rituali - cees nooteboom

Click here to load reader

Post on 27-Dec-2015

50 views

Category:

Documents

9 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Rituali

TRANSCRIPT

  • 2Cees Nooteboom

    Rituali

    Rituelen 1980( Nagrade: Bordewijk Prize i Pegasus Prize )

  • 3U biti, nitko nije tolerantniji od mene. Uviam razloge za podupiranje svih stavova; to neznai da moji nisu vrsti, ali shvaam da ovjek koji je ivio u drugaijim okolnostima moeimate drugaije miljenje.

    Stendhal, Brouillon d'article, 1832.

    I. Intermezzo1963.

    Naspram svih planova prati me pitanje: "emu ta besmislica?"; pitanje za koje postojiopasnost da e me potpuno obuzeti.

    Theodor Fontane

    Onoga dana kad si je Inni Wintrop oduzeo ivot Philipsove dionice vrijedile su 149,60.Vrijednost dionica Amsterdamske banke po zatvaranju burze bila je 375,00, a onaScheepvaart Unie pala je na 141,50. Sjeanje je poput psa koji legne gdje poeli. Ako se Inniuope neega sjeao, onda je to bilo: kakvo je stanje na burzi, da je mjesec obasjavao kanal ida se objesio u zahodu zato to je u vlastitom horoskopu za "Het Parool" predvidio da e muena pobjei s nekim drugim, a da e si on, Lav, potom oduzeti ivot. Bilo je to savrenoproroanstvo. Zita je pobjegla s Talijanom, a Inni si je oduzeo ivot. Proitao je jo iBloemovu pjesmu, ali vie nije znao koju. Pas, ta svojeglava ivotinja, po tom je pitanju zakazao.

    est godina ranije, no prije vjenanja na stubama Palae pravde na tom je istomPrinsengrachtu plakao jednako prave suze kao i Zita kad ju je razdjeviio u sobi punoj aba igmizavaca u Ulici Valerius. I iz istih razloga. Mrani predosjeaji i neizmjeran strah da biloto, pa makar samo znakom ili formalnou, promijeni u svom ivotu.

    Jako je volio Zitu. Potajno, samo za sebe, zvao ju je namibijskom princezom. Imala jezelene oi i blistavu crvenu kosu i blijedu, svijetloruiastu kou koja uz to ide, sve obiljejanajviega namibijskog plemstva, i bilo joj je svojstveno tiho, suzdrano divljenje koje se usvim namibijskim provincijama smatralo pravom vrlinom plemstva.

    Zita je moda jo mnogo vie voljela Innija. Sve je krenulo naopako samo zato to Inninije volio sebe. Bilo je naravno i ljudi koji su tvrdili da je do toga dolo jer su oboje imalitakva idiotska imena, ali i Inni (Inigo, po slavnome engleskom arhitektu) i Zita (majkanamibijske princeze koja je bila pripadnica kue Habsburga) znali su da ih strani glasovi kojitvore njihova imena izdiu i izdvajaju od ostatka svijeta, pa su tako u krevetu mogli provoditisate uz Inni Inni Zita Zita, a u posebnim prilikama i uz barunaste varijante, Zinni, Ita, Inizita,Zinnininita, Itizita, spajafrja imena i tijela za koja su u tom trenutku eljeli da zauvijekpotraju, ali nema veeg neprijateljstva od onoga izmeu cjeline vremena i svakog njezinaproizvoljnog, zasebnog dijela, to, dakle, nije bilo mogue.

