2

Robert Lomas Tesla –čovjek koji je izumio dvadeseto stoljeće

Zaboravljeni genij elektriciteta

s engleskoga prevela: Alma Keser-Brozović

3

sadržaj:

6 Zahvale7 Prolog: Početak koji obećava

15 1. Predodređen za svećenika24 2. Mala teorija sa dugoročnim posljedicama32 3. Američki humor41 4. Neka bude svjetlo!49 5. Nerazumni čovjek?60 6. Stari Sparky71 7. Vidimo se na sajmu83 8. Zauzdati slapove Niagare91 9. Rezonancija i radio

104 10. Bog munje119 11. Energija koju ne prenose električni vodovi

"Novo i slavno doba za ljudski rod!"130 12. Turbina, Nobelova nagrada i Edisonova medalja

143 Pogovor: Strogo čuvana tajna prepuštena zaboravu155 Literatura157 O autoru

Nikola Tesla 1856.-1943. (u dobi od 35 godina)

5

Posvećeno Elaine Ann, zbog njenog strpljenja, podrške i ohrabrivanja.

6

Zahvale

Ova knjiga nije napisana da bi bila znanstvena rasprava jer sam htio napisati lako čitljivu priču o Nikoli Tesli. On je zaboravljeni junak elektrotehnike i zaslužuje da ga se pamti. Nisam stavljao napomene o ljudima koji su pomagali dajući mi informacije i savjete, ili o knjigama, časopisima i novinama koje sam koristio. Ipak, izuzetno sam im zahvalan.Posebno bih želio zahvaliti: gospodinu Tonyju Heyesu i doktorima znanosti Michaelu Hampshireu i Robertu Tomlinsonu sa Sveučilišta Salford što su me naučili Ohmov zakon i ukazali na to da se ne zaboravim i opustiti ponekad. Uveli su me u Teslin rad i prvi pobudili moje zanimanje za njega; pokojnom dr Johnu Crooksu koji je godinama dijelio istraživački laboratorij sa mnom i živio sa mnom i nikad mi, dok su trajala uzbudljiva ispitivanja efekata magnetske rezonancije, nije prestao biti prijateljem; gospodinu Gordonu Brownu, umirovljenom glavnom inženjeru PIRE, koji mi je prvi predložio rad na Teslinom životopisu i koji je za mene opsežno pisao o Teslinom radu; gospodinu Paulu Hoveru koji me je naveo da shvatim kako Teslini radovi zaslužuju da budu zapamćeni i koji me upozorio na njihovu najnoviju primjenu: Jenny Finder i osoblju knjižnice Menadžment centra Bradford koji su uvijek voljni pomoći, bez obzira na to koliko nerazuman i nerazumljiv bio moj zahtjev i bez obzira na to koliko svezaka želim umnožiti; mojim kolegama na sveučilištu Bradford koji su dali puno korisnih primjedbi o Tesli i njegovom radu ispijajući bezbrojne šalice kave u profesorskoj zbornici; konačno, mojem agentu Billu Hamiltonu iz A. M. Heatha i mojem izdavaču Dougu Youngu iz kuće Headline Books, dvojici gospode koji su imali rijedak dar i strpljenje da zapletenu strukturu mojega nacrta za knjigu razmrse i pronađu nit priče među mojim zamršenim mislima.

PrologPočetak koji obećava?

Ono što sam napustio bilo je predivno, umjetničko i fascinantnou svakom pogledu; ono što sam zatekao bilo je mehanizirano, grubo ineprivlačno. Je li to Amerika?Ona je cijelo stoljeće iza Europe po civiliziranosti.Nikola Tesla, 1884.

Bilo je lijepo ljetno jutro 1884.-te i vlak za Calais je upravo trebao krenuti iz Pariza. Pored njega je na peronu stajao mršavi mladić crne guste kose s razdjeljkom po sredini. Njegovi moderni brkovi samo su djelomično prikrivali kako nervozno grize usnice, dok je uspaničeno kopao po džepovima odijela poput čovjeka koji je zametnuo novčanik. Ustvari, izgubio je i više od novčanika: sva njegova prtljaga, koja je sadržavala i mizernu ušteđevinu i kartu do New Yorka koju si je jedva mogao priuštiti, bila je ukradena. Dok je uviđao u kakvoj se groznoj situaciji nalazi, začuo je zvižduk, lupu zatvaranja vrata i osjetio miris pare koja je šištala iz vlaka kojim je trebao uhvatiti brod.Što da uradi? U Parizu nije više imao ništa. Prodao je sve što je imao, napustio posao inženjera i odjavio stan. Zažmirio je iz očaja i, zahvaljujući svojem savršenom pamćenju uspio dozvati u sjećanje broj karte za parobrod. Može li on uz pomoć te informacije ipak stići do New Yorka? Svakako će, kalkulirao je, brodski prijevoznik imati evidenciju o broju karte, pa će moći zahtijevati kopiju one izgubljene. Dok je pokušavao pronaći slamku spasa, vlak je počeo lagano kretati. A da propusti brod, njegova prilika da stigne do "Obećane zemlje blagostanja" bila bi zauvijek izgubljena baš poput njegove prtljage.Donijevši odluku, okrenuo se i potrčao peronom, koristeći sve prednosti svojih dugih, tankih nogu da sustigne vlak koji je ubrzavao i uskoči. Za vrijeme duge vožnje do obale imao je dovoljno vremena da se prisjeti svih pojedinosti vezanih uz izgubljenu kartu.Čovjek začuđujućeg pamćenja bio je dvadesetosmogodišnji Srbin imenom Nikola Tesla. Znamo što se događalo tog dana, jer je kasnije u

8

životu napisao niz članaka u kojima se prisjećao događaja iz prošlosti, pa i priče o izgubljenim kovčezima.Nije bilo dovoljno naprosto znati broj putne karte da uvjeri brodarsku kompaniju kako ga trebaju pustiti da se ukrca. U to se uvjerio po dolasku u luku. Prolazeći kroz istu situaciju ponovo, prekopavao je po džepovima. Tamo je našao par novčića, maramicu, neke svoje pjesme i članke, uredno vezan paketić s papirima na koje je napisao proračune vezane uz rješavanje nerješivog integrala, grubi nacrt za novi tip leteće naprave, i pismo.Bilo je to pismo jednog prijatelja iz Engleske s kojim je često igrao biljar u Parizu. Taj prijatelj, Charles Batchellor, koji je slučajno poznavao poznatoga američkog izumitelja Thomasa Edisona, predložio je Tesli da ode u Ameriku, jer će upravo tamo moći postati uvaženi znanstvenik. Ponudio se da napiše preporuku za Edisona.Tesla je bolje pazio na to pismo nego na svoje kovčege. Možda ga i sad može upotrijebiti da se izvuče iz neprilike. Pažljivo rasklopivši pismo, pročitao je:

Poštovanom gospodinu Thomasu Edisonu... donositelj ovog pisma je gospodin Nikola Tesla...

Eto dokaza njegovog identiteta. Pokazao je to pismo brodskim službenicima pa su mu, nakon što se nije pojavio niti jedan drugi Nikola Tesla koji je polagao pravo na kartu, dopustili da se uspne na brodPlovili su mirnim morem, ali bez obzira na ugodno putovanje, Teslinu nelagodu možemo lako zamisliti. Dobivao je obroke i imao kabinu za spavanje, ali osim onoga što je bilo na njemu nije imao ništa za preodjenuti - čak ni donje rublje. To je bilo novo iskustvo za pedantnog, kulturnog, visokoobrazovanog europskog gospodina. Sto je više prolazilo vrijeme, to mu je bilo sve neugodnije zbog neizbježnog nedostatka osobne higijene.Bio je u toj mjeri svjestan sve neugodnijeg osobnog mirisa da je većinu vožnje proveo sjedeći na krmi broda, u nadi da će morski zrak raspršiti njegov tjelesni zadah. Kako je bio dobar plivač, podizao si je moral maštajući da će neki milijunaš upasti u more preko palube, te da će ga on spasiti i dobiti nagradu. To se nije dogodilo, pa je većinu puta preko Atlantika proveo sjedeći na palubi i mučeći se, umjesto da uživa u svježem zraku.Krenuo je tražiti posao kod najpoznatijeg izumitelja na svijetu, moćnog i

9

uspješnog poduzetnika koji je osvojio svijet. Tesla je prvi put vidio ime E-D-I-S-O-N napisano sjajnim slovima na pomičnoj svjetlećoj reklami iznad Edisonova paviljona, na berlinskoj izložbi medicinske opreme.Gladan priznanja svoje vlastite tehničke vještine i revolucionarnih ideja, Tesla je htio priopćiti poznatom izumitelju, koji je bio dvadeset godina stariji od njega, da ideje koje ima na pameti mogu promijeniti mladu industriju električnih naprava. Nadao se je da će, nakon što objasni svoju novu teoriju izmjenične struje velikom znanstveniku, Edison poželjeti da uloži sredstva u nova istraživanja.Kao priznati elektrotehničar, Edison je već izumio mnoge sjajne naprave koje je svijet pomamno kupovao, uključujući fonograf - prvi gramofonkoji je reproducirao tonske zapise, napravljen od voštanih cilindara - i električno svjetlo, koje je također on patentirao.Edison je, izgleda, bio čovjek koji je znao ideje pretvoriti u novac. Uočio je priliku da se obogati prodajom električne rasvjete shvativši da ljudi, osim što hoće kupovati električne žarulje, žele imati i cijeli električni sustav, žele zamijeniti plinsku rasvjetu u svojim kućama i na radnim mjestima električnom rasvjetom, koja se lakše koristi.U to vrijeme, kad je Edison počeo graditi sustav električne rasvjete koji bi zamijenio plinski, industrija sustava plinske rasvjete vrijedila je cijelo bogatstvo, zarađujući 150 milijuna dolara godišnje.Tesla je iz prve ruke saznao o Edisonovom ambicioznom pristupu električnoj rasvjeti dok je radio za sličnu kompaniju u Parizu, koja se zvala Continental Edison. Pročitao je Edisonov intervju pariškim novinama u kojem je pisalo:

"Želim da struja potpuno i učinkovito zamijeni plin u svim njegovim namjenama. Želim, zamijeniti plinsku rasvjetu -rasvjetom pomoću struje, poboljšati osvijetljenost do te mjere da zadovolji sve uvjete, od prirodnih do umjetnih i komercijalnih."

Znao je da Edison uživa ugled čovjeka koji ne voli nedovršene poslove; da je počeo kao obični telegrafist koji je otkrio način da usavrši sustav telegrafa; da je on stvorio napravu zvanu telegrafski relej, koji omogućuje primanje telegrafskih poruka i onda ih odašilje sljedećoj postaji bez potrebe za čovjekom-operaterom. Taj korisni izum povećao je udaljenost na koju se može poslati poruka i uštedio mnogo novca trošenog za plaće operatera. Isto tako, smanjio je mogućnost da bilo koji telegrafist pogriješi prilikom prepisivanja poruke.

10

Tesla se divio načinu na koji je Edison usavršio uslugu slanja četiriju poruka jednom telegrafskom linijom, i sad je jedini motiv njegova putovanja preko Atlantika bila želja da upozna ovoga čarobnjaka električnog svjetla. Živopisne priče koje su prenosili američki inženjeri o Edisonovim glasovitim ekshibicijama proširile su se Parizom. Tesla je znao za poslužitelja crnca sa šeširom koji bi zasvijetlio kad god bi ovaj dodao letak posjetitelju, o stotinama ljudi koji su marširali Petom avenijom predvođeni vodom parade koji je mahao mađioničarskim štapićem na čijem je vrhu bila električna lampica, o plesačicama u kostimima s električnom rasvjetom. Svako tko si je mogao priuštiti ovako skupe predstave, mislio je Tesla, zacijelo ima viška novca, a Charles Batchellor je napomenuo da će, ako ode u Ameriku, možda uspjeti nagovoriti Edisona da mu osigura sredstva za usavršavanje novog izuma -elektromotora.Dok je Tesla bez prebijenog novčića sjedio na krmi parobroda, misao da će mu Edison dati novac za ostvarivanje ove zamisli na polju elektriciteta davala mu je snagu i optimizam.Iskrcavanje u New Yorku moralo je predstavljati šok za Teslu. Posjetivši Prag, Budimpeštu, Berlin i Pariz, vidio je sve glavne gradove Europe, ali nije bio pripremljen na sirovu jednostavnost New Yorka. Široke elegantne krivulje europske arhitekture fascinirale su ga, njegova pjesnička narav divila se čipkastim strukturama i tornjićima koji su stršali u vis, ali New York je bio prljava, prenapučena metropola sa zgradama toliko prostim poput izokrenutih kutija. Bio je grubo rezanih obrisa, nedovršen i poput košnica punih ljudi koji su mahnito trčali za svojim poslom.Govorili su čudnim naglascima i rastegnutim vokalima. Stojeći pri dnu brodskih stepenica sa samo četiri centa u džepu, mora da se zapitao kako će preživjeti u tako grubom i zastrašujućem svijetu. Nije čak ni znao kako pronaći Thomasa Edisona iz kompanije Edison Electric Light da mu uruči svoje pismo s preporukom. Znao je da mu je ured u Petoj aveniji, ali gdje je to?Čim je krenuo iz luke učas se izgubio. Uočivši čovjeka u uniformi -očito njujorškog policajca - zamolio ga je da mu pokaže gdje su uredi Thomasa Edisona. Nadvikujući se sa bukom uličnog prometa, policajac mu je odgovorio nerazumljivo i agresivno. Niti jedan od brojnih jezika koje je Tesla tečno govorio nije mu mogao pomoći u tom trenu, i svjestan činjenice da izgleda poput skitnice nakon što se tako dugo nije presvukao, nervozno je ponovio pitanje. Mašući velikom palicom, policajac je pokazao niz ulicu.

11

Zahvalio mu je za pomoć i krenuo. New York se, sa svojom užurbanošću, jako razlikovao od suvremenih europskih gradova koje je poznavao. U europskim gradovima osjećao se kao kod kuće, poznavao njihovo kulturno naslijeđe i arhitektonske oblike, ovdje je bio tuđinac. Čak je i jezik bio drukčiji od onog školskog engleskog koji je učio u Europi.Izgubljen u kaotičnom prostoru, blatan i gladan, sa samo četiri centa u džepu. Već se primicalo podne i on se počeo pitati kako će platiti sljedeći obrok.Godine 1917., u govoru što ga je održao u Američkom institutu elektroinženjera, kad je nagrađen Edisonovom zlatnom medaljom, sjetio se tih prvih nekoliko sati u New Yorku, i ispričao kako je, dok je išao niz ulicu, prošao pored otvorenih vrata male radionice, i prvi put otkad je u Americi opazio poznat mu predmet. Tamo u radionici bio je veliki dinamo, onakvog tipa kakvog je instalirao i u Parizu i u Stuttgartu. Neki čovjek je radio na njemu, i iz njegovog tona, dok je vikao, Tesla je zaključio da ovaj ima nekih problema.Ne mogavši odoljeti da ne ude unutra kako bi bolje pogledao stroj, Tesla je upitao u čemu je stvar. Čovjek se potužio da strani dinamo nije moguće popraviti, da je to europski stroj i da ne može otkriti što s njim ne valja. Skinuvši jaknu, sav sretan što može napraviti nešto korisno, Tesla je ponudio pomoć. Do kasnog popodneva dinamo je bio popravljen, i čovjek ga je istog trena pozvao da radi kod njega na poslu servisera. Tesla je učtivo odbio ponudu, objasnivši mu da je upravo krenuo tražiti posao kod Edisona. Čovjek mu je zahvalio i dao 20 dolara. Iznenađen i zadovoljan, Tesla si je sada mogao priuštiti spavanje te noći, i prije nego je otišao, dobro se raspitao kako da dođe do Pete avenije idućeg jutra."Ne možete promašiti," rekao mu je majstor "nitko osim Edisona ne bi stavio toliko roleta na kuću."Idućeg dana - osvježen, i s novim donjim rubljem i novim čarapama -poletan, Tesla se uputio u Edisonove urede na Petoj aveniji, broj 65 na zapadnom kraju niza velikih mondenih kuća. Majstor je imao pravo, razlikovala se od drugih elegantnih gradskih kuća jer je jedina imala kričave, rebraste rolete na svakom od četiriju prozora razmještenih u tri reda. Fasada je gledala na jug.Hodajući avenijom, Tesla je čuo tutnjavu parnog stroja koja je dopirala iz male strojarnice sagrađene zapadno od prizemlja. Zaustavivši se kako bi se divio kolonadi na verandi, zacijelo se zapitao zašto tako elegantnom prilazu treba dodati kičasto, prugasto sjenilo koje zaklanja vrata od

12

sunčeve svjetlosti. Prizemlje je bilo prilično iznad razine ulice sa širokim zavojem od petnaest stepenica koje su vodile prema gore. Tamo se nalazio impresivan ured čije su žarko obojene rolete privlačile pogled danju, a propuštale trake električne svjetlosti po mraku. Tesla je nekoliko trenutaka stajao na vrhu stepeništa gledajući niz Petu aveniju. Stajao je na istome mjestu na kojem je stajao i Edison prije njega, nadzirući veliku paradu ljudi osvijetljenih električnim svjetiljkama, i nije imao pojma da će uskoro ljudi njemu odavati sličnu počast. Ušao je u ured, predajući Batchellorovo pismo i najavljujući se Edisonu. Kad je uveden u ured, Tesla je ugledao pretrpanu sobu s policama uzduž zidova, s radnom klupom i stolom, osvijetljenu jakim električnim svjetlom. Sljedeće iznenađenje bilo je Edisonov jednostavni izgled - nosio je trodijelno odijelo, bijelu košulju i crnu leptir-kravatu.Sasvim je izvjesno da nije izgledao tako nedostižno-herojski kako ga je Tesla zamišljao, doimao se više poput dobrostojećeg farmera odjevenog za nedjeljnu misu. Podosta niži od Tesle imao je prorijeđenu sijedu kosu i spuštena ramena, ali je njegovo glatko obrijano lice žarilo samopouzdanjem, što je ukazivalo na činjenicu kako je on navikao da sve bude po njegovom. Pozdravivši Teslu srdačno, pročitao je Batchellorovo pismo, i dao Tesli zaposlenje bez ikakva daljnjeg provjeravanja.Tesla je gorljivo počeo objašnjavati Edisonu svoje matematičke proračune mogućnosti iskorištavanja izmjenične struje pri izradi novog tipa motora. Edison je neko vrijeme slušao da bi potom odlutao mislima. Na kraju je rekao Tesli da ga ne zanima nikakva nova teorija elektriciteta. Dao mu je na znanje da je zadovoljan svojim vlastitim sustavom koji dobro funkcionira, koji je sam razradio, i da se nema potrebe zamarati matematikom.Tesla je bio impresioniran ovim moćnim muškarcem koji je bez pomoći ikakvih društvenih veza i bez znanstvenog obrazovanja postigao tako puno. Sa sumnjom u sebe, toliko nesvojstvenom njemu, upitao se je li uzalud potrošio vrijeme učeći matematiku, fiziku, književnost, umjetnost i tolike strane jezike. Možda i nije trebao provesti toliko vremena u knjižnici čitajući sve - od Newtonovih Principia do romana Paula de Kocka. Ako je Edison mogao postati toliko uspješan bez ikakvog teorijskog obrazovanja, kakva je uopće korist od akademskih studija?Na trenutak je Edisonov očit nedostatak zanimanja za teoriju elektriciteta natjerao Teslu da posumnja u svoje učenje i obrazovanje, i znao je da će morati steći povjerenje tog čovjeka dokazujući se kao inženjer praktičar. Jedino će tako Edison biti spreman poslušati njegove

13

ideje o budućnosti elektriciteta. Potom je, kako je Edison poslije pričao,Tesla našao načina da demonstrira svoje inženjerske sposobnosti.Edison je dobio narudžbu od poznatog inženjera brodogradnje, Louisa Nixona da instalira rasvjetni sustav u SS Oregonu, putničkom brodu sagrađenom za prekooceansku plovidbu. Naknadno su ugradili dva generatora, no ne bi ih mogli izvući van, ako bi se ukazala potreba za njihovim skidanjem. Na nesreću su se, i rezervni i glavni dinamo pokvarili u isto vrijeme i stoga brod nije mogao zaploviti.Edison je u to doba bio također zaokupljen viješću koju je upravo dobio, da mu se žena razboljela od tifusne groznice. Razumljivo, nije bio raspoložen za slušanje radikalnih teorija mladoga srpskog inženjera.Tesla je podsjetio Edisona na to kako je već dokazao da je sposoban raditi na instalacijama dok je radio u Continental Edisonu u Parizu. Tražio je da mu se dade prilika da popravi Oregon, i bio je sretan i iznenađen kad se je Edison s time složio.Prije nego je izumljeno električno osvjetljenje, uljanice i svijeće bile su jedini način rasvjete na brodovima. Plinske svjetiljke nisu se mogle koristiti jer nije bilo načina da se dobije i uskladišti toliki plin na brodu. Električni sustav rasvjete bio je puno zgodniji i učinkovitiji i od uljanica, pa kad je Edison počeo prodavati samostojeće generatore za rasvjetu, graditelji brodova vidjeli su priliku da usavrše svoje brodove. Louis Nixon sagradio je SS Oregon, najbrži, najudobniji, moderni linijski brod na transatlantskoj plovidbi, primijenivši najnovija znanstvena dostignuća, uključujući i Edisonov sustav rasvjete.Na svojim prvim vožnjama, novi električni sustav dočekan je sa svim pohvalama kao trijumf i vrhunsko rješenje za rasvjetu brodova, ali u kasno ljeto 1884. svjetla na Oregonu su se ugasila, i nisu ih mogli ponovo upaliti.Kad je Tesla došao na brod primijetio je da su žice na glavnim zavojnicama obaju dinama pregorjele. Edisonovo osoblje tvrdilo je da se kvar može popraviti jedino u tvornici, ali oba dinama su bili preveliki da bi se izvukli iz strojarnice. Pošto su ih ugrađivali dok je brod bio u fazi dovršavanja, sada ih nisu mogli izvući kroz premale brodske otvore.Premda malo iznerviran što se nitko nije potrudio procijeniti veličinu otvora za iskrcaj robe, što bi omogućilo lako servisiranje generatora, Tesla nije imao vremena da sada brine o tome. Brod nije mogao ploviti bez svjetla, a vlasnici su gubili znatne svote novca dok je brod stajao neiskorišten u luci. Ne gubeći vrijeme, organizirao je radnu grupu mornara, rastavio strojeve, i radeći cijelu noć, popravio ih. U pet sati

14

sljedećega jutra, brod je bio u plovnome stanju.Osjećajući da se dokazao Edisonu, Tesla je bio umoran ali zadovoljan dok se vraćao prema gradu iz luke. Bilo je 5.30 ujutro i ulice su bile tihe kad je naletio na Edisona. Na njegovo iznenađenje, uz Edisona je šetao Charles Batchellor. Umjesto da pozdravi Teslu, Edison se sarkastično obratio Batchelloru, " Vidi našeg Parižanina kako luta noću".Bio je, ipak, ugodno iznenađen kad mu je Tesla priopćio da je uspio popraviti oba generatora na SS Oregonu, a Batchellorova inicijativa da preporuči Teslu bila je očito od Edisona oduševljeno prihvaćena, jer nakon što su se dva muškarca udaljila, Tesla je čuo Edisonovu primjedbu, "Batchellor, tvoj čovjek je vraški dobar!"

01. Predodređen za svećenika

Dar uma dolazi od Boga, božanskog bića,i ako se usredotočimo na tu istinu, postajemo usklađeni s tom velikom moći. Majka me je učila da tražim svu istinu u Bibliji. Nikola Tesla

Nikola, sin svećenika Milutina Tesle rođen je u malom selu Smiljanu u Hrvatskoj, dok je vani bješnjela oluja i sijevale munje, kad je ura odzvonila zadnju sekundu 10. srpnja 1856. Primalja koja je pomagala njegovoj majci Duki bila je toliko isprepadana grmljavinom da je rekla kako je novorođenče zacijelo dijete groma. Tada nije mogla ni slutiti koliko je taj opis točan za čovjeka koji je bio predodređen da stvori umjetnu rasvjetu toliko jaku da osvijetli cijeli svijet.Za svoga dugog života - umro je 1943. godine - Tesla je pričao mnoge anegdote iz svog djetinjstva, i u svojim govorima i u različitim zapisima. Upravo iz tih zapisa saznajemo ponešto o njegovim ranim razmišljanjima i razvoju.Tesla je uvijek tvrdio da se njegov interes za struju javio jednoga hladnoga zimskog dana, kad je kao trogodišnjak osjetio peckanje iskri elektriciteta na krznu Mačka, svog ljubimca. Taj čudni fenomen, uzrokovan kombinacijom intenzivne hladnoće i suhog zraka, potaknuo ga je na razmišljanje o elektricitetu; sijevanju za olujna vremena. "Je li priroda jedna ogromna mačka?" mislio je. "Ako je tako, tko je gladi po leđima? To može biti samo Bog."Ta dječja znatiželja držala ga je kroz čitavu njegovu dugu karijeru znanstvenika. Sjećajući se tog događaja kad je imao osamdesetak godina, priznao je da se još uvijek pita, " Sto je to elektricitet? Osamdeset godina je prošlo i ja još uvijek postavljam isto pitanje na koje ne mogu odgovoriti."Nikolu Teslu, četvrto dijete i drugog sina svećenika Tesle, od milja su u obitelji zvali Niko. Teslini su bili međusobno vrlo bliski i Niko je obožavao svoga brata Danu, koji je bio sedam godina stariji od njega.

16

Dane je bio veseo mladić, nadaren za književnost, i roditelji su se radovali što mu dobro ide u školi, i što će ići očevim stopama. Nije mu, ipak, bilo suđeno da postane svećenik.Otac Tesla imao je krasnog arapskog konja kojeg je obožavao. Životinja mu je jednom spasila život za vrijeme snježne mećave, dovodeći spasitelje na mjesto gdje je pao. Taj konj postao je veliki mezimac svih u obitelji, i sva su ga djeca voljela jahati. Jednog se dana, dok je dvanaestogodišnji Dane jahao, konj spotakao. Dane je pao i završio zdrobljen pod konjskim kopitima. Nikola, koji je tada imao pet godina, gledao je kako njegov brat pada s konja i uskoro nakon toga umire. Ova nesreća ostavila je na njega duboke tragove, i puno godina poslije, priča o ovome udesu:

"Taj konj bio je kriv za ozljede od kojih je umro moj brat. Bio sam svjedokom tragične scene, i premda je od tada prošlo mnogo godina, strašna slika nije nimalo izgubila na snazi. Sjećanje na njegove pothvate činilo je svaki moj napor blijedim u usporedbi s njegovima. Sve vrijedno potrčale što bili ja učinio, jedino je uzrokovalo da moji roditelji osjećaju svoj gubitak još snažnije. Tako sam rastao, stječući vrlo malo samopouzdanja."

Otac Tesla i gospoda Tesla bili su shrvani bolom. Niko je sada bio njihov jedini preživjeli sin uz dvije starije i jednu mladu sestru (Marica, Angelina i Milka).Osjećaj da mora zamijeniti svoga briljantnog, obožavanog brata, natjerala je Niku da vrlo naporno radi i uči kako bi postigao velike stvari. Ipak, posao svećenika nije ga zanimao. Htio je znati kako svijet funkcionira i kako ga poboljšati. Nije se mogao nositi s pokojnim bratom na području književnosti, ali je zato bio rođeni matematičar. Toliko je brzo matematički razmišljao da je u početku školovanja njegova učiteljica vjerovala kako je on sigurno vidio njena rješenja matematičkog testa prije rješavanja. Jedini način koji je mogao navesti njegove roditelje da se ponose njime bio je da upotrijebi svoje matematičke sposobnosti, i da postane poznati matematičar i izumitelj.Niko je oduvijek bio maštovit. Njegov prvi izum bio je udica za hvatanje žaba koju je smislio kao šestogodišnjak. Jednom od njegovih drugova u igri dali su štap za pecanje kojeg su htjeli isprobati hvatajući žabe. Njih je u okolici sela bilo u izobilju. Pošto se posvadio s vlasnikom štapa, Niku su isključili iz žabolovne ekspedicije. Odlučio je napraviti vlastitu opremu

17

i sam se uputio u lov. Našavši komad savitljive žice, zaoštrio je vrhove stanjivši ih između dva kamena. Savio ju je u oblik udice i objesio na dugu špagu. Ali, niti jedna žaba u potoku nije htjela zagristi, premda je iskušao sve moguće mamce. Kad mu je već bilo dosta bezuspješnog pokušavanja, opazio je jednu na panju pored potoka. Hitnuo je udicu, mahnuo njome ispred žabe, tek da vidi što će se dogoditi. Izluđena mahanjem, životinja je zgrabila udicu i uhvatila se. Mali Niko je pronašao jednostavan način za hvatanje žaba. U međuvremenu će njegovi drugovi, koji nisu imali uspješan lov ni uz pomoć svog specijalnog štapa i opreme, pozelenjeti od zavisti.Niko ih je zadirkivao neko vrijeme, nije im htio reći kako je uspio uloviti žabe. Samo je paradirao sa svojim velikim ulovom, dražeći ih. Ipak, kad je prepirka bila zaglađena, podijelio je s njima svoju tajnu. Znatno su smanjili žablju populaciju u selu.Čak i kad je bio mali zanimale su ga mehaničke stvari. Njegova obitelj preselila se u gradić Gospić, gdje su ih pozvali na prvu probu gradskoga vatrogasnog stroja. Poput ostalih mještana, i Niko je bio razočaran kad mašina nije uspjela ispumpati vodu iz cijevi. Žestoki pokušaji grupe gorljivih mjesnih dobrovoljaca nisu mogli pokrenuti stroj. Stariji su stajali uokolo malodušni zbog neuspjeha probe, a mali je Niko zaronio u rijeku, odvrnuo zaglavljenu usisnu pumpu, puštajući vodu do pumpe stroja. Iznenadni mlaz zatekao je sve, smočio mnoge od mjesnih veličina prije nego što su ga uspjeli savladati.Nikola Tesla pohađao je Realnu gimnaziju u Karlovcu, prije nego je otišao na tehničke studije Politehničkog fakulteta u Grazu i Praški univerzitet. Bio je uzoran student, poznat po neumornom radu. Doimalo se da se nikad ne bavi ničim osim učenjem. Iz zabave bi ponekad postavljao složene matematičke probleme, potom ih rješavao, govoreći da mu to služi za opuštanje. Bio je strašno razočaran kad je otac omalovažio njegove rane akademske uspjehe.Ubrzo nakon što je diplomirao, Nikoli je umro otac, pa se je morao pobrinuti oko nasljedstva. Dok se bavio sređivanjem papira, pronašao je podosta pisama svojih profesora koji su bili vrlo zabrinuti za njega. Upozoravali su oca Teslu kako mora utjecati na sina da se prestane toliko ubijati učenjem.Možda se na Teslu ne bi lako moglo utjecati da se njegov otac nije toliko jako bojao ponekad pohvaliti mladića. Ovako, zamjenske očinske figure iskorištavale su njegovu ranjivost i želju da bude prihvaćen.Još u mladosti, Nikola je smišljao neke zastrašujuće mašine i uživao

18

razrađujući sve njihove tehničke detalje. Zamislio je podvodne cijevi koje će nositi pisma i pakete pod morem u kuglama dovoljno jakim da se ne raspuknu od pritiska vode. Izračunao je potrebnu silu kojom bi pumpa uspješno tjerala vodu kroz cijevi. To bi bio iznimno brz način slanja poruka, mislio je. Ali onda, nakon predavanja o trenju vode u cijevima, shvatio je da je za ostvarenje ove ideje potrebno mnogo više snage.Još u Karlovcu, Nikola, napredni i nezavisni mladac, proširio je svoje interese na području elektrotehnike. Jednom kad bi usmjerio svoje snage na nešto, ništa ga više od toga nije moglo odvratiti. Odlučio je postati inženjer i vjerovao da će u tome biti izvanredan. Jednom dok se oporavljao od neke dječje bolesti, priopćio je ocu da ne vjeruje u svoje sposobnosti da postane svećenikom, ali da voli matematiku i tehniku. Njegov otac, premda zabrinut zbog Nikoline sklonosti da radi do iznemoglosti, rekao mu je da bude znanstvenik ako je to ono što želi.Nikola je bio odličan i neustrašiv plivač. Najmanje dvaput se, ipak, umalo utopio plivajući u riječnim brzacima. Učeći iz ovih plivačkih avantura počeo je pokazivati interes za snagu vode. Kako, pitao se, može pretvoriti tok vode u pokretačku silu.Proračunao je koliko bi se energije moglo proizvesti iz snage riječnoga toka i bio zaprepašten rezultatom. Od tada nadalje u snazi rijeke vidio je besplatan izvor energije. Kad bi samo ljudi mogli biti dovoljno pametni da znaju kako je mogu upotrijebiti.Premda je posjedovao akademsko znanje, Nikola nije imao smisla za zarađivanje novca, možda zato što nitko iz njegove obitelji nikad nije vodio nikakav unosan posao. Njegov otac, sin oficira u Napoleonovoj vojsci stekao je vojno obrazovanje prije nego što je otišao u svećenike. Jedan od njegovih stričeva bio je profesor matematike a drugi vojni narednik. Nikola je bio odgojen tako da cijeni znanje samo po sebi, a ne po tome koliko ono može donijeti zarade.Kad je otišao u prestižnu Realnu gimnaziju u Karlovcu bilo mu je daleko putovati svakodnevno iz očeve parohije u Gospiću. Morao je otići živjeti daleko od kuće. Kako škola nije imala internat, mladić se uselio svome stricu, umirovljenome vojnom naredniku.Karlovac, smješten u močvarnoj nizini Hrvatske vrvio je komarcima i stoga bio leglo malarije. Ubrzo po dolasku Tesla se zarazio, što je njegovu strinu strašno zabrinulo. Uvjerena da se daljnji napredak bolesti može izbjeći tako da se njegov probavni sustav ne opterećuje hranom, držala je Nikolu u stanju neprekidne gladi. Pričao je o tom razdoblju:

19

"Moja strina bila je ugledna dama, žena narednika koji je bio stari veteran, sudionik mnogih bitaka. Nikad neću zaboraviti vrijeme provedeno u njihovoj kući. Niti jedna utvrda u ratu nije bila pod jačom stegom. Hranili su me kao kanarinca. Svi obroci bili su vrhunske kvalitete, izvrsno pripremljeni, ali sto puta oskudniji nego što bi trebali biti. Režnjevi šunke koje je ona rezala bili su tanki kao papirić. Kad bi mi narednik stavio na tanjur pristojnu količinu jela, ona bi od metala uznemireno protestirajući, "Moraš paziti. Niko je strašno osjetljiv." Mogao sam tada jesti kao vuk i stoga sam prolazio Tantalove muke. S druge strane, živio sam u profinjenom i umjetničkom ozračju skroz neuobičajenom za to vrijeme."

Ova oskudica, u kombinaciji s vojničkom disciplinom, u stričevoj kući pomogla je Nikoli da razvije u sebi osjećaj samokontrole te krutog i nezdravog poštovanja prema autoritetu, što ga je držalo do kraja života. Taktika izgladnjivanja koju mu je nametnula njegova autoritativna strina za posljedicu je imala njegovo tipično nepovjerenje prema ženama. Ipak, jedna korisna stvar u svemu tome je bila što je naučio da se snagom volje može postići puno toga.Većina ljudi ima barem jednog učitelja koji je imao utjecaja na njihov kasniji život i rad, pa tako i Tesla. U Karlovcu je imao tu sreću da ga fizici poučava profesor Poeschl, koji je neprestano provodio neke nove eksperimente da potakne svoje mlade učenike. Predavao je teoretsku i eksperimentalnu fiziku. Tesla je Poeschla u svojim memoarima opisao kao:

"... inventivnog čovjeka koji je često demonstrirao fizikalne zakone aparatima koje je sam izumio. Sjećam se jedne od tih naprava koja je bila u obliku slobodnorotirajuće žarulje omotane folijom, koja se brzo okretala kad je bila povezana sa statičnim strojem. Nemoguće mi je izreći snagu oduševljenja koje me je obuzimalo dok smo promatrali manifestacije tog tajnovitog fenomena. Svaki utisak budio je tisuće odjeka u mojoj mašti. Htio sam saznati više o toj začuđujućoj sili."

Jedno je predavanje stvarno oduševilo Teslu. Poeschl je donio jedan od najsuvremenijih električnih dinama iz Pariza da pokaže svojim učenicima kako se generator može rabiti kao motor.

20

Najraniji izvor struje bile su baterije koje su proizvodile samo istosmjernu struju. Naravno, u vrijeme prvih elektromotora te baterije su se koristile za njihovo pokretanje. Kad je Michael Faraday napravio prvi električni generator primijetio je da će poteći neobična, izmjenična, struja ako pusti zavojnicu da se slobodno okreće unutar magnetskog polja. Međutim, nitko nije mogao postići da ta ista čudna izmjenična struja pokreće motor.Potom su otkrili da se postavljanjem mehaničkih prekidača postiže okretanje toka struje prema naprijed i unazad, tako da ona može djelovati slično kao istosmjerna struja. Gramme dinamo, kojeg je profesor Poeschl donio iz Pariza, imao je te prekidače na napravi nazvanoj komutator. Mašina se je mogla upotrijebiti kao dinamo ili kao motor, ali kad ju je Poeschl pokrenuo kao motor počelo je iskriti i krčkati na metalnim četkicama koje uspostavljaju kontakt između komutatora i pokretnog dijela. Rekao je profesoru svoje opažanje: "Sigurno bi, profesore, bilo moguće pokrenuti motor bez korištenja tog postupka. Pogledajte kako četkice jako iskre. Bilo bi puno učinkovitije bez njih."Svi dobri profesori postupaju prema svojim učenicima s uvažavanjem, a profesor Poeschl nije bio izuzetak. Primio je Teslinu primjedbu ozbiljno i posvetio sljedeće predavanje objašnjavanju zbog čega izmjenična struja ne može pokrenuti elektromotor. Na kraju predavanja je rekao: "Gospodin Tesla će postići puno, ali mu nikad neće uspjeti pokrenuti motor izmjeničnom strujom. To bi bilo isto kao da uspije konstantnu linearnu silu poput gravitacije pretvoriti u silu rotacije. To je neostvariva ideja."Tesla je bez obzira na to bio siguran da se to može izvesti. Razmišljao je ovako: "Ako izmjenična struja nastaje iz kružnog gibanja, onda mora biti moguće da i kružno gibanje postane rezultat izmjenične struje"Čak i najbolje obrazovanje jednom mora imati kraj. Tesla je uživao u studijima, ali nakon očeve smrti shvatio je da ne može očekivati od majke da ga vječito školuje. Trebao je posao.Gospodina Puškaša, dobrog prijatelja njegovoga pokojnog oca, koji je vodio poduzeće za uvođenje telefonskog sustava u Budimpešti, nagovorili su da zaposli Teslu. Tako je on završio u Budimpešti. Još uvijek uvjeren da može konstruirati motor na izmjeničnu struju, Tesla se toliko izluđivao pokušajima da napravi taj novi tip motora da je doživio živčani slom. Najizraženiji simptom njegova stanja bila je čudnovata preosjetljivost na zvuk koja je uzrokovala da mu smeta svaki šum. Cijeli život, Tesla je imao previše razvijen osjet sluha, ali u vrijeme živčanog sloma postao je toliko osjetljiv da mu je čak i zujanje muhe koja slijeće na stol zvučalo

21

poput gromoglasnog treštanja.Postavio je krevet na gumene jastučiće da ublaži vibracije buke grada i nastavio je tvrditi da mu se razgovori uokolo čine kao velika, gromoglasna zbrka zvukova.Mnogo kasnije, rekao je da je jedino što ga je održavalo normalnim u to vrijeme, bila želja da proizvede rotacijske magnetsko polje koristeći izmjeničnu struju. O toj opsjednutosti stvaranjem novoga tipa elektromotora rekao je: "Što se mene tiče, to je bio sveti zavjet, pitanje života i smrti. Zimo sam da ću propasti ako u tome ne uspijem."Možda je ta opsesija i uzrokovala živčani slom. Jedno je sigurno -premda je to mogla biti čista slučajnost - da se rješenje problema s izmjeničnom strujom poklopilo s njegovim izlječenjem. Za vrijeme najtežih razdoblja bolesti, rekao je da je odgovor lebdio negdje u podsvijesti, njemu izvan dosega.U zbirci Teslinih članaka napisanih mnogo godina kasnije i izdanih posthumno kao njegova autobiografija, opisao je otkrivenje koje je doživio dok je šetao Budimpeštom s jednim prijateljem.Gledao je zalazak sunca i glasno govorio stihove Goetheovog Fausta:

"Poput bljeska munje u tom trenu istina se razotkrila. Crtao sam štapićem po pijesku dijagrame mog motora. Dao bih sve tajne svijeta, tisuće njih na koje sam nabasao slučajno, za jednu koju želim saznati u inat svim preprekama i opasnostima po život."

Teslina umjetnička priroda se jasno vidi u načinu na koji on priča o svom velikom pronalasku. Rješenje mu se ukazalo u obliku cjelovite i fantastične poetske misli dok je promatrao ljepote prirode i uživao recitirajući Goethea. Sebe je smatrao velikim umjetnikom čija su sredstva nauka i priroda, čovjekom koji je iznad banalnosti svijeta.Njegova ideja bila je zadivljujuća. Nitko prije nije uspio napraviti motor na izmjeničnu struju. Kad su drugi inženjeri to pokušavali, dobili su za rezultat magnetska polja stvorena izmjeničnom strujom koja se kovitlaju ne pokrećući motor. Magnetsko polje bi se ugasilo kad je struja promijenila smjer pa je motor stao. Tesla je uveo dvije izmjenične struje koje nisu tekle u istom ritmu, istodobno. Poput valova koje stvaraju noge stonoge koja se kreće, magnetska polja djelovala su zajedno i okretala osovinu motora. Koristeći više od jednog seta struja omogućio je pravodobni dotok struje uvijek dovoljno jak da pokreće motor.

22

Kad je jedna struja stala, druga je nastavila okretati motor. Magnetsko se je polje okretalo povlačeći motor u svom smjeru, čineći to bez potrebe za električnim spojevima s rotirajućom osovinom. Učinio je ono što je obećao profesoru Poeschlu - riješio se neučinkovitog komutatora koji iskri. Struja se napajala na vrteći rotor motora bežičnim putem elektromagnetske indukcije. Dok je struja tekla zavojnicama koje su bile dio statora stvarala je pokretno magnetsko polje kroz koje su prolazile zavojnice rotora. U njima se je inducirao napon i tok struje bez potrebe za vodičima koji spajaju rotor s pokretnom osovinom. Tada je Tesla shvatio da je moguć prijenos struje bez korištenja električnih vodova.Izum je bio jednostavan, te ga je bilo lako unovčiti. Međutim, za razliku od Edisona, Tesla nikada nije naučio kako adekvatno naplatiti svoj rad. Njega je pokretala potreba da riješi problem. Nakon što ga je riješio, nikad se ne bi bavio mišlju kako uvjeriti ljude da mu za to plate. To mu je bila najveća slabost, od početka karijere.Sljedećih nekoliko mjeseci Tesla je detaljno razrađivao cijeli sustav izmjenične struje. Nacrtao je generatore, motore i transformatore - sve što je bilo potrebno da uvede revoluciju u prijenos električne struje na daljinu. Njegovo dobro pamćenje i sposobnost vizualizacije vlastitih nacrta smanjili su potrebu za puno nacrta. Sve je držao u glavi. U tom izuzetno plodnom razdoblju osmislio je prototipe mnogih naprava koje bi svakako mogle biti korisne i u današnjem svijetu. Proširio je svoju zamisao korištenja dva seta na tri seta vodiča. To bi, mislio je, poboljšalo iskoristivost rada motora. Nazvao je svoj novi izum polifaznim motorom. Sve to napravio je i prije nego što je konstruirao svoje prve dvofazne strojeve. Cijeli sustav strojeva na izmjeničnu struju postojao je samo u njegovoj zamisli, ali zbog svog znanja teorije elektriciteta bio je siguran da će sve funkcionirati.Tesla je bio pionir moderne elektrotehnike koja se velikim dijelom oslanja na matematičko razumijevanje pojava. Proučavao je matematiku i rad svojih prethodnika pa je znao zakone elektriciteta. Nije, jednostavno, koristio metodu pokušaja i pogrešaka poput Edisona. Razmišljao je o problemu i razmišljao kako da ga riješi prije nego bi pristupio izrađivanju naprave. Kad je bolje upoznao Edisona, nisu ga baš oduševile neznanstvene metode Velikog čovjeka. Govorio je o njemu: "Kad bi Edison dobio zadatak da pronađe iglu u plastu sijena, pristupio bi tome marljivošću pčele, pregledavajući slamku po slamku dok ne pronađe ono što traži." Edisonova vještina, čini se, nije bila vezana zapravo uz rad sa strujom, prije bi se mogla opisati kao sposobnost zarađivanja na tuđim

23

idejama. Tesla je bio drukčiji tip izumitelja. Njegov um je bio potpuno samosvojan. Vidio je i uzorke i načine kako ih upotrijebiti. Pokretala ga je unutarnja želja da se dokaže i nije bio spreman prihvatiti tuđe uvjerenje o tome je li nešto moguće stvoriti ili nije. Ako su ga matematika i logika uvjerile da je nešto izvedivo, počeo bi strahovito tvrdoglavo to dokazivati. Nikad nije sumnjao u ispravnost vlastitog mišljenja. Zbog svega toga, nije nikakvo čudo što je baš Tesla čovjek čija će teorija elektriciteta promijeniti svijet.

02 Mala teorija s dugoročnim posljedicama

Struja koja teče strujnim krugom je proporcionalna naponu i obrnuto proporcionalna otporu Georg Simon Ohm, 1827.

Jedva da postoji predmet koji se ne može matematičkiobraditi i posljedica koja se ne može predvidjetite rezultat koji se ne može prethodno izračunati iz dostupnihteoretskih i praktičkih podatakaNikola Tesla, 1919.

