rim - nasljedno

7/21/2019 Rim - Nasljedno

http://slidepdf.com/reader/full/rim-nasljedno 1/12



1. UVOD1.1. POJAM I VRSTE NASLJEĐIVANJA

- nasljedno pravo – skup pravnih pravila koja uređuju prijelaz ostaviteljevih pravnih odnosa na druge osobe

→ u obje!"vno# smislu – pravna pravila kojima se uređuju imovinskopravni odnosi poslije smrti

→ u s$bje!"vno# smislu – pravo nasljednika da stupi u imovinskopravne odnose drugoga

- nasljednik stupa u pravni položaj ostavitelja, on je njegov univerzalni sljednik ( succedit in ius, in locum defuncti)

- njegovo stjecanje naziva se $n"ver%alno# s$&es"jo# ( successio per universitatem, in universum ius, in omne ius)- na nasljednika prelaze i ostaviteljevi dugovi, makar oni bili veći od ostavinske aktivne imovine- pritom se ostavinska imovina (aktiva i pasiva) smatra za jedinstvenu cjelinu; nasljeđivanje se dijeli na

INTESTATNO '(A)ONS)O*- imovina prelazi na određene osobe iz kruga iste ob"!elj" (ostaviteljevih krvnih potomaka i daljnjih rođaka)- u starom civilnom pravu temelji se na agnatskoj vezi, a kasnije sve vi!e prodire princip kognacije

TESTAMENTARNO 'OPORU+NO*- javlja se na vi!em stupnju razvoja, usporedno s nastankom individualnog privatnog vlasni!tva

- u nasljednom pravu javlja se težnja da vlasnik raspolaže svojim vlasni!tvom "ak i poslije smrti- stoga se uvodi opor$a (testamentarium) i pr"n&"p slobode opor$,no- raspola-anja pos! #or!e#- oporuku spominje već #akonik $% plo"a, ali pod tim pojmom jo! se ne podrazumijeva sloboda oporu"nog raspolaganja- prava oporuka sa slobodom imenovanja nasljednika javlja se tek oko &' stoljeća prije rista

- ako oporuka postoji, oporu"no nasljeđivanje ima prednost nad nasljednim – do zakonskog nasljeđivanja (ab intestato) dolazi

tek ako nema oporuke, ili ako ne dođe do oporu"nog nasljeđivanja ( si intestato moritur )- ako je oporukom nasljednik imenovan samo na d"o os!av"ne, dobit će i ostatak, dok zakonski nasljednici ne dobivaju ni!ta- ostavitelja ne mogu naslijediti i zakonski i oporu"ni nasljednici nemo pro parte testatus, pro parte intestatus decedere potest

NUNO NASLJEDNO PRAVO- pravo na nužni dio; ovom ustanovom !tite se neki najbl"/" %aons" nasljedn"&" kako imovina ne bi pre!la u ruke nekog

udaljenijeg ili stranog nasljednika (nužni dio ne može se umanjiti niti izigrati u korist trećeg)

LE0ATI '(APISI*- singularna sukcesija, pojedine osobe ovako mogu stjecati pojedina"ne stvari ili imovinska prava iz imovine oporu"itelja na

teret nasljednika (zapisovnicilegatari pritom ne odgovaraju za ostavinske dugove)

1.. POVIJESNI PRE0LED RIMS)O0 NASLJEDNO0 PRAVA

NASLJEDNO PRAVO STARO0 2IVILNO0 PRAVA- regulirano #akonikom, gdje se već govori o zakonskom i oporu"nom nasljeđivanju

- zakonsko nasljeđivanje (hereditas legitima) temelji se na a-na!soj ve%", a nasljednici su prvenstveno heredes, tj' "lanovikućne zajednice (tek u pomanjkanju njih dolaze do nasljedstva ostali najbliži agnati i gentili)

- ako postoje sui heredes, treća osoba (extraneus) ne može se imenovati nasljednikom

NASLJEDNI RED PO PRETORS)OM EDI)TU- od republike se po"inju razlikovati 3ered"!as (civilno nasljedno pravo) i bonor$# possess"o (pretorsko nasljeđivanje)- zbog ja"anja individualizma i slabljenja obiteljske veze, vi!e nije pogodno da nasljedstvo prelazi samo na osobe koje su s

ostaviteljem povezane agnatskom vezom (isklju"ujući najbliže kognate koji su iza!li iz agnacije, npr' emancipirani sin)

- zato pretor re*ormira civilnopravni nasljedni red – po"inje !tititi osobe koje po civilnom pravu ne bi imale pravonasljeđivanja jer nisu bile agnatski, nego samo krvni srodnici (o-na!")

- kako pretor ne može mijenjati norme civilnog prava ( praetor heredes facere non potest ), on tim svojim novim nasljednicimadaje posjed ostavinske imovine, bonorum possessio, te ih !titi kao prave nasljednike

- ona se može davati adiuvandi/supplendi/corrigendi iuris civilis gratia – u prvom slu"aju bonorum possessor je ujedno icivilni nasljednik, a u druga dva slu"aja pretorskim redom nasljeđivanja se nadopunjujemijenja civilni nasljedni red

- pre!ors" nasljedn" red (bonor$# possess"o) može se odnositi na zakonsko, oporu"no ili nužno nasljedno pravoa) s"ne !ab$l"s (ab intestato) – kad ne postoji oporuka, bonorum possessio se daje osobama koje su pozvane na

intestatno nasljeđivanje po pretorskom redu

b) se&$nd$# !ab$las – bonorum possessio se daje onom tko je imenovan nasljednikom u oporuci koja udovoljavazahtjevima pretorskog edikta, mada ne bi bila valjana po civilnom pravu

c) &on!ra !ab$las – daje se osobama kojima pretor daje zahtjev na nužni dio nasljedstva temeljem njihove bliskekrvne veze iako im civilno pravo možda ne priznaje takav zahtjev (jer nisu vi!e bili u agnatskoj vezi)

NASLJEĐIVANJE 2ARS)O0 PRAVA

- po"inje se davati prednost na"elima pre!orso- naslje4"vanja, iako na po"etku oba nasljedna reda stoje usporedno- u postklasi"no doba, zajedno s uni*ikacijom civilnog i honorarnog prava stapaju se i oba sistema nasljeđivanja

NASLJEĐIVANJE (A JUSTINIJANA

$



- u +ustinijanovim novelama oba su nasljedna reda spojena u jedan red, a u njemu prevladavaju na"ela i u"inci koje suklasi"ni pravnici bili izgradili za pretorsku bonorum possessio

. INTESTATNO NASLJEĐIVANJE.1. PO 2IVILNOM PRAVU (A)ONI)A 1 PLO+A

- sistem nasljeđivanja starog civilnog prava sadržan je u odredbi #akonika $% plo"a s" "n!es!a!o #or"!$r5 &$" s$$s 3eres ne&es&"!5 ad-na!$s pro6"#$s 7a#"l"a# 3abe!o8 s" ad-na!$s nes es&"!5 -en!"les 7a#"l"a# 3abe!o (umre li bez testamenta netko

tko nema svojih nasljednika, njegovu imovinu*amiliju dobiva najbliži agnat; nema li agnata, imovinu neka dobiju gentili)- ta odredba određuje pravila rimskog nasljeđivanja

o

ne može se istodobno nasljeđivati po oporuci i po zakonu (oporuka jo! ne zna"i slobodu izbora nasljednika)o do zakonskog nasljeđivanja dolazi samo ako nema oporuke (si intestato moritur)