    Inni Wintrop, sada prilino elav, tada je imao za ono doba dugu i neukrotivu kosu bojezlata, razlikovao se od veine pripadnika svoje generacije po tome to no nije mogaoprovesti sam, to je imao neto novca i katkad doivljavao vizije. Nadalje, povremeno jetrgovao slikama, pisao horoskope za "Het Parool", znao napamet mnoge pjesme nizozemskihpisaca i pomno pratio kretanja na burzi i tritu roba. Politika uvjerenja, koje godorijentacije, smatrao je vie-manje blagim oblicima duevne bolesti, a za sebe je u svijeturezervirao mjesto diletanta, u talijanskom smislu te rijei. Sve to, to je njegova okolinasmatrala proturjenim, u Amsterdamu je, kako su odmicale ezdesete, postajalo sve bolnijim."Inni ivi u dva svijeta", govorili su njegovi prijatelji vrlo razliitih sklonosti, koji su ivjeli usamo jednom svijetu. Ali Inni, koji je u svakom trenutku dana bio spreman mrziti samogasebe na zahtjev, ako je bilo potrebno bio je u tome iznimka. Da je ikada imao ambicija,bio bi spreman smatrati se propalicom, ali nije ih imao, na ivot je gledao kao na poneto

  • 4udan klub ijim je lanom sluajno postao i iz kojeg se bez navoenja razloga moglo iistupiti. Ve je bio odluio da e klub napustiti kad skup postane jako dosadan.

    Ali koliko je dosadna dosada? esto se inilo da je taj trenutak nastupio. Inni je tadadanima leao na podu, drei glavu pritisnutu na muiteljske ureze kineske hasure, tako da suna njegovoj prilino njenoj koi nastajali uzorci nalik na Fontanine slike. Naslada, tako je tozvala Zita, ali shvaala je da je posrijedi prava tjeskoba koja se uzdie iz duboka i nevidljivaizvora, pa ga je za tih turobnih dana njegovala to je bolje znala. Naslada je uglavnomzavravala vizijom. Tada bi se Inni uspravio na muiteljskom prostirau, mahnuo Ziti iopisivao likove koji su mu se upravo bili ukazali, kao i ono to su govorili.

    Prole su godine od one noi kada je Inni plakao na stubama Palae pravde. Zita i Inni sujeli, pili, putovali. Inni je novac izgubio na niklu, na akvarelima Hake kole je zaradio, pisaoje svoje horoskope i recepte za "Elegance". Zita je gotovo dobila dijete, ali ovaj put Inni svojstrah od promjena nije imao pod kontrolom, dao je naredbu da se zatvori pristup svijetu kojinjega na kraju krajeva nije ni zanimao. Time je stavio svoj potpis na najveu od svihpromjena: da e ga Zita ostaviti. Inni je od toga primjeivao tek prve sjenke: da joj koapostaje suha, da ga njene oi katkad ne gledaju, i da njegovo ime izgovara rjee, ali te jeznakove dovodio u vezu iskljuivo s njenim usudom, ne sa svojim.

    Karakteristika je vremena da ono kasnije izgleda tako kompaktno, nedjeljivi masivniobjekt, jelo sa samo jednim mirisom i okusom. Inni, koji je poznavao izriaj moderne poezije,rado se tih dana opisivao kao "rupa", odsutni, onaj koji ne postoji. Time, za razliku odpjesnika nije mislio nita bitno, njemu je to prije bio drutveni komentar na injenicu da semoe druiti s najrazliitijim ljudima. Rupa, kameleon, netko tko moe biti potpuno ispunjendranjem i naglaskom, bilo mu je svejedno ime, a Amsterdam je nudio najrazliitijemogunosti za mimikriju. "Ti ne ivi", rekao je jednom njegov prijatelj pisac, "ti seprovodi", a Inni je to shvatio kao kompliment. Smatrao je da svoju ulogu jednako dobro igrau nekom kafiu kao i na sjednici dioniara. Samo su jo frizura i odjea bili problem, ali kadje tih godina cijeli Amsterdam postao kameleonski, a besklasno se drutvo ve unaprijedproklamiralo odjeom, i kad vie nije bilo vano tko je to i kada imao na sebi, Inni jeproivljavao najsretnije trenutke u svom ivotu, ako se u njegovu ivotu uope moglo govoritio neem takvom.

