robert lynn asprin @ lynn abbey - lupeški svijet (knjiga 1.)

170

Upload: milan-milekic

Post on 24-Oct-2014

224 views

Category:

Documents


13 download

TRANSCRIPT

Page 1: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)
Page 2: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Lupeškisvijet

1.Edited by

Robert Lynn Asprin&

Lynn Abbey

1979.

Page 3: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Sadržaj :

Uvod u Lupeški svijet ………… ………………… .... Robert AsprinSmrtne presude …………...……………………….... John BrunnerLice kaosa ………………..…………………………. Lynn AbbeyKapija letećih noževa …………….…………………. Poul Anderson( Nekoliko napomena Furtwana Lovozdipa, trgovca).. . Robert AsprinSjenosmuk …………..…………………………….... Andrew OffuttPorez na posao …………………….……………… … Robert AsprinBraća po krvi ……………………………………… … Joe HaldemanMyrtis……………………………………..………… .. Christine DeWeesTajna plave zvijezde ……………..……………… ….. Marion Zimmer BradleyStvaranje Lupeškog svijeta ……...…………………… Robert Asprin

Page 4: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Robert Lynn Asprin

UVOD U LUPEŠKI SVIJET

( Introduction 1979. )

I Car

"Ali svakako, Vaša Visosti, ne možete poricati činjenice!"Odjeven u bogato carsko ruho, novi vođa Rankanskoga carstva potrese glavom u

odlučnu neslaganju, ne prekidajući nervozno šetkanje tamo-amo po radnoj odaji."Ja ne poričem činjenice, Kilite", debatirao je, "ali neću narediti smrt moga brata"."Polubrata", ispravio ga je njegov glavni savjetnik."Krv našega oca teče u njegovim i mojim žilama", replicirao je Car, "i ne

namjeravam je proliti"."Ali, Vaša Visosti", dokazivao je Kilite, "Princ Kadakithis je mlad, i idealist...""...a ja to nisam", završio je Car. "Tumačiš mi dobro poznate stvari, Kilite. Baš je taj

idealizam moja najbolja zaštita. On neće povesti pobunu protiv svoga Cara - protiv vlastitabrata - kao što ni ja neću zapovijediti da ga se ubije".

"Ne bojimo se mi Princa, Vaša Visosti, nego onih koji bi ga mogli iskoristiti".Savjetnik je bio odlučan. "Ako bi ga neki od njegovih dvoličnih sljedbenika uspio nagovoritida je vaša vladavina nepravedna ili nečovječna, njegov bi ga idealizam mogao natjerati napobunu premda vas iskreno voli".

Carevo se šetkanje uspori sve dok nije stajao nepomično, klonulih ramena."Pravo imaš, Kilite. Svi moji savjetnici imaju pravo". Glas mu je utihnuo u mirenje

sa sudbinom. "Nešto se mora uraditi da moga brata udaljimo iz spletkarskoga gnijezda ovdje,u glavnome gradu. Ipak, ako je ikako moguće, umorstvo bih zadržao samo kao krajnjesredstvo".

"Ako Vaša Visost ima u vidu drugo sredstvo, bit će mi čast razmotriti Vašprijedlog", ponudio je Kilite mudro skrivajući likovanje.

"Ovoga časa nemam nikakva prijedloga", priznao je Car. "A neću ga imati još nekovrijeme, dok ne riješim jedan drugi problem koji me baca u tjeskobu. Moj brat će sigurnopričekati još par dana da ugrozi Carstvo?"

"Koji vam to drugi problem zaokuplja pažnju, Visosti?" pitao je savjetnik neobazirući se na vladarev pokušaj da se naruga. "Ako bih mogao pomoći u njegovurješavanju..."

"Ah, nije to ništa. Sitna odluka, ali vrlo neugodna. Moram imenovati novoga vojnogupravitelja u Utočištu".

"Utočištu?" namrštio se Kilite."Omanji grad na južnome rubu carevine. I sam sam ga teško pronašao - noviji ga

zemljovidi izostavljaju. Ako je nekoć bilo nekoga razloga za njegovo postojanje, danas gaviše, izgleda, nema. Grad trune i odumire kao pribježište sitnih kriminalaca i propalihavanturista. Pa ipak, dio je carstva te se ne smijem ponašati kao da ga nema".

"A sad im treba novi vojni upravitelj". Kilite je to tiho promrmljao."Dosadašnji odlazi u mirovinu". Car slegne ramenima. "A to otvara problem. Kad je

već carski grad s garnizonom, ima pravo na guvernera od neke važnosti - nekoga tko dovoljnodobro poznaje carevinu kako bi mogao služiti kao njihov zastupnik i posrednik u odnosima sglavnim gradom. Morao bi biti dovoljno jak da provodi zakone - u tome je svojstvu, bojim se,dosadašnji guverner bio primjetno blag".

Nesvjesno je opet počeo koračati odajom.

Page 5: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Problem je u tome što bi takav čovjek bio korisniji negdje drugdje u carevini. Činimi se da bi bila šteta potrošiti sposobna čovjeka na službu gdje je i sam vrag rekao laku noć".

"Ne spominjite 'vražju laku noć', Vaša Visosti", nasmiješio se Kilite. "Recite radije,'daleko od spletkarskih gnijezda'!"

Car je dugo motrio svoga savjetnika. A onda obojica prasnuše u smijeh.

II Grad

Pričatelj Hakiem oblizne prašinu s usana dok je žmirkao prema jutarnjem suncu.Danas će opet biti vruć dan - vinski dan, ako si bude mogao priuštiti vina. Sitan luksuz, kaošto je čaša vina, bilo je sve teže pribaviti otkako su karavane u prolazu sve manje i sve rjeđe.

Njegovi su prsti lijeno tragali za pješčanom buhom koja je pronašla put uunutrašnjost njegovih prnja dok se umornim kretnjama smještao na svoje novo stalno mjestona sajmištu. Ranije je dolazio na prostrani kej u luci, ali su ga ribari odanle otjerali optuživšiga za krađu. Njega! Za krađu! Uza sve lopove što su se nakotili posvuda po gradu, oni izabralioptužiti baš njega...

"Hakieme!"On se obazre i ugleda grupu od šestero dječurlije kako mu prilaze bistra pogleda u

iskričavim očima."Dobro jutro, djeco", iskesi se na njih otkrivajući žute zube. "Što hoćete od staroga

Hakiema?""Pričaj nam priču", poviču svi uglas tiskajući se bliže oko njega."Gubite se odavde, pješčane buhe!" zavapi on, mašući rukom. "Danas će sunce biti

vruće. Ne želim pogoršati suhoću svoga grla pričajući vam priče badava".'"Prosim lijepo, Hakieme?" zacvili jedno dijete."Donijet ćemo ti vode", obeća drugo."Ja imam novaca".Ova posljednja ponuda privuče Hakiemovu pažnju poput magneta. Njegove se oči

pripiju poput gladna krpelja o bakreni novčić u musavoj šaci pruženoj prema njemu. Tajnovčić, i četiri njegova brata, kupit će mu bocu vina.

Gdje i kako ga se dječak domogao - nije važno; vjerojatno ga je ukrao. Ono što jezainteresiralo Hakiema bilo je kako preseliti to bogatstvo s dječakove na njegovu vlastituosobu. Načas pomisli na silu, ali se predomisli. Sajmište se brzo punilo ljudima, a nasiljeprema djeci obično budi pozornost i neugodne posljedice. Osim toga, vižljasta derlad bi muizmakla bez muke. Morat će pošteno zaraditi novčić. Gadio se sam sebi, na kakve je niskegrane dospio.

"U redu, Ran-tu", nasmiješio se pružajući ruku. "Daj mi novac pa ćeš čuti priču kojugod želiš".

"Nakon što je čujem", objavi dječak bahato. "Dobit ćeš novčić... ako mi se pričaučini dovoljno dobrom. Takav običaj".

"Pa, jest". Hakiem se kiselo nakesi. "Hajde, sjedi tu do mene da bolje čuješ svakupotankost".

Dječak tako učini, nevino nesvjestan činjenice da je time stvaio sebe nadohvatHakiemovih dugih, brzih ruku.

"Eh, dakle, Ran-tu, koju bi priču htio čuti?""Pričaj nam povijest našega grada", zacvrkuće dječak načas zaboravivši na svoju

hinjenu poslovnost.Hakiem iskrivi lice u grimasu, ali su i drugi dječaci već poskakivali i pljeskali

rukama u oduševljenju. Za razliku od Hakiema, njima ta priča nije bila dosadna."Jako dobro", uzdahne Hakiem. "Razmaknite se malo!"On nemilice razgrne šumu malih bosih nogu pred sobom i tako očisti prašno tlo

kojega poravna dlanom. Brzim, uvježbanim pokretima on nacrta kartu južnoga dijelakontinenta i naznači planinski lanac u pravcu sjever-jug.

Page 6: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Priča počinje ovdje gdje je nekoć bila kraljevina Ilsig, istočno od KraljičinihPlanina".

"...koje Rankanci zovu Planine s Kraja Svijeta..." uskoči jedan deran."...a brđani zovu Gunderpah..." pridometne drugi.Hakiem sjedne unatrag na pete i zamišljeno se počeše po kosi. "Možda", reče,

"mlada gospoda žele sama pričati dok ih Hakiem sluša"."A, ne, neće", uzruja se Ran-tu. "Svi jezik za zube. Ovo je moja priča! Pustite

Hakiema neka je kaže".Hakiem pričeka da bude tišina, otmjeno se nakloni Ran-tuu, i nastavi."U strahu od najezde tada još mlade Rankanske carevine preko planina, Ilsig

dogovori savezništvo s Planinskim Plemenima te ona poduzmu čuvati jedini prijevoj uPlaninama".

On zastane s pričom da bi nacrtao prijevoj."Ali pazi, dogodi se da strah dobije potvrdu. Rankanci okrenu svoje armije protiv

Ilsiga, te ovaj bude prisiljen da pošalje vlastite snage u prijevoj ne bi li one pomoglePlaninskim Plemenima u njegovoj obrani".

On podigne pogled pun nade prema trgovcu koji je zastao da posluša, i ispruži dlan,ali čovjek zavrti glavom i krene dalje.

"Dok su armije bile odsutne iz Ilsiga", nastavi on prezirno se mršteći, "pobune setamošnji robovi. Osobne sluge, galijoti, gladijatori, svi se ujedine u naporu da zbace ropskeokove. Avaj..."

On zastane da bi podignuo ruke i uzvišenom dramatskom gestom ocrtao očaj."...armije se Ilsiške prerano vrate s pohoda u Planine i začas uguše pobunu.

Preživjeli robovi pobjegnu na jug...ovdje...duž obale".On pokaže njihovu maršrutu na karti u prašini."Kraljevina je neko vrijeme čekala misleći da će se robovi sami vratiti a kad nisu,

pošalje odred konjice da ih sustigne i dovede natrag. Odred sustigne robove ovdje, tu, i prisiliih na uzmak u Planine gdje se dogodi velika bitka. Robovi trijumfiraju, i konjica budeuništena".

On pokaže točku u južnom dijelu planinskoga lanca."Zar nećeš pričati o bici?" prekine ga Ran-tu."To je posebna priča... koju valja posebno platiti", iskesi se Hakiem. Dječak se

ugrize za usnicu i ne reče ništa."Tijekom bitke s konjicom robovi otkriju prolaz kroz planine kojim dospiju u ovu

ovdje zelenu dolinu gdje je bilo mnogo divljači i gdje su usjevi rodili u obilju"."Dolina nije zelena", jedan mu deran upadne u riječ."To je zato jer su robovi bili glupi i iscrpili tlo", rastumači mu drugi."Moj je tata nekoć bio seljak i on nije iscrpio tlo!" svađao se treći."A kako to onda da ste se morali doseliti u grad kad vam je polja pokrio pijesak?"

zagrakće drugi."Ja hoću slušati moju priču!" zalaje Ran-tu, skočivši na noge.Grupa poslušno utihne."Ovaj mladi gospodin je izrekao istinu", nasmiješi se Hakiem upirući prstom u

drugoga derana. "Ali to se nije dogodilo odmah. O da, trajalo je to dugo, dugo. Kad su roboviiscrpli tlo na sjeveru preselili su se južnije, i tako malo pomalo dosegli mjesto na obali gdje segrad nalazi danas. Tu su zatekli lokalne ribare i pomiješali se s njima pa su, što radeći nazemlji a što loveći ribu, opstali u miru i bezbrižnosti".

"To nije trajalo dugo", šmrkne Ran-tu zaboravivši se na trenutak."Ne", složi se Hakiem. "Bogovi nisu tako htjeli. Glasine o pronađenu zlatu i srebru

pristignu u kraljevinu Ilsig i dovedu nam hordu nezvanih gostiju. Najprije običnih avanturista,a poslije i kraljevsku mornaricu s ciljem da zauzme grad i vrati ga pod kraljevsku upravu.Jedina muha u kraljevskom pobjedničkom vinu toga dana bila je ribarska flota odsutna izgrada, loveći ribu na debelom moru. Kad su ribari shvatili što se događa, sklonili su se na

Page 7: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Lešinarski otok i postali jezgra Rtskih pirata koji do dandanas pljačkaju brodove u obližnjimvodama".

Uto prođe neka ribarska žena i prepozna zemljovid u prašini, nasmiješi se, pa dobacidva bakrenjaka prema Hakiemu. On ih vješto uhvati u zraku usput gurnuvši laktom deranakoji ih je pokušao predusresti, te ih sakrije u pojas.

"Blagoslov na vaš dom, gospoja", dovikne on za dobročinitelj i com."A što je bilo s carevinom?" priupita Ran-tu bojeći se za svoju priču."Što? Ah, da. Izgleda da je neki od avanturista dospio na sjever u potrazi za mitskim

zlatom, pronašao prijevoj kod Cive i naposljetku se skrasio u Rankanskoj carevini. Kasnije jenjegov unuk, carski general, pronašao dnevnik svoga pretka. Poveo je vojsku na jug slijedećidjedov nekadašnji put i zauzeo grad. Odavde je organizirao pomorski pohod oko Rta sve dokraljevine Ilsig, zauzeo je, i uključio u Rankansku carevinu zauvijek".

"I tako smo mi danas carski podanici", gorko otpljune jedan od derana."Pa ne baš sasvim", ispravi ga Hakiem, nestrpljiv da dovrši priču. "Premda je

kraljevina pala, Planinska Plemena iz nekog razloga nastave pružati otpor carskim pokušajimada koristi Veliki prijevoj. Radi toga su uspostavljene karavanske rute".

Pogled mu zamišljeno odluta u daljinu."To su bili dani kad je Utočište procvalo. Tri ili četiri karavane svakoga tjedna,

natovarene svakakvim blagom i trgovačkom robom. Ne ova današnja mizerija od opskrbnihkaravana koje nam sada dolaze - ne, nego velike karavane kojima je trebalo pola dana da uđuu grad".

"Što se dogodilo?" upita jedan od zadivljenih derana.Hakiemove oči potamne. On pljune u prašinu."Prije dvadeset godina Carevina je uspjela raspršiti Planinska Plemena. Kad je tako

otvoren Veliki prijevoj više nije bilo potrebe riskirati velike karavane preko pustinjskogpijeska što vrvi banditima i pljačkašima. Utočište se srozalo na rugalicu svoje negdašnjeslave, pribježište za ljudski otpad koji više nema poći kamo drugamo. Zapamtite moje riječi,jednoga će dana ovdje živjeti više lupeža nego pristojna svijeta, a tada..."

"U stranu, starče!"Noga obuvena u sandalu spusti se na zemljovid izbrisavši ga i rastjeravši derane

lijevo i desno.Hakiem se u strahu skutri pred sjenom jednoga od Vragodlaka, pet elitnih tjelesnih

stražara koji su u grad dopratili novoga guvernera."Stani, Zaloare!"Namršteni gorostas se ukoči na zvuk zapovjedna glasa i okrene glavu prema mladiću

zlaćane kose koji je stupio na mjesto događaja."Od nas se očekuje da upravljamo ovim ljudima, ne da ih batinama tjeramo na

pokornost".Činilo se čudnim vidjeti mladića kako kori okorjela veterana puna ožiljaka s ranijih

pothvata, ali krupniji čovjek samo spusti pogled."Moje isprike, Vaša Visosti, ali Car je zapovijedio neka donesemo red i zakon u ovaj

đavolji brlog, a jezik batine je jedini kojega ovaj ološ razumije"."Car - moj brat - dao mi je ovaj grad na upravljanje na način kako to ja izaberem, i

zapovijedio mi je neka s ljudima postupam blago tako dugo dok ne prekrše neki zakon"."Da, Vaša Visosti".Mladić se okrene k Hakiemu."Nadam se da nismo pokvarili tvoju priču. Evo, drži - možda će ovo nadoknaditi

moguću štetu".On položi dukat na Hakiemov dlan."Zlato!" isceri se Hakiem. "Zar misliš da će jedan jadni komadić zlata izbrisati strah

ove jadne, malene djece?""Što!" zaurla Vragodlak. Zar ovih uličnih štakora? Uzmi Prinčev novac i budi

zahvalan što te-""Zaloar!"

Page 8: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Ali, Vaša Visosti, ovaj čovjek samo iskorištava Vašu-""Pa neka, zlato je moje i mogu ga dati..."On položi još nekoliko dukata na Hakiemov ispruženi dlan."A sada, hajdemo, želim vidjeti sajmište".Hakiem se duboko nakloni ne obazirući se na Vrgodlakov mračni pogled. Kad se

opet uspravio, derani su se opet okupili oko njega."Je li to bio Princ?""Moj tata kaže daje on velika sreća za grad"."Moj tata kaže daje premlad za svoj posao"."Manemoj!""Car ga je poslao ovamo da si ga makne s puta"."Tkotitokaže?""Kažemojbrat! On podmićuje stražare otkako zna za sebe i nikad nije imao problema

sve dok nije došao ovaj Princ. On i one njegove kurve i ti njegovi Vragodlaci"."Oni će sve promijeniti. Pitaj Hakiema... Hakieme?"Derani su se bili okrenuli prema svome tumaču, ali Hakiem je već odavno odmaglio

sa svojim novim bogatstvom prema hladnim dubinama najbliže krčme.

III Plan

"Vjerojatno već znate da ste vas petorica odabrani da ostanete ovdje sa mnom uUtočištu nakon što se ostala počasna straža vrati u glavni grad".

Princ Kadakithis zastane da svakoga od petorice muškaraca pogleda u lice. Zaloar,Pourne, Quag, Razkuli i Arman. Svaki od njih je iskusni veteran, i svaki vjerojatno poznajesvoj posao bolje nego što Princ zna svoj. Princu njegovo kraljevsko obrazovanje pomogne daprikrije svoju nervozu i da s ratnicima ukrsti pogled bez treptaja.

"Čim se sutra završe ceremonije bit ću zatrpan problemima u raščišćavanju zaostalihpredmeta u civilnom sudu. Znajući to, činilo mi se mudrim da vam odmah raspodijelimzadatke i dam potrebne upute, kako biste mogli krenuti na posao bez čekanja na detaljnezapovijedi".

On mahne rukom pa se petorica ljudi približiše zemljovidu Utočišta što je visio nazidu.

"Zaloar i ja smo već razgledali grad. Njegov će vas izvještaj pobliže upoznati sopćim prilikama, a svaki će od vas još posebno istražiti stanje i međusobno se obavijestiti opojedinostima. Zaloar?"

Najviši od petorice vojnika istupi naprijed i prijeđe rukom preko zemljovida."Lupeži Utočišta plutaju s vjetrom poput smeća, koje i jesu", počne ovaj."Zaloar!" ukori ga Princ. "Daj svoj izvještaj bez svojih dodataka i ocjena.""Da, Vaša Visosti". Čovjek je odgovorio lagano se naklonivši. "Ali ovdje zaista

postoji sistem koji prati istočne vjetrove"."Vrijednost nekretnina ovdje ovisi o smradu", rastumači Kadakithis. "To se može

reći a da se ljude ne poistovjećuje sa smećem. Oni su ipak još uvijek carski podanici".Zaloar kimne glavom i opet se okrene prema zemljovidu."Područje s najmanje kriminala proteže se ovdje, duž istočnog ruba grada", izjavi

on, pokazujući rukom. "Tu su najraskošnije palače, ugledna konaćišta i gostionice, i hramovi,a svi imaju svoje vlastito privatno osiguranje i obranu. Zapadno od toga pojasa grad seuglavnom sastoji od obrtnika i uslužnih djelatnosti. Ovdje praktički nema kriminala osimpovremene sitne krađe."

Krupni ratnik zastane da dobaci pogled prema Princu, pa nastavi: "Kad se prijeđeAvenija Procesija stvari se postepeno pogoršavaju. Trgovci se nadmeću koji će prodavati višeukradene ili nezakonite robe. Većinom te robe snabdijevaju ih krijumčari koji se otvorenosluže dokovima za istovar s brodova. Što ne otkupe trgovci prodaje se na sajmištu."

Zaloarov stav vidno otvrdne kad je pokazao slijedeće područje.

Page 9: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Ovdje je nerazmrsiva zbrka ulica koju nazivaju Labirintom. Svi se slažu da je tonajgori dio grada. Umorstva i oružana pljačka su ovdje redovna i normalna pojava u bilo kojedoba dana i noći, a pošteni građani ne usuđuju se ovamo kročiti bez jake oružane pratnje.Dano nam je na znanje da nijedan pripadnik garnizona neće ovamo ući ni slučajno, a je li to izstraha ili su svi redom podmićeni..."

Princ bučno pročisti grlo. Zaloar zgrči lice u grimasu, pa nastavi opisivati slijedećepodručje.

"Izvan gradskih zidova na sjeveru smješteni su bordeli i kockarnice. Skoro da i nemaprijava o kriminalu u tome kvartu, ali vjerujemo da je to prije stoga što stanovnici ne želeimati posla s vlastima nego što kriminala zaista ne bi bilo. Sasvim na zapadu grada naselje jepotleušica gdje žive prosjaci i propalice, općepoznati kao Nizvjetrovci. Između svihstanovnika koje smo dosad vidjeli, ovi izgledaju najbezopasniji".

Završivši svoj izvještaj, Zaloar se vrati na svoje mjesto a Princ se opet obrati svima."Vaši prioriteti, do novih zapovijedi, bit će kako slijedi", objavi on pažljivo ih

motreći. "Prvo, sustavno i temeljito eliminirati kriminal na istoku grada. Drugo, zatvoritidokove krijumčarima. Kad to dovršite, oglasit ću neke nove zakone koji će vam omogućiti dakrenete protiv bordela. Do toga trena očekujem da ću počistiti zaostale sudske poslove do temjere da možemo sačiniti djelotvoran plan kako da se uhvatimo u koštac s Labirintom.Pitanja?"

"Očekujete li kakvih problema s lokalnim svećenstvom u svezi s gradnjom novihhramova Savankali, Sabeliji i Vashanki?" upita Pourne.

"Dakako", potvrdi Princ. "Ali te će poteškoće vjerojatno biti više diplomatske negokriminalne. Stoga ću ih rješavati osobno, pa ćete se vi moći posvetiti svojim zadacima."

Više nije bilo pitanja, pa Princ prikupi odvažnost za završnu riječ."A što se tiče vašeg ponašanja dok izvršavate svoje zapovijedi..." Kadakithis učini

dramatičnu stanku da bi okupljene ratnike promotrio tvrdim pogledom. "Ja znam da ste viiskusni vojnici navikli da se zaprekama suprotstavite golim čelikom. Razumije se samo posebi da imate dozvolu braniti se ako vas netko napadne, ili obraniti bilo kojeg građaninaovoga grada. S druge strane, ja neću trpjeti surovost i nepotrebno prolijevanje krvi u imeCarevine. Štogod vi osobno osjećali, ne smijete potegnuti mača na bilo kojega građaninaukoliko nije dokazano - ponavljam, dokazano - da je kriminalac. Gradski stanovnici su vas, navijest kako dolazite, već ionako krstili Paklenim Psima - a kako čujem, sad vas nazivajuVragodlacima. Pripazite da taj nadimak opisuje samo žustrinu kojom obavljate svoj posao,nikako ne i našu ćud. To je sve."

Petorica muškaraca razmijenili su mračne poglede i prigušeno mrmljanje. Premdanjihova odanost Carevini nije dolazila u sumnju, Kadakithis je u dubini duše pitao sama sebesmatraju li ga oni zaista dostojnim predstavnikom te Carevine.

Page 10: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

John Brunner

SMRTNE PRESUDE

( Sentences of Death 1979 )

1.

Činjenica da je pisarnica gazde Melilota zauzimala ekskluzivan položaj, i prednjomstranom gledala na Guvernerovo Šetalište, već je sama po sebi bila mjera opadanja dobresreće Utočišta. Plemić čiji je djed na tomu mjestu bio izgradio prekrasni obiteljski dvorac,protratio je imetak na kartama, da bi napokon spao na to da svoje dane vegetira u otmjenompijančevanju na bogečkom trećem katu od pruća i blata, položenom na ono što je nekoć bilokrov, dok je kat niže Melilot instalirao svoj danomice sve brojniji personal i pokrenuo posao sknjigama - a također i poslanicama. U vruće bi dane smrad iz knjigovežnice, gdje se kuhaloljepilo i u kožu se utiskivali reljefi, uspješno natjecao s odvratnim vonjem oko KlaoničkePoljane.

Pa ipak, da se ne bi shvatilo krivo, nije baš svačija sreća bila u opadanju. Za što namprimjer daje Melilotova sudbina. Prije deset godina sva se njegova imovina svodila na odjećušto ju je imao na sebi i pisarski pribor; tad je radio pod vedrim nebom, ili bi se skutrio podnadstrešnicu kakva trpeljiva trgovca, a klijentela mu je bila ograničena na siromašne parničarešto bi dolazili u grad i koji bi, prije no što bi se pojavili u Palači pravde, morali podnijetipisane sažetke svoje argumentacije, te na nepovjerljive nepismene kupce robe stranihtrgovaca, a koji su željeli dobiti pisana jamstva o njezinoj kakvoći.

Jednog nezaboravnog dana, neka je luda od njega zatražila da zapiše činjenicerelevantne za parnicu što je upravo bila u toku, i koje bi zasigurno uvjerile suca ako sasadržajem toga zapisa ne bi bila upoznata i protustranka. Melilot je to navrijeme shvatio pa jenapravio još jedan primjerak. Za što je primio bogatu nagradu.

Danas se, osim što se bavio pisarskim zanatom - uglavnom preko opunomoćenika -specijalizirao i za krivotvorenje, ucjenjivanje i lažno prevođenje. I tako je bio baš onakavgazda kakvom se, kad je došla, nadala Jarveena iz Zaboravljena Luga, napose zato što ga jenjegovo stanje, koje se dalo naslutiti iz ćosava lica i debeljuškastosti tipa buci-buci, činiloravnodušnim na godine i izgled njegovih namještenica.

* * *

Usluge što ih je pružala pisarnica, baš kao i ime njezina vlasnika, bili su jasnoopisani na pol tuceta jezika i tri jasno različita pisma, slovima uklesanim u kamenu fasaduzgrade, kojoj su prozor i vrata bili, rušenjem između njih postavljena zida, spojeni u jedanveliki ulaz (što je donekle ugrožavalo stabilnost gornjih katova) tako da bi klijenti moglipričekati u zaklonu dok se ne pojavi netko tko razumije njima potreban jezik.

Jarveena je svoj materinji jezik, jenizedski, znala dobro i čitati i pisati. Tu se i kriorazlog zbog kojeg ju je Melilot odlučio uzeti. Nijedna konkurentska tvrtka u Utočištu u tomčasu nije bila sposobna ponuditi toliko jezika. Pa ipak je moglo proći i dva mjeseca - što sezapravo baš i bilo dogodilo - a da se ne pojavi niti jedna mušterija sa željom da joj se neštoprevede s jenizedskog ili na nj, zbog čega je Jarveena uvelike postala statusnim simbolom.Marljivo se hrvala s rankanskim, dvorskom verzijom pučkoga dijalekta, zato što je trgovcimabilo drago da se misli kako im je roba dovoljno otmjena daje kupuje i plemstvo, pa makar seiskrcali i noću, dolazeći sa Strvinarskoga otoka, a dobro je napredovala i sa svagdanjimuličnim govorom, u kojem su siromašniji klijenti željeli da im se sroče svjedočanstva ilikupoprodajni ugovori. Pa ipak je bila prisiljena, kako bi nečim ispunila radno vrijeme,prihvaćati se i nižih poslova.

Bilo je podne, i trebalo je obaviti još jedan takav niži posao.

Page 11: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Ako se poruka željela prenijeti onima koji najviše osjećaju potrebu za pisarskompomoći, očito je malo smisla imalo uzdati se u pisanu riječ; zbog toga je Melilot imao ekipudječačića posebno slađana i prodorna glasa, pa bi ovi paradirali okolnim ulicama i reklamiralinjegove usluge uzvicima, ulagivanjem a pokatkad čak i moljakanjem. Bio je to zamoranposao, i djeci bi od njega počesto znalo promuknuti grlo. Zbog toga bi triput dnevno nekombilo stavljano u zadaću da im odnese krepku užinu od kruha i sira i pića spravljena od meda,malo vina ili jakoga piva te probranih mirodija. Otkako se zaposlila Jarveena je, kad binastupio čas da se obavi taj posao, počesto bila od svih najmanje zauzeta drugim dužnostima.I tako se našla na ulici, gdje je dijelila Melilotove obilne darove, baš u trenutku kad se pojaviočasnik kojeg je znala i poimence, i počeo se ponašati na krajnje neobičan način. Bio je tosatnik Aye-Gophlan, iz stražarnice na uglu Avenije Procesija.

On je u prolazu nije ni opazio, no to baš i nije bilo tako čudno. Razlog je tome biošto je i sama izgledala kao dječak - ili je bar bila sličnija dječaku od bucmastog plavog deranakome je upravo davala njegovu porciju. Kad ju je Melilot bio uzeo, bila je sva u prnjama, i onje bio navro na to da joj kupi novu odjeću, cijenu koje će joj, neizbježno, ustegnuti od sićušneprovizije što ju je dobivala za obavljeni posao. Bilo joj je svejedno. Sa svoje je stranezahtijevala samo dopuštenje da sama odabere svoje ruho: kožni kaputić kratkih rukava sprednje strane posve prekriven čipkom; jahače hlače do pola listova; čizme u koje je te hlačemogla zadjenuti, pojas da ima na što objesiti pisarsku pernicu s perima od trske, krutu pločicutuša i lončić za vodu te perorez i smotke gruboga papira od trske; a isto tako i plašt koji bi jojnoću služio umjesto pokrivača. A učvršćivala ga je srebrnom iglom - svojim jedinim blagom.

Melilot se tome smijao, misleći da je razumio. Imao je ljepuškasto curče godinudana mlađu od petnaest, koliko je Jarveena bila priznala, i ta bi obično šamarala šegrte kad bijoj ovi postavili zasjedu u mračnom prolazu da joj ukradu poljubac, i razlozi su bili dovoljnoočiti da bi bilo potrebno ikakvo objašnjenje.

Ovo s tim, međutim, nije imalo baš nikakave veze. Ništa je više nije imala ničinjenica da je sa svojom preplanulom kožom, sićušnim stasom, kratko podšišanom crnomkosom i mnogim vidljivim brazgotinama Jarveena, bez obzira na ruho, jedva i sličila djevojci.Bilo je tu mnoštvo protuha - od kojih su mnogi bili plemenite krvi - posve ravnodušnih naspol mladih stvorenja koje bi silovali.

Osim toga, Jarveena je sve takve doživljaje bila sposobna preživjeti; da nije bila,zacijelo nikad ne bi ni stigla do Utočišta. I zato ih se više nije bojala.

Ali se zato na njih duboko - i gorko - gnjevila. I jednog će dana jedan od njih, kojinjen gnjev zaslužuje više od ostalih, platiti bar za jedno od svojih bezbrojnih zlodjela. Na tose bila zaklela... ali joj je tada bilo svega devet godina, i kako je vrijeme prolazilo, tako sušanse za osvetu postajale sve tanje. Sad je u to još jedva i vjerovala. Pokatkad bi sanjala danekom drugom čini ono što su drugi učinili njoj, pa bi se probudila ječeći od stida, što nijemogla objasniti drugim pisarskim šegrtima s kojima je dijelila spavaonicu u kojoj je nekadspavao plemić koji je sada hrkao i povraćao i stenjao i hrkao u zaklonu primjerenijemsvinjama negoli ljudskom biću, a s krive strane veličanstveno oslikana plafona.

Zbog toga joj je bilo žao. Većina joj je drugova bila draga; neki su bili iz uglednihobitelji, jer tu nije bilo škola izvan onih hramskih, u kojima su redovnici imali zlu naviku dadjeci pune glave mitovima i legendama kao da im je bilo živjeti u izmišljenu svijetu, i kao dase od njih nije očekivalo da skrbe za sebe. A ako ne bi naučili čitati i pisati bar svoj rođenijezik, našli bi se u opasnosti da ih prevari svaki lukavi žmukler u gradu. Pa ipak, kako semogla sprijateljiti s onima koji su živjeli u mekoti i sigurnosti, i koji se ni do poodmake dobiod petnaest ili šesnaest godina nikad nisu morali boriti za život prebiranjem po jarcima ihrpama smeća?

* * *

Satnik Aye-Gophlan bio je u civilu. Ili je bar mislio da jest. On nipošto nije bio takobogat da bi si osim uniformi mogao priuštiti još kakvu odjeću, a gardist ih je bio obavezanposjedovati bar nekoliko - jednu za carev rođendan, drugu pak za gozbu u čast proslave

Page 12: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

brigadnog božanstva-zaštitnika, pa još jednu za dnevnu gardističku službu, pa jednu za noćnugardističku službu, pa još jednu za pogrebne ceremonije... Obični su vojnici imali više sreće.Ako bi im ruho bilo manjkavo, onda bi časnike optužili za škrtost. Nu koliko je već vremenaprošlo od doba kad je kroz grad prolazilo dovoljno karavana da bi mitom mogle pokriti svuraskoš koja se zahtijevala od gardista? Vremena su doista bila teška, kad se najbolje u što sejedan časnik zabavljen privatnim poslovima mogao prerušiti svodilo na vanjsko ruho u bojišljive s rupom smještenom točno tako da kroz nju može zabljeskati oklop na preponama.

Ugledavši ga, Jarveena je najednom pomislila na pravdu. Ili, da budemo bliže istini,na poravnanje. Možda više i nije bilo nikakve nade da bi mogla izmiriti račun s protuhom kojajoj je ubila roditelja i opljačkala njihovo imanje, zdrave pretvorila u roblje a napol poludjelevojnike pustila na djecu da na njoj, posred dima i lomljave greda, utažuju pohotu dok je selošto su ga njegovi žitelji nazivali Lugom nestajalo s pozornice povijesti.

No sa životom se moglo učiniti još toliko toga. Hitro je istrgla pehar kojemu jedopustila da i predugo oklijeva u rukama tog, na svu sreću posljednjeg od Melilotovih dječakazaduženih za publicitet. Njegov je pokušaj da se požali srezala mrštenjem koje joj je kožu načelu spustilo taman dovoljno da otkrije brazgotinu koja je u normalnim prilikama bilapokrivena uvojkom. Bilo je to sredstvo koje je držala u pričuvi za slučaj kad sva ostala zataje.I to je pokazalo željeno djelovanje: dječak je progutao to što je imao u ustima, prepustio jojpehar i vratio se na posao, zastavši pritom samo da se pomokri uza zid.

2.

Baš kao što je Jarveena i očekivala, Aye-Gophlan je nehajno obišao blok,povremeno se osvrćući kao da se bez svoje uobičajene pratnje od šest visokih muškaracaosjeća pomalo nesigurno, pa pošao prema stražnjem ulazu pisarnice - onom u vijugavoj ulici ukojoj su se okupili trgovci svilom. Nije baš svim Melilotovim mušterijama bilo jako stalo došetnje avenijom.obasjanom suncem i punom svijeta.

Jarveena je vinski vrč, tanjur i pehar što ih je bila donijela gurnula u ruke šegrtu jošpremladu za protivljenje, pa mu zapovjedila da ih vrati u kuhinju - koja je bila krajknjigovežnice, dijeleći s njom ognjište. Potom se prikrade Aye-Gophlanu iza leđa i diskretnose nakašlje.

"Satniče, mogu li ti čime pomoći?""Oh..!" Časnik se prepao; ruka mu je poletjela prema nečem štapolikom pod

plaštom, a što je nesumnjivo bio čvrsto smotan svitak. "Oh... Dobar ti dan! Muči me neštoglede čega bih se želio posavjetovati s tvojim gazdom."

"Sad upravo jede podnevnu užinu", odgovori Jarveena primjereno smjernim tonom."Dopusti mi da te odvedem do njega."

Melilotu nikad nije bilo baš jako drago da ga prekidaju usred ručka ili drijema kojibi potom uslijedio. Pa ipak, u Aye-Gophlanovu je ponašanju bilo nešto što je Jarveenuuvjerilo da je zasigurno riječ o sasvim izvanrednom slučaju.

Otvorila je vrata Melilotove privatne radne sobe, najavila posjetitelja dovoljno brzoda preduhitri gazdin bijes zato što mu odvraća pažnju s golema kuhanog jastoga što je ležaopred njim na srebrnom pladnju, i požalila što ne postoji nikakav način da prislušne ono što jemeđu njima uslijedilo.

On je, međutim, bio odviše oprezan a da bi se upustio u takav rizik.

* * *

Najviše čemu se Jarveena nadala bilo je nekoliko novčića premije u slučaju da se tajposao s Aye-Gophlanom pokaže unosnim. I zbog toga se vrlo iznenadila kad ju je pola satakasnije Melilot pozvao k sebi u sobu.

Aye-Gophlan je još bio tu. Jastog se već bio ohladio, nedirnut, ali se popilo mnogovina.

Kad je ušla, časnik joj uputi sumnjičav pogled.

Page 13: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"To je dakle ta žutokljunka za koju držiš da bi mogla razriješiti zagonetku?" upitaon.

Jarveeni zastane srce. Kakva je to lukava izlika Melilotu na umu? Ipak smjernopričeka na jasne zapovijedi. A one su došle smjesta, izgovorene debeljkovim visokim ipomalo kenjkavim glasom.

"Satnik ima spis koji je potrebno dešifrirati. I on ga je, vrlo razumno, donio nama,koji prevodimo s više stranih jezika no ijedna slična tvrtka! Posve je moguće daje spis najenizedskom, koji ti odlično poznaješ... iako ja, avaj, baš i ne."

Jarveena sejedvice svladala da ne zahihoće. Da je dokument bio na ijednompoznatom jeziku ili pisan ijednim poznatim pismom, jamačno bi ga Melilot prepoznao - bezobzira na to bi li se odmah znao pobrinuti i za prijevod. To je onda značilo - hm! Šifra! Vrlozanimljivo! Kako jedan gardijski časnik može doći do poruke pisane šifrom koju ne razumije?Pogleda ga s očekivanjem, iako ne i jako gorljivo, i tad joj Aye-Gophlan, s mnogo snebivanja,preda svitak.

Ničim ne odavši da je podigla pogled, Jarveena je ipak registrirala sićušnoMelilotovo kimanje glavom. Morala se suglasiti s njim.

Ali...Što, za ime svijeta! Samo ju je strahovita sposobnost vladanja nad sobom spasila

toga da ispusti dokumnet. Već i od samog pogleda zavrtjelo joj se u glavi, kao da joj se očiukrižuju i protiv volje. Na trenutak bi joj se učinilo da ga čita posve jasno, a tek jedan otkucajsrca potom...

Čvrsto se pribere."Gospodine, ja mislim daje to zaista jenizedski, baš kao što si i pretpostavljao",

izjavi Jarveena."Misliš?" prohripće Aye-Gophlan. "Ali Melilot se kleo da ćeš ga znati smjesta

pročitati!""Moderni bih jenizedski i znala, gospodine satniče", objasni Jarveena, "no ovdje

prepoznajem ceremonijalni dvorski stil, koji je čovjeku poput mene težak baš koliko bi icarski rankanski bio težak čobanu naviklom da spava sa svinjama." Uvijek je politički mudro,kad se nekome ovako obraćamo, aludirati na vlastitu inferiornost. "Na svu sreću, azahvaljujući golemoj gazdinoj knjižnici, o tome sam posljednjih tjedana stekla šira znanja; iuz pomoć nekih knjiga koje on posjeduje mogla bih se ponadati da ću iz svega razumjeti barsukus."

"Koliko bi to moglo potrajati?" upita Aye-Gophlan."Oh, da budemo sigurni, recimo dva do tri dana", upadne Melilot tonom koji nije

podnosio protivljenja. "S obzirom na to da je riječ o tako neobičnoj zadaći, razumije se daćemo novac uzeti samo ako to uspijemo prevesti na zadovoljavajući način."

Jarveena gotovo i po drugi put ispusti svitak. Nitko ne pamti da je Melilot još ikadprihvatio posao a da unaprijed nije uzeo bar polovicu. U tom se, dakle, listu papira zacijelokrije nešto zaista izuzetno...

I naravno da se krije. I to joj je prosinulo baš u tom trenutku, pa je morala skupitisvu snagu volje da joj zubi ne zacvokoću.

"Čekaj me tu", rekao je debeljko s mukom ustajući na noge."Vraćam se kad ispratim satnika."

* * *

U trenutku kad su se vrata zatvorila, Jarveena baci svitak na stol, do Melilotovatanjura - i poželi, što je u svemu bilo pomalo irelevantno, da jastog nije tako netaknut, jer bitada mogla neopazice otkinuti komadić. Slova su se počela izvijati u nove uzorke čak i kad setrudila da ih ne gleda.

A onda se Melilot vrati, ponovno sjedne u stolac i otpije iz već napola ispražnjenavinskog pehara.

Page 14: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Kako si lukava, mala lasico!" reče tonom čangrizava divljenja. "No jesi li zaistatako bistroumna da posve jasno znaš zašto ni on ni ja - pa ni ti! - ne možemo pročitati tajspis?"

Jarveena proguta slinu."Na spisu je urok", reče nakon kratke stanke."Da! Da, doista jest! I to je bolje od ijedne šifre ili tajnoga pisma. Izuzmemo li oči

onoga kojemu je taj spis upućen, nitko ga drugi neće dva puta pročitati na isti način.""Kako da to satnik nije shvatio?"Melilot se zasmijulji."Da bi čovjek postao gardijski satnik", reče, "nije mu nužno da zna čitati i pisati. Još

bi bio sposoban nekako odrediti da li pisar, koji uzima njegov križić na stražarski izvještaj,drži papir naopako; no pojavi li se išta kompliciranije, glava mu počinje plutati."

Dohvatio je jastoga, otkinuo mu kliješta i zdrobio ih zubima; niz bradu mu potečeulje i zakaplje po zelenoj halji. Počne iz njih cupkati meso i nastavi:

"Alije u svemu zapravo najzanimljivije kako je došao do toga. Pokušaj pogoditi."Jarveena odmahne glavom."Jedan pripadnik carske tjelesne garde iz Rankea, iz odreda koji je pratio princa

Generalskom cestom, svratio je u zoru u mjesnu stražarnicu da izvrši smotru. Očito sepotrudio da postane vrlo nepopularan, i to do te mjere da je Aye-Gophlan, kad je ovom ispaosmotak a da to nije ni opazio, mislio više o njegovu skrivanju negoli o vraćanju. Zašto je biospreman povjerovati da bi carski časnik nosio dokument pisan starim kićenim jenizedskim, otome ja nemam pojma. Možda je i to dio magije."

Ugurao je u usta nekoliko zalogaja sočnoga mesa pa se neko vrijeme posvetižvakanju. Jarveena se potrudi ne sliniti.

Da bi nekako skrenula vlastitu pažnju, reče prvo što joj je palo na um:"Zašto ti je sve to ispričao...? O, kako sam glupa. Jasno da nije.""Ispravno." Melilot ju je pogledao samodopadno. "Za ovo zaslužuješ okusiti jastoga.

Na!" Dobaci joj komad koji je, prema njegovom shvaćanju, bio vrlo velikodušan, a s njim ikomad kruha; ona ih uhvati u zraku, propenta zahvalu i vučje ih proždre.

"Moraš skupiti snagu", nastavi tusti pisar. "Imam za tebe vrlo odgovornu zadaću,koju bi trebalo obaviti još noćas."

"Zadaću?""Da. Carski časnik koji je izgubio svitak zove se Nizharu. On i njegovi ljudi

smjestili su se u paviljonima u dvorištu guvernerova dvorca; očito se boji kontaminiranja dokojeg bi moglo doći ako bi se našli u vojarnama s mjesnom vojskom.

"Kad se večeras spusti mrak, krišom ćeš ga potražiti, i raspitati se bi li on dao više zapovrat svitka i ime čovjeka koji gaje zdipio, ili za uvjerljiv no lažan prijevod koji binezakonita posjednika naveo na kakav nepromišljen čin. Koliko ja to mogu prosuditi",zaključio je pobožnim tonom, "mogao ga je ispustiti i namjerno. Hm?"

3.

Ovo nije ni slučajno bila prva zgoda nakon njezina dolaska da se Jarveena našla naulici poslije redarstvenog sata. Nije joj bilo čak ni prvi put da kroz sjene šmugne prekoširokog prostranstva Guvernerova Šetališta do zida dvorca i preko njega se uspentra, okretnapoput majmuna unatoč silnim brazgotinama na mjestu gdje joj desna dojka nikad više nećeizrasti. Duga praksa olakšala joj je da zbaci plašt, smota ga u valjak ne mnogo deblji od pojasas novcem, učvrsti ga oko sebe i pojuri verući se uz zgodne oslonce za noge i ruke uvanjskome zidu za koje se pazilo da se ne popune, i to za debelo mito, kad bi se glavni zidarpozabavio redovitim godišnjim popravljanjem fuga.

Pa ipak joj je to bilo neosporno prvi put da se morala pozabaviti pripadnicimaudarnih trupa iz Rankane, a koji su se našli s druge strane. Jedan se od njih, na njenu zlusreću, u trenutku kad se Jarveena spustila, upravo olakšavao iza rascvjetala grma, pa je bilo

Page 15: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

dosta da joj samo gurne dršku koplja medu noge. Ona je samo dahnula i prostrla se koliko jeduga i široka.

Melilot je, međutim, sve to bio predvidio, pa je Jarveena već imala gotovu priču idokaze kojima ju je mogla potrijepiti. "Nemojte me tući, ja vas preklinjem! Nisam mislilaništa zla!" zacvili ona, potrudivši se da joj glas zazvuči što je moguće djetinjastije. Nedalekose, u zidnome stalku, cijedila zublja; vojnik Jarveenu desnicom digne na noge, stiskomokrutnim poput stiska čelične stupice, pa je odvuče do baklje. Negdje iz smjera paviljona, štosu od njezina posljednjeg posjeta iznikli poput gljiva poslije kiše između ulaza u Palačupravde i zbijenih hambara na sjeverozapadnom kraju dvorskog zemljišta, pojavi se narednik ipođe prema njima.

"Što si to uhvatio?" zabruji prijetećim basom."Gospodine, nisam mislila ništa zla! Morala sam učiniti što mije rekla gospodarica,

inače bi me pribili na hramska vrata!" To ih je obojicu malo osupnulo. Vojnik za malenkostopusti stisak a narednik se prigne bliže daje bolje pogleda u blijedom svjetlu zublje.

"Po tome sudim da ti služiš Argashevu svećenicu?" reče naposljetku.Bio je to logičan zaključak. Kad bi se umorili od života, njegovi bi najodaniji

štovaoci dobrovoljno puštali da ih objese na njen šest metara visoki hram, gdje bi gladovali dosmrti.

Jarveena, međutim, žustro odmahne glavom."N-ne, gospodine! Dyareelinu!" - i tako imenovala božicu koja je, zbog krvožednosti

svojih poklonika, bila zabranjena već trideset godina.Narednik se namršti."Kad smo pratili princa Avenijom Hramova, njeno svetište nisam vidio baš nigdje!""N-ne, gospodine! Njezin je hram razoren, ali su njeni štovaoci ostali!""Zar doista!" progunđa narednik. "Hmm! Čini mi se da bi o ovome svakako trebalo

izvijestiti zapovjednika!""Je li riječ o zapovjedniku Nizharuu?" upita Jarveena gorljivo."Kako? Otkuda znaš kako se on zove?""Moja me gospodarica poslala baš njemu! Vidjela ga je danas ujutro kad je izišao u

grad, i njegova ju je ljepota toliko obuzela da mu je odlučila smjesta poslati poruku. Ali je sveto moralo ostati tajna!" Jarveena se potrudila da joj se u glasu pojavi drhtaj. "A sad sam ja toizlanula, i ona će me predati Argashevim svećenicimai... O, sa mnom je gotovo! Isto mi je kaoda sam već mrtva!"

"Smrt još može pričekati", reče narednik, donijevši brzu odluku. "Ali bi zapovjednikzacijelo želio čuti sve o tim Dyareelancima. Mislio sam da danas toj staroj kuji još samoluđaci u pustinji odaju štovanje... Hej, što ti je to o boku?" Podigne to na svjetlo. "Torbica spisaćim priborom, ha?"

"Da, gospodine. To mi je glavni posao kod gospodarice.""Ako znaš pisati, čemu osobno prenositi poruke? To sam oduvijek govorio. O,

mislim, zacijelo si njena pouzdanica, jel?" Jarveena žustro zakima glavom."Tajna koja se povjeri nije više tajna, i pred nama je još jedan dokaz te izreke. Nu,

idemo!"Pri svjetlosti dviju uljanica napunjenih, sudeći po smradu, trećerazrednim ribljim

uljem, Nizharu je iskretao sve stvari u svom paviljonu, u čemu mu nije pomagao čak niposilni. Ispraznio je već dvije mjeđu okovane drvene škrinje i spremao se isto učiniti i strećom, dok je posvuda po podu ležala razbacana posteljina njegova poljskog kreveta oddrveta i platna, a desetak je torbi i kesa bilo ispražnjeno, ali ne i ponovno napunjeno.

Kad je narednik podigao skut šatora, Nizharu pobjesni i zaurla neka ga ne smetaju.Jarveena je, međutim, već prvim pogledom shvatila situaciju pa reče jasnim i čvrstim glasom:

"Pitam se da slučajno ne tražiš svitak."Nizharu se sledi, i to u takvu položaju da mu je na lice palo svjetlo. Svjetloputijeg

muškarca od njega nikad nije ni vidjela: kosa mu je bila nalik na ispranu vunu a oči iverciljetnoga neba. Pod nosom ušiljenim poput ptičjega kljuna, tanke su mu usne uokvirivalenjegovane zube koje je kvario samo okrznuti gornji desni sjekutić. Bio je vitak i očito veoma

Page 16: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

snažan, jer je upravo izvrtao škrinju tešku najmanje pedeset kila, a mišice su mu se pritomjedva i napele.

"Svitak?" upita je tiho i spusti škrinju. "Kakav svitak?"Jarveeni je bilo vrlo teško odgovoriti. Osjećala je da će joj srce stati. Čitav se svijet

zanjihao. Morala je skupiti svu snagu da bi održala ravnotežu. Čula je kako u daljini narednikveli:

"Nama nije spominjala nikakav svitak!"I tada joj se, što ju je začudilo, ponovno vratio dar govora."To je istina, zapovjedniče", reče. "Laž je bila nužna da me ne ubiju prije no što

dođem do tebe. Jako mi je žao." U međuvremenu se bezglasno zahvaljivala nebesima namreži doušnika koji su Melilota tako dobro snabdjeli informacijama daje laž bila uvjerljivačak i tim strancima. "Ali mislim da si jutros jedan svitak ostavio na krivome mjestu...?"

Nizharu je oklijevao samo trenutak. A onda se zaderao:"Van! A dečka ostavite tu!"Dečka! Dogodilo se čudo! Da je Jarveena vjerovala u kakvo božanstvo, sad bi bio

trenutak da mu obeća prinijeti žrtvu zahvalnicu. Jer to je predmnijevalo da je nije prepoznao.Pričekala je da se zbunjeni narednik i vojnik povuku. Usta su joj bila suha, dlanovi

vlažni, a u ušima je čula slabašno zujanje. Nizharu tresne poklopcem škrinje koju se upravospremao preokrenuti, pa sjedne na nj i reče:

"A sad objasni! I bit će bolje za tebe da to objašnjenje bude u redu!"

* * *

I bilo je. I to izvrsno. Melilot gaje bio razradio veoma pažljivo, i tijekom popodnevadesetak ju je puta protjerao kroz dril. Bilo je obojeno s taman dovoljno istine da budeuvjerljivo.

Aye-Gophlan je primao mito, i to je bilo notorno. (A to su činili i svi ostali u gardikoji su mogli biti od ikakve koristi ljudima bogatijima od sebe, no to velimo samo usput.)Imajući to u vidu Melilot je - a on je bio krajnje lojalan građanin i dosljedan poštovateljzakona, pa je, u što bi se mogli zakleti svi koji ga poznaju, glasno pozdravljao ustoličenjePrinca za novoga guvernera, te nestrpljivo očekivao obnovu grada - dosljedno pomislio da jeto možda dio nekakva plana. Teško bi bilo i zamisliti da bi se carski časnik tako visoka rangamogao odnositi tako nemarno prema nečemu stoje očito bio najstrože povjerljiv dokument.Zar bi mu se to moglo dogoditi?

"Nikada", promrmlja Nizharu, ali su mu nad usnu izbile kapi znoja.Zatim je dolazio skliski dio priče. Sad je sve ovisilo o tome želi li zapovjednik da i

samo postojanje dokumenta ostane tajnom. Sad kad je znao da je on kod Aye-Gophlana,mogao je naprosto dozvati ljude, odmarširati do stražarnice pa je pretražiti od podruma dotavana, jer je - bar prema onom što je Jarveena ispričala - Aye-Gophlan bio preoprezan a da biga preko noći povjerio prostome pisaru. Vratit će se u prvi slobodni dan, prekosutra ili još dankasnije, ovisno o tome s kojim će se kolegom časnikom moći zamijeniti za dežurstvo.

Melilot je, međutim, zaključivao ovako: Ako je taj svitak tako važan da ga jeNizharu nosio sobom čak i za svakodnevnog obilaska, onda je on zacijelo veoma tajan. I tu je,po svemu sudeći, bio debelo u pravu. Nizharu je sve to slušao s napetom pažnjom, ialternativne planove djelovanja popratio mnogim kimanjem glavom.

Melilot stoga nudi da za doličnu nagradu napravi lažan prijevod sročen tako daAyeGophlana podbode na čin zbog kojeg bi ga Nizharu mogao lako uhititi, a da se pritomnikad ni ne dozna da je uživao u privremenom posjedovanju svitka koji je po svim pravilimamorao ostati u zapovjednikovim rukama. Neka samo točno kaže što želi, i može računati da jeveć učinjeno.

Kad je ona - za koju je Nizharu zapravo vjerovao da je on, a što je nju vrlo veomaradovalo - završila svoje izlaganje, komandir se na trenutak duboko zamisli. Naposljetku sepočne smješkati, iako mu se taj smješak nikad nije popeo do očiju, pa čvrstim i jasnimriječima iznese svoje uvjete prihvaćanja dogovora koji je Melilot bio dao u glavnim crtama.

Page 17: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Sve to na koncu okruni davanjem dva zlatnika, od neke njoj nepoznate vrste, pa to popratioobećanjem da će joj (njemu), ako oba ne stignu do Melilota, odrati kožu, kao i velikimsrebrnjakom od onih kakvima se služe u Ilsigu, namijenjenim "njemu".

Potom zapovijedi vojniku, s kojim se nije upoznala, da je isprati do vrata i prekoGuvernerova Šetališta. Ona mu se, međutim, čim su sišli s dvorskoga područja, potrudiklisnuti pa požuri prema stražnjem ulazu, putem Svilenoga Ugla.

Budući daje Melilot bio bogat, mogao je sebi priuštiti brave na vratima; bio joj jedao teški brončani ključ i ona gaje sakrila u pernicu. Šeprtljavo gaje gurnula u ključanicu, noprije no što gaje stigla okrenuti, vrata se širom otvore i ona zakorači kao da je pogoni nečijatuđa volja.

Bila je to ta ulica - ili bolje rečeno uličica. A bila su tu i ona vrata s nadstrešnicom.Izvana je sve bilo u redu.

Ali s unutrašnje strane sve je bilo apsolutno, potpuno i bez ikakve rezerve krivo.

4.

Jarveena je poželjela kriknuti, ali naprosto nije bila sposobna istisnuti dovoljnozraka. Strahovita joj je tromost obuzela mišiće, učinilo joj se da tone u ljepilo. Još samo jedankorak, jasno je to osjećala, izmorio bi je do potpune iscrpljenosti; zbog toga se svakoncentrirala naprosto na to da se osvrne posvuda oko sebe, no već je za nekoliko trenutakapožalila što je to učinila.

Blijedo je sivkasto svjetlo prožimalo čitav prostor i pokazivalo joj visoke kamenezidove s obje strane, kamene kocke pod nogama, no gore nije bilo baš ništa, izuzmemo lilelujavu maglu što bi povremeno poprimala sablasno blijede boje: prozračno ružičastu,plavičastu ili onu morbidnu fosforescentnu nijansu boje ribe na umoru. Pred njom je bio samodugački stol, strahovito i upravo groteskno dug, tako dug da bi za nj mogla sjesti četa vojnika.

Trnci su joj pokušali zapuzati niz hrptenjaču, ali u tome nisu uspjeli zbog čudneuzetosti što ju je najednom obuzela. Jer ono što je upravo ugledala u svakom je pogleduodgovaralo opisima, izgovorenim šaptom, doma Enasa Yorla. U čitavoj su zemlji postojalasamo tri Velika Čarobnjaka, dovoljno moćna da ih ne bude briga što im posvuda bučnoizgovaraju imena: jedan je od njih bio Ranke, i taj je zadovoljavao potrebe dvora; drugi je bioIlsig, i njega su držali najvještijim; dok se treći, a zbog nekakva skandala, moraozadovoljavati mršavim zalogajima u Utočištu, i taj je treći bio Enas Yorl.

Ali kako je on uopće mogao biti tu? Njegova je palača bila na Pritanskoj ulici - ili,točnije, ispod nje - na mjestu gdje se grad već počinjao tanjiti jugoistočno od AvenijeHramova.

Osim...Misao joj je prohujala iz sjećanja, i ona ju je pokušala potisnuti, i šuštala. Netko joj

je jednom zgodom bio objasnio:Osim kad bi bila negdje drugdje.

* * *

Najednom se činilo kao da se stol skuplja, i njegov se drugi kraj primakne iz golemedaljine povukavši sa sobom i naslonjač visoka naslona, sličan prijestolju. U njemu je sjedilaneobična pojava. Bila je odjevena u strahovito debeo, mnogoslojni plašt od nekakvatamnosmeđa materijala, a na glavi je nosila visoki šešir kojega joj je široki obod nekakouspijevao zasjeniti lice čak i od sivoga svjetla što je dopiralo iz svih smjerova.

Ali u toj su se sjeni žarila dva crvena bljeska nalik na žeravice, otprilike na mjestugdje se inače u ljudi nalaze oči.

Ta je spodoba u desnici držala svitak, djelimice razmotan, dok je ljevicom kuckalapo stolu. Razmjeri su njenih prstiju bili abnormalni; za nekoliko ih se činilo da imaju višakzglobova a za druge da ih uopće nemaju. Jedan mu se nokat iskrio kričavim bojama, no to jedoskora prestalo.

Page 18: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Stvor podigne glavu, moglo bi se tako reći, i progovori."Cura. Zanimljivo. Ali cura koja je... trpjela. Je li to bila kazna?"Jarveena je osjećala kao da joj pogled te dvije karminskocrvene očne jabučice

prodire ne samo kroz odjeću, nego i kroz put. Nije bila kadra progovoriti ni riječi, no kad bi imogla, ne bi imala što.

"Ne", izgovori čarobnjak - jer to nije mogao biti nitko drugi. On pusti svitak dapadne na stol i ovaj se istoga časa složi u uredan smotak, a onda čarobnjak ustane i priđe joj.Jedna gesta, kojom kao da je u zraku skicirao njen obris, oslobodi Jarveenu od malaksalostikoja joj je sputavala udove. Ona je, međutim, bila odveć razumna da bi se pokušala otrgnuti ipobjeći.

Kamo?"Ti znaš tko sam ja?""Ja..." Lizne suhe usne. "Mislim da bi ti mogao biti Enas Yorl.""Napokon slava", reče čarobnjak iskrivljenim glasom. "Znaš li zašto si ovdje?""Ti... Mislim da si mi postavio klopku. I ne znam zašto, ukoliko to nema nekakve

veze s onim svitkom.""Hmmm! Bistro dijete!" Da je imao obrve, vjerojatno bi se vidjelo kako ih diže. I

potom najednom: "Oprosti mi. Nisam smio reći 'dijete'. Jer ti si stara, ako ne godinama, ondapoznavanjem života. Ali nakon što čovjek proživi prvih sto godina, takve muomalovažavajuće opaske i same dolaze na jezik..." Ponovno je sjeo u stolac pa pokretompozvao Jarveenu da mu priđe. Ona se nećkala.

Jer kad je ustao da je pogleda, bio je onizak. Kroz ogrtač se naziralo da je jaketjelesne grade, mišićav i s trbušinom. Ali u trenutku kad je ponovno sjeo, bilo je podjednakonedvojbeno da je tanak, lakih kostiju te da mu je jedno rame više od drugoga.

"Opazila si", rekao je. I glas mu se bio izmijenio; prije je bio bariton, a sadnajumilniji tenor. "Žrtve smo okolnosti, i ti i ja podjednako. A klopku ti nisam postavio ja. Toje učinio svitak."

"Meni? Ali zašto?""Izrazio sam se neprecizno. Stupica nije bila napeta za tebe kao tebe. Bila je

postavljena za nekoga kome donosi smrt drugoga. Sudim da ti tu zadovoljavaš, bez obziraznala to ili ne. A znaš li? Pokušaj pogoditi. Uzdaj se u maštu. Jesi li, primjerice, prepoznalanekoga tko je nedavno došao u grad?"

Jarveena osjeti kako joj krv istječe iz obraza. Stisne šake."Gospodine, ti si veliki mag. Jučer sam prepoznala nekoga. Nekoga za koga nikad

nisam ni sanjala da ću ga ikad više sresti. Nekoga za čiju bih se smrt rado pobrinula, da smrtza takva čovjeka nije i preblaga kazna."

"Objasni!" Enes Yorl položi lakat na stol, a bradu na šaku... samo što ni lakat, nibrada, a o šaci da i ne govorimo, nipošto nisu odgovarali tim nazivima.

Jarveena na trenutak zastane. A onda zbaci ogrtač, trgne čvor na prsluku, pa garaskrili tako da joj se odjeća širom rastvorila i otkrila brazgotine, smeđe na smeđem, kojenikad neće izblijediti, i veliki ružni keloid nalik na ožiljak u kori drveta što je stajao na mjestudesne dojke.

"Čemu pokušavati pred čarobnjakom nešto sakriti?" upita s gorčinom. "On jezapovijedao ljudima koji su mi to učinili, i još mnogo, mnogo gorih stvari drugima. Mislilasam da su razbojnici! Došla sam u Utočište u nadi da ću ovdje, prije nego igdje drugdje, čutikakav glas o njima - kako bi razbojnici mogli ući u Ranke ili osvojene gradove? Ali nikadnisam mogla ni sanjati da bi se mogli pojaviti prerušeni kao carska garda!"

"To su..?" pokušao je ispipati Enas Yorl."Oh... Ne. Priznajem: samo bih se za jednoga mogla zakleti.""Koliko ti je bilo godina?""Devet. I šest se odraslih muškaraca osladilo mnome prije nego što su me premlatili

žicanim bičevima i potom me ostavili, misleći da sam mrtva."

Page 19: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Shvaćam." Ponovno je dohvatio svitak i rastrešeno počeo njegovim krajem kuckatipo stolu. "Možeš li sad pogoditi što je u toj poruci? Nemoj smetnuti s uma da je ona i meneprisilila da dođem ovamo."

"Prisilila? Ali ja sam mislila...""Da sam se ovdje stvorio po vlastitoj volji? O, baš naprotiv!" Zazvoni gorak smijeh,

oštar kako kiselina. "Rekoh ti da smo oboje žrtve. Nekoć davno, dok sam bio mlad, bio samzaista lud. Pokušao sam zavesti nevjestu čovjeka moćnijeg od sebe. Kad je on to otkrio, uspiosam se obraniti, ali... Shvaćaš li kakva je kletva?"

Ona odmahne glavom."Kletva je... aktivnost. Toliko aktivnosti koliko je kamen pasivnost, koji je svjestan

toga daje kamen, no ničeg drugog. Crv je malo svjesniji; pas ili konj, mnogo više; ljudskobiće, strahovito mnogo više — ali ne neizmjerno više. U požarima, olujama, zvijezdama,nalazimo procese koji, nesvjesni toga što jesu, djeluju na vanjski svijet. Kletva je jedan takavproces, stvoren voljnim činom, i ona sama po sebi nema ni cilja ni svrhe izvan onoga koji jojje podao njen tvorac. Ameni je moj takmac namrio... ali nije važno. Još bi se moglo učiniti dažalim samoga sebe, iako znam da me snašla pravedna sudbina. Smijemo li prezirati pravdu? Aovaj je svitak njeno oruđe. U njemu su zapisane dvije presude.

"Smrtne."Dok je tako govorio, pod ruhom koje ga je skrivalo, došlo je do još nekih promjena.

Glas mu je sad bio blag i bogat, a na rukama je, iako su bile vrlo lomne, imao uobičajeni brojzglobova. Crvenilo je, međutim, i dalje blistalo.

"Ako se jedna odnosi na zapovjednika Nizharua", reče Jarveena čvrstim glasom,"neka se izvrši što prije."

"To se dade urediti." Riječi mu oboji podrugljiv ton. "No to ima svoju cijenu.""Svitak se ne odnosi na njega? Ja sam mislila...""Mislila si da je u njemu zapisana njegova propast, i da ga zbog toga toliko brine

njegov gubitak? Što je na neki način i točno. Na neki način... A ja se mogu pobrinuti da takodoista i bude. No to ima svoju cijenu."

"Kakvu — cijenu?" Glas joj je i protiv volje zadrhtao.On polako ustane iz stolca, i sa sebe posve zbaci plašt. Plašt slabašno zašušti i klizne

na pod."Moraš li to pitati nekoga tko je tako očito obuzet požudom za ženom? Ta to je i bio

razlog moga pada. Već sam objasnio."Ona osjeti kako joj se oko srca stvara led. Usta su joj se u sekundi pretvorila u

pustinju."Oh, čemu tolika strašljivost?" zaprede Enas Yorl i uhvati je za ruke. "Podnosila si ti

u krevetu i mnogo gore društvo. Obećavam da neću biti gori."Zaista je bila istina da je jedino sredstvo što ga je uspjela iznaći da prevali sve one

umorne milje između Zaboravljena Luga i Utočišta bilo podavanje vlastitoga tijela:trgovcima, plaćenicima, konjušarima, stražarima...

"Reci mi najprije", reče ona u zadnjem proplamsaju bodrosti, "čije su smrtinavedene u tom dokumentu."

"Pošteno", odvrati čarobnjak. "Znaj, dakle, daje jedan od njih neimenovani čovjekkoji će biti lažno optužen za umorstvo drugoga. A taj drugi je novi guverner, naš princ."

Našto je svjetlo polako nestalo, i on ju je zagrlio i nije naišao ni na kakav otpor.

5.

Probudila se kasno, najmanje pol sata poslije svanuća. Bila je u svom krevetu; uspavaonici osim nje nije bilo nikoga. Svi su joj udovi bili preplavljeni slatkom malaksalošću.Enas Yorl je održao obećanje. Ako je u mladosti bio tako vješt, nije nikakvo čudo da jetakmačevoj mladoj bio draži od muža!

S oklijevanjem je otvorila oči i ugledala nešto na grubom jastuku. Sva zbunjena,pogledala je još jednom, pa ispružila ruku i dotakla to nešto: zeleno, svjetlucavo, praškasto...

Page 20: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Ljuske!Ona krikne i iskoči iz kreveta, baš u trenutku kad je unutra uletio Melilot, lica

rumena od gnjeva."Dakle tu si, sitna kurvice! Gdje si čitave noći? Čekao sam te dok mi se oči nisu

same sklopile! Već sam pomislio da te uhvatila straža i bacila u tamnicu! Što ti je rekaoNizharu ?"

Onako gola i zbunjena, Jarveena je čitav jedan dugi trenutak bila posve izgubljena.A onda joj pogled padne na nešto neizmjerno umirujuće. Na drvenom su klinu iznad njezinakreveta visjeli njen plašt, kaputić i hlače, a također i dragocjena pernica, baš kao da ih jeonamo, pred počinak, sama bila postavila.

Ona dohvati pernicu, otvori pretinac u koji je skrivala takve stvari i trijumfalnoizvadi zlato što ga je dobila od zapovjednika - ali ne i srebrenjak što ga je namijenio njoj.

"Platio je za lažan prijevod svitka", reče Jarveena. "Ali ga nećeš napraviti.""Kako?" Melilot joj je istrgnuo zlatnike iz ruke i već ih se spremao zagristi, no sada

zastane."Kako bi ti se dopalo da te imenuju guvernerovim dvorskim pisarom?""Jesi li ti pri sebi?" Na ovo su debeljku naprosto iskočile oči."Jesam, i to sasvim." Nimalo se ne obazirući na njegovo društvo, Jarveena dohvati

noćnu posudu ispod kreveta pa je privede primjerenoj svrsi. A u međuvremenu objasnispletku što ju je bila skuhala.

"Ali to znači da tvrdiš da si pročitala svitak", reče Melilot polako, dok se trudioprobaviti njen prijedlog. "Ali on je začaran! Kako ti je uspjelo?"

"Ne meni, nego Enasu Yorlu."Melilot počne micati ustima, a sva mu boja isteče iz lica."Ali njegov dvorac čuvaju bazilisci!" uskliknuo je naposljetku. "Morala si se

pretvoriti u kamen!""Ne ide to baš tako", reče Jarveena i navuče hlače, nijemo zahvaljujući nebu što to

može obaviti tako hitro. Ona će je užasna oduzetost još godinama progoniti u snima. "Ali daprekinemo diskusiju, zašto ne doneseš taj svitak? Hoću reći, zašto da na nj ne bacimo jošjedan pogled?"

Dvije minute potom već su bili u njegovoj radnoj sobi."Savršeno je jasan", reče Melilot polako nakon što je dva puta preletio dokument.

"Vrlo je ukočena stil - riječ je o formalnom rankanskom - i ne znam nikoga ni ovdje ni uosvojenim gradovima tko bi se njime poslužio za pisanje pisma. Ali tu piše baš ono što sirekla."

Drhtaj strave zaljuljuška valove sala na njegovu debelom tijelu."Jesi li siguran da je to isti onaj svitak? Da nije došlo ni do kakve zamjene?" željela

je Jarveena dovesti stvar do kraja."Da! Svu je noć bio u zaključanoj škrinji! To što se s njim dogodilo može se

objasniti jedino čarolijom!""Ako je tako", odgovori ona zadovoljnim glasom, "daj da nastavimo s poslom."

* * *

Svakog bi se podneva, na zemljištu Guvernerova dvorca pred Palačom pravdeobavljala smotra i zamjena straže. Ta je ceremonija bila javna - dakle u načelu otvorena zasvakoga, no u praksi samo za one koji su sebi mogli priuštiti podmićivanje stražara na ulazu.Zbog toga je većina publike pripadala višim klasama, plemićkim prišipetljama i ljudima kojisu se morali pojaviti na sudu. Ne mali broj njih općom je svojom pojavom, kako stasom tako iruhom i svitom, sličio Melilotu, koji je ovdje i tako bio čest gost jer je vladala potražnja zaprijepisima sudskih spisa.

Zbog toga njegova i Jarveenina nazočnost nije bila nimalo upadljiva. A osim toga seproširio glas da će danas udarna carska garda obaviti svoj posljednji svečani dril prije nego štopetnaestoricu njih prekomandiraju natrag u Ranke. Mnoštvo mnogo veće od uobičajenog

Page 21: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

čekalo je da se pojavi guverner, kojemu je to, kad god bi boravio u rezidenciji, bila jedna oduobičajenih svakodnevnih gnjavaža.

Danje bio topao, suh i prašnjav. Sunce je bacalo oštre tamne sjene. Šatori, paviljoni,kameni zidovi - sve je to izgledalo kao daje napravljeno od iste tvari. Tako su, na neki način,izgledali i ljudi, napose oni u oklopu. Dok su stajali tako sa spuštenim vizirima, svaki sevojnik lako mogao pobrkati sa svakim drugim sličnoga stasa.

Strogo govoreći, sad na odredu garde iz stražarnice na Aveniji Procesija i nije biored da preuzme dužnost od Vragodlaka. Pa ipak, bilo je dovoljno malo mita, i oštra zapovijedAye-Gophlana, pa da se riješi i taj problem. Jarveena je smirila izraz lica i dala sve od sebe dastvori dojam samo još jednog slučajnog prolaznika zadivljena visokom uvježbanošću trupašto su stupale iz grada, a ne žene kojoj je obećano da će joj se ispuniti najmilija želja zaosvetom.

Usta su joj, međutim, i dalje iskazivala želju da se vučji iskese.

* * *

Smjena straže domaršira iz smjera Guvernerova Šetališta, razmijeni s carskomvojskom pozdrave i lozinke i postroji se u središtu dvorišta. Uz pratnju dva naoružanaađutanta, zapovjednik Nizharu formalno prizna svog nasljednika pa mu stane uz bok, spremanza guvernersku smotru. Čim to bude gotovo, vojnici koji odlaze povući će se po odjeljenjima iodmarširati s razvijenim zastavama.

Ni deset minuta kasnije, sred burkanja aplauza što je pozdravio precizno izvedenestrojeve vježbe Vragodlaka, princ će otići sa smotrišta ruku pod ruku s Nizharuom. Ovaj jepotonji upravo bio ponovno prekomandiran u prijestolnicu, no pet će njegovih drugova tvoritiguvernerovu tjelesnu stražu, sastavljenu od mjesnih vojnika uvježbanih po carskimstandardima.

Tako su govorile glasine. A za glasine znamo da lažu.Uz malo truda i domišljatosti, Melilot se smiješeći se i gurajući probije u prve

redove mnoštva, i kad su se ona dvojica približila i svi se počeli klanjati, reče jasno i glasno:"O, pa to si ti, zapovjedniče! Sretnog li slučaja! Prava prilika da ti vratim svitak što

si ga izgubio jučer ujutro!" Nizharu je zbog vrućine podigao vizir. Jasno se vidjelo kako mu jelice postalo bijelo kao mlijeko.

"Ja... ja ne znam ni za kakav svitak!" drekne čim se uspio sabrati."Ne? Oh, u tom slučaju, ako nije tvoj, siguran sam da će ga Princ rado primiti i

vratiti njegovu pravom vlasniku!"Iako je bio tust, Melilot je u slučaju potrebe znao djelovati jako brzo. Trgne je svitak

ispod halja i gurne ga u Jarveeninu nestrpljivu ruku. Treptaj oka potom ona je već bila nakoljenom pred princom, zagledana u njegovo lijepo, mlado, iako pomalo prazno lice.

"Pročitajte to, Vaša Uzvišenosti!" zatraži žestokim glasom i gotovo ga prisili dauzme svitak.

U trenutku kad mu je Princ shvatio smisao, naprosto se sledio. Nizharu je učinioupravo suprotno od toga. Zavrtio se na peti, povikom dozvao svoje ljude i udario u trk.

Nož što gaje Jarveena nosila u pernici nije služio samo oštrenju tršćanih pera. Onaga izvuče uvježbanim pokretom šake, nanišani, baci.

A Nizharu zatuli i čitavom se dužinom prostre po tlu, jer mu je nož probiounutrašnju stranu desnog koljena, gdje gaje štitila samo koža, ali ne i kovina.

Gomila usplahireno krikne i nađe se, naizgled, na rubu panike, ali je smjena straževeć bila upozorena. Satnik Aye-Gophlan zabaci vizir i zapovjedi svojim ljudima da okruže iuhite Nizharua, a Princ je, obuzet plemenitim i žestokim gnjevom, povišenim glasomgledateljima dao i objašnjenje.

"To je poruka izdajice u carskome dvorcu! Ona zapovijeda Nizharuu da zadužistražara da me ubije čim pronađe nekoga na koga bi se mogla lažno svaliti krivica! I veli da jenjen pisac tu poruku začarao kako je ne bi mogao pročitati nitko kome nije namijenjena - alija sam je pročitao bez teškoća! To je dvorsko pismo, prvo koje sam naučio kao dijete!"

Page 22: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Mi smo... ovaj... nekako uspjeli skinuti čaroliju", ukratko objasni Melilot. I potombrzo doda: "Vaša Uzvišenosti!"

"Kako si došao do ovoga?""Nizharu ga je izgubio kad je vršio obilazak naše stražarnice." Bio je to Aye-

Gophlan, koji je bodro stupio pred Princa. "Mislio sam da bi moglo biti nešto važno, i zatosam se posavjetovao s majstorom Melilotom, za koga odavno znam da je i lojalan ipovjerljiv."

"A što se tiče mene..." reče Melilot i skromno slegne ramenima, "ja sam imaoizvjesne, nazovimo to tako, veze. Bez velike sam muke skinuo tu čaroliju."

Istina, pomislila je Jarveena, i zadivila mu se kako lukavo laže."Za to ćeš biti bogato nagrađen", izjavi Princ. "A nakon poštenog suđenja, bit će i

on! Nasrnuti na život čovjeka carske krvi - ta to je zločin toliko gnusan, da se gori ne može nizamisliti! Pravo je čudo što je izgubio taj svitak. Bogovi su sigurno na mojoj strani!" Potom jeponovno podigao glas. "Večeras neka svi prinesu žrtve i izreknu hvalu! Pod božanskomzaštitom uspio sam preživjeti zavjeru podlog ubojice!"

Ako medu bogovima, pomisli Jarveena, nema nijednog boljeg od Melilota, sasvimmi je po volji da ostanem nevjernicom. Ali se već unaprijed od srca veselim kako će Nizharuapeći.

* * *

"S obzirom na to, Jarveena, kako se zacijelo osjećaš", reče joj je tihi glas sboka,"moram te stvarno pohvaliti što tako dobro skrivaš osjećaje."

"To uopće nije teško", odgovori ona s gorčinom. Mnoštvo se oko njih razilazilo,odlazeći od stratišta gdje je, uz strogo poštivanje forme, izdajica Nizharu platio svojemnogobrojne zločine tako što su ga najprije premlatili, potom objesili i na koncu spalili.

I tada se trznula. Čovjeka koji joj se obratio nije prepoznala: bio je visok, pognut,postariji, s premenovima sijede kose, a u ruci mu je bila pletena košara...

Na mjestu očiju bilo je samo crveno svjetlucanje..."Enas Yorl ?" prošapće ona."Glavom i bradom." Začuje se suho smijuljenje. "Ako to za sebe ikad mogu reći...

Jesi li zadovoljna?""Mislim... mislim da nisam." Jarveena se okrene od njega i pode za kretanjem

mnoštva. "A morala bih biti! Molila sam za povlasticu da odobrenje za pogubljenje napišemvlastitom rukom, i pomišljala sam kako bih u njemu mogla spomenuti i svoje roditelje, iprijatelje, i suseljane što ih je poklao ili pretvorio u roblje, ali moj formalni rankanski nijedovoljno dobar, i tako sam se morala zadovoljiti prepisivanjem Melilotova prednacrta!"Zatrese glavom. "I nadala sam se da ću stati pred javni sud, i zakleti se daje učinio sve što jeučinio, i gledati kako se ljudima mijenjaju lica jer počinju shvaćati kakav se prljavi nitkovtada pojavio, prerušen u carskog časnika... Ali su mi rekli da nakon Aye-Gophlanova,Melilotova i Prinčeva svjedočenja nije potrebno više ničije."

"Vrlo je opasna navika govoriti poslije prinčeva", izrazi svoje mišljenje čarobnjak."No bilo kao bilo, čini mi se da ti je napokon svanulo da osveta nikad nije ono čemu se čovjeknadao. Uzmimo, recimo, moj slučaj. Onaj koji mije učinio što i sama znaš, bio je tako odlučanda se dokraja osveti, da je na mene bacio jednu čaroliju iznad svojih snaga. Kod svake semorao odreći izvjesnog dijela svoje volje; jer kao što sam ti već rekao, čarolije nemaju vlastitacilja ni svrhe. Tako je samoga sebe lišio svakodnevnog razuma, pa je do smrti samo blebetao icvilio, poput malog djeteta."

"Zašto mi sve to pričaš?" krikne Jarveena. "Željela bih iz tog trenutka zadovoljenjaizvući što više, pa makar i ne bio tako bogat i nezaboravan kako sam sanjala."

"Pričam ti to zato", reče čarobnjak i uhvati je za mišicu prstima koji su joj počitavom tijelu evocirali one neobične žmarce, "što si moje usluge platila čestito i pošteno. Jate neću zaboraviti. Izvana možda i jesi sva puna ožiljaka i opekotina; iznutra si lijepa."

Page 23: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Ja?" reče Jarveena s iskrenom zapanjenošću u glasu. "Isto bi tako lijepom mogaonazvati žabu krastaču ili zid od blata!"

"Kako te volja", odgovori Enas Yorl i slegnuo ramenima. Taj je pokret otkrio da višenije baš sasvim onakav kakav je bio trenutak ranije. "No u svakom slučaju, postoji tu i drugirazlog."

"Kakav?""Pročitala si što je zapisano u svitku, a prije toga sam ti ga ja opisao. Pa ipak se

ponašaš kao da si na nešto zaboravila."Jedan je kratak trenutak uzalud pokušavala shvatiti poantu. A onda joj je ruka

poletjela prema otvorenim ustima."Dvije smrti", prošapće."Da, tako je. I ne znam da li ti uopće moram kazati kome se izdajica u carskome

dvorcu morao obratiti da bi došao do kletve dovoljno snažne da u to, i bez moje volje, uvuče imene. Ja sam to pismo mogao učiniti čitkim. Ali ne mogu izbjeći posljedice toga što samkolegi poništio posao."

"Čija smrt? Moja?""Bilo bi mudro što je više moguće smanjiti opasnost, primjerice tako da se zaposliš

kao pomorac. Mnogi bi trgovački kapetani rado primili vješta pisara, a nakon naukovanja kodMelilota, za takvu si dužnost sasvim dobro pripravljena. Osim toga, tvoj je sadašnji gazdasklon ljubomori. Dvaput je stariji od tebe, pa ipak u tebi već vidi takmaca."

"Onda to dobro prikriva", promrmlja Jarveena, "ali tu i tamo bi se znao ponašati takoda sam ti sklona povjerovati."

"Možda bi na tebe gledao ljubeznijim okom kad bi mu postala svojevrsniminozemnim agentom. Siguran sam da bi mu znala - za nekakvu razumnu naknadu - pribavljatikomercijalno vrijedne obavijesti. Teško da bi mogao odbiti priliku da stjera još koju ovcu usvoj tor: tako bi se, recimo, mogao početi baviti trgovinom mirodijama."

Neko se vrijeme činilo kao da je Jarveena od njegovih riječi malo živnula. Sad je,međutim, ponovno utonula u tmurno raspoloženje.

"A zašto bih se ja željela obogatiti, i još više, obogatiti njega? Otkad znam za sebe,imala sam cilj u životu. I sad ga više nemam — odletio u oblaku Nizharuova smrada!"

"Da bi čovjek naručio kletvu, mora biti zaista vrlo bogat.""A što bih ja s magijom?" upitala je ona prezrivo.Trenutak kasnije učini joj se kao joj se čitavim tijelom prošetala vatra, ocrtavajući

svaki znak koji ju je nakazio, svaki trag udarca bičem, svaku opekotinu, svaku porezotinu iogrebotinu. Sve se do sada nije sjetila, no u jednom trenutku te izuzetne noći koju je proležalas njim, on se potrudio čitavu njenu zvjersku životnu priču pročitati iz karte njezine kože.

Sad se također prisjetila kako je tada pomislila da on to zacijelo čini zbog nekogsvog tajnog magijskog razloga. No možda je pogriješila? Možda je odgovor bio mnogojednostavniji - možda je naprosto osjetio sućut prema nekome na kome je život ostavio ožiljkesasvim druge vrste?

"Možda bi mogla poželjeti", reče on mirno, "da i svoje tijelo očistiš od prošlostionako kako si, izgleda mi, počela čistiti svoju svijest."

"Čak i..?" Nije imala snage završiti to pitanje drukčije no podizanjem ruke do desnestrane prsa.

"Vremenom. Mlada si. Ništa nije nemoguće. Ali je nešto više nego moguće. O tomesmo već govorili. A sad, na djelo!"

Već su bili gotovo na dvorišnim vratima, i gomila ih je tiskala i gurala; ljudi su sehvatali za pojaseve s novcem i kese, jer su prilike bile idealne za džeparenje.

"Pretpostavljam da mi o tome ne bi ni govorio da na umu za mene nemaš nekognovoga gazdu?" naposljetku progovori Jarveena.

"Zaista si bistra.""I da u tome ne vidiš i neku dugoročnu korist za sebe?"Enas Yorl uzdahne

Page 24: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Neka dugoročna svrha postoji baš u svemu. Da nije tako, kletve bi naprosto bilenemoguće."

"Onda je nekakva svrha stajala i iza činjenice da je Nizharu izgubio onaj svitak?""Izgubio..?""Oh! Kako nisam pomislila na to!""Siguran sam da bi vremenom sigurno došla do toga. Ali si u Utočište došla tek

nedavno, pa se od tebe ne može očekivati da znaš da se Aye-Gophlan kao dječak brojao međunajlukavije džepare i sjecikese u gradu. Što misliš, kako bi bez toga uspio sebi kupiti mjesto ugardi? Zar njegov govor odaje bogato podrijetlo?"

I već su bili na dvorišnim vratima, i onda ih je gomila protisnula kroz njih. Dok jetako jednom rukom čvrsto stezala pernicu, a drugu obavijala oko srebrne igle kojom jeprčvrstila ogrtač smotan u rolu kojim se opasala, Jarveena se zamislila vrlo dugo i predugo.

I donijela odluku.Iako je njen glavni dosadašnji cilj života nestao, ne postoji nikakav razlog zbog

kojeg ne bi mogla potražiti drugi, pa možda čak i bolji. A ako je doista tako, onda zaistapostoje valjani razlozi da to iskuša i produži vlastiti život odlaskom iz Utočišta.

Iako...Hitro se osvrne, obuzeta iznenadnom panikom, i pogledom potraži maga, pomislivši

već da su se razdvojili u masi, a onda ga s olakšanjem uhvati pod ruku."Hoće li daljina što promijeniti? Hoću reći, ako mi je nešto suđeno, mogu li od toga

pobjeći?""Oh, na tebi nema nikakve kletve. Riječ je naprosto o tome da se u čaroliji kriju

dvije smrti, a da se dogodila samo jedna. Svakog dana svake godine, u gradu ove veličineumiru stotine i tisuće ljudi. Posve je moguće da će se kletva istrošiti na lokalnom nivou; kadbjesni oluja, grom udara ispod oblaka, a ne stotinu milja dalje. Posve je moguće da ta drugasmrt može snaći i nekoga tko je kriv koliko i Nizharu za pljačku Zaboravljena Luga. S njim subili i vojnici, zar ne?"

"Da, svi su oni bili vojnici, iako sam ih ja dugo pogrešno smatrala razbojnicima..! O,u kakvo je stanje dospjela ova zemlja! Sasvim si u pravu! Otići ću daleko, što dalje mogu, bezobzira mogu li time pobjeći od smrti!"

Uhvati ga je za ruku, stisne je, i privije se uz njega. "Reci mi kako se zove brod kojimoram potražiti!"

* * *

Onoga dana kad je brod otplovio, Enas Yorl bi bio postupio vrlo neoprezno da seodvažio izići na ulicu; povremeno bi ga promjene što su se zbivale s njegovim tijelomdovodile u fazu ciklusa u kojemu nitko, čak ni s najmekšim srcem pod kapom nebeskom, unjemu ne bi mogao prepoznati ljudsko obličje. Zbog toga je bio prisiljen sve to promatrati namnogo naporniji način, pomoću kristalne kugle, no svakako je bio čvrsto odlučio osobno seuvjeriti da u njegovu planu ništa nije pošlo krivo.

I sve je doista prošlo u redu. Slijedio je brod, kojem je Jarveena sjedila ma krmi, svedok se ovaj nije izgubio u morskoj izmaglici, i onda se zavalio u nešto, što bar u tom trenutku,nije baš ni mogao biti stolac - bar ne onakav kakvim ga ljudi većinom zamišljaju.

"I sada, kad više nisi dovoljno blizu smrti da je privučeš", promrmlja u zrak, "moždame posluži sreća pa tu drugu smrtnu presudu skrenem na onoga kojeg je njegovo ludopostojanje premorilo već preko svake mjere, onoga kojeg zabavlja još samo stvaranje stotinalakomislenih kletvi, na tog tužnog i žalosnog Enasa Yorla."

Pa ipak se u svemu sjajila i nekakva nada, nalik na crne rupe što ih je nosio umjestoočiju, nada skrivena u spoznaji da bar jedno ljudsko biće na svijetu o njemu misli bolje negoon sam o sebi. Naposljetku, frktavo se, prezrivo nasmijavši, pokrije kristalnu kuglu pa serezignirano smiri, čekajući na sljedeću nemilosrdnu transformaciju, tek ponešto utješen mišljuda sve dosad još nijednom nije dvaput poprimio isti lik.

Page 25: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Lynn Abbey

LICE KAOSA

( The Face of Chaos 1979. )

Karte su ležale licem prema dolje u širokom polumjesecu na stolu pokrivenomcrnim, baršunom koji je Illyra upotrijebljavala za proricanje sudbine. Zatvarajući oči, onanasumično kažiprstom dotakne jednu, pa je okrene. Lice Kaosa, portret muškarca i ženeodražen u razbijenom zrcalu. Čitala je karte sama sebi, pokušavajući razbiti atmosferu zleslutnje koja se nadvila nad trošnu straćaru od platna i drveta koju su ona i Dubro, sajamskikovač, nazivali domom. Umjesto olakšanja obuzme je samo još veći nemir.

Ode do drugog stolića kako bi nanijela debeli sloj crnila na kapke. Nitko ne biposjetio mladu, zgodnu S'danzo kako bi mu prorekla budućnost, a nijedan stranac nije u njendom ulazio iz nekog drugog razloga. Crnilo i bezoblična S'danzo-odjeća skrivali su njenegodine u polumračnoj sobi, a ako bi se koji pomamljeni vojak previše približio uvijek je tu,pod nadstrešnicom, bio Dubro, udaljen samo nekoliko koraka. Jedan pogled na mišićavog,znojnog diva s teškim maljem okončao bi svaku kriznu situaciju.

"Slatkiši! Slatkiši! Vazda najbolji na sajmištu. Vazda najbolji u Utočištu!"Glas Haakona, prodavača, dopirao je kroz ulaz zakriljen platnom. Illyra brzo završi

šminkanje. Tamna griva kovrčave kose bila joj je skopčana ukosnicom ispod purpurnogsvilenog šala koji bijaše u kričavom kontrastu sa svakom od njenih suknji i bluzom koju jenosila. Poseglaje duboko medu te suknje i iz novčanika izvukla bakrenjak.

Još uvijek bijaše dovoljno rano da se može uputiti izvan svoga i Dubrova doma. Svisu na sajmištu znali daje bila još gotovo djevojčica, a još barem sat vremena neće se naokolomotati nitko od građana.

"Haakone! Ovamo!" Zazove ispod nadstrešnice gdje je Dubro držao svoj alat."Dva...ne, tri, prosim."

On podigne tri ljepljive poslastice na pladanj koji mu je pružila, primajući njenbakreni novčić sa smješkom. Za sat vremena Haakon će za ovako nešto tražiti pet takvihnovčića, ali sajmišnici su jedan drugome prodavali najbolje za manju cijenu.

Ona pojede jedan, ali druga dva ponudi Dubru. Bila bi ga poljubila, ali kovač biuvijek ustuknuo pred javnim pokazivanjem osjećaja, preferirajući osamu za sve stvari koje seodvijaju između muškarca i žene. Nasmiješi se i prihvati ih bez riječi. Taj krupni čovjek jerijetko zborio; riječi su mu dolazile teško. Popravljao je metalne stvari za sajmišnike, pritom,mnoge poboljšavajući. Bio je Illyrin zaštitnik sve otkad je kao siroče lutala među štandovima,odbačena od svog naroda radi neiskupljivog zločina bivanja mješancem. Svjetlooka, brzajezika, Illyra je za nj govorila kad god je trebalo nešto reći, a zauzvrat on se brinuo o njoj.

Kad su slatkiši bili pojedeni Dubro se vrati svojoj vatri, podižući obruč bačve koji jebio ostavio da se zagrije. Illyra ga je promatrala s nikad zadovoljenim zanimanjem dok ga jepolagao na nakovanj kako bi ponovno napravio savršeni krug za Jofana, prodavača vina. Maljpadne, ali namjesto jasne zvonjave metala po metalu začu se mukli zvek. Rog nakovnja padneu prašinu.

Čak je i Haakon raširio oči u tihom iznenađenju. Dubrov nakovanj bijaše na sajmištusve od...zasigurno od doba Dubrovog djeda, a možda i duže - nitko se nije sjećao vremenaprije toga. Kovačevo se lice smrklo do boje željeza koje se hladi. Illyra poklopi njegovu rukusvojom.

"Popravit ćemo ga. Odnijet ćemo ga u Oružaru još ovog popodneva. Posudit ću kolai magarca od Mjesečine..."

"Ne!" Dubro prasne jednom izmučenom rječju, odgurne njene ruke i zagleda se uslomljeni komad svog života.

"Ne može se popraviti nakovanj koji se slomio na ovakav način," tiho joj objasniHaakon. "Bio bi čvrst koliko i popravljeni dio."

Page 26: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Onda ćemo nabaviti novi," odvrati ona, svijesna Dubrova blijedog lica i svojevlastite spoznaje da nitko drugi na sajmištu nije imao nakovanj za prodaju.

"U Utočištu nije bilo novog nakovnja još od vremena kad je Rankana prekinulatrgovinu morem s Ilsigom. Trebali bi četiri deve i godinu dana da nabavimo nakovanj poputovog, napravljen u planinama - i to kad bismo imali toliko zlata."

Jedna suza se iskrade kroz crnilo. Ona i Dubro bijahu dobrostojeći po standardimasajmišta. Imali su dovoljno bakrenjaka za Haakonove slatkiše i svježu ribu tri puta tjedno, aližalosno malu hrpicu zlata kojim bi mogli nagovoriti karavanske trgovce da donesu nakovanjiz udaljene Rankane.

"Moramo imati nakovanj!" usklikne nezainteresiranim bogovima, pošto su Dubro iHaakon već bili svijesni problema.

Dubro ritne prašinu po vatri i udalji se od male kovačnice."Pazi na njega u moje ime, Haakone. Nikad nije bio ovakav.""Pazit ću ga - ali kad večeras dođe kući to postaje tvoj problem."

Nekolicina građana se već vrzmala između štandova; bilo je vrijeme da se sakrije usvoju sobu. Nikad prije u pet godina, koliko se već bavila proricanjem na sajmištu, nije bilodana kad Dubro nije svoju smirenost prenosio na rijeku njenih posjetitelja. Nadgledao jenjihove dolaske i odlaske. Bez njega nije znala tko je čekao na red ili kako obeshrabritimušteriju koja je imala pitanja - ali ne i novac. Sjedila je u mraku teškom od mirisa tamjana imrštila se.

Mjesečina. Otići će do Mjesečine, ne radi staričinih klimavih zaprežnih kola, većnjena savjeta. Starica je nikad nije odbacila, kao ostale S'danze. Ali Mjesečina ne zna kakopopraviti nakovanj, a što bi i mogla dodati poruci tako jasno izraženoj Licem Kaosa? Povrhtoga, najbolje staričine mušterije dolazile su rano kako bi uhvatile njene najbolje "vibracije".Starici ne bi bilo drago da siromašna rođakinja oduzima dragocjeno vrijeme njenimmušterijama.

Ona sama još nije imala mušterija. Možda se vrijeme pokvarilo. Možda su, vidjevšida je kovačnica prazna, pretpostavili da je i unutrašnja prostorija prazna. Illyra se nije usudilaizaći da provjeri.

Miješala je i premetala karte za proricanje, crpeći iz njihove izlizane površine dozusamokontrole. Obuhvativši je dlanom, Illyra okrene donju kartu i položi je na crni baršun,licem prema gore.

"Petica Brodova," prošapće.Karta je prikazivala stiliziranu scenu s pet malih ribarica, svaki od brodića s

bačenom mrežom. Po tradiciji je odgovor na njeno pitanje ležao u karti. Njen dar bi jojdopustio da ga odgonetne - ako uspije srediti roj pitanja u mislima.

"Illyra, proročica?"Illyrina koncentracija bijaše prekinuta dolaskom prve mušterije prije no što se

uspjela u dovoljnoj mjeri usredotočiti na kartu. Ova prva žena je imala problema sa svojimmnoštvom ljubavnika, ali njeno proricanje bijaše prekinuto ulaskom još jedne mušterije ukrivo vrijeme. Proricanje toj drugoj mušteriji prekinuo je dimar riba koji je tražio Dubra. Danbijaše onakav kakvim ga je proreklo Lice Kaosa.

Onih nekoliko bacanja koja nisu bila prekinuta više su odražavala njen vlastiti očajnego onaj mušterijin. Dubro se nije vratio i ona se trzala na svaki zvuk izvan nadstrešnice.Njene su mušterije osjećale njenu zbunjenost i odlazile nezadovoljne njenim proricanjem.Neki su i odbili platiti. Starija iskusnija S'danzo bi znala kako se postaviti prema takvima, aliIllyra bi samo frustrirano ustuknula. Zavezala je ofucani konopac preko ulaza u njenu sobu zaproricanje kako bi obeshrabrila svakoga tko bi možda došao po savjet.

"Madam Illyra?"Nepoznat je ženski glas zazove izvana, usprkos konopcu."Danas više ne primam nikoga. Dođite sutra.""Ne mogu čekati do sutra."

Page 27: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Svi to kažu, pomisli Illyra. Svi uvijek misle da su najvažnija od svih mojih mušterijai da su njihova pitanja najkompleksnija. Ali svi su više-manje isti. Neka se žena vrati sutra.

Čula je kako neznanka oklijeva s onu stranu konopca. Čulo se šuškanje platna -vjerojatno svile - kad se žena konačno okrenula da ode. Zvuk joj pobudi pažnju. Svilene suhaljine značile bogatstvo. Kratkotrajni bljesak vizije joj zasvijetli u umu - ovo bijaše mušterijakoju nije mogla prepustiti nekom drugom.

"Ako možete malo pričekati primit ću vas danas," poviče."Hoćete?"Illyra odveže konopac i podigne zavjesu kako bi ženu pustila da uđe. Žena se bila

ogrnula bezobličnim, običnim šalom; lice joj bijaše zastrto velom i zakriljeno dijelom šalakoji joj bijaše omotan oko glave. Neznanka zacijelo nije bila netko tko često traži pomoć odS'danze na sajmištu. Illyra ponovno postavi konopac nakon što je mušteriju posjela uz jednustranu stola pokrivenog baršunom.

Dobrostojeća žena koja želi biti tajnovita. Taj šal možda i jest običan, ali ipakpredobar za nekoga tako siromašnog kakvom se žena željela predstaviti. Ispod njega nosisvilu, miriše na ruže, iako je pokušala odstraniti miris parfema. Nesumnjivo ima zlatnike, a nesrebrnjake ili bakrenjake.

"Ne bi li vam bilo udobnije da skinete šal? Ovdje je prilično toplo," reče Illyra,proučivši ženu.

"Radije ne bih."Jedna od teških, pomisli Illyra.Ženina ruka izroni ispod šala i spusti tri stara ilsiška zlatnika na baršun. Ruka bijaše

bijela, glatka i mladolika. Ilsiški zlatnici bijahu rijetkost sad kad je rankanško carstvo vladalonad Utočištem. Žena i njena pitanja došla su kao dobrodošlo olakšanje od Illyrinih vlastitihmisli.

"Pa, onda, kako vam je ime?""Radije ne bih rekla.""Moram imati neke informacije ako želite da vam pomognem," reče Illyra kad je

zgrnula novčiće u izlizan komad svile, pazeći da joj prsti ne taknu zlato."Moje slu... Kažu mi da samo vi od svih S'danza možete vidjeti blisku budućnost.

Moram saznati što će mi se dogoditi sutra navečer."Pitanje nije zadovoljilo Illyrinu znatiželju, niti nagovijestilo neku misteriju, ali ona

posegne za svojim špilom karata."Jesu li vam ove poznate?" upita ženu."Pomalo.""Onda presijecite špil u tri hrpe i izaberite po jednu kartu iz svake od njih - to će mi

pokazati vašu budućnost."Žena pod velom sa strahom uzme karte u ruke koje su joj se tako tresle da je karte

presjekla u tri neravne hrpice. Očito je oklijevala da ponovno dotakne karte, pa je opreznoprevrnula gornju kartu sa svake hrpice, radije nego da ih ponovno dodirne.

Koplje Plamenova.Arkada.Petica Brodova, okrenuta.Illyra panično povuče ruke s baršuna. Petica Brodova - karta je samo trenutak prije

bila u njenim rukama. Nije se sjećala da ju je ponovno vratila u špil. S nejasnim predznanjemo tome da će u kartama vidjeti i dio svoje sudbine, Illyra otvori um kako bi primila odgovor. Igotovo istog trena ga zatvori.

Padajuće kamenje, prokletstva, ubojstvo, put bez povratka. Nijedna od karata nijenosila neko posebno znamenje, ali zajedno su stvarale sliku zlobe i smrti koje su obično bileskrivene od smrtika. S'danze nikad nisu proricale smrt kad bi je vidjele u kartama, i premdaona bijaše samo napola S'danzo i odbačena od njih, Illyra se držala njihovih pravila ipraznovjerja.

Page 28: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Bilo bi najbolje da ostanete doma, osobito sutra navečer. Ne stojte blizu zidovima ukojima možda ima olabavljenog kamenja. Sigurnost leži u vama samima. Ne tražite drugesavjete - osobito ne od svećenika u hramovima."

Hladna maska njene posjetiteljice se razbije. Naglo uvuče zrak, zajeca i počne setresti, očito od užasa. Ali prije no što je Illyra mogla reći nešto što bi je umirilo, žena u crnomskoči i potrči, istrgnuvši otrcani konopac s kukice na koju bijaše pričvršćen.

"Vratite se!" zazove Illyra.Žena se okrene dok je još bila pod nadstrešnicom. Šal joj spadne i otkrije

svijetloputu plavušu mladenačke i nježne ljepote. Žrtva grubo odbijenog ljubavnika? Ililjubomorne žene?

"Ako ste već vidjeli svoju sudbinu - onda ste trebali postaviti drukčije pitanje, kao :može li ona biti promijenjena," stiha je prekori, vodeći je natrag u odaju ispunjenu mirisomtamjana.

"Mislila sam da će, ako vi vidite nešto drugo... Ali bit će onako kako MolinBakljonoša želi. Čak i vi ste to vidjeli."

Molin Bakljonoša. Illyra prepozna ime. On bijaše svećenički graditelj hrama izpratnje rankanskog princa. Imala je još jednog prijatelja i mušteriju pod njegovim krovom. Jeli ovo bila žena Cappen Varrinih idila? Je li minstrel konačno nadmašio samog sebe?

"Zašto vas Rankanac želi?" upita ona s blagom radoznalošću."Žele izgraditi svetište za svoje bogove.""Ali vi niste boginja, čak ni rankanska. Takve stvari ne bi trebale biti vaša briga."Illyra je govorila gotovo veselo, ali znala je, iz karata, da su je svećenici trebali za

nekakav ritual - a ne radi ičeg osobnog."Moj otac je imućan - ponosan i moćan među onim stanovnicima Utočišta koji

nikada nisu priznali pad Ilsiškog kraljevstva i koji nikada neće prihvatiti ovo carstvo. Molin jeodabrao mog oca. Zahtijevao je našu zemlju za svoje svetište. Kad smo odbili, prislilio jeslabiće da ne trguju s nama. Ali moj otac se nije želio predati. Otac vjeruje da su bogovi Ilsigajači, ali Molin se zakleo na osvetu, radije no da prizna poraz."

"Možda će vaša obitelj morati napustiti Utočište da biste pobjegli od tog stranogsvećenika i dozvoliti da vam dom bude razrušen kako bi oni mogli sagraditi svoj hram. Aliiako vam se čini daje Utočište jedino što poznajete, svijet je ogroman, a ovo je mjesto samojedan njegov jadan djelić."

Illyra je govorila s mnogo više autoriteta no što ga je doista imala. Od majčine smrti,ona sama je napustila sajmište tek nekoliko puta, a Utočište nijednom. Riječi koje je govotilabijahu dijelom S'danške govorničke vještine koju je naučila od Mjesečine.

"Moj otac i ostali moraju otići, ali ne i ja. Ja trebam biti dijelom osvete MolinaBakljonoše. Rankanac nam je ponudio punu cijenu za udavaču, iako je već oženjen. Otac jeodbio tu 'čast'. Molinovi ljudi su ga nasmrt pretukli, a mene iznijeli iz kuće.

"Oduprijeh mu se kad je te noći došao k meni. Još dugo neće poželjeti neku druguženu. Ali moj otac nije mogao vjerovati da nisam bila obeščašćena. A Molin je rekao da me,ako me on ne može imati, neće ni itko drugi."

"Takve uvijek su riječi odbijenih muškaraca," blago doda Illyra."Ne. To bijaše prokletstvo. Znam zasigurno. Njihovi bogovi su dovoljno jaki da

odgovore na njihove pozive.""Prošle su se noći na našem imanju pojavila dvojica njihovih Vragodlaka kako bi

mom ocu ponudili novu pogodbu. Poštenu cijenu za našu zemlju, siguran prolaz do Ilsiga - alija moram ostati. Sutra navečer će posvetiti kamen temeljac svog novog hrama smrću djevice.Ja bih trebala biti ispod tog kamena kad ga spuste."

Iako Illyra nije bila prava proročica, ova je priča povezala sve njene užasne vizije ujednu cjelinu. Samo bogovi mogu ovu ženu spasiti od sudbine koju joj je namijenio MolinBakljonoša. Nije bila nikakva tajna da je carstvo željelo pokoriti Ilsiške bogove na isti načinkao i ilsišku vojsku. Ako rankanski svećenik može prokleti ženu neraskidivim djevičanstvom,nije bilo mnogo toga što bi Illyra mogla učiniti.

Page 29: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Žena je još uvijek jecala. Illyra se sažali nad njom, iako je znala da to nije mušterijana koju može računati u budućnosti. Otvori mali ormarić i istrese dobar prstohvat bijelogpraha u bočicu ispunjenu tekućinom.

"Večeras, prije no što krenete na počinak, popijte ovo s čašom vina."Žena je grčevito stezala bočicu, iako strah iz njenih očiju nije izblijedio."Dugujem li vam još nešto za ovo?" upita."Ne, ovo je najmanje što mogu učiniti za vas."Unutra je bilo dovoljno silantina praha da ženu drži uspavanom puna tri dana.

Možda Molin Bakljonoša neće željeti uspavanu djevicu za svoj ritual. A ako mu to nećesmetati, žena se barem neće probuditi i to otkriti.

"Mogu vam dati mnogo zlata. Mogu vas odvesti u Ilsig."Illyra zatrese glavom."Želim samo jednu stvar - a vi je nemate," prošapta, iznenađena impulsivnošću

vlastitih riječi. "Ni sve zlato u Utočištu neće nabaviti novi nakovanj za Dubra.""Ne poznajem tog Dubra, ali u konjušnici mog oca ima jedan nakovanj koji se ne

vraća u Ilsig. Mogao bi postati vašim, ako ja preživim, kako bih oca mogla zamoliti da vamga da."

Iz Illyrina uma nestane impulsivnosti. Sad je imala razlog za ublažavanje ženinastraha.

"To je velikodušna ponuda," odgovori ona. "Vidjet ću vas, onda, za tri dana u kućivašeg oca - ako mi kažete gdje se nalazi."

A ako mi kažeš, doda u sebi, više neće ni biti važno hoćeš li preživjeti ili ne."To je imanje zvano 'Kraj svijeta', iza Ilsovog hrama.""Koga da tražim?""Marillu."Nekoliko trenutaka su gledale jedna drugu, a onda plavokosa žena nestane u

popodnevnoj gužvi sajmišta. Illyra rastreseno zauzla konopac preko ulaza u svoje odaje.

Koliko već godina - najmanje pet - odgovara na banalna pitanja građana koji saminišta ne vide. Nikad, za cijelo to vrijeme, nije ona mušteriji postavila pitanje, ili vidjela takvusmrt, ili jednu od svojih karata u proricanju mušteriji. Niti je u svim tim godinama sjećanjazajednice S'danzi na sajmištu sudbina ijedne od njih ikada bila povezana s bogovima.

Ne, ja nemam ništa s bogovima. Niti ih ja primijećujem, niti oni mene vide. Moj darje S'danzo. Ja sam S'danzo. Našim životima upravlja sudbina. Mi se ne miješamo u poslovebogova.

Ali nije se mogla uvjeriti u to. U njenu je umu čučala misao koja joj je govorila da jeodlutala izvan granica svijeta svog naroda i svog dara. Zapalila je tamjan blagog zaborava,duboko ga udišući, ali u njenim mislima i dalje je odzvanjao zvuk slamanja Dubrovognakovnja i treperile slike triju karata. Kako je poslijepodne blijedjelo, ona ponovno uvjerisamu sebe da bi bilo dobro da zatraži savjet od Mjesečine.

Troje je djece debele S'danzo-žene vrištalo jedno na drugo u prašini, dok je njentamnooki suprug sjedio u sjeni s rukama preko očiju i ušiju. Ovo nije bio povoljan trenutak zatraženje savjeta od starije žene. Mnoštvo ljudi je polako napuštalo sajmište, pa se Illyraosjećala sigurnom da pođe među štandovima potražiti Dubra.

"Illyra!"Očekivala je Dubrov glas, ali i ovaj joj bijaše poznat. Pomno se zagleda u gužvu oko

vinareva štanda."Cappen Varra?""Glavom i bradom." Odgovori joj, pozdravljajući je osmijehom. "Preko tvog je ulaza

bio konopac, a Dubro se nije vrzmao oko vatre - inače bih navratio.""Imaš pitanje?""Ne, život mi ne može biti bolji. Imam pjesmu za tebe.""Danas nije dan za pjesme. Jesi li vidio Dubra?"

Page 30: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Ne. Došao sam kako bih nabavio vino za sutrašnju posebnu večeru. Zahvaljujućitebi znam gdje se još uvijek može naći najbolje vino u Utočištu."

"Nova ljubav?""Ista. Svakim danom postaje sve ljepša. Sutra će gospodar kuće biti zauzet svojim

svećeničkim funkcijama. Kućanstvo će biti mirno.""Zacijelo ti, onda, dom Molina Bakljonoše odgovara. Lijepo je biti u milosti onih

koji su pokorili Ilsig.""Ja sam diskretan. Takav je i Molin. To je karakterno obilježje koje su domoroci

Utočišta - izuzevši S'danze, naravno - čini se izgubili. Osjećam se udobno u njegovu domu."Prodavač mu pruži dvije tek oprane boce vina i Illyra ga isprati kratkim pozdravom.

Prodavač vina je bio vidio Dubra ranije tog dana. Reče joj daje kovač vjerojatno posjetiosvakog prodavača vina na sajmištu, a i nekoliko gostionica izvan njega. Slične priče su ječekale i na štandovima drugih vinara. Vratila se natrag u njihov dom-kovačnicu kad jesajmište već počelo tonuti u sumrak i maglu.

Deset svijeća i uljna peć nisu mogle osvijetliti mračnu prazninu odaje. Illyra čvršćeomota svoje šalove oko sebe i pokuša malo odrijemati do Dubrova povratka. Nije si željeladopustiti da misli kako se on neće vratiti.

"Čekala si me."Illyra poskoči na zvuk glasa. Samo su još dvije svijeće gorjele; nije znala kako je

dugo spavala, znala je samo to da njen dom bijaše ispunjen sjenkama i da je muškarac, visokpoput Dubra, ali mršav kao kostur, stajao unutar odaje.

"Tko ste vi? Što želite?" Stisla se uz naslon stolice."Pošto me ne prepoznaješ, onda recimo da sam te tražio."Čovjek mahne rukom. Plamen svijeća i peći se rasplamsa i Illyra ugleda plavom

zvijezdom obilježeno čelo čarobnjaka Lythanda."Nisam učinila ništa što bi te moglo razljutiti," reče, polako se podižući iz stolice."Nisam ni rekao da jesi. Mislio sam da si me tražila. Mnogi od nas su danas čuli tvoj

zov."U ruci je držao tri karte koje je Marilla preokrenula i Lice Kaosa."Ja - ja nisam znala da moji problemi mogu omesti vaše studije.""Razmišljao sam o legendi o Pet Brodova - bilo ti je relativno lako doseći me.

Odlučio sam saznati neke stvari za tebe."Djevojka Marilla je pomoć prvo zatražila od svojih vlastitih bogova. Oni su je

poslali tebi, jer bi njihovo uplitanje u njenu sudbinu izazvalo Sabellijin i Savankalin gnjev.Oni su povezali sudbine vas dviju. Ti nećeš riješiti svoje probleme sve dok nju ne riješišnjenih."

"Ona je mrtva žena, Lythande. Ako joj bogovi Ilsiga žele pomoći trebat će im svanjihova moć - a ako to nije dovoljno, onda ni ja ne mogu ništa za nju učiniti."

"Nije mudro staviti se u taj položaj, Illyro," reče čarobnjak, osmjehnuvši se."To je ono što sam vidjela. S'danze ne miješaju svoju sudbinu s onom bogova.""A ti, Illyro, nisi S'danzo."Ona grčevito stisne naslon stolice, razljućena time što ju je na to podsjetio, a

nemoćna da mu proturiječi."Svoju su obvezu prebacili tebi," reče on."Ne znam kako bih mogla promijeniti Marillinu sudbinu," jednostavno će Illyra. "Ja

vidim, oni su ti koji mijenjaju."Lythande se nasmije. "Možda doista ne postoji način, dijete moje. Možda će biti

potrebne dvije žrtve da bi se posvetio hram koji gradi Molin Bakljonoša. Bolje bi ti bilo da senadaš da postoji način da se zaobiđe put koji je sudbina zacrtala za Marillu."

Njegov smijeh bijaše popraćen hladnim daškom vjetra. Svijeće na trenutakzatreptaše, a onda čarobnjaka više nije bilo. Illyra je gledala u nepomaknuti konopac na ulazu.

Neka joj Lythande i ostali pomognu ako im to bijaše toliko važno. Sve što ja želimje nakovanj, a njega mogu imati bez obzira na Marillinu sudbinu.

Page 31: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Soba je još bila obavijena hladnoćom. Njena je mašta već vezla po platnu posljedicaizazivanja gnjeva bilo kojeg od moćnih božanstava u Utočištu. Ona izađe na maglovitosajmište u potragu za Dubrom.

Sivi su prsti magle zakrilili poznate štandove i daščare na sajmištu. Kroz pukotine navratima mogle su se nazrijeti vatre na nekoliko ognjišta, ali samo se sajmište rano povuklo napočinak, ostavljajući Illyru da osamljena luta kroz vlažnu noć.

Približivši se glavnom ulazu ona ugleda poskakujuće svjetlo baklje u rukama trčećegčovjeka. Baklja i čovjek padoše uz naglo prekinut uzvik. Ona začu laganije korake kakonestaju u neprobojnoj magli. Oprezno, sa strahom, Illyra se prikrade palom čovjeku.

Nije to bio Dubro, već netko niži, s plavom maskom sokola na licu. Iz vrata mu jeizvirivao bodež. Illyra ne osjeti nikakