1

SVOJ BRAĆI I SESTRAMA U DŽEMATU, BEČU, AUSTRIJI I BOSNI OD SRCA

« BAJRAMI ŠERIF MUBAREK OLSUN » « FROHES BAJRAM »

« KULLU AMIN VE ENTUM BI HAJR » SA DOVOM ALLAHU DA SVA NAŠA DOBRA DJELA BUDU PRIMLJENA, A LOŠA PONIŠTENA I DA NOVI RAMAZAN DOČEKAMO U BOLJEM VESELJU U RASPOLOŽENJU ZAJEDNO SA SVIM SVOJIM NAJDRAŽIM I NAJMILIJIM Predsjednik Dževad Majdančić Vlasnik i izdavač: Odbor džemata «Bosna» Hippgasse 32 1160 Beč Redakcija: Mag. Adem ef. Hadžić

Glavni imam, Ibrahim ef. Jakubović Hfz. Mag. A.Medžid Sijamhodžić Amir Memisevic (zamjenik predsjednika) Grafički dizajn: Mag.Hajrudin Diman i Mag. Edin Ibrišimović .

2

U ime Allaha svemu Milostivog Samilosnog Riječ urednika: «SIGURNO ĆE TE BITI PITANI ZA SVE NI'METE-BLAGODATI» (Kur'an, Tekasur, 7) Draga braćo i sestre, Nalazimo se u mjesecu kada je prije više od 1428 godina kroz usta Allahovog poslanika izgovorena riječ «Ikre' – Uči». Taj mjesec je svake godine donosio radost u srca muslimana kroz čitave ove brojne godine i stoljeća. Svaki put je ramazan donosio sjećanje na te uzvišene dane, jer je obaveza učenja, čitanja i studiranja bila prva obaveza Poslaniku Islama, njegovom društvu, a sada i nama ovdje u Beču i Austriji. Ostala naša područja ostavićemo onima koji tamo žive i za to snose odgovornost, naglašenu u Kur'anu u brojnim ajetima, a u gornjem ajetu je podvučena i zato je ovdje koristimo umjesto podnaslova: - Zašto list. Nećemo se upuštati u to kako je «Ikre' – Uči» shvatano kroz sva ta stoljeća, niti ko je kriv za nazadovanje ljudi koji to nisu nikada smjeli sebi dozvoliti, nego ćemo pokušati da mi ponesemo svoj dio odgovornosti i da mi naše vrijeme dočekamo, razumijemo i ispratimo u znaku ovih riječi, koje su se kasnije razvile do savršenstva, tako da nije bilo boljeg primjera u shvatanju i razumijevanju nauke kao što su je

shvatile te rijeke ljudi. Oni su nauku prenosili i na istok i na zapad i na sjever i na jug, svugdje gdje su se nalazili. I mi Bošnjaci želimo da opravdamo svoje vrijeme i da damo svoj doprinos koliko smo u stanju i koliko umijemo, jer nas Allah Dž.š. ne tereti više nego što možemo ponijeti. A mi možemo sa malo truda popraviti naše stanje: pomoć mladima da ne srljaju u ovom velikom gradu, a i ostalim gradovima, pomoć srednjoj generaciji u nastojanju da se otrgne loših navika i da krene stopama zdravog razumijevanja života, a naročito prihvatiti i uputiti NAJMLAĐE kako ne bi gubili vrijeme u traženju pravog puta. Braćo i sestre, poštovani naši članovi i sugrađani, Ramazan, mjesec posta i svakog dobra, koji je došao da nas nauči podnositi materijalne teškoće i da na taj način dobijemo na duhovnoj čistoći ne smije proći ni pokraj tebe ni pokraj mene, a da se ne zapitamo da li smo ga dočekali sa osnovnim porukama i poukama: da li smo rastavili ono što je dobro od onoga što je loše? U tom pravcu su usmjerene ove i slijedeće stranice.

3

POST I IBADET UZ RAMAZAN (Priredio hfz.mag. Abdul-Medžid Sijamhodžić) Hvala Allahu koji je post učinio branom i uslovom koji nas vodi u džennet. I koji je post učinio zadovoljstvom za smirenu dušu. I za napaćene duše pomoć. Koji nas je uputio na najbolji put, najčvršći zakon po dobru i dobroti. Uzvišeni kaže: »Ne mogu se izjadnačiti stanovnici vatre i stanovnici dženneta. Stanovnici dženneta su oni koji su pobijedili«. Njemu Uzvišenom zahvljuejmo, a on je Hvaljen i Slavljen. Njemu, Uzvišenom, zahvaljujemo zahvalom koja traži još više. Svjedočim da nema drugog boga osima Allaha, Jedinog, koji nema sudruga. On je bogobojaznima pripremio džennetska uživanja. Uzvišeni kaže: »Oni u džennetu imaju ono što sami požele, a kod nas i više«. Svjedočim da je naš prvak Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. On je poslan sa istinitom riječi, radom koji zahtijeva zahvalu i sa naredbama koje vode pravim putem. Njegov šeriat je razborit, a njegova nauka se prima. Divan li je ibadet koji je donio i divan li je tevhid koji je donio. Od tih ibadeta je i post ramazana u kome je objavljen Kur'an, uputa svijetu i objašnjenje pravog puta u odnosu na krivi.

»Allah je svjedok svakoj stvari«.(On kaže: »Ko dobrovoljno uradi koje dobro, to mu je bolje. A ako znate bolje je da postite. Allahu moj, blagoslovi našeg prvaka Muhammeda, izabranog vjerovjesnika, vođu pobožnih i prvaka dobročinitelja. On je, Allah mu se smilovao i spasio ga, kazao: »Post je brana (od lošeg). Sadaka uništava loša djela, isto onako kako voda gasi vatru«. Neka ga Allah blagoslovi i spasi ga, kao i njegovu čistu porodicu, njegove odabrane ashabe dok se izmjenjuju noć i dan. Neka su blagoslovljeni i svi oni koji ga u dobru slijede, i u postu i iftaru. A neka i nas Allah s njima i među njima obaspe svojom milošću, o ti koji si Moćan i koji praštaš. (Allah kaže): »To su oni od koji primamo najbolje što su uradili i prelazimo preko njihovih grijeha i koji će biti među stanovnicima dženneta. To je istinito obećanje koje su oni dobili«. Allahovi robovi, vrijednost posta je poznata, nagrada za njega je velika, a sevab obilan. Dobročinstvo se deseterostruko nagrađuje, osim posta, jer on pripada Allahu,Moćnom vladaru. On ga prima od postača i za njega ga nagrađuje. A »kod Allaha je najbolja

4

nagrada«. Tvoj Gospodar nije nasilnik niti škrtica. Insan ostavlja hranu i piće u ime Allaha, i on će ga nagraditi iz džennetskih plodova i napojiće ga sa selsebila. On se susteže od svojih požuda, neda sebi da sluša : - neko je rekao ili – čuo sam. Njegov Gospodar će ga vjenčati sa hurijama i govoriće mu na Stolici iskrenosti. Ono što je kod Njega je ogromno, a ono što vi znate je neznatno. Uistinu je zadah usta postača kod Allaha bolji od mirisa miska. Allah je pojam ljepote i volji ljepotu. U džennetu imaju jedna vrata koja se zovu »Er-Rejjan – vrata sitosti, na koje će ući samo postači. Uzvišeni Allah kaže: »Bogobojazni će biti u hladovima na izvorima. Imaće voće koje zažele:- Jedite i pijte, neka vam je prijatno, zbog onoga što ste uradili.« Postom će čiste duše i ozdravljaju tijela postača. Čovjek je na sredini: između odabranih meleka i životinja koje hranimo da nam služe ili da ih zakoljemo. I prema jačini posta će biti i njegovo priključenje sa ruhanijama-ljudima duše, koji poslije te spoznaje neće imati drugu brigu osim da žele Allahovo zadovoljstvo ili pridruživanje vjerovjesnicima, iskrenima, šehidima i dobrim ljudima. A kad god budu mislili na svoj stomak ili svoj polni organ i kada nefs bude tražio sebi puta, to znači da su njim ovladali šejtani. I on tada postaje životinja i ne može ga popraviti osim nahranjivanje gladnih ili korist onih koji su skrenuli. A ti, o Ademov sine, sebi izaberi koje želiš od ova dva puta: - ili ovaj prolazni dunjaluk i njegove užitke, ili najveću nagradu na Sudnjem danu. »Ono što je kod nas prolazno je, a ono što je kod Allaha vječito je« (Allah kaže): »Sigurno ćemo nagraditi one koji su se strpili na

najbolji način zbog onoga što su oni radili«. Koji je to strpljiv i saburli kod Allaha veće nagrade od onoga koji je kroz sve dane ostavio hranu i piće u toploj zemlji i vrućem danu, a nema nikog drugog do Allaha Dragog koji ga prati i kontroliše. Postač će imati dvije nagrade, zbog kojih će se veseliti kad se iftari i kada se susretne sa Svojim Gospodarem i bude polagao račun. Tvoja dova, postaču, je primljena : Zato ti uči dovu, a Allahovo je da je primi.Jer, On Uzvišeni je plemenit, On ne oduzima Svoje dove od Svojih robova, niti od lica onih koji Ga mole zatvara vrata. Naprotiv, on je svojim robovima naredio da mu čine dovu i da ga mole, a zaprijetio im je ako dovu izostave i prema tome rasporedio svoju nagradu i svoju kaznu. Uzvišeni kaže: »I kada te moji robovi o Meni zapitaju, pa Ja sam blizu. Čujem dovu onog ko Me moli kada me moli i neka me moli i neka Me vjeruju da bi išli pravim putem«. Allahov robe, nemoj nipošto post smatrati u sustezanju od fizičkih mršenja. On jeste to, ali i sustezanje od moralnih mršenja kao što su laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, lažno svjedočanstvo, strastan pogled u svoju ženu, ili u tuđu. Jer, mnogo je postača koji od svoga posta nemaju ništa drugo osim gladi i žeđi, kako je to utvrđeno od prvaka svega živog. Onaj ko ne ostavi lažan govor i rad po njemu, Allahu nije potrebno da ostavi svoju hranu, piće ili druge šeriatom dozvoljene užitke. Onaj ko ne sačuva svoj jezik od viška govora, svoj pogled ne obori pred haramom, ko ne ostavi ružne stvari i griješenja, on niti mrsi niti posti, nego samo sam sebe umara. Prošle su ga i nagrada i