    Ali ne i Zita. ak i neiscrpne zalihe Namibije dou svom kraju. Ima ena koje su tolikovjerne da ih samo jedna jedina nevjera moe spasiti od sigurne katastrofe. Inni je to modamogao prozreti, ali negdje u nedjeljivom kolau zauvijek nepovratna vremena prestao je pazitina Zitu i, to je jo gore, uza sve sjenke i predznake, spavao je s njom sve ee, istodobno jepolako zaboravljajui, tako da je Zita svoju ljubav polako ali temeljito uskraivala tom sveudnijem ovjeku koji ju je nadraivao, milovao, lizao, dovodio do vrhunca, a da je katkadadanima ne bi zamjeivao. Tako su Inni i Zita postajali dva savrena stroja za nasladu, ugodniza gledanje, ukrasi grada, pojave iz snova na zabavama Haffyja Keizera i Dicka Holthausa.Kad je bila sama, Zita je rado zastajala pred izlozima s djejom odjeom. Tada se jeila odskrivene elje za osvetom, uglavnom u trenutku to je mogao registrirati samo veliki,platonski kompjuter koji sve registrira kada je Innija negdje u europskim glavnimgradovima u nekoj mranoj sobici zadovoljavala neka kurva ili tinejder u trapericama, ilikada je negdje za igraim stolom dobivao partiju uzviknuvi est puta za redom "banco!"Mukarcu mediteranskog tipa koji se oprezno pribliavao privuen grabeljivom crtom natom bijelom, crvenom kosom uokvirenom enskom licu na staklu izloga, Zita nije posveivalapanju. Za nju jo nije bilo vrijeme.

    Bio je to Amsterdam prije pokreta Provo, prije Patuljaka1, prije dugih, vruih ljeta. Ali namnogim se mjestima tog maginog polukruga2 pojaavao nemir. inilo se da je bilo jakodavno otkako su Nizozemske Indije gurnute na jednu od posljednjih stranica knjigedomovinske povijesti koju se kasnije moralo toliko drugaije ispisati. Koreja je pomou

  • 5ravnala podijeljena onime to neki zovu neizbjenim tijekom povijesti, a ve je bilo nekihljudi koji su znali da je sjeme Vijetnama posijano. Ribe su poinjale umirati od stvari od kojihprije nisu umirale, a lica, u sve duim automobilskim kolonama na kanalima, katkad supokazivala mjeavinu frustracije i agresije po kojima su sedamdesete bile toliko jedinstvene,no inilo se da gotovo jo nitko ne sluti da priroda, majka svih stvari, uskoro vie neesuraivati te da je kraj trulom dobu blizu, ovoga puta zauvijek.

    Ipak je ispod sve te izvanjske neupuenosti plamsala tiha vatra nemira, oaja izloudnosti. Svijet je odavna zaudarao, Amsterdam je poeo lagano tinjati, ali svi su topripisivali vlastitoj neraspoloenosti, brigama, bezizlaznom braku ili nedostatku novca. Jonitko nije dijelio veliko olakanje to je zlo prvo dolo od svijeta, a tek onda i od nekih stanovnika.

    "Buditi se sve turobniji", bila je Innijeva deviza tih dana. Kada se zapravo odvijalanjegova no, nikada nije bilo posve jasno, ali uvijek bi se probudio usred nje i nakon togaumro, barem bi on to tako nazivao. Poznato je da onaj tko umire i ima samo trenutak vremenadok se to dogaa, "cijeli svoj ivot pred sobom vidi u djeliu sekunde". To se dakle Innijudogaalo svake noi meutim, nita nije vidio zato to se jedva mogao sjetiti svoga ivotado dana kada se pojavila njegova teta Thrse. Sve to je vidio bio je sivi film s tu i tamopokojom sekvencom u kojoj je on, malen ili neto vei, sudjelovao u kratkim, isprekidanimscenama, svi dogaaji bez mnogo povezanosti ili ak i dugotrajne zamrznute snimkepredmeta koje su na ovaj ili onaj neobjanjivi nain ostale na praznom tavanu njegovasjeanja, poput jajeta na tanjuru u Tilburgu ili golema ljubiasta uda sluajnog susjeda ujavnom pisoaru na Schenkkade u Den Haagu.

    Kako je onda napamet mogao znati pjesme, i njemu je samom bila tajna i esto mu seinilo da bi bilo bolje da je svoj ivot nauio napamet kako bi onda u svojim posljednjimtrenucima koji su se vraali