SUI 9EREDES- a-na!s" ,lanov" obitelji (kućne zajednice) koji su u "asu ostaviteljeve smrti bili pod njegovom neposrednom vla!ću, a koji

njegovom smrću postaju osobe sui iuris; ovdje spadaju djeca iz zakonitog rimskog braka, arogirana i adoptirana djeca

unuci iz prije preminulih ili emancipiranih sinova ako su u "asu ostaviteljeve smrti bili pod njegovom vla!ću

žena u manus-braku (ima položaj jednak djeci, sororis loco)

- ako u nasljedstvu uz ostaviteljevu djecu prvog stupnja sudjeluju i unuci, vrijedi pr"n&"p repre%en!a&"je

• ostavina se dijeli "n s!"rpes (po lozama), a ne po glavama ( per capita)

• takvi unuci bi zajedno dobili dio koji bi bio pripao njihovom ocu – ako su npr' postojala % ostaviteljeva sina i dvoje

djece od trećeg već preminulog sina, svaki živi sin bi dobio $&, a % unuka zajedno $& (svaki po $)

- sui heredes su jo! za o"eva života smatrani vlasnicima obiteljske imovine, pa oni nasljedstvo stje"u već "asom dela&"je (ostaviteljeve smrti) – ne trebaju ga i posebno prihvatiti, a po civilnom pravu ne mogu ga odbiti

- zato su takvi nasljednici 3eredes ne&essar"" ( sui et necessarii)

PRO:IMUS A0NATUS- daljnj" najbl"/" a-na!" izvan kruga sui heredes – pozivaju se na nasljedstvo ako ne postoje sui heredes- ovdje spadaju agnati koji nisu spadali pod o"insku vlast ni zajednicu ostavitelja (njegova braća i sestre, stri"evi, )- nasljeđuju samo agnati najbližeg stepena, pa oni samim postojanjem isklju"uju sve udaljenije agnate

- ako bliži agnati ne prihvate nasljedstvo, neće se pozivati udaljeniji (po civilnom pravu ne postoji successio graduum)- u tom slu"aju ostavina kao o;asna (bonorum vacans) pripada državi- agnati iz ovog nasljednog reda moraju prihvatiti nasljedstvo – oni su 3eredes vol$n!ar""- vi!e jednako bliskih agnata dijeli ostavinu po -lava#a ' per capita), a u ovom redu ne postoji princip reprezentacije

0ENTILES- pr"padn"&" "s!o- roda, dobivaju nasljedstvo samo ako nema nikog iz prethodna % nasljedna reda – ovaj red poziva se na

nasljedstvo tek ako uopće nema živih pripadnika (nije postojala successio ordinum)- ako bi takvih bilo, pa nasljedstvo nisu htjeli i mogli steći, nasljedstvo bi ostalo vaan!no

.. PO PRETORS)OM PRAVU

- slabi zna"aj patriae potestatis – umjesto agnatske veze sve se vi!e isti"e krvno srodstvo, o-na&"ja- u skladu s promjenama, pretor uvodi novi intestatni nasljedni red – bonor$# possess"o s"ne !ab$l"s (ab intestato)

UNDE LI<ERI- ovaj red !iri je od reda sui heredes, jer obuhvaća i krvnu djecu koja vi!e nisu pod vla!ću ostavitelja, npr' e#an&"p"ran" s"n

→ vi!e nije bio ostaviteljev agnatski, nego samo kognatski srodnik

→ on poslije emancipacije stje"e imovinu za sebe, a njegova braća koja su ostala pod vla!ću oca stje"u sve za njega→ zato emancipirani sin mora prije diobe unijeti u ostavinu sve !to je stekao poslije emancipacije (&olla!"o bonor$#)

- ako su djeca emancipiranog sina ostala pod vla!ću njegova oca, on nije svoju djecu isklju"ivao – dijelio je svoj dio s njimapo polov"&" (ovu novu klauzulu u .dictum perpetuum unosi redaktor /alvium 0ulianus)

- ina"e se nasljedstvo dijeli in stirpes uz primjenu na,ela repre%en!a&"je

UNDE LE0ITIMI- le-"!"#" – osobe koje imaju pravo nasljedstva po #akoniku $% plo"a ( sui heredes, proximus agnatus, gentiles)- kako su sui heredes spadali u prvi red (liberi), a gentilsko nasljeđivanje je nastalo, ovdje se radi samo o agnatima koji nisu

pripadali među sui heredes (braća, sestre, )

UNDE 2O0NATI- rvn" srodn"&" do isklju"ivo ' stepena (od 1' stepena djeca bratu"eda); vi!e jednakih dijeli nasljedstvo po -lava#a

UNDE VIR ET U:OR - preživjeli bra"ni drug (tako i žena iz braka sine manu dobiva nasljedstvo ako nema nikog iz prva tri razred)

SU22ESSIO ORDINUM I 0RADUUM5 OSTAVINA OSLO<OĐENI)A

%



- s$&&ess"o ord"n$# ako osobe iz prethodnog razreda ne zatraže nasljedstvo, pozivaju se pripadnici slijedećeg razreda- s$&&ess"o -rad$$# ako bliži kognati (&' razred) ne zatraže nasljedstvo, ono se daje kognatima daljeg stepena- kod nasljeđivanja os!av"ne oslobo4en"a, prije bra"nog druga dolaze patron, njegovi srodnici i patronov patron

.=. RE>ORME 2ARS)O0 DO<A I JUSTINIJANOV SISTEM

- jo! vi!e se isti"e prednost kognatskog srodstva – prvenstveno se nastoji revidirati nasljeđivanje majke i djece, koje je pocivilnom pravu u braku sine manu bilo isklju"eno (djeca nisu bila agnati svoje majke)

- to je promijenjeno tek pretorskim pravom, zbog "ega su donesenia) senatus consultum 2ertullianum – majka s ius liberorum poziva se na nasljedstvo sve svoje djece ispred agnata

b) senatus consultum 3rphitianum – priznaje nasljedno pravo djece prema majci pred agnatima (%' stoljeće)

- +ustinijan u svojim 4ovelama $$5 i $%1 sistematski uređuje re*orme intestatnog nasljeđivanja- ono se sada temelji isklju"ivo na kognaciji, a postoje 6 nasljedna razreda

PRVI RA(RED- "ine ga des&enden!" sv"3 s!epena po mu!koj i ženskoj liniji – descendenti istog stepena nasljeđuju per capita, a razli"itih

stepena per stirpes po načelu reprezentacije (djeca dobivaju o"ev dio ako je on umro prije ostavitelja)

DRU0I RA(RED- as&enden!" s obje s!rane5 p$norodna bra?a " ses!re5 dje&a ran"je $#rle bra?e " ses!ara- ascendenti i braća nasljeđuju jednake dijelove ( pro capita), a djeca umrle braće nasljeđuju po načelu reprezentacije

- sami ascendenti nasljeđuju "n l"neas – polovica pripada ascendentima s o"eve, a polovica onima s maj"ine strane

TRE@I RA(RED- pol$rodna bra?a " ses!re (consangunei i uterini) – nasljeđuju per &ap"!a, a njihova djeca in stirpes

+ETVRTI RA(RED- svi ostali pobo"ni rođaci; bliži isklju"uju udaljenije, a jednako bliski nasljeđuju per capita