5

svrha ovog odabranog ibadeta.U hadisi šerifu se kaže: »Post je brana od ružnog i kad jedan od vas posti, neka ne govori ružnoće i neka ne griješi. A ako ga neki čovjek opsuje ili napadne neka kaže: - ja postim, ja postim«. To je zato što nema dopadanje niti licemjerstva niti bilo šta drugog što naša dobra i pobožna djela djela narušava. (Allah kaže): »To su Allahove granice i nemojte im se približavati. Tako Allah objašnjava svijetu svoje znakove da bi bili pobožni. Onaj ko ramazan posti iz čvrstog ubjeđenja i ustrajno, biće mu oprošteni grijesi koje je prije uradio. A onaj ko noć provede u Allahovom ibadetu, tražeći Njegovo zadovoljstvo i ko se okrene prema Njegovoj milosti, postigao je veliki hajr i zadovoljstvo Svoga Gospodara. Ne smatra se klanjanjem na onim mjestima i sijelima koje budu uz čaj , kafu, gibet, ruženje ili psovanje muslimana, udaranje na njihovu čast i dostojanstvo, nego se klanjanje u noći smatra klanjanje namaza, učenje Kur'ana i njegovih dijelova, ponavljanje znanja, razmišljanje o Allahovim stvorenjima, zikr Allahu i zahvala pobožnim jezikom i srcem. U ramazanu je Lejletul kadr, koja je bolja od hiljadu mjeseci. U njoj silaze meleki i Džebrail da urede svaku stvar i da je rasporede. Onaj ko tu noć bude na zikru i nešto od Allaha zatraži, On će mu oprostiti i odgovoriti na dovu i približiti ga Sebi i on će biti pobjednik svojom, iskrenom ljubavlju. U tom smislu Svemogući kaže: »Njihova tijela su odvojena od njihovih postelja i oni mole svoga Gospodara iz straha i nade i oni dijele od onoga što smo im mi dali. Ni jedna duša ne zna

kakvo joj je zadovoljstvo pripremljeno. To je nagrada za ono što su uradili«. Ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, su gradili mesdžide u noćima ramazana, zikrom Allahu, salavatom i učenjem Kur'ana i tako se čuo njihov glas kao odzvanjanje palme. Ti ih vidiš na ruku'u i sedždi kako traže od Allaha dobrotu i zadovoljstvo. Poneki od njih su hatmu proučili za jednu noć, iz skrušenosti prema Allahu, bojeći se ahireta i nadajući se milosti Svoga Milostivog i Samilosnog Gospodara. Zbog duljine stajanja na namazu oni su se pomagali užetom ili štapom. A u vrijeme Omer ibn Hattaba, radijallahu 'anhu, ljudi su se skupili oko Ubejj ibn Ka'ba da im on klanja teravih-namaz, da tako oživi sunnet prvaka svih stvorenja i poslanika posljednjeg vremena. I u svom plemenitom života on ju je klanjao u punoj džamiji sa svojim ashabima za tri ili dvije noći. A onda ju je izostavio, bojeći se da je oni ne proglase obavezom, kada bi oni koji su manje otporni mogli pokazati slabosti. O vi koji klanjate teravih namaz, vitr namaz i tesbih namaz i koji džamije gradite učenjem Kur'ana i koji ih osvjetljavate svjetiljkama, vi ste oni za koje je Allah rekao: »Oni su i prije bili dobročinitelji. Oni samo jedan dio noći nisu bili pobožni. A ujutro rano su oprosta tražili.« I zato pohitite, Allahovi robovi na pokoronost Allahu i nemojte biti od onih koji su nemarni. I sjećajte se Allaha stojeći, sjedeći i na stranama. I razmišljajte o Allahovom stvaranju. Kada se na hajr pozovete, odazovite se. Požurite i nemojte biti od onih koji kada im se kaže: La ilahe ilellahu- nema boga osim Allaha, oni se uzohole i vrate

6

vrata dženneta, a zatvore vrata džehennema, a šejtani su zauzdani«. Allahov poslanik kaže:«Onom ko uz ramazan zikr čini je oprošteno, a ko se Allahu obrati, neće se razočarati«. I dalje kaže: »Kad bi znali robovi šta je ramazan, moj bi ummet zaželio da čitava godina bude ramazan«. Jedan je čovjek došao Allahovom poslaniku, Allah mu se smilovao i spasio ga, i rekao: »Allahov poslaniče, šta kažeš na to ako ja izgovorim šehadet da je samo Allah bog i da si ti Njegov poslanik, ako klanjam pet dnevnih namaza, ako dajem zekat i ako postim i klanjam uz ramazan, u koju grupu ja spadam? On reče: u grupu iskrenih i šehida«! »O vjernici post vam je propisan kao što je bio propisan i onima prije vas da biste bili pobožni«.

natrag bježeći i ne traže oprosta. Postite dane ramazana i klanjajte u noći. Učite Allahovu Knjigu i o njoj razmišljajte. Nemojte da vas zavedu oni koji se izigravajaju sa vjerom i mrse i javno čine loša djela riječima i griješenjem prema Allahu protestiraju. Budite od onih koji vjeruju i čine dobra djela. Bojte se Allaha i međusobno se povezujte, budite ustrajni i strpljivi i preporučujte strpljivost. Allah kaže: »O vi koji vjerujete, odazovite se Allahu i Njegovom poslaniku kada vas pozovu onom što će vas oživjeti. Znajte da se Allah miješa između insana i njegova srca i da će te se Njemu povratiti«. Allahovi poslanik, Allah mu se smilovao i spasio ga, je rekao: » Pet dnevnih namaza, džum'a do džum'e i ramazan do ramazana brišu grijehe koji su bili između toga, ako su se izbjegavali veliki grijesi«. Isto tako, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Kad dođe ramazan otvore se

7

ULOGA DŽAMIJE I ZNAČAJ VJERSKE POUKE U PROCESU ODGOJA DJECE

(Priredio: Ibrahim ef.Jakubović, glavni imam) Poštovana braćo i sestre, drage džematlije! Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru, a selam na Allahovog poslanika Muhammeda s.a.w.s. Allah dž.š. nas je stvorio da se trudimo, prema Njegovim riječima. To jest da ulažemo trud i napor kao glavni uzrok svakom uspjehu. Dokaz za ovu činjenicu leži u radu i aktivnostima u našem džematu, gdje smo eto, uz Allahovu dž.š. pomoć, zatim našim zajedničkim radom ipak za relativno kratko vrijeme ostvarili zapažene rezultate na svim poljima, kao i na polju afirmacije naših najmlađih. Naravno, uvijek može bolje, tome i težimo! Pojedinci su uložili veći trud od ostalih, nastojeći da oforme, zatim i održe džemat u ovom dijelu Beča. Neće im, ako Bogda, njihov trud biti uzaludan. Ja molim Uzvišenog Gospodara da nagradi i njih, a i svu braću i sestre koji daju svoj nesebični doprinos u izgradnji i jačanju naše zajednice! Allah dž.š. u svojoj Knjizi u suri el Kehf u 46.ajetu kaže: «Imetak i sinovi su ukras ovog svijeta, a trajno dobra djela su najbolje što Tvoj Gospodar nagrađuje i najbolje čemu se čovjek može nadati».

Allahov poslanik s.a.w.s. u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre kaže:»Kada čovjek umre prekida se njegov odnos sa ovim svijetom osim u tri slučaja:

1. Ako je ostavio trajnu sadaku 2. Znanje koje koristi ljudima, 3. Lijepo odgojeno dijete koje

će ga se sjećati dovom».

Prema ovim riječima poslanika a.s. trajno dobro koje ostaje i poslije smrti je lijepo odgojeno dijete!!! Svaki roditelj se raduje djetetu, ali ne shvata svaki roditelj da je njegovo dijete i njegova briga za koju će odgovarati Allahu dž.š. Obaveza svakog roditelja je da omogući svome djetetu i pruži mu priliku da upozna svoga Gospodara koji ga je stvorio. Obaveza svakog roditelja je da svome djetetu omogući i pruži priliku da nauči razlikovati dobro od onoga što je loše (halal od harama) Obaveza svakog roditelja je da

8

nauči svoje dijete ili da mu pruži priliku da nauči kako treba biti dobar, plemenit, vrijedan i aktivan član svoje zajednice. Nema sumnje da u tom poslu odgoja i obrazovanja džamija igra veliku ulogu. To nikako ne znači da džamija može zamijeniti roditeljsku ulogu u procesu odgoja. Ne! Džamija u tom poslu samo sudjeluje i pruža potporu roditeljima kao glavnim odgajateljima. Jer dijete se prvo odgaja u porodici (kući) i vrlo je važno da se ti momenti iskoriste i da se djeca u kućno-porodičnoj atmosferi odgoje kako treba.Jer poslije dolazi ulica i vanjska sredina, a koja je kao što vidimo vrlo okrutna i surova. Djeca treba da nauče u kući šta je to moral i kako se treba ponašati, prije nego što se susretnu sa ulicom. Nažalost, mnogi su tu vrstu odgoja prepustili ulici. Pa ćemo tako danas nerijetko primijetiti da djeca nemaju poštovanja prema starijem, neće starijem ustupiti mjesto da sjedne, ne poštuju učitelje, na koncu ne poštuju ni svoje roditelje. To je jasan pokazatelj da nešto sa odgojem nije uredu i da je zapostavljen. A ako je odgoj zapostavljen, vrlo se lahko kasnije može obiti o glavu. Realno je za očekivati to, kad se djeca odgajaju sa pogrešnim prioritetima, a svaki prioritet ispred vjere dovodi do kobnih posljedica u smislu «dizanja» ruke na svoje roditelje i tome slično. Zato zapamtimo, braćo i sestre, da je vjera ta koja nas uči da budemo dobri. Iz vjerskog odgoja proizilaze sve pozitivne osobine: poštenje, moral, marljivost... Osobine koje su pa skoro i nepoznate današnjem društvu. Imajmo na umu i to da se trn oštri iz malehna. I ne zaboravimo da je dijete predškolskog i školskog uzrasta kao «tijesto» koje se može

oblikovati kako hoćemo. Nemojmo ih prepustiti «tantama» da ih one odgajaju. Nemojmo ih prepustiti ni školi da ih ona i njeno osoblje odgajaju, jer i taj odgoj je pogrešan. Odgajajmo svoju djecu na principima islama i dovodimo ih u džamiju, jer džamija je simbol islama. Moramo znati, ako želimo popravak i napredak novim generacijama, da se to može ostvariti samo na način kako su to ostavrile prve generacije muslimana. Oni su bili najbolji muslimani! Njihov preobražaj iz potpunog mraka u kojem su živjeli pa do svjetlosti je ponikao upravo u džamiji. Iz džamije je potekla zajednica kojoj nije bilo premca ni prije, a ni poslije. Ti ljudi su zbog svojih visokih moralnih kvaliteta i vrijednosti svugdje sa velikom radošću i divljenjem dočekivani. Njima je džamija bila jedan od glavnih stubova gdje je počelo formiranje i izgradnja islamskog društva. I danas džamija treba da bude, a i jeste dobrim dijelom, najjači temelj u izgradnji jednog zdravog društva i ako Bog da, svijetle budućnosti: zato znajmo da je džamija simbol našeg identiteta. Bez džamije nam nema ni ljubavi, a ni međusobne solidarnsti koja nam je obaveza. Zapamtimo riječi Uzvišenog Allaha, koje je rekao u suri et-Tahrim u 6. ajetu: «O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti..» Za kraj slijedi kraći izvještaj o stanju vjerske pouke u našem džematu! Obzirom da smo još na početku ovogodišnje vjerske pouke, koja je počela sa početkom školske 2007/08. godine, rano je davati bilo kakav izvještaj.

9

Međutim, ono što mogu spomenuti su zapaženi rezultati na kraju prošle školske 2006/07 godine u našem džematu. Naime, kao što je već mnogima poznato u maju mjesecu ove godine u našim džamijskim prostorijama smo priredili jednu skromnu svečanost dodjele diploma i poklona za sve polaznike vjerske pouke. Tom prilikom svjedodžbe i skromni pokloni uručeni su 91 polazniku! Među njima je 21 polaznik – učač Kur'ana, 25-30 uči u sufari, a ostali su polaznici nešto nižih uzrasta koji uče o osnovama islama. Na osnovu ovih podataka, koji su relevantni, braćo i sestre, može se zaključiti da se radi o jednom, hvala Allahu, stabilnom džematu, koji ima jasne ciljeve na putu napretka bosanskih muslimana na ovim prostorima.

Kada je u pitanju vjerska pouka moram da naglasim i to, iako je to poznato, da nemamo propisne i po standardima uređene prostorije koje bi ispunjavale uslove za održavanje još kvalitetnije nastave. Nadamo se, ako Bog da, da će i to biti moguće ostvariti u skoroj budućnosti. Vrlo bitno je to da je rad sa muškom i ženskom djecom odvojen. Podsjećanja radi, vjerska obuka se održava svake subote i nedjelje u terminu od 10-13h. Upućujem apel roditeljima da šalju svoju djecu na vjersku pouku u spomenutim terminima, a da i sami dođu, s vremena na vrijeme, i ocijene angažovanost svoje djece na pouci. Zajedno smo jači !!! Esselamu alejkum!

Izbor iz Zbirke hadisa Vjerovjesnika s.a.w.s. (Priredio: Mag. Adem ef. Hadzic) Kod koga se nađu tri stvari osjetio je slast imana:

1. Da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od svega drugog. 2. Kad voli drugog čovjeka, da ga ne voli osim u ime Allaha. 3. Da mrzi da se vrati u kufur, nakon što ga je Allah od njega spasio, onako

kako bi mrzio da ga bace u vatru (Prenose Buharija i Muslim od Enesa).

10

Kod koga se nađu tri stvari Allah će ga skloniti u Svoje okrilje, na njega će rasuti Svoju Milost i uvest će ga u svoj džennet:

1. Kada nešto dobije bude zahvalan, 2. Kada je u mogućnosti ( da naplati svoj hakk) on to oprosti, 3. Kada se rasrdi bude sabran

(Prenosi Bejhekija od Ibn Abbasa).

Kod koga se nađu tri stvari, Allah će ga pitati lahkim pitanjima i uvest će ga u džennet:

1. Ko dade onom ko njemu nije dao, 2. Ko oprosti onome ko mu je zulum nanio, 3. Ko ode onom ko njemu nije htio doći.

Kod koga se nađu tri stvari zaslužio je sevab i upotpunio je svoj iman: 1. Ko ima lijepu narav s kojom živi sa svijetom, 2. Ko ima želju koja ga sputava od Allahovih harama., 3. Ko ima blagost koja ga odvraća od džahilovog džehaleta

(Prenosi El Bezzar od Enesa). Ko ima ove tri stvari Allah će ga uzeti u hlad Svoga Arša, onoga Dana kada ne bude drugog hlada osim Njegovog hlada:

1. Abdest kada su poteškoće, 2. Idenje u džamije u tami, 3. Hranjenje gladnog

(Prenosi El Isbahani od Džabira).

Tri su dove koje se uslišavaju: 1. Dova postača, 2. Dova musafira, 3. Dova mazluma (onog kome je učinjena nepravda)

(Prenosi El Akbeli ed Ebu Hurejre).

Tri su stvari za koje znam da su hakk: 1. Čovjek neće oprostiti zulum koji mu je nanesen, a da mu Allah zbog toga

ne povisi dostojanstvo, 2. Čovjek sebi ne otvori pitanje kojim želi više dobra, a da mu Allah za njega

ne dade siromaštva, 3. Čovjek sebi ne otvori vrata sadake želeći time Allahovo lice, a da mu Allah

time ne poveća dobro (Prenosi Bejheki od Ebu Hurejre).

Tri su dobrote muslimana na ovom svijetu: 1. Dobar susjed, 2. Prostran stan, 3. I udobna jahalica ( onda deva, a sada auto)

(prenosi Taberani od Nafi'a).

11

Tri su spasonosne stvari: 1. Bogobojaznost u tajnosti i javnosti, 2. Pravda u zadovoljstvu, a i srdžbi, 3. Umjerenost u siromaštvu i bogatsvu, a tri su pogubne stvari:

• nezasita želja, • škrtost kojoj se pokorava, • i čovjekovo dopadanje samom sebi

(prenosi Ebu Šejh od Enesa).

Tri su stvari pomoću kojih će čovjek postići želje ovog svijeta, a i ahireta: 1. Strpljivost u nepogodama, 2. Zadovoljstvo sudbinom 3. Dova kad si u blagostanju

(prenosi Ebu Šejh od Umrana Ibn Husajna).

Tri su stvari koje će ti donijeti ljubav tvoga brata: 1. Da ga poselamiš kad se susretnete, 2. Da mu napraviš mjesto u društvu, 3. I da ga zoveš njegovim najljepšim imenima

(prenosi Bejheki od Omera). Kod koga se nađu tri stvari on je potpunog imana:

1. Čovjek koji se na Allahovom putu ne boji onog ko ga grdi, 2. Čovjek koji se u svome djelu ne pokazuje dvoličnim, 3. A kada mu se ponude dvije stvari, jedna iz dunjaluka, a druga iz ahireta,

on izabere stvari ahireta nad onima iz dunjaluka (prenosi Ibn Asakir od Ebu Hurejre).

Ko izgovori ove tri stvari ući će u džennet: 1. Ko je zadovoljan da mu Allah bude Gospodar, 2. Ko je zadovoljan da mu Islam bude vjera, 3. Ko je zadovoljan da mu Muhammed s.a.w.s.bude poslanik. Za četvrtu

stvar ima nagradu i dobrotu koliko je između nebesa i zemlje, a to je borba na putu Allaha Uzvišenog (prenosi Ahmed).

Trojica će biti u hladu Arša, sigurni i zadovoljni, a ostali svijet će biti na ispitu: 1. Čovjek koji se na Allahovom putu nije bojao onoga ko bi ga grdio, 2. Čovjek koji ne pruža svoje ruke na ono što mu nije dozvoljeno, 3. Čovjek koji ne gleda ono što mu je zabranjeno

(prenosi El Isbahani).

Trojicu Uzvišeni Allah voli: 1. Čovjeka koji u noći ustaje i uči Allahovu Knjigu, 2. Čovjeka koji dijeli desnom rukom, a krije to od lijeve ruke, 3. I čovjeka koji bude u boju i njegovi drugovi se umore, a on nastavi da se

suprotstavlja neprijatelju

12

(prenosi Tirmizija od Ibni Mesuda).

Trojicu ljudi Allah na sudnjem danu neće ni pogledati, niti će ih očistiti od grijeha i oni će imati veliku kaznu:

1. Čovjeka koji na putu imadne dobrotu svoje vode i on je zabrani putniku namjerniku,

2. Čovjeka koji se svome imamu-pretpostavljenom prisegne, ali to učini samo radi dunjaluka. Ako mu dade šta od dunjaluka on je zadovoljan, a ako mu od dunjaluka ništa ne dadne on se srdi,

3. I čovjek koji se radi svoje robe zakune: da mu je za nju davano više nego

što se sada daje, a to bude laž (Prenose Buharija i Muslim od Ebu Hurejreta).

Udavana se mora izjasniti za sebe (kod vjenčanja) a mlada (koja se udaje prvi put) svojom šutnjom izražava svoj pristanak (Prenosi Ahmed).

SUFARA

(Priredila: Hafiza Nurkic, nastavnica) „ Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i poslanik Njegov i vjernici.“ (Tevba, 105). Da li se ovo rana otvorila ili me miris jorgovana vrati rodnoj kući, obali Drine i mojoj Bosni. Jest, da priči nije vjerovati, ali vi vjerujte meni. Izvukoh je između zbijenih knjiga na rafu, i šutnje i čekanja, izvukoh iz

sjećanja komadiće nečeg što je razbijeno i sastavih makar za pamćenje. Bila je to nekada tajna. A tajna kao i sve ima rok trajanja. Ili je šutnja ugasi ili je prokažemo pa ostane da živi. Ovo je priča o sufari, koja je ostala u peštahti, u rukama onih koji su sa silom i oružjem naslijedili bijes i mržnju, mržnju prema svemu što je istina, što je

13

dobro i što mogu da zatru, u rukama onih koji imaju sada po par naših kuća, ali ne i mećan nad glavom. Ostala je sufara, ali neka živi sjećanje i prokletstvo dok god ne ustuknu. Osvitao je petak, vrijeme ranog sabaha, vrijeme kada noć utiče u dan. Još pokoja zvijezda je dogorijevala na nebu i k´o nemirna žiška tonula u vodu. Srmom vezeni mladi mjesec prestade da se ogleda u Drini. Ublijedio i klonuo polahko se gasio. Svi su znali, pamtilo se, pričao je učeni Salih-hodža Hadžiefendić, da se tada smjenjuju i meleci, vojska nevidljivih stvorenja. Jedni poslije probdivene noći odlaze Allahu i hvale one koje ih budni ispratiše, a drugi silaze sa selamom i nurom. Dobro je pamtila moja mati ove hodžine riječi, otvori prozor da u kuću uđe berićet. Zamirisa jutro, jorgovan i prva trava u cvijetnjaku, zamirisa proljetna zemlja. Ču se šapat Drine. Zašuštaše listovi i zaćućoriše čavke na dudu Time Smajine. Zakliktaše prvi kosovi ispod Hadži- bajra. Poče vatromet horoza iz Okanovića sokaka, iz Tuhčića ćumeza, sa štale Đonlića. Ptičiji glasovi nadjačaše tišinu i ispratiše noć. Kao sjene promakoše ljudi prema džamiji. Po kapama prepoznah dajdžu Osmana Musića, Halila Kapidžića, Saliha Tuhčića... A kada komšija Šaban istrča iz avlije, bi sigurno da će skoro zaučiti. Sve umuknu. Naglo nasta trenutak tišine pred ezan. Poslije napornog penjanja uz munaru, kahnu mujezin Husa, da se povrati. Onda zauči iz petnih žila ustreptalim glasom, dušom i tijelom, jer stara usta bijahu nemoćna da probude sve usnule divičke momke. Ponesen krilima meleka pojuri ezan kao rijeka. Odbi

se od kaldrme sokaka, zakuca na prozore. Smota svilenu ahmediju oko svake kuće i šapnu kroz odžake: Es-salatu hajrum- minen-neum (bolje klanjati nego spavati). Obuze me sigurnost. Snagom ovih riječi i Allahovom voljom zadebljaše zidovi u koje je okovan zli narod Jedžudž i Medžudž. I bi sigurno da pobijedi istina, vjera i dobro. Teško onom ko zapamti da ga ezan ne probudi. Tog jutra će Jedžuduž i Medžudž prolizati ogradu između dobra i zla, izmeđi istine i laži. Njihova sloboda ugroziće druge. Nastaće pometnja na zemlji. Predana ovim mislima i čekajući oca iz džamije, gledala sam u Jablanik u koga se smota i sakri noć, ispraviše bijeli nišani ko čiste bulke pamuka. Ispod prozora mahnu mi ruka, a prema meni kao ptica zaleprša sveska. Prst na ustima i šutnja strine Kasimovice rekoše mi sve. Bila je to sufara. Jedva sam je dočekala. Ona je bila moj san i obećanje oca i majke. Zatvorih prozor, a otvorih prvu stranicu. Selamiše me bismila, a onda čitava vojska harfova. Tetka Habiba me već poučila: Elif na ustun-e, elif na esre -i, elif na otro-u. Obradovah se. Ta radost načini u meni neobičnu i mirišljivu mješavinu osjećanja ranog sabaha, petka i sufare. Mirišući i danas komadiće te moje razbijene sreće, probudi se u meni sjećanje na moje oca i majku, sufaru i onoga ko ju je pisao. Štampanje njeno je bilo zabranjeno. Pa je za pisanje trebalo više nego tinta i pero, sveska i znanje. Trebala je želja i hrabrost, srce i sabur, pedantnost i upornost. Trebao je podvig. A na to je bio spreman naš komšija amidža Kasim. Kao i svi njegovi Hadžiabdići bio je

14

oštrouman i rječit, strog i pravedan, radan i vrijedan, a iznad svega odan vjeri. Koliko je sufara napisao, šta mu je urnek bio, koliki su mu briga i zahmet bili? Ne znam! Znam samo da je u svakom našem srcu i duši, u svakom mom mještaninu bio rasadnik harfova. Znam samo da su se naši roditelji borili da se jazija ne digne sa zemlje, i da je vjera nalazila svoj put, makar kroz prozor i u ranu zoru, da je sufara grijala sva naša srca, a harfovi dušu i da smo okove Jedžudžu i Medžudžu podebljavali dočekujući sabahe na nogama. Sa ovom pričom oživih prošlost da mi bude lakše, požurih moje nadanje u ono što mora da dođe. Uđoh ponovo u roditeljsku sobu,

gdje iz furune podložene drinskom čalijom struji toplota. Na zidu tek kurisan sahat odbrojava. U dnu, pored hamama, je savatli ibrik pun vode, čeka da se abdestimo. U vrhu sobe peštahta, preko bezli peškir, prošaran zlatnom potkom i sufara. Otvorena prva stranica. Otišli smo daleko, ali ćemo početi od početka, jer dubinom našeg pada još smo više shvatili veličinu naše vjere. I ne treba slušati što zluradi pričaju, nego ono što mi znamo. A znamo svi da su harfovi, sufara i Kur‘an istina. A Allah čuva svoju Istinu. I ako nam sufaru uzmu iz peštahte, iz srca neće.

15

Dzematske aktivnosti HADŽ 2006. GODINE Hadž je peta islamska dužnost i naš džemat je nastoji ispuniti u mjeri u kojoj je to više moguće. Tako je bilo i prošle 2006.godine. Iz našeg džemata otišlo je 18 hadžija koji su predstavljali drupu od 42 hadžije organizacije „Nur“. To je bila dosta velika grupa koja je predstavljala, zajedno sa ostalim, muslimane Austrije, odnosno Evrope, a i našeg džemata. Polazak je bio kao i obično sa Švehata. Ispraćaj je po običaju bio svečan, jer su sve porodice željele da isprate soje najmilije i najdraže na ovo sveto i Allahu drago mjesto. Tekbira i salavata je bilo dosta. Put je poslije vodio preko Amana i Džidde pa se završio i Meki. Mukerremi, želji svih želja, cilju svih ciljeva. Jer, odatle dolazi Allahov oprost i Allahova milost. Prošlogodišnji hadž je, po mišljenju svih onih koji su se više puta odazivali bio najposjećeniji, a prema tome i najteži. Svi koji su se napatili ne žale truda i zbog oprosta grijeha i zbog sudjelovanja u molitvama i ibadetu sa braćum iz čitavog svijeta. Povratak je bio isto tako interesantan, jer su nova bratstva i prijaateljstva garancija da će se i ubuduće moći organizovati novi kandidati i nove džematlije. Zato je ovo i poziv da se odmah počenemo prijavljivati za ovaj časni put, kako bi se sve tehničke pripreme mogle na vrijeme izvršiti i ono što je eventualno bilo propušteno ispraviti.Ali, kako i Kur'an kaže: „Najbolja priprema je bogobojaznost“. Evo spiska hadžija: Sevdija Fazliova, Demir Fazliov, Izet Jahić, Hamdija Karić, Muhamed Redžič, Razija Hasanović, Raif Hasanović, Osman Veljaćić, Valjevac Sumedija, Aziz Valjevac, Sebiha Halilović, Adem Hadžić, Suad Ahmetović, Hanija Ahmetović, Amer Bratić, Fatima Bešić, Huso Bešić, Fikret Ćosić, Mersudin Ćosić, Dardaga Hazim, Ajisa Baltić, Muradif Muratovć, Jasmira Numanović, Fuad Numanović, Emina Čustović, Ismet Čustović, Ibrahim Imširpašić, Ešref Bilajbegović, Kelima Bilajbegović. Ostale dzematske aktivnosti:

- Dzuma namaz - Ucenje Kur'anskog pisma petkom poslije akšamskog namaza - Dzematska predavanja subotom poslije akšam namaza - Učenje Kur'ani kerima cetvrtkom prije akšamskog namaza - Sportske aktivnosti - Biblioteka

Pridruzite nam se u odgoju duse i tijela !!!

16

Zajednička slika polaznika vjerske pouke prilikom obilježavanja završetka mektebske godine

17

18