Teslin matematički pogled na elektricitet bio je puno napredniji od pogleda većine znanstvenika kasnoga 19. stoljeća. Pristupom i načinom razmišljanja bio je uistinu toliko ispred svoga vremena, da mu današnji načini analize elektriciteta, koje poučavaju na modernim katedrama elektrotehnike, ne bi izgledali neobično.Dvije najkorisnije stvari koje mladi inženjer elektrotehnike ikad nauči je jednostavna formula: V = IR (napon = struja x otpor) - poznata kao Ohmov zakon i kako izbjeći fatalne posljedice strujnog udara. Neko vrijeme su sve elektrotehničare upućivali da drže jednu ruku u džepu kad rade s električnom opremom pod naponom. Razlog je jednostavan; strujni udar putuje preko prsa, iz jedne ruke prema drugoj i uzrokuje zastoj rada srca. Struja istog intenziteta koja putuje jednom stranom tijela rezultirat će samo jakim šokom. Odatle savjet da se jedna ruka drži po strani da bi se izbjegao udar preko prsa. Ako vam je ruka u džepu ne možete se prevariti pa s njom dotaknuti aparat pod naponom.Vrijednost Ohmovog zakona nije nikad za Ohmova života bila dovoljno cijenjena. On je proveo godine praveći testove kojima bi potvrdio valjanost svoje teorije i višestruko provjeravao njihove rezultate. Znanstvenici njegova vremena nisu ni slutili kakvo im je prekrasno oruđe stavio u ruke, pa mu tako i nisu odali nikakvo službeno priznanje.Proveo je većinu života radeći slabo plaćene poslove. Tek je dvije godine prije smrti unaprijeđen na mjesto profesora fizike na sveučilištu u Münchenu. Nikola Tesla bio je prvi znanstvenik koji je uspješno iskoristio Ohmov zakon da širem krugu ljudi omogući korištenje

25

električne struje.Ohmov zakon najava je budućnosti. Elektroinženjeru on pruža izvanredan uvid i precizno predviđa kako će se zadani strujni krug ponašati i prije nego je realiziran. Struja koja teče vodičem i pritisak napona koji tu struju potiskuje naprijed neprekidno se mijenjaju. Ako strujni krug funkcionira onako kako je predviđeno, njegov tvorac treba znati zašto i kada se te promjene događaju. U ranoj fazi izučavanja elektriciteta, većina inženjera nije znala zašto se napon i struja mijenjaju. Ohmov zakon objašnjava kako se ponaša elektricitet kad je u formi električne struje, a većina ranih znanstvenika izučavala je samo statički elektricitet. Nisu bili zainteresirani za tok struje, pa nisu vidjeli svrhu u Ohmovom zakonu.Izučavanje statičkog elektriciteta izgledalo je poput naivnih mađioničarskih trikova. Sličili su onima kojima se bave djeca kada trljaju balon o rukav da bi se on zalijepio za zid. Taj opsjenarski trik je izvediv zbog statičkog elektriciteta i bio je poznat još u doba engleske kraljice Elizabete I. Uočio ga je William Gilbert, kraljičin dvorski liječnik i čovjek s mnogo različitih interesa. Kad se nije bavio kraljičinim zdravljem, provodio je slobodno vrijeme izučavajući skrivene tajne nauke i prirode. Promatrao je čudne stvari koje se događaju sa sitnim komadićima papira i drugim laganim predmetima.Gilbert je otkrio da će, trljajući komad jantara krznom, postići da jantar privlači sitne predmete. Većina školaraca otada ponavlja ovaj poznati pokus koji je prvi ukazao na postojanje statičkog elektriciteta.Iskidaju papir u sitne komadiće i stave ih na stol. Zatim, uzmu običnu kemijsku olovku, protrljaju je o rukav jakne i približe olovku papirićima. Olovka će potom privući papiriće.Dr. Gilbert nije imao kemijsku olovku, ali zato je imao komad jantara kad je prvi put izveo ovaj eksperiment. Tada nije postojalo ime za ovu čudnu silu koja je privlačila lagane predmete, pa ju je doktor Gilbert nazvao električnom, izvodeći naziv iz grčke riječi za jantar, elektron. Gilbert je studirao na koledžu St. John, u Cambridgeu, prije nego je postao osobni liječnik kraljice Elizabete. Poznat je kao prvi električar jer je pronašao ime za tu pojavu.Proučavao je elektricitet i magnetizam, otkrio da je Zemlja veliki magnet i objasnio zašto se igla kompasa okreće prema Sjevernom polu. Svoja otkrića objavio je u prvoj knjizi sa znanstvenom tematikom napisanoj u Engleskoj pod nazivom O magnetima i magnetskim tijelima, i velikom magnetu Zemlji. U čast njegovog otkrića jedna od jedinica koje

26

koriste današnji znanstvenici zove se gilbert.Premda je Gilbert napisao knjigu o elektricitetu, godinama nitko nije znao kako upotrijebiti tu čudnu silu. Ono što znanstvenici nisu znali je činjenica da statički elektricitet uzrokuju male električno nabijene čestice, nazvane elektroni. Njih možemo dodati ili oduzeti materijalima koje zovemo izolatorima. (Izolator je nešto što sprječava strujni protok. Tipični primjeri izolatora su staklo, krpa i plastika) Ovi odvojeni elektroni nazivaju se nabojem. Elektroni koji se kreću po vodiču uzrokuju električnu struju. (Vodič je nešto što provodi struju. Tipični vodiči su bakar, zlato i srebro). Naboj u pokretu stvara struju.Kad se plastična olovka trlja o vuneni rukav džempera, vuna izvlači elektrone iz olovke. To znači da površina olovke gubi elektrone, a na vunu prelazi taj višak. Elektroni se zatim pokušavaju vratiti u praznine na olovci. Ako se papirić drži blizu olovke, elektroni u papiru nastoje popuniti praznine koje su otpušteni elektroni napravili na olovci. Pokušavajući se premjestiti na olovku elektroni vuku papir za sobom.Dok je sve više znanstvenika proučavalo ovu čudnu privlačnost, Francuz Charles Dufay otkrio je da se statički elektricitet javlja u dva oblika. Uočio je da trljajući dva komada jantara, jednog o drugi, pritom ih približivši, dobiva za posljedicu njihovo odbijanje. Tako je saznao da se dva predmeta s manjkom elektrona odbijaju, na isti način kao i izolatori s viškom elektrona. Predmeti se privlače jedino onda ako jednog s viškom elektrona približite drugom s premalo elektrona.Benjamin Franklin, američki znanstvenik i političar, nazvao je ta dva tipa polariteta pozitivnim i negativnim. Izrekao je i pravilo: "Dva se istoimena pola odbijaju, dok se raznoimeni privlače." Danas znamo da su predmeti s dodatnim elektronima negativnog naboja, a oni s premalo elektrona pozitivnog. Kad trljamo izolator da bismo pokrenuli elektrone, mi predmet elektriziramo. Jednom kad se predmet elektrizira (dodavanjem ili oduzimanjem elektrona) on zauvijek može zadržati taj naboj. Zato što električni naboj samo sjedi na predmetu bez premještanja, zovemo ga statički elektricitet. Elektroni koji su se nakupili pokušavaju prijeći tamo gdje ima manjak elektrona. To mogu jedino onda kad postoji vodič kojim će poteći. Elektroni u pokretu tvore struju, a upravo nam njeno ponašanje objašnjava Ohmov zakon.Mnogi ljudi su iskusili iznenadno kretanje elektrona. Svatko tko nosi najlonsku odjeću, na primjer, i trlja se o tepihe ili sjedalice, osjetit će električni udar kad sljedeći put dotakne metal. Trljanjem skidamo elektrone s najlonskog materijala. Kad dotaknemo bilo kakav vodič,

27

elektroni iz tog vodiče nahrupe prema najlonu uzrokujući električni udar. Kad se to dogodi, ljudi krive statički elektricitet.Do 1746. nisu poznavali način skladištenja električnog naboja. Tada su znanstvenici Pieter van Musschenbroek i Ewald Georg von Kleist napravili posudu u kojoj će držati elektricitet. Radili su na sveučilištu u Levdenu pa je njihova inovacija nazvana Levdenskom bocom. Levdenska boca je nalikovala tegli za kiselo povrće u kakvoj se drži lučica, ali u nju su se stavljali elektroni u metalu, a ne lučica u vinskom octu. Ova dva znanstvenika uspjeli su uskladištiti elektrone. To je bilo jako zgodno u danima prije izuma baterije. Današnji inženjeri zovu ove male Levdenske posude kondenzatorima i još uvijek ih koriste da zaštite naboj na svim vrstama strujnih krugova.Levdenska boca i kondenzator rade na principu dvije odvojene metalne ploče koje mogu zadržati višak naboja i održati njihov manjak. Ako zamislite teglicu pokrivenu iznutra i izvana metalnom folijom, sa staklom koje odvaja dva metalna sloja, moći ćete imati predodžbu kako ona izgleda. Kad postoji neravnoteža u broju elektrona između dva sloja, teglica postaje naelektrizirana. Spojite li dvije folije vodičem, struja teče dok god višak elektrona ne prijeđe tamo odakle su oduzeti. Kad obje ploče postignu istu gustoću elektrona, ili stupanj naboja, struja prestane teći. Što je veći broj elektrona koji su bili odvojeni i kasnije razmijenjeni među pločama, to ih se veći broj skladišti. A što ih se veći broj skladišti, stvorena iskra bit će dugotrajnija onda kad elektroni počnu teći. Možete ovo bolje zamisliti ako si predočite branu. Sabrani elektroni su poput nakupljene vode iza brane. Kad se digne zasun brane voda nahrupi. Što je viša razina vode iza brane, to je brže i snažnije otjecanje vode. Isto tako, iskrenje je duže ako se između dva sloja nalazi puno odvojenih elektrona.Kad govorimo o snazi toka vode, mislimo na glavu vode. Što je veća glava, to više pritiska stvara njen tok. Ta ideja se primijenila na električni naboj i znanstvenici su počeli govoriti o pritisku naboja. Taj pritisak su nazvali pokretnom silom naboja.Mjerne jedinice su dobivale imena po znanstvenicima koji su se bavili elektricitetom. Za dvojicu ste sigurno već čuli - Andre Marie Ampèra i grofa Allessandra Voltu. Amper, francuski matematičar i fizičar, izumio je instrument za mjerenje protoka struje i dobio jedinicu za jakost struje po njemu nazvanu Amper. Grof Alessandro Volta, talijanski fizičar, osmislio je prvu bateriju, galvanski članak, i u čast ovoga otkrića jedinica mjere pokretne sile naboja (napona) nazvana je volt. Tesla, čiji je motor koristio okretna magnetska polja, dao je ime jedinici magnetske sile.

28

Statički elektricitet je najspektakularniji oblik elektriciteta. On stvara dramatične bljeskove, od njega se žablji bataci trzaju kao u kazalištu lutaka, on uzrokuje grmljavinske oluje. Unatoč tome, on nikada nije imao izravnu praktičnu primjenu. Korisni elektricitet izlazi iz baterija grofa Volte.20. ožujka 1800., Volta je napisao predsjedniku Kraljevskog društva za razvoj znanosti u Londonu sljedeće retke: "Čast mi je poslati Vam zapanjujuće rezultate koje sam dobio provodeći pokuse s elektricitetom koji je stvoren običnim dodirom dvaju različitih metala. Glavni ishod je ova naprava čiji se naboj automatski obnavlja nakon svakog pražnjenja."Tako je Volta opisao prvu bateriju na svijetu. Međutim, baterije se prazne, a prazne baterije ne stvaraju napon. Dok se nije pronašao postojaniji izvor električne struje, elektromotori i osvjetljenje bili su preskupi jer su brzo crpili svoje baterije. Ono što je bilo potrebno bio je generator koji neprekidno proizvodi struju.Michael Faradav izumio je prvi električni generator 1831. Struja koju je Edison dobivao iz generatora pokretanih parom bila je istog tipa kao i struja koja je izlazila iz Voltinih baterija. Brzo je shvatio da treba smanjiti potrošnju struje njegovih svjetiljki upotrebom tanjih bakrenih žica u distribucijskom sustavu. Znao je da će smanjenje napona ograničiti mogućnost slanja struje na veće udaljenosti ukoliko ne smanji jakost struje koju je koristio. On je, ustvari, primijenio Ohmov zakon a da toga uopće nije bio svjestan.Edison je počeo karijeru kao telegrafist i zato je krivo procijenio daljinu prijenosa struje. Njegovu kompaniju financirali su ljudi koji su se obogatili telegrafom i koji su smatrali da struja može putovati jednako daleko kao telegrafska poruka. Ali tada se to nije moglo ostvariti. Nitko od ljudi povezanih s telegrafom nije razumio Ohmov zakon, pa nisu predvidjeli praktične probleme upotrebe istosmjerne jake struje. Uvidom u povijest telegrafa lako ćemo shvatiti što ih je zbunilo.Iste godine, 1831., kad je Faradav izumio električni generator, Amerikanac Findlay Breeze Morse posjetio je Britaniju. Morse nije bio pravi inženjer, nego poznati slikar, kipar i dobitnik zlatne medalje Društva umjetnika u Londonu 1812. godine. Putovao je prekooceanskim brodom SS Sully preko Atlantika, pošto je primio nagradu, kad je odjednog suputnika čuo za Faradayeve nove izume u elektrotehnici. Također je znao da željezničke kompanije u Engleskoj trebaju bolji oblik slanja telegrafskih poruka i to mu je dalo novu ideju. Odlučio je osmisliti način slanja poruka strujom.

29

Morse je bio profesor Likovne umjetnosti na sveučilištu u New Yorku. Po povratku u Ameriku trošio je svaku slobodnu sekundu na smišljanje sustava slanja poruka žicom. To je postigao upotrebom kratkih i dugih impulsa struje. Na drugom kraju žice struja je ili trzala iglu ili aktivirala zvono. Poruka se sastojala od izmjene jednostavnog koda sastavljenog od kratkih impulsa (točke) i dugih impulsa (nazvanih crtice). To je bio zgodan izum jer je poruka stizala naizgled istodobno kad je poslana. Ovaj telegrafski sustav imao je jedan nedostatak; ako su žice koje spajaju početnu i prijemnu stanicu dugačke više od 20 milja (32 km) signal postaje slabo čujan. Ako se htio ukloniti ovaj problem, morali su stanice postaviti na razmak manji od 20 milja (32 km). Kad bi stigla poruka, telegrafist bi je bilježio i prosljeđivao idućoj stanici. Kongres SAD-a dao je Morseu predujam od 30.000 dolara da postavi javni sustav prijenosa poruka i 24. svibnja 1844. Morse je poslao prvi javni telegram od države Washington do Baltimorea u Marylandu. Poruka je glasila: "Eto što je Božje djelo."Da je Edison mogao prenositi električnu struju na slične udaljenosti, njegov sustav trebao bi puno manje elektrana i bio bi bolji. On, naime, nije shvatio da je struja koju hoće upotrijebiti previsoka da bi putovala tako daleko. Žica baš i ne voli da struja ide kroz nju, i pokušava zaustaviti elektrone koji njome prolaze. Prvo se zagrije, i ako pokušate povisiti struju ona se istopi. Ne možete ju prisiliti da prenese više struje nego joj je volja. Debela žica je tolerantnija i nosit će više struje, ali debele žice su skupe jer trebaju više bakra. Svaki vodič ima najvišu, apsolutnu granicu opterećenja strujom koju prenosi.Ohm je rekao da je "jakost struje koja putuje vodičem obrnuto proporcionalna otporu". To znači da pritisak napona više pada ako pustite jaču struju. Ako, pak, povećate struju možete dobiti veću voltažu na kraju žice, ali će je ona istopiti i uništiti. Tu je "kvaka" kod slabe struje, kod koje se javlja manji pad napona na određenom vodiču nego što se to događa kod jake struje. Međutim, za pokretanje aparata potrebno vam je nešto drugo - jaka struja. Količina svjetla koje dobijete od žarulje, ili količina rada koju obavi elektromotor, ovisi o količini struje koja ih napaja.Žarulja treba dostatno napajanje ako hoćemo da jako svijetli. Snaga je stvarna sposobnost obavljanja rada. Kod elektriciteta se mjere dvije stvari - napon i jakost. Da se stvori električna energija potrebno je da se napon i struja pojave istodobno. Električno svjetlo bit će sjajno jedino kada napon i struja djeluju usklađeno.

30

Što je jača struja, to će žarulja sjajnije svijetliti, ali postoje različiti načini da jaku struju dovedemo do rasvjetnog tijela. Možete kombinirati jak napon i slabu struju ili obrnuto. Snagu izvora električne struje ili njegov radni kapacitet izračunate tako da pomnožite napon i struju. Napon je sposobnost elektriciteta da putuje vodičem. Što je veći napon to struja može dalje putovati. Struja je broj pojedinih čestica elektriciteta (ove male stvari zovu se elektroni) koje ustvari obave posao na izlazu iz vodiča.Zato što snaga struje jednako ovisi i o naponu i struji, ovo znači da elektricitet mora imati sposobnost da prolazi vodičem i dovoljno elektrona da obavi posao kad dođe do svjetiljke. Što je dulja žica, to je manje napona koji ćemo moći upotrijebiti. I to nije cijela priča. Kad bi bila, onda bismo jednostavno mogli upotrijebiti bilo koju duljinu žice. Visoki napon omogućit će da struja prolazi vodičem, ali isto tako ljudskim tijelom. Ako čovjek slučajno dođe u dodir s visokim naponom, napon će potjerati dovoljno struje da ga ubije. Zbog opasnosti po život određuje se gornja granica visine napona za kućnu upotrebu. Vrlo je teško zaštititi ljude od previsokog napona (tj. teško je dostatno izolirati vodiče)Elektroni putuju žicom, sudaraju se s atomima žice i zagrijavaju je. Ova pojava usporava tok elektrona i smanjuje napon. U slučaju da je vodič koji ide od elektrane do vaše kuće predug, on dovodi manje napona i vaša svjetla neće biti baš previše sjajna.Želimo li iskoristiti prednosti Ohmova zakona, struja koju proizvedemo mora biti jaka i niskonaponska (da izbjegnemo iskrenje i rastapanje vodiča u mehaničkom generatoru). Ona se dalje prenosi u obliku slabe struje s vrlo visokim naponom (da ne bi bilo toplinskih gubitaka u žicama i da možemo upotrijebiti tanje vodiče). Na kraju, mi koristimo niskonaponsku struju u kućama (da izbjegnemo pogibiju). U vrijeme kad je struja otkrivena, nije bilo moguće postići sve ovo.Postoje dva tipa struje; istosmjerna (DC)* i izmjenična struja (AC)*. Istosmjerna struja je kontinuirani tip elektriciteta koji nikad ne mijenja smjer; izmjenični se tip struje, koja stalno teče naprijed-nazad, uvijek mijenja i obrće svoj tok. Izmjenična struja koja ide iz utičnice mijenja smjer najmanje sto puta u sekundi. Napon izmjenične struje može se povećati ili smanjiti prolaskom kroz dvije zavojnice naprave koju zovemo transformator. Istosmjernoj struji možemo smanjiti napon, ali ga onda više ne možemo povećati. Prvi elektromotori koristili su samo

* AC/DC - engleski akronim za alternating current/direct current

31

istosmjernu struju zato što su u 19. stoljeću razmišljali jednako kao Teslin karlovački profesor. Mislili su da izmjenična struja ne može imati nikakvu uporabnu vrijednost - zato su je naprosto zaobilazili.Naponi koje je Edison dobivao kad je počeo proizvoditi struju za kućanstvo bili su toliko niski da su svjetla bila previše slabašna da bi išta mogla osvjetljavati, ukoliko ste živjeli više od pola milje udaljenosti od elektrane. To je bila osnovna slabost istosmjerne struje za javnu upotrebu. Da bismo ovo bolje razumjeli, trebamo se sjetiti brane napunjene vodom, i ovog puta zamislimo njen zasun. Napon je poput sile koja tjera tok, a struja je protok vode kroz zasun. Ako iza brane nema vode, ništa neće otjecati kroz otvoreni zasun. Ako je voda dosegla do vrha brane, čak će i djelomično otvaranje zasuna omogućiti snažno otjecanje.Nakon što otvorimo slavinu da mlaz vode dođe u crijevo s kojim ćemo oprati auto, tada trebamo dobar pritisak da mlaz snažno spere prljavštinu. Ako su pritisak i mlaz preslabi, iz cijevi ne dobivamo dovoljno vode pa auto ne možemo oprati kako treba. Preklopi li se cijev protok vode usporava se ili prestaje. U slučaju da se pritisak smanji jer voda curi kod slavine, nećemo dobiti dovoljno jak mlaz da operemo auto.Stvarna snaga pranja dolazi od jačine mlaza i pritiska. Električna energija se slično ponaša. Kod visokog napona i puno struje imamo velike gubitke. Ako se napon gubi u prijenosnom vodiču, onda nema dovoljno pritiska na kraju žice koji bi osigurao radni kapacitet. Povećanjem napona možemo smanjiti gubitke u vodiču i još uvijek ga imati dovoljno na izlaznom kraju. Kada prenosite električnu energiju visokog napona i slabe struje postižete prijenos iste količine snage, ali s mnogo manjim gubicima pritiska na vodiču. Morate jedino znati kako smanjiti previsok napon prije nego struju pustite u kuću, da biste izbjegli da nekog ubije. Danas žice nacionalnog dalekovoda kojima putuje struja između dvaju masivnih pilona, imaju napon od približno 11.000 volti. On se snižava na 240 volti prije nego stigne u naše domove.Današnjem je čovjeku normalno da javni izvori struje osvjetljavaju naše kuće gdje god živjeli, dok je prije to bilo pravo čudo.

03. Američki humor

Vodiči ne mogu ovladati nijansama američkog humora Mark Twain

Charles Batchellor je Englez koji se pridružio Edisonu četrnaest godina prije osnivanja kompanije Edison Electric Light. Ovo dvoje ljudi prvo je radilo na telegrafskom releju koji je Edison konstruirao u Newarku. Poslije je Batchellor s Edisonom podijelio slavu koju im je donio fonograf, i tijekom godina postao mu bliski prijatelj i povjerljivi savjetnik. Bio je to visok, tamnoput, krupan muškarac kojeg su žene u mladim danima smatrale zgodnim. Kad ga je Tesla upoznao, kosa i brada bile su mu još uvijek crne i guste, premda je bio tek nešto mladi od Edisona.Edison je imao kompaniju u Parizu koja je upala u probleme, pa je poslao Batchellora da ih riješi. Uputio ga je da treba spriječiti pariške inženjere da ne prave tolike greške, te da počnu zarađivati umjesto da mu rasipaju novac.Iskreno rečeno, tvrtka je djelovala u novom području s nestručnim inženjerima i neisprobanom opremom. Nitko od njih nije znao što se od njih očekuje, a većinu pogrešaka napravila je dobronamjerna i radišna, ali nesnalažljiva i nesposobna ekipa.Kompanija Continental Edison u Parizu bila je podružnica kompanije

Edison Electric Light. Proizvodila je motore, rasvjetne sustave i dinama. Ne može se reći da su njihovi poslovi bili uspješni, a pogotovo ne posao uvođenja kompletnog sustava rasvjete kojeg su sklopili s njemačkom željeznicom. Na nesreću, osoblje koje ga je uvodilo na stanici u Strasbourgu napravilo je nekoliko ozbiljnih pogrešaka. Dok je car Willhelm I. prisustvovao otvaranju novog sustava rasvjete, došlo je do kratkog spoja, eksplozije, a zid se srušio ravno pred kralja i njegovu pratnju. Ni kralj niti naručitelji sustava nisu bili previše oduševljeni, naročito zato što su odnosi između Francuske i Njemačke nakon francusko-pruskog rata 1883. bili napeti i puni netrpeljivosti. Na francusku kompaniju koja je skoro ubila njihovog cara, instaliravši opasni električni sustav, njemačke vlasti nisu baš gledale dobrohotno. Ta

33

nezgoda koju je skrivila kompanija Continental Edison bila im je, u najmanju ruku, sumnjiva.Situacija je bila iznimno neugodna po Edisona - smatrao je da će taj incident uništiti njegov ugled u Europi. Postojala je i opasnost da kompaniji ne bude plaćen posao, te da ih još i tuže za štetu. Svaki korak koji poduzmu da poprave instalaciju trebat će posebnu dozvolu Nijemaca. Da ih uvjeri kako taj sustav više nikada neće predstavljati opasnost, Edison je poslao svojega najpovjerljivijeg časnika, Charlesa Batchellora, u Pariz da izgladi stvar.U to vrijeme Tesla je tek počeo raditi za Continental Edison. Nakon diplome na Praškom sveučilištu, prvo je radio u telegrafskoj kompaniji u Budimpešti sve dok ova nije bila prodana. Poslije je otišao sa svojim šefom u Pariz. Tesla se nadao da će mu ovo preseljenje pružiti priliku za usavršavanje ideja o asinkronom motoru. Kad je Batchellor došao u Pariz, on se tek privikavao na Continental Edison.Ključajući od novih zamisli, izlagao ih je bez kraja i konca svakome tko ga je imao volje slušati. Nije imao nikakvog smisla za čuvanje poslovnih tajni niti dara za unosan posao, ali je zato bio opasan igrač biljara. Samo je nekolicina američkih inženjera u kompaniji Continental Edison, koji su bili daleko od udobnosti vlastitog doma, često navečer igrala biljar. Tesla bi im se pridružio, i igrajući biljar neoprezno objašnjavao svoje ideje vezane uz izradu asinkronog motora i o svijetloj budućnosti uporabe izmjenične struje.Tipovi opreme koju su izrađivale Edisonove tvornice koristili su istosmjernu struju. Tesla je razradio teoriju o izmjeničnoj struji i vjerovao kako će ona zamijeniti istosmjernu struju, čim ljudi shvate njene prednosti. Malo je, međutim, ljudi od onih s kojima je radio u Parizu vidjelo komercijalnu vrijednost njegovih ideja.Svi patenti Edisonove kompanije bili su namijenjeni za izume koji rade na istosmjernu struju, sav alat koji su prodavali također. Kad neka kompanija ima monopol na određeni izum, malo je vjerojatno da će se zainteresirati za novu ideju koja će ga učiniti suvišnim. Na kraju krajeva, upravo su uložili velika sredstva u izgradnju elektrana za proizvodnju istosmjerne struje i elektrifikacijski sustav.Nova znanost o istosmjernoj struji uzrokovala je poprilično problema nekolicini već uhodanih inženjera koji su se čvrsto držali svoje teorije. Oni nisu htjeli odbaciti uloženi trud, da bi se uhvatili provedbe neke nove lude ideje. U Tesli su vidjeli ugodnog, darovitog ali i pomalo luckastog čovjeka. Zaposlili su ga na nečem skroz praktičnom - gradnji motora na

34

istosmjernu struju i rješavanju problema spajanja dinama.Jedan od Teslinih partnera u biljaru, gospodin D. Cunningham, bio je nadzornik mehaničkog odjela kompanije. Bit će da je vjerovao u Tesline teorije, jer je predložio mladom inženjeru ozbiljan posao - osnivanje dioničkog društva za razvoj Teslinih ideja. Cunningham je znao da je i Edison počeo na sličan način u New Yorku, i da je tada uspio izvuci dosta novca od bogatih telegrafskih kompanija. Da je tada poslušao Cunninghamove prijedloge, Teslin život tekao bi potpuno drugačije. Umjesto toga, prasnuo je u smijeh kad je čuo što ovaj govori. Poražen, Cunningham je digao ruke od ovog sanjara u oblacima, pa je prva od Teslinih prilika da se obogati tako propala.Usprkos poslovnoj naivnosti, Tesla je bio izuzetno sposoban inženjer. Uhvatio se posla oko elektrana kompanije, u čemu je ubrzo pokazao darovitost, poboljšavajući nacrt motora na istosmjernu struju i izrađujući automatski regulator dinama. Kad je Batchellor došao u Pariz, ubrzo je primijetio Tesline velike mogućnosti i unaprijedio ga u glavnu osobu zaduženu za rješavanje problema u kompaniji.Bile su potrebne radikalne mjere da se riješi problem katastrofalnog promašaja u Strasbourgu. Zbog njegovoga praktičnog i teorijskog znanja, i zbog toga što je bio najbolji inženjer u Parizu, Teslu su poslali da hitno osposobi sustav. Gotovo da su mu obećali nagradu za njegov prethodni rad na regulatoru dinama, ali za to nije dobio ni novčića. Sada je Teslin upravitelj natuknuo kako bi mu mogli isplatiti 25.000 dolara ako popravi sustav u Strasbourgu.Tesli nije bio problem riješiti tehničke probleme sustava, ali je imao nevolje s Nijemcima koji su, naravno, još bili sumnjičavi i inzistirali da za svaki sitni korak koji napravi traži pisano odobrenje. Htjeli su biti sigurni da se više neće događati eksplozije. Tesla je imao dosta slobodnog vremena dok je zbog birokratskog odugovlačenja čekao dozvolu da počne raditi. On nije bio osoba koja bi besposličarila. Unajmio je malenu radionicu i napravio prvi svjetski motor na izmjeničnu struju i mali dvofazni generator izmjenične struje koji je napajao motor o kojemu je tako dugo sanjao.Taj asinkroni motor bio je daleko učinkovitiji od bilo kojeg drugog motora do tada, jednostavnije konstrukcije i nije zahtijevao neprestanu izmjenu četkica komutatora. Nikome prije njega nije uspjelo napraviti motor na izmjeničnu struju, jer su, kad su pokušali pokrenuti motor izmjeničnom strujom, postigli samo da se on trese, a ne da se okreće. Tesli je u međuvremenu sinula genijalna zamisao da upotrijebi više od

35

jednog izvora napajanja. Uskladio je dva izvora napajanja, pa je tako uspio dobiti magnetsko polje koje se je vrtjelo zajedno s osovinom motora, bez potrebe za neučinkovitim četkicama. One su kod prijašnjih verzija ostvarivale kontakt motora i pokretnih dijelova.Nije Tesla samo isključio iskrenje, već se oslobodio i četkica koje su uzrokovale gubitak elektriciteta te stvorio napravu koju pokreče višenamjenska izmjenična struja, čiju je upotrebu on toliko zagovarao.I tako je, nedugo nakon dvadeset sedmog rođendana, Tesla pokrenuo svoj prvi ogledni motor na izmjeničnu struju u zabitoj uličici Strasbourga. Sada kad je imao prototip s kojim je mogao dokazati da je njegova zamisao ostvariva, a odbio je Cunninghamov prijedlog o osnivanju dioničkog društva, Tesla je trebao novca za nova ispitivanja. Ali, nažalost, još je jednom dokazao da nema poslovnog duha. Kako li ga je lako bilo zadiviti i zbuniti društvenim položajem i gradskom pompom! Počeo se družiti s bivšim gradonačelnikom. Pomiješavši građanski status sa smislom za posao, pozvao je bivšeg gradonačelnika Bauzina i njegove prijatelje iz gradskog vijeća da pogledaju njegov novi motor. Nadao se da će mu bogati građani Strasbourga dati novčanu potporu da konstruira konačnu verziju motora. Oni, međutim, nisu bili u stanju razumjeti mogućnosti njegova izuma. Teslin motor je za njih bio još jedan u nizu motora kakve je proizvodio Edison. Već su prethodno uložili previše novca i vremena, pa nisu vidjeli razloga da to opet učine zbog nečeg za što su već mislili da postoji.Ako je Tesla i bio razočaran njihovim nedostatkom interesa, trudio se da to ne pokaže. Njegov prijatelj, bivši gradonačelnik, nije htio povrijediti Teslu iskreno mu rekavši što misli o njegovoj ideji. Upotrijebio je sve svoje vještine političara da uvjeri Teslu kako će njegov motor postići spektakularan uspjeh, te da će ga dočekati kao kralja ako se vrati u Pariz.Tesla je, vjerujući mu, odlučio da će tek kada dobije obećanih 25.000 dolara, napraviti konačnu verziju motora i generatora. Čim ljudima pokaže kako njegov izum funkcionira, svi će se htjeti prebaciti na njegov novi sustav i stari baciti u staro željezo, vjerovao je.Po povratku u Pariz, otišao je ravno organizacijskom upravitelju koji ga je poslao u Strasbourg. Izvijestio ga je da je sustav rasvjete popravljen, a ugled kompanije vraćen, i zatražio obećanu nagradu. Upravitelj mu je, rastapajući se od zahvaljivanja i pohvala, objasnio da jedino računovođa može odobriti isplatu bilo kakvog dodatnog novca. Tesla se uputio do računovođe, koji ponovo nije štedio riječi zahvale u ime kompanije, ali je sa žaljenjem objasnio da je izvršni upravitelj osoba kojoj se mora obratiti.

36

Ne dajući se pokolebati, Tesla ugovara sastanak s izvršnim upraviteljem, a on opet, slatkorječivo ga hvaleći, prebacuje stvar na organizacijskog upravitelja kojem je, navodno, prepustio posao odobravanja isplata. Rekao je da se on nikad ne miješa u odluke svojih upravitelja. Sad je već i optimistični Tesla vidio kako se ne treba više vrtjeti u ovome začaranom krugu, i da je najbolje da zaboravi na svoj novac. Što se kompanije tiče, posao je bio obavljen, uplata je stigla u banku, a ugled je bio spašen. Da se nešto drugo pokvari, uvijek bi mogli naći kakvog drugog mladog inženjera da danonoćno radi i popravi kvar.Baš je čudno što inženjeri uvijek očekuju neki novac, čak i onda kad propisi kompanije ne odobravaju novčanu stimulaciju.Možda je ova kritika nepravedna. Možda kompanija stvarno nije imala novca da isplati Teslu. Možda je sve to bio "nesporazum". A možda i nije, možda je kompanija jednostavno prevarila Teslu.Poput mnogih mladih inženjera, Tesla je upravo dobio prvu lekciju o zaštiti vlastitih interesa. Da izbjegneš "nesporazume", sklapaj pisane dogovore prije početka posla. Tesla je, kao što je povjerio svojem prijatelju i partneru u biljaru Batchelloru, "očekivao da kompanija održi riječ."Je li Batchellor imao udjela u prijevari? On je, na koncu, bio Edisonov bliski osobni prijatelj i poslovni savjetnik i bio je lojalan tom čovjeku. Za vrijeme pariških partija biljara, slušao bi Teslina razmišljanja o budućnosti električne energije i u njima vidio široke mogućnosti, ali i prijetnju koju rad mladog inženjera predstavlja kompaniji.Pismo preporuke koje je napisao za Teslu pokazuje da je ozbiljno shvaćao mladog inženjera. Jedna od rečenica iz njega glasi: "Poznajem dva velikana i Vi ste jedan od njih. Drugi je ovaj mladić."Batchellor je možda bio zabrinut da će Tesline ideje potkopati Edisonovo rastuće carstvo struje, a možda je i, na početku, odvagnuo da je bolje dobiti takvog potencijalnog takmaca, kojem usput treba i novca, u svoje okrilje.Dok nagovara Teslu da ode raditi za njih u Ameriku, Batchellor je potpuno upućen u teškoće na koje nailazi Edison u pokušaju da stvori naprave koje će stvarno biti djelotvorne. Edison je, ponavljam, bio praktičar koji je zanemarivao teoriju i koji je stvarao svoje naprave metodom pokušaja i pogrešaka. U zadnje vrijeme događale su mu se samo pogreške. U Teslinom matematičkom pristupu strojarstvu Batchellor je vidio način da izbjegne troškove uzrokovane provedbom brojnih nasumičnih testova. Tesla je znao proračunati posljedice svojih

37

inženjerskih postupaka prije nego je pristupio njihovoj realizaciji. Predlažući Tesli da ode u Ameriku, Batchellor se nadao da će moći upotrijebiti Teslinu darovitost u Edisonovu korist. Htio je iskoristiti mladog inženjera za rješavanje problema koji mogu nastati kod uvođenja novoga električnog sustava. Mladac je očito bio darovit.Možda nikad nećemo saznati je li Batchelloru dobro došlo što je pariška uprava zloupotrijebila Teslu, ili je cijelu prijevaru upravo on režirao. Bilokako bilo, posljedice su bile iste. Teslu su nagovorili da proda svoje knjige i ostale osobne stvari, riješi se svojih modela, spakira crteže projekata u putnu torbu i iseli u Ameriku.Stvarno dobivamo dojam da je Batchellorov zadnji zadatak u Parizu bio nagovoriti Teslu da pomogne u Edisonovoj američkoj operaciji, jer bi se u suprotnom puno prije vratio u New York.Ostalo je povijest. Kad dobro razmislimo, teško se oteti sumnji da je Batchellor podmetnuo Tesli, nadajući se da će ovaj, ogorčen nepravdom, dopustiti da ga odvuku u Ameriku.

Prije nego što je Tesla stigao u New York, najveći Edisonov problem bilo je povezivanje dva dinama. Generator istosmjerne struje stvara kratke impulse struje koji se pojačavaju i slabe u skladu s brzinom rotacije zavojnice generatora. Zato što su motor i generator gotovo isti strojevi, ako jedan generator ima maksimalni izlazni impuls dok je drugi s kojim je spojen na dnu ciklusa, onaj s visokim impulsom pokretat će onoga sa slabim. U slučaju da oba generatora nisu usklađeni na istu brzinu vrtnje, posljedica ovog povezivanja bit će povlačenje ili guranje, jer svaki od njih pokušava poput motora okretati drugu napravu.Edisonov prvi dinamo na parni pogon mogao je davati energiju malom broju rasvjetnih tijela, nedovoljno za sve svjetiljke koje su njegovi potrošači željeli spojiti na sustav javne rasvjete. Najprije je pokušao napraviti veći generator, kojeg je nazvao Jumbo po jednom slonu iz Barnumovog cirkusa kojeg je obožavao gledati. Ali, čak je i Jumbo generator mogao dati jedva dovoljno energije da napoji oko 400 rasvjetnih tijela. To nije bilo dovoljno za cijeli sustav javne rasvjete.Edison nije mogao napraviti dovoljno velik generator koji će služiti podmirenju potreba svih korisnika sustava javne rasvjete. Morao je povezati dva-tri dinama da daju dovoljno energije, ali pošto se nije razumio u sinkronizaciju električnih impulsa njegovi povezani generatori

38

nisu radili onako kako je očekivao.Prvi put kad je povezao dva Jumbo generatora, shvatio je da se našao pred ozbiljnim problemom. Kad je kasnije pričao o ovom pokusu, rekao je: "Pokrenuli smo drugog Jumba i spojili ili paralelno. Od svih cirkusa od Adama naovamo, ljudi nisu vidjeli veći cirkus."Edison je napravio mehaničku vezu dvaju ventila generatora na parni pogon da zaustavi "šetanje" generatora uzrokovano nesinkroniziranim strujnim impulsima. Premda je bio nestručno napravljen, taj sklop -kojega je izrađivao pred svjedocima - omogućio je tom paru generatora istodobni rad. Međutim, Edison nije predvidio rješenje električnog kontrolnog sustava potrebnog da bi generatori trajno radili istodobno. John Hopkinson, jedan od njegovih znanstvenih savjetnika, pisao mu je o neispravnostima tih dinama, rekavši: "Nužno je napraviti kritičku studiju ovih generatora s osvrtom na njihovo poboljšanje, ali također moramo dovesti sebe u poziciju da možemo unaprijed odrediti način na koji ćemo izmijeniti strojeve u skladu s različitim uvjetima."Edison baš nije bio sklon primjenjivati matematičku teoriju na svoje radove. Draže mu je bilo prvo nešto napraviti, a potom se hrvati s problemom, u nadi da će se već nekako riješiti "mušica." Ponekad je njegov stav davao rezultate, ali su mane njegovoga neznanstvenog pristupa izazivale previše neugodnosti.Puno prije nego je otišao u Pariz, Batchellor je bio upućen u Edisonove probleme oko spajanja dinama. Uistinu je bio uključen i u predlaganje rješenja za neke velike privatne sustave. Kazalište Haverly u Chicagu je, na primjer, imao Edisonov sustav rasvjete koji je napajao 647 rasvjetnih mjesta. To je bilo puno više nego je jedan dinamo mogao opskrbiti i za polovicu više od 400 žarulja kojima je Jumbo mogao dati svjetlo. Bilten Edison Electric Light Company izvijestio je o ovom impresivnom projektu, ali nikad nije objasnio kako je izveden. Instalacija u kazalištu sastojala se je ustvari od tri odvojena sustava rasvjete u istoj zgradi. Jedan je dinamo davao struju svjetlima u vestibulu i ulaznim prostorima, drugi u prostoriji gledališta, a treći svjetlima na pozornici i garderobama. Ta tri sustava bila su odvojena.Batchellor je shvatio kako je Tesla sposoban riješiti problem povezivanja generatora još onda kad je mladi inženjer skicirao automatski regulator dinama - Edison je, opet, na svoj način, znao kako motivirati Teslu. Rekli su mu da je Tesli od životne važnosti kapital za istraživanje ideja o izmjeničnoj struji, i da je pripravan raditi dugo i iscrpljujuće da dobije priliku za razvoj svojih izuma. Edison je ponudio Tesli 50.000

39

dolara da usavrši nacrt generatora za njegove elektrane.Tesla, koji nije ništa naučio od pariške lekcije, uhvatio se posla s voljom, tegleći svaki dan od deset ujutro do pet sljedećega jutra. I tako godinu dana.Napravio je nove nacrte dvadeset četiri različita tipa standardnih strojeva na istosmjernu struju. Oni ne samo da su davali puno jaču struju, nego ih je bilo lakše regulirati i spojiti. Osmislio je i kontrolni sustav koji je omogućavao da impulsi struje koje stvaraju povezani generatori budu uvijek sinkronizirani.To znači da ti generatori nikada ne rade neusklađeno, regulator pomaže da se oni neprekidno usklađuju. Kasnije je Tesla podsjećao na to što mu je Edison rekao kad je riješio problem spajanja, "Ja imam puno marljivih pomoćnika, ali Vi ste nenadmašni! "Edison je proizveo Tesline nove generatore i testirao ih. Teslina "regulacija pomoću treće četkice" kod koje je pridodao još par četkica Edisonovom nacrtu, omogućila je povezivanje neograničenog broja dinama. Strojevi su dobro radili, pa je Edison povukao svoj patent i počeo zamjenjivati postojeća dinama.Tada je Tesla zatražio 50.000 dolara koji su mu bili obećani. Konačno će, mislio je, imati dovoljno novca da napravi konačnu verziju AC motora. Dugi sati rada će se isplatiti i imat će dovoljan kapital za novi početak. I tada je, po drugi put u dvije godine, Edisonova kompanija prevarila Teslu.Ulazeći u ured, podsjetio je Edisona na 50.000 dolara koje mu je ovaj obećao za poboljšanje nacrta generatora. Edisonov ga je odgovor toliko uzrujao da ga je navodio mnogo puta poslije. Edison je rekao, "Tesla, Vi ne razumijete američki humor."Još jednom je bezobzirna Edisonova kompanija napravila budalu od Tesle. Prvi put kad se to dogodilo zacijelo se je tješio mogućnošću da Edison nije upoznat sa stanjem stvari.Kako bi ga inače mogli nagovoriti da prijeđe pola svijeta, izgubi sve što posjeduje na putu, samo da bi mogao crnčiti za Edisona osamnaest sati dnevno, sedam dana tjedno. Išao je čak dotle da Edisonu dozvoli neprijateljsko kritiziranje izmjenične struje. Slijepo obožavajući svog junaka, nastojao je ostaviti utisak na Edisona i objasniti mu na koji način se mogu usavršiti manjkavi strojevi koje je Edison napravio. Na taj način je osigurao budući uspjeh Edisonovog sustava.Edison nije niti malo bio zainteresiran za Teslinu odanost, gledajući u njemu divljeg barbarina kojem su slučajno motori išli od ruke. On još

40

nikada nije posjetio Europu i imao je čudne predodžbe o njoj, smatrajući je zaostalim, barbarskim kontinentom. Jednom su ga čuli kako pita Teslu je li ikad jeo ljudsko meso, vjerojatno zamišljajući da je Hrvatska dio necivilizirane džungle središnje Europe. Ali Tesla nije bio divlji barbarin, i drsko kršenje obećanja konačno mu je širom otvorilo oči. Bio je odgojen kao europski gospodin, iz obitelji koja je stoljećima bila u službi crkve ili vojske. Sto se njega ticalo, riječ koju je dao gospodin strogo je obvezivala.Dao je otkaz istog trena, ne razmišljajući o svom osobnom položaju. Godinu dana od dolaska u Ameriku ponovo je bio bez posla. Ovoga puta, na sreću, imao je status odličnog inženjera elektrotehnike koji je stekao znatno iskustvo radeći za uvaženu kompaniju Edison Electric Eight.

04. Neka bude svjetlo!

Da, tama se od tebe skrivala nije; nego je noć sjala ko' dan; tama i svijetlojednaki su tebi Psalmi, 139.