- pritom u svim razredima postoji s$&&ess"o ord"n$# – ako ne nasljeđuje nitko iz prethodnih razreda, pozivaju se udaljeniji- !to se ti"e nasljeđivanja bra"nog druga, vrijedi pretorsko pravilo da nasljeđuje tek u pomanjkanju svih ostalih rođaka- po +ustinijanu, siroma!na udovica dobiva uz druge nasljednike #$/eve "#ov"ne, a ako nasljeđuje sa svojom djecom dobit

će određeni joj dio na uživanje (usus *ructus)

=. OPORU+NO NASLJEĐIVANJE=.1. O<LI2I I >UN)2IJE OPORU)E )RO( POVIJEST RIMS)O0 PRAVA

OP@I POJAM OPORU)E- oporuka u pojedinim razvojnim *azama u 7imu ima razne oblike i *unkcije – u klasi"nom i +ustinijanovom dobu ona je

jednostrani *ormalisti"ki pravni posao za slu"aj smrti koji sadržava oporu"iteljevu razredbu posljednje volje- za rimsku oporuku bitno je da sadržava "#enovanje nasljedn"a (3ered"s "ns!"!$!"o)- stvorena je da vlasnik može "ak i poslije svoje smrti raspolagati svojim vlasni!tvom

- oporuka u pravom smislu u 7imu se vjerojatno javlja tek poslije #akonika $% plo"a

NAJSTARIJI TESTAMENT PRED )OMI2IJAMA- prema 8aju, u najstarijem obliku postoje dva oblika testamenta

1) !es!a#en!$# &o#"!""s &ala!"s – javna oporuka pred kurijatskom narodnom skup!tinom, u tu svrhu sastaje se dva puta

godi!nje (%6' ožujka i %6' svibnja), a predsjeda joj pontifex maximus

2) !es!a#en!$# "n pro&"n&!$ – najstarija oporuka vojnika; vojnici koji se nalaze pred neprijateljem u vojnom redumogu oporu"ivati ne*ormalnom izjavom pred vojni"kim sugrađanima

- testamentum comitiis calatis je jedno od najprijepornijih pitanja romanisti"ke nauke – o njoj je sigurno tek da to jo! nijeoporuka s potpunom slobodom izbora nasljednika kao u kasnijem pravu

- kasnije testament dolazi pred skup!tinu samo zbog publiciteta, a skup!tinu nadomje!ta &9 liktora (nestaje u %' stoljeću)

MAN2IPA2IONI TESTAMENT PRVO0 O<LI)A 'MAN2IPATIO >AMILIAE*- o#"&"jalna opor$a može se praviti samo dva dana u godini – zato praksa već od #akonika pronalazi zaobilazni na"in

postizanja njenih u"inaka pomoću #an&"pa&"je, geste per aes et libramo !es!a!or pred libripensom i svjedocima prenosi vlasni!tvo ostavine (mancipatio *amiliae) na osobu od povjerenja

o ta osoba (7a#"l"ae e#p!or) se *iducijarno obvezuje da će po mancipantovoj smrti ostavinu prenijeti na osobe koje mu

je mancipant ozna"io – dakle, *amiliae emptor je stjecalac imovine među živima koji po *iducijarnom odnosu vjere i

po!tenja ima dužnost ispuniti volju oporu"itelja i prenijeti tu imovinu nazna"enim osobama

TESTAMENTUM PER AES ET LI<RAM NOVIJE0 O<LI)A

- komicijalni testament nestaje, a sve se vi!e koristi #an&"pa!"o 7a#"l"ae- zadržana je mancipacija na *amiliae emptora pred libripensom i svjedocima, no *amiliae emptor i libripens gube na važnoasti

i kona"no se pretvaraju u svjedoke koji s ostalih : "ine potreban broj od B opor$,n"3 svjedoa- sva važnost sad se polaže na n$n$pa&"j$

→ to je usmena ostaviteljeva odredba o raspolaganju njegovom imovinom poslije njegove smrti

&



→ mancipacija postaje imaginarna (dicis gratia), a nunkupacija sadrži imenovanje nasljednika s izravnim u"inkom

- da bi se o"uvala tajnost imenovanja nasljednika, javlja se i p"s#en" obl" #an&"pa&"je

→ sada oporu"itelj zapisuje svoju odredbu posljednje volje (tabulae testamenti)

→ na mancipaciju se nadovezuje usmena nunkupacija u kojoj bi oporu"itelj samo izjavio da isprava koju drži u ruci

sadržava njegovu posljednju volju, a 1 svjedoka stavilo bi pe"ate uz imena oporu"itelja i svjedoka

→ oporuka je sada !ajna (svjedoci ne moraju znati sadržaj) i opo%"va (pisana oporuka može se uni!titi)

- usmeni i pismeni testamentum per aes et libram bili su redoviti oblici oporuke sve do %' stoljeća

OPORU)A PO PRETORS)OM PRAVU- već od republike, pismena oporuka po"inje istiskivati usmenu – sam akt mancipacije pritom je *ormalnost- zato pretor 19' prije rista određuje da će dati bonorum posesiju onome tko se iskaže p"s#eno# opor$o# po!p"sano# od

B svjedoa, neovisno o izvr!enoj mancipaciji i usmenoj nunkupaciji (to je bonorum possessio secundum tabulas)- sada je pretorska pismena oporuka ravnopravna s oporukom per aes et libram, pa oporu"ivanje postaje jednostrani posao

OPORU)A U DO<A DOMINATA I JUSTINIJANA- u +ustinijanovom pravu razlikuju se privatne i javne oporuke

PRIVATNE OPORU)E- mogu biti usmene ili pismene – $s#ena oporuka izjavljuje se pred 1 svjedoka, a p"s#ena može biti

o 3olo-ra7sa – vlastoru"na napisana i potpisana po samom testatoru

o alo-ra7sa – diktirana po testatoru i po njemu samo vlastoru"no potpisana

- u oba slu"aja potrebno je sudjelovanje, odnosno pe"ati sedmorice svjedoka- svjedo,"!" ne #o-$ robovi, peregrini, žene, nedorasli, ludi, rasipnici, slijepi, gluhi, intestabiles, in*amni, osobe pod vla!ću

oporu"itelja, oni koji su oporukom postavljeni za nasljednika, osobe vezane s njima po o"inskoj vlasti- svjedoci moraju biti %a#oljen" %a svjedo,enje ( festes rogati), a akt oporu"ivanja mora se izvr!iti be% pre"da (unitas actus)

JAVNE OPORU)E- imaju oblik sve"anog o"itovanja na zapisnik kod sudakurije ili predajom pismene oporuke na "uvanje carskoj kancelariji

POSE<NE VRSTE OPORU)A- za opor$e sl"jep"3 " nep"s#en"3 traži se i 5' svjedok, a za opor$e na ladanj$ dovoljno je : svjedoka- u slu"aju ep"de#"je, svjedoci ne moraju biti prisutni istodobno- posebne pogodnosti uvedene su za vojni"ke oporuke, !es!a#en!$# #"l"!"s

vojni"ke su oporuke oslobođene svih *ormalnosti koje vrijede za redovitu oporuku

vojnici mogu oporu"ivati kako god hoće i mogu (quomodo vellent, quomodo possent )

jedina potrebna pretpostavka je o%b"ljna volja oporu"itelja

=.. TESTAMENTI >A2TIO A2TIVA I PASSIVA8 2APA2ITAS I INDI0NITAS

TESTAMENTI >A2TIO A2TIVA- to je sposobnost rimskog građanina praviti testament, stoga ne pr"pada

→ peregrinima, latinima (iuniani), hereticima i apostatama (od +ustinijana)

→ rimskim građanima ako su intestabilis ili ako imaju ograni"enu djelatnu sposobnost

- testamenti *actio mora postojati od "asa pravljenja oporuke nepre"dno do smrti

TESTAMENTI >A2TIO PASSIVA

- sposobnost biti oporukom imenovan za nasljednika- mora na nasljednikovoj strani postojati od "asa pravljenja oporuke i delacije pa do prihvata (akvizicije nasljedstva)

- ni ona se ne podudara s pravnom sposobnosti; pripada rimskim građanima a n"s$ je "#al" peregrini (sve do constitutio ntoniana); pripadnici prvog razreda, najbogatiji građani, ne mogu imenovati žene

nasljednicama (po le< =oconia; ovo otpada u carsko doba prestankom cenza) intestabiles, hereticiapostate (po +ustinijanu)

personae "n&er!ae – osobe o kojima ostavitelj nema određenu predodžbu (npr' tko prvi dođe na njegov pogreb)

- u personae incertae spadaju i

→ pos!$#" – osobe koje se rode poslije oporu"iteljeve smrti (oni kasnije mogu nasljeđivati)

→ prvi r"#s" ole!"v" " %ajedn"&e (municipiji, dru!tva, korporacije) – ovdje dolazi do "estih iznimaka, posebno u

kr!ćansko doba (u korist crkava, siromaha, samostana, piae causae)

2APA2ITAS- incapaces imaju pasivnu testamenti*akciju ali zbog nekih zabrana ne mogu stjecati nasljedstvo- to su npr' neženje&aelebes (ne mogu stjecati ni!ta) i oženjeni bez djeceorb" (mogu stjecati samo polovicu)- njihovi upražnjeni dijelovi su o;asn" (&ad$&a) i pripadaju ili drugim sunasljednicima s djecom ili *isku

6



INDI0NITAS 'NEDOSTOJNOST*- treći oblik nesposobnosti za oporu"no stjecanje – indignus ima i pasivnu testamenti*akciju i capacitas, ali ne može zadržati

prihvaćenu imovinu, već mu se ona od$%"#a po 7"s$ (npr' koji je ubio ostavitelja ili ga ograni"avao kod oporu"ivanja)

=.=. SADRAJ OPORU)E I IMENOVANJE NASLJEDNI)A

- imenovanje nasljednika (heredis institutio) je n$/n", ali i dostatni sadržaj svake rimske oporuke- ono je caput et fundamentum totius testamenti jer valjanost i u"inak svih daljnjih razredbi ovisi o valjanosti imenovanja

- mora se nalaziti na po,e!$ opor$e i biti sve"ano određeno "#pera!"vo# ( Lucius itius mihi heres esto')- sve odredbe koje bi se nalazile ispred imenovanja nasljednika smatraju se nevaljanima

- ova stroga na"ela po"inju popu!tati putem pravni"kog tuma"enja i pretorskog edikta- oporu"itelj može imenovati i v";e nasljedn"a

→ ako im ne odredi dijelove, smatra se da su postavljeni na jednake dijelove

→ kvota koju neki sunasljednik ne stekne razmjerno prirasta ostalim sunasljednicima

→ ako oporu"itelj određujući alikvotne dijelove prekora"i "itavu ostavinu, dijelovi se razmjerno smanjuju

→ ako svim sunasljednicima odredi dijelove a ostavina ne bude iscrpljena, preostali dijelovi prirastaju postavljenim

nasljednicima u razmjeru njihovih dijelova (a ne pripadaju intestatnim nasljednicima)

=.C. SUPSTITU2IJE

VUL0ARNA SUPSTITU2IJA- "#enovanje nasljedn"a%a#jen"a ako prvoimenovani nasljednik ne postane nasljednikom- to je zapravo imenovanje nasljednika pod suspenzivnim uvjetom ako prvoimenovani ne postane nasljednikom

PUPILARNA SUPSTITU2IJA- kad pater *amilias koji je u oporuci za nasljednika imenovao svog nedoraslo- s"na (descendenta in potestate) odredi

istodobno tom nedoraslom sinu nasljedn"a ako sin umre prije doraslosti- svrha ove supstitucije je da imovine ne pripadne sinovim zakonskim nasljednicima- prvo se odnosi samo na slu"aj da sin preživi oca ali umre prije doraslosti – no postavlja se pitanje ima li pupilarni supstitut

naslijediti oca i ako sin uopće ne postane o"ev nasljednik (npr' jer je umro prije oca)

- drugim rije"ima je l" p$p"larn" s$ps!"!$! $jedno " o,ev v$l-arn" s$ps!"!$! > glasovitoj nasljednoj parnici /ulinog doba,causa ?uriana, centumvirsko sudi!te određuje da se pupilarni supstitut ima smatrati i vulgarnim supstitutom oca'

)VA(IPUPILARNA SUPSTITU2IJA

- uvodi ju +ustinijan ako pater familias svom d$;evno bolesno# des&enden!$ imenuje nasljednika- takav descendent neće ni nakon doraslosti moći praviti oporuke dok god ne ozdravi

=.F. NIGTAVOST I OPO(IV PORU)E

- oporuka je od po,e!a n";!ava (testamentum nullum) ako

• oporu"itelj nema aktivnu testamenti*akciju

• nije održana propisana *orma

• ako su povrijeđene bitne norme s obzirom na sadržaj oporuke

- oporuka može i nanadno pos!a!" n";!ava

→ u slu"aju naknadnog gubitka aktivne testamenti*akcije

→ u slu"aju da se naknadno rodi ili posinjenjemmanus-brakom nastane sui heres koji nije uzet u obzir u oporuci

- po civilnom pravu valjana oporuka može biti naknadno oborena (pobijana) raznim civilnim i pretorskim sredstvima, primjerice u povodu @uerellae ino**iciosi testamenti, ili zbog dolusa, metusa, bludnje,

- valjana oporuka nema prakti"nog u"inka ako nitko od imenovanih nasljednika ne prihvati nasljedstvo- ako oporuka nema u"inka, dolazi do intestatnog nasljeđivanja; rimska je oporuka opo%"va

zato gubi valjanost ako je oporu"itelj opozove (to može u"initi sve do smrti)

po civilnom pravu, oporuka se može opozvati samo ako oporu"itelj na"ini novu oporuku u jednakoj civilnoj *ormi

uskoro se dopu!taju i drugi oblici opozivanja (npr' ako oporu"itelj namjerno uni!ti pismenu oporuku)

=.H. )ODI2ILI

- od"&"l je uz oporuku drugi oblik razredaba posljednje volje – potje"e iz obi"aja gdje se uz oporuku sastavlja posebna ispravas odredbama koje ne ulaze u oporuku (ovdje se obi"no naređuju *ideikomisi)

- kodicil je zapravo obi"no pismo upravljeno nasljedniku s molbom da izvr!i neke na#jene $ or"s! !re?"3- isprva ispunjenje kodicila ovisi o nasljednikovu po!tenju, no ugust po"inje pravno !tititi takva pisma

- kasnije se kodicili priznaju neov"sno o postojanju oporuke, ako je kodicil upravljen na intestatnog nasljednika- tako klasi"no pravo razlikuje &od"&"l" !es!a#en!ar"" i &od"&"l"" ab "n!es!a!o (modi*iciraju zakonsko nasljeđivanje)

:



- bitna razlika između kodicila i oporuke je da kodicil ne može sadržavati imenovanje nasljednika- za kodicile je potrebna a!"vna !es!a#en!"7a&"ja, ali ne i *orma (druga razlika prema oporuci)- kasnije je 7or#a potrebna – +ustinijan traži F svjedoa, a ni!tavi kodicil !onvalidira naknadnim stjecanjem aktivne

testamenti*akcije koja nije postojala u trenutku nasljeđivanja- oporuci se može dodavati i od"&"larna la$%$la njome se o"ituje da oporuka vrijedi kao kodicil ako se zbog ne"ega ne

može održati kao oporuka (npr' jer nema *orme); zbog prakti"ne važnosti je toliko ra!irena da se ubrzo po"inje

podrazumijevati u oporuci

C. NUNO NASLJEĐIVANJEC.1. POJAM NUNO0 NASLJEDNO0 PRAVA

- ako postoji valjana oporuka, zakon ipak poziva na nasljedstvo osobe oje n"s$ n"ao "l" dovoljno $%e!e $ ob%"r- zakon im priznaje pravo na nasljedstvo zbog njihova bliskog rodbinskog odnosa s oporu"iteljem- oporu"itelj je dužan nekim najbližim rođacima osigurati odre4en" d"o nasljeds!va (legitima portio)

- u protivnom slu"aju, oporu"ne odredbe gube u"inak koliko je potrebno za ostvarenje tog nužnog dijela

C.. >ORMALNO NUNO NASLJEDNO PRAVO

- civilno pravo najprije je izgradilo samo $s!anov$ 7or#alno- n$/no- prava – ograni"enje oporu"ne slobode sastoji se samou tome da su s$" 3eredes " pos!$#" morali biti imenovani nasljednicima ili bi morali biti "%nasl"je4en" (e63ereda!"o)

- oporu"itelj ih ne može samo mimoići i pre!utjeti (praeterire) – 7"l"$s 7a#"l"ae mora biti iznaslijeđen poimeni"no, dok je za

sve os!ale (kćeri, unuke, žena in manu) dovoljno skupno iznasljeđenje jednom re"enicom inter ceteros- ako se oporu"itelj nije pridržavao ovih propisa, oporuka bi bila ni!tava potpuno ili djelomi"no

- ovo civilno nužno nasljeđivanje temelji se na na"elu a-na&"je- pretorskim pravom civilno *ormalno nužno nasljedno pravo pro!ireno je na sve liberi u smislu prvo- ra%reda pre!ors"3 "n!es!a!n"3 nasljedn"a – obuhvaća i descendente koji vi!e nisu sui heredes

- sada svi mu!ki liberi moraju biti iznaslijeđeni no#"na!"#, a za ženske osobe je dovoljna e63ereda!"o "n!er &e!eros- pretor ne progla!ava oporuku ni!tavnom, nego mimoiđenim liberi daje bonorum possessio contra tabulas

C.=. MATERIJALNO NUNO NASLJEDNO PRAVO

- *ormalno nužno nasljedno pravo jo! ne pruža nužnim nasljednicima s"-$rnos! da će stvarno svoj dio i dobiti

- zato krajem republike u praksi centumvirskog sudi!ta nastaje #a!er"jalno n$/no nasljedno pravo- ono postavlja princip da je oporu"itelj dužan najbliže rođake imenovati u oporuci nasljednicima na određeni dio ukoliko nije

imao opravdani razlog za iznasljeđenje – rođaci koji su neopravdano mimoiđeni ili iznaslijeđeni mogu tražiti poni!tenjeoporuke, a u tu svrhu imaju i posebnu tužbu ($erella "no77"&"os" !es!a#en!")

NUNI NASLJEDNI2I- n$/n" nasljedn"&" descendenti i ascendenti, braća i sestre, polubraća i polusestre po ocu, consanguines (ovi samo ako je zanasljednika postavljena nedostojna osoba, persona turpis)

- pomoću @uerellae ino**iciosi testamenti, oporuku može pobijati n$/n" nasljedn" koji je ujedno najbliži intestatni nasljednikukoliko je "slj$,en be% ra%lo-a – tuženi nasljednik može se braniti navođenjem i dokazivanjem razloga isklju"enja

- u kona"nom razvoju, pravo na ovu tužbu ima samo onaj n$/n" nasljedn" kojemu nije ostavljena bar A onoga !to binaslijedio ab intestato – to je %aons" n$/n" d"o (debita portio, legitima portio)

- ta "etvrtina mora biti oslobođena svih tereta, ali može biti u bilo kojem obliku (npr' legatom, darovanjem mortis causa)

- navedena tužba ide protiv oporu"nih nasljednika, a dovodi do poni!tenja poruke iure civili – tužitelj sad može tražiti ne samo"etvrtinu, nego sve !to bi mu pripadalo kao intestatnom nasljedniku

- u carsko doba uvedene su i $erella "no77"&"osae dona!"on"s " do!"s – njima nužni nasljednik može pobijati darovanja idavanja miraza koja je ostavitelj izvr!io za života kako bi smanjio nužni dio

JUSTINIJANOVE RE>ORME- određuje da se @uerella ino**iciosi testamenti koristi samo ako je nužni nasljednik potpuno isklju"en od nasljedstva- ako mu je ostavljeno manje od nužne "etvrtine, ima a&!"o ad s$pplenda# le-"!"#a# na nadopunu do nužnog dijela

Novela 1 "% F=H. -od"ne- povisuje nužni dio – sada iznosi K "n!es!a!no- d"jela ako je taj intestatni dio manji od A "itave ostavine, odnosno 1= ako bi

intestatni dio nužnog nasljednika bio veći od A ukupne ostavine

Novela 11F "% FC. -od"ne- spojena su na"ela *ormalnog i materijalnog nužnog nasljednog prava – nužni nasljednici moraju biti u oporuci imenovani

nasljednicima, i mora im biti ostavljen određeni dio nasljedstva (u bilo kojem obliku)- re7or#e o "%naslje4enj$ (e<heredatio)

→ može se u"initi ne*ormalno, no svi descendenti moraju biti iznaslijeđeni nominatim

→ e<heredatio i li!enje nužnog dijela može uslijediti samo na temelju !asa!"vno odre4en"3 ra%lo-ao ako je nužni nasljednik radio ostavitelju o glavi

o ako ga nije otkupio iz zarobljeni!tva

o ako ga je sprije"io da sa"ini oporuku



o ako je spolno općio s ostaviteljevom ženom ili konkubinom

→ razlog iznasljeđivanja mora biti naveden u oporuci

→ ako iznaslijeđeni porene opravdanost razloga, oporu"ni nasljednik ga #ora doa%a!"

- jo! uvijek postoji $erella "no77"&"os" !es!a#en!"o daje se dužnom nasljedniku koji je bezrazložno iznaslijeđenmimoiđenostavljen bez dužne kvote intestatnog dijela

o u slu"aju uspjeha, oporu"na imenovanja nasljednika se reduciraju da bi nužni nasljednik dobio svoj "itavi intestatni

nasljedni dio, a ne samo debitam portionem

F. STJE2ANJE NASLJEDSTVA

F.1. PRIPAD I PRI9VAT NASLJEDSTVA- da bi do!lo do naslje4"vanja, potrebne su ove opće pre!pos!ave

a) smrt de-cuiusa

b) sposobnost de-cuiusa imati nasljednikac) postojanje nasljednika i njegova sposobnost da bude nasljednikom

- pored ovih pretpostavki, za stjecanje nasljedstva traže se jo! dela!"o " a&$"s"!"o- dela!"o (pr"pad nasljeds!va) – pozivanje određenog subjekta na nasljedstvo

→ osnova delacije može biti intestatni red, oporuka ili nužno nasljeđivanje

→ delacija dolazi do u"inka "asom ostaviteljeve smrti, pa pozvani nasljednik mora doživjeti taj "as

- no pozvani nasljednik ne stje"e nasljedstvo i ne postaje nasljednikom već "asom delacije, nego mora de*erirano nasljedstvona"elno i pr"3va!"!" (a&$"s"!"o) – pritom razlikujemo

3eredes ne&essar"" – sui heredes stje"u nasljedstvo "asom delecije, ne mogu odbiti prihvat nasljedstva 3eredes vol$n!ar"" (e6!rane") – stje"u nasljedstvo tek ako o"ituju volju o prihvatu

- klasi"no pravo poznaje & na"ina prihvata nasljedstva$) &re!"o – sve"ani usmeni *ormalisti"ni prihvat, obvezna samo ako ju oporu"itelj naloži, ima rok (uglavnom na $99 dana)%) pro 3erede -es!"o – ne*ormalni prihvat, u"injen mu"ke time !to nasljednik poduzima "ine iz kojih se posredno i nužno

mora izvesti njegova volja da prihvati nasljedstvo; prihvat konkludentnim "inima (npr' kori!tenje ostavine)&) ad"!"o n$da vol$n!a!e – izri"iti ali ne*ormalni prihvat

- prihvat nasljedstva je bezuvjetan, nevezan uz rok i uvjet, a vrijedi i pravilo semel heres, semper heres

- na zahtjev interesiranih trećih, pretor daje nasljedniku rok za razmi!ljanje – spa!"$# del"berand"o ako nasljednik u tom roku ne bi odgovorio, smatra se da ga odbija

o po +ustinijanu, smatra se da ga u tom slu"aju prihvaća

- odbijanje nasljedstva (rep$d"a!"o) može se u"initi u bilo kojem obliku – ne može se opozvati, samo mlađi od %: godinamogu dobiti povratu u prija!nje stanje, a nasljedstvo odbiti može samo onaj tko je ovla!ten na prihvat

F.. LEE@A OSTAVINA

- ako ne nasljeđuju sui heredes i robovi, između delacije i akvizicije može proteći određeno vrijeme- kroz to vrijeme ostavina leži (iacet) i zove se le/e?a os!av"na (hereditas iacens) – u tom razdoblju ona se smatra imovinom

bez gospodara, no zbog za!tite budućeg nasljednika nalazi se u posebnom položaju- ona se može povećavati i smanjivati prirodnim i pravnim putem (plodovima, zakupninom, stjecanjima ostavinskih robova)- postavlja se pitanje !o je s$bje! !av"3 prava " obve%a le/e?e os!av"ne

o rimski pravnici uglavnom gledaju na budućeg nasljednika ili na ostavitelja

o uzimaju da budući nasljednik sukcedira unatrag od "asa smrti

o +ulijan i kasniji pravnici smatraju da ostavina u neku ruku predstavlja ostavitelja

o u postklasi"no doba javlja se misao o ostavini kao posebnoj pravnoj osob" (protivno pojmu univerzalne sukcesije)

F.=. USU2APIO PRO 9EREDE

- ustanova uzukapije može se primijeniti i na nasljedstvo- svaka osoba (mada nije pozvana na nasljedstvo) može uzeti u posjed predmete koji pripadaju ležećoj ostavini- posjedovanjem kroz 1 -od"n$ posjednik stje"e ,"!av$ os!av"n$ " polo/aj nasljedn"a, a pritom se ne traže ni iustus titulus ni

bona *ides (ako ostavina sadržava zemlji!ta, svejedno je dovoljna $ godina, jer ostavina spada u ceterae res)- 8aj ovu ustanovu tuma"i težnjom da netko !to prije postane nasljednik da bi se mogla vr!iti obiteljska sacra i da bi se mogli

naplatiti ostavinski vjerovnici- u klasi"no doba red$&"ra se pr"#jena uzu!apije pro herede

→ uzukapijent posjedovanjem ostavinskih predmeta vi!e ne dobiva položaj nasljednika

→ sada uzukapijom stje"e samo one pred#e!e oje je posjedovao (jo! se ne traže iusta causa ni bona *ides)

- od Badrijana, pravni nasljednik može nasljedno# !$/bo# tražiti ostavinske stvari na kojima je treći dovr!io uzukapiju- od Carka urelija, nepo!teno zaposjedanje tuđe stvari smatra se %lo,"no# (crimen expilatae hereditatis)- tako se usucapio pro herede izjedna"ava s redovnom dosjelosti

1



F.C. TRANSMISIJA I A)RES2EN2IJA

TRANSMISSIO DELATIONIS- pravo pozvanog da prihvati nasljedstvo (delacijom) je osobno " neo!$4"vo- ne može se ustupiti trećemu, a ni na nasljednika pozvanoga (transmissio delationis)

- po civilnom pravu, !rans#"ss"o dela!"on"s nije dopu!ten ni ako pozvani umre prije nego !to izvr!i prihvat nasljedstva

• ako civilni zakonski nasljednik do s#r!" ne "%vr;" pr"3va!, nasljedstvo postaje vaan!no – po pretorskom pravu,

ovdje se bonorum possessio daje udaljenijim nasljednicima

• ako oporu"ni nasljednik do s#r!" ne pr"3va!" nasljeds!vo, a nema supstituta – nje-ov d"o pr"ras!a ostalim

oporu"nim nasljednicima (ako je on jedini oporu"ni nasljednik, pozivaju se intestatni nasljednici)

- od općeg pravila zabrane transmisije po"inju se javljati "%n"#e ako nasljednik umre a da bez svoje krivnje nije prihvatio nasljedstvo, pretor dopu!ta prihvat njegovim nasljednicima

putem restitucije in integrum !rans#"ss"o T3eodos"ana – oporu"ni nasljednik koji umre prije izjave o prihvatu prenosi pravo stjecanja i prihvata na

svoje descendente (odredba 2eodozija 00 iz 6:9' godine) !rans#"ss"o I$s!"n"ana – +ustinijan dopu!ta transmisiju svake delacije nasljedstva (intestatne i oporu"ne) koje jo! nije

prihvaćeno, ali samo ako je prvo pozvani umro u roku od $ godine do delacije, odnosno unutar ispro!enog spatiuma liberandi; nasljednici mogu izvr!iti prihvat unutar preostalog roka

IUS A22RES2ENDI- dio otpalog nasljednika pr"ras!a d"jelov"#a os!al"3 s$nasljedn"a ako je on otpao jer

→ do smrti nije prihvatio nasljedstvo, a pritom nije do!lo do transmisije (npr' jer nije imao nasljednika)

→ je odbio prihvatiti nasljedstvo (repudiatio)

- tako npr' ako od % oporu"na nasljednika jedan umre prije prihvata, ne ostaviv!i svojih nasljednika, njegov dio prirastadrugom oporu"nom, a ne intestatnim nasljednicima (nemo pro parte testatus, pro parte intestatus decedere potest )

- ako otpadne koji intestatni nasljednik, njegov dio prirasta ostalim intestatnim nasljednicima ("$s a&&res&end")- ako postoji v";e s$nasljedn"a

o svaki od njih je potencijalno pozvan na cijelo nasljedstvo – postojanjem dvaju ili vi!e neograni"enih prava na "itavo

nasljedstvo, njihova prava se sužuju na idealne dijelove (ako su dvojica, svaki ima pravo na idealnu polovicu)

o zato ako jedan od njih otpadne dolazi do ares&en&"je – potencijalno neograni"eno pravo se !iri

H. U+IN2I STJE2ANJA NASLJEDSTVAH.1. UNIVER(ALNA SU)2ESIJA

- stjecanjem nasljedstva dolazi do $n"ver%alne s$&es"je – nasljednik produžuje ostaviteljevu osobnost i stupa u njegov pravni položaj sa svim pravima i obvezama (iznimka su strogo osobne obveze i prava koja utrnjuju smrću)

- ostavinska masa spaja se s nasljednikovom imovinom u jedn$ &jel"n$ (&on7$s"o bonor$#) – zato utrnjuju uzajamna prava iobveze između ostavitelja i nasljednika (npr' tra"bine, stvarna prava na tu#oj stvari)

- zato nasljednik neograni"eno odgovara i za os!av"!eljeve d$-ove, !to može biti !tetno

- ;!e!nos! %a os!av"!eljeve vjerovn"e

o moraju trpjeti da se i nasljednikovi vjerovnici s njima namiruju iz mase

o zato im pretor daje bene7"&"$# separa!"on"s – u roku od : godina mogu tražiti razlu"enje ostavinske mase od

nasljednikove imovine (separatio bonorum)o iz tako razlu"ene ostavinske imovine namiruju se prvo ostaviteljevi vjerovnici, a tek onda nasljednikovi

- ;!e!nos! %a nasljedn"a pre%ad$/ene "#ov"neo on neograni"eno odgovara i svojom imovinom za dugove ostavitelja

o pretor u korist svih nasljednika daje bene7"&"$# "nven!ar"" (dobrobit popisa) – nasljednik može ograni"iti svoju

odgovornost za ostaviteljeve dugove samo do granica naslijeđene ostavine, ako bi u roku na"inio popis (inventarium)

o takav popis ostavinskih stvari mora zapo"eti u roku od &9 dana po!to je saznao za delaciju, a dovr!iti za 9 dana

5



H.. ODNOSI MEĐU SUNASLJEDNI2IMA I DUNOST )OLA2IJE

- ako vi!e nasljednika naslijedi isto nasljedstvo, među njima nastaje s$vlasn";!vo (communio pro indiviso)

- svaki nasljednik slobodno raspolaže "dealn"# d"jelo#, a može i tražiti razvrgnuće suvlasni!tva (a&!"o 7a#"l"ae er&"s&$ndae)- sunasljednici dijele i tražbine i obveze (nomina ipso iure divisa sunt )

DUNOST )OLA2IJE '2OLLATIO <ONORUM*- ako su sunasljednici ostaviteljevi des&enden!", nastaje d$/nos! ola&"je

- to je dužnost da prije diobe unesu u nasljednu masu ono !to su primili od ostavitelja jo! za života (npr' darove, miraz)- takvi nasljednici bi imali povoljniji položaj od onih koji nisu ni!ta primili za života, pa kolacija služi izjedna"avanju- pretor prvo po"inje obvezivati na kolaciju e#an&"p"rane s"nove

→ one koji nasljeđuju s ostalim sui heredes (braćom koja su ostala pod vla!ću ostavitelja) – bez kolacije, emancipirani

sin bi bio u povoljnijem položaju jer je poslije emancipacije stjecao za sebe, a njegova braća samo za oca

→ kasnije se uvodi i dužnost kolacije miraza !to ga primi kći (&olla!"o do!"s)

- razvojem imovinske samostalnosti sve djece alieni iuris, nastaje op?a des&enden!sa ola&"jao sad svaki descendent mora u korist svih ostalih descendenata-sunasljednika kon*erirati navedena primanja

o od +ustinijana, to se odnosi i na oporu"no nasljeđivanje descendenata

o kolacija se sad vr!i $ra,$navanje# $ nasljedn" d"o onoga !to je descendent primio na ime

→ miraza, donacije propter nuptias

→ kupljenog "inovni"kog mjesta kojim se opskrbljuje mu!ki descendent (militia)

H.=. TU<E (A (AGTITU NASLJEDNI)OVI9 PRAVA

- kako je nasljednik univerzalni sukcesor ostavitelja, legitimiran je na sve tužbe za za!titu prava koje je imao i ostavitelj- to su s"n-$larne 'spe&"jalne* nasljedn"ove !$/be – takve koje su za života pripadale i ostavitelju

9EREDITAS PETITIO- posebna tužba koja se temelji na svojstvu nasljednika- ovu tužbu ima &"v"ln" nasljedn" oj" n"je $ posjed$ os!av"ne protiv !re?e- oj" osporava !$/"!elj$ svojs!vo nasljedn"a

(drži ostavinu ili pojedine predmete ostavine i neće ih vratiti, odnosno ne želi ispuniti neku obvezu)

- od +ustinijana, tužba se može podići i protiv 7"!"vno- posjedn"a (qui dolo desiit possidere, qui liti se obtulit )

- !$/"!elj mora dokazati samo svoje nasljedno pravo – ako se tuženi ne želi upustiti u parnicu, pretor tužitelju daje interdictum quam hereditatem kojim se nalaže tuženom da odmah izru"i ostavinu

INTERDI2TUM UORUM <ONORUM- nasljednik po pretorskom pravu (bonorum possessor ) ne može se služiti hereditas peticijom

- umjesto nje, pretor mu daje "n!erd"&!$# $or$# bonor$# za stjecanje posjeda na ostavinskim stvarima- stapanjem civilnog i pretorskog nasljeđivanja dobiva i 3ered"!as pe!"!"o kao actio utilis

B. (APISI 'LE0ATI5 >IDEI)OMISI* I DAROVANJE (A SLU+AJ SMRTIB.1. LE0ATI

- le-a! je zapis civilnog prava koji se naređuje nasljedniku sve"anim i određenim zapovjednim rije"ima

- legat se mogao odrediti samo u oporuci, a od carskog doba i u kodicilu potvrđenom u oporuci- sadrži "#ov"nse na#jene u korist trećeg (legatar ili 3onora!) na teret nasljedstva, odnosno nasljednika (onera!)

- ovisan je o valjanosti oporuke i imenovanja nasljednika – zato se legatom ne mogu opteretiti intestatni nasljednici- pred#e! le-a!a stvarna prava, tražbine, otpust duga (legatum liberationis), izbor između vi!e oporu"iteljevih stvari

(legatum optionis), određeni idealni dio nasljedstva (legatum partitionis), manumisija roba,

VRSTE- civilno pravo razlikuje C vrs!e le-a!a

$) le-a!$# per v"nd"&a!"one# – ima u"inak prijenosa vlasni!tva na legatara; obi"ajna *orma je do, lego

%) le-a!$# per da#na!"one# – nastaje obvezni odnos nasljednika (dužnik) i legatara (vjerovnik); legatar može odnasljednika tražiti ispunjenje legata osobnom tužbom actio e< testamento; *orma je heres damnas esto dare

&) le-a!$# s"nend" #odo – nastaje obvezni odnos, nasljednik mora trpjeti i dopustiti legataru da uzme legirani objekt,

koji može pripadati ostavitelju ili nasljedniku; oblik je heres meus damnas esto sinere

D



6) le-a!$# per prae&ep!"one# – po /abinovcima, naređuje se u korist jednog od sunasljednika koji uzima stvar prijediobe nasljedstva, a dioba se zatim vr!i na ostatku; Erokulovci ga daju i honoratu koji nije sunasljednik

- od klasi"nog doba, važnost imaju legatum per vindicationem (stvarnopravni u"inak) i per damnationem (obligatorni)

- po"inje popu!tati strogi *ormalizam, !to uređuje senatus consultum 4eronianum iz $' stoljećao legat koji ne odgovara pretpostavkama određene *orme, ali sadržajno odgovara nekoj drugoj vrsti legata, ima se

smatrati kao da je sa"injen u toj drugoj *ormi

o tako se svi pogre!ni legati održavaju na snazi kao legatum per damnationem, koji ima naj!iru primjenu

- od +ustinijana postoji jedan !"p le-a!a koji proizvodi realne ili obligatorne u"inke

STJE2ANJE I O0RANI+ENJA- za stjecanje legata odlu"na su % momenta

d"es &edens – pada u "as ostaviteljeve smrti (delacije), kasnije u doba otvaranja oporuke; tim "asom legatar stje"e

pravo na stjecanje legata, koje prelazi i na njegove nasljednike d"es ven"ens – pada u "as prihvata nasljedstva, odnosno nastupa po"etnog roka; sada legatar može vr!iti sva prava iz

ste"enog legata (kod legata pod suspenzivnim uvjetom, i dies cedens nastupa tek ispunjenjem uvjeta)

- oporu"itelj može legatima iscrpiti ve?"n$ "#ov"ne – tako se popu!tanjem morala krajem republike događalo da pater *amilias

legatima raspodijeli većinu imovine stranim osobama na !tetu svojih najbližih obiteljskih nasljednika- oporu"ni nasljednik morao je sam snositi odgovornost za ostavinske dugove ako bi iz obzirnosti prihvatio takvu ostavinu- zato je odbio tu ostavinu, "ime u opasnost dolaze svi legati, a na nasljedstvo se pozivaju intestatni nasljednici- zato je zakonima donesen n"% o-ran",enja s obzirom na legate

le< Furia testamentaria(%' st' pr'r' ) – nitko legatom ne smije primiti vi!e od $999 asa, osim kognata do ' stepena

le< =oconia ($D' pr'r') – nijedan legatar ne smije primiti vi!e nego !to bi dobio nasljednik, no ove mjere mogu se

zaobići tako da oporu"itelj brojnim manjim legatima iscrpi "itavu imovinu le< Falcidia (69' pr' r') – nasljedniku u svakom slu"aju mora ostati bar A ostavine (odnosno dijela, ako je vi!e

sunasljednika) neopterećene zapisima (@uarta *alcidia); ako legati prema!e G ostavine, oni bi se razmjerno smanjivali

do potrebne zakonske mjere

B.. >IDEI)OMISI

- ne7or#alna #olbaprepor$a os!av"!elja legatarunasljedniku ( fiduciarius) da izvr!i neku "#ov"ns$ na#jen$ %a !re?e-

( fideicommissarius) – njeno ispunjenje zavisi o po!tenju, a pravno je za!tićeno tek od ugusta- sada se *ideikomisi koriste "e!će od legata jer nisu ograni"eni strogim *ormama – može biti naložen bilo kakvim

ne*ormalnim rije"ima i u oporuci i u kodicilu, a njime se može opteretiti i svaki koji primi ne!to iz ostavine

- senatus consultum Eegasianum u $' stoljeću proteže $ar!a# 7al&"d"a# i u korist nasljednika *ideikomisa- +ustinijan i *ormalno ukida razlike između legata i *ideikomisa

o stvoren je jedinstveni tip zapisa s pretežnim karakteristikama *ideikomisa

o iz svakog zapisa nastaje protiv nasljednika obvezni zahtjev (actio in personam) – ako je zapisom ostavljena stvar koja

je u "asu delacije bila u ostaviteljevom vlasni!tvu, za zapisovnika nastaje stvarnopravni zahtjev (actio in rem)

UNIVER(ALNI >IDEI)OMIS- ovdje os!av"!elj nala/e nasljedn"$ (7"d$&"jar$) da cijelo nasljedstvo ili njegov dio izru"i trećoj osobi (7"de"o#"sar$)- po civilnom pravu, *iducijar ostaje nasljednik, ali pojedine ostavinske predmete i prava, ako je to moguće, mora prenijeti na

*ideikomisara (dolazi do singularne sukcesije na *ideikomisara)

- za ostavinske dugove i dalje odgovara *iducijar kao civilni nasljednik

- to stanje bilo je nepovoljno za *iducijara, pa se donose mjere kojima se odgovornost nasljednika prenosi na *ideikomisara- sa senatus consultum $egasianum *iducijaru je priznato pravo da zadrži "istu "etvrtinu ostavine ($ar!a pe-as"ana)

>IDEI)OMISARNA SUPSTITU2IJA 'SUPSTITUTIO >IDEI2OMMISSARIA*- osim vulgarne supstitucije, može biti imenovan daljnji *ideikomisar prvom *ideikomisaru koji stekne *ideikomis – on pripada

prvom *ideikomisaru koji ga nakon proteka vremenaispunjenja uvjeta predaje drugoimenovanom *idikomisaru- to se u pravilu događa nakon smrti prvog *ideikomisara

O<ITELJS)I >IDEI)OMIS- osniva se pomoću 7"de"o#"sarne s$ps!"!$&"je – ostavitelj određuje nasljedniku da za slu"aj smrti cijelu ostavinu ili njen dio

ostavi određenom "lanu obitelji kao *ideikomisaru, a ovaj opet daljem "lanu obitelji, - ni prvi *iducijar ni kasniji ste"nici ne smiju otuđiti takvu imovinu i time osujetiti pravo obiteljskih *ideikomisara- tako se ,$va "#ov"na $ ob"!elj" i sprje"ava se osiroma!enje porodica, posebno u krugovima imućne vladajuće klase

B.=. DAROVANJE (A SLU+AJ SMRTI

- ovdje u"inak (per*ektnost) darovanja nastupa samo ako obdareni preživi darovatelja- naj"e!ći slu"aj je da darovatelj "ini darovanje s obzirom na neku moguću s#r!n$ opasnos! (npr' rat, prekomorski put)- za donaciju mortis causa postoje dva !e3n",a sreds!va

$) darovanje od#a3 "#a p$n" $,"na – ako otpadne smrtna opasnost, darovatelj može vlasni!tvo tražiti natragobveznom tužbom, kondikcijom (kod +ustinijana condictio causa dana causa non secuta)

$9



%) darovanje je $,"njeno pod s$spen%"vn"# $vje!o# ako obdareni preživi darovatelja – postaje per*ektno tek "asomsmrti darovatelja (vlasni!tvo ne prelazi odmah na daroprimca, pa se povratak može tražiti reivindikacijom)

- kako je darovanje za slu"aj smrti postalo opozivom namjenom mortis causa, izjedna"ava se s legatima- tako su na donaciju protegnuti le< Falcidia i razlozi incapacitasa iz ugustovih kaduknih zakona

- od +ustinijana, dona&"ja je gotovo potpuno jednaa le-a!"#a – slobodno je opoziva, povratak se može tražiti kondikcijama,ali i reivindikacijom, a za donaciju se traži oblik kodicila s : svjedoka

$$

rim - nasljedno

Documents