RJEČNICIGLOSARI – prvi rukopisni popisi leksemaANEKSNI RJEČNICI – rječnici kao dodaci na kraju knjiga-1415.-1453. Nicolo Roccabonella: Liber de simplicibus (Knjiga o ljekovitome bilju), prvi višejezični, terminološki i slikovni rječnik u Hrvata, u rukopisu.-1527. Petar Lupis Valentijan: Talijansko-hrvatski rječnik, mali rječnik na svega 8 str.-1595. Faust Vrančić: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae,Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae, Venecija (Rječnik pet najplemenitijih europskih jezika), polazišni jezik je latinski, osnova čakavska, ima oko 5000 riječi i prvi je tiskani rječnik u nas.-1592. u Grazu - Jeronim Megiser: Dictionarium quatuor linguarum (rječnik njemačkog, latinskog, talijanskog i ilirskog ili slavonskog jezika), više uključuje slovenske, a manje hrvatske riječi. 1606. Thesaurus polyglottus.-Oko 1600. u Rimu nastaje nepotpisani rukopisni hrvatsko-talijanski rječnik koji je najvjerojatnije sastavio Bartol Kašić kao dopunu svojoj gramatici.-1649.- 1651., Loreto – Ancona – Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga (Thesaurus linguae illyricae sive Dictionarium illyricum), štokavica, latinske i tal. istovrijednice «slovinskim» riječima(prvi rječnik koji donosi hrv. riječi na 1.mjestu), a u rječniku donosi i kratku gramatiku: Od ortografije jezika slovinskoga ili načina od pisanja, koju je sastavio po Kašićevoj gramatici.-1670. Juraj Habdelić: Dikcionar ili reči slovenske (hrvatsko-latinski), školski rječnik za polaznice isusovačke gimnazije, 12000 riječi, prvi kajkavski rječnik.-1728. Ardelio Della Bella: Dizionario italiano, latino, illyrico, Venecija(Talijansko-latinsko-hrvatski rječnik), osnovica mu je štokavska, donosi dokumentiranu građu s navodima iz dubrovačke i dalmatinske književnosti- prvi naš jezičnopovijesni rječnik, rječniku je na početku dodao gramatiku, koja se smatra najboljom gramatikom 18. st.-1740. Ivan Belostenec: Gazophylacium seu latino-illyricum onomatum aerarium (Riznica ili blago latinsko-ilirskih imena), u osnovi je kajkavski, namijenjen govornicima svih triju narječja, objavljen 65 god. nakon Belostenčeve smrti.Najvažnije djelo starije leksikografije.-1742. Andrija Jambrešić & Franjo Sušnik: Lexicom latinum interpretatione illyrica, germanica et hungarica locuples, Zagreb (Latinski rječnik s obilatim tumačenjem na ilirskome,njemačkome i mađarskome), osnovica je kajkavska-u 18. st. Pavao Ritter Vitezović sastavio je oko 1710. Lexicon latino-illyricum koji je ostao u rukopisu, a latinsko-ilirski rječnik se izgubio.Vitezović je direktni preteča LJ. Gaja po svojim grafijskim rješenjima.-1679., 1704. i 1¸732.(godine redakcije rukopisnog rječnika) Ivan Tanzlinger Zanotti: talijansko-hrvatsko-latinski rječnik-između 1772. i 1779. Adam Patačić napisao je rukopisni leksikon Dictionarium latino-illyricum et germanicum-Joakim Stulli: 1. Lexicon latino-italico-illyricum, Budim, 1801.; 2. Rječosložje ilirsko-italijansko-latinsko, Dubrovnik, 1806.;

3. Vocabolario italiano-illirico-latino, Dubrovnik, 1810. Uzimao je građu iz djela dubrovačkih, dalmatinskih, bosanskih, slavonskih i istarskih pisaca, iz kajkavske i glagolješke književnosti te iz drugih slavenskih jezika-1803. Josip Voltiggi (Voltić): Ričoslovnik iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika s jednom pridpostavljenom gramatikom ili pismenstvom, rječnik koji je otvoren svim narječjima i govorima-1842. Ivan Mažuraniž & Jakov Užarević: Deutsch-illirisches Wörterbuch (Njemačko-ilirski slovar)40 000 natuknica, prvi suvremeni hrvatski rječnik čija se načela u oblikovanju rječnika i danas primjenjuju.

1

-Bogoslav Šulek autor je nekoliko važnih rječnika:1. Njemačko-hrvatski rječnik(Zagreb,1860.)2. Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja osobito za srednja

učilišta (Zagreb, 1874.-75.)- prvi naš terminološki rječnik;3. Jugoslavenski imenik bilja (Zagreb, 1879.)