Kako napraviti svjetlost nakon što zađe sunce drevni je problem. Kad je prvi čovjek htio vidjeti u mraku, morao je naložiti vatru, ali ona nije bila svjetiljka koja se mogla prenositi osim ako bi otkinuo granu drveta i upalio je vatrom. I tada je ta primitivna baklja bila kratkog vijeka, i nije bacala puno svjetla. Nekoć davno, netko je došao na ideju da napravi kamenu ili keramičku posudu, napuni je životinjskom masti ili uljem i u to stavi upaljen plutajući stijenj. Stijenj je trošio ulje i nastavljao gorjeti sve dok ulje ne bi presušilo. Ove su se svjetiljke mogle prenositi i trajale su dulje od primitivne baklje. Sve od biblijskih vremena često su bile upotrebljavane.Svijeća, cjevasti predmeti od sporogorećeg materijala poput sala ili voska s vlaknastim stijenjom koji ide kroz sredinu, bila je iduće prenosivo rješenje problema rasvjete. Svijeće su se koristile još 3000 godine prije Krista, i bile su vrlo popularan način osvjetljavanja domova, zbog jednostavnosti upotrebe i izrade. Osim toga, davale su dobro svjetlo.Sljedeći korak prema usavršavanju rasvjete napravljen je u yorkshirskom gradu na sjeveru Engleske, Wakefieldu. Godine 1684. župnik toga grada bio je velečasni John Clayton, koji se amaterski bavio znanošću kad nije brinuo o dušama svojih župljana. Zainteresiralo ga je vađenje ugljena u Yorkshireu, i znao je da ugljen otpušta eksplozivni plin. Zagrijao je nešto ugljena, otkrio da on oslobađa puno zapaljivog plina i da, nakon što se plin odvoji od ugljena, ostaje koristan katran.Proizvodnja katrana uključuje zagrijavanje ugljena na taj način da mu se ne dopusti da sagori. Da bi se spriječilo da ugljen jednostavno plane, treba ga grijati u zatvorenoj željeznoj posudi koristeći proces koji znanstvenici zovu destilacija.Stoljeće kasnije, William Murdoch, Škot iz Ayrshirea shvatio je da grijanjem ugljena u zatvorenoj posudi i odvođenjem plina cijevima iz nje

42

dobivamo plin koji se može upotrijebiti. To mu je dalo ideju da "ugljeni plin" iskoristi za rasvjetu. Godine 1792. sagradio je mali pogon za destilaciju ugljena iza svoje kuće u Redruthu u Cornwallu i napravio dovoljno plina za svoju kuću. Slava njegovoga rasvjetnog sustava brzo se proširila, pa su ga industrijalci naprosto opsjeli u želji da naprave sličnu rasvjetu za svoje tvornice. U iduće dvije godine sagradio je uspješne pogone za proizvodnju rasvjetnog plina u tvornicama Bultona i Watta u Birminghamu i za pamučni pogon Phillipsa i Leea u Manchesteru.Murdoch je upotrijebio sustav sagorijevanja ugljenog plina za tisuću plinskih svjetiljki u pamučnom pogonu Phillips i Lee, čineći noćni rad lakšim i sigurnijim. Ugljen je trebalo zagrijavati u specijalno zapečaćenim posudama pod nazivom retorte, da bi se dobilo plin za rasvjetu. Pogon za proizvodnju pamuka ili tvornica mogu si priuštiti takvu opremu, ali ona je bila prevelika i preskupa za rasvjetu domova pojedinaca. Plinska rasvjeta, s druge strane, ima puno jednostavniju primjenu od svijeća ili uljanica. Gorivo za rasvjetu moglo se dovoditi cijevima, i dok god plin teče svjetlo ostaje upaljeno. Neće izgorjeti kao svijeća ili presušiti kao ulje u uljanici. Murdochovi kolege znanstvenici bili su oduševljeni njegovim radom na razvoju plinske rasvjete pa su ga 1808. nagradili Rumfordovom zlatnom medaljom Kraljevskog društva za razvoj znanosti.Otkrićem plinskog svjetla bila je riješena rasvjeta javnih prostora, i uskoro je plinsko svjetlo bilo popularan način gradske rasvjete. Prva ulica rasvijetljena na taj način bila je Pali Mali u Londonu, a uskoro je slijedio Westminsterski most i ulice na Westminsteru.Ulične svjetiljke trebalo je uključiti i upaliti noću, te isključiti i utrnuti danju, pa su zaposlili čovjeka s motkom i upaljačem da to obavlja. Dvaput dnevno, u suton i u zoru, morao je obići svaku svjetiljku da je upali i ponovo ugasi.Plinske kompanije olakšale su mu posao uvodeći takozvano pilotsvjetlo, plamičak koji je gorio danju i noću. Da bi upalio svjetiljku trebao je samo odvrnuti plinski ventil i pustiti plin. Kontrolno svjetlo bi onda zapalilo plamen svjetiljke. Kad su gradovi uveli gradski plin i postavili mrežu plinskih cijevi, ljudi su počeli bez problema rasvjetljavati svoje domove plinskim svjetiljkama. Do 1875., većina gradskih kuća imala je plinsku rasvjetu. Plin je sagorijevao u nezaštićenim ravnim plamenicima, poznatim pod nazivom krilo šišmiša, jer su imali takav oblik. Od jedne tone ugljena moglo se proizvesti milijun kubičnih metara ugljenog plina samo za potrebe Londona. Ogromni mjerači plina, veliki čelični cilindri potrebni da se uskladišti plin za potrebe grada, postali su sastavni dio

43

gradske panorame.Njemački izumitelj, Karl Auer von Welsbach povećao je količinu svjetla koje isijava svjetiljka, kad je napravio ono što je nazvao plinskim kavezom. To je bila kugla od tanke žice koju je postavio na plamen. Premazao ju je kemikalijom koja je plamenu davala jači sjaj. Njegove kaveze koji su omogućavali da svjetiljka isijava svjetlost 4000 svijeća koristili su u rasvjeti ulica. Međutim, kavezi su bili krhki i lako ih je bilo oštetiti prilikom paljenja plina.Sredinom devetnaestoga stoljeća postojao je primitivan tip električnog svjetla poznat kao električna lučna svjetiljka. Prvi put su ga upotrijebili u svjetioniku na South Forelandu 1858. Svjetlo električne lučne svjetiljke bilo je snažno. Funkcioniralo je na principu stvaranja neprekidnog iskrenja između dvije ugljene šipke. Ova je kontrolirana "munja" davala svjetlo, ali je za kontinuirani rad trebala neprekidan nadzor educiranih inženjera. Električne lučne svjetiljke koristile su vrlo jaku struju iznimno niskog napona. Morali su, također upotrijebiti vrlo debelu bakrenu žicu za dovod struje sa generatora, i zato su te svjetiljke bile dosta skupe. Kad bismo ih htjeli upotrebljavati bez nadzora, onda bismo trebali napraviti sigurniju električnu lučnu svjetiljku.Svijet je postajao sve svjetlije mjesto, ali i dalje je bio potreban napor paljenja i gašenja svake pojedinačne plinske svjetiljke ujutro i navečer. Ugljeni plin je, osim toga, bio vrlo otrovan. Ako niste primijetili da svjetiljka ne svijetli, plin bi nastavio teći, što je završavalo fatalnim posljedicama. Postojala je i opasnost od eksplozije ako plinska cijev u zgradi propušta. Moderni distributeri plina upotrebljavaju prirodni plin koji nije otrovan, ali i dalje treba paziti na opasnosti od moguće eksplozije uzrokovane istjecanjem plina.Električne lučne svjetiljke radile su na principu sagorijevanja ugljenih štapića. Ako njihov razmak neprestano ne prilagođavate, svjetiljke će prestati svijetliti. Upotrebljavali su ih na svjetionicima gdje je bio potreban po jedan čovjek koji se stalno brinuo da svjetiljka funkcionira. Nisu bile pogodne za rasvjetu domova i ulica. Plinske svjetiljke je trebalo obilaziti jedino u vrijeme paljenja i gašenja. Thomas Edison je shvatio da tržištu treba predstaviti bolji proizvod nego što ga ima kompanija za plinsku rasvjetu, ako od toga kane napraviti posao. Znao je za britanskog znanstvenika Sir Josepha Swana koji je napravio žarulju sa žarnom niti (žarulju koja je svijetlila poput vječnog plamena). Nažalost, Swanov plamen je bio daleko od vječnog, trajao je samo nekoliko minuta, i onda se ugasio. Upotrijebio je papirnatu traku prevučenu ugljikom i preko nje

44

pustio struju u žarulju iz koje je bio izvučen zrak. Traka bi tinjala svjetlošću bijelog usijanja, i što je još bolje, nije ju trebalo paliti šibicom. Dovoljno je bilo pritisnuti prekidač pored vrata kroz koja ulazite.Edison je bio genijalno vješt u krađi tuđih nedotjeranih zamisli. Majstorski ih je pretvarao u nešto isplativo, pa je tako bilo i sa Swanovom žaruljom. Iskušao je različite materijale, različite tipove staklenih žarulja, i različite plinove unutar žarulje te uspio proizvesti žarulju sa žarnom niti koja dobro funkcionira. Njegova prva žarulja trajala je četrdeset sati, što je relativno kratko ako je usporedimo s današnjim žaruljama, čiji je vijek trajanja oko 1000 sati. Bez obzira na to, za 1880. godinu to je bilo zapanjujuće otkriće. Edison je bio spretan poslovni čovjek i znao je da nije dovoljno napraviti upotrebljivu svjetiljku - treba ponuditi kompletnu uslugu. Ako želi prodavati žarulje, treba također dovesti struju do njih.Godine 1882., Edison je otvorio svoju prvu elektranu u Ulici Pearl u New Yorku. Ona je opskrbljivala osamdeset potrošača s dovoljno energije da napoji oko četiristo žarulja. Prvi put, zahvaljujući Edisonovom sustavu istosmjerne struje ljudi su mogli odagnati mrak škljocanjem prekidača. Nevolja je, međutim, bila što je to svjetlo pritiskom na prekidač moglo obasjati tek nekoliko povlaštenih kuća, jer je Edison mogao distribuirati svoju struju na samo pola milje udaljena mjesta. Stoga je svatko tko je želio električnu rasvjetu morao živjeti blizu elektrane, ili biti dovoljno bogat da nabavi vlastitu. Velika je većina domova izvan New Yorka nastavila koristiti plinsku rasvjetu, uljanice ili svijeće. Malo je mjesta izvan grada imalo neku vrstu javne rasvjete.1885. godine Edisona nije zanimala javna rasvjeta, pa nije imao kontrolu nad cjelokupnom industrijom struje. Zato je Tesla, nakon što je napustio Edisonovu kompaniju, mogao iskoristiti svoju vještinu na tome području koje je već bilo zrelo za promjene. Što je bilo još i važnije, postojali su ljudi koji su bili spremni uložiti u njega.U godinu dana provedenih u Americi, Tesla je naučio ponešto o poslovnom svijetu, ali ne toliko koliko je mislio da zna. Njegov prijatelj Ernest Osborne predstavio ga je grupi poslovnih ljudi koji su predložili osnivanje dioničkog društva koje će proizvoditi električne lučne svjetiljke za javnu rasvjetu i tvornice. Tesla još nije naučio da je prekasno pregovarati nakon što se jednom potpiše ugovor, i opet je bio na putu da to nauči na teži način.Uvidio je da je Edisonova mogućnost da kontrolira vlastita istraživanja proizašla iz njegove pozicije u dioničkom društvu. Znao je da takva kompanija financira provedbu pokusa, a novac vraća prodajom

45

realiziranih izuma. Ono što nije primijetio bila je činjenica da ciljeve kompanije kontroliraju njeni osnivači, a ti osnivači ponudili su mu samo mali dio kolača - nekoliko dionica kompanije i laboratorij u ulici Liberty u New Yorku da tamo usavrši električno lučne svjetiljke.Njegov udio u dionicama bio je premalen da bi mu omogućio kontrolu poslovanja. Nije dobio pravo glasa u upravi kompanije, ali je prihvatio izazov vjerujući da će moći uvjeriti većinu dioničara u prednosti ulaganja u njegov asinkroni motor. Bila je to kriva procjena.Kasnije, dok je govorio o tome, prisjećao se je: "Eto, konačno se

pojavila mogućnost da usavršim motor, ali kad sam načeo tu temu pred svojim novim partnerima oni su rekli,"Ne, mi hoćemo električnu lučnu svjetiljku. Nije nas briga za tu vašu izmjeničnu struju"Tesla nije shvaćao beskorisnost svojega izuma u tadašnjim uvjetima. On je bio preskup, jer se njegovo napajanje nije moglo izvršiti iz javnog izvora izmjenične struje. Onaj koji prodaje asinkrone motore treba stvoriti kompletnu infrastrukturu javnog izvora električne struje; elektrane, distribucijske vodove, razvodne kutije, rasklopna postrojenja, transformatore i kućne mjerače struje. Njegovi poslovni partneri to su znali pa su procijenili da je njihov kapital nedostatan za razvoj tako velikog sustava. Jedini javni izvor energije bio je onaj Edisonov na istosmjernu struju koji nije mogao napajati Teslin motor, čak i kad bi ga napravili.Poslovni čovjek nije vidio mogućnost zarade u prodaji motora kojeg niste mogli uključiti na izvor gradske struje. Može se zaraditi na gradskoj rasvjeti, ne na izradi motora kojeg nitko nije htio. Gradska rasvjeta trebala je biti znatno jača od one što su je davale slabašne žarulje s ugljenom žarnom niti na kojima je Edison zarađivao. Njegova žarulja imala je snagu od otprilike šesnaest svijeća, što nije davalo dovoljno svjetla za osvjetljavanje javnih prostora američkih gradova. Električna lučna svjetiljka bila je jači izvor svjetla i Edison nije bio takmac na ovome neiskorištenom tržištu. Ovdje je bilo mjesta za poduzetnog poslovnog čovjeka, pod uvjetom da on zna kako napraviti dobru električnu lučnu svjetiljku.Tesla je znao napraviti ono što im je trebalo, pa je to i učinio.Takva svjetiljka daje jako svjetlo, ali ona traje samo dok se ne istroše ugljeni štapići. Struja sagorijeva ugljen štapića sve dok razmak između njih ne postane prevelik pa ona prestaje teći, i svjetlo se ugasi.Prvu upotrebljivu električnu lučnu svjetiljku napravio je Rus imenom Paul Jablochkoff, deset godina ranije. On je bio direktor telegrafskog

46

sustava koji je spajao Moskvu s Kurskom, do 1875., kad je odlučio dati otkaz i otputovati na Veliku izložbu 1876. Dospio je samo do Pariza jer se tamo zaustavio da malo popuni svoje fondove radeći neko vrijeme kao inženjer. U to doba izumio je prvu upotrebljivu električnu lučnu svjetiljku i dobio ugovor od gradskih otaca da može postavljati rasvjetu na neke javne gradske prostore. Jablockhoffove svijeće, kako se zvao njegov izum, imale su dva paralelna ugljena štapića razdvojena tankim izolacijskim slojem žbuke. Gornji krajevi štapića bili su utaknuti u dvije bakrene cjevčice koje su stvarale kontakt s izvorom struje. Tanka ugljena traka spajala je ugljene štapiće na slobodnom kraju. Kad je svijeća bila upaljena tanka traka bi gorjela zatvarajući luk.Kako su ugljeni štapići brzo sagorijevali, žbuka bi otpala otkrivajući svježi sloj ugljena. To bi se nastavilo dok se sav ugljen ne bi potrošio. Jablockhoffova svijeća trajala bi oko devedeset minuta, i onda bi je trebalo zamijeniti novom koja se mogla samo jednom upaliti. Ako bi svjetlo zagasili na prekidaču nije mogla ponovo zasvijetliti.Dok je živio u Parizu, Tesla je često šetao blještavo osvijetljenom Avenue de l'Opera do Place de Opera. Vidio je pedeset šest rasvjetnih stupova, i na svakome od njih "svijećnjak" koji je mehanički mijenjao izgorjele svijeće. Tesla je bio sto posto siguran da može poboljšati Jablockhoffov jednostavni nacrt i napraviti bolje električne lučne svjetiljke. Ako bi u tome uspio, onda bi njegovi partneri pristalifinancirati razvoj njegovoga asinkronog motora.Pune dvije godine radio je na nacrtu samoupaljive električne lučne svjetiljke koja ima mehanizam automatskog napajanja i neprekidno mijenja ugljene štapiće koji se istroše. Istodobno je trošio svoju malu plaću i preostalo slobodno vrijeme na rad oko generatora i motora na izmjeničnu struju.Potom je otišao do direktora sada dobrostojeće kompanije i ponovo pokušao zatražiti njihovu potporu razvoju svojih ideja. Opet su mu rekli da ih to ne zanima.Kompanija je osnovana da bi pravila i proizvodila električne lučne svjetiljke i to je ono s čime se ona bavi. Ako gospodin hoće raditi samostalno, neka samo izvoli.Tesla je želio saznati koliko vrijede njegove dionice u poduzeću i dobio bolnu pouku o funkcioniranju privatnih dioničkih društava. Kako dionice nisu na javnoj dražbi, svoj udio može prodati jedino kupcu kojeg odredi većina dioničara. Niti jedan od predloženih kupaca nije htio otkupiti Tesline dionice. Gorko je komentirao: "1889. je moj sustav električnih

47

lučnih svjetiljki bio usavršen i prihvaćen za rasvjetu tvornica i javnih mjesta. Ja sam bio slobodan, ali bez ikakvih sredstava. Imao sam samo prekrasno otisnut certifikat o posjedovanju dionica hipotetične vrijednosti."I opet je Tesla napustio ljude koje jedino iz pristojnosti nije nazvao nepoštenjacima. Nije ih shvaćao i više nikad s njima nije htio raditi. Ovoga puta briljantnog inženjera nije čekala poslovna ponuda, jer je stekao glas osobe s kojom je teško surađivati. Još je uvijek morao jesti, pa ga je njegov revolucionarni motor čekao u kući u kojoj je stanovao dok je on provodio dane kopajući kanale. Dugo obrazovanje i izuzetna kreativnost inženjera nisu mu donijeli slavu i novac, njegova marljivost koristila je jedino njegovim suparnicima. Opsesija asinkronim motorom oduzela mu je nešto što bi mnogi smatrali uspješnom karijerom i natjerala ga da radi težak fizički posao. Vizije srpskog sanjara nisu se mogle natjecati s realnošću u kojoj vladaju nemilosrdni poslovni običaji devetnaestoga stoljeća.U tom se trenutku činilo da izumi koje danas uzimamo zdravo za gotovo, nikada neće ugledati danje svijetlo.Tesla je jasno vidio da je problem Edisonovog sustava ograničeni napon kojeg mogu proizvesti generatori istosmjerne struje. Za sve praktične namjene on je iznosio oko 115 volti. Edisonov sustav nije mogao raditi na visokom naponu kakvim se koristimo danas, pa je, kako smo i rekli, ostajao bez pritiska na pola milje od elektrane. Za bogataše ovo nije bio problem jer su si mogli priuštiti vlastitu elektranu u blizini ili u samoj kući. Ljudi koji nisu imali novca nisu mogli dobiti električnu struju. Edisonov rani uspjeh bazirao se na prodaji "pojedinačnih" kompleta za rasvjetu bogataških kuća. Svojim sustavom on nikada nije ni namjeravao stvoriti jeftinu energiju za svakoga, kao što je to želio Tesla.Tesla je kreativno primjenjivao Ohmov zakon jer ga je u potpunosti razumio. Otkrio je da napon izmjenične struje može transformirati mijenjajući ga na višu ili nižu vrijednost putem naprave sa dvije povezane zavojnice, koju je nazvao transformatorom. Transformator prebacuje energiju u oblik s visokim naponom i slabom strujom koja putuje dugim tankim vodičima. Kad je htio iskoristiti tu energiju, mogao ju je vratiti na oblik s niskim naponom i jakom strujom. Znao je kako će iskoristiti Ohmov zakon do krajnjih granica, ali je imao strahovit problem kako natjerati ljude da ga saslušaju. Samo posjedovanje dobre ideje ne znači da će ona biti i prihvaćena.Danas kad smo naučili da imamo struju kad god nam zatreba, teško nam

48

je i zamisliti drugačiji način života. Trebalo bi nam oprostiti što teško shvaćamo da je bilo tko mogao odbiti i opirati se tako korisnom izumu. Ali, u to vrijeme, Teslin električni sustav bio je prijetnja renomiranim izumiteljima koji su već uložili trud i dokazali se izradom manje efikasnih sustava.Ta činjenica mu nikako nije donijela popularnost. Njegovi suparnici shvatili su da bi njegov izum mogao potkopati njihova poslovna ulaganja.Teslu je, naprotiv, tjerala želja da dokaže kako je "važan" izumitelj kojim bi se njegovi roditelji morali ponositi, i uvjerenje da je na pravome putu. Nije želio odustati od svog sna o asinkronom motoru, niti prostituirati svoju stručnost pravljenjem električnih lučnih svjetiljki isključivo zbog zarade.

05. Nerazumni čovjek

George Bernard Shaw je jednom rekao da sav napredak ovisi o nerazumnom čovjeku. To je potkrijepio činjenicom da se razuman čovjek prilagođava svijetu, dok nerazuman neprestano pokušava prilagoditi svijet sebi; zato svaku promjenu stanja stvari moramo pripisati nerazumnom čovjeku Charles Handy

Uspješni poslovni ljudi moraju brzo djelovati. Ako propuste rokove isplate na kraju tjedna, prestaju biti poslovni ljudi, i bankrotiraju. Ova čvrsta disciplina tjera ih da postave ključno pitanje, "Koliko će izrada te stvari koštati? Koliko brzo je mogu prodati? Koliko će je ljudi htjeti kupiti? Koliko će mi se brzo isplatiti?" Neke je stvari lako proizvesti i prodati. Svijeća je bila i ostala uspješan proizvod, jer ju je jednostavno napraviti i prodati, i ne zahtijeva popravljanje nakon što se proda. Takav posao se isplati. Proizvođač pravi i opskrbljuje tržište jednim proizvodom, a kupac se vraća po još.Gotovo cjelokupnu prodaju robe široke potrošnje i alata čine proizvodi te vrste. Američki pioniri trgovine uvidjeli su da vlada potražnja za prehrambenim proizvodima i jednostavnim alatima, pa su i veliki poput Searsa i Roebucha zasnovali svoje trgovačko carstvo prodajući takvu robu.Kako društvo postaje sofisticiranije i složenije, javlja se potreba za drugačijim tipom proizvoda. Jednostavnu svijeću zamijenila je plinska svjetiljka. Kupcima je bila puno zgodnija za korištenje, a poslovni ljudi imali su što raditi. Kupac ju je mogao koristiti jedino ako ima dovod plina. Ako ju je htio prodavati, proizvođač se morao pobrinuti za uvođenje sustava dovoda plina kojeg mora biti dovoljno dvadeset četiri sata dnevno. Potrebno je bilo provesti cijeli niz postupaka kako bi plinsko svjetlo funkcioniralo. Prvo, trebalo je sagraditi ugljenu peć koja će zagrijavati ugljen, te veliki spremnik proizvedenog plina. Morali su postaviti podzemne cijevi do kuća potrošača.Za takav pothvat poslovni čovjek mora pronaći dosta novca kojim će

50

plaćati unajmljene radnike koji rade na uvođenju plina, postavljanju cijevi, i kontroli redovite, danonoćne opskrbe. Moraju očitavati plinske mjerače, slati račune, i obavljati nužno tekuće održavanje poput popravka cijevi koje cure. Moraju se izložiti riziku kapitalnog izdvajanja i prije nego što kupac uopće odluči kupiti svjetiljku.Prođu i godine prije nego što se poslovni čovjek oporavi od takvih izdataka i počne ostvarivati zaradu. U slučaju da se netko, u međuvremenu pojavi s idejom o novom, boljem načinu rasvjete, njegove investicije pretvorit će se u financijsku katastrofu.I tako je, Edison, koji je počeo ni od čega, živeći od svoje dosjetljivosti i pokazujući izuzetnu senzibilnost za potrebe svojih potrošača kad je krenuo s razvitkom sustava električne rasvjete, 1878., ponudio zgodniji način proizvodnje svjetla koji je predstavljao ogromnu prijetnju industriji plinske rasvjete.Edisonovo znanje fizike bilo je površno; bio je, međutim, veliki glumac što je dokazao izvanrednom marketinškom vještinom. Posljedica toga bila je njegova uspješnost u uvjeravanju ljudi da im stvarno treba njegovo električno svjetlo, čak i prije nego je sagradio prvu elektranu.Edisona smatramo "velikim izumiteljem" premda bi ga se prije moglo opisati kao velemajstora marketinga. Za potporu svojim javnim nastupima - paradama djevojaka osvijetljenih strujom - zapošljavao je svu silu ljudi u prodaji svojih sustava i motivirao ih šaljući im bilten kompanije Edison Electric Light svakih deset dana. Pored oduševljenih izvještaja o novim napravama, bilten nikad nije propustio blaćenje konkurentske plinske rasvjete. Sljedeći odlomak, koji veletrgovcima opisuje jednu spravu kompanije Edison Electric Light, tipičan je za njegov nastup:

"U ovoj prostoriji pedeset službenika radi svoj službenički posao po cijeli dan. Grijanje prostorija plinom pokazalo se otrovnim za njihovo zdravlje, a plinsko svjetlo oštećivalo ini je vid. Ovu prostoriju sada osvjetljava jedna od naših elektrana, a otrovno djelovanje plina potpuno je otklonjeno"

Što je eksplozija plina bila šireg razmjera, to su kritike bile krvoločnije i s više detalja; neprovjerenoj tvrdnji da plinsko svjetlo uzrokuje kratkovidnost dali su mjesto među udarnim napisima.I tako, dok je Tesla svoga prvog dana boravka u New Yorku bio zaokupljen popravkom dinama u zabitoj uličici, Edison je bio razapet na sve strane boreći se sa dobro ukopanom, bogatom industrijom plina. Po

51

sadržaju njegovog biltena možemo vidjeti da je bezobzirno širio laži o svojim suparnicima. Čak i Operator and Electrical World, tada jedan od vodećih časopisa za elektriku napisao je, u šali, o Edisonu sljedeće, "...citiramo iz sumnjivoga znanstvenog izvora, koji navodi da je veliki nasljednik Barnuma stvorio sedamdeset posto prvobitne energije, i očito se nada da će to udvostručiti." (Barnum na kojeg se poziva ovaj komentar je P. T. Barnum, poznati cirkuski umjetnik toga doba. Očito je sposobnost Edisonovog marketinškog glumatanja nadmašila njegovo poznavanje aritmetike).Uporno je ponavljao ljudima da je njegovo električno svjetlo bolje nego plin. Neprekidno je svojim kupcima ponavljao i isticao sve mane plinske rasvjete. Plin je opasan, uzrokuje eksplozije kad curi, a kad bi stvarno i procurio, to su saznali svi njegovi prodavači i širili vijest uokolo.Krenuvši u napad na bogatu i uspješnu industriju rasvjete plinom, Edison je dizajnirao cjelokupni zamjenski sustav - od elektrana do sjenila za stolne svjetiljke - te prodavao američkoj javnosti ideju sigurnije, čišće, zdravije, i sjajnije rasvjete za njih i njihove voljene.Svaka promjena predstavlja iskušenje nečijem bogatstvu, moći i prestižu. Plinske kompanije istisnule su proizvođače svijeća i putujuće trgovce s uljanicama; sada Edison hoće njima izmaknuti tlo pod nogama. Zamjena industrije plinske rasvjete industrijom električnog svjetla zahtijevala je više novca nego li ga je on imao. Stekao je bliskog prijatelja u osobi Grosvenora Lowreya, jednog od vodećih njujorških odvjetnika koji se bavio patentima, i odlučio s njim porazgovarati o svojim idejama i mogućnostima financijske potpore. Lowrey, kojem su se dopale predložene poslovne mogućnosti, odlučio je pokušati okupiti grupu kapitalista koji bi Edisonu osigurali novac. Krenuo je u pregovore s direktorima moćne kompanije Western Union Telegraph i drugim bogatim klijentima.To je rezultiralo osnivanjem kompanije Edison Electric Light s početnim kapitalom od 300.000 dolara sačinjenim od 3000 dionica; 2500 je dobio Edison, a ostalih 500 kupio je sindikat za 50.000 dolara. Zauzvrat, Edison je kompaniji prepustio zaradu od svih patenata vezanih uz električno svjetlo koje je kanio izumiti u sljedećih pet godina. Ustvari, investitori su osnovali tvrtku koja istražuje proizvod koji još ne postoji. Danas to zovemo tvrtkom za razvoj i istraživanje proizvoda, a ona je 1878. bila prva takve vrste. Edison je osnivanje komentirao ovako, "Njihov novac je bio uložen s povjerenjem da će ga moja stručnost vratiti." Ključni čovjek u tom poslu bio je kapitalist, bankar J. P. Morgan. Morgan je igrao važnu

52

ulogu u razvoju električne struje u Americi, a određivat će i sudbinu Nikole Tesle, nešto kasnije u ovoj priči.Edison je ponudio svojim financijerima priliku da ugrabe bogatstvo i prestiž nad plinskom industrijom, te je mamio potrošače usluga plinske kompanije svojim vizijama bolje budućnosti. Igrao je na kartu njihovih najvećih strahova, nabrajajući opasnosti koje prijete od plina, "Hoćete li da vam dijete i žena oslijepe, da umru u požaru izazvanom eksplozijom?" Na taj način naveo ih je da povjeruju u njegovu istinu da električno svjetlo nije samo novi proizvod, nego put izbavljenja iz vražjih kandži. Postao je novi Mojsije koji vodi svoje potrošače u Obećanu zemlju.Jedan od razloga Edisonova neprijateljstva prema Teslinom novom izumu su i gadne teškoće u kojima se našla Edisonova kompanija zbog ograničenja koje je nametala istosmjerna struja. Njena proizvodnja nije mogla namiriti visoke potrebe kupaca koje je Edison stvorio. Nije htio da njegovi sponzori saznaju za ove probleme. Edison se uistinu borio da ostane na površini. Sagradio je prvu javnu elektranu u Ulici Pearl u New Yorku, ali ona je koštala više od očekivanog, njena gradnja trajala je dulje, i nije privukla planirani broj potrošača. Ako želi da mu električni sustav doživi uspjeh, treba napraviti još elektrana.Dijelove električnih strojeva treba masovno proizvoditi da bi se smanjila cijena strojeva, ali Edisonovi financijeri odbijaju riskirati dodatni novac proizvodeći te dijelove. Manjak osnovnih novčanih sredstava kočio je razvoj Edisonovog sustava javne opskrbe strujom.Drugim riječima, Edison je morao osnovati svoju vlastito poduzeće za proizvodnju dijelova za električne strojeve. Tri godine ranije podigao je svojih 78.000 dolara zarade od prethodnih izuma, i prodao svoj udio u kompaniji Edison Electric Light svojim financijerima. Ni tada nije imao dovoljno novca da otvori tvornicu za proizvodnju generatora i električnih komponenti. Bio je prisiljen staviti hipoteku na svoju buduću zaradu od Europske tvornice, pa nije bilo nikakvo čudo što je bio toliko zabrinut za eksploziju jednog od svojih sustava u Strasbourgu, koja je stavila na kocku svu ostvarenu dobit. Bankrotirat će, a njegovo vlastito bogatstvo potonut će u blatu zabitih uličica, ako propadne i tvornica u ulici Goerck na broju 104-106.Prema javnosti je pokazivao neustrašivo, uspješno lice, međutim, bio je tako blizu propasti tih ranih 1880-tih godina. Neprestano je brinuo oko tjedne isplate plaća svojim zaposlenicima. Stalno je zapitkivao tajnika svojeg poduzeća Sammyja Insulla, "Sammy, misliš li da bi opet mogao zarađivati za život kao stenograf? Ako ti vjeruješ u to, onda bih se i ja

53

mogao nadati da ću preživjeti kao telegrafist. Ne moramo se brinuti da ćemo umrijeti od gladi."Plinske kompanije budno su motrile svaki Edisonov pokret. Kad bi izgubio povjerenje javnosti, oni bi iskoristili svaki novi problem da ga diskreditiraju. Dok je povlačio sklopku svoga jedinog generatora u Ulici Pearl u tri popodne u rujnu 1882., rekao je, "Uspjeh je za mene opće prihvaćanje plana izrade moje centrale. Neuspjehom ću smatrati gubitak novca, prestiža, i odustajanje od ovog poduhvata." Električni sustav kojeg je osmislio, morao je funkcionirati ukoliko je želio natrag svoje bogatstvo. Dok je samo jedna plinska kompanija mogla opskrbljivati cijeli New York, Edison je trebao graditi elektranu na svaku milju udaljenosti. Ako ne uspije povećati izlaznu snagu stanica, što se moglo postići jedino paralelnim spajanjem više od dvaju dinama, bit će ograničen ne samo udaljenošću do koje može isporučiti struju, nego i brojem svjetiljki koje napaja. Ovaj osnovni nedostatak njegove izvorne zamisli sprječavao ga je u ostvarenju bilo kakve zarade od skupe opreme koju je ugradio. Potreba za velikim brojem lokalnih elektrana koštat će još i više, što će smanjiti popularnost Edisonovog sustava. Sada se je, ustvari, prvi put susreo s teškoćama, iskustvo stečeno radom u telegrafskom sustavu nije mu bilo od pomoći.Nadao se da će moći opskrbiti strujom potrošače udaljene dvadesetak milja (32 kilometra) od generatora, a to je udaljenost do koje struja telegrafa može prenijeti poruku. No, nije mogao postići da njegov sustav funkcionira na taj način.Kad je Tesla stigao u New York prodaja Edisonovih izdvojenih rasvjetnih sustava bila je jedini izvor zarade za kompaniju. Prodajući kompletan pogon i rasvjetni sustav svakom kupcu, Edison je zaobišao problem paralelnog spajanja generatora koji nije bio u stanju riješiti. Kako je svaki potrošač bio neovisan o drugome, nikad se nije pojavila potreba proizvodnje više struje.Bez obzira na to, činjenica da nije uspio riješiti način paralelnog povezivanja, znatno je usporila širenje njegovih javnih sustava i onemogućila zaradu od uvođenja električnih vodova. Da stvar bude još gora, Edison se suočio s enormnim odštetnim zahtjevima vlasnika SS Oregona, nakon što je jedan od sustava na brodu montiran a da se nije vodilo računa o mogućnosti njegova skidanja i servisiranja. Bio je u krizi i zbog ženine teške bolesti (ubrzo nakon toga je umrla), i zbog činjenice da je njegova jedina uspješna kompanija pred raspadom. Ugled i prodaja njegovih izoliranih sustava morali su porasti, inače bi cijeli posao doživio

54

krah, a te 1884-te sve je to bilo opasno ugroženo. Zbog toga što je utrošio cijeli svoj život i imetak u komercijaliziranje svog proizvoda, Edison je bio prisiljen na prijevaru navesti Teslu da upotrijebi sve svoje teorijske i izumiteljske vještine i riješi osnovne probleme kojima on sam nije znao stati nakraj. Nakon što je Srbina iskoristio, diskreditirao ga je bez oklijevanja.Edison se dobro snalazio u okruženju beskrupuloznih poslovnih ljudi i imao je spremne odgovore na sva njihova pitanja o novcu i povratu kapitala. Bio je razuman čovjek, što se toga tiče. Nasuprot njemu, Tesla je vrlo malo znao o onome što pokreće poslovne ljude. Živio je u svijetu ideja, volio je stvarati mentalne slike svojih izuma i zamišljati ih kako rade. Kad bi ga pitali, "Koliko bi izrada toga koštala?", jednostavno bi prebacio razgovor na opisivanje elegancije rotacijskog magnetskog polja. Kad svi htjeli znati, "Koliko bi ljudi tu stvar željelo kupiti?", samo bi demonstrirao kako je ona efikasna. Upitan, "Kako bi se to dalo prodati?", ne obraćajući pažnju na pitanje, rekao bi, "Samo ti meni daj radionu, i napravit ću ti jednog ovakvog." "Kako brzo će mi se isplatiti ulaganje?", bilo je pitanje o kojem nije htio ni misliti. Radio je za boljitak čovječanstva - tko tome može odrediti cijenu? Ukratko, Tesla je bio toliko naivan da je vjerovao kako će Edison odbaciti svoje životno djelo, baciti u smeće ulaganja svojih investitora, zanemariti sve što je postigao, da bi započeo iznova sa asinkronim motorom.Tesli nije palo na um da bi Edison time mogao izgubiti svoju teško stečenu poziciju u bici s plinskim kompanijama. Vidio je samo da je izmjenična struja nadmoćna nad istosmjernom i vjerovao kako to Edison mora zapaziti. Nije ni čudo što je praktični Edison počeo Teslu smatrati naivnom budalom, dok je Tesla držao da je Edison lajavi prevarant koji javnosti maže oči svojim inferiornim elektrosustavom.Teslin izlet na područje električne lučne rasvjete samo je dokazao Edisonu da ima pravo iskoristiti mladog Srbina punog problema, a potom ga se i riješiti. "Taj čovjek je toliko nerazuman," ustvrdio je, "da niti jedan ozbiljan poslovni čovjek neće surađivati s njim." Razumni izumitelji su načisto s činjenicom da bogati i moćni nastoje potisnuti i cenzurirati njihove ideje, i spremni su se ulizivati bankarima da bi izbjegli sukob. Na koncu, ako financijeri ne vjeruju da će neki izum povećati njihov imetak, moć i prestiž, neće ga ni podupirati. Samo bi budala rekla ulagačima da ne znaju što rade i samo bi nerazuman izumitelj dao otkaz u vrijeme ekonomske krize kad je tako teško doći do posla.Ostavljajući Edisonov posao, Tesla je prestao raditi na sustavima

55

istosmjerne struje i isključio se iz proizvodnje električnih lučnih svjetiljki. Neovisnost može biti i prednost - vjera u vlastite izume je temeljna osobina izumitelja - ali izumitelji također trebaju i financijsko zalede, laboratorije, i opremu. Lopata i hrpa zemlje nisu sirovine za gradnju svjetski prihvaćenoga električnog sustava! Kopanje rovova za kanalizaciju je fizički iscrpljujuće, a pokušaj preživljavanja uz nadnicu od dva dolara natjerao je Teslu da se upita zašto to radi, što pokušava dokazati. Možda se nije obogatio radeći za Edisona, ali je tada barem imao sigurnost redovnog zaposlenja u kojem je uživao. Zašto je inzistirao, očekujući od poslovnih ljudi da podrže njegovu genijalnu rotirajuću napravicu, zašto je tako uporno slijedio svoju viziju pretvaranja snage toka vode u izmjeničnu struju koja će poboljšati ljudski život? Odgovor je bio da se on još uvijek trudi dokazati svojem pokojnom ocu koliko vrijedi.Uvijek opsjednut osobnom čistoćom, Tesla je bio fanatičan što se tiče pranja. Nikad nije dvaput upotrijebio isti ručnik, uvijek je inzistirao na svježe opranom, kod svakog umivanja. Zasigurno mu je bila nepodnošljiva prljavština u kojoj je svakodnevno radio. Rekao je tada, "Proživio sam tu godinu, očajan, gorko plačući, a moju patnju je povećavala silna materijalna oskudica." Sigurno se pitao koliko su njegove želje vrijedne te muke. Možda je čak i razmišljao o tome da se vrati Edisonu i pravi motore. Takvi trenuci bili su rijetki jer je znao da je njegov sustav izmjenične struje neusporedivo bolji oči bilo kojeg tada dostupnog načina dobivanja energije. Jednostavno nije mogao razumjeti zašto se nitko ne zanima za njega.U predahu od teškog rada, Tesla je oplakivao tužnu sudbinu, te u vrijeme užine pričao predradniku o svojim snovima, izumima i nadama u budućnost elektriciteta. Bila je čudna ta 1887. godina. Mnogi su ljudi bili slabe sreće, i morali su prihvatiti bilo kakav posao. Spomenuti predradnik, koji je slučajno bio prijatelj gospodina A. K. Browna iz Western Union Telegrapha, ispričao je Teslinu priču Brownu, i ovaj se zainteresirao za njegov san. Brown je imao stalan posao i sigurne prihode, a možda je pomalo bio i kockar koji je znao cijeniti vrijednost Teslinih ideja koje će promijeniti svijet. Projekt se činio teško ostvarivim, ali ne i nemogućim, u slučaju da uspije nagovoriti jednog poznanika da podijeli rizik ulaganja u srpskog izumitelja, dok ovaj ne realizira svoje patente. Te patente bi onda mogli prodati i ostvariti dobit.Brown je znao da je Tesla već napravio električnu lučnu svjetiljku koja se dobro prodavala pa je pretpostavljao da će on i ovog puta napraviti

56

nešto slično. Pogodba je bila sklopljena. Nikola je po posljednji put ostrugao blato sa čizama. Nagovorivši prijatelja da podijele rizik, Brown je osnovao kompaniju Tesla Electric. Tesli su dali pedeset posto dionica i pravo odlučivanja, gospodin Brown i njegov prijatelj uzeli su pedeset posto dionica i pola udjela u zaradi na izumima koje Tesla uspije prodati. Objasnili su izumitelju kako njegov motor neće biti koristan sam po sebi, da će trebati projektirati generatore, transformatore, sve druge prijeko potrebne detalje i dijelove.I tako, pet godina nakon neuspjele demonstracije pred bivšim gradonačelnikom i njegovim prijateljima, Tesla se konačno uhvatio posla oko razrade svih elemenata njegovog sustava izmjenične struje. Napravio je tri potpuno funkcionalna seta motora. Najjednostavniji od njih bio je onaj koji je davao jednofazni elektricitet, i koristio dva vodiča mijenjajući smjer struje pedeset puta u sekundi. Takav tip struje danas koristi većina domaćinstava. Sagradio je dvofazni sustav koji je koristio dvije paralelne struje i trofazni sustav sa tri struje. Dvofazni motor bilo je najlakše napraviti, dok je trofazni davao najviše snage pogodne za industrijsku upotrebu.Kroz sljedećih šest mjeseci Tesla je izradio prototipe četrdeset različitih motora, generatora i transformatora koji su bili potrebni za povisivanje i snižavanje napona. Ta mogućnost mijenjanja napona učinila je njegov sustav izuzetno učinkovitim. Mogao je koristiti tanke vodiče za prijenos slabe struje visokog napona na velike udaljenosti, i povećavati jakost do te mjere da može pokretati motore i napajati svjetla tamo gdje je bilo potrebno. Nakon šest mjeseci truda bio je spreman demonstrirati izrađenu opremu. Poslao je dvofazni motor sveučilištu Cornell, gdje su ga testirali i ustanovili da je jednako djelotvoran kao i najbolji motor na istosmjernu struju toga vremena. Tesla je cijeli sustav prijavio u kompletu uključujući sve alternatore, transformatore i motore. Međutim, Ured za patente inzistirao je na njegovom razdvajanju na jednostavnije serije i detaljnije patente.Njegovi izumi bili su tolika novost da su mu tom prilikom garantirali prihvaćanje trideset različitih patenata kroz iduću godinu, što je značilo da i kompanija dobiva pravo na potpunu kontrolu poslova još uvijek nepostojeće industrije izmjenične struje.Tako velik priliv novih patenata privukao je inženjersku elitu, Tesli su naveliko laskali i pozvali ga da održi predavanje i objasni novi sustav izmjenične struje u Američkom institutu inženjera elektrotehnike. Bilo koji ambiciozni inženjer trebao bi biti polaskan što može govoriti pred

57

ovako uvaženim skupom, a za Teslu je taj poziv bio dokaz da su ga veliki i slavni ljudi Amerike konačno počeli priznavati. To je bila čast zbog koje se isplatilo kopati kanale; konačno je uspio potvrditi svoje kvalitete. Jedino mu je bilo žao što otac nije poživio da bi uživao u sinovljevu trijumfu.Ovo predavanje bila je njegova velika prilika; bit će slavan; društveno nadmoćni ljudi sjedit će mu do nogu i diviti se znanstvenoj eleganciji njegovih okretnih magnetskih polja. Imao je pravo što je bio beskompromisan. Unatoč činjenici da je bio na rubu iscrpljivanja investicija gospodina Browna, i unatoč tome što mu patenti nisu donijeli ni dolara, zaboravio je na poslovne probleme i usmjerio pozornost na pripremu predavanja koje će ga uzdići u očima akademske zajednice.To predavanje postalo je klasikom elektrotehnike. Obrazložio je princip rada izmjenične struje i njenu ulogu na području energetike, kombinirao matematičke pojmove i praktičnu demonstraciju rada strojeva, te dokazao da je njegova grupa patenata temelj cjelokupnog električnoga sustava budućnosti. Bio je to najvažniji korak na području teorije elektriciteta koji je ikad itko napravio. Zbog prednosti koje su mu osigurale njegova darovitost i razvijena sposobnost shvaćanja biti problema, današnji inženjeri smještaju Teslu iznad Faradaya na popisu osnivača moderne teorije elektriciteta.Tesla je završio predavanje izvan sebe od sreće. Poslije je pričao gospodinu Brownu i rekao, "Bilo mi je veliko zadovoljstvo pred Institutom američkih inženjera govoriti o svome radu oko motora na izmjeničnu struju. S velikim su oduševljenjem prihvatili moje ideje i postavljali brojna pitanja. S istinskom američkom velikodušnošću upućivali su mi sve pohvale." Prije predavanja Brown je bio zabrinut oko financijskih vidova svog udjela u Teslinoj kompaniji. Troškovi razvoja prototipova i izvedba četrdeset patenata progutali su većinu novca kompanije. Ove patente trebalo je pretvoriti u proizvode koji se mogu prodati, ali Tesla nije bio pravi čovjek za to.Na sreću, radeći u kompaniji Western Union Telegraph, Brown je susreo poduzetnika koji je želio izazvati moćnog Edisona na polju izrade javnih električnih sustava, čovjeka koji se zvao George Westinghouse. George Westinghouse rođen je u obitelji inženjera na željeznici. Nakon diplome na sveučilištu Schenectady, radio je u očevoj tvornici željezničkih vozila u državi New York. Još kao student izumio je napravu koja omogućuje vlaku mijenjanje kolosijeka i nazvao svoj izum "željezničkom žabom", jer je pomoću nje vlak "skakao" s kolosijeka na

58

kolosijek.Pripadao je drugoj generaciji ljudi koji su se obogatili na željeznici a imao je i dobro obrazovanje na području strojarstva. Postepeno je dokazao svoje poslovne vještine izumivši napravu za automatsko kočenje, zračne kočnice koje se aktiviraju kad se dio vlaka otkači. Prodao je izum željezničkim kompanijama za veliki novac.Ako je Brown namjeravao pobrati zaradu od udjela u Tesli, trebao je nekoga tko će izaći na tržište s Teslinim inovacijama i približiti ih javnosti. George Westinghouse je prava osoba za to, zaključio je, i pozvao ga na Teslino predavanje 16. svibnja, 1888. Westinghouse je ponešto znao o Ohmovu zakonu i izmjeničnoj struji. 1883. kupio je američka prava na engleski patent transformatora izmjenične struje. Onih 50.000 dolara koliko je platio za njega, znao je, nije uludo utrošen novac. Kad bi mogao iskoristiti prednosti manjeg troška oko prijenosa uz visoki napon i smanjiti napon u domovima na sigurnu razinu, pomeo bi Edisonov sustav istosmjerne struje.Već je tada zaposlio određeni broj vrsnih inženjera a među njima i mladića pod imenom William Stanley, koji se je razumio u transformatore. Stanley je sagradio prvu elektranu za proizvodnju izmjenične struje za Westinghousea, 23. ožujka 1886., koja je proradila u Westinghouseovom rodnom gradu Great Barringtonu, u Massachusettsu. Westinghouse je u potpunosti iskoristio kupljeni patent. Struja stvorena u elektrani imala je napon od 500 volti, a zatim se prenosila do potrošača, gdje su je transformatori prije korištenja snižavali na bezopasnih 50 volti.Sustav izmjenične struje treba samo mali dio dužine vodiča Edisonovog sustava da bi mogao provoditi struju, održavanje i postavljanje koštalo je daleko manje, ali je granica zarade bila zato znatno viša. Kad je riječ o udaljenim mjestima, sustav je imao strahovitu prednost pred Edisonovim. Stanley mu je objasnio da je učinkoviti transformator ključ uspješnog funkcioniranja izmjenične struje. Možda je to i bila istina, ali Westinghouse je također znao da je Edison kroz svoj DC sustav pružio svojim potrošačima sve što su trebali - rasvjetu, grijanje i motore za mehanički pogon. Westinghouseov AC sustav imao je u svom sastavu samo grijalice, ali ne i motore i rasvjetu.Transformator sam nije bio dovoljan ukoliko Edison ne bi dao licencu za proizvodnju žarulja svojem konkurentu. Westinghouse se domogao Edisonove žarulje vrlo sumnjivim sredstvima. Od Sawyera i Manna kupio je kompaniju pod imenom United States Electric, koja je držala setove patenata za rasvjetu žaruljama (koji su mu omogućili da napravi svoje

59

žarulje koje nisu naročito dobro radile). Nakon toga je kopirao Edisonove žarulje s ugljenim punjenjem tvrdeći da su one sastavni dio Sawyer -Mannovih patenata, čija je izvedba bila puno lošija od Edisonove. Premda je Edison tužio Westinghousea, tužba se povlačila po sudu, te nije uspio spriječiti proizvodnju konkurentskih žarulja. Dok god je tužba bila još u fazi podnošenja, a slučaj neriješen, Westinghouse je mogao polagati pravo na izradu žarulja s ugljenim punjenjem koje su bile identične onim Edisonovim. Pri tom mu nije plaćao tantijeme. Važnost ove dugotrajne borbe postat će jasnija u daljnjem razvoju priče.Westinghouse je dokazao da je jednako dobar u marketingu kao i Edison. Kasno pojavljivanje na tržištu pretvorio je u svoju prednost. Evo kako je reklamirao svoj novi sustav rasvjete izmjeničnom strujom ljudima Great Barringtona,

"Držimo da je naše odugovlačenje oko ulaženja na tržište električne struje, što smo napravili tek nedavno, sretna okolnost. Na taj smo način mogli primijeniti tuđe opće iskustvo, pa ulazimo u utrku sa minimumom izdvajanja novca za eksperimente. Drugim riječima, naša organizacija oslobođena je tereta kojeg druga poduzeća za električnu struju nose. Voljeli bismo podijeliti ove blagodati sa našim potrošačima."

Unatoč tome, Westinghouse je morao, ukoliko je htio dominirati tržištem, opskrbiti motorima one industrijalce koji su ih željeli imati. On sam, međutim, nije imao motor pa je poziv na Teslino predavanje došao u pravi čas i poslužilo ostvarenju Westinghouseovih poslovnih interesa. Ako je Tesla stvarno napravio djelotvoran asinkroni motor, tada će Westinghouseov sustav izmjenične struje moći izgurati Edisonov. Bit će u prilici, dakle, ponuditi industrijalcima nešto daleko bolje od ičega što je Edison ikad prodao.Westinghouse je zadivljen otišao s Teslinog predavanja - sve Tesline komponente; generator, transformator i motori, bile su pažljivo usklađene. Ali, znao je i da ga čeka problem; njegova velika elektrana u Barringtonu koristila je jednofaznu struju s reverzibilnom frekvencijom od 133 promjene u sekundi. To je bilo puno brže od dvofazne i trofazne struje s frekvencijom od 50 do 60 promjena smjera u sekundi, na kojoj su radili Teslini motori. To i nije neki problem, tješio se, ako ga Tesla i Stanley počnu zajedno rješavati.

06. Stari Sparky

6. kolovoza, zatvorske vlasti New Yorka pogubile suna električnom stolcu Williama Kemmlera osuđenog za ubojstvo.Električni napon bio je preslab,a aljkavi posao trebali su ponovo obaviti, što se izrodilou jezoviti spektakl, mnogo gori od vješanjaNew York Times, 7. kolovoza, 1890.

Samo mjesec dana nakon Teslinog predavanja na Institutu, Westinghouse je s njim ugovorio sastanak. Našli su se u Teslinom laboratoriju, tek nekoliko ulaza dalje od Edisonovih ureda na Petoj aveniji. Prolazeći mimo Edisonova ureda, Westinghouse nije mogao suspregnuti zadovoljni osmijeh zbog utrke s rivalom koju će dobiti na prijevaru.Tesla, kojeg je Westinghouse odmah impresionirao, rekao je poslije, "Svi se držimo prvih utisaka. Volim zamišljati Westinghousea onakvim kakvog sam ga prvi put doživio. Ogromna energija ove osobe tek je djelomično poprimila svoj kinetički oblik, ali i površnom promatraču njena latentna snaga bila je manifestna. Uvijek nasmiješen, pristupačan i prijazan, bio je sušta suprotnost sirovinama s kojima sam dotad imao posla."Nizak, bradat, i deset godina stariji od Tesle, taj učtiv ali nemilosrdan muškarac izgledao je Tesli snažan i odlučan, tip autoritativne osobe kakvima se pokoravao u mladosti. Instinktivno ga je želio zadiviti i udovoljiti zahtjevima tog čovjeka koji je došao procijeniti njegove strojeve. Predstavio je Westinghouseu svoje izume, a ovaj odmah u njima vidio priliku da Edisonu uzme iz ruku industriju elektroopskrbe. Ponudio je Tesli milijun dolara za njegove patente.Tesla je razmislio o ponudi, a onda opet pokazao da ništa nije naučio o financijama: "Milijun dolara plus dolar od tantijema po konjskoj snazi, i posao je sklopljen", rekao je.Učio je, ali ne dovoljno brzo. Dogovorio je visoke tantijeme, ali, hoće li ih moći sabrati? Nije znao da je Westinghouse već proizvodio Edisonove žarulje bez plaćanja tantijema Edisonu, a sigurno mu nije bila poznata

61

krađa dizajna žarulje, skrivanje iza laži o krivo protumačenim patentima Sawyer-Mannove tvornice.Tesla je predočavao svoj AC sustav kao jednu veliku ideju, a ustvari je prodao svojih četrdeset patenata, dobivši tek po 25.000 dolara za svaki pojedini izum. To je bilo oko polovice cijene koju je Westinghouse bio spreman platiti. Ipak, Tesla je bio siguran da će tantijeme donijeti veliku zaradu.Mnogo godina kasnije, u govoru pred Institutom za skrb o useljenicima, Tesla je rekao o Westinghouseu: "George Westinghouse bio je, po mom mišljenju, jedini čovjek na kugli zemaljskoj koji je mogao preuzeti moj sustav izmjenične struje u postojećim okolnostima, i dobiti bitku s predrasudama i financijskim moćnicima. On je bio pionir iznimnog značaja, pripadnik istinske svjetske elite, na kojeg Amerika može biti više nego ponosna, kome čovječanstvo duguje ogromnu zahvalnost."Westinghouse je ponudio Tesli posao savjetnika u tvornici u Pittsburghu da pomogne pripremiti strojeve za proizvodnju. Tesla je prihvatio unatoč tome što je htio ostati u New Yorku i nastaviti istraživanja. Sada je zabava mogla početi.Stigavši u Pittsburgh, Tesla je morao raditi sa Stanleyem, koji se je razumio u komercijalne vidove posla. Stanley je znao da što brže treba pretvoriti prototip Teslinog motora u proizvod spreman za prodaju želi li da Westinhouseov poduhvat uspije. Ako bi predstojeća bitka s Edisonom na sudu bila neuspješna, Westinghouse ne bi mogao proizvoditi električne žarulje, i cijeli bi se poslovni projekt raspao. Westinghouse je 1888. imao sve elemente izvrsnog sustava izmjenične struje, ali su ga samo Stanley i Tesla znali pokrenuti.Nažalost ta se dvojica inženjera nisu dobro slagali. Tesla je navikao na samostalan rad i mrzio je raditi pod pritiskom rokova. Imao je viziju o tome kako bi njegov sustav trebao služiti svijetu, napose koristiti ljudima u udaljenim područjima poput Smiljana, mjesta gdje je proveo rano djetinjstvo. Vjerovao je da bi njegova majka bila mnogo smirenija osoba i s mnogo više ljubavi da su joj bile dostupne sve olakšice civiliziranog društva koje omogućuje električna struja, i to mu je bio pokretački motiv. Sada je naumio drugim ljudima dati priliku koju njegova majka nikad nije imala.Znajući da sustav od 133 ciklusa nije primjenjiv na njegov motor Tesla nije, po običaju, htio napraviti kompromis. Stanley je, s druge strane, mislio da struja više frekvencije poboljšava efikasnost rada motora pa nije htio koristiti Tesline niže frekvencije. Tesla mu je odgovorio argumentom

62

da njegovi transformatori rade na šezdeset promjena smjera, te su bolji od Stanleyevih. To nije bilo njihovo jedino razmimoilaženje u mišljenjima. Tesla je htio upotrijebiti svoju dvofaznu struju da učini dizajn motora elegantnijim, ali Stanley je inzistirao na jednofaznoj jeftinijoj varijanti.S namjerom da zagladi prepirku, Westinghouse predlaže Tesli da bi možda bilo dobro za njega vratiti se u New York i nastaviti svoja istraživanja. Možda bi mogao prirediti par demonstracija izmjenične struje da ublaži loš publicitet koji je počeo stvarati Edison. Mogao je dobiti posao savjetnika kad i ako bi mu se to prohtjelo raditi. Tesla se s radošću vratio u svoj laboratorij; Stanley se opet radovao, vidjevši da ovaj odlazi, i mislio kako sada on može prionuti na posao i završiti praktični razvoj Teslinih patenata. Iz Teslinih zapisa jasno se vidi kako uopće nije uživao u vremenu provedenom u Pittsburghu.

"Predstoje nam velike poteškoće koje treba savladati. Moj sustav se zasnivao na uporabi struja niskih frekvencija, a Westinghouseovi stručnjaci su prihvatili sustav sa 133 ciklusa, želeći postići prednosti u procesu transformacije. Oni se nerado odriču svojih standardnih oblika aparata i moji se napori trebaju sada usmjeriti na prilagodbu motora tim uvjetima. Druga stvar koju treba nužno napraviti je motor koji može uspješno raditi na toj frekvenciji sa dva vodiča, što nije lagan cilj. Pred kraj 1889., moja pomoć u Pittsburghu više nije bila prijeko potrebna pa sam se vratio u New York i počeo odmah raditi na projektu strojeva koji rade na visokim frekvencijama."

Kasnije je jako likovao zbog činjenice što je Stanley bio prisiljen upotrijebiti niže frekvencije da postigne pouzdanost sustava.Došavši u New York, Tesla je sada imao novi predmet proučavanja. Njegove prepirke sa Stanleyem potaknule su ga na razmišljanje o posljedicama promjene frekvencije električne struje. Sada, kad je dovoljno bogat može se udubiti u problem i istražiti ga. Uživao je u ulozi velikog izumitelja i planirao proputovati Europu. Majci nije bilo dobro, i on je želio podijeliti sreću zbog svog uspjeha s njom, htio je čuti kako mu priznaje da je konačno uspio dostići svog pokojnog brata.Tesla nikad nije bio opušten u prisutnosti žena, ponajmanje svoje majke, a i nije poznavao mnogo žena. One koje je znao bile su uglavnom udate za njegove kolege i suradnike. Zaokupljenost poslom nije Tesli baš ostavljala mnogo vremena za druženje, a osim toga imao je problema u

63

odnosima s ljudima koji nisu bili inženjeri. Da je sreo neku znanstvenicu koja dijeli njegove napredne nazore o elektrotehnici možda bi ga i privukla, ali on nikad nije upoznao takvu ženu. I tako, prije nego što, možda, nade nešto vremena da posjeti majku, htio je provesti eksperimente s različitim frekvencijama struje.U međuvremenu, Edison je smislio nov način da Westinghouseu uzvrati udarac, a taj će potez staviti Teslu i njegov sustav izmjenične struje između dvije vatre - dva beskompromisna poslovna čovjeka. Koristeći snažnu retoriku, Edison je u svom Biltenu izdao javno upozorenje, opisujući smrtne slučajeve uzrokovane visokim naponom koji se koristi kod nekih sustava električnih lučnih svjetiljki, ukazao na nisku moralnu razinu "kradljivaca patenata", koje optužuje da se bave đavoljom rabotom uvođenja opasnih struja u domove pristojnih građana. Postao je Jeremija industrije elektriciteta, koji predviđa uništenje Jeruzalema ukoliko ga ljudi ne budu slušali. Citirajući ga, Bilten je izvijestio, "Westinghouse će bez iznimke, kao što to radi smrt, ubiti svakog potrošača u roku od šest mjeseci nakon što uvede njegov sustav bilo koje veličine. On ima novi proizvod, a to zahtijeva mnogo opita prije nego što ga počnemoupotrebljavati. Nikad neće biti potpuno bezopasan."Takva tračerska proza mora se potkrijepiti dokazima da bi izgledala vjerodostojnijom, pa je Edison odlučio osnažiti svoje tvrdnje i demonstrirati smrtonosne namjere svojih protivnika. Pred novinarima i ostalim uzvanicima, proveo je opite na životinjama koristeći napon izmjenične struje. Charlesa Batchellora je pozvao da položi mačku ili psa lutalicu na kositreni lim koji su povezali žicama na izvor struje napona 1000 volti, da uvjere novinske promatrače u smrtne posljedice "westinghauzacije" Toliko je pasa i mačaka lutalica otkupljeno od školaraca u West Orangeu, da se činilo kako će ova mala životinjska populacija biti istrijebljena.Nije svaka pokazna egzekucija strujom tekla glatko. Jednom legendarnom prilikom, Batchellor, odani krvnik, umalo je i sam nastradao. U ovom testu, struju su spojili sa zdjelom na metalnom tanjuru u kojoj je bila voda, ali štene odabrano za demonstraciju opasnosti izmjenične struje, odbilo je popiti svoj smrtonosni gutljaj. Nagnuo se naprijed da psa navede na vodu, a struja ga je stresla i odbacila na drugu stranu prostorije. Jako uzdrman, poslije je opisivao kako je imao utisak da mu tijelo raskida velika gruba turpija koju vuku kroz njega.On je preživio, ali je štene uginulo i postalo mučenikom Edisonovih opita.

64

U to vrijeme, reformatori na području smrtne kazne zahtijevali su od Savezne države New York da pronađe humaniji način izvršenja kazne od vješanja. Komisija koju su sačinjavali dr. Carlos McDonald, dr. A. D. Rockwell i dr. Edvard Tatum, na čelu s Haroldom Brownom, "stručnjakom za struju", bivšim Edisonovim asistentom, dobila je zadatak ispitivanja mogućnosti. Brown, asistent u nekim od Edisonovih smrtonosnih testova na životinjama, uočio je mogućnost korištenja izmjenične struje kao metode izazivanja "trenutačne, bezbolne i humane smrti". Edison je zato ponudio Brownu na korištenje laboratorij kako bi provodio eksperimente s "Westinghouseovom strujom" i mogao savjetovati komisiju na osnovi vlastitog iskustva. Umjesto da jednostavno opiše Edisonove eksperimente, Brown je ponovo provodio brojna javna pogubljenja - velikih pasa i jednoga nesretnog konja.U jesen 1888., zakonodavstvo države New York prihvatilo je zakon koji dopušta upotrebu "električnog stolca" umjesto vješanja, kao sredstva smrtne kazne. Stolcu su uskoro popularne novine dale ime "Stari Sparky"*, a Harold Brown je, dajući to javnosti na znanje, obavio kupnju tri Westinghouseova alternatora kao najbolje opreme za ubijanje osuđenih kriminalaca. Istodobno, Westinghouseu je očajnički trebala slična javna manifestacija uspješnosti Teslinog sustava. Lucius Nunn, živopisni provincijalac iz rudarskog gradića Telluridea uskoro će mu je pružiti. Pravnik po struci, Nunn, preselio se u Telluride, novootkriveni rudarski grad u Coloradu 1881.,upravo kad je tamo zavladala kriza s gorivom. Rudnici na velikim nadmorskim visinama su u to doba koristili u radu energiju pare. Oni iznad granice šume, nakon što su potrošili dostupno drvo, morali su dovoziti ugljen na mulama. Kad su površinski kopovi iscrpljeni, rudari su morali kopati dublje i trebali još više energije za pumpanje, otkopavanje i izradu dubljih prokopa. Trošak dopreme ugljena na mulama gurao ih je u bankrot.Jedan od rudnika pred zatvaranjem, rudnik Gold King, unatoč neiscrpljenim zalihama zlata, bio je na rubu propasti, pa je Nunn 1888. prisilio konzorcij da krene u njegovo spašavanje. Vidio je da problem leži u izdacima za energente, ali je isto tako znao da u rijeci San Miguel leži neiscrpan izvor snage. Kad bi je iskoristili, rijeka bi mogla stvoriti 2000 konjskih snaga, više nego dovoljno za podmirenje potreba cijeloga područja. Jedini problem bila je udaljenost rijeke - dvije i pol milje (4

* značenje engleske riječi spark je iskra, dok je sparky šaljivdžija, osoba puna života (napomena prevoditeljice)

65

kilometra) od rudnika, predaleko kad se koristi Edisonov sustav istosmjerne struje. Izolirani Edisonovi sustavi ne bi bili ni od kakve koristi stoga što ih mora pokretati para, a doprema ugljena košta pedeset milja po toni. Jedini način na koji rudnik Gold King može ponovo postati isplativ bio je posezanje za besplatnom energijom brzog toka udaljene rijeke, ali, je li to izvedivo?Sreća je htjela da Nunnov brat Paul bude član Instituta elektroinženjera, da prisustvuje Teslinom predavanju o sustavima izmjenične struje te da zna za Westinghouseove aktivnosti oko izrade Teslinih patenata. Westinghouseu treba služiti na čast što je već tada izveo funkcionalan sustav izmjenične struje u Massachussettsu; jedan drugi član konzorcija Gold King, Benjamin Butler, bivši guverner Massachussettsa uvjerio se vlastitim očima u uspjeh Westinghouseovog AC sustava. 1890. godine, konzorcij Gold King odlazi Westinghouseu i zamoljava ga da im ugradi prvi Teslin sustav opskrbe industrijskih pogona.To je bio najveći test za nove Tesline strojeve, na čijim je prilagodbama za masovnu proizvodnju William Stanley toliko naporno radio. Ugovor za Gold King podrazumijevao je vodenu turbinu promjera šest inča (1.8 m) koja pokreće generator od 100 konjskih snaga, izmjenične struje izlaznog napona 3000 volti. Sagradili su dvije i pol milje (4 km) naponske mreže koja je vodila struju od rijeke, preko brda do rudnika gdje je pokretala motor od 100 konjskih snaga. Kad je Westinghouse potpisao ugovor, ništa od te opreme još nije bilo napravljeno. Bio je to potpuni skok u nepoznato, ali ako uspiju ispuniti uvjete ugovora, bit će to konačni dokaz da su Tesline ideje bile zdravih temelja. Westinghouse je objavio ugovor u novinama u nadi da će tako ušutkati zlobni publicitet koji je Edison potpirivao napadajući izmjeničnu struju. Ugovor je bio tako važan da je bio voljan potrošiti oko njega još 25.000 dolara više, kako bi osigurao uspjeh.Edison je uvidio da njegova kampanja stvaranja lošeg publiciteta samo što nije doživjela kratki spoj, pa je poticao užasavajuće debate. Po novinama su se počeli pojavljivati članci o pogubljenju kriminalaca osuđenih na smrt.Harold Brown je na sva usta hvalio Edisona, izrazivši pred novinarima žaljenje što im Edisonovi neprijatelji nikad nisu oprostili uspješno dokazivanje, putem demonstracije, činjenice da izmjenična struja ubija i uz vrlo niski napon. U svojstvu predsjedavajućeg Komisije, Brown je očito bio jako zainteresiran za rad električnog stolca, i mogao je do u tančine objasniti njegovo korištenje. Znao je da osuđeniku obriju glavu i

66

noge da bi se mogle pričvrstiti žice, pritegnu ga remenjem u drvenom stolcu, nabiju mu metalnu kapu, svezu mu metalnu ploču za nogu, sve brižljivo namoče otopinom potaše da omogući dobar električni kontakt. Opisao je kako, kad se pritisne prekidač, zločinca trenutno dotuče snažno grčenje njegovih vlastitih mišića. "Tako će pravda i zakon biti zadovoljeni bez fizičke patnje," dodao je gospodin Brown da ublaži sablažnjenost prisutnih.Unatoč ovim pohvalama, postalo je jasno da se gospodinu Brownu ne sviđa izmjenična struja. "Poznavajući opasnu prirodu izmjenične struje," kasnije je rekao, "ne mogu razumjeti zašto javnost ne zahtijeva od zakonodavaca da je zabrane na ulicama i zgradama, i tako prekinu bespotreban pokolj nedužnih ljudi."Westinghouse nije šutio za vrijeme ove debate. Istaknuo je da duboko žali što je borba za kontrolu ove industrije postala toliko ogorčena i osobna. Unatoč izraženom žaljenju, krenuo je u osobni napad na Edisona, i citirao ga, "Nije me toliko briga za zaradu, koliko mi je bitno da preteknem protivnika," i "moja intimna želja je potpuna zabrana upotrebe izmjenične električne struje.""Ovako govori čovjek koji koristi opasnih 220 volti za svoje nadzemne opskrbne vodove," dodao je Westinghouse. Zatim je organizirao javnu demonstraciju u tijeku koje je istosmjernom strujom spekao jednu stranu odreska u manje od dvije minute. Koristili smo struju iz kućanstava od samo 115 volti, uvjeravao je svoje svjedoke. Zaključio je demonstraciju riječima: "Gospodin Edison uvijek govori kako onaj sustav koji ne koristi struju niskog napona za kućanstva, ne može raditi na duge staze. Dugi vijek je ono što sustav izmjenične struje omogućuje."Javnost je bila potpuno zbunjena ovim verbalnim ratom, ali vjerovali su Edisonu i bili sigurni da je njegov najbolji argument smrt osuđenika na smrt. Ubojici Williamu Kemmleru bila je ukazana ta "čast" da bude prvi čovjek smaknut na električnom stolcu.Westinghouse je zatim platio Kemmlerovom odvjetniku da uloži žalbu na ovaj novi način pogubljivanja, a Edison je pozvan da svjedoči i dade mišljenje o korištenju električne struje u svrhu pogubljivanja. U tijeku unakrsnog ispitivanja pod zakletvom, Edisona su upitali svjedoči li na osnovi svog uvjerenja ili znanja, a on je odgovorio vjerovanja, pošto nikad nije osobno ubio nikoga strujom.Žalba je odbijena, a Kemmlerova osuda na smrt na električnom stolcu potvrđena. Presuda je izvršena 6. kolovoza 1890., međutim njegova smrt nije bila tako brza i bezbolna kako je obećao Harold Brown. Struja koju

67

su koristili bila je preslaba da izazove trenutačnu smrt, pa je nevoljniKemmler proveo petnaest minuta pržeći se lagano u stanju grčevitog trzanja. Onda su, kad je struja isključena, otkrili da je još živ. Zatim su je ponovo uključili, da bi nakon beskonačnog prženja i agonije grča, konačno umro. Vješanje bi bilo puno brže i plemenitije. Nakon ovog užasa, o kojem je pisao New York Times, Westinghouse je morao ponovo steci povjerenje javnosti u izmjeničnu struju. Da bi to postigao, odao je novost o uspješnom napredovanju u Tellurideu reporteru časopisa The Electrical World. Reporterova ekskluzivna vijest objavljena je 21 ožujka 1891:

"Elektrana u Tellurideu obećava da će postati jedna od najzanimljivijih elektrana za opskrbu rudnika u svijetu zbog prirode svog položaja, koji je zahtijevao opskrbu električnom energijom, te naročito zbog odvažnog načina upotrebe asinkronog motora, uz pomoć kojeg je savladana teškoća iskorištavanja ovog velikog potencijala."

Nekoliko tjedana kasnije pokrenut je Teslin sustav izmjenične struje u rudniku Gold King, što je bio pun pogodak. Radio je trideset dana bez prekida. Ovo razdoblje pokusnog rada odužilo se zbog straha da sustav neće moči ponovo pokrenuti, ukoliko ga ugase. Ta se je bojazan pokazala neutemeljenom. Elektrana je bila pouzdana i sigurna. Međutim, javnost je tražila nešto više od demonstracije u nekom opskurnom rudarskom gradiću, kako bi se uvjerila u vrline izmjenične struje. Trebalo je napraviti nešto spektakularnije.

Po povratku u njujorški laboratorij, Teslu je počeo zanimati učinak visokofrekventnih električnih struja, te je otkrio pojavu nazvanu rezonancija, prirodni efekt koji male pokrete uvećava i pojačava. Zamislite dijete na ljuljački: prvo odguravanje usmjerava dijete naprijed i nazad; dok ljuljačka mijenja smjer, dijete se u jednom trenu potpuno zaustavi. Ako nastavite pomalo gurati ljuljačku svaki put kad nakratko stane prije početka novog ciklusa, onda će brzina i pokret postajati sve veći i veći. Uskoro ćete morati uistinu prestati s guranjem ako ne želite da vam dijete preleti vrh. Ovo povećavanje amplitude ljuljačke laganim, vremenski ugođenim odguravanjem zove se rezonancija.

68

Tesla je uvidio da se strujni krugovi koji imaju zavojnice i kondenzatore ponašaju rezonantno te da bi dodavanjem male količine elektriciteta tom tipu strujnog kruga u pravo vrijeme, kao rezultat, mogao dobiti vrlo visoke napone i visokofrekventne struje. U laboratorijskoj bilješci 1890., napisao je:

"Prvo pitanje na koje tražim odgovor bilo bi je li moguće stvoriti čiste efekte rezonancije. Teorija i eksperiment pokazuju da takvo nešto nije moguće u prirodi jer, dok oscilacije postaju snažnije, gubici kod vibrirajućih tijela i okolnih medija naglo rastu, i neminovno utječu na vibracije koje bi drugačije trajale zauvijek. Sretna je okolnost što čistu rezonanciju nije moguće proizvesti, jer da jest, teško je reći kakve bi se opasnosti krile za nevinog istraživača."

To razmišljanje dovelo je do izuma Tesline zavojnice, naprave koja je koristila rezonanciju za stvaranje visokofrekventnog, visokonaponskog, elektriciteta. U isto vrijeme, razvio je sustav biranja i podešavanja pomoću sustava kondenzatora i zavojnice koji je osnova cijele moderne televizije i radija.Tesla je patentirao "Teslinu zavojnicu" i napravu za biranje stanica šest godina prije izlaska prvog Marconijevog patenta za radio, a to je tema kojoj ću se vratiti kasnije.Tesla je otkrio vrlo važan princip vezan uz struje visoke frekvencije -ona ne putuje kroz središte žice ili kakvog drugog tipa vodiča; ona prolazi njenim rubovima. Taj efekt poznat među suvremenim inženjerima pod nazivom "površinski efekt", iskorištava se kod čeličnih žica s vanjskim slojem bakra; čelik daje kablu čvrstoću a bakar omogućuje maleni otpor vanjske površine kojom struja putuje. Taj "površinski efekt" potaknuo je Teslu na razmišljanje o ponašanju valova. On je bio prvi znanstvenik koji je zapazio da su toplinski, svjetlosni, radio, zvučni valovi, valovi elektromagnetizma i izmjenične struje matematički jedna te ista pojava. Kad bi samo mogao shvatiti prirodu jedne od njih, onda bi mu sve druge bile jasne.U tom produktivnom razdoblju života, Tesla je izumio svjetiljku sa fluorescentnim plinom kakva još i danas osvjetljava dosta ureda i javnih građevina. One isijavaju vrlo visoku količinu svjetla i daleko su efikasnije u pretvaranju električne energije u svjetlost od žarulje s niti. Dopremio je veliku zavojnicu i namjestio je s vanjske strane zida laboratorija, te kroz

69

nju pustio visokofrekventnu struju iz specijalnog alternatora. Postavio je po laboratoriju i niz fluorescentnih svjetiljki koje bi zasvijetlile dok je puštao struju kroz zavojnicu. Te cijevi mogle su se staviti na bilo koje mjesto u laboratoriju, jer su funkcionirale na "bežičnom" principu. Emitirao je snagu iz velike zavojnice, a nju je slao preko male zavojnice prikopčane na krajeve svake od fluorescentnih svjetiljki.Tesla je proveo niz dramatičnih eksperimenata sa svojim novim visokofrekventnim strujama. Saznao je kako bez opasnosti može pustiti visoke napone kroz vlastito tijelo, pod uvjetom da jakost struje ostane niska. Otkrio je nešto što svaki električar koji je doživio udar struje zna -struja je ta koja ubija, ne napon. Pet tisuća ampera koji prođu grudima zaustavit će rad srca, ali dva milijuna volti struje jakosti milijunskog dijela ampera, samo će vam bezazleno podići kosu u zrak.Nakon predavanja i prodaje patenata Westinghouseu, Tesla je postao popularan među piscima znanstvenih tema u njujorškim novinama. Westinghouse ga je poticao da objašnjava kako je izmjenična struja sigurna i znatiželjni novinari su često pozivali Teslu na večeru. Nikad nije imao vlastito domaćinstvo, uvijek je živio u hotelima i jeo po restoranima. Zato je, da im uzvrati gostoprimstvo, pozivao grupe znanstvenih dopisnika na ručak u restorane, a onda ih vodio u svoj laboratorij i zabavljao mađioničarskim trikovima sa strujom.S novostečenim novcem, Tesla je počeo provoditi večeri uživajući u društvenom životu New Yorka. Postao je gurman još u vrijeme dok je boravio u Karlovcu, kod svoje pedantne tetke. Sad kad je imao viška novca upustio se u pozivanje ljudi na velike zabave u pomodnim okupljalištima, poput Waldorf Astorie i Delmonicovog restorana. Te zabave postale su popularne i njujorška društvena krema žudjela je da bude pozvana. Ljubav prema dobroj hrani i vještina inteligentnog i načitanog sugovornika, uz europske manire i općepoznatu milijunsku pogodbu s Westinghouseom, učinili su njegove pozive na zabave poželjnima među pripadnicima visokih društvenih krugova. Neke pretjerano optimistične mame pokušavale su ga zainteresirati za svoje kćeri. Tesla je bio time polaskan, ali nije započeo niti jednu romantičnu vezu.Duboko ukorijenjeno strahopoštovanje prema autoritativnim osobama i snobovski stav doveli su ga do toga da se počne praviti važan pred svojim novim "prijateljima", a njegovo naginjanje pretencioznosti i pokazivanju pameti navelo ga je da zaboravi tko je, i izvede veći broj bizarnih demonstracija, uključujući prikazivanje pojedinih zastrašujućih svojstava

70

visokonaponske, visokofrekventne, struje.Znao je, da ako napon vibrira na vrlo visokoj frekvenciji, struja koju nosi neće proći kroz njegovo tijelo nego površinom kože. Koristeći to znanje i vlastito tijelo kao vodič, priredio je spektakularnu predstavu da bi dokazao kako izmjenična struja nije opasna. Jedan od trikova koji su promatrače ostavljali bez daha sastojao se od slijedećeg: držao je žicu Tesline zavojnice u jednoj ruci, izvlačeći, poput mađioničara, iskru iz prstiju druge ruke kako bi upalio žarulju.Ovi znanstveni cirkusi zbivali su se u njegovom laboratoriju, kao klimaks večernjim zabavama. Nekad bi stavio i svileni cilindar da poveća svoju i tako impresivnu visinu, a kočio bi se i vi čizmama s visokim potplatama koje su mu dodale još šest inča (15 cm) i služile kao gumena izolacija od poda.Zacijelo je izgledao poput kakvog modernog boga, dok je iskrio i pucketao po svom zamračenom laboratoriju, palio svjetiljke sjajem iz prsta. Mora da im je priredio strašan spektakl.Na društvenim stranicama njujorških novina počele su se pojavljivati slike Tesle ovjenčanog iskrama, u kućnom ogrtaču. Tipičan naslov ovako je izgledao:

"NIKOLA TESLA. Veliki izumitelj ovjenčan slavom bezbrojnih jezika električnog plamena nakon što je sam sebe napunio elektricitetom."

Posljedice Edisonove tužbe zbog smrtonosnih svojstava izmjenične struje uklonjene su na najspektakularniji način. Stvari su za Teslu i njegovu izmjeničnu struju krenule nabolje, ali poslovni je svijet imao u pričuvi još jednu tešku lekciju za njega.

07. Vidimo se na sajmu

"Moja majka bila je prvoklasni izumitelj,i ona bi, vjerujem, postigla velike stvari da nije bilatoliko otcjepljena od modernog svijeta i mnogostrukihprilika koje on pruža."Nikola Tesla

Poslovni ljudi često ne cijene um. "Prepametan je na vlastitu štetu" govore, "ciljevi i mušice što ih imaju znanstvenici su, jednostavno, previše nepraktični." Teslin je izum možda i spasio rudarstvo Tellaridea, ali njegovi građani mu nisu odali počast, niti su kompanije koje su od njegovih ideja imale koristi, izrekle i jednu riječ zahvale.Na sreću, bio je previše zaposlen proučavanjem rezonancije visokofrekventnih struja da bi brinuo oko javnog priznanja. Bio je gladan pohvala, ali nije očekivao da će ih dobiti. Naučio je, još kao dijete, da ništa što napravi neće zadovoljiti roditelje koji su žalili za starijim sinom. Ovaj problem nedovoljnog samopoštovanja pratio ga je i poslije očeve smrti, ali sad je majka bila u centru brige zbog njegovih umišljenih propusta.Uživao je u istraživanjima, i loše majčino zdravlje bila je jedina briga koja ga je kopkala. Ona je bila jedina žena s kojom je bio u bilo kakvoj vezi, ali kao što se vidi iz uvodnog citata, više ju je cijenio zbog inventivnosti nego njene majčinske ljubavi. Napokon je odlučio da, čim uhvati vremena, ode u Europu i posjeti je.Sreća zbog uspjeha nametala mu je osjećaj krivnje zbog tog što ne održavaju kontakt, ali nije se istinski želio suočiti s njom.Često bi kao nagradu za svoje prve eksperimente sa zračnom puškom i mačevima izrezbarenim od komada namještaja dobio po stražnjici, i majčina kazna još je uvijek izazivala osjećaj "da ne pripada normalnim ljudima, nego je čudak." Jasno se vidi iz Tesline "autobiografije" da je, unatoč osjećaju grižnje savjesti što je nije posjetio, odgađao taj posjet što je moguće više. U svojim memoarima napisao je:

72

"Opsjedajuća želja da je vidim bila je sve jača. Ovaj osjećaj bio je toliko intenzivan, da sam odlučio ostaviti sav posao i utažiti svoju čežnju, ali bilo mi je vrlo teško napustiti laboratorij."

Polifazni sustav izmjenične struje zaživio je u potpunosti. Inženjeri širom svijeta počeli su uviđati da je ta metoda jedini način prijenosa elektriciteta na veće udaljenosti. Kako mu je ugled rastao, Tesla je nastavio trošiti na svoje skupe eksperimente, siguran da mu je Westinghouse već odavno počeo isplaćivati tantijeme. Radovala ga je budućnost materijalno osiguranog istraživanja, i javnog priznanja zbog truda koji ulaže da svijet učini boljim za sve, ali stvari se nisu odvijale onako glatko kako je očekivao.Počeli su cijeniti izmjeničnu struju jer je ona poslovnim ljudima nudila mogućnost veće zarade. Edisonov sustav istosmjerne struje gubio je pravo prvenstva, premda su najvažniji patenti rasvjetne opreme bili još uvijek u rukama Edisona, koji je nemilosrdno proganjao one kompanije koje su mu krale njegove patente. Westinghouse je bio glavni protivnik u njegovim bitkama na sudu. Dugotrajne nesuglasice Edisonove kompanije i Westinghousea kulminirale su 1891.Izlika Georgea Westinghousea za korištenje Edisonovih patenata bez plaćanja tantijema bila je da je patente za žarulju koju izrađuje kupio od Sawyera i Manna. Problem te žarulje je u njenoj žarnoj niti, koja je debela i nezgrapna i ne svijetli propisno. Pregarala je za nekoliko minuta. Edisonova je žarulja, naprotiv, imala tanku žarnu nit koja je trajala stotinama sati. Stoga je Westinghouse kopirao Edisonove svjetiljke i pretvarao se da su zakonito napravljene po nedorađenim Sawyer -Mannovim patentima. Kompanija Edison Electric Light dala je slučaj na sud, ali se zakonska bitka otegnula na više od šest godina te je izgledalo da se stvari neće srediti sve dok patentu ne istekne rok, 1894.Westinghouse nije bila jedina kompanija koja je pokušala prisvojiti Edisonove patente. Kompanija Thompson-Huston, koju je vodio bivši trgovac cipela, bila je drugooptuženi u dugotrajnom sudskom sporu. Patent žarulje, kao i ostali Edisonovi patenti, bili su vlasništvo kompanije Edison Electric Light. Tu kompaniju su sada vodili Edisonovi bankari. Dvojica najvažnijih u odboru kompanije bili su J. P. Morgan i Edward Adams. Pošto su bili bankari, ovi poslovni ljudi bili su više zaokupljeni zaradom nego tehničkim pitanjima. Nisu podržavali Edisona kad je osnivao tvornice za izradu komponenti električnih strojeva, no brzo su se uklopili nakon što je počeo zarađivati njihovom prodajom.

73

Edison je trpio isti problem kao i većina ljudi koji šire poslove, ponestalo mu je novca. Zbog uspješnog poslovanja počeo je dobivati sve više narudžbi, ali obično nije bio isplaćivan prije isporuke robe. U međuvremenu, morao je namiriti novac za isplatu 2000 plaća svaki tjedan, uz to je sirovine nabavljao mnogo prije isplate gotove opreme. Što je imao više posla, to je više novca trebalo posuđivati da ne potone.Do 1889., ozbiljno se zadužio, pun problema oko isplate plaća svojim zaposlenicima. Da mu Westinghouse i Thompson-Hudson nisu otimali posao, koristeći njegove patente, Edison možda ne bi bio na tako nesigurnu tlu. Bez obzira na razlog financijskih poteškoća, bankari su u njima vidjeli priliku da preuzmu Edisonov posao u proizvodnji.Kompanija Electric Light bila je ustanova samo administrativne naravi, sa svrhom skupljanja tantijema od Edisonovih patenata, pa su sad bankari koji su je vodili ponudili otkup ostalih tvornica. Pregovori o kupnji su potrajali, i nakon dužeg vremena, Edison je konačno pristao na prodaju za 1.750.000 dolara. Osjetio je olakšanje što netko drugi preuzima odgovornost oko isplate tjednih plaća radnicima, i nakon niza godina prvi put otišao na odmor, u Europu. Novo bankarsko poduzeće nazvali su Edison General Electric Company. Ovo povezivanje velikog dijela elektroindustrije učinilo je manje kompanije ranjivima, čim su drugi bankari počeli uviđati prednosti spajanja manjih kompanija u veće jedinice, bez obzira na to htjeli to njihovi vlasnici ili ne.Jedan od bankarskih direktora EEL-a bio je zabrinut što se sustav energije istosmjerne struje tako dugo uspješno održava. Taj čovjek, Edward Adams, slučajno je bio prijatelj Georga Westinghousea. Znajući da njih dvojica, Edison i Westinghouse posjeduju sve patente važne za budućnost elektroindustrije, pokušao ih je nagovoriti da zaglade svoje razmirice, ali dobio je bahati Edisonov odgovor:

"Vrlo dobro ini je poznato stanje Westinghousovih resursa i elektrane. Poznate su mi i njegove metode vođenja posla, koje u zadnje vrijeme izgledaju kao da pripadaju čovjeku kome je novac udario u glavu, i koji leti na zmaju s kojim će tresnuti u blato prije ili kasnije."

Dvadeset godina poslije, Edison ipak priznaje da nije bio u pravu odbivši Adamsov prijedlog da surađuje s Westinghouseom. Da ga je prihvatio, izbjegao bi skupu i nemilosrdnu "bitku struja".

74

Godine 1889., pravni postupak doživio je vrhunac u sudnici suca Okružnog suda Sjedinjenih Država u Pittsburghu, gospodina Bradleya. Prepirka se izrodila iz protuargumenta da Edison nije prvi izumio žarulju, i da njegov patent iz 1879. ne pruža dovoljno informacija tehničaru koji bi htio napraviti takvu svjetiljku.Sudac Bradley je znao da su i raniji izumitelji pravili žarulje sa žarnom niti, ali i to da su sve bile neuspjele, jer su svijetlile tek nekoliko minuta i nisu imale nikakvu komercijalnu vrijednost. Njegova sudska presuda glasila je ovako:

"Izgleda da su slijedili krive principe, princip malog otpora žarne niti i jake struje elektriciteta; veliko otkriće struke bio je visoki otpor vodiča male svjetleće površine i odgovarajuće smanjenje jakosti struje. To je Edisonovo ostvarenje."

Da bi valjano proveo Zakon o patentima SAD-a i podržao Edisona, Bradlev je uzeo u obzir Ohmov zakon. Zamisao o upotrebi tanke žarne niti kojoj za svijetljenje treba niska struja, bio je velik iskorak. Edison je primijenio Ohmov zakon, i on je bio osnova njegovog patenta, pa je 4. listopada 1889. sudac Bradley presudio Edisonu u korist.Ta je odluka dovela i Westinghousea i kompaniju Thomson-Huston u težak položaj. Do tada je, Edison rasprodao svoje udjele u novoj Edison General Electric Company, premda je još uvijek bio njen upravitelj, a bankari koji su vodili kompaniju namjeravali su nametnuti teške uvjete stranama koje su izgubile parnicu. Uskoro će oni morati ili platiti tantijeme, ili zatvoriti tvornicu. Da dobiju na vremenu, Westinghouse i Thompson- Huston uložili su žalbu Federalnom sudu.Edisona je frustrirala "piratska" taktika odugovlačenja kojom su se ovi služili, nastavljajući mu remetiti poslove. Njegovi znanstveno neobrazloženi napadi na opasna svojstva njihove izmjenične struje postali su još otrovniji.Ohmov zakon, je također, bio kao prevrtljiva ljubavnica. Dao mu je priliku da dobije pravnu bitku, no oduzeo svaku nadu u daljnju budućnost sustava istosmjerne struje, koji su bili osnova njegove kompanije. Uskoro će ga još jednom "zaribati". Sudac Bradlev ga je iskoristio da podrži Edisona, ali istosmjerna struja, unatoč tome, nije htjela putovati brže od izmjenične.Sud u New Yorku pročitao je Westinghouseovu žalbu. Uposlio je tim znanstvenih stručnjaka i vrhunskih odvjetnika da javno ponize Edisona.

75

Westinghouse je ovako rezonirao: "Ako se uspjeh tog patenta zasniva na primjeni Ohmova zakona, onda će on na otvorenom suđenju pokazati da Edison ne razumije taj princip." Zacijelo mu je palo na um kako će dokazivanjem Edisonovog nerazumijevanja principa elektriciteta, tvrdnje velikana da je izmjenična struja opasna po život izgubiti kod javnosti na težini. Tada bi iskoristio Edisonovo svjedočenje i novosti o uspješnosti elektrane u Tellurideu da govori u korist izmjenične struje. Nikakvo čudo što je bio pripravan sagraditi Telluride i po cijenu gubitaka. Njegov trijumf jasno je pokazao da Edison nije razumio principe elektriciteta kad je govorio protiv upotrebe visokog napona za prijenos struje na daljinu.Elektrana Telluride radila je neprekidno mjesec dana prije nego je Edison svjedočio pred sucem Williamom E. Wallaceom. Edisonu su toga lijepog lipanjskog jutra priuštili unakrsno ispitivanje kako bi dokazali njegovo nepoznavanje teorije elektriciteta. Zapis sa suđenja pokazuje bolne pojedinosti ponižavanja Edisona:

"Što ste znali o Ohmovu zakonu kad ste počeli praviti svoju žarulju sa žarnom niti, gospodine Edison?" upitao je odvjetnik."Nisam baš razumio sve u vezi Ohmova zakona kad sam počeo

raditi 1878., jer da jesam, to bi me spriječilo da izvodim eksperimente," odgovorio je izumitelj."Kako je moguće da bi vas poznavanje Ohmova zakona

spriječilo u eksperimentiranju?""U tom slučaju bih pokušavao riješiti problem matematički, a

ja imam mnogo matematičara koji rade za mene zadnjih deset godina, i oni su svi apsolutne nule.""Ali nisu li vam upravo zakoni znanosti o elektricitetu pokazali

put do žarne niti visokog otpora?""Nije baš tako. Izgleda da matematika uvijek dolazi poslije

eksperimenta, ne prije.""Gospodine Edison, jeste li se koristili matematikom u vašem

radu?"Edison je odgovorio, "ja mogu unajmiti matematičare, ali oni

ne mogu mene."

Dokazavši Edisonov manjak teorijskog znanja, odvjetnici su na klupu za svjedoke pozvali Edisonovog unajmljenog matematičara koji je, unatoč unakrsnom ispitivanju, potpuno obranio rezultate njegovih eksperimenata.

76

Westinghouse je uspio poniziti Edisona, ali nije mogao poljuljati njegovu tužbu. Postojala je još samo jedna slaba nada. Njegov odvjetnik je tvrdio kako nije moguće napraviti funkcionalnu žarulju ako slijedi Edisonovu originalnu specifikaciju patenta. Stoga patent mora biti nevažeći.Uvijek praktičar, Edison je poslao po tehničara i rekao mu da u nazočnosti sudskih službenika napravi svjetiljku, slijedeći njegove upute. Žarulja je nakon 600 sati još uvijek svijetlila. Edisonova tužba bila je dokazana i sudac Wallace presudio je u njegovu korist.Sudski spor koštao je Edison General Electric preko dva milijuna dolara, a Westinghousea dovela na prosjački štap, pa ipak, "bitka dviju struja" nije bila još gotova. Sudskom odlukom Westinghouseu }e oduzeto pravo da žarulju prodaje u sklopu ijednog budućeg energetskog sustava. Činilo se da će morati čekati dvije godine, dok Edisonovom patentu istekne rok prije nego ponovo napravi žarulju. Kad se uzme u obzir stanje njegovih financija, moglo bi biti kasno za to.Bez obzira na to što je i Edison General Electric bio u dugovima, on je ipak imao nadzor nad industrijom rasvjete najmanje iduće dvije godine. Charles Coffin, bivši trgovac cipelama koji je upravljao Thomson-Hustonom (TH), vidio je samo jedan izlaz iz te situacije. Otišao je do J. P. Morgana, koji je kontrolirao Edison General Electric (EGE) i predložio spajanje dvaju kompanija kako bi se riješila dva problema u jednom potezu. Svoje razloge obrazložio je činjenicom da, zbog sudske odluke, Tkompson- Huston ne može praviti žarulje, a Edison General Electric ima poteškoće zbog dugova čija je visina i do 3,500.000 dolara. Bez obzira na izdatke oko pravne bitke, TH je bio financijski jak. Spajanje dvaju kompanija omogućit će im kontrolu nad tri četvrtine tržišta rasvjete SAD-a i osnažiti osnove fondova. Dogovor je sklopljen. Coffin je postao novi izvršni upravitelj a Edisonovo ime izostavljeno je iz naziva kompanije General Electric (GE).Ovakvi su bili naslovi njujorških novina:

GOSPODINA EDISONA BOJKOTIRALI - NIJE DOVOLJNO PRAKTIČAN ZA BANKARSKI SVIJET

Povezivanje kompanija je maknulo Edisona sa scene, ali je i Westinghouse sada imao ozbiljnih novčanih problema. GE je trenutačno posjedovao velik komad postojećeg tržišta rasvjete, no, Westinghouse je raspolagao Teslinim patentima i oni su mu bili zalog budućnosti.

77

Imao je samo nekoliko aduta u rukavu, ali oni su bili jaki. Samo ako dobro odigra partiju.Otišao je do svojih bankara koji su mu predložili rješenje koje je podrazumijevalo da će, poput Edisona, izgubiti kompaniju. Oba izumitelja zanemarili su osnovno poslovno pravilo: kompanijama u razvoju treba novaca, dok je kompanijama u brzom razvoju prijeko potreban veliki novac. Imati ideju i prodati je ljudima predstavlja samo dio tajne uspjeha, potrebna je i zdrava kontrola financija. Westinghouse će ovu lekciju svojih bankara naučiti na teži način.Ponudili su financiranje ustroja nove kompanije koja bi uključila mnoge od preostalih nezavisnih tvrtki. US Electric Company i Consolidated Electric Eight Company spojile bi se sa kompanijom Westinghouse Electric Light i osnovale kompaniju Westinghouse Electric and Manufacturing. Ali u ovom dogovoru ležala je zamka. Teslini patenti bili su glavni ulog koji je Westinghouse morao ponuditi, ali njegovi bankari nisu htjeli priznati važeći ugovor s Teslom o tantijemama jer im je bio preskup.Westinghouse je nagovorio Teslu da proda svoje pravo na tantijeme za 216.000 dolara. Neki romantični biografi naveli su da ih se on odrekao u velikom stilu, kako bi osigurao uspjeh svojih izuma, ali istina je mnogo prozaičnija. Tesla je napisao jednom prijatelju kako je vjerovao da je odustajanje od prava na tantijeme bio samo privremeni sporazum, te da hitno treba poveću sumu za svoje eksperimente. I stvarno, kad je nekoliko godina kasnije bio svjedok u nekom procesu, pod zakletvom je izjavio da nije bio upoznat s pojedinostima sporazuma, jer je rješavanje takvih stvari uvijek ostavljao svojim poslovnim suradnicima. Bez sumnje, takav njegov stav je bio uzrok što nikad nije uspijevao zadržati zarađen novac, i što je uvijek bio u dugovima.Nedostatak novca bio je Teslin kronični problem. Opiti koje je htio izvesti koštali su više od onoga što mu je preostalo; a nastavak eksperimentiranja bilo je jedino u što je ulagao. Kad mu je Westinghouse ponudio otkup tantijema, on zasigurno nije vidio dalje od svog narednog eksperimenta. Iznos od 216.000 dolara koje mu je Westinghouse nudio bio je, više nego dovoljan za put u Europu. Nesporazum oko takozvanog "privremenog sporazuma" koštao ga je 12,000.000 dolara, ali je spasio Westinghouseovu kompaniju. Možda se Westinghouse nije previše ni trudio razjasniti Tesli njegove mogućnosti, a možda je Tesla, osjećajući grižnju savjesti zbog majke, naprosto brzo trebao novac za put kući. Što god da je točno, Tesla je zanemario još jedan zdrav poslovni princip -

78

uvijek pročitaj ono sitno napisano u ugovoru, bez obzira na to koliko ti se žurilo.Projekt Telluride dokazao je pouzdanost rada izmjenične struje, ali uspjeh u malom industrijskom projektu u nekom rudarskom gradiću nije mogao izbrisati rezultat lošeg publiciteta nastalog zbog "Starog Sparkya". Ako žele dokazati neškodljivost i pouzdanost izmjenične struje, bit će potrebna bolja reklama. Stjecajem okolnosti, Svjetski sajam trebao se održati u Chichagu, i njegovi organizatori koji su trebali rasvjetni sustav, tražili su izvođača da postavi 90.000 rasvjetnih mjesta za osvjetljavanje terena.General Electric bio je skroz siguran u dobivanje ugovora, jer je Westinghouse E&M imao sudsku zabranu uporabe konkurentskih patenata u proizvodnji rasvjete. Kompanija je bila toliko sigurna u dobivanje posla, da je već ponudila cijenu od 18,5 dolara po žarulji uz korištenje istosmjerne struje. Tada se Westinghouse odlučio kockati: spor oko patenta možda i podrazumijeva zabranu proizvodnje žarulja s ugljenom žarnom niti u staklenim žaruljama u jednom komadu, ali neće prekršiti zabranu uporabe patenta GE-a ako napravi žarulje s metalnom žarnom niti u začepljenim bocama. Predlažući Teslin sustav izmjenične struje, ponudio je posao po cijeni od 4,32 dolara po žarulji. To nije pokrivalo troškove, ali je bilo vrijedno, odvagnuo je, publiciteta; i tako je ponudio opskrbu proizvodima koje još nije ni napravio.Dobio je ugovor, ali je morao potpisati garancije da će podmiriti sve troškove koje bi imali organizatori Sajma, ukoliko ne isporuči žarulje na vrijeme. Ako mu to ne uspije, propast će; neće mu biti dovoljan ni dodatni prihod od Teslinih tantijema da ga spasi. Imajući na raspolaganju manje od godine dana da stvori što je obećao, dao se na posao izrade dvodijelne žarulje sa čepom i čeličnom žarnom niti.

Dok je "rat struja" bjesnio oko njega, Tesla je, nezabrinut njegovim komercijalnim odjecima, bio zaposlen zadovoljavanjem svoje znatiželje i promatranjem efekata visokofrekventne struje. Fasciniralo ga je izučavanje rezonancije, i stalno mu je dolazio na um jedan događaj iz njegove mladosti kad se je, s prijateljima, penjao po strmoj, snijegom pokrivenoj planini. Iz zabave su igrali igru u kojoj su morali, naizmjenično, pokušati gurati grudu snijega dalje od ostalih. Iznenada je jedna gruda očito prešla svoja prirodna ograničenja. Umjesto da se

79

zaustavi, kotrljala se sve brže i brže, pobirući sve više i više snijega, dok nije postala ogromna i obrušila se u dolinu uzrokujući lavinu. Toga je dana Tesla bio svjedokom rezonancije na djelu, i bio je uvjeren da se isto može primijeniti i na elektricitet. Kako bi to dokazao, napravio je više vrsta naprava za stvaranje struja različitih frekvencija potrebnih za testove.Mislio je da bi se elektricitet mogao iskoristiti i u medicinske svrhe, i da provjeri te ideje, odlučio je na sebi izvršiti eksperimente. Na način koji je, bez sumnje, bio nepromišljen, puštao bi visokofrekventne struje kroz različite dijelove tijela, i promatrao posljedice. Kad je pustio struju kroz glavu, osjetio je ugodan osjećaj omamljenosti pa je napisao članak o mogućnosti da se visokofrekventna struja, jednog dana, koristi kao anestetik. Bio je u pravu što se tiče učinaka električnog polja na mozak, ali nije shvatio koliko dramatični mogu biti učinci uporabe ovakve vrste opreme. Moderna medicina sa svojim sve bogatijim poznavanjem električnih procesa koji se događaju u mozgu, sada koristi ovaj tip liječenja - poznat pod nazivom elektrokonvulzivna terapija - u liječenju mentalnih oboljenja. Međutim, jedna od mogućih nuspojava ovakve terapije je gubitak pamćenja - nešto u što će se Tesla uvjeriti, sasvim slučajno, u vrlo nezgodnim okolnostima.Neposredno nakon prodaje tantijema Westinghouseu, Tesla je odlučio otići u Europu. Prihvativši ponudu da govori ispred Britanske ustanove elektroinženjera, u Londonu, počeo se naporno pripremati za predavanje koje je doživjelo ogroman uspjeh. Potom je otputovao za Pariz, gdje je održao predavanje francuskim elektroinženjerima, koje je također bilo pun pogodak. Na koncu, uputio se u posjet bolesnoj majci.Kad je došao do majčine postelje, našao ju je na umoru. Teško je iz liječničkih zapisa razabrati kakvu je bolest imala, ali prema opisima boli i patnje tijekom posljednjih šest tjedana života, možemo zaključiti da se radi o raku. Tesla je tih zadnjih šest tjedana probdio pored njene postelje, napuštajući je jedino kad bi odlazio na spavanje u hotel.Njegova majka potjecala je iz obitelji izumitelja s dugom tradicijom; djed i pradjed s majčine strane izumili su "mnoga pomagala za uporabu u domaćinstvima, poljoprivredi i drugdje". Sjedeći pored majke, Tesla se prisjetio da ga je znala uhvatiti kako do kasno u noć bdije uz očeve knjige i svjetlost svijeće koju je sam napravio. Dobio je batina, ali ga nije odala ocu. Sjetio se i prigode kad je otkrila da je izgubio sav novac na kartama -a ipak započinjao novu partiju - i kada mu je dala smotak novčanica govoreći, "Hajde, zabavi se. Bit će bolje da što prije izgubiš sve što imaš,

80

Znam da će te to proći." Bila je u pravu. Izazvala je u njemu takav osjećaj krivnje da otada više nikad nije kockao.Prisjetio se njihovih šetnji planinom dok se približavala oluja. Oblaci su se nisko spustili, premda još nije kišilo. Iznenada je sijevnula munja i uslijedio pljusak. Govorio joj je o povezanosti ovih dvaju fenomena, sijevanje je uzrokovalo kišu. Razmatrali su neizmjerno veliku mogućnost kontrole vremenskih prilika, te kako bi za čovjekove potrebe, korištenje sunca bio najefikasniji način te kontrole.Sada je, sjedeći uz uzglavlje jedine žene koja ga je ikad inspirirala, mogao samo bespomoćno gledati kako joj svaki hroptavi udah uzrokuje sve veću bol. Batine su bile oproštene, jer je vidio da će ga zauvijek napustiti.Pošto je vjerovao da mu je majka genijalna žena, s velikom snagom intuicije, bio je uvjeren da neće umrijeti bez da ga upozori, pa je iscrpljen od bdijenja, na nagovor sestara otišao spavati u hotel. Poslije je pričao o toj noći:

"Cijelu je noć svaka stanica moga mozga bila napeta od iščekivanja, ali ništa se nije dogodilo sve do jutra, kad sam utonuo u san, ili možda bunilo, i vidio oblak na kojem su sjedile anđeoske spodobe. Jedna od njih gledala me s ljubavlju, i postepeno poprimila obličje moje majke. Prikaza je lagano plovila sobom pa nestala, a mene je premda iz sna neopisivo nježna pjesma mnogih glasova. U tom trenutku sam bio toliko siguran da je majka umrla, da to riječima ne mogu opisati."

Kad se probudio, zabrinula ga je čudna vizija, a onda se prisjetio da je nekoć vidio sliku koja alegorijski predstavlja jedno godišnje doba u vidu oblaka s grupom anđela. Istu sliku je vidio u snu, samo sa svojom majkom u središtu. Muzika je potjecala od zbora iz obližnje crkve gdje se održavala rana misa na Uskršnje jutro. Bio je zadovoljan što cijelu viziju može objasniti objektivnim uzrocima, ali kad je ustao iz kreveta dobio je poruku da je majka upravo umrla.Zacijelo je osjećao ogroman teret zbog nemoći da bilo što učini, osim da je gleda kako umire. Govoreći na njenom pogrebu, rekao je: "Bila je istinski velika žena, rijetkih sposobnosti, hrabrosti i snage, koja je iskusila mnoge oluje u životu i prošla kroz brojna iskušenja. Moram pripisati majčinom utjecaju svu intuiciju koju posjedujem."Nakon pogreba pao je u nesvijest i izgubio pamćenje. Iskušavao je svoje

81

električne anestetike na sebi, a možda ih je koristio i kao sredstvo uspavljivanja u razdobljima napetosti. Zbog eksperimenata na samom sebi, napora oko pripreme predavanja i majčine smrti, doživio je slom živaca.Dok se oporavljao, polako mu se vraćalo pamćenje, ali je postao još povučeniji. Prijatelji su govorili kako on nikad nije napuštao svoj svijet tehničkih problema, često crtajući skice po stolnjaku dok je čekao ručak, ili prekidajući razgovor da bi pričao o eksperimentima. Kasnije je u članku pod naslovom "Moji izumi", napisao:

"Kad sam prizdravio, počeo sam planirati povratak aktivnostima u Americi.... Osjećao sam da se moram koncentrirati na nešto veliko... Dar snage uma dolazi od Boga, božanskog bića, i ukoliko usredotočimo našu umnu energiju na tu istinu, postajemo usklađeni s moćnom silom. Majka me učila da istinu tražim u Bibliji; stoga sam posvetio sljedećih nekoliko mjeseci proučavanju toga. Kad bismo mogli stvoriti električne efekte željene kvalitete, promijenili bismo cijeli ovaj planet, i uvjete života na njemu... Njihova iskoristivost ovisi o našoj sposobnosti da stvorimo električne sile istog ranga kao one u prirodi.To je izgledalo kao beznadan pothvat, ali ja sam odlučio

pokušati... nakon kratke posjete prijateljima u Watfordu, u Engleskoj; započeo je projekt koji je meni postajao sve zanimljiviji, jer su sredstva iste vrste trebala za uspješan prijenos energije bez vodiča. U tom razdoblju nastavio sam pažljivo proučavati Bibliju, i pronašao ključ u Otkrivenju."

Kao pokoru zbog tog što nije bio uz majku u času smrti, Tesla si je odredio zadatak da pročita cijelu Bibliju, za što mu je trebalo dva mjeseca neprekidnog čitanja. Nikad, ustvari, nije razjasnio ljudima što je pronašao u Knjizi Otkrivenja, ali je, od tada, postao fasciniran djelovanjem prirodnih sila - to je ono što će ga zacijelo dovesti do kroćenja sile Niagarinih slapova i još do brojnih drugih stvari.Vratio se u Ameriku baš u pravo vrijeme da pomogne Westingouseu oko priprema za Svjetski sajam. Tvornice u Pittsburghu uspjele su napraviti žarulju koja nema dodirnih točaka s patentom General Electrica. Sve je došlo na svoje mjesto, Westinghouseovo kockanje je uspjelo.Na otvorenju Sajma, 1. svibnja 1893., bilo je 96.620 Westinghouseovih

82

žarulja sa žarnom niti, napajanih Teslinim generatorima, koje su osvjetljavale teren. Tesla je demonstrirao i izložio metalno jaje na baršunastom postolju. Kad je uključio struju, jaje se uspravilo i nastavilo rotirati velikom brzinom, pokretano magijom izmjenične struje. Mnoštvo se guralo da bi ga vidjeli u cilindru, fraku i visokim gumenim čizmama, promatrali ga dok je puštao milijune volti kroz vlastito tijelo i palio svjetiljke iskrama iz vrha prsta. Edisonove laži o neotklonjivoj opasnosti od izmjenične struje, konačno su raskrinkane pred masama koje su se slijevale na Sajam. "Rat struja" privodio se kraju.

08. Zauzdati slapove Niagare

Posto je prijenos električne energijenajekonomičniji poznati proces,on nužno mora dobiti važnu ulogu u budućnosti,bez obzira na koji se način primarna energija dobivaod sunca. Od svih načina, iskorištavanje energije slapa izgledanajjednostavnije, te stvara najmanje gubitaka... (on)uopće ne podrazumijeva potrošnju ikakvih materijala.Nikola Tesla

Rijeka Niagara teče duž djela sjeverne granice SAD-a i Kanade. Ta rijeka povezuje jezera Erie i Ontario, i čini prirodnu granicu država New York i Ontario. Počinje s jezerom Erie pored grada Buffala, i teče tek nešto više od 33 milje (53 kilometra) do utoka u Ontario. Nadmorska visina jezera Ontario je 326 stopa (100 metara) niža od jezera Erie. Ontario je smješten podno velike vapnenačke litice preko koje se obrušava Niagara. Rijeka pada spektakularnih 180 stopa (55 metara) na mjestu nazvanom Niagarini slapovi, gdje snaga vode koja pada tvori neprekidnu izmaglicu duga dok sunce prosijava kroz raspršene čestice vodeSlapovi stvaraju nevjerojatan prizor. Nakon što Niagara obiđe otok Goat surva se preko stijene pokazujući snagu od kojeg vam zastaje dah, svaki sat proteče gotovo 272,000.000 kubičnih metara moćne vode slapa. Oni su poznata turistička atrakcija, kako Kanade tako i SAD-a, i bogat izvor energije. Rijeka je bila izvor energije skoro dvjesto godina, od vremena kad je Dan Joncaire napravio prvu pilanu s kolom koje je okretao tok Niagare.Tesli je bila znana snaga toka vode. Kao mladić dobro je plivao, ponekad se upuštao u podvige izvan svojih mogućnosti. Kad mu je bilo šesnaest godina gotovo se utopio dok je sam plivao u jednoj od karlovačkih rijeka, uzvodno od visoke brane pored mlina. Nije primijetio visok vodostaj rijeke, i da umjesto normalnih 2 -3 inča (5-7 cm) iznad brane prelazi 12 inča (30 cm) brze zapjenjene vode. Dok je pokušavao isplivati van kroz sredinu akumulacijskog jezera, struja ga je zahvatila i

84

povukla prema brani. Da ga je odvukla preko ruba brane u dubinu od 50 stopa (15 metara) vjerojatno bi poginuo.Pokušao je plivati protiv struje, ali odvuklo ga je na zid brane, gdje je vratio prisebnost, i čvrsto se za njega uhvatio. U tom je položaju bio zakucan kao leptir u staklenoj vitrini. Snaga vode ga je gnječila, no, da se pustio, opasni pritisak povukao bi ga preko i smrskao o stijene u podnožju. Držao se grčevito, očajnički pokušavajući naći izlaz. Nije vrijedilo zvati u pomoć, nitko ga ne bi čuo. Nije mogao plivati protiv struje čija mu je snaga izbijala zrak iz pluća. Otpustiti se, usred ove brze vodurine, značilo bi kraj.Poslije je Tesla pričao kako ga je ozbiljnost tadašnje situacije navela da jasno razmišlja. Pošto ga je voda pritiskala na zid, bilo je logično da pritisku treba izložiti manju površinu tijela. Kako to može izvesti? Odgovor je bio jednostavan ali mudar; okreni se postrance prema bujici. Tako je smanjio pritisak za trećinu, pa se lagano u tom položaju povlačio prema rubu, i iscrpljen, stigao na obalu. Tu je naučio nešto što nikad neće zaboraviti - koliko jaka može biti voda u pokretu.Moć vode ga je nakon toga uvijek opčinjala, pa je, vidjevši jednom sliku ogromnih Niagarinih slapova, prepoznao u njima beskrajnu snagu. Sjećanja na školske dane opisao je u magazinu Electrical Experimenter 1919:

"Među svim školskim aktivnostima posebno mi je pažnju privukao rad na vodenim turbinama. Konstruirao sam ih mnogo, i silno uživao isprobavajući njihov rad... Gutao sam opis, za mene fascinantnih Niagarinih slapova, i zamišljao si veliko kolo što se tamo okreće. Rekao sam stricu da ću otići u Ameriku i oživjeti tu ideju... Trideset godina kasnije moji snovi o Niagari postali su stvarnost."

Građani Niagare bili su svjesni da im grad leži pored ogromnog izvora besplatne energije, samo nisu znali na koji način da je upotrijebe. Godine 1886. osnovali su sedamnaesteročlanu komisiju pod predsjedanjem Lorda Kelvina, jednog od najpoznatijih znanstvenika toga doba, svjetski najpoznatijeg autoriteta na području elektriciteta. Kao profesor na sveučilištu Glasgow u Škotskoj, Lord Kelvin je stekao ugled zahvaljujući otkrićima na polju elektriciteta i magnetizma. Posao komisije bio je ispitivanje i izvještavanje o mogućnosti korištenja velikog

85

vodopada na Niagari u proizvodnji struje. Komisija je ponudila 20.000 dolara za izradu praktičnog plana kojeg će realizirati kompanija pod privremenim nazivom Cataract Construction Company, posebno osnovana za tu svrhu. Do 1891., komisija je zaprimila sedamnaest planova za korištenje Niagare u svrhu proizvodnje električne energije, ali sve ih je odbila.Westinghouse je bio suviše mudar poslovni čovjek a da bi požurio poslati planove samo zbog raspisane nagrade. Znao je da General Electric nije dostavio plan za Slapove jer nije mogao koristiti Tesline patente; i da se samo jedna tvornica, ona na Niagari, obvezala da će otkupljivati struju. The Pittsburgh Reduction Company željela je koristiti struju za redukciju aluminija u električnim pećima. Ako bi sustav stvarno bio vrijedan gradnje, mogli bi prenijeti elektricitet do industrijskog grada Buffala, 22 milje (35 km) udaljenog od Slapova. Kako je Ohmov zakon priječio prijenos istosmjerne struje na tolike daljine, Westinghouse je - svjestan da bi svoje financije i resurse opteretio do krajnosti kad bi pokušao djelovati samostalno, - odlučio sklopiti posao sa General Electricom i dati im licencu za Tesline patente. Na to su ga nagovarali i članovi odbora koje je morao poslušati ako je želio da njegova kompanija preživi. To je omogućilo dvjema kompanijama da podnesu zajedničku prijavu na natječaj za gradnju elektrane na Slapovima. Postojala su dva glavna uvjeta ponuđaču; tri generatora od 5000 konjskih snaga na vodeni pogon, postavljanje vodenih cijevi i izgradnja zgrade elektrane; te izgradnja prijenosnih vodova do distribucijskog sustava u gradu Buffalu.Pod tim uvjetima, Westinghouse bi mogao ostvariti zaradu od tantijema, Teslinih tantijema, koje će General Electric platiti kompaniji Westinghouse Electric. Ovaj genijalni poslovni potez vezao je ruke drugim proizvođačima struje u SAD-u idućih 100 godina, a pravnici Westinghouse Electrica zaštitili su Tesline patente u toj mjeri da ih nitko drugi nije mogao ni primirisati bez plaćanja. To je učinilo Teslino ime sinonimom za sudski postupak zaštite autorskih prava, premda on, prodavši svoje strahovito isplative tantijeme Westinghouseu, nije od patenata imao nikakve koristi. Ishod igre koju je Westinghouse odigrao pomoću svoga jedinog uloga, Teslinih patenata, definitivno je bio presudan u tome što su Westinghouse Electric i General Electric postale dvije najveće svjetske kompanije.Edisonova kompanija ga je nakratko pretekla prihvaćajući Teslinu tehnologiju izmjenične struje, međutim, njegov potez osigurao je budućnost Kompanije Westinghouse i uspjeh sustava izmjenične struje.

86

"Rat struja" konačno je završio i obje kompanije izašle su kao pobjednici.Jedini gubitnici bili su Tesla i Edison - dva izumitelja koji nisu mogli živjeti zajedno, i nositi se zakonitostima poslovnog svijeta. Edison se, shvativši što se dogodilo, prebacio na posao s rudnicima, a Tesla još neko vrijeme nije shvaćao koliko ga bezočno iskorištava poslovni svijet. General Electric i danas sve više jača. The London Sunday Times izvještava o njihovom neprekidnom usponu, u studenome 1997., u članku pod naslovom:

GENERAL ELECTRIC NADIRE U EUROPU NA SVIMFRONTOVIMA

"U svojstvu upravitelja poduzeća za rasvjetu General Electrica, Mike Zafirovski slijedi stope Thomasa Edisona, izumitelja električne rasvjete, i osnivača, po mjerilima tržišta, najveće kompanije u svijetu. Osim toga, Zafirovskom pripada vodeća uloga u novoj revoluciji. Već 105 godina, od kad je Edison osnovao GE, u toj kompaniji vidimo američkog Levijatana s rastućim brojem prekomorskih aktivnosti. Danas je njegova slika još impresivnija. GE... stvara kadrovsku elitu korporacije koja će dominirati svjetskim poslovanjem 21. stoljeća."

U svakom slučaju, izgleda da su poslovni ljudi bolje vodili posao upravljanja kompanijama od izumitelja, pa kompanije koje su osnovali Westinghouse i Edison još i danas imaju svoje izvorne nazive, aktivnost i status.Na svoj tipično kockarski način, Westinghouse je građanima Niagare obećao stopostotni uspjeh opskrbnog sustava. Na sreću, njegova suradnja s kompanijom General Electric pokazala se dobrom. Za izradu nacrta i gradnju elektrane odabrao je škotskog inženjera Georga Farbesa. Opreznog Earbesa fascinirala je tipična "američka odrješitost" kapitalista i tvorničara. Nadahnuti Westinghouseovom propagandom, ulagali su ogromne svote u gradnju tvornica koje će koristiti hidroenergiju buduće elektrane, mnogo prije nego je elektrana bila dovršena. Forbes je projektirao elektranu koja je koristila tri Teslina generatora jačine 5000 konjskih snaga. Bio je, za to doba, prilično pažljiv prema okolišu, te je svojim projektom pokušao "ne povrijediti prirodne ljepote mjesta." Sagradio je kanal kojim voda ide iz uzvodnog dijela slapa prema elektrani, gdje se propušta na turbinu kroz 7,5 stopa (2,2 m) široku cijev. Nakon pokretanja velikih generatora, voda putuje tunelom ispod grada

87

Niagare, te izlazi u rijeku ispod slapova.Grad ima modernu kanalizacijsku mrežu, električne pumpe za dovod čiste vode, električnu javnu rasvjetu, te lijepo popločane ulice. Sagrađen kao uzorno čisto industrijsko mjesto, završen je u isto vrijeme kad i elektrana. Regija je počela sigurno napredovati nakon što je, 20. travnja 1895., elektrana na Niagari prvi put iz snage vode proizvela hidroenergiju.Novine su nazvale projekt "najvećim inženjerskim radovima na svijetu". Okončanje "rata struja", Teslin sustav izmjenične struje dočekao je ovjenčan slavom. Konačna pobjeda uslijedila je naredne godine, kad je General Electric, kompanija koju je osnovao Edison, dovršila električni vod do Buffala i platila Westinghousu za povlasticu korištenja patenata koje je Edison odbacio kad mu ih je deset godina ranije, Tesla pokušao dati. Šala o 50.000 dolara na Teslin račun, koštala je Edisona kako kompanije tako i ugleda. Konačno je Tesla bio onaj koji se zadnji smije.Novinari su se jatili oko Tesle, hvalili ga i pisali da je "Nikola Tesla naš najbolji elektrotehničar - bolji čak i od Edisona" Nešto grublji novinski izvještaj o Edisonu sažet je u sljedećem komentaru: "Edison je bio odvažan i odrješit inovator. Sada je postao oprezna i konzervativna osoba koja brani status quo"Ustvari, Edison se ponašao prema Tesli isto onako kako su se plinske kompanije odnosile prema njemu, a vjerojatno i s istim razlogom: iz straha da će sav trud, oprema i kapitalna ulaganja u istosmjernu struju biti upropašteni ukoliko prijeđe na izmjeničnu struju. Nažalost, bit velikih naučnih radova njihova je prolaznost, njih uvijek zamjenjuju neka nova otkrića. Edison je bio veliki junak, no sada ga je zamijenio novi idol, Nikola Tesla.Na takvu se idolatriju možete navići. Tesla se upravo počeo privikavati na slavu, i to ga je moglo pretvoriti u ogorčenog, neomiljenog hvalisavca. Osjetljivi dečkić koji je čučao u njemu nije očekivao hvalospjeve, uspješni inženjer kojem su pohvale upućene prvi put, nije ih se mogao naslušati. Da ga je bilo manje briga za mišljenje drugih ljudi, možda je mogao postići javno priznanje za kojim je žudio. Umjesto toga, premda ga inženjeri i znanstvenici ne zaboravljaju, mase ljudi koje su od njegova genija imale, i još uvijek imaju koristi, ne znaju ni njegovo ime. Njegovi poslovni propusti i neuspjele osobne veze žalostan su uzrok sveopćeg zaborava.Slučaj je htio da njegova slava dođe u najgore vrijeme za nekoga tko je, poput njega, bio gladan prihvaćanja od strane "modernog svijeta." Na

88

njegovu nesreću, prvi mu je uspjeh došao u vrijeme kad su novine bile zaokupljene tiskanjem senzacionalističkih izdanja da bi privukle čitaoce. Kao rezultat toga, Teslin ugled u kasnijem životu uvelike je ugrozila njegova navodna povezanost sa skandaloznim urotama, i činjenica da je bio nesposoban odbiti davanje bilo kakve grandiozne izjave, ukoliko bi ga ona dovodila na naslovnice. Ali to spada u kasniji dio priče o njemu. Trenutno, uživajmo u plodovima pobjede u "ratu struja", premda su Teslini kasniji propusti iznikli iz njihova sjemena.Tvorci projekta koji je kasnije dobio naziv The Niagara Fališ Poiuer and Conduit Company, odlučili su proslaviti uvođenje hidroelektrične energije u grad Buffalo održavanjem banketa u Ellicot klubu, najotmjenijem mjestu u gradu. Pozvali su istaknute goste iz cijeloga svijeta da proslave trijumf američkog kapitalizma. Nakon banketa, glavna zdravica je podignuta u čast Elektriciteta, a Nikola Tesla pozvan je da održi govor.Na nesreću, krivo je procijenio situaciju. Zamislio je da drži predavanje obrazovanoj publici i započeo opisivati viziju budućnosti, ističući razvoj bogatstva u gradovima, uspjeh naroda, napredak cijeloga ljudskog roda, i sve to zahvaljujući električnoj energiji.Večera je bila raskošna i vino je teklo u potocima te večeri 12. siječnja 1897. Već je bilo kasno, kad je Tesla ustao da održi govor u svečanoj dvorani u Buffalu. Govorio je o čovjekovoj potrebi za energijom i o tome kako su tu potrebu zadovoljavali energijom pare dok je nije zamijenio elektromotor. Govorio je o važnosti elektromotora za budućnost industrije, i potrebi stvaranja struje na jeftin i učinkovit način. Opisao im je svoje zamisli nacrta turbine, i brzom rastu broja novih načina primjena struje, kao što su X-zrake, varenje, električna željeznica, telefon, i rasvjeta. Hvalio je znanstvenike koji su omogućili taj napredak: "Rad tih darovitih ljudi nije ovog trenutka ni približno završen", dodao je "Slijedi još mnogo toga."A slijedilo je još i mnogo njegova izlaganja. Opisivao je Niagaru kao spomenik prosvjetljenja i mira koji je svjedok čovjekova ovladavanja prirodom: "Bez obzira što pokušali, bez obzira na koje područje usmjerili svoja nastojanja, ovisimo o energiji. Ako svakom pojedincu koji to zaslužuje želimo pružiti sve što je potrebno za neopterećen život jednog inteligentnog bića, trebamo proizvesti više strojeva, više energije."Njegova publika vrtjela je nestrpljivo čaše, pitajući se kad će posluživati porto. Tesla je uporno nastavljao objašnjavati nove načine proizvodnje struje, metode iskorištavanja prirodnih zemaljskih izvora za dobrobit

89

ljudskog roda. Rekao je kako je vrlo blizu rješenju problema proizvodnje besplatne energije dobivene korištenjem električnog naboja samog planeta.I onda produžio pričom o potrebi prijenosa struje svuda po svijetu. Kako se predavanje otegnulo, oni nemirniji među zarobljenom publikom možda su propustili ovu usputnu napomenu: "Izmislio sam način koji će nam omogućiti korištenje prijenosa snage pokretnim silama elektriciteta mnogo većom od onih što ih koriste obični aparati. Ustvari, napredak na tom području dao mi je novu nadu u ispunjenje jednog od mojih najdražih snova; naime, radi se o prijenosu snage od postaje do postaje bez upotrebe vodiča."Bankar J. P. Morgan bio je u publici, te se vjerojatno zapitao kako Tesla namjerava zaraditi na tom besplatnom prijenosu energije svijetu, ali nije mogao postaviti pitanje, jer je ovaj još pričao. Tesla je upravo taknuo u zabrinjavajući scenarij o kojem Morgan nije htio ni razmišljati. Jedini način da se korisniku isporuči električna energija bio je, u to vrijeme, prijenos vodičem od električne centrale do potrošača. Bilo je jasno kome proizvođač mora poslati račun za potrošenu energiju jer je korisnik imao snopove bakrenih žica koji mu vode ravno u kuću. Ako ne plati, bit će iskopčan. Međutim, Tesla sad priča o tome da struju treba poslati u zrak, kako bi je svatko mogao koristiti. Tako bi se bez sumnje uštedio novac potreban za postavljanje vodiča, ali, ideja je zazvonila na uzbunu u Morganovoj poslovnoj glavi. Govori li Tesla stvarno o tome kako svatko i na svakom mjestu može jednostavnim postavljanjem antene napajati svoju kuću, ili čak tvornicu, strujom koju su antene skupile iz zraka? Kako će kompanije koje prodaju energiju zarađivati svoj novac? Osim toga, kako će, u slučaju da ne plaćaju, potrošače biti moguće isključiti, a da pritom ne uskratiš energiju ostalim korisnicima? Morgan je, iznenada uvidjevši da Tesla još govori, prestao razmišljati o svemu ovome i nastavio slušati govornika.Tesla se bližio svome četrdesetpetminutnom maratonu i namjeravao završiti zahvalom gradu što je bio domaćin ovoj predivnoj prigodi za njegovu promociju. "Zadovoljstvo je gledati ovu prijateljsku naklonost i podršku građana Buffala poslovnom pothvatu kanadske vlade. Nadajmo se da će i ostali gradovi slijediti primjer Buffala. Ovom sretnom gradu treba čestitati. S neviđenim resursima, poslovnim objektima i pogodnostima kakve malo koji grad u svijetu ima, te s entuzijazmom i naprednim duhom njegovih građana, on će zacijelo postati jedan od najvećih industrijskih gradova svijeta."

90

Vratio se na mjesto praćen burnim aplauzom. Izrekao je svoju viziju budućnosti, viziju koja se pokazala iznenađujuće točnom u nekim područjima a ludo optimistična u drugima, no zasijao i sjeme sumnje u glavi JP Morana koji je kontrolirao General Electric. Edisonova stara kompanija bila je nedugo prije ovog događaja prisiljena na otkup prava na Tesline patente, kako bi mogla i dalje prodavati struju. Pokušava li sada Tesla smisliti sustav koji će stvarati besplatnu energiju i izbaciti General Electric iz igre?

09. Rezonancija i radio

Problem stvaranja svjetla bio je sličan problemuodržavanja zvuka visokog tona pomoću zvona.Treba reći da je to jedva čujan zvuk; ni ove riječiga ne bi mogle izraziti, toliko je izvanrednaosjetljivost oka. Možemo udarati jakou dugim intervalima, potrošiti mnogo energije, a da opetne postignemo ono što želimo; ili možemo održavati zvukučestalim nježnim kuckanjem i postići cilj trošenjem mnogo manje energijeNikola Tesla

Pola milijuna dolara svakom znači mnogo novca, a Nikoli Tesli je, kad mu je Westinghouse otkupio patente za tu sumu 1888. godine, to bila cijena slobode. Morao je podijeliti dio te svote s partnerima, ali makar polovica preostala je da s njom radi što hoće. Potpuno nepokolebljiv u svojoj odluci da se bavi naukom i izumima, radovao se što može nastaviti eksperimentiranje. Međutim, prije nego je počeo uživati u svome novostečenom bogatstvu, trebao je ispuniti uvjete koji su bili dio dogovora, te provesti određeno vrijeme u Westinghouseovoj tvornici "pomažući" u razvitku proizvodnje njihovih strojeva.Godinu dana poslije, i on i Westinghouseovi inženjeri bili su sretni što su postigli dovoljan napredak, i to mu je omogućilo da napusti Pittsburgh i ode u New York, te nastavi eksperimente. Diskusije i prepirke s Westinghouseovim inženjerima navele su ga na razmišljanje o brzini promjene smjera izmjenične struje. Sinula mu je nova zamisao s kojom se želio poigrati. Zašto je učestalost promjene smjera bila toliko bitna? Brzina kojom struja mijenja smjer zove se frekvencija. Do tada je u radu koristio frekvencije čije vrijednosti nisu bile više od šesnaest ciklusa ili promjena smjera u sekundi, i sve od rasprave sa Stanleyem oko izbora frekvencije izmjenične struje prijeko potrebne za pokretanje svojih motora, Tesla se pitao zbog čega je taj izbor bitan?Znao je da motori bolje rade na niskim, a transformatori više vole visoke frekvencije. Sad je odlučio ispitati uzroke toj razlici.

92

U ljeto 1889. godine, Tesla se vratio u New York, jedva čekajući da dođe u svoj laboratorij i počne istraživanja. Sada si je mogao priuštiti kupnju materijala i bavljenje onim što ga zanima, pošto je konačno bio sam svoj gazda.Rezonancija i frekvencija igrale su se u njegovom umu, i u sjećanje mu se vraćala scena grude koja se kotrlja padinom, postajući sve većom i većom. Tog trenutka bio je svjedok maloj snazi koja je imala velikeposljedice. Nije bilo lako razumjeti uzrok te pojave. Pokušao je analizirati problem pomoću domino efekta. Zamislivši dugački niz domina postavljenih uspravno, u kojem je jedan domino blizu drugog, gurnuo je onog krajnjeg i gledao kako drugi redom padaju. Kako može jedan lagani dodir potaknuti takvu energiju? Tesla je iznenada shvatio da je prvi domino koristio gravitacijsku silu da pogura sve ostale. Uvidio je kako upotrebom te sile domino može postići mnogo veći učinak nego što bi sam po sebi to mogao.Što bi se dogodilo da ima niz domina, u kojem je svaki sljedeći malo veći od prethodnog? Kad bi niz bio dovoljno dugačak, guranje prvog sićušnog domina bio bi uzrok što zadnji ogromni domino dobiva toliko snage da smrska Empire State Building! Svaka karika u lancu povećala bi porast raspoložive energije, tako da bi pomoću dovoljno dugačka lanca i laganog trzaja mogao srušiti golemi kameni blok.Počeo je promatranjem mehaničke vibracije. Sagradio je vibrirajuću platformu da provjeri kako različite stvari reagiraju na različite brzine vibracije. Taj podij, što ćemo vidjeti u par odlomaka dalje, imao je u isto vrijeme i čudne i dramatične učinke na čovjeka - učinke koji su potencijalno bili vrlo nezgodni!Sve ovo događalo se u vrijeme kad je Tesla, koji je postao najpomodniji organizator zabava u New Yorku, priređivao rado posjećene večere. Jedne je noći pisac Samuel Clemens, bolje znan pod pseudonimom Mark Twain, stigao s grupom novinara. Dok je bio dijete, Tesla se zarazio malarijom, i ležeći u bolesničkom krevetu, čitao Avanture Toma Sawyerai nastavak te knjige Avanture Huckleberry Finna. Tomovi i Huckovi podvizi toliko su ga oduševili da je bio uvjeren kako su mu te knjige podigle moral i pomogle ozdravljenju. I onda, dvadeset pet godina poslije, bio je presretan što može upoznati Clemensa, i reći kako su mu njegove knjige spasile život. Clemens je nakon toga postao redovnim posjetiteljem Teslina laboratorija na jugu Pete avenije, broj 35, koji je bio blizu njegove kuće. Tesla je, kako izgleda, trebao očinsku figuru da javno hvali njegov rad; Clemens je dobio priliku da se istakne družeći se s Teslom.

93

Za vrijeme jednog od tih posjeta, Clemens je slučajno demonstrirao neugodne posljedice mehaničke vibracije. Nekako u to vrijeme Tesla je dovršio vibrirajući podij kako bi vidio koliko se fizičke konstante mijenjaju promjenom brzine vibracije. Podij je bio postavljen na elastične jastuke, a pokretao ga je komprimirani zrak, tako da je vibrirao velikom preciznošću u širokom rasponu brzina. Tesla je tvrdio da je njegov rad toliko pouzdan da ga možemo usporediti s funkcioniranjem preciznog klatna sata. Jednog dana, dok je izvodio eksperiment, stao je na podij koji je bio u pokretu i primijetio "čudan ali ugodan osjećaj" izazvan trešnjom tijela. Potom je pozvao svog asistenta da iskuša platformu i ustanovio kako i on smatra taj osjećaj ugodnim. Onda je Tesla, koji je proveo dulje vrijeme na platformi od svog asistenta, uočio da su vibracije opustile njegova crijeva u tolikoj mjeri da je uspio stići do zahoda tek sekundu prije katastrofe. Dok je sjedio na školjci, sinulo mu je da je izumio mehanički laksativ.I Tesla i njegov asistent, kojima je prešlo u naviku da na brzinu pojedu ručak kako bi se mogli vratiti poslu, počeli su redovito koristiti platformu. Ona je bila dobra i za olakšavanje probavnih smetnji. Tesla o tome kaže: "Patili smo od bolova u trbuhu i različitih želučanih smetnji, mučnine, zatvora, nadutosti i drugih problema, svih prirodnih posljedica takvog neurednog života. No, nakon samo tjedan dana primjene (vibrirajućeg podija) svi ovi oblici nelagode nestali su kao rukom odneseni."Kako je Samuel Clemens patio od konstipacije, Tesla je rekao da mu može poboljšati zdravstveno stanje korištenjem "mehaničke terapije" Kad je Clemens na to pristao, vibracije su mu se učinile tako ugodnima da je prekoračio razumno vrijeme. Tesla mu je pokušao objasniti da je dosta drmanja, ali Clemensu se sviđalo da ostane još malo. Posljedica toga, bila je da su morali nekoga poslati Clemensovoj kući po čiste gaće i par hlača. Njegov zatvor je, naime, bio izliječen!Izuzetno oduševljen tom spravom, Clemens je razmatrao njene moguće namjene s Teslom koji se složio da ona može biti vrlo korisna u medicini. Također je vjerovao kako se od nje može napraviti kozmetičko pomagalo:

"Najveću će korist od ove moje sprave imati žene, koje će njome moći smanjiti težinu bez uobičajenih Tantalovih muka gladovanja, odricanja, žrtvovanja vremena i novca te mučenja koja moraju podnositi.Vidljivo će popraviti svoj izgled, oči će im postati bistrije, a ten

čišći. Možemo sa sigurnošću tvrditi da će postići dugotrajnom

94

primjenom takvu žensku ljepotu kakvu još do sada nismo vidjeli."

Možda su ovi njegovi čudni pogledi na bit ženske ljepote bili uzrokom što Teslu nisu smatrali "muškarcem koji se sviđa ženama". Mnogi muškarci bi malo promislili prije nego ženama kažu da će biti ljepše ukoliko budu obilno koristile taksativnu napravu! Tesla, naprotiv, nije imao takve kočnice, pa je objavio raspravu o direktnoj povezanosti ženske ljepote i urednog rada crijeva. Premda podosta zgodan i zasigurno pedantan, nikad se nije oženio, niti imao romantičnu vezu. Ustvari, izgleda kako je njegovo istraživanje bilo jedino što ga je zanimalo.Početni test s malom vibrirajućom napravom gotovo je uzrokovao velik udes kad je tu napravu pričvrstio trakama za jedan od željeznih potpornih stupova radione te pustio niz različitih vibracijskih frekvencija kroz njega. Laboratorij je bio na zadnjem katu četverokatnice, a Tesla je, pojačavajući povećati učestalost vibracija, pogodio brzinu, što je uzrokovalo da se zgrada prilagodi frekvenciji te počne ljuljati. Cijeli se laboratorij ljuljao poput vinske čaše koja će prsnuti čim pjevač otpjeva pravi ton, pa je morao brzo isključiti motor prije nego se zgrada raspadne u komade. Otkrio je da svi predmeti imaju prirodnu vibracijsku frekvenciju, nazvanu rezonantnom frekvencijom; te ako ih treseš na određenoj frekvenciji, bilo koji od njih divlje će titrati i na koncu se raspasti. Baš poput one grude koju više ništa nije moglo zaustaviti nakon što je veličinom prešla određenu granicu dok se kotrljala padinom, i mali su impulsi vibratora rasli dok god se zgrada nije počela tresti kao da je potres.Tesla koji je sada imao pred očima napravu za izazivanje potresa, izračunao je kolika bi frekvencija bila dovoljna da razbije Zemlju u komadiće. Izazivanje dugog niza manjih eksplozija, vremenski podešenih da odgovaraju rezonantnoj frekvenciji Zemlje, smrvilo bi planet, izjavio je. Vrijeme između eksplozija trebalo bi iznositi jedan sat i četrdeset minuta. Svaka mala eksplozija potresla bi Zemlju, a narednu bismo dodali udarnom valu upravo na vrijeme da se izazove maksimalni učinak. Na sreću, odlučio je to ne provesti, napisavši u svoju bilježnicu da uspjeh tog eksperimenta ne bi imao "poželjan ishod". Nazvao je to svoje istraživanje znanošću o telegeodinamici, i rekao da bi ono moglo biti upotrebljivo za traženje rudače pod zemljom. U tom aspektu svoga istraživanja, Tesla je preteča moderne seizmologije čija se znanja koriste za lociranje podzemnih žila rudače.Dok je razmišljao o električnim vibracijama, učinilo mu se također da će upotrebom brzopromjenjivog kontakta moći proizvesti struju koja brzo

95

mijenja smjer. I tako je, koristeći vrlo brze magnetske prekidače i alternatore, napravio struje s mnogo različitih frekvencija. Sada se mogao poigravati sa cijelim rasponom strujnih frekvencija od jednog do 20.000 ciklusa u sekundi.Korištenjem tih brzih promjena toka struje u radu s transformatorima, otkrio je da pomoću njih može proizvesti vrlo visoki napon izražen u milijunima volti. Međutim, izgleda da su mogućnosti mehaničkog prekidača bile ograničene te da ti mehanički načini dobivanja visokofrekventnih struja ne rezultiraju uvijek željenom preciznošću. Da bi otklonio ove probleme, Tesla je odlučio napraviti vibrator bez pokretnih dijelova, i na koncu spojio neku vrstu Levdenske boce, kondenzatora, preko zavojnice i otkrio da oni zajedno mogu zatitrati nekoliko milijuna puta u sekundi. Taj strujni krug, nazvan krug promjenjivog kondenzatora, baza je svih današnjih radio aparata i televizora.Strujni krug promjenjivog kondenzatora omogućava postojanje radioprijenosa. Tesla je napravio velik broj različitih zavojnica i kondenzatora i otkrio kako različiti strujni krugovi reagiraju ukoliko im promijeni unaprijed stvorenu frekvenciju. Od stotinu različitih zavojnica samo je jednoj mogao prilagoditi svoju opremu i samo je jedna reagirala. To se dogodilo a da pritom nije imao potrebe vodičima spajati strujne krugove, pa je stoga zaključio da je bežični prijenos moguć.Otkrio je i novi tip bežičnih žarulja, kad je uočio da one mogu jarko svijetliti i bez struje dovedene vodičem, pod uvjetom da izvuče većinu zraka iz staklenih cijevi i postavi ih u visokofrekventno električno polje. Koristio je te bežične žarulje da omogući pomičnu rasvjetu svog laboratorija.Tesla se nije bojao elektriciteta. Znao je da ovaj može biti ubojit -električni stolac bio je dokaz - ali znao je i da struja koja prolazi ljudskim tijelom ne uzrokuje uvijek smrt. Ovo je bilo razdoblje kad je prvi put pokušao puštati struju kroz svoje vlastito tijelo i promatrati što će se dogoditi. Znao je da su učinci mehaničkog laksativa korisni, pa je tako počeo razmatrati i druge ljekovite mogućnosti elektriciteta. Napravu koja je bila rezultat ovih eksperimenata nazvao je terapeutska elektroterapijska naprava.Neko vrijeme između 1893. i 1895., živio je sjajno - život mu je bio bajka. Imao je novca, laboratorij, i bio bezbrižan, ako izuzmemo jednu jedinu obavezu - onu koju je imao prema svojoj mašti. Bilo je to iznimno kreativno razdoblje njegovoga života. Dokazao je provedivost zamisli o radioprijenosu prije nego li je Marconi poslao ijednu notu u eter. Izumio

96

je bežičnu fluorescentnu rasvjetu i koristio je u svom laboratoriju. Za vrijeme eksperimenta s fotografskim osvjetljenjem, napravio je svjetlosnu cijev koja je emitirala X-zrake i snimao fotografije kostiju svoje šake. Tek je mnogo godina kasnije, dok je čitao izvještaj Wilhelma Conrada Roentgena o X-zrakama, shvatio što je bio napravio. Dopisivao se s Roentgenom i poslao mu detaljan opis eksperimenata koje je proveo, ali nikad nije pokušao tražiti pravo prvenstva na otkriće, jer nije ni objavio svoj pronalazak.Izumio je krug promjenljivih kondenzatora i postigao da svaki pojedinačni strujni krug od njih 200 reagira na njegove naredbe. Napravio je katodnu cijev i elektronski mikroskop prije nego je itko drugi uopće znao za postojanje elektrona. Izradio je "Teslinu zavojnicu" i s njom stvarao strahovito visoke napone.Svake bi noći večerao u restoranu Delmonico i odvodio svoje pomodarsko društvo u laboratorij da vide njegove nove izume. Pisao je učene rasprave u New Yorku, Londonu i Parizu i bio priznati genij među kolegama znanstvenicima. Radni dan mu je trajao iznimno dugo, radio je svakog dana u tjednu, sve dok ne bi, od umora, zaspao na klupi. Bio je opijen srećom i slavom. Trošio je ogromne svote na svoje eksperimente, a zarađivao nije ništa.Nakon majčinog pogreba, onesvijestio se i privremeno izgubio pamćenje. Međutim, u tom razdoblju primjenjivao je svoju napravu za terapeutsku elektroterapiju kad bi želio zaspati, a s tim je eksperimentima možda i prouzročio vlastitu amneziju. Bez obzira na uzrok, boravak kod prijatelja u Watfordu i čitanje Knjige Otkrivenja pomogli su mu da prizdravi. Nadahnut tim dijelom Biblije, vratio se u New York s još jednom novom zamisli, koju je nazvao teleautomatikom (automatskom kontrolom na daljinu). Evo kako je opisuje svom asistentu:

"Sagradit ću sustav slanja poruka bez vodiča. Možda ću, također, moći na isti način prenositi električnu silu. Moram prvo odrediti koliko se vibracija u sekundi postigne pobudom mase elektriciteta koju ima Zemlja. Moj prijenosnik mora vibrirati istom učestalošću kao i Zemlja kako bi se uskladio s njenom masom."

Pošto Tesla još nije uspio potrošiti sav novac od tantijema koji je primao od Westinghousea, sad je upotrijebio sve što mu je preostalo da napravi svoj prvi radioprijenosnik i prijemnik - sustav koji je bio toliko ispred

97

svoga vremena. Upotrijebivši niskotlačne elektronske cijevi kao senzore postigao je iste učinke kao da je koristio termioničke i vakuumske cijevi. Poslije će takve cijevi postojati u svakom radiju napravljenom početkom dvadesetoga stoljeća. Spojivši elektronsku cijev na jedan rezonantni strujni krug, poslao je struju na sličan rezonantni krug na drugom kraju laboratorija. Cijev se upalila. Iskušao je i usavršio ovu ideju u laboratoriju, a onda je i proširio tako što je umjesto cijevi, bežičnim prijenosom energije, pokrenuo mali motor.Godine 1893., održao je predavanje u National Light Association* u St. Louisu. Još svjež od uspjeha na Svjetskom sajmu, Tesla je želio svakome objasniti svoju zamisao svjetskog sustava radioprijenosa. Otvorio je predavanje s nekoliko riječi o rezonanciji: "U vezi s učincima rezonancije i problemima prijenosa energije, volio bih reći nekoliko riječi o prijenosu razumljivih signala ili, možda, čak i snage, na udaljenost bez upotrebe vodiča."Nastavio je govoriti kako je uvjeren da su takve stvari moguće, te da ih vrlo skoro namjerava demonstrirati javnosti. Objasnio je da je sama Zemlja jedan veliki vodič koji nosi električni naboj. Iskorištavanje Zemlje za prijenos energije uključivalo bi nužnost mjerenja njenog električnog kapaciteta. Međutim, to je nešto što još nije uspio napraviti, ali vjeruje kako je ona naelektrizirana pa se njen prirodni elektricitet može iskoristiti: "Ako ikad budem mogao ustanoviti u kojem vremenskom razmaku Zemljin naboj, kad se pobudi, oscilira u ovisnosti o sistemu ili ustanovljenom strujnom krugu suprotnog naboja, tada ću imati podatak od iznimne važnosti za cijeli ljudski rod."Dodao je kako će radijski sustav trebati spojiti na zemlju i predložio je gradsku vodovodnu mrežu kao moguće rješenje. Radio će također morati biti spojen s praznim prostorom koji okružuje Zemlju, putem izoliranog, visoko postavljenog vodiča. Još je rekao kako će se, u slučaju da između dvije točke koristimo visokofrekventnu struju, učinci koje ta struja postigne vidjeti u jako udaljenim područjima. To će biti moguće ako se uz to upotrebljavaju i odgovarajući rezonantni strujni krugovi te elektronska cijev. Završio je predavanje riječima: "Taj eksperiment imat će veliku naučnu vrijednost i pretpostavljam da će od njega najviše koristi imati brodovi na moru... na taj način prenosit će se tajne informacije."Na tom je javnom predavanju, koje je održao tri godine prije nego je Marconi uopće proveo prve eksperimente s bežičnim prijenosom, Tesla

* Nacionalno udruženje za rasvjetu (napomena prevoditeljice)

98

opisao pet osnovnih elemenata radijskog sklopa. To su: antena, zemna veza, zemni strujni krug s antenom za ugađanje frekvencije; odašiljački i prijemni set usklađenih rezonancija ili frekvencija; te elektronski detektor signala.Tesla je, u biti, izumio radio tri godine prije Marconija, otkrivši da može stvoriti rezonantni efekt ukoliko stvori visokofrekventnu struju i pusti je da teče kroz vodič i kondenzator. Tako osmišljena naprava bi onda djelovala na daljinu, bez potrebe za vodovima i bila bi "bežični" prijenosnik.Krug pojava koje je otkrio možemo opisati na sljedeći način: Kad se struja prvi put pusti u strujni krug kondenzatora i zavojnice, kondenzator nije pod naponom. Prazni kondenzator upije svu tu struju i postaje elektriziran. Ni malo struje ne prelazi u zavojnicu jer prazni kondenzator djeluje poput kratkog spoja i preuzima sve raspoložive elektrone kako bi se napunio. Kad je kondenzator pun, višak struje može preći u zavojnicu. Dok taj prelazak traje, struja stvara magnetsko polje cijelom duljinom zavojnice. To kombinirano elektromagnetsko polje je radioval koji se širi u svim smjerovima. Zamislite da su ti valovi poput krugova koji se šire ribnjakom u koji bacite kamenčić.Od trenutka kad se zavojnica napunila strujom, izmjenična struja koja je napajala strujni krug počinje slabiti, spremajući se da promjeni smjer i započne novi ciklus. Kako dovod struje slabi u zavojnici, tako uskladišteni naboj u kondenzatoru počinje teći prema njoj. To prazni kondenzator, puni zavojnicu i održava elektromagnetsko polje zavojnice jedno duže razdoblje. Na koncu, kad se kondenzator isprazni ponovo započinje cijeli ciklus.Brzina kojom se ovo događa ovisi o broju namota, i veličini vodiča, a i o veličini kondenzatora. Različiti parovi zavojnica i kondenzatora reagirat će na različitim frekvencijama.Tesla je otkrio kako elektromagnetsko polje postaje vrlo jako ukoliko je frekvencija ulazne struje podešena tako da započinje novi ciklus čim se kondenzator isprazni. Međutim, ako ulaznoj struji promijenimo smjer prije pražnjenja kondenzatora, struja koja još teče iz kondenzatora u zavojnicu pretekne ulaznu struju i onemogući stvaranje radio vala. Strujni krug proizvodi radioval jedino ako je ulazna struja prilagođena prirodnoj frekvenciji para - zavojnice i kondenzatora.Na kraju sustava gdje se primaju signali nalazi se zavojnica na koju djeluju emitirani elektromagnetski radiovalovi. Zamislivši krugove koji se šire na površini jezerca, možemo predočiti radiovalove koji dolaze cio

99

prijemne zavojnice i ritmično je zapljuskuju. Kako električna i magnetska polja prožimaju namotaje prijamne zavojnice tako u njima induciraju napon i uzrokuju tok struje. Jakost ove struje raste i pada u ritmu odaslanih radio valova.Kad se struja inducirana radiovalovima prikupi u zavojnici, ona počinje puniti kondenzator. Nakon što se zavojnica isprazni, kondenzator joj može početi vračati struju nazad. Ako se prirodna rezonancijska frekvencija ove zavojnice i kondenzatora poklapa s frekvencijom predajnika, onda će struje iz kondenzatora i zavojnice djelovati usklađeno i povećati svoju izlaznu jakost. Ali, ukoliko se prirodna frekvencija ne poklapa, struja iz kondenzatora preteći će struju predajnika i one će poništiti jedna drugu.Tesla je napravio puno parova sa zavojnicom i kondenzatorom različite veličine. Mijenjanjem frekvencije na svom odašiljaču, stvorio je mogućnost korištenja efekta rezonancije prilikom odabira bilo kojeg prijemnika koji prenosi struju na žarulju.Ovaj sustav radijskog prijenosa, o kojem smo govorili, ima sve osnovne sastavnice današnjih sustava emitiranja zvuka, uključujući i prijem velikog broja radioprograma. Premda je Tesla patentirao ovaj sustav, nikad od njega nije imao materijalne koristi, niti se potrudio da ga objasni javnosti. Tek šest mjeseci nakon njegove smrti, američki sud uvažio je Teslin zahtjev da mu se prizna kako je prijavio patent radija prije Marconija, ali tada su obojica bili već mrtvi. U povijesnim je knjigama i dalje pisalo kako je radio izumio Marconi.Kako je došlo do toga da Teslu ne pamtimo kao tvorca radija? Djelomično je to uzrokovano njegovom željom da postigne savršenstvo i strahom od promašaja. Nije želio demonstrirati bilo koji od svojih izuma prije nego bi bio siguran da će savršeno raditi. Bio je poput umjetnika koji neprekidno pokušava popraviti gotovo završenu sliku, nikad siguran da je ono što je stvorio spremno za javno pokazivanje. Kad je držao predavanje u St. Louisu, mogao je lako, u predavaonici, pokazati kako njegov radio funkcionira, ali umjesto toga, on je pričao o bežičnom sustavu koji pokriva cijeli svijet. Budući da nije bio spreman pokazati radio, nije pokazao ništa, izgubio se u nejasnim poopćavanjima. Htio je napraviti i ispitati prototip, i zaštititi patent, prije nego započne opširnije objašnjavati svoje zamisli.Po povratku u New York napravio je puno setova za odašiljanje i primanje signala, ove prethodne testirao u laboratoriju, pa ih odnio van u grad kako bi ih iskušao. Prepravljao je i testirao svoju opremu dok

100

konačno ne bi bio spreman. Dogovorio je unajmljivanje malog broda na rijeci Hudson za jutro 14. ožujka 1895. Zacijelo je bio izvan sebe od uzbuđenja kad se vratio u hotelsku sobu noć prije završnog testa. Te noći nije oka sklopio, ali ne zbog uzbuđenja, nego zato što ga je u sitne sate probudila policija.Izbila je vatra na nižim katovima ispod laboratorija. Prije nego je itko primijetio požar, plamen je već podosta zahvatio zgradu i potpuno je uništio. Sva Teslina oprema, materijal, alat i zapisi bili su izgubljeni. To je već samo po sebi bilo strašno, ali je stvar još pogoršalo to što Tesla, u svojoj tipično neposlovnoj maniri nije osigurao vlasništvo. Njegova kompanija izgubila je sve, baš kao što je i on utopio sav novac kojeg je dobio od Westinghousea u eksperimente s radijskim prijenosom. Bio je upropašten. Sve što mu je ostalo, bilo je nekoliko tantijema od njemačke upotrebe sustava izmjenične struje. Novac dobiven od njih mogao ga je prehraniti, ali ne i vratiti spaljene aparate. Srećom, imao je dobro pamćenje pa njegove ideje nisu otišle u nepovrat. Ako ništa, a ono je sada barem znao kako napraviti radiosustav, ali nije imao ni laboratorija, ni alata, niti novca.The New York Sun, izvješćujući o požaru, navodi kako je on značio mnogo više od privatnog peha, te ga karakterizira "nesrećom cijelog svijeta." Magazin Scientific American kaže kako se Teslin "gubitak ne može mjeriti dolarima i centima", i izražava zabrinutost zbog posljedica koje će taj gubitak imati na njegovo zdravlje, i nadu da će se pronaći način za pružanje pomoći tom čovjeku kojeg nazivaju "inženjerom -kontrolorom projekta elektrane na Niagari".U pomoć je pritekla osoba, čija je pojava u tom nesretnom trenu izgledala najmanje očekivanom: Edward Adams, bankar zaposlen u grupi banaka JP Morgan, on daje Tesli 40.000 dolara novčane pomoći za novi početak. Zbog čega je Adams to učinio? Čini se da ga je osobno zanimao Teslin rad, i smatra se kako je želio da Tesla osnuje novu kompaniju u kojoj će Adams zaposliti svog sina, i koju će financirati grupa JP Morgan. Budući da je JP Morgan kontrolirao tri četvrtine elektroindustrije SAD-a, i imao jak utjecaj na Westinghousea koji je držao preostalu četvrtinu, on je Tesli mogao biti utjecajna veza.Adams se, prisjećate se, već jednom potrudio objediniti sve važne patente vezane uz proizvodnju struje, onom prilikom kad je pokušao ugovoriti sastanak Edisona i Westinghousea. Zasigurno je vjerovao da je Tesla na putu da znanost o elektricitetu odvede u novo doba bežičnog prijenosa energije. Bilo bi svojstveno njegovoj naravi da donese Tesline

101

nove ideje u okružje General Electrica, ili makar u oblast koju kontrolira banka JP Morgan.Novčana potpora koju je dao Tesli bila je također odličan propagandni potez, napravljen upravo neposredno nakon Westinghouseovog otvaranja elektrane na Niagari. Banku je taj potez predstavio kao brižnu ustanovu, te povezao njeno ime s Teslom, kojeg su u novinskim izvještajima o požaru uvijek nazivali inženjerom koji je ukrotio Niagaru. Da je Adams uspio iskoristiti Teslinu nevolju te ga trajno vezati uz Morgan grupu, bio bi to pun pogodak. U isto vrijeme, Tesla bi morao u svom radu voditi računa o njihovim poslovnim interesima i biti usmjeren na njih. U tom slučaju nastavak bi, barem onih istraživanja koja se poklapaju s planovima General Electrica, bio adekvatno financiran.Tesla se, međutim, prisjećao samo posljednjih dana provedenih u radu za jednog industrijalca. Nije uživao radeći u Westinghouseovim pogonima u Pittsburghu. Bilo je još svježe sjećanje na polet i samopouzdanje što su ga pratili u šest godina slobode. Poput djeteta koje se igra vani do kasno uvečer, a netko ga zove da ude u kuću, nije želio da djetinjastim igrama na suncu dođe kraj. Još je ostalo dosta leptira za hvatanje, još cvijeća za branje, još otkrića koja su trebala ugledati svjetlost. Premda se spuštala noć, htio je ostati vani. I ostao je. Uzeo je novčanu pomoć, primjereno se zahvalio putem tiska, i rekao "ne" bilo kakvom daljnjem vezivanju uz grupu JP Morgan. Želio je i dalje raditi samostalno.Tesla je iskoristio 40.000 dolara za osnivanje nove kompanije u novom laboratoriju, na broju 46 u Ulici East Huston. Četiri mjeseca nakon preseljenja u nove prostorije, počeo je ponovo raditi na radijskom sustavu kojeg je izgubio u požaru. Ali, unatoč fotografskom pamćenju, trebale su mu dvije godine da ga osposobi za ponovno funkcioniranje, pa ga nije mogao patentirati do 2. rujna, 1897.Kad je patent bio sigurna činjenica, na pozornici dvorane Madison Square Gardena, napravio je demonstraciju izuma. Njenu je provedbu platio jedan od rudarskih inženjera iz Kolorada, koji je poslao dar od 10.000 dolara kako bi mu pomogao da ponovo stane na svoje noge. Pokazao je čamac kojeg je pokretao daljinskim radijskim upravljačem. Za tu predstavu konstruirao je veliki spremnik vode usred dvorane. Čamac je bio 5 stopa (1.5 m) dug, s nizovima različito obojenih svjetala na sebi. Tesla je naveo čamac da slijedi njegove komande, pokretao ga i zaustavljao, i svojom voljom palio i gasio svjetla. Dopustio je ljudima u publici da izraze želju za kretanjem čamca na određeni način, a onda ga

102

natjerao da se tako kreće.Čamac je čak uronio i upravljao je njegovim podvodnim kretanjem. U tom trenutku je, ustvari, demonstrirao rad moćnog oružja - teledirigiranog torpednog čamca - i opisao način na koji se, pomoću njegove teleautomatske metode, može stvoriti podvodni razarač: "Spreman sam objaviti izum podvodnog torpednog čamca, za kojeg sam uvjeren da će postati najjače oružje koje je mornarica ikada posjedovala."Objasnio je kako su čamci koje je španjolska ratna mornarica koristila u prošlom ratu bili beskorisni - preslabi i previše izloženi neprijateljskoj vatri. Opisao je teledirigiranu podmornicu bez posade koja će nositi šest torpeda. Pošto ne prevozi ljude, bit će puno kompaktnija, i njome će moći upravljati ljudi s običnog ratnog broda kao s podvodnim razaračem: moći će je čak i poslati među neprijateljsko brodovlje prije nego započne okršaj torpedima iz blizine. Osmislio je čak i kontrolnu napravu za automatsku korekciju balasta koja bi uskladila ravnotežu broda nakon što se s njega ispali torpedo. Procijenio je da bi svaka od ovih višekratno upotrebljivih podmornica koštala 50.000 dolara, i rekao> Njihova nemjerljiva prednost bit će u tome što su nevidljive neprijatelju, što zahvaljujući njima ne izlažemo riziku ljudski život ili parni kotao koji bi pogođen, mogao eksplodirati i sve uništiti" Zatim je dodao "Koliko će stvarno takva podmornica biti upotrebljiva u ratu, ostavljam na procjenu mornaričkim taktičarima"Vojska nije nikad preuzela njegovo oružje. Da jest, možda bi povijest radija i ratovanja izgledala potpuno drugačije. Ponovno je Tesla pokazao nedostatak poslovnog duha, zbunjujući prisutne ljude dvjema potpuno različitim zamislima. Izumivši višekanalni bežični telegraf, prvi te vrste u svijetu, vidio je način na koji može poboljšati već postojeće mornaričko oružje, ali je sve ostalo samo na demonstraciji novog tipa torpednog čamca. Većina prisutnih ljudi propustila je vidjeti velike mogućnosti radijskog sustava kojeg je upotrijebio za usmjeravanje čamca. Tesla je onda još više zbunio prisutne, pretvarajući se kako upravlja čamcem snagom vlastite volje. Tako loše vodena predstava dodatno je zbunila mornaricu i javnost. Kao rezultat toga, pojavili su se popularni novinski napisi koji su govorili o demonstraciji Tesline "kontrole pomoću uma". Oni su zasigurno naštetili njegovom ugledu znanstvenika. Mornarica nije htjela imati veze s tim razaračima "koje kontroliramo energijom uma" i zato ni oni, niti javnost, nisu shvatili da im se nudio višekanalni sustav prijenosa energije. Zbog toga su oba izuma zanemarena.Zbog tako slabog interesa Tesla je digao ruke od komercijalizacije

103

teleautomatike. Umjesto toga preusmjerio se na nešto novo - na zamisao koju je spomenuo u govoru, poslije večere u Buffalu - sustav koji prenosi električnu energiju bez vodiča Znao je da će taj sustav funkcionirati jer je to dokazao čamcem na daljinsko upravljanje. Sada će pokazati svijetu kako je imao pravo. Samo, ako to želi postići treba provesti veće eksperimente u većem laboratoriju.

10. Bog munje

Kad tmurna noć mora skrijeNi mjeseca, ni zvijezda iznad više nijeOkrenuli kompas, upalili lučiBez straha se počeli s vjetrovima tućiJer kompas ih usmjeri k' zvijezdi.Guyot de Provins (preveo Nikola Tesla)

Ne postoji mnogo fotografija Nikole Tesle. Izdavač njegove "autobiografije" uspio je pronaći tek četiri, ali ako ih promatramo u kronološkom slijedu, vidjet ćemo opis njegovog uspona i pada. "Autobiografija" kojoj je dao ime "Moji izumi", bila je sastavljena, ustvari, od niza članaka koje je Tesla pisao magazinu Electrical Experimenter. Uvijek je obećavao da će napisati "propisnu" autobiografiju kad nade slobodna vremena, ali umro je prije nego se toga prihvatio. I tako su, jedina svjedočanstva u kojima iznosi svoje misli kompilacija članaka i radne bilješke.Na najranijoj fotografiji Tesla je glatko izbrijan, kratko ošišane kose, s povelikim ušima, nervozna izraza lica, s velikom obješenom leptir-kravatom, neposredno nakon diplome u Pragu. Naredna fotografija, snimljena u vrijeme kad je radio za Edisona, nedugo nakon dolaska u SAD, prikazuje samopouzdana mladića koji kosu češlja na razdjeljak po sredini, i nosi brkove ponad polunasmiješenih usana. Gleda svijet očima čovjeka koji je siguran da je u pravu. Nosi moderno odijelo s uskim prugama i svijetlu kravatu; svijetu pokazuje sliku kultiviranog mladića koji umije prevoditi srednjovjekovnu poeziju, citirati književna djela, i prouzročiti okretanje magnetskog polja. Njegova ranjivost i potreba za pohvalom od strane zamjenskih očeva na ovoj su slici dobro prikriveni.Sljedeća fotografija potječe iz razdoblja neposredno pred otvaranje elektrane na Niagari, i prije katastrofalnog požara u njegovom laboratoriju. Samopouzdan i uspješan čovjek gleda pravo u fotoaparat, glave nagnute poput grabljivice koja čeka priliku da napadne. Do ovog trena, Tesla je već doživio priznanja i slavu, i počeo nositi ozbiljna, tamna odijela u skladu sa svojim položajem. Iako se bližio četrdesetoj, kosa i

105

brkovi bili su mu crni kao ugljen i nisu pokazivali znakove prorjeđivanja.Zadnja fotografija u nizu, snimljena prilikom Teslinog odlikovanja Edisonovom nagradom, pokazuje ogorčena čovjeka. U dobi od šezdeset godina, kosa mu je još uvijek gusta i crna, ali brk se prorijedio. Na usnama više ne lebdi zagonetni osmijeh samopouzdanja, one odaju razočaranje. Još uvijek nosi neku vrstu crnog ozbiljnog odijela kao i prije dvadeset godina. Lako ga je zamisliti kako se silovito svađa - onako kako je to običavao činiti - s jednako razdražljivim J. P. Morganom.Do 1889. je godine Tesla bio u besparici, ali postajao sve sposobniji izumitelj. Pred njim su još bila najradikalnija tehnička otkrića, sanjao je novi uspjeh i govorio ljudima kako će uskoro postati multimilijunaš. U tehničkoj izvedbi težio je savršenstvu. Zgražajući se nad inženjerima koji žure prodati svoje izume prije nego obave sve moguće testove na njima, rekao je: "Ugodnu suprotnost takvima predstavljaju oni ljudi koji strpljivo istražuju, koji će radije ostati bez priznanja za svoja otkrića nego svoje izume predstavljati svijetu u neusavršenom obliku, oni koji svjesno oblikuju svoje stavove, nakon dugog i pažljivog proučavanja, i poslije ima malo toga što trebaju ispraviti."Možda bi Tesla imao više novca, da je i sam bio spreman na "naknadno ispravljanje".Dokazao je da se bežični prijenos može izvesti, ali zanimalo ga je nešto važnije od obične telegrafije. Htio je realizirati prijenos energije bez upotrebe žica i predvidio stvaranje globalne sheme koja prenosi govor, muziku, slike i električnu energiju. Ono s čim je raspolagao bilo je vrlo daleko ispred Marconijevog rada, ali ni približno dobro Tesli, koji je težio savršenstvu.Pokretale su ga tri opsesije. Impresioniran strahovitom snagom elektriciteta munja, želio je istražiti ekstremno visoke napone koji se mjere u milijunima volti. Htio je znati što se dogodi kad stvori struje jakosti mjerene tisućama ampera; i želio nadzirati "misteriozne udaljene aktivnosti" čiji su uzrok snažne električne vibracije. Opisao je sebe kao "umornog lutalicu koji traži osvježavajuće bobice". Čeznuo je za novim otkrićima i htio biti prvi koji kroči neistraženim stazama. Ni u jednoj od svojih bilježaka ne pokazuje interes za rješavanje poslovnih pitanja, niti ga zanima tko će platiti njegove skupe testove - testove koji predstavljaju korak koji će cijelom svijetu omogućiti upotrebu besplatne električne energije. Onda kad postigne taj cilj, bit će mu osigurano mjesto u povijesti i njegova želja za priznanjem potpuno zadovoljena.Već je u mislima vidio svoje iduće pokuse. Pokušao je podići napon i

106

jakost struje na vrijednosti koje nitko prije njega nije postigao, i dok je pravio sve veću i jaču opremu, uvidio je kako laboratorij u Ulici Houston nije mjesto pogodno za taj tip aktivnosti. Stvarno je bilo tako, jednom ga je umalo uspio spaliti kad je stvorio iskru od 4,000.000 volti koja je, umjesto da prijeđe na terminal, izvela spektakularan skok na čeličnu konstrukciju zgrade. To je bilo presudno za odluku da napravi veći laboratorij u udaljenijem kraju.Ostao je u prijateljskim odnosima sa svojim prvim odvjetnikom koji se bavio poslovima oko patenata, Leonardom Curtisom. Taj se povukao iz gužve svog njujorškog ureda i otišao živjeti u Colorado Springs, gdje je postao direktorom kompanije Colorado Springs Poiver. Teslin sustav izmjenične struje spasio je rudarsku industriju tog mjesta, i kako je vrijeme prolazilo, njegova trajna korisnost za regiju učinila je Teslu narodnim herojem u očima stanovnika Colorada.Kad je Tesla rekao Curtisu kako treba laboratorij izvan grada, Curtis mu je ponudio besplatan teren i stavio na raspolaganje neograničenu količinu jeftinije struje. Zauzvrat, Tesla se obavezao da će koristiti pravničke usluge tvrtke Hall, Preston, Bobbitt and Curtis iz Little Londona u Colorado Springsu, za poslove oko bilo kojeg budućeg patenta.Curtisova ponuda bila je dobra, ali Tesla svejedno nije imao dovoljno sredstava da podigne novi laboratorij u Coloradu, i zato je morao posuditi dodatnih 40.000 dolara od prijateljski nastrojenih dobronamjernika. Među takvima bili su vlasnik restorana u kojeg je često navraćao i vlasnik njegove mjesne trgovine opremom. Sad kad je imao dovoljno novca da započne posao, povjerio je njujorški laboratorij na čuvanje svom asistentu Georgu Scherffu, i zaputio se u Colorado Springs 18. svibnja 1899.Do lipnja, Tesla je dovršio gradnju velike drvene hale koja će postati prostor za laboratorij i počeo useljavati svoju opremu. Na sreću, u tijeku boravka u Coloradu, vodio je detaljne bilješke. Inače to nije često radio, jer se oslanjao na svoje pamćenje, međutim, problemi nastali oko vođenja dvaju laboratorija uvjerili su ga da su pisane upute nužne ako hoće biti siguran da će Georg Sherff, kad se vrati u Ulicu Houston, točno znati što napraviti za nove testove. Teslin radni dnevnik voden je od 1. lipnja 1899. do 7. siječnja 1900., i daje najbolju sliku koju imamo o njegovom načinu rada, i misaonim procesima kroz koje prolazi dok razvija svoje zamisli.

107

Teslin laboratorij i toranj u Colorado Springsu

Neki pisci misle da ga je gubitak laboratorija u Petoj aveniji naučio pameti i da je zato počeo voditi bilješke, ali u to ne vjerujem, jer je prestao voditi dnevnik rada čim se vratio u New York i čim više nije morao trčati od jednog do drugog laboratorija.Bilježnice iz Colorado Springsa, koje je, srećom, u cijelosti objavio Teslin muzej u Beogradu, daju vrijedan uvid u neobični, briljantni um toga čovjeka. Sastoje se, pretežno, od niza zapisa o eksperimentima i rezultatima tih eksperimenata, no, među tehničkim informacijama možemo naći i poneku sličicu okolnog pejzaža ili divljači. Razmišlja u njima o učincima planinske klime na zdravlje i prirodu, o olujama i oblacima, ali malo govori o detaljima svakodnevnog radnog okruženja.Na primjer, sa sobom je poveo asistenta gospodina Alleya, koji pozira na puno fotografija s imenom ispod slike. Međutim, njega niti jednom

108

nije spomenuo u bilješkama. Izgleda kako Tesla nikad nije pokazivao prevelik interes za ljude.Nadalje, piše i o tri osnovna cilja koja je sebi postavio prije nego je otišao u Colorado Springs. To su bili: stvoriti prijenosnik velikih sila; usavršiti načine izdvajanja i razdvajanja prenesene energije; ustanoviti zakone širenja struja kroz Zemlju i njenu atmosferu.Prve stranice dnevnika otkrivaju nam njegove dvojbe oko načina na koji će pristupiti problemima. Sastavlja listu mogućih tehnika i njihovih primjena. Jasno se vidi da je zabrinut jer ne zna kako izvesti mjerenja i kako pronaći tipove energije. Razmišljanje o problemima mjerenja odvelo ga je na put koji je mogao biti izuzetno isplativ da je promislio kako prodati instrumente koje je pri tom napravio. Ali to ga nije zanimalo.Planine Colorada bile su idealno mjesto za proučavanje munja u prirodi. Zbog čiste atmosfere i povišenog položaja, s tog mjesta pružao se predivan pogled. Jasno su se mogli vidjeti planinski lanci udaljeni 150 milja (240 km). Zrak je bio vrlo suh u tim visokim planinama. Nije bilo vode da stvara izmaglicu što smanjuje vidljivost. Zbog suhog planinskog zraka i tišine koja je vladala krajem, mogli su čuti zvukove koji su dolazili iz jako velike udaljenosti. Tesla je zapisao da se zvuk crkvenih zvona u gradu, nekoliko milja udaljenom, čuje jednako dobro kao da mu zvone baš pred vratima laboratorija.Okolica laboratorija bila je škrta pustoš s vrlo malo biljnog i životinjskog svijeta - samo nešto prerijskih pasa živjelo je u ovim pustinjskim uvjetima - i Tesla se tužio što ne može čuti ptičji pjev niti promatrati ptice. Nebeske promjene, naprotiv, bile su predmet njegovoga neprekidnog zanimanja. Iz zabave, razvrstao je oblake koje je promatrao u različite kategorije: crvene oblake ranog jutra; bijele oblake prijepodneva; zlatne grude oblaka u predvečerje; oblake poput mase užarenog metala za koje je vjerovao da prelamaju tamno isijavanje sunca i pretvaraju ga u svjetlost.Smatrao je svjetlost u Coloradu ljepšom od bilo čega što je vidio u Italiji, i rekao o tome odvjetniku Curtisu sljedeće: "Navikli smo Italiju nazivati "sunčanom Italijom", ali u usporedbi s Coloradom ta zemlja prije izgleda kao maglovita Engleska."Iznenadilo ga je kako je sunce u Coloradu jako. Stvarno, silno se začudio što mu se oštetila oprema koju je ostavio na suncu. Vrućina je rastalila i uništila transformator i nekoliko barela koncentrirane slane otopine, a drvena se lopta, omotana kositrenom folijom doslovce zapalila.

109

Dijelovi Teslinog pojačavajućeg prijenosnika unutar zaštitnog prstena

Vjerovao je kako sunčeva svjetlost Colorada posebno dobro utječe na zdravlje, pošto ima "specifično antibakterijsko djelovanje." Bakterije su bile stalna Teslina opsesija. Neprekidno je prao ruke, nerijetko to čineći i dva-tri puta u tijeku jednog obroka. Ostavio je grozan utisak na osoblje Alta Vista hotela zbog svoje nezasitne potrebe za čistim ručnicima. Kod svakog pranja ruku uzimao bi nov, čist. (Još u ono vrijeme kad je natjeran nuždom trpio prljavštinu ploveći preko Atlantika bez prtljage, ili možda one godine provedene u kopanju kanala, zarekao se da nikad neće dvaput upotrijebiti isti ručnik.) Ta opsjednutost čistoćom podrazumijevala je i posteljno rublje, i zahtijevao je njegovo mijenjanje svakog dana prilikom isporuke osamnaest čistih ručnika.Eksperimentiranje je išlo dobro. Napravio je nekoliko vrlo osjetljivih naprava za mjerenje električnog polja i, slučajno, imao jednu od njih spremnu za mjerenja. Počela je grmljavinska oluja, pa je mogao mjeriti posljedice električnih pražnjenja dok su olujni oblaci putovali dalje. Dok se oluja ujednačenom brzinom premještala prema udaljenim planinama, Tesla je vidio na instrumentima kako snaga električnog pražnjenja raste do vrhunca, onda pada, i zatim se ponavlja cijeli ciklus. Grmljavinska oluja proizvela je nešto što današnji inženjeri zovu stojnim valom.

110

Nikola Tesla sjedi unutar kaveza s umjetnom munjom

Taj tip radiovala proizvodi ujednačene napone koje možemo mjeriti dok se odmičemo od njihovog izvora. Obrazac koji stvaraju izgleda kao niz bregova u slijedu, jer napon raste do najviše vrijednosti, zatim pada do nule, prije nego ciklus opet započne. Tesla je shvatio da taj učinak dokazuje kako su Zemlja i njezina atmosfera nabijene elektricitetom. Oluja je stvorila obrazac na podlozi konstantnog naboja Zemlje. Radovala bi ga zapažanja ruske svemirske stanice Mir iz 1997. godine, po kojima vidimo da se grmljavinske oluje razmještaju u pravilno razmaknutim linijama na tamnoj strani Zemljine kugle. Sigurno bi rekao: "To sam shvatio za vrijeme boravka u Coloradu"Bilo je to iznimno važno otkriće koje je značilo da prijenos energije nije samo moguć, nego i lako izvediv. Evo što je Tesla rekao, nakon što je izvukao zaključak iz rezultata eksperimenta:

"Kad se izvor poremećaja (oluja) počeo udaljavati, prijemni strujni krug uspješno ga je prenio na svoje zavojnice i spojeve. Koliko nam god to izgledalo nemoguće, ovaj se planet, usprkos svojoj ogromnoj površini, ponaša poput vodiča ograničenih dimenzija. Strahovita važnost ove činjenice za prijenos energije

111

mojim sustavom već mi je potpuno jasna. Ne samo da nju možemo primijeniti na slanje telegrafskih poruka na bilo koju udaljenost bez žica, već ona objašnjava i mogućnost odašiljanja najfinijih modulacija ljudskog glasa u bilo koji dio ove planete, a što je najvažnije, razjašnjava nam prijenos snage u neo-graničenim količinama na bilo koju zemaljsku udaljenost bez imalo gubitaka."

Da lakše shvatite zašto je to toliko važno, probajte zamisliti korito s vodom. Ako je korito puno, a vi lagano mičete uronjenu ruku naprijed-nazad, voda će se početi kretati. Mičite rukom amo-tamo skroz polako, a voda će se zatalasati. Nastavite li tako, počet će pljuskati preko ruba. Ova razmjerno velika gibanja vode prouzročili su sasvim mali pokreti vaše ruke. Da Zemlja nema električnog naboja, bilo koji pokušaj da izazovemo vibracije električnog polja blizu njene površine ne bi dao rezultata. Sama Zemlja upila bi puno elektriciteta prije nego bi se dogodila bilo kakva promjena. Bilo bi to isto kao da pokušavate zatalasati vodu u praznom koritu bez efekta pojačavanja pokreta vode. Rezonancija je moguća jer je korito puno vode koja uvećava snagu laganog pomaka vaše ruke. Zemlja nam omogućava manipulaciju stojnim valom pomoću malih količina energije jer njene velike mase naboja u pokretu pojačavaju male sile prijenosnika. Tesline bilješke pokazuju koliko je bio ushićen dok je pisao:

"Promatranja obavljena sinoć. Bila su takva da ih neću tako skoro zaboraviti... čudesna i izuzetno zanimljiva s naučnog gledišta. Jasno su pokazala postojanje stacionarnih valova, jer kako bi se ta zapažanja drugačije mogla i objasniti. Od ogromnog su značaja."

Nakon toga, bio je potpuno siguran da može svoje znanje o rezonanciji iskoristiti za osmišljavanje prijenosa energije bez upotrebe vodiča. Već je otkrio da Zemljom može zazvoniti kao sa zvoncem, ako udari svaka dva sata. Sada je mogao izazvati titranje njenog električnog naboja.Preračunao je da elektrorezonantna frekvencija Zemlje iznosi otprilike deset ciklusa u sekundi. (To je vrlo točan proračun, jer je vrijednost s kojom se današnji inženjeri služe 7.8 ciklusa u sekundi.)U otkrićima vezanim uz radio, otišao je mnogo dalje od ostalih pionira bežičnog prijenosa Hertza i Marconija. Oni su koristili daleko više frekvencije koje nisu mogle izazvati titranje Zemljinog elektro-

112

magnetskog polja. Tesla je za svoje radiovalove koristio vrlo velike valne dužine koje su lako obilazile cijelu Zemlju. Danas takav tip valova zovemo valovima vrlo niske frekvencije. Njih od tad koristi mornarica pri uspostavljanju radiokontakta s podmornicama, gdje god da se one nalazile. Valovi veoma niske frekvencije imaju tu prednost da se mogu hvatati na bilo kojem dijelu Zemljine površine pa čak i ispod mora.Pa ipak, to Teslino otkriće ljudi su počeli veoma kasno koristiti - tek nakon njegove smrti.Tesla je već u prvim eksperimentima uspio poslati radiovalove koji su obišli Zemlju, dok Marconijevi nerezonantni kratki valovi nisu mogli prenijeti signal na udaljenost veću od 62 milje (100 km). Teslini nacrti bili su daleko ispred Marconijevih. Da nije toliko "dugo i detaljno izučavao...i imao toliko toga naknadno za ispraviti", mogao se obogatiti, ali to nije bio njegov stil. Umjesto toga, prepravljao je i usavršavao svoj sustav, sve dok ga Marconi nije pretekao i pobrao novac.Izvana je laboratorij u Colorado Springsu izgledao kao veliki drveni sjenik visine oko 40 stopa (12 m). Imao je široka vrata na sredini sa po jednim prozorom sa svake strane i bio pojačan s masivnim drvenim potpornjima na ostala tri kraja. Iznad ulaza nalazio se toranj poput onog iznad naftne bušotine, triput viši od građevine. S vrha tornja stršala je bakrena motka, koja je na vrhu pridržavala veliku bakrenu loptu. Lopta se nalazila na visini od 200 stopa (61 m) iznad tla. Ravno iznad tornja postavljen je izolator u obliku gljive. Bakrena motka spuštala se dolje u laboratorij na vrh najveće i najmoćnije zavojnice koju je Tesla ikad napravio. Tesla je tu napravu nazvao transformatorom za pojačavanje napona. Ona je mogla stvarati napone od 100,000.000 volti (100 megavolti).Unutra je građevina još više nalikovala velikom štaglju. Središtem podija dominirala je divovska zavojnica transformatora za pojačavanje napona. Krov iznad nje mogli ste otvoriti i vidjeti nebo. Nasred hale nalazilo se nešto što je, na prvi pogled, nalikovalo prstenastom podiju s kojeg prodavači stoke izvikuju cijene na nekom čudnovatom stočnom sajmu. Pod prstena bio je od drvenih dasaka, a oko njegova oboda nalazila se 6 stopa (2 m) visoka ograda poput plota, oko čijeg se vrha protezao jak žičani kabel. S vrha krovnog otvora prema centru prstena spuštala se uspravna drvena šipka, nalik središnjoj motki cirkuskog šatora. Između prevelikog podija sa stočnog sajma i nečega nalik kavezu za divlje životinje nalazila se devet stopa (3 m) visoka konstrukcija u obliku križa, napravljena od uspravnih, drvenih sipki. Njen drveni okvir

113

bio je omotan s mnogo navoja žice i predstavljao golemu zavojnicu. Kavez je stajao na klimavoj platformi napravljenoj od grubih, drvenih potpornja, 3 stope (1 m) iznad visine prstena. Oko prstena nalazilo se nešto, što je bilo nalik krdu nadrealnih stvorenja; vertikalni cilindar raširenih nogara na kvadratu; struktura s izgledom žirafe s elegantnim nogama i dugom motkom koja je poput vrata životinje nosila bakrenu kuglu glave; i dva zdepasta uspravna cilindra bez nogara što su stajali ispred visokoga tankog, izduženog, četveronožnog cilindra iz čije je glave virio čuperak žice.Izvan prstena, poput grupa okupljenih farmera na prodajnom sajmu stoke stajali su, red za redom, niski kvadratni kondenzatori. Bili su okupljeni oko prstena baš kao da pokušavaju svojim izlaznim rupicama procijeniti težinu čudnim stvorenjima iz parade. Pored vrata stajao je visok transformator s vijugastim uzorkom, nalik na stražara u prugastoj uniformi koji čuva ulaz.Prijenosnik je mogao stvoriti snagu od 10.000 watta, dovoljnu za rad 200 žarulja prosječne jačine. Zavojnica transformatora bila je napravljena u obliku istegnute spirale. Bila je konstruirana tako da prima impulse niskonaponske izmjenične struje iz mjesne elektrane i pretvara ih u iznimno visoke napone mnogo viših frekvencija. Mnogo je eksperimenata u Coloradu Tesla izvodio pomoću struja čije su frekvencije bile između 480 i 130.000 titraja u sekundi. Vodio je računa o dobrom doticaju s atmosferom, i u nastojanju da poboljša tu vezu, otkrio je princip rezonantne antene koji mi danas koristimo. Uočio je kako antena podešena na četvrtinu valne dužine frekvencije prijenosnika stvara najveći napon u radio aparatu.Dok je postavljao opremu, Tesla je otkrio da različite brzine vibracija proizvode stojne valove različitog tipa na njegovoj bakrenoj motki. Pronašao je nešto što današnji inženjeri zovu valnom dužinom signala. Tesla je mogao promijeniti dužinu motke i pažljivim "ugađanjem" duljine, dobiti maksimum napona na bakrenoj lopti. Antena na modernom mobitelu još uvijek radi pomoću podešene antene koju je Tesla izumio. Njegove bilježnice nam otkrivaju da je potrošio puno vremena na ugađanje svojih naprava, kako bi one stvarale najveće moguće napone. Konačno je bio spreman započeti.Postavio je izvjestan broj prijemnih stanica oko laboratorija. Svaka od njih sastojala se od velike zavojnice koja je jednim krajem bila pričvršćena na klin zabijen u zemlju, a drugim spojena na žarulju koja emitira svjetlo ioniziranog plina. Izgledale su poput starih bačvi za naftu

114

sa čijeg vrha viri žarulja. Vanjski prsten predstavljao je krug uzemljenja koji je postavio da raštrkane iskre ne bi zahvatile drvenu zgradu. Žica na vrhu potporne ograde bila je uzemljena. Na fotografijama nekih Teslinih pokusa vidimo munje koje bljeskaju s vanjskih dijelova središnjeg kaveza prema prizemnoj prstenastoj ogradi u spektakularnoj igri električne struje.Na zidu pored transformatora nalazila se mala drvena struktura, nešto poput golubinjaka. Bio je to poklopac glavne sklopke prijenosnika s efektom pojačavanja frekvencije. Tesla je poslije stavio dodatni prekidač u unutarnji krug prstena, nakon što je jednom prilikom skoro nastradao radeći sam u laboratoriju. Slučajno je aktivirao pojačivač dok je stajao unutar prstena. Zavjesa iskri spustila se pucketajući s vrha vanjskog dijela centralnog kaveza, prema prizemnom prstenu, zarobivši ga unutar kruga. Jednom kad sijevajuća naprava počne raditi, jedini način da je se zaustavi, jest gašenje putem sklopke, a ona se nalazila s druge strane zavjese od munja. Srećom je Tesla nosio gumene čizme s debelim potplatima pa elektricitet nije mogao prijeći na njegovo tijelo. Nije mu se ništa dogodilo, preživio je, pa nam je mogao ispričati ovu priču, ali je nakon toga izvršio prepravku laboratorija kako bi u budućnosti izbjegao sličnu opasnost. To nije bio eksperiment koji bi itko želio ponoviti.Tesla je nagovijestio prijatelju, gospodinu Curtisu, kako će mu uskoro zatrebati velike količine struje. Dogovorio se s kompanijom za proizvodnju struje da će pokuse izvesti rano uvečer kad grad ne troši puno struje, i kad generatori imaju višak kapaciteta. Znao je da može putem zraka poslati elektricitet koji će upaliti njegove prijemne stanice, no trebao je otkriti što bi se dogodilo da pri tom upotrijebi vrlo visoke napone. Spremao se na pokušaj stvaranja munje.Prvi pokus bio je vrlo kratak. Velika zavojnica bila je spojena na gradski dovod struje tek jednu sekundu. Rezultat je bila spektakularna iskra koja je sijevnula iz bakrene kugle. Tesla je znao iz svog proučavanja rezonancije kako produžavanjem dotoka energije dobiva visoke napone. Stajao je vani, na mjestu s koga je mogao jasno vidjeti motku s kuglom. "Drži struju upaljenu dok ti ne kažem da prekineš," doviknuo je svome asistentu.Iskrenje je raslo, pojačavajući snagu, sve dok prvi bljesak munje Tesline proizvodnje nije sjurio s kugle. Bio je dugačak oko 200 stopa (61 m). Snažno je zagrmjelo kad je elektricitet proparao zrak. Mjesne novine izvijestile su da se grmljavina čula skroz do 20 milja (32 km) udaljenog Creeple Creeka. Uslijedilo je iznenadno zatišje, kao da je prekinut dovod struje transformatoru za pojačavanje napona. "Ponovno ga ukopčaj, nisam

115

još završio," rekao je Tesla a njegov ljutiti glas odjekivao je kroz tišinu.Ali gospodin Alley, njegov asistent, struju nije iskopčao. Eksperiment je preopteretio generator lokalne elektrane, koji se zapalio. Te noći više nije bilo pokusa - ustvari nije ih bilo još dosta dugo poslije toga. Kompanija za proizvodnju struje odlučila je Teslinom laboratoriju dati na korištenje pomoćni generator, kako ne bi u budućnosti ponovo prekinuo opskrbu grada strujom. Curtis je rekao Tesli da će mu pomoćni generator biti na raspolaganju tek kad popravi onoga kojeg je upravo spalio.Prvi posao kojeg je Tesla obavljao dvadeset šest godina prije dolaska u Ameriku bio je popravak generatora. Ponovo su njegove praktične vještine došle do izražaja te je, u tjedan dana, premotao generator i nastavio s pokusima.U idućih nekoliko tjedana detaljno je razrađivao način prijenosa električne energije bez upotrebe vodiča. Testirao je prijemne jedinice u različitim dijelovima grada i postavljao ih na sve veće i veće udaljenosti. Maksimalni doseg kojeg je uspio postići u tim testovima bilo je 26 milja (46 km), a strujom s tog prijemnika uspio je upaliti žarulju od 10.000 watta. Dvije stotine svjetiljki koje je napajao jedan od bačvastih prijemnika stvaralo je upečatljiv dojam. Bio je to glavni dokaz da njegov bežični sustav funkcionira što je Curtisu zadalo još posla oko patentiranja. Tesla je 20. ožujka 1902. izdao taj prvi patent za bežični prijenos električne energije (br. 645. 576). On je do 1902. godine držao sve patente koji kontroliraju bežični prijenos energije.Nakon što je dokazao metodu bežičnog prijenosa, Tesla je upotrijebio laboratorij da istraži djelovanje grmljavine. U tom je poslu slijedio staru američku tradiciju koju je započeo jedan drugi poznati Amerikanac, Benjamin Franklin. Franklin se počeo zanimati za grmljavinu dok je bio zamjenik glavnog upravitelja pošte u Philadelphiji. Proveo je mnogo pokusa kako bi ustanovio što je, ustvari, grmljavina. Munje, koje uzrokuju grmljavinske oluje su, kao što nam je poznato, strahovito razorne ako udare u zgradu. Franklin je vjerovao da je sijevanje prirodni elektricitet pa je, usred oluje, proveo vrlo opasan pokus sa zmajem da tu činjenicu dokaže. Njegovo izučavanje pomoglo mu je da napravi gromobran: malu metalnu šipku postavljenu na vrh zgrade, spojenu sa zemljom pomoću debele žice. Ta jednostavna naprava štiti kuće od udara munje, a spasila je i mnoge živote od Franklinova doba naovamo. Tesla je, ipak, htio ići dalje - htio je napraviti stroj koji stvara munje.Fascinirale su ga loptaste munje, ali ih nikad nije vidio uživo. Pojačavši snagu stroja za stvaranje munja, uspio je proizvesti vatrene kugle. Vatrene

116

kugle su loptaste svjetleće pojave koja ponekad nastaju za grmljavinske oluje. One imaju promjer oko 25 centimetara (10 inča) i mogu biti svih boja. Kuglasta munja ne ponaša se poput strjelaste munje, već se giba vrlo sporo i ponekad izgleda kao da visi u zraku.Tesla je već znao kako pomoću plina u cijevi dobiti svjetlost, pravio je cjevaste svjetiljke-tinjalice i prije, te ih koristio kao senzore pri prijenosu elektriciteta. Neonske cjevaste tinjalice rade pomoću nečeg što fizičari zovu plazma. Plazme nastaju kad molekulama plina pomoću jakog električnog polja oduzmemo dio elektrona i pretvorimo ih u ione. Ta će mješavina elektrona i iona, koju u današnje vrijeme zovemo ionizirani plin, jako tinjati i otpuštati svjetlo i toplinu. Najčešće navođeni primjerplazme koja daje svjetlo i toplinu je Sunce. Sunce je divovska kugla plazme koja grije naš planet. Užarene kugle koje nastaju za vrijeme oluje minijaturna su sunca, i Tesla je želio naći način da ih stvori.Fizičari današnjice smatraju kako su vatrene kugle zone plazme koje stvara protok električnih struja. Sačinjava ih jako magnetsko polje unutar kojeg je ionizirani zrak. (Ionizirani zrak sadrži molekule kojima je oduzeto nešto elektrona, i koje su zato naelektrizirane)Uzrok pojave lopti je efekt rezonancije s elektromagnetskim poljem Zemlje. Stvaranje vatrenih lopti zahtijeva puno energije. Treba najmanje 5000 watta da bi se mogla stvoriti jedna veličine 35 centimetara (14 inča). Jednom kad se pokrene, plazma će nastaviti titranje u skladu s magnetskim i električnim poljem Zemlje, i zadržati se izvjesno vrijeme.Teslino razumijevanje načina nastanka vatrenih kugli bilo je začuđujuće dalekovidno. Bio je daleko ispred fizičara svoga vremena, i njegovo objašnjenje pojave još uvijek današnjim fizičarima zvuči smisleno. Iz teorijskih napomena u bilješkama iz Colorada, jasno se vidi da je on znao stvarati elektromagnetske plazme sedamnaest godina prije nego je taj naziv uopće i nastao. Njegovi patenti navedeni su kao izvor ideje o oružju s plazma granatama koje bi služile za uništavanje špijunskih satelita. Ono je napravljeno, testirano i isprobano te pripada dijelu projekta Star Wars*.Do sredine siječnja 1900., Tesla je opet ostao bez novca. Potrošio je posuđenih 40.000 dolara i trebao još novca kako bi nastavio rad. Napravio je niz nevjerojatno važnih otkrića. Mogao je prenositi telegrafske signale širom svijeta, u vrijeme kad su Marconiju pljeskali zbog njegove borbe

* Ratovi zvijezda - projekt koji su planirah vojni stručnjaci SAD-a na inicijativu Ronalda Raegana. ponovo aktualan u današnje vrijeme (napomena prevoditeljice)

117

oko prijenosa poruka na vrlo kratke udaljenosti. Tesla je mogao prenositi struju bez upotrebe vodiča i s gotovo nikakvim gubitkom energije. Kako nije koristio žice, nije se imalo što grijati i gubiti energiju. Znao je napraviti umjetnu munju i shvatio zastrašujuću snagu vatrenih kugli. Znao je i kako potaknuti električno polje Zemlje da zatitra na način koji bi se, kako je vjerovao, mogao upotrijebiti za kontrolu vremenskih prilika.Ova otkrića imaju neprocjenjivu važnost. Mnogi znanstvenici vjeruju da je loptasta munja možda ključ za razumijevanje procesa koji se odvijaju na Suncu, i ključ za dobivanje jeftinog elektriciteta. Naše današnje nuklearne elektrane koriste proces nazvan fizija koji stvara radioaktivni otpadni materijal, poput plutonija. Termonuklearna fuzija krije u sebi mogućnost stvaranja jeftine i čiste nuklearne energije pretvaranjem vodika u helij i otpuštanjem energije tijekom procesa.Fuzija se, nažalost, zbiva pod toliko visokim temperaturama da ne postoji tvar na Zemlji koja se ne bi istopila kad bi u njoj pokušali stvoriti reakciju. Jedino što bi moglo izdržati toliku vrućinu materijala je boca u kojoj se stvara plazma. To je upravo ona stvar koju je Tesla napravio kad je stvarao svoje loptaste munje, i posljedica njenog otkrića od vitalne je važnosti za izučavanje kvantne fizike. To je dovelo Teslu u verbalni sukob s Einsteinom u kasnijem razdoblju, jer su ga njegovi eksperimenti uvjerili da je gravitacija efekt polja, što se naravno kosilo s Einsteinovim objašnjenjem gravitacije pomoću ideje o zakrivljenom prostoru.Još je jedno važno otkriće Tesla napravio u Coloradu. Otkrio je kako možemo stvoriti električne stojne valove kojima se možemo poslužiti kao sredstvom prijenosa snage širom svijeta. Današnji znanstvenici znaju da u Zemljinoj atmosferi postoji područje koje zovu Schumannova šupljina, prostor između ravnine tla na Zemljinoj površini i električno nabijene ionosfere. Znanost o elektricitetu vidi u Schumannovoj šupljini veliki Zemljin kondenzator atmosferskog elektriciteta. Tesla je natjerao cijeli taj veliki kondenzator da zatitra od energije. Da je bilo tko, bilo gdje, u tome trenutku imao pravu vrstu obične prijemne naprave, mogao je povući silu koju je Tesla prenosio. Izgleda da spomenuta šupljina utječe na raspored grmljavinskih oluja svuda po svijetu, a Tesla je dokazao da je može potaknuti na titranje.Iako mu je jedini interes bila dobrobit čovječanstva, nije mogao bez novca i financijske pomoći razvijati svoje zamisli. Ali, da bi skupio sredstva, morao je otići u New York. Dobro je odmakao u dovršavanju kompleta patenata koji pokrivaju sve vidove bežičnog prijenosa energije i podataka. Siguran da ti patenti vrijede milijune, zaputio se u New York

118

vjerujući da je na pravome putu da izvrši veliki utjecaj na svijet i prikupi dovoljno novca za svoje buduće eksperimente.

11. Energija koju ne prenose električni vodovi"Novo i slavno doba za čovječanstvo"

"Uspjeh neke ideje u praksi, neovisno o njenimunutarnjim kvalitetama, ovisi o tome kakav stavprema njoj imaju suvremenici.Ako se pojavi u pravo vrijeme, ljudi je brzo prihvate; ako ne,tada je kao mladicu biljke toplina suncanamami iz tla samo s jednim ciljem - da je prvi mrazozlijedi i uspori joj rast."Nikola Tesla

Mladalački san o besplatnoj energiji za cijeli svijet, koji je Tesla podijelio sa svojom majkom jednom davno za vrijeme jedne oluje bio je na putu da postane zbiljom. Upravo onako kako je ukrotio snagu Niagarinih slapova, tako je sada zauzdao samu Zemlju pretvorivši je u vodič električne struje, i donio sa sobom iz Colorada svoje veliko otkriće. Ali komu je ono trebalo?Razvio je, sada, daleko bolji način prijenosa snage od svog sustava izmjenične struje koji je, opet, sam po sebi, daleko superiorniji od Edisonovog. Ali, bez obzira na kvalitete, sustav izmjenične struje za uspjeh može zahvaliti jedino Teslinoj sreći što je u George Westinghouseu našao borca za tržište, koji je smislio kako uništiti Edisonovu premoć na području električne energije. U jednom kratkom, sretnom razdoblju, interesi su im se poklapali, i Teslini su se patenti izmjenične struje pokazali kao dobro Westinghouseovo oružje za slamanje Edisonovog monopola na tržištu električne energije. Bile su to pogodne okolnosti za uspjeh izmjenične struje, i one riječi citirane na početku ovog odlomka, koje je Tesla napisao potkraj života, govore istinu koja se njemu samom jako sporo razotkrivala.Po povratku u New York, svim se srcem predao nastojanju da postane najveći svjetski dobročinitelj, dajući na raspolaganje svoja otkrića prenošenja energije u bilo koji dio svijeta, svakome tko tu energiju hoće

120

koristiti, i to besplatno. Nije mu ni palo na um da od toga ima bilo kakvu materijalnu korist. Netko će, vjerovao je, uložiti novac u ovu zamisao.Gajio je nezasitnu žeđ za upoznavanjem svijeta i njegovih principa, poput djeteta vjerujući da ga može popraviti. Tu uvjerenost je već jednom opširno izrazio u svome govoru nakon večere u Buffalu, zahvaljujući se na počastima koje su mu bile ukazane zbog uspješno obavljenog posla na Niagari: "Želimo li stati nakraj siromaštvu i bijedi... tada je električna energija naše glavno sredstvo borbe, osnovni izvor energije potrebne za obavljanje raznovrsnih ljudskih aktivnosti. Onda kad raspolažemo s dovoljno energije tada možemo zadovoljiti većinu naših htijenja i u stanju smo osigurati sigurnu i udobnu egzistenciju svakom čovjeku"Iz Colorada se Tesla vratio s riješenim problemom - znao je kako omogućiti udobnu egzistenciju svakom čovjeku. Ovoga je puta mislio da vlada situacijom. Smatrajući da će, zbog povjerenja koje je već zadobio kod Westinghousea, ovaj prihvatiti njegova nova otkrića, napisao mu je dugo, zbrkano pismo u kojem predlaže obnovu partnerstva u korištenju njegovih novih sustava:

"Upravo sam došao iz Colorada gdje sam provodio neke eksperimente... Uspjeh je bio veći od očekivanog... Demonstracije izuma koje sam napravio u Coloradu isključuju mogućnost bilo kakvog propusta... Nisam se pobrinuo za novac... Pošto sam prisiljen zatražiti zajam, obraćam se Vama da mi date predujam na otkup prava na tantijeme... ili ako vam je draže, da ih odmah otkupite.Kako mi treba novac, tješim se da će moja prava na tantijeme,

ako ništa drugo, u Vašim rukama povećati svoju vrijednost pošto će pružiti Vašoj kompaniji dodatnu priliku za proširenje posla, te se usuđujem predložiti Vam gore navedeni posao."

Westinghousea je, bez sumnje, ovo pismo uznemirilo. Do 1900. su godine njegova vlastita kompanija i General Electric međusobno podijelile kompletan monopol na opskrbu potrošača izmjeničnom strujom i obje su kompanije dobro zarađivale radeći taj posao. Sada je poruka, vidljiva iz Teslinog pisma, glasila: Izumio sam nešto što će pretvoriti tvoja prošla ulaganja u hrpu bezvrijednog smeća. Namjeravam besplatno dijeliti energiju, umjesto da je naplaćujem, ali mi treba novac da provedem taj naum. Kako bi bilo da mi ga ti posudiš? Nikakvo čudo što se, ovoga puta, Westinghouseovi i Teslini interesi nisu podudarali, pa je

121

Westinghouse odbio ovu strahovito naivnu ponudu.Tesla je i dalje bio bez novca, ali što je još gore, pod pritiskom zajmodavaca iz Colorada, pa je izlaz potražio u pisanju za Century Magazine. Izdavač, stari Teslin prijatelj koji je znao da će znanstvenikovo ime prodavati novine, bio je sretan što je dobio priliku otkupiti članak o njegovim istraživanjima. Ali s Teslom nije bilo lako, makar se radilo samo o izvršavanju jednostavnog zadatka kao što je pisanje o izumima. Članak kakvog je on želio napisati bio je filozofska rasprava o pobudama i težnjama čovječanstva, a ne zanimljiv opis uzbuđenja koje osjećaš dok stvaraš munje, kakav je časopis tražio. Odbili su mu prvu grubu verziju uz komentar, "Narodu dajete Euklida, a oni ne žele Euklida. Oni će Vašu svaku dubokoumnu ideju nazvati mračnom i nerazumljivom."Tri puta su mu vraćali članak kako bi ga prepravio, dok konačno nisu postigli kompromis koji nije usrećio ni jednu stranu. Century Magazine morao se konačno složiti sa senzacionalnim člankom pod naslovom "Problem povećavanja energije za potrebe čovječanstva" u kojem Tesla predlaže Svjetski sustav koji bi omogućio "trenutačan i precizan prijenos svih vrsta signala, tekstualnih ili slikovnih poruka u sve dijelove svijeta." Neće "biti granica osim onih koje nameće fizička dimenzija Zemlje." To sigurno nije bio živopisni opis savladavanja elektriciteta kakvoga je Century htio.Pišući o matematičkim zakonitostima koje upravljaju ljudskim djelatnostima, Tesla se rasplinjavao, razglabao o problemima pića, tvrdio da nečista voda uzrokuje više smrti nego whisky, govorio protiv kockanja i konzumiranja mesa, i izricao zapanjujuće zamisli o kristalu kao obliku života, izumu aviona koji će pridonijeti uspostavi svjetskog mira. Pisao je o slanju toplinske energije na Sjeverni pol, pravljenju leda u tropima, slanju slika širom svijeta i emitiranju muzike svijetu. Najsmionija je bila njegova tvrdnja kako će čovjek moći izvlačiti neograničenu količinu besplatnog elektriciteta iz Zemlje i kako ljudski rad više neće biti potreban. Mir i blagostanje postat će univerzalne vrijednosti. Bila je to čista vizija zemlje Utopije, bez ikakvog ekonomskog uvida u problem, koja je bila uzrokom što je Tesla stekao reputaciju opsjednutog proroka budućnosti.Među čitateljima članka "Problem povećavanja energije za potrebe čovječanstva" bio je i John Piermont Morgan. On se autora članka sjećao s proslave otvorenja elektrane na Niagari, kojom prilikom je ovaj govorio o svojoj želji da stvori sustav bežičnog prijenosa. Tesla, koji je ukrotio Niagaru i iza sebe imao niz uspješnih primjenjivih zamisli, sada je tvrdio

122

da je ostvario svoj san. J. P. Morgana ta je tvrdnja zaintrigirala, pa je pozvao Teslu na večeru.Teslin Svjetski sustav koristi pet najvažnijih u cijelome nizu važnih izuma/pronalazaka, a to su: Teslina zavojnica (naprava koja stvara visokonaponske, visokofrekventne struje strahovite jakosti); prijenosnik visokofrekventnih valova (naprava koja stvara bljeskajuća polja koja titraju u skladu sa Zemljinim vlastitim nabojem); bežični prijenos (Teslina metoda prijenosa električne energije bez vodiča); umijeće individualizacije (način na koji se svaki prijemnik može "ugoditi" na svoju vlastitu valnu dužinu. Korištenjem principa rezonancije, Tesla je osmislio način koji svakoj stanici ponaosob osigurava prijem vlastitih odvojenih poruka); Zemaljski stacionarni valovi (Tesla je otkrio da će Zemlja odgovoriti na električne vibracije određenog intenziteta - ona je poput velike zvučne viljuške koja titra u skladu sa zvukom određene visine tona - i planirao napraviti stacionarne valove svuda oko Zemlje te koristiti Zemljino električno polje za prijenos elektriciteta bez gubitaka energije).Izložio je radikalnu viziju svega što bi njegov Svjetski sustav dao ljudskom rodu, navodeći dvanaest glavnih univerzalnih olakšica koje bi bile dostupne čovjeku ukoliko bi spojili sve svjetske telegrafske urede. Taj projekt spajanja omogućio bi sigurnost i tajnost usluge slanja vladinih poruka; dao mogućnost korisniku telefona da razgovara sa drugom osobom; pružio svjetskim novinama uslugu prijenosa vijesti; ponudio privatnim licima priliku da brzo i sigurno razmjenjuju osobne poruke; povezao sve burze; prenosio muziku bilo kuda; ponudio svjetski automatski sustav podešavanja satova "s astronomskom točnošću"; omogućio prijenos natipkanog ili rukom pisanog teksta ili čekova; osigurao sustav navigacije koji bi pokazivao svakom navigacijskom stručnjaku točan položaj broda u bilo kojem trenutku; dao mogućnost slanja tiskanih poruka u bilo koje mjesto na kopnu i moru; omogućio reprodukciju fotografija i crteža bežičnim putem; i osigurao prijenos električne energije u bilo koji dio svijeta.Čitajući ovaj popis gotovo sto godina poslije njegovog nastajanja, nećemo primijetiti ništa čudno u prvih jedanaest stavki, jer se one sve danas svakodnevno koriste, premda su povezivanje burzi i sustav navigacije u upotrebi tek zadnjih nekoliko godina. Ipak, činjenica da se ostvarilo jedanaest, od dvanaest ,Teslinih proročanstava čini tog čovjeka prorokom bez premca. Čak je i njegovo zadnje predviđanje postalo predmetom ispitivanja u posljednjih nekoliko godina, kad se pokazalo

123

ostvarivim u tehničkom smislu.U vrijeme kad je Tesla iznio gore navedene zamisli, Marconi se još uvijek mučio slanjem kodiranih poruka na bijednih 50 milja (80 km). Međutim, Marconi je bio taj koji je pretvorio zamisli koje Tesla nije realizirao u napravu koju već dugo upotrebljavamo, pa zato njega smatramo ocem radija. U čemu je razlika između njih dvojice? Marconi je imao poslovnog duha, a Tesla nije. Dok je usavršavao svoje naprave Marconi je surađivao sa vladinim organizacijama i vojskom, Tesla je nastojao raditi samostalno sve dok sustav ne bi potpuno dovršio. Teslin poriv za stvaranjem savršenog sustava doista je bio toliko snažan da bi on radije odbio novac za svoj izum, nego dopustio njegovu upotrebu u obliku kojeg je smatrao nedovršenim. Odbio je ponudu došlu od londonskog Lloydsa za kupnju bežičnog sustava kojeg su njihovi ljudi vidjeli u New Yorku, i željeli ga iskoristiti na jahtama, sudionicama internacionalne utrke.Rekao je Georgu Sherffu, svom jadnom asistentu, kako je igrarija s komunikacijom brodova koji plove na malim razdaljinama čisti gubitak vremena, i kako ne može trošiti svoje dragocjene sate posvećene istraživanju na izradu takve opreme. Međutim, da je prihvatio tu ponudu, dobio bi deset godina prednosti pred Marconijem, i on bi, a ne Marconi, bio upamćen kao tvorac radija. Sherff je predložio Tesli da izradi prvi komplet instrumenata, angažira upravitelja koji bi vodio kompaniju za prodaju bežične navigacijske opreme za pomorce, i koristi novac zarađen na tom poslu za nastavak svojih istraživanja. Ali Tesla nije htio da ga takvo što ometa, pa je prokockao tu priliku. Zbog svoje poslovne nespretnosti Tesla je svoj status u javnosti sveo na status pisca presmione znanstveno-fantastične proze, a možda je i sam pomalo nastrano uživao u toj ulozi, tvrdeći da će uskoro početi slati poruke vanzemaljcima.To što se tvrdnja da je takvo nešto moguće, šezdeset godina poslije njegove smrti, pokazala točnom nije promijenilo tadašnje stanje njegovog računa.Neki dnevnici optuživali su Teslu da izmišlja takve priče samo da bi mu se ime pojavilo u novinama. Njegovi rivali na znanstvenom planu, pišući u Collier's Weekly, rekoše:

"Napise gospodina Tesle moramo prosuđivati s velikom dozom opreza, jer eksperimente na području elektriciteta možemo vrednovati samo po njihovom komercijalnom uspjehu, no, nagađanja gospodina Tesle toliko su nepromišljena da više

124

nikoga ne zanimaju, a njegova je filozofija toliko neutemeljena da izgleda bezvrijedno."

No, dok sam gledao smione ludorije NASA-ine svemirske sonde Sojourner koju kontroliraju iz Hustona preko radioveze s Marsom, nisam mogao, a da ne pomislim na Teslu. Teslu bi gledanje slika koje su preko kamere na Sojourneru stigle na internet direktno s crvenog planeta, uvjereni smo, prije obradovalo nego iznenadilo. Njegov bi duh tada zacijelo pomislio: "A lijepo sam vam govorio!"Pišući još jedan "presmion" članak za Collier's Weekly, 9. veljače 1901., Tesla je rekao:

"Mogućnost kontakta s drugim svjetovima stara je zamisao. No, godinama se na tu ideju gledalo kao na poetski san koji nikad neće postati java. Pa ipak, s izumom i usavršavanjem teleskopa i s neprekidnim produbljivanjem poznavanja nebesa, taj kontakt sve više počinje zaokupljati našu maštu. Potaknuta znanstvenim otkrićima s konca devetnaestog stoljeća, pomiješanima s Goetheovorn težnjom za idealom prirode, ta se zamisao toliko proširila, da postaje očito kako će postati dominantnom idejom u stoljeću koje je upravo počelo".

Bio je potpuno u pravu. Pročitavši ove riječi, međutim, mnogi su tadašnji čitatelji počeli smatrati Teslu neobuzdanom osobom koja nema veze s realnošću. Među ljudima koji su razmišljali poput Tesle bilo je i iznimaka koje su znale iskoristiti svoj talent, kao što je to primjerice bio J. P. Morgan, koji je stekao bogatstvo jer je sagledavao stvari unaprijed te vješto uočavao buduća kretanja. Morgan je pokrenuo ideju osnivanja kompanije General Electric i zato je u Teslinom Svjetskom sustavu vidio prijetnju neometanoj kontroli tržišta koje su dijelili GE i Westinghouse. Znao je da su Teslini patenti izmjenične struje bili temelj uspjeha obiju kompanija, i procijenio je da im se sada nudi novi sustav koji će zamijeniti onaj postojeći. Ako je Tesla u pravu, još jednom će mu poći za rukom okrenuti proizvodnju struje naglavačke; ako, pak, nije, Morganova ulaganja u General Electric svejedno su sigurna. Pošto je nedostatak novca očito bila jedina stvar koja je sprječavala Teslu da dokaže djelotvornost novog sustava, Morgan je odlučio da neće zanemariti niti jednu stranu u toj igri, te da će na taj način ostvariti pobjedu. Ipak je bolje da Teslu drži pod kontrolom, nego da brine o prijetnji koju ovaj

125

predstavlja.Budući da je hitno trebao novac, Tesla nije bio u prilici pregovarati o izrabljivačkim uvjetima nagodbe koje mu je Morgan predložio -150.000 dolara za pedeset jedan posto udjela u svim patentima utemeljenima na "bežičnoj tehnologiji" koju Tesla eventualno stvori. Taj je novac smatrao jedinim sredstvom za nastavak istraživanja nakon kojeg će moći dokazati da je bio u pravu, nije imao drugog načina financiranja - čak ga je i Westinghouse odbio - pa je stoga, još jednom, za sitniš prodao izum koji mu je mogao donijeti bogatstvo. Tesla je, 10. prosinca 1900., napisao Morganu pismo u kojem pristaje na dogovor:

"Vi vladate situacijom, veći dio pripada Vama. Što se tiče mojeg udjela, bit će kako kažete, jer Vi ste osoba kojoj je poznata vrijednost otkrića i umjetničkih tvorevina."

Njihov dogovor bio je naoko pošten sporazum koji nije trebalo komentirati pred javnošću, i kojega je Tesla sve do svoje smrti smatrao korektnim. Međutim, J. P. Morgan bio je svakakav, samo ne pošten, i pravi su razmjeri njegove pobjede nad Teslom postali očiti tek nakon smrti izumitelja, kad su oba pisma postala dostupna čitaocima u Knjižnici Kongresa Sjedinjenih Američkih Država.On je javno podržavao Teslu da bi zaštitio vlastite interese, što je s njegove strane bio vrlo lukav potez. Na taj je način mogao postići da Tesla ne dobiva dovoljno sredstava da ostvari uspjeh; a sredivši da o toj njegovoj "podršci" pišu sve novine, odbio je sve potencijalne investitore. Tesla je zbog toga ostao prepušten na milost i nemilost čovjeku koji je bio više nego dobro upoznat sa činjenicom da mu kontrola ulaganja u patente, uz pravo da ih odbije, daje i mogućnost da te patente iskoristi.Tesli, naravno, nije bilo ni nakraj pameti da posumnja u Morganove dobre namjere, jer je bio previše zaokupljen snovima o proizvodnji besplatne energije za svakog čovjeka i namjerom gradnje modernog grada koji bi opskrbljivao njegov Svjetski sustav. Da bi te zamisli ostvario, prihvatio se i pregovora oko terena s agentom za razvoj naselja koji je posjedovao velike zemljišne parcele na Long Islandu, mjestu gdje su Tesli dopustili gradnju laboratorija i tornja za prijenos valova pojačane frekvencije. Vlasnik zemljišta se nadao da će graditi i prodavati kuće hordi ljudi koja dođe ovamo raditi, i tako ostvariti veliku zaradu od nagodbe s Teslom. Radovi su počeli 23. srpnja 1901. na mjestu koje se trebalo zvati Wardencliff.

126

Tesla je uspio nagovoriti i poznatog arhitektu Stanforda Whitea da napravi projekte za građevine u kojima će biti smješten Svjetski sustav. Projekt je također uključivao gradnju ogromnoga drvenog tornja koji bi nosio elektrode prijenosnika s pojačanom frekvencijom. Svaki visoki toranj izložen je udarima jakih visinskih vjetrova zimi, ako se nalazi na nezaštićenom položaju, ali Whiteu je uspjelo konstruirati složenu i stabilnu strukturu koja je dugo preživjela zahvaljujući njegovom arhitektonskom umijeću.Dvije godine poslije, Tesla je imao laboratorij i zgradu elektrane, obje od cigle, sa njihovim sastavnim dijelom, Whiteovim tornjem, koji je dominirao cijelim sklopom. Da bi mogao početi prijenos, trebao je još samo bakrenu kupolu učvršćenu na vrh tornja. Prodao je veći dio svega što je posjedovao i podigao zajam od 10.000 dolara, ali ponovo je ponestalo novca. Na osnovi svega što je dotad napravio, Tesla je ponovo zamolio Morgana za novčanu pomoć u dovršenju projekta. Morgan mu je, voden nama poznatim, sebičnim financijskim interesima, rekao "Ne"Pokušavajući uvjeriti Morgana da njegov projekt valja, Tesla jerazgovarao s predstavnicima kanadske vlade koji su mu pristali dati 10.000 konjskih snaga struje za idućih dvadeset godina ako pristane na Slapovima sagraditi elektranu za bežični prijenos energije u sve dijelove Kanade. U toj fazi, Morgan je jasno pokazao da namjerava prekinuti suradnju. Pisao je Tesli, odbijajući mu dati bilo kakav novac i poduzeo sve da obavijesti tisak o ovom odbijanju. Počele su kolati glasine da se Morgan boji ulagati u Teslin projekt, a kad se on boji, onda s tim projektom nešto nije u redu. Vladalo je mišljenje da su Teslini kritičari možda ipak u pravu: on je neobuzdani sanjar kome se ne može povjeriti zadatak da napravi nešto što će biti unosno. Kad pregledamo njegova pisma J. P. Morganu (arhiv mikrofilmova u Knjižnici Kongresa Sjedinjenih Američkih Država), postaje nam vidljivo kako Tesla postaje sve ogorčeniji. U pismu od 14. siječnja 1904, napisao je:

"Krećemo od moje situacije... financijski neodržive. Vi povlačite užasne poslovne poteze, prisiljavate me da sve plaćam dvostruko, tjerate me da mjesecima čekam na strojeve. Nije vam ni to dosta, nego počinjete stvarati paniku. Kad sam teškom mukom složio sve što sam mogao, i došao Vam pokazati da sam pritom dao sve od sebe, vi me otpuštate kao kurira i tako urlate da vas čuju šest blokova dalje; ni pare. Takva glasina kruži gradom, ja sam diskreditiran, a krdo mojih neprijatelja slatko se

127

smije."

Prepiska koja traje od 10. prosinca 1900. do 16. veljače 1906., pokazuje kako se stupica koju je Morgan postavio pretjerano lakovjernom Tesli polako zatvara. Prisiljen da prihvati činjenicu kako mu Morgan više ne namjerava davati novac za dovršenje Svjetskog sustava, Tesla pokušava prodati sav preostali imetak da bi prikupio dovoljno gotovine - bez ičije pomoći. Kolao je čak i oglas u kojem ljudima nudi usluge davanja svojih inženjerskih savjeta. Izgledao je vrlo impresivno za jedan oglas: otisnut na pergamentu, izdan u hotelu Waldorf Astoria, i rastegnut na četiri stranice.Prva stranica sadržavala je Teslinu osobnu ponudu, koja je započinjala latinskom frazom "Nihil in Sacculo quod non fuerit Capite" (U novčaniku je samo ono što je prije bilo u glavi). U manifestu je bila slika tornja Wardencliff ispod koje piše "Prijenos snage bez vodiča", a uz rubove prednje stranice rukom napisan okvir sačinjen od povezanih riječi:

Deset milijuna konjskih snaga jaka aktivnost električne oscilacije - oscilirajuća visokofrekventna zavojnica -konfiguracija ugođenih strujnih krugova - kontrola industrijske automatizacije na daljinu - prijenos i umnožavanje poruka -umjetna manipulacija industrijskim rashladnim uređajima -transformatori za pojačavanje napona i wattmetri - sinkroni motori.

Ispod Teslinog kićenog potpisa nalazi se slika njegovih ruku koja drži sjenograf, ispod koje piše: "Sagorijevanje atmosferskog dušika visokom frekvencijom oslobađa dvanaest milijuna volti"Taj dokument je očajnički pokušaj četrdesetosmogodišnjeg Tesle da vrati samopoštovanje i zadobije ugled u javnosti. U njemu nabraja sva devedeset i tri patenta prijavljena na njegovo ime. Prva stranica pokazuje njegov san budućnosti; na zadnjoj je slika njegovog stvarnog postignuća na Niagarinim slapovima.Tesla sebi više nije mogao dozvoliti takav luksuz da može reći, "Neću se zamarati s takvim sitnicama, moram raditi na važnijim zamislima." Sada je bio prisiljen industriji elektriciteta reći slijedeće:

"Želim oglasiti da pružam profesionalne usluge u svojstvu električara i inženjera koji daje savjete vezane uz komercijalno

128

uvođenje mojih izuma... Obavljam eksperimentalno ispitivanje i usavršavanje svojih zamisli, metoda i naprava, smišljam nova korisna pomagala te - naročito ističem - pravim nacrte i konstrukcije strojeva pomoću kojih postižete željeni rezultat. Svaki zadatak koji mi postavite i kojeg se prihvatim bit će obavljen savjesno i u potpunosti."

Osim što ju je dao na uvid mogućim klijentima, Tesla je ovu ponudu objavio u izdanju magazina Electrical World and Engineer za veljaču 1904. Ne treba se čuditi što je u to vrijeme pisao Morganu da podnosi Jobove muke pokušavajući očuvati svoju viziju budućnosti, no njegovim mukama još nije došao kraj. Zbog Morganove javno iskazane nevoljkosti da ga podrži, Teslin oglas pobudio je vrlo malo interesa. Još se jednom obratio Morganu, ovog puta prijedlogom da ga oslobodi svih obaveza i da mu vrati prava na patente kako bi ih mogao iskoristiti i vratiti Morganu njegovih 150.000 dolara. Morgan je odgovorio da je dogovor - dogovor; on je ispunio svoj dio pogodbe, i red je na Tesli da i on ispuni svoj. Tesla je napokon jasno vidio u kakvom se položaju nalazi pa je, 19. prosinca 1904., poslao Morganu pismo puno ljutnje:

"Vi tvrdite da ste poštovali naš ugovor. Ja mislim da niste. Kad smo ulazili u pregovore, ponudio sam prava na patente, moju inženjersku i električarsku stručnost i svoje dobre namjere. Vi ste trebali osigurati novac, stručnost u vođenju poslova i pokazati dobre namjere. }a sam Vama predao patentna prava, a ona su deset puta vrednija od vaših ulaganja... Pokopali ste me."

U veljači 1905., Tesla je uputio J. P. Morganu svoj zadnji prijedlog sa sugestijom da Morgan razmijeni svoja prava na patente za jednu trećinu dionica u novoj kompaniji koju Tesla namjerava osnovati. Ovaj je odgovorio da će sa zadovoljstvom ulagati u novu kompaniju, pod uvjetom da investicije budu sigurne, ali kako nema namjeru odustati od prava na kontrolu nad "bežičnim" patentima. Tada je pokopan Teslin san o besplatnoj bežičnoj energiji, ubila ga je Morganova prepredenost. Više nije predstavljao opasnost sustavu izmjenične struje, koji je bio glavni oslonac sve uspješnijoj elektroindustriji.Tesla nije nikad otvoreno govorio o načinu na koji se Morgan ponašao prema njemu, pa se dubina njegovog razočaranja može nazrijeti samo kroz pisma. U javnosti je zadržao dostojanstven stav, i još uvijek je,

129

premda ga je Morgan doslovno uništio, znao naći snage da kaže nešto lijepo o tome čovjeku. Kad se, kao sedamdesetogodišnjak prisjetio Morgana u jednom intervjuu, nakon što mu je vremenski odmak omogućio da bolje sagleda tadašnju situaciju, rekao je:

"Na raznim mjestima čuo sam mišljenja da se gospodin J. Pierpont Morgan nije zanimao za mene zbog poslovnih interesa, već radi onog svog širokog duha koji ga je tjerao da pomaže i mnogim drugim istraživačima, u što ne vjerujem. No, on je u potpunosti ispunio svoje velikodušno obećanje i ne bi bilo razumno očekivati od njega da učini išta više. On je jako cijenio moja dostignuća i pružio dokaze svoje potpune vjere u moju sposobnost da do kraja postignem ono što sam naumio.Nisam sklon pružiti zadovoljstvo nekim uskogrudnim i

ljubomornim pojedincima koji žele omalovažiti moje napore. Ti ljudi meni ne predstavljaju ništa više od mikroba neke opake bolesti. Moj projekt onemogućili su prirodni zakoni. Svijet nije bio spreman za njega. Bio je toliko ispred svoga vremena, no, ti će isti zakoni prevladati, i na koncu ga pretvoriti u trijumfalni uspjeh."

Međutim, čitajući između redaka, možemo vidjeti njegovu gorčinu koja još ni tada nije iščeznula.Svjetski sustav bio je dobar ali neprihvaćen projekt i, u dobi od pedeset godina, Tesla se ponovo našao u koži siromašnog useljenika koji se prehranjuje samo pomoću svoje snalažljivosti.

12. Turbina, Nobelova nagrada i Edisonova medalja

"Krivo sam procijenio Teslu. Mislim da smo ga svi mi krivo procijenili.Smatrali smo ga zanesenjakom i vizionarom.Istina da je sanjao, ali su se ti snovi i ostvarivali, imao jevizije ali to su bile vizije moguće, a neizmaštane budućnosti.Charles A. Terry, u govoru povodom uručivanjaEdisonove medalje Tesli, 1917. godine

Pedeset godina nije idealna dob za nove početke na potpuno novom području, no, Tesla nije imao drugog izlaza. Ponovo je ostao bez novca; J. P. Morgan kontrolirao je sve njegove "bežične" patente, a Westinghouse sva ulaganja u energiju izmjenične struje koja se prenosi vodičima. Sve što je Tesli preostalo bile su njegove bilješke s "presmionim" predviđanjima budućnosti koje nije mogao nikome ponuditi. Spisateljski dio njegove ličnosti neprekidno je narušavao njegov ugled inženjera, a nakon što je Morgan stavio pod ključ njegov Svjetski sustav, Tesla je izgubio svaku financijsku vjerodostojnost.Na svoj pedeseti rođendan, Tesla je sjedio sam u restoranu Delmonaco razmišljajući o neizvjesnoj budućnosti. Još kao mladić, odbacio je običaj slavljenja rođendana, tvrdeći da zbog tog što je rođen na zadnji otkucaj sata u ponoć, između dva dana, nema rođendan. Njegov pedeseti rođendan i tako nije donio ništa vrijedno slavlja.S pedeset se obično prisjećamo prošlosti, i pitam se je li se Tesla u takvom raspoloženju prisjećao svog djetinjstva dok je čekao da stigne večera? Možda je razmišljao o vremenu kad je bio glavni lovac na žabe, o vremenu prije jednog ružnog iskustva koje ga je natjeralo da prestane hvatati ptice. Njegova metoda lova bila je jednostavna. Otišavši u šumu, sakrio bi se iza grma, oponašao glasanje vrane i tako nastavio dok god vrana ne bi došla blizu. Potom bi, bacivši nešto da preplaši pticu, skočio na nju prije nego bi ona uspjela izletjeti iz niskog raslinja. Ulovio je mnoštvo ptica na taj način i mislio kako je njegova metoda savršena. Jedan dan uspio je uhvatiti dvije ptice te je, držeći ih za noge, nosio svoj

131

ulov kući. Ulovljene vrane su, za nevolju, počele tako grozno graktati da su privukle veliko jato ostalih vrana koje su se okupile spremne za napad. U prvi čas Teslu je to zabavljalo ali je, dobivši prvi udarac u glavu zbog kojeg se srušio, shvatio da to više nije smiješno. Jato ga je napalo tako silovito da je morao pustiti one dvije ulovljene ptice i sakriti se u spilju dok se spasitelji vrana nisu razletjeli.Na svoj pedeseti rođendan trebao je istu takvu spilju u koju bi se mogao sakriti - ovog puta od krda protivnika koji su jedva čekali priliku da ga unište.Njegova ličnost bila je uzrokom mnogih problema: nije ga zanimao novac; njegovo djetinje nezdravo povjerenje u autoritete nije se moglo poljuljati ni onda kad su takvi otvoreno djelovali protiv njega; ponos mu nikad nije dopuštao da prizna kako se nešto ne može uraditi; manjak novca prisilio ga je da se upusti u pisanje o svojim vizijama, što se moglo iskoristiti u senzacionalističkom smislu i upotrijebiti za propagandističke akcije svih vrsta. Te Tesline članke lako su mogli drugi pisci navoditi kao izvor svojih nevjerojatnih teorija, ili uzeti kao predmet ismijavanja. Bez obzira na motive takvih članaka izdavači su ih tiskali, ali senzacionalistički napisi počeli su Tesli štetiti, i izolirati ga od glavnih tokova i svijeta inženjera.Izdavanje članka "Problem povećavanja energije čovječanstva", zbog kojeg je došao na loš glas i koji je potpomogao katastrofalnom ishodu poslovne avanture s J. P. Morganom, upotrijebilo se za dokaz njegove nepouzdanosti, i otad nadalje sve njegove tvrdnje prihvaćale su se s rezervom. O čemu god da je govorio, izazvao bi istu reakciju: "To je samo stari Tesla koji opet nešto nabraja!"Unatoč tome, kako je stario, postajao je sve plodniji pisac. Zašto? Imao je više slobodnog vremena, posao inženjera teško se nalazio, a trebao je novac za život. Međutim, nije samo potreba za preživljavanjem tjerala Teslu da se bavi pisanjem. Njegov oglas kojim je ponudio inženjerske usluge nije polučio uspjeh i ostavio je Teslu u uvjerenju da ga svijet ne cijeni i ne razumije. Dok su mu roditelji bili živi, uvijek je osjećao da ga oni dovoljno ne cijene, no sada se taj osjećaj odnosio na cijeli svijet. Oglas je bio pokušaj da dokaže kako je cijenjeni izumitelj i pouzdan inženjer i osjećaj nemoći, pri pokušaju da pridobije nekog novog mecenu ili ponovo vrati nekog od ljudi koji su ga prije podržavali, zacijelo ga je jako tištao. Samo jako povrijeđen čovjek može svoje vlastite patnje usporediti s patnjama Joba. Job se osjećao napuštenim od Boga; Nikola je osjećao da ga je cijeli svijet napustio. Nastavio je pisati da se dokaže tome

132

bešćutnom svijetu.Kako se nikad nije ženio, nije imao priliku iskusiti duševni užitak ljubavi i prihvaćanja zbog onog što jest, a ne zbog onog što je postigao. Kakav-takav osjećaj vlastite vrijednosti koji je stekao bio je posljedica njegova rada i poslovnih veza, ali i tu je imao malo prijatelja, i to isključivo muških, a ni s njima nije bio osobito blizak. Samuel Clemens (Mark Twain) bio je možda najbliže onome što podrazumijevamo pod bliskim prijateljem, ali i to je prijateljstvo nastalo zbog njegovog idealiziranja poznatog pisca, i pretpostavljam da je ono mnogo više značilo Tesli, nego Clemensu. Tesla je u Clemensu vidio još jednu očinsku figuru; a činjenica da je Clemens počeo vrlo neuvijeno izražavati svoja mišljenja prije smrti 1910., možda je i Teslu potaknula na slično ponašanje. Razlika je među njima, međutim, bila u tome što je Clemens mogao sebi dozvoliti direktan nastup jer kao pisac nije bio ovisan o ulaganjima kapitala ili financijerima. Tesla je, naprotiv, mogao nastaviti istraživanja samo ako su mu financijeri vjerovali; osim toga poslovni investitori iskrenost ne smatraju vrlinom.Teslu su izgleda privlačili pisci, jer je nakon Clemensove smrti prijatelja našao u osobi Roberta Johnsona, izdavača koji je prvi objavio njegov "neobuzdani" članak "Problem povećavanja energije čovječanstva"Godine 1905., Tesla je zadnji put pokušao u tisku braniti svoj Svjetski sustav. Napisao je preopširan, kompliciran članak pod nazivom "Prijenos električne energije bez vodiča, način da se dođe do mira" (zasigurno mu je Electrical World and Engineer plaćao po riječi jer je članak vrlo dug i nepovezan, a Nikola je bio tako kratak s novcem). Članak je, kao što ovaj uvodni odlomak pokazuje, bilo teško razumjeti:

"Ako pretpostavimo da je SVEOPĆI MIR moguće ostvariti u punom smislu tih riječi, ne trebaju proći vjekovi da se on stvori, koliko god zvučalo logično kako to ipak mora dugo trajati, sudeći po iznimno sporom razvoju svih velikih reformatorskih ideja prošlosti. Čovjek, kao masa u pokretu, neodvojiv je od inertnosti i dugog trajanja koji se javljaju u manifestacijama njegovoga života, ali ta činjenica ne proizlazi iz toga što se bilo koja prolazna faza, ili bilo koje trajno stanje naše egzistencije mora neminovno doseći putem stalaktitskog razvojnog procesa."

Tesla je dalje nastavio obrazlagati prirodu mira, diskutirati o stvarima vezanim uz komunikacije, kratko flertovati s idejom uvođenja jednog

133

univerzalnog jezika, spominjati kako se udaljenost može savladati poboljšanim načinom prijevoza, pričati o nedovoljnom iskorištavanju svojstava elektriciteta, i isticati koliko je važno imati jeftini način prijenosa snage. Upotreba fraza poput, "Izveo sam tako veličanstven eksperiment tog nezaboravnog dana da mi je mračni bog groma milostivo pokazao svoj beskrajni laboratorij koji je odzvanjao i ostavljao me nijemog od strahopoštovanja" možda je i privukla pobornike okultnog, ali nije učinila ništa da mu spasi ugled racionalnog inženjera.Čitajući ovaj članak i imajući na umu situaciju u kojoj se Tesla našao, stječe se dojam da je ovo izljev jada čovjeka koji je došao do ruba, i koji poduzima posljednji očajnički pokušaj da se dokaže, jer vidi kako mu se san rasplinjuje. Zašto bi inače završio ovaj napis riječima:

"Ovo nije san, to je jednostavan pothvat elektrotehničke znanosti, samo je svijet koristoljubiv, slijep, malodušan, sumnjičav! Ljudski rod nije dovoljno napredan da prepusti vodstvo gorljivom istraživačkom duhu izumitelja. Ali, tko zna? Možda je bolje da se - u ovakvom svijetu u kakvom mi živimo -umjesto da im se revolucionarna ideja ili izum hvale i da im se plješće, s njima postupa loše i da ih se koči u začetku zbog nedostatka novca, sebičnih interesa, pedanterije, gluposti i neznanja; da ih se napada i onemogućuje; da moraju prolaziti kroz gorka iskušenja i poteškoće, kroz nemilosrdnu borbu za komercijalni opstanak. Iz toga se rodila naša rasvjeta. Na isti je način sve što je bilo veliko u prošlosti bilo izvrgavano ruglu, proklinjano, osporavano, potiskivano, da bi iz bitke izašlo još jače i velebnije."

Ovaj članak je izvanredan primjer iz kog vidimo kako su izdavači koristili Teslino ime samo da bi bolje prodali časopise. Izdavač mu nije napravio nikakvu uslugu time što je prihvatio ovu ne baš čitku vježbu samoopravdavanja, a jedini motiv objave napisa mogao je biti taj što je Teslino ime na naslovnici prodalo više primjeraka. U svakom slučaju, članak je samo dodao dokaze Teslinoj rastućoj reputaciji neprilagođenog i nepouzdanog čovjeka, a on sam, svakako nije izašao "kao pobjednik iz ove bitke". Morgan je, pročitavši ovo, zacijelo potvrdio svoj stav da je bilo opravdano skrenuti s kolosijeka ovog briljantnog ali nepouzdanog luđaka prije nego što im bežično poslana struja ne počne zujati oko ušiju.Članak je, isto tako, otvorio neke stare rane kad se ponovo oglasio

134

Edison. U intervjuu za New York World, Edison je komentirao kako on ne vjeruje da Tesla sada može omogućiti razgovor s nekim na drugom kraju svijeta, ali da misli kako će Marconi, prije ili kasnije, usavršiti svoj sustav. Cijeli svijet elektrotehnike okrenuo se protiv Tesle i odbacio ga. Vrane su se opet sjatile da bi ga napale, ali njemu će kroz pećinu u kojoj se sklonio, ovog puta teći potok.Teslu je opčinjavala voda još od onda kad je kao dijete prvi put osjetio njenu snagu. Nikad nije zaboravio onu skoro fatalnu nezgodu kad je umalo odnesen preko ruba brane snagom riječnog toka, i zato je nastavio eksperimentirati s tim tokom čak i u vrijeme dok je radio na bežičnom prijenosu energije. Istina, opet je skoro nastradao kad se cilindar od lijevanog željeza kojeg je upotrebljavao za tlačenje vode rasprsnuo, a komadić leteće krhotine okrznuo njegovu glavu. Preživio je, ali je rasprsnuti cilindar napravio popriličnu štetu na laboratoriju u Wardencliffu.Sjetio se da je kao dječak gradio mala mlinska kola koja su mu bila zabavne igračke, da je napravio jedno koje je posebno dobro funkcioniralo. Načinio je plosnat drveni kotač; prerezao je poprečno drveni trupac i oblikovao ga u krug. Kroz sredinu je stavio osovinu i objesio ga iznad potoka. Kolo se vrtjelo gonjeno snagom vode i radilo mjesecima bez zaustavljanja. Razmišljajući o tom jednostavnom dječačkom pokusu, Tesla se prisjetio da je voda koja je tekla preko plosnatog kola ipak pokretala kolo, da korpe i lopatice koji se koriste na mlinskom ili vodenom kolu uopće nisu potrebni. Ovdje je uočio priliku da se preusmjeri na novo područje; para se koristila u većini proizvodnih procesa, a parni strojevi imali su cilindre koji su se gibali naprijed-nazad, razbacujući energiju; turbina bez lopatica, naprotiv, bila bi učinkovitija. Tako se Tesla odlučio na konstrukciju jedne takve turbine, i nagovorio svoga novog poznanika, bogatog proizvođača rafiniranog šećera, da mu posudi novac te krenuo s poslom.Prva turbina bila je sklop vrlo tankih diskova promjera otprilike 6 inča (15 cm) koji su se vrtjeli u uskom kućištu s razmaknicama između rotirajućih diskova. Paru koja prolazi kroz kućište usporava trenje s diskovima. To trenje uzrokuje okretanje diskova, koji se okreću sve brže i brže, sve dok se trenje ne svede na minimum. Prva turbina dobro je funkcionirala, no, tako se brzo okretala da su se diskovi rotora deformirali od brzine rotacije pa je morao povećati kućište za inč (2,54 cm) na svakih trideset sekundi rada, da omogući ekspanziju.Kod brzine od 35.000 okretaja u minuti, Tesla je trebao pažljivo

135

izbalansirati rotor kako bi izbjegao mogućnost da se ovaj raspadne od trešnje. Dječačka zamisao bila je odista djelotvorna. U iduće četiri godine Tesla je napravio turbinu promjera 12 inča (30 cm), koja je razvijala 100 konjskih snaga. Nagovorio je kompaniju General Electric da mu dozvole isprobati njezin rad u jednoj od njujorških elektrana, stanici Waterson, koja je prije radila na istosmjernu struju, a sada se koristila kao elektrana s izmjeničnom strujom Teslinih generatora. Vrijednost publiciteta koji će biti stvoren Teslinim isprobavanjem revolucionarne nove parne turbine u njihovim pogonima, spojena s mogućnošću da je on ipak stvorio korisno novo sredstvo kojim će sniziti troškove proizvodnje struje, potakla je GE da mu dopusti pokus.Provedba tog pokusa nije tekla glatko. Tesla, prava noćna ptica, stekao je naviku sve kasnijeg ustajanja po danu i rada do dugo u noć. Očito je zamijenio dan za noć. Dok je samo radio u svom vlastitom laboratoriju na Broadwayu to nije predstavljalo problem, ali je on sad imao posla u GE-u. Stanica za proizvodnju struje njujorške elektrane bila je najviše opterećena u razdoblju između kasnog poslijepodneva, večeri i ponoći, dok je potrošnja bila manja danju, i zato su jutarnji sati bili mnogo povoljniji termin za Tesline probe. Ali zbog istog pomanjkanja vještine snalaženja u osobnim kontaktima koje je pokazivao cijeli život, Tesla je inzistirao da dođe u pet poslijepodne i ostane do ponoći.Na njegovu odluku da ne radi ujutro nije utjecao niti jedan zahtjev upućen od osoblja stanice, pa je svima odlanulo kad je konačno završio s pokusima.Napravio je dvije turbine promjera 18 inča (45 cm) i proveo na njima neobičan test stvaranja opterećenja u suprotnim smjerovima. Dvije turbine jačine 200 konjskih snaga povezao je s osovinom koja je mjerila okretaje i podesio ih da se vrte u suprotnim smjerovima. Osovina je mirovala, ali je mjerač spojen na nju pokazivao koliki napor materijala proizvode sile koje djeluju u suprotnim smjerovima. Nikola i ostali promatrači imali su sreće što se osovina pokazala dovoljno čvrstom, jer da je pukla, posljedice bi bile spektakularne i kobne.Neki od radnika u elektrani koji su promatrali eksperiment nisu shvatili da dvije turbine moraju mirovati tijekom eksperimenta i rekli su ostalim kolegama da su one potpun promašaj. Te priče nisu pomogle Tesli da ponovo vrati ugled. Pošto je već dotad potrošio sav novac, trebao je partnera iz industrije. Allis Chambers of Milwauki bili su proizvođači konvencionalnih turbina, pa je Tesla otišao ponuditi svoje ideje toj kompaniji.

136

No, umjesto da pokaže izvjesnu dozu takta prema inženjerskom osoblju Allis Chambersa i najprije njih upita za mišljenje, upotrijebio je svoj prijašnji ugled i ugovorio prijem kod predsjednika kompanije, te uvjerio tog čovjeka da je njegova turbina dar s neba za njihovu kompaniju. Ovoignoriranje inženjerskog dijela osoblja, nije mu priskrbilo njihovu naklonost, i nije pripomoglo povoljnom prijemu njegovih novih ideja. Iz tog su se razloga ocjene njegovih "kolega", nakon što su ugrađene i testirane dvije parne turbine, svodile na oštru kritiku koja je isticala da se diskovi prilikom normalnog rada deformiraju te da Tesla ima čudan način rada jer ne koristi inženjerske nacrte. Izvještaj koji su dali upravi glasio je:

"Kad su jedinice rastavljene, vidjelo se kako su diskovi deformirani do tog stupnja da je naše mišljenje kako oni definitivno ne bi valjali nakon što bi turbina radila izvjesno vrijeme. Plinska turbina nije konstruirana stoga što kompanija nije bila u mogućnosti od gospodina Tesle dobiti dovoljno informacija, čak ni onih o približnoj zamisli nacrta."

Teslina reakcija na to ponovo je pokazala kako nije sposoban održati dobre međuljudske odnose - napustio je taj posao uz komentar, "Svejedno ne bi napravili turbine kakve ja želim". To je bio kraj njegovim pokušajima da stvori karijeru konstrukcijom turbina. Njegov nacrt je, međutim imao u osnovi zdrave temelje i danas se njegove ideje koriste pri izradi modernih plinskih turbina.Teslin nezreli poriv da ugađa autoritetima došao je do izražaja kad je New York Times tiskao članak s lažnom glasinom kako Edison i Tesla trebaju podijeliti Nobelovu nagradu za fiziku. Obojica su intervjuirani. Edison je jednostavno izjavio kako o tome ne zna ništa i kako ne želi dati nikakav komentar. Tesla je dao kompletnu izjavu, na kraju zaključivši kako je svijet napokon prepoznao vrijednost njegovog otkrića prijenosa električne energije bez vodiča. Zagrijan za tu temu, dodao je:

"Možemo rasvijetliti nebo i razbiti tamu oceana! Možemo povući ogromne količine vode iz oceana i upotrijebit je za natapanje! Možemo načiniti tlo plodnim i upotrijebiti energiju sunca! U idućih tisuću godina bit će mnogo dobitnika Nobelove nagrade. Ali, ja sam taj koji u tehničkoj literaturi ima više od četiri tuceta izuma pod svojim imenom!"

137

Zacijelo se osjećao vrlo glupo kad je na koncu nagrada otišla WH & WL Braggu. Edison koji je dobro znao kako laureate osobno obavještavaju da im je dodijeljena Nobelova nagrada prije nego za to dozna tisak, bio je dovoljno mudar da ne daje izjave.Tesla je konačno došao do priznanja 1917., kad mu je dodijeljena Edisonova nagrada Američkog instituta za elektrotehniku, što je bila svojevrsna ironija - dvosjekli mač. Edisonova medalja je redovna nagrada, koju je uvela grupa Edisonovih obožavatelja da se obilježe dostignuća u znanosti o elektricitetu. Izvorni uvjeti dodjele uključivali su kandidate, studente elektrotehnike u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi koji su imali najbolji diplomski rad. Budući da u četiri godine nitko nije konkurirao za nju, promijenili su uvjete, tako da se mogla dodijeliti bilo kojem živućem stanovniku SAD-a, stanovnicima njemu pripadajućih teritorija ili Kanade za važno otkriće na polju elektrotehnike. Prvih šest nagrada dobili su Elihu Thompson, Frank J. Sprague, George Westinghouse, William Stanley, Charles F. Brush i Alexander Graham Bell. Godine 1917., komitet je odlučio da nagradu dodijeli Nikoli Tesli. Svečanost dodjele bila je održana u zgradi udruženja elektroinženjera u gradu New Yorku u petak 18. svibnja. Predsjednik udruženja, gospodin W. W. Rice Jr. otvorio je sastanak u 8.30 uvečer. Voden je kompletan zapisnik, u kojem su bili i govor o Teslinim zaslugama i njegov odgovor na to. Brojne legende stvorene su o toj nagradi. Neki pisci kažu da Tesla nije prisustvovao svečanosti jer nije htio da ga se bilo kako povezuje s Edisonom; drugi tvrde da je skup napustio ranije da bi otišao u park hraniti golubove. Zapisnik Američkog instituta elektroinženjera, naprotiv, pokazuje da je prisustvovao cijelom sastanku i da je njegov uzvratni govor, povodom ukazane časti, bio srdačan i veoma dug.Te večeri, prema zapisniku, dr Kennelly, predsjedavajući Komiteta za dodjelu Edisonove nagrade, objasnio je značaj Edisonove medalje, onda je predsjednik Rice pozvao gospodina Charlesa A. Terryja, da kaže nekoliko riječi o ranim naporima i radu gospodina Tesle. "Smatram jako znakovitom činjenicu što gospodin Tesla prima sedmu medalju - po mnogim računicama najbolje je biti sedmi", rekao je Charles Terry. Onda je nastavio o tome kako su ljudi s vizijom i inteligencijom otkrili stvari od velike važnosti za pripadnike njihovog roda, i nabrajao velikane prošlosti, poimence Mikelandela, Galilea, Sir Christophera Wrena, Livingstonea, Newtona, Franklina, Westinghousea, i naravno, Edisona.Gospodin Terry koji je očito bio brbljav čovjek, nastavio je: "Premda

želja za nagradom može, i s pravom treba, postojati kao dodatni poticaj

138

ostvarenju takvih pothvata, glavna snaga koja takve ljude tjera na neprekidni rad i osobne žrtve jest imperativ "moram" koji dolazi iz njihove duše. Potreba naših velikana za priznanjem bolje se zadovoljava sviješću da su postigli cilj i zahvalom koju im upućuju njihovi bližnji, nego materijalnim nagradama, osim kad im ovo posljednje služi kao pomoć u ostvarivanju njihovih zadataka."Zatim je primijetio kako dobri inženjeri nisu zavidni ljudima koji su postigli velike stvari, nego su zahvalni i sretni što mogu biti svjedocima takvih dostignuća - upravo onako kako su svi prisutni članovi presretni što mogu odati počast gospodinu Tesli, onom istom Tesli koji je prijedvadeset devet godina stao pred njih uručivši im svoj opis izuma transformatora i motora na izmjeničnu struju.Sažimajući Teslina dostignuća, izjavio je da: "je Teslinom geniju

svojstveno krotiti neukrotive, neobuzdane i stoga suprotstavljajuće elemente prirode i ljudskih vještina te ih zauzdati kako bi mogli pokretati ljudske strojeve", i hvalio Teslinu imaginaciju, radišnost, ustrajnost i brojne uspjehe. Okrenuvši se prema Tesli, završio je svoj govor riječima: "Nije moguće u ovom kratkom osvrtu dotaknuti se svih područja aktivnosti u kojima se okušao gospodin Tesla, pa se moramo zadovoljiti ovakvim nedostatnim predstavljanjem karakterističnih dokaza zapanjujućeg genija ovoga čovjeka, kojega imamo čast dočekati s dobrodošlicom kao građanina naše zemlje - zemlje koju je on prije dvadeset devet godina prihvatio kao svoju domovinu."Konačno, pruživši ruku da službeno predstavi Teslu uzvanicima i čestita mu, dodao je: "Gospodine Tesla, zaista ćemo užasno pogriješiti ako ne budemo najsrdačnije cijenili vaš rad, rad za kojega znamo da je koristan."Pljesak se prolomio dvoranom i Tesla je dostojanstveno, sa skromnim smiješkom, prihvatio ovu počast koju su mu ukazali članovi Instituta. Predsjednik je tada zamolio gospodina B. A. Behrenda da se obrati nazočnima:

"Gospodine predsjedavajući Američkog instituta elektroinženjera: uvaženi članovi; dame i gospodo: Neobičnim stjecajem okolnosti, prije točno dvadeset devet godina, istog dana i sata, ispred ovog Instituta stajao je gospodin Nikola Tesla."

Ponovio je priču o Teslinoj karijeri i raznježio se izričući pohvale:

139

"Svaka stvar ima svoje vrijeme. Suvišno je kazati, kad bismo morali uzeti i maknuti iz našeg svijeta industrije rezultate Teslina rada, kotači industrije prestali bi se vrtjeti, naši električni automobili i vlakovi zaustavili bi se, naši gradovi utonuli u mrak, a naši mlinovi zamrli i utihnuli. Da, toliko je sveobuhvatno to djelo, da je postalo osnova i potka industrije."

Onda je prešao na dugačko obrazlaganje tehničkih detalja Teslina opusa, i nije mogao odoljeti a da ne istakne svoju vlastitu ulogu u njegovom impresivnom razvoju.Tesla je, u međuvremenu, istinski uživao. Konačno je, u dobi od šezdeset, nakon deset godina muke i izrugivanja, dobio priznanje koje zaslužuje. Zaista treba uživati u trenucima poput ovih cijelim svojim bičem."Molimo", rekao je Behrend, "gospodina Teslu da prihvati ovu medalju.

Ne činimo to zbog pukog nagrađivanja njegovih izuzetnih kvaliteta, ili očuvanja tradicije; jer dok god se ljudi kod nas budu bavili industrijom, njegov rad bit će u svačijoj predodžbi utjelovljenje umijeća, i ne postoji opasnost da ćemo jednom zaboraviti Teslino ime, isto kao ni Faradayevo ili Edisonovo."Kad je riječ o ovoj zadnjoj tvrdnji, pokazalo se da Behrend nije bio u pravu. Kao što sad znamo, Teslino ime potpuno su zaboravili svi, osim ljudi koji se bave elektrotehnikom."Doživjeli ste da možete vidjeti priznanje djelovanju vašega genija,"

Behrend je nastavio. "Što čovjek može poželjeti više od toga? Glasno nam zvoni parafraza Popeovih stihova o Newtonu: "Priroda spava, a zakon njen leži u mraku sapet": Bog reče,"Neka bude Tesla, i svjetlost u hipu obasja svijet."Behrend je sjeo nakon burnog aplauza u kojem je Tesla, opet, beskrajno uživao. Upravo je prošlo deset sati kad se predsjednik ustao i obratio mu se:

"Lako je, smatram, inženjerima i znanstvenicima uzeti zdravo za gotovo stvari koje su otkrića prošlosti. Kad sjednemo pod stablo jabuke i promatramo kako otpadaju jabuke, to držimo prirodnim fenomenom, jasni su nam zakoni gravitacije, ali Sir Isaaca Newtona je, mnogo godina prije, ovaj fenomen koji je nama danas tako jednostavan, potaknuo na čin kreativne imaginacije koja je bez premca."

140

Onda je nastavio s još jednim pregledom Teslinog rada, ovaj put skrenuvši prisutnima pozornost na gradnju Elektrane na Niagarinim slapovima, i usporedio Teslu s Faradayem. Završio je ovako:

"Gospodine Tesla, danas ste mogli čuti mnogo pohvala upućenih Vama, ali one nisu samo buketi bačeni samo zato da bi uljepšali proslavu - one su Vam izrečene uz istinsko uvažavanje elektrotehničarske profesije, te Vam uručujemo ovu medalju kao dokaz tog uvažavanja, visoko cijeneći sve što ste učinili za nas, i iskreno se nadajući da ćete i u budućnosti nastaviti davati svoj doprinos našoj struci."

Kad je ovaj sjeo popraćen velikim pljeskom, prisutni su očekivali završetak svečanosti jer je, tradicionalno, govor dobitnika medalje bio kratak, ali Tesla, koji je uživao u svom trenutku slave, ustao je i počeo:

"Gospodine predsjedniče, darne i gospodo, želim vam od srca zahvaliti na vašim izrazima uvažavanja i simpatije. Ne zavaravam se ustvari, čega ste zacijelo svi svjesni, uvelike pretjeranim pohvalama mojim skromnim ostvarenjima koje su izrekli govornici. Čovjek u ovakvoj situaciji ne treba biti ni ravnodušan niti odveć samouvjeren, i u tom smislu priznat ću da se do izvjesne mjere meni mogu pripisati zasluge za otvaranje nekih novih putova; no zamisli koje sam razvijao trijumfirale su kasnije, sile i elementi bili su pobijeđeni, a veličina dostignuta, kroz suradnju mnogih sposobnih ljudi, od kojih su neki, drago mi je kazati, prisutni večeras u ovoj dvorani, izumitelji, inženjeri, crtači, proizvođači i financijeri davali su svoj obol sve dok se nije iskovala, kao što je gospodin Behrend rekao, ogromna revolucija u prijenosu i transformaciji energije. Dok smo pod dojmom postignutih rezultata nastavljamo dalje, nadahnuti nadom i uvjerenjem da je ovo samo početak, prethodnica daljnjih i još većih dostignuća."

Njegova publika očekivala je završnu riječ zahvale, međutim, Tesla je tek započevši nastavio potanko opisivati ta buduća značajnija ostvarenja koja je prethodno spomenuo, onda je pričao o svojem djetinjstvu, o dubokoj starosti koju su doživjeli njegovi stričevi i ujaci, strine i ujne,

141

babe i djedovi (ne obazirući se na to što publika i sama počinje dobivati sijede od beskonačnih priča!). Opisivao je svoje metode rada, kako voli koristiti svoju maštu, govorio je o životu poslije smrti i o tome kako je "napisano puno novinskih članaka u kojima sam bio proglašavan neuspješnim čovjekom bez osjećaja za praktično, i kako su me mnogi jadni pisci, koji se bore za opstanak proglasili vizionarom. Takva je nepromišljenost i kratkovidnost svijeta."Usamljen čovjek, kakav je bio, uhvativši publiku koja ga je morala slušati, a uz to nije bilo nikoga tko bi mu diskretno rekao da sjedne, samo je govorio i govorio.Jedan od uvjeta bio je da se Edisonova medalja dodijeli živoj osobi i Tesla je, posvetivši se tome, sada objašnjavao kako on ima sve preduvjete da dobije medalju jer je, za čovjeka njegovih godina, skroz živ i zdrav. Onda je nabrajao, vrlo podrobno, svaku dječju nezgodu i bolest koja mu je ugrožavala život; i nema sumnje da su već neki u publici požalili što je preživio!Kritizirao je Edisonove metode rada i dokazivao kako su njegove daleko bolje, te da bi ih budući inženjeri trebali uzeti za uzor. Pričao je kako su ga studenti psihologije, fiziologije i drugih struka molili da im objasni svoju sposobnost predviđanja: "Vi možda mislite da ja imam halucinacije. To nije kod mene moguće. Halucinaciju stvara bolestan i traumatiziran mozak. Moja glava je uvijek bila bistra kao potok, i ničeg se nisam bojao. Hoćete li da vam ispričam čega se sjećam u vezi s tim?" pitao je gospodu u parketu, koji su stresavši se, probuđeni iz poludrijemeža, samo nemoćno kimnuli u znak potvrde. Onda je, bez ikakva obzira prema prisutnima, nastavio zbrda-zdola raspredati o tome koja je od njegovih dviju starih strina bila ružnija; kako je luđak kojeg su zvali Luka trčao po njegovom rodnom selu i plašio djecu; kako ga je kad je bio mali i lutao poljem gol ugrizao za trbuh razjareni gusan; kako i sad od tog ima ožiljak na trbuhu. Hvala bogu, nije im išao pokazivati ožiljak!U očima slušatelja, ovo izlaganje zacijelo je počelo poprimati nadrealan karakter kad se prebacio na opisivanje srpskih pogrebnih običaja. Dotad su već oni koji su sjedili pred njim bez sumnje molili Boga da mu ponestane anegdota prije ponoći. Ali, Tesla koji se nije dao smesti, sada je počeo opisivati na koji način on može putovati u mislima uz pomoć mentalne vizualizacije; objašnjavati kako on nema rođendan jer je rođen kad je sat otkucao zadnju sekundu prethodnog dana; kako je njegovo srce prešlo s jedne strane grudi na drugu, na iznenađenje medicinskih djelatnika; kako je preživio noć zaključan u kapeli opsjednutoj duhovima.

142

Zasigurno je sada njegova nestrpljiva publika pomislila da je iscrpio teme, ali, ne! Evo ga, počinje s cjelokupnom poviješću svog obrazovanja, koja je uključila i mimiku čiji je cilj bilo opisivanje duljine nogu njegovog nastavnika fizike. Onda je, po četvrti put te večeri, uslijedila priča o cijeloj njegovoj karijeri, ovoga puta obogaćena nepodnošljivim obiljem osobnih pojedinosti, poput one koja opisuje kako je objašnjavao pioniru radijske tehnike funkcioniranje stojni valovi: "Rekao sam gospodinu Stoneu: "Jeste li vidjeli moj patent?" On je odgovorio: "Da, vidio sam ga, ali sam mislio da ste poludjeli." Publika je, bez sumnje bila na strani gospodina Stonea, ali Tesla je, tvrd na ušima kao i uvijek, nastavio objašnjavati kako je Stonea uvjerio u svoju genijalnost.Na samom kraju, puni sat nakon što je uzeo riječ da bi izrekao "kratku" zahvalu, Tesla je rekao: "Da zaključim, gospodo, dolazimo do velikih rezultata, ali moramo se pripremiti na stanje zastoja koje će trajati izvjesno vrijeme. Gledamo u oči krizi kakvu još svijet nije vidio, i, dok se stanje ne popravi, najbolja stvar koju možemo napraviti je smišljanje nekog načina na koji možemo svladati podmornice, a time se ja trenutno bavim."Nakon te zadnje domoljubne napomene, koja se ticala ratnih aktivnosti usmjerenih protiv njemačkih podmornica, sjeo je. Publika ga je počastila aplauzom osjetivši ogromno olakšanje što je konačno završio. Ali nije još sve bilo gotovo! Gospodin Alfred Cowles, odlučivši ne propustiti svoj trenutak slave, pokazao je Tesli kopije fotografija snimljenih u Coloradu za vrijeme eksperimenta s munjama, i Tesla, ustavši da mu zahvali, stade ponovo pričati. Negodovanje publike nije, naravno zabilježeno u zapisniku, no, lako ga možemo zamisliti."Naučio sam kako sastaviti pogon koji ima napon od 100,000.000 volti i

kako vladati njime tako da bude potpuno siguran." "Ovaj pogon", rekao je, mašući fotografijama sada već potpuno nepažljivoj publici, "bio je u Coloradu. Da bi se itko tko se nije bavio takvim eksperimentima tako dugo kao ja, upustio u taj posao, sigurno bi nastradao."Zanimljivo, ali on nije nastradao te večeri, premda je nastavio zvrndati o eksperimentima u Coloradu još idućih petnaest minuta. Kad je Tesla ponovno sjeo, predsjednik je brzo skočio: "Ako nemamo više posla, smatrajmo ovaj sastanak završenim."Zapisnik, kojeg je u obliku stenografskog zapisa vodio sekretar gospodin Hutchinson, sadrži više od 16.000 riječi. Teslina reputacija visokostručnog ali neobuzdanog ekscentrika bila je tom prigodom definitivno učvršćena.

143

PogovorStrogo čuvana tajna prepuštena zaboravu

Širenje civilizacija možemo usporediti sa širenjem požara; Prvo, iskrica, onda vatra koja se rasplamsava, te napokon neobuzdani požar, koji sve brže i jače zahvaća svijet.Nikola Tesla

Sve do 1960-ih, svi novopečeni inženjeri imali su običaj vježbati kretanje s jednom rukom u džepu. To nisu činili iz nemarnosti ili zato što bi demonstrirali protiv ustroja poduzeća, nego zbog toga što su ih već kod prvih laboratorijskih vježbi upozorili da to rade, riječima: "Ako vani strujni udar prijeđe preko prsa, ubit će vas; isti takav udar, pri kojem struja prolazi jednom stranom tijela, samo će vas zdrmati."Zahvaljujući tom savjetu, inženjeri elektrotehnike koji žele ostati na životu automatski stavljaju jednu ruku u džep kad god su blizu otvorenog izvora struje.Bilješke Nikole Tesle iz Colorado Springsa kazuju nam da je on bio prvi inženjer koji je preporučio tu mjeru zaštite na radu i, zbog toga mu mnogi inženjeri elektrotehnike duguju život. On je izumio i brzinomjer u automobilu, brojač okretaja motora, radioprijenos, izmjeničnu struju i turbine bez lopatica.Kako je moguće da jedan toliko mnogostruko darovit čovjek, čiji su izumi omogućili postojanje naše suvremene civilizacije, bude zaboravljen? Sva su imena njegovih suvremenika, Edisona, Marconija, Westinghousea pa čak i J. P. Morgana, postala legende koje i dalje žive, međutim, Tesla je nepoznat onoj javnosti koja i danas ima od njegova rada velike koristi.Znanstvena zajednica ga cijeni, a jedinica mjere za magnetizam dobila je ime po njemu. Na neki mu je način to adekvatan spomenik, budući da se nalazi u dvorani velikana poput Volte, Amperea, Gilberta, Henryja, Hertza, Ohma, Faradaya, tamo je sa svim onim velikim znanstvenicima po kojima su jedinice za razne pojave u elektromagnetizmu dobile nazive. Ali, premda mu upućeni ljudi odaju priznanje, ja se ne mogu oteti dojmu da bi on poželio i naklonost širih krugova.

144

Na koncu, kvaliteta našeg suvremenog načina života ovisi o neprekidnoj opskrbi strujom koju je omogućila njegova vizija. Točno je, inženjeri znaju njegovo ime, naučili su ga u obliku naziva mjerne jedinice za gustoću magnetskog toka, ali tek nekolicini je poznata priča o čovjeku koji je izumio dvadeseto stoljeće, a još manjem broju ljudi padne na um koliko mu dugujemo.Kad sam prvi put čuo za Nikolu Teslu, bio sam dječarac oduševljen strujom koji je žarko želio vlastiti radio. Nije me mogao zadovoljiti običan radio, htio sam svoj vlastiti radioprijemnik AR 88., kakav je prije koristila vojska, i proveo mnoga subotnja popodneva u potrazi po dućanima polovnim stvarima u Manchesteru, ne bih li pronašao tu žarko željenu napravu.Imao sam prijatelje koji su posjedovali vlastiti radioaparat, a ponekad bi mi i roditelji dopustili korištenje njihovoga velikog radiograma u dnevnom boravku, ali to mi nije moglo zamijeniti vlastiti prijemnik. Podešavajući radiogram sve do dna skale, malo iza frekvencije na kojoj se nalazi Radio Luksemburg, mogao sam čuti ljude koji su imali vlastite radio stanice, kako razgovaraju o tome kako njihovi kratki radio valovi mogu prijeći nevjerojatne udaljenosti, i kako se hvale činjenicom da mogu komunicirati s vrlo udaljenim radiooperaterima. Želio sam znati više o tome - i znatiželja me nagnala da nastavim potragu i po pristupačnoj cijeni nabavim vlastiti radioprijemnik kratkih valova.Lutajući od dućana do dućana, pažljivo čuvajući svoju malu ušteđevinu u džepu, detaljno sam pretraživao hrpu za hrpom odbačenih stvari i proveo sate i sate promatrajući sa čežnjom nove prijemnike za koje nisam imao novca. Dan je već odmakao kad sam, nakon još jedne uzaludne subotnje potrage, ugledao nešto na prašnjavoj polici, koja nije izgledala kao mjesto gdje bi to trebalo stajati - sjajni uglačani poklopac na drvenoj kutiji koju sam jednostavno morao otvoriti i istražiti. Eto kako sam potrošio svoju brižljivo skupljanu ušteđevinu na Teslin terapeutski stroj za elektroterapiju.Pažljivo podigavši poklopac, podigao sam i prašinu koja se skupila unutra, ušla mi u nos i natjerala me na kihanje. Kad sam pogledao unutra, stroj zaštićen podstavom od crvenog samta izgledao mi je čitav. Tamo je bila svjetlucava zavojnica od emajlirane žice, dva bakrena cilindra spojena pomičnim žicanim kablom, bakreni prekidač i prazan prostor gdje je trebalo uložiti veliku bateriju. Na izblijedjeloj naljepnici s donje strane poklopca bile su nabrojene sve kvalitete izmjenične struje koju je nekoć očito proizvodila ova čudna sprava:

145

"Struje koje ova naprava stvara idealan su tonik za ljudski živčani sustav. One poboljšavaju rad srca i probavu, također omogućavaju zdrav san, oslobađaju kožu od štetnih izlučevina i toplinom koju stvaraju liječe prehlade i groznicu. Stimuliraju odumrle i paralizirane dijelove tijela, olakšavaju sve vrste tegoba i svake godine spase tisuće života."

Radio će sada, odlučio sam, malo pričekati. Ispred mene se nalazio živi primjerak električnoga magičnog stroja! Putujući kući s njim u električnom vlaku, maštao sam o pokusima koje ću napraviti, i ovaj pomalo primitivni ali učinkoviti stroj za stvaranje elektrošokova bio je, ustvari, izvor mojih mnogih djetinjih zadovoljstava. Čim sam stavio novu bateriju, veliku bateriju za fenjere od šest volti, koju je trebalo posebno naručiti kod mjesnog prodavača radioaparata, zavojnica je počela zujati i iskriti na spektakularno zanimljiv način. Uzevši bakrene cilindre, svaki u jednu ruku, osjetio sam čudno škakljanje.Bio sam vrlo zainteresiran za efekte koje stvara visokofrekventna terapeutska struja gospodina Tesle, nagovorio sam neke prijatelje da stanu u krug. Zatim smo se svi uhvatili za ruke i preko dvije bakrene elektrode zatvorili strujni krug. Bockave iglice elektriciteta širile su se iz ruke u ruku unutar kruga, tjerajući neke da pocikuju od iznenađenja dok su putovale našim udovima i grčile nam mišiće.Taj uspješno izvedeni prvi eksperiment predstavljao je početak mojeg interesa za tajnovite učinke elektriciteta koji me drži čitav život. Elektricitet, koji je tek odnedavna postao važan ljudskoj zajednici, još je uvijek razmjerno nova stvar. Moja generacija je možda prva generacija koja struju uzima zdravo za gotovo. Na jugozapadu Irske, primjerice, nalazi se mala dolina koju još i danas zovu Black Valley (Crna dolina) jer je, do prije nekoliko godina, bila jedino mjesto u Irskoj bez javne opskrbe električnom strujom. Samo sto godina je prošlo od vremena kad je jednostavan pokret poput pritiska na prekidač zacijelo izgledao poput nemoguće čarolije - bez struje svijet bi bio mnogo tamniji i neugodniji za život.Upitajte bilo kojeg intelektualca, "Tko je izumio struju?" i on će vam reći, "Michael Faradav". Posjetite li bilo koju elektranu ili provedete kviz u dječjoj učionici, rezultati će vas uvjeriti kako je prijašnji odgovor svakako ispravan. Međutim, Faradav nije izumio naš strujom pokretan svijet. On je samo proveo eksperimente koji su dokazali da se elektricitet i magnetizam uvijek pojavljuju zajedno i napisao važnu knjigu koja se

146

zove Istraživači elektriciteta. Čovjek koji je ljudima dao struju zove se Nikola Tesla - isti onaj čovjek koji je napravio stroj za elektrošokove što me toliko zaokupljao dok sam bio dječak - čovjek čiji životni put veliča ova knjiga.Kako se onda moglo dogoditi da umre sam i siromašan u hotelskoj sobi? Zašto je njegovo tijelo pronađeno tek dva dana poslije, zbog čega nije bilo moguće odrediti točan datum smrti, baš kao što ni on sam nije znao precizno navesti datum svojega rođenja? Zašto onda većina ljudi koji imaju koristi od njegove inventivnosti ne zna njegovo ime?Nije postao slavan, a za to je djelomično kriv i on sam. Za razliku od Edisona, Westinghousea, Marconija i Morgana, čije kompanije čuvaju i nose njihova imena te drže njihove izume svojim vlasništvom, Tesla nije ostavio spomenik takve vrste. Javnost je, ukoliko uopće išta zna o njemu, to saznala preko novinskih članaka koje je punio svojim skandaloznim istupima. Pogledajte kako izgledaju naslovi nekih od njegovih kasnijih napisa:

Teslin plimni val koji eliminira mogućnost nastanka rata. Spavajte pomoću struje. Kako slati signale na Mars. Gospodin Tesla o budućnosti. Nikola Tesla planira držati "bežične palčeve" na brodovima na moru. Čuda budućnosti. Glasovite znanstvene iluzije. Nikola Tesla govori kako možemo letjeti na visini od osam milja brzinom od 1000 milja na sat. Može li radio pokrenuti balon? Signali poslani na Mars zasnovani na nadi da postoji život na tom planetu. Međuplanetarna komunikacija. Žvakaća guma opasnija od ruma, kaže Tesla. Razbijanje tornada. Nikola Tesla predlaže način na koji ćemo braniti Etiopiju ako ih napadnu Talijani. Slanje poruka na druge planete, kako predviđa dr Tesla na svoj rođendan.

U razdoblju od dvadeset šest godina, koliko je proteklo od primanja Edisonove nagrade do Tesline smrti 1943., javnost je potpuno promijenila mišljenje o njemu. Prestali su ga smatrati ozbiljnim inženjerom i počeli u njemu gledati starca koji se ne može kontrolirati i koji se bavi predviđanjem čuda. Istina je da se većina tih čuda ostvarila, ali nikad, nažalost, njemu u korist. Nije znao postupati s ljudima, ni s pojedincima, niti s gomilom. Njegove najsmionije izjave uvijek su se zasnivale na teoretskim argumentima. Ponekad bi objašnjavao svoje zamisli, a ponekad bi glumio "Velikog čovjeka" te očekivao od čitatelja da

147

bezrezervno prihvate sve što kaže. Cesto bi prelazio na novu ideju prije nego što dovrši misao prethodne, i to mu je priskrbilo reputaciju neusredotočenog čovjeka.Povremeno bi se svijet sjetio odati mu počast.Na sedamdeset peti rođendan, primjerice, dospio je u časopis Time, nakon što su mu ušli u trag prateći ga do hotela Grosvoner Clinton, gdje je živio zahvaljujući ljubaznosti upravitelja, pošto je prethodno bio istjeran iz svih ostalih hotela zbog nepodmirivanja računa. Nedugo nakon toga, otišao je iz hotela Grosvoner Clinton, također ne plativši troškove pa su mu zaplijenili prtljagu. Razdoblje velike ekonomske krize još je više odmoglo njegovom financijskom stanju, pa je našao "utočište" tek kad mu je jugoslavenska vlada, smilovavši se nad svojim najpoznatijim sinom koji živi u siromaštvu, dodijelila malenu mirovinu od 7200 dolara godišnje. Bez obzira na to, opet je morao redovno mijenjati hotele jer je mamio golubove u sobu hraneći ih na radnome stolu.Cesto je tvrdio kako se još u djetinjstvu zakleo da će se posvetiti poslu i da nikad neće tratiti vrijeme na brak. Međutim, vjerojatno je u starijoj dobi, kad je postao brbljav i osjećao se zanemarenim, požalio što nema bliže rodbine koja će slušati njegove govorancije.Sve su Tesline sestre umrle prije njega, pa je jedini pripadnik obitelji kojeg je viđao prije smrti, ali s kojim se nije dobro slagao, bio njegov nećak Sava Kosanović. Očito osamljen, tražio bi prijatelje među mladim znanstvenim novinarima, nazivao ih u svako doba dana ili noći da bi satima s njima razgovarao.Počeo je proslavljati rođendan, onaj isti za kojeg je tvrdio da ne postoji, pozivao goste na večere za koje nije imao novca, zalazio u poznate njujorške restorane da bi počastio prijatelje novinare, a onda ih nepodnošljivo dugim pričama o budućnosti natjeravao da "dragovoljno podmire" račun za večeru. Ostao je fizički aktivan sve do svoje osamdeset prve kad se je, nakon što ga je udario njujorški taksi dok je prelazio ulicu, njegovo zdravlje počelo pogoršavati.Na taj, osamdeset prvi rođendan, umjesto da drži govor uz večeru, izdao je pisano priopćenje. Bez obzira što je to bilo ubrzo nakon automobilske nesreće, njegov um je, očito, još uvijek bio u stanju pripremiti napad na Einsteinovu teoriju relativnosti:

"Detaljno sam razradio dinamičku teoriju gravitacije te se nadam da ću je objelodaniti vrlo brzo. Ona objašnjava uzroke te sile i gibanja nebeskih tijela pod utjecajem gravitacije na toliko

148

adekvatan način, da će on staviti točku na puka nagađanja i krive koncepcije kao što je to koncepcija zakrivljenog prostora. Prema relativistima, prostor naginje zakrivljivanju saru po sebi ili zbog prisutnosti nebeskih tijela.Jamčiti privid realnosti ovoj nestvarnoj ideji, samo je po sebi

kontradiktorno. Svaku akciju prati odgovarajuća reakcija i posljedice reakcije razmjerno su proporcionalne posljedicama akcije. Iz pretpostavke da tijela djeluju na okolni prostor uzrokujući njegovo zakrivljivanje, moj jednostavni um odmah izvlači zaključak da i zakrivljeni prostori moraju djelovati na tijela, stvarajući suprotne efekte, izravnavaju zakrivljenu površinu. Pošto se principi akcije i reakcije međusobno nadopunjuju, slijedi da je pretpostavljena zakrivljenost prostora potpuno nemoguća. No, čak i da ona postoji, ne bi mogla biti uzrokom kretanja tijela, kao što se smatra. Jedino postojanje polja sile može objasniti ta kretanja tijela, i pretpostavka dapolje sile postoji kosi se s teorijom zakrivljenog prostora. Sva literatura na tu temu jalova je i osuđena na zaborav."

Velika je šteta što Tesla nije nikad objavio svoju dinamičku teoriju gravitacije. Suvremena izučavanja gravitacije otkrila su da teški predmet u pokretu emitira gravitacijske valove koji se kreću brzinom svjetlosti. Ti gravitacijski valovi ponašaju se slično kao mnogi ostali tipovi valova. Teslina najveća otkrića zasnivaju se na izučavanju valova. Uvijek je smatrao kako su zvuk, svjetlost, toplina, X-zrake i radiovalovi povezani fenomeni koji se mogu izučavati korištenjem istog tipa matematičkih formula. Njegove nesuglasice s Einsteinom ukazuju na to da je Tesla proširio svoj interes na gravitaciju.Osamdesetih godina prošloga stoljeća dokazalo se da je bio u pravu. Izučavanje gubitaka energije kod duple neutronske zvijezde pulsara pod nazivom PSR 1913 + 16 dokazalo je da gravitacijski valovi postoje. Teslinu ideju da je gravitacija efekt polja danas mnogi uzimaju daleko ozbiljnije nego onda Einstein. Ali Tesla, nažalost, nije nikom otkrio što ga je navelo na takav zaključak, nikad nije objasnio svijetu svoju teoriju gravitacije. Napad koji je izveo na Einsteinov rad u tadašnjim institucionaliziranim znanstvenim krugovima smatrao se nečuvenim ispadom, i tek mi, koji danas raspolažemo dovoljnim saznanjima o gravitaciji, shvaćamo da je Tesla bio u pravu.Tesla je potom nastavio s još jednim "neuračunljivim" zahtjevom, i

149

sljedeća tvrdnja potpomogla je da on bude bačen u potpunu anonimnost nakon smrti:

"Posvetio sam većinu svog vremena ove godine usavršavanju novog malog i kompaktnog aparata pomoću kojeg energiju možemo izbaciti u međuzvjezdani prostor u velikim količinama na bilo koju udaljenost bez ikakvog rasapa. Smatram kako će mi biti dozvoljeno da Francuskom institutu predočim točan opis naprava s podacima i proračunima te zahtjevom za dodjelu nagrade Pierre Guzman koja iznosi 100.000 franaka za izum metode komunikacije s izvanzemaljskim svjetovima, i pri tom sam potpuno siguran da će mi ista biti uručena. Taj novac, naravno, predstavlja simboličnu nagradu, a ono za što bih gotovo bio u stanju dati vlastiti život je čast što ću biti prvi koji je postigao to čudo."

Nije dobio ni novac niti priliku da objasni svoj izum. Francuska vlada nije više s njim imala bilo kakvih kontakata, pošto svi ih pretekli tadašnji događaji. Hitler je počeo širiti svoj utjecaj Europom pa je Francuska okupirana već 1940.Najvjerojatnije je naprava o kojoj Tesla govori ili laser ili plazma-pištolj koji proizvodi visokoenergetske čestice u gornjim slojevima atmosfere. Njegove bilješke iz Colorada pokazuju da je znao za mogućnost stvaranja obje naprave, što bi bio logičan nastavak njegovih eksperimenata s munjama.Godine 1940., neposredno nakon osamdeset osmog rođendana, dao je intervju New York Ti mesu koji su objavili 22. rujna:

"Nikola Tesla, jedan od istinski velikih izumitelja, koji je proslavio svoj rođendan 10. srpnja, izjavio je piscu članka da je spreman vladi SAD-a otkriti tajnu svog "teledirigiranog oružja" pomoću kog će, kako je rekao, biti moguće rastaliti avionske motore iz daljine od 250 milja, i na taj način stvoriti nevidljivi obrambeni 'Kineski zid' oko države."

Članak je prošao bez ikakva komentara od strane ostalih znanstvenika. Već je stekao glas osobe čija želja za publicitetom daleko premašuje njenu vjerodostojnost, pa nitko nije smatrao njegov članak ozbiljnim. Osim toga, svi su imali drugih preokupacija pošto je Hitlerovo

150

napredovanje u Europi, izazvalo opću zabrinutost.Sjedinjene Američke Države su do 1941. ušle u Drugi svjetski rat, i Tesla je zasigurno bio zabrinut kad su njegovu domovinu pokorili njemački okupatori, nekako u to isto doba. Što da napravi sa Smrtonosnim zrakama", kako je popularni tisak nazivao njegovo teledirigirano oružje? Htio ga je dati vladi SAD-a da bi ona pomogla kako njegovoj novoj, tako i staroj domovini.Tesla je 5. siječnja 1943. nazvao Ratni stožer SAD-a i razgovarao s pukovnikom Erskineom, nudeći mu tajne svog "teledirigiranog oružja". Erskine je, ne znajući tko je Tesla, pretpostavio da je osoba koja ga zove luda, obećao mu da će nazvati kasnije i zaboravio na njega. To je bila Teslina posljednja poruka u životu. Tad je stanovao u hotelu New Yorker i već bio prilično narušena zdravlja, sa slabim srcem koje je izazivalo napade vrtoglavice. Te večeri, 5. siječnja, naredio je da ga se ne ometa i otišao na spavanje. U tom je razdoblju, često znao reći osoblju da ga puste na miru dva do tri dana, no, tog su ga dana zadnji put vidjeli živa.Priča se dalje odvija poput napeta trilera. Tesla je umro od zatajenja srca negdje između utorka navečer, 5. siječnja i petka ujutro 8. siječnja. Našla ga je sobarica u petak ujutro. Jedini poznati rođak, njegov nećak Sava Kosanović, izbjeglica iz Jugoslavije koji je pobjegao u SAD prednjemačkom invazijom, bio je, poput mnogih drugih izbjeglica pod prismotrom FBI-ja kao potencijalni špijun.Noću 8. siječnja, Sava Kosanović je, s još dvojicom ljudi, Georgeom Clarkom i Kennethom Sweezeyem (mladi znanstveni novinar) otišao do Tesline hotelske sobe da s bravarom otvori sef. Kosanović je rekao ovoj drugoj dvojici da traži Teslinu oporuku. Tri pomoćnika upravitelja hotela New Yorker i predstavnik jugoslavenskog konzulata bili su prisutni kao svjedoci. Sweezy je uzeo knjigu iz sefa, a zatim je sef ponovno zatvoren s novom kombinacijom koju su dali Savi Kosanoviću. Ako je Kosanović i pronašao oporuku, nikad to nije obznanio jer se Tesla vodi kao umrli bez oporuke. (Sasvim izvjesno je kako je Kosanović, ipak, sakupio sve preostale Tesline rukopise i opremu koji se danas čuvaju u Teslinom muzeju u Beogradu).Iste je večeri pukovnik Erskine nazvao FBI i rekao im da je Tesla umro i kako je njegov nećak Kosanović pokupio papire koji se mogu upotrijebiti protiv vlade SAD-a. FBI je proveo hitnu istragu u New Yorkeru, potvrdio da su Kosanović i ostali ušli u Teslinu sobu s bravarom. Zatim su stupili u vezu sa službenikom za zaštitu imovine stranaca i naredili mu da Teslinom nećaku oduzme stvari koje je ovaj odnio, i vodi ih kao državno

151

vlasništvo.Gospodin Fitzgerald iz organizacije za kontrolu imovine stranaca potom je otišao u hotel i odnio svu preostalu Teslinu imovinu, koje je bilo dovoljno za dva kamiona. Predmete su onda zapečatili i prebacili u skladište Manhattan Storage and Warehouse Co. NY, gdje je od 1934. u trideset zapečaćenih bačvi i zavežljaja bila uskladištena ostala Teslina imovina. Službenik za zaštitu imovine stranaca zatim je u subotu ujutro odnio Tesline stvari, i pozvao mornaričke vlasti da snime kopije njegovih rukopisa na mikrofilmove.FBI je također otkrio da je Tesla 1932. pohranio jedan izum u kutiju u sefu hotela Grosvoner Clinton, no kad su ga agenti zatražili, hotel je odbio predati sadržaj kutije sve dok se ne podmire Teslini neplaćeni računi. Hotel je, ipak pristao da obavijesti FBI ako se itko drugi pokuša dočepati Teslinih stvari.Zapisi FBI-ja bilježe da je Sava Kosanović pokušao doći do Teslinih stvari, i da su se bojali kako bi Sava Kosanović mogao omogućiti neprijatelju da dođe do podatka o tom gdje se nalaze Tesline stvari. FBI se savjetovao s znanstvenim savjetnikom dopredsjednika Wallacea, pa im je rečeno da ne gube vrijeme i učine sve što je potrebno da zaštite Tesline osobne stvari. Također su saznali da je Tesla završio i usavršio pokuse vezane uz bežični prijenos snage te stvorio novi torpedo. Planovi i radni model, čija je izvedba stajala 10.000 dolara, bili su u kutiji sefa u hotelu Grosvoner Clinton. Bila je riječ o modelu ili Tesline Smrtonosne zrake ili bežičnog prijenosa električne struje.Biro, kojem je bilo naređeno da neprekidno obavještava dopredsjednika o svim akcijama koje poduzmu, odlučio se obratiti Državnom odvjetništvu u vezi s mogućnošću da uhapse Savu Kosanovića pod sumnjom za provalu, te na taj način dođu do bilježaka koje je on odnio iz sefa. FBI-jev zapis završava konstatacijom da je službenik za zaštitu imovine stranaca preuzeo odgovornost za čuvanje Tesline imovine.J. Edgar Hoover poslao je okružnicu s uputom da "sve podatke vezane uz pokojnog Nikolu Teslu drže u najvećoj tajnosti kako bi se izbjegao publicitet nastao oko Teslinih izuma i da poduzmu sve mjere predostrožnosti potrebne da bi se očuvala tajnost tih izuma"Tako je Teslino životno djelo bilo proglašeno NAJSTROŽOM TAJNOM a svaki je razgovor o njemu bio zabranjen.Kakve li ironije, Teslina Smrtonosna zraka bila je izvediva stvar, a suvremena znanost ga je u tome dostigla tek zadnjih nekoliko godina. Ministarstvo obrane SAD-a je 18. listopada 1993. objavio da počinje s

152

gradnjom eksperimentalnih postrojenja za istraživanje ionosfere u Gakoni na Aljasci. Ovaj projekt, poznat pod kraticom HAARP* (aktivni istraživački program visokofrekventnog zračenja), pokrenula je korporacija Raytheon i on u svoj program eksperimentiranja s rezonantnim svojstvima Zemlje i njezine atmosfere uključuje sveučilišta Alaska, Massachusetts, Stanford, Penn State, Tulsa Clemson, Maryland, Cornell, UCLA, i MIT. Veza s Teslinim istraživanjima jasna je . HAARP proučava potpuno iste fenomene kojima se Tesla bavio prije gotovo sto godina u Coloradu.HAARP se zasniva na zamislima Bernarda Eastlunda, koji je zadužen za tri državna patenta (biljar.605 - 4,712.158 - 5,038.664), od kojih su sva tri bila odobrena kao poboljšane verzije patenata prethodno izdanih Tesli nakon njegovih pokusa u Coloradu. Nazivi patenata koji su zasigurno ukazali na svoju namjenu i prije izdavanja, jesu: metoda i naprava za mijenjanje područja u Zemljinoj atmosferi, ionosferi i/ili magnetosferi; metoda i naprava za stvaranje umjetnog elektronsko-ciklotronskog područja zagrijavanja plazme; metoda za stvaranje školjke od relativističkih čestica na izvjesnoj visini iznad Zemljine površine.Ovaj zadnji patent, koji opisuje štit za obranu od projektila koji može razoriti elektroničke komponente neprijateljskih projektila i satelita, predstavlja ostvarenje Tesline Smrtonosne zrake. Radi na principu stvaranja kugli plazme sastavljenih od visokoenergetskih čestica - Teslina kuglasta munja u usavršenom obliku.I tako je, u dva slučaja, Tesla imao priliku da se zadnji nasmije: njegovo "teledirigirano oružje" je napokon našlo primjenu i dobio je bitku oko patenta s Marconijem kad je, šest mjeseci nakon Tesline smrti, Visoki sud SAD-a potvrdio da je Tesla čovjek koji je izumio radio! To je, dakako, bila Pirova pobjeda s obzirom da su istekli rokovi oba patenta, da su oba čovjeka umrla i da nitko o tom nije smio govoriti jer je naredba čuvanja stroge tajne zabranjivala razgovor o Teslinom radu.Krajnji rezultat toga tužnog slijeda događaja je skoro potpuni zaborav u koji je utonuo ovaj najveći dobročinitelj čovječanstva. Tesla je umro kako je i živio, sam, osamljen i pretvoren u strogo čuvanu tajnu, gurnuvši sebe u višegodišnji zaborav, i to zbog svoje zadnje ponude koja je izazvala uzbunu u vladi SAD-a.Bio je znanstvenik briljantnog uma, prorok koji je zaista gledao u

* HAARP je engleski akronim za High Frequency Active Auroral Research Program (napomena prevoditeljice)

153

budućnost, nepriznat u razdoblju u kojem je živio, Bio je takav individualist, toliko egocentričan da nikad nije ostvario blisku vezu ni s kim, muškarcem ili ženom. No, bio je kultiviran, govorio mnogo stranih jezika i bio vrlo načitan. U svojoj kasnijoj dobi, djelomično je zarađivao za život prevodeći književna djela na istočnoeuropske jezike. Međutim, nikad nije uspostavio trajne poslove niti veze s bilo kojom ustanovom koja bi sačuvala zapis o njegovim dostignućima. Od njegove smrti do osnivanja Teslinog muzeja u Beogradu prošlo je mnogo vremena. Prilika da se oda počast njegovim životnim dosezima izgubljena je zbog panike koju je njegova smrt izazvala u SAD-u koji je bio u ratu -njegovo životno djelo arhivirano je kao Stroga tajna kod FBI-ja, mornarice SAD-a i dopredsjednika Wallacea, i tek ga se sada, gotovo šezdeset godina kasnije, možemo sjećati bez opreza. Zacijelo je bilo teško s njim surađivati, njegov radoholičarski pristup i njegova netrpeljivost prema gluposti, često su bili uzrok da inženjeri nižeg ranga pate zbog njegova oštra jezika. No, kakvo li je sjajno društvo zasigurno bio na večernjim zabavama koje je priređivao u svojoj mladosti.Sjedim ovdje okružen ostavštinom toga čovjeka: kompjuter kojeg napaja struja je pored mene u mojoj radnoj sobi, osvijetljen sam fluorescentnim električnim svjetlom, grijan vodom koju pumpa indukcijski motor na izmjeničnu struju, slušam glazbu koja dopire s mog radija priključenog na strujnu mrežu. I moj skener i internetski modem su na stolu, spremni da pošalju i prime slike i poruke iz cijelog svijeta. Ja se koristim Teslinom ostavštinom.Dok sunce zalazi za brda Pennina, gledam u nizove Teslinih "spomenika" koji nose električnu struju širom zemlje. U daljini se vide kablovi nacionalnog dalekovoda koji nosi megavolte, rastegnut između visokih pilona koji sikću i pucketaju na vlazi večernjeg zraka. Preko doline pružen je dvostruki mjesni razdjelni vod od 11.000 volti između drvenih T stupova, a jedva vidim transformator koji snižava napon na bezopasnih 240 volti i vodi struju do kratkog kabla koji ulazi u moju kuću.Kad sljedeći put ugledate niz pilona koji nose struju koja vam omogućuje civilizirano življenje, stavite jednu ruku u džep i potrošite trenutak da zahvalite Nikoli Tesli, osamljenom, zaboravljenom, pričljivom, opsesivnom, briljantnom čovjeku koji vam je poklonio takav život.Tesla je cijeli svoj život izrazio u ovih nekoliko riječi:

154

"Neprekidno osjećam neizrecivu sreću zbog spoznaje da se moj polifazni sustav koristi širom svijeta kako bi olakšao tegobe čovječanstva i povećao čovjekovu udobnost i sreću, te zbog toga što se moj bežični sustav, u svim svojim osnovnim crtama, koristi za pružanje usluga i osiguranje zadovoljstva ljudima u svim dijelovima svijeta."

Literatura

Colorado Springs notes, 1899-1900., Nikola Tesla, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1978.

Edison: A Biography, Matthew Josephson, Eytre i Spottiswoode, Connecticut 1961.

Edison: The Man who mode the Future, Ronald W, Macdonald and Jane's, London, 1977.

Experiments with Alternate Currents, Nikola Tesla, McGraw Publishing, California, 1904. Ponovljeno izdanje u Omni Publications, California, 1979. George Westinghouse, Francis G Leupp, McGraw Publishing, New York, 1918.

A History of Electric Light and Power, Brian Bowers, Peter Peregrinus Ltd u suradnji s Science Museum London, London, 1982.

A History of the Marcony Company, WJ Baker, Methuen, London, 1970. Lecturers, Patents, Articles, Nikola Tesla, Muzej Nikole Tesle u Beogradu, 1956.

Lightning in His Hand: The Life Story of Nikola Tesla, Inez Hunt i Wanetta W Draper, Omni Publications, California, 1977.

My Inventions: The Autobiography of Nikola Tesla, izdao Ben Johnson, Hart Brothers, u New Yorku, 1985.

Pioneers of Wireless, E Hawks, Methuen, London, 1927. Prodigal Genius: The Life of Nikola Tesla, John J O'Neill, Neville Spearman, London, 1968.

Tesla Said, Zapisi koje je sabrao John T Ratzlaff, Tesla Book Company, New York,1984.U spomen Nikoli Tesli (suvremeni ogledi o njegovom radu), Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1961.

Turning Points in American Electrical History, Izdao James E Brittain, IEEE Pres, New York, 1977.

156

Novine, časopisi i ostale publikacijeCentury Magazine; Colliers; Electrical Engineer; Engineering News; Literary Digest; Newsweek; Time; North American Review; Scientific American; World Today; The Times (London); New York Times; New York Sun; New York Herald Tribune; Sunday Times (London)Zapisnici s godišnjeg sastanka Američkog instituta elektroinženjera, koji je održan u Zgradi društva inženjera, u New Yorku, u petak uvečer, 18. svibnja 1917, IEEE Press

O autoru

Dr. Robert Lomas predaje inženjerski menadžment na Sveučilištu Bradfordu, u Yorkshireu, Velika Britanija. Kako je cijelog života Teslin obožavatelj, na Teslinu primjeru poučava studente kako se ne smiju voditi poslovi. On je, također, koautor bestselera, trilogije, Hiramov ključ.

Svi znamo da je Thomas Edison proizveo električnosvjetlo i električni sustav za opskrbu domaćinstavada je Gugliermo Marconi smislio radio i GeorgeWestinghouse sagradio prvu hidroelektranu... Sviznaju te "činjenice", ali nisu u pravu. Čovjek koji je

sanjao ove stvari i izumio ih jest

NIKOLA TESLAjedan od najvećih nepriznatih heroja

znanosti 20. stoljeća

Korištenjem Teslinih vlastitih zabilješki,zapisa suvremenika, sudskih transkripata tenedavno objavljenih dosjea FBI-ja - koji jenakon Tesline smrti namjerno tajio podatkeo njemu - Lomas je složio sliku o iznimnomdosegu Teslinoga znanstvenog genija ineobičnu priču o tome što se dogodilo daTeslino ime bude u toj mjeri zaboravljeno.

Među Teslinim izumima jesu:• radio • indukcijski motor na izmjeničnu struju •• generator za proizvodnju izmjenične struje •• sustav distribucije električne energije •

• Teslin transformator • fluorescentna rasvjetapomoću visokofrekventnih struja • uređaji za bežični

prijenos električne energije • model broda nadaljinsko upravljanje • Teslina turbina • turbina bezlopatica • preteča radara • svjetska komunikacijska

mreža • osnove seizmologije

Dr. Robert Lomas predaje inženjerski menadžmentna Sveučilištu Bradford, u Yorkshireu, Velika

Britanija. Kako je cijelog života Teslin obožavatelj, nanjegovu primjeru poučava studente kako se ne smijuvoditi poslovi. On je također koautor bestselera,

trilogije, "Hiramov ključ".