaza koji nisu utemeljeni na metodi uzorka

Upiti i promatranje često se koriste kao izvori dokaza. Primjerice revizor se koristi upitima i promatranjem kod upoznavanja sa sustavom interne kontrole. Na temelju promatranja se može utvrditi stanje zaliha.

Analitički postupci kao što je usporedba salda prethodne godine sa saldima tekuće godine i usporedba pokazatelja tijekom računovodstvenih razdoblja.

Postupci primijenjeni na svaki element populacije postoje slučajevi kada revizor ispituje cijelu skupinu poslovnih događaja ili saldo npr. Revizor može odlučiti izvršiti reviziju svih potraživanja od kupaca iznad 50.000kn.

Skupine poslovnih događaja ili salda koji nisu testirani revizor može odlučiti da se neke skupine poslovnih događaja ili salda ne treba ispitati jer ne postoji rizik postojanja pogreške.

3. Pogreške tipa I i tipa II

Pogreške tipa I i tipa II su dvije vrste pogrešaka koje revizor može učiniti prilikom donošenja odluke hoće li dokaze utemeljene na uzorku uključiti ili ne kao potporu testu kontrole ili neovisnom testu provedenom na temelju metode uzorka.

Pogreške u svezi s testovima kontrole:- Rizik procjene prevelikog kontrolnog rizika (Tip I) rizik da je razina procjene

kontrolnog rizika na osnovi uzorka veća nego stvarna učinkovitost kontrole.- Rizik procjene premalog kontrolnog rizika (Tip II) rizik da je razina procjene

kontrolnog rizika na osnovi uzorka niža od stvarne učinkovitosti kontrole.

Pogreške u svezi testovima značajnosti:

- Rizik pogrešnog odbacivanja (Tip I) rizik da uzorak podržava zaključak da su evidentirana salda u značajnoj mjeri pogrešno iskazana kada ona to nisu.

- Rizik pogrešnog prihvaćanja (Tip II) rizik da uzorak podržava zaključak da evidentirana salda nisu u značajnoj mjeri pogrešno iskazana kada ona to jesu.

Rizik procjenjivanja prevelikog kontrolnog rizika i rizika pogrešnog odbacivanja vezane su uz učinkovitost revizije. Rizik procjene preniskog kontrolnog rizika i rizik pogrešnog prihvaćanja vezani su za učinkovitost revizije.

4. Nestatistički naspram statističkog pristupa metodi uzorka

Revizijska metoda uzorka može se razmatrati s dva aspekta : nestatističkog i statističkog.Nestatistički aspekt odnosi se na onaj pristup prema kojem revizor razmatra rizik korištenja uzorka u primjeni revizijske metode uzorka bez korištenja statističke teorije za mjerenja tog rizika. Statistički aspekt metode uzorka odnosi se na primjenu zakona vjerojatnosti u svrhu izbora i procjene rezultata dobivenih na temelju metode uzorka, dopuštajući tako revizoru da kvantificira rizik korištenja uzorka u svrhu donošenja zaključka o populaciji. Osnovne prednosti statističkog pristupa jesu da ono pomaže revizoru oblikovati efikasan uzorak, izmjeriti dostatnost pribavljanih dokaza, kvantificirati rizik primjene uzorka. Nedostatci statističkog pristupa odnose se na postojanje dodatnih troškova: obuka revizora za primjerenu provedbu tehnika utemeljenih na obradi uzorka i oblikovanja i provedbe revizijske metode uzorka.

5.1. Vrste tehnika koje su utemeljene na obradi statističkog uzorka

Postoje tri osnovne vrste tehnika utemeljene na obradi statističkog uzorka koje koriste revizori: 1. Metoda statističkog uzorka utemeljena na određenom obilježju koristi se za procjenu udjela populacije koji posjeduje određene karakteristike. Revizor želi utvrditi stopu devijacije za kontrolu koja postoji u okviru računovodstvenog sustava komitenta npr. revizor može htjeti procijeniti koliko često se provjera kredita ne izvodi na zahtjev komitenta prije otpreme. 2. Metoda statističkog uzorka utemeljena na određenoj monetarnoj jedinici za procjenu kunskog ili u drugoj valuti iskazanog iznosa pogreške za skupine poslovnih događaja ili saldo ovom metodom koriste se tehnike obrade uzorka utemeljene na određenoj značajki. 3. Metoda statističkog uzorka utemeljena na klasičnim varijablama namjera revizora pri korištenju ove metode jest procijeniti iznos za skupinu poslovnih događaja ili saldo ili utvrditi je li grupa poslovnih događaja ili saldo u značajnoj mjeri pogrešna.

5. Koraci pri primjeni metode statističkog uzorka utemeljene na određenoj značajki uzorka:

Planiranje:- Određivanje ciljeva za testove kontrole- Definiranje devijacija od kontrolnih politika ili postupaka- Definiranje populacjie- Definiranje jedinice uzorka- Određivanje veličine uzorka

o Određivanje prihvatljive razine rizika da se kontrolni rizik procjeni preniskim

o Određivanje dopustive stope devijacije

o Određivanje očekivane stope devijacije za populaciju

o Razmatranje učinka koji preizlazi iz veličine populacije

Izvedba- Slučajan odabir elemenata u uzorak- Izvođenje revizijskih postupaka Vrendnovanje - Izračunavanje rezultata dobivenih obradom uzorka- Analiza pogrešaka- Donošenje konačnih zaključaka.