-1901. Dragutin Parčić: Rječnik hrvatsko-talijanski, Zadar – uz Šuleka, uvodio je nove riječi u hrvatski jezik.-1880. - 1976. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika/Akademijin rječnik (97 svezaka izišlo). Uređivala su ga 6-orica urednika: Đuro Daničić (prvi), Matija Valjavec, Pero Budmani, Tomo Maretić, Stjepan Musulin i Slavko Pavešić. 250 000 natuknica. Mana rječnika je što se isprva prikupljala građa samo iz štokavskog narječja (hrvatski vukovci), a tek puno kasnije počelo se prikupljati iz kajk. i čak. narječja.- 1901. Franjo Iveković & Ivan Broz: Rječnik hrvatskoga jezika (riječi iz Karadžićevih i Daničićevih djela--- hrvatski vukovci)GRAMATIKE I JEZIKOSLOVNA DJELA-1604. Bartol Kašić: Institutionum linguae illyricae libri duo, Rim (Dvije knjige temelja ilirskoga jezika)- prva hrvatska gramatika. Kašić je i autor prvog cjelovitog prijevoda Biblije koji je ostao u rukopisu.- 1761. Blaž Tadijanović: Svašta po malo iliti kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik – gramatika pisana slavonskom ikavicom (daje osnove njem. jezika) - 1767. Matija Antun Relković: Nova slavonska i nimačka gramatika -1808. Franjo Marija Appendini: Grammatica della lingua Iillirica – štokavska ikavica -Šime Starčević: Nova ričoslovica ilirička, Trst, 1812. – naglašava upotrebu jedinstvenog hrv. stand. jezika, zasnovanog na štok narječju; u ovoj gramatici prvi put je uspješnbo opisan novoštokavski četveronaglasni sustav.- 1830. Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, Budim- predlaže tildu umjesto dijakrtitičkih znakova, a dijakritičke znakove uvodi po Vitezovićevom djelu De orthographia illyricana u članku Pravopisz, objavljenom 1835. u Danici.- Vjekoslav Babukić autor je dviju gramatika: 1836. Osnova slovnice slavjanske narječja ilirskoga (koristi po prvi put Gajev slovopis, osnovica je štokavska, stari padežni nastavci), 1854. Ilirska slovnica- Antun Mažuranić također autor dviju gramatika: 1839. Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike, 1859. Slovnica hervatska- Ignac Kristijanović borio se protiv uvođenja štokavštine i za kajkavštinu- Ante Kuzmanić(ZD filološka šk.: Stjepan Ivićević, Ignjat Alojzije Brlić i Šime Starčević) – protiv Gajeve reforme, borio se za ikavicu kao temelj hrv. jeziku.- Fran Kurelac (RI filološka šk.) – zalagao se za arhaične oblike radi približavanja ostalim Slavenima.- Adolfo Veber Tkalčević (ZG filološka škola) – u sklopu škole zalagao se za starije množinske oblike u imenskoj sklonidbi, pisanje er za slogotvorno r i pisanje ĕ na mjestu jata. Napisao je prvu znanstveno utemeljenu i u zasebnoj knjizi objavljenu sintaksu hrv. jezika 1859. Skladnja ilirskoga jezika za srednja učilišta, Beč i cjelovitu gramatiku 1871. Slovnica hrvatska za srednja učilišta, Zagreb.- HRVATSKI VUKOVCI; novoštokavski dijalekt; predstavnici su Tomo Maretić: 1899.(II. izd. 1931.) Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskog književnog jezika, Pero Budmani (prvi u svojoj gramatici upotrijebio termin «srpsko-hrvatski»):1867. Grammatica della lingua serbo-croata, Beč; Ivan Broz: 1892. Hrvatski pravopis(prvi pravopis po fonološkom načelu), Franjo Iveković. Hrv. vukovci stand. jezik poistovjećuju sa štok. narječjem.

2

HRVATSKI JEZIK U XX. STOLJEĆUDO 1918. GODINE- Od 1906. godine Brozov pravopis za tisak priređuje Dragutin Boranić-1904. Vatroslav Rožić: Barbarizmi u hrvatskom jeziku (protiv novotvorenica, kajkavizama i čakavizama)-1911.Nikola Andrić: Branič jezika hrvatskoga (dokazuje da hrv. jezik nije srpski)OD 1918. DO 1941. GODINE- 1921. Dragutin Boranić: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika (pravopis je bio u uporabi do 1956., s prekidom od 1943. do 1945.)- 1924. Tomo Maretić: Hrvatski ili srpski jezični savjetnik (uvod pisan ekavicom, a savjeti ijekavicom; protivi se kajkavizmima i neologizmima; iz jezika izbacuje sve riječi koje ometaju ideju jezičnog ujedinjenja Hrvata i Srba)- 1929. D. Boranić: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika (obvezatan u školstvu)-1929. za vrijeme šestojanuarske diktature službeno se u Hrvatskoj uvodi Pravopis srpskohrvatskog jezika Aleksandra Belića (tzv. oktroirani pravopis), koji je na snazi do 1939. god.-1936. osnovano je Društvo "Hrvatski jezik" (predsjednik: Tomo Matić), koje je 1938. izdavalo časopis Hrvatski jezik, koji je uređivao Stjepan Ivšić.-1938. Nikola Andrić & Iso Velikanović: Šta je šta (prvi slikovni rječnik hrvatskog jezika)-1940. Petar Guberina & Kruno Krstić: Razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika, Zagreb (prvi razlikovni rječnik)-1941. izišao prvi svezak Hrvatske enciklopedije, a uređivao ju je Mate Ujević (do slova E, rad je prekinut 1945.)OD 1941. DO 1945. GODINE- Osnovan je Hrvatski državni ured za jezik(1941.), uveden morfonološki pravopis. U uredu za hrv. jezik sastavljeni su 1942. Koriensko pisanje kao privremeni i 1944. Franjo Cipra & Adolf Bratoljub Klaić: Hrvatski pravopis kao cjelovit pravopisni priručnik po morfonološkim načelima.- Josip Florschütz: 1943. Hrvatska slovnica(=1905.-1950.Gramatika hrvatskog jezika) – za srednje škole, a za visokoškolsko obrazovanje Blaž Jurišić: Nacrt hrvatske slovnice (I. dio 1944., II. dio 1992.)OD SVIBNJA 1945. DO 1990. GODINE-Ponovo u uporabu vraćen Boranićev Pravopis-1953. Matica srpska iz Novog Sada pokreće u Ljetopisu anketu o jezičnim i pravopisnim pitanjima- 8. – 10. prosinca 1954. sastanak MH i MS – NOVOSADSKI DOGOVOR(jedan jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca, dva izgovora: ije-e, dvočlano ime jezika, ravnopravna oba pisma)-1960. Pravopis hrvatskosrpskoga književnoga jezika-1968. Rječnik hrvatskosrpskoga književnog jezika u izdanju MH i MS, izišla dva sveska (A-K)- 17. ožujka 1967. DEKLARACIJA O NAZIVU I POLOŽAJU HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA(ravnopravnost hrv. jezika s ostalima i uvođenje hrv. jezika kao službenog u Hrvatskoj)- Stjepan Babić & Božidar Finka & Milan Moguš: 1971. Hrvatski pravopis – na fonološkim načelima, naziva se londonac (1972.u Londonu objavljen kao fototipsko izdanje.)- 1952. Hrvatsko filološko društvo izdaje u Zagrebu časopis za kulturu hrv. knjiž. Jezika Jezik- 1952. Ivan Brabec & Mate Hraste & Sreten Živković: Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika-1964. Ljudevit Jonke: Književni jezik u teoriji i praksi(povijest hrv. stand. jezika, savjetnik)-1966. Stjepko Težak & Stjepan Babić: Pregled gramatike hrvatskosrpskoga jezika

3

-1966. Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi

-1971. – 1973. Petar Skok: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika- 1971. Jezični savjetnik s gramatikom uredio Slavko Pavešić- 1971. Ljudevit Jonke: Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća (povijest jezika)- 1971. Ljudevit Jonke: Hrvatski književni jezik danas - zabranjena- 1973. Stjepko Težak & Stjepan Babić: Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika – zabranjena-1978. Zlatko Vince: Putovima hrvatskog književnog jezika (povijest hrv. jezika)

-1979. Eugenija Barić & Mijo Lončarić & Dragica Malić & Slavko Pavešić & Mirko Peti & Vesna Zečević & Marija Znika: Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika (danas nosi naslov: Hrvatska gramatika, 1991., 1995., 1997.)

-1986. (1991.)Radoslav Katičić: Sintaksa hrvatskog književnog jezika (nacrt za gramatiku)-1986. (1991.)Stjepan Babić: Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku (nacrt za gramatiku)-1986. Vladimir Anić & Josip Silić: Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezikaOD 1990. GODINE-1991. Vladimir Brodnjak: Razlikovni rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika

-1991. Stjepan Babić & Dalibor Brozović & Milan Moguš & Slavko Pavešić & Ivo Škarić & Stjepko Težak: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika

-1991. (1994., 1998., 2003.)Vladimir Anić: Rječnik hrvatskoga jezika

-1996. Josip Silić & Branko Ranilović & Slaven Batnožić: Hrvatski računalni pravopis (normativni program za računalo)

-1999. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje: Hrvatski jezični savjetnik

-2000. Rječnik hrvatskoga jezika(Leksikografski zavod M. Krleža & Školska knjiga, uredio: Jure Šonje)

-2000. S. Babić & B. Finka & M. Moguš: Hrvatski pravopis (normativni)

-2001. Vladimir Anić & Josip Silić: Pravopis hrvatskoga jezika (normativni)

-2002. Sanda Ham: Školska gramatika hrvatskoga jezika (normativna)

-2003. Stjepko Težak & Stjepan Babić: Gramatika hrvatskoga jezika (normativna)

- O pravnom nazivlju pisao je dr. Mile Mamić ( a u prošlosti Vladimir Mažuranić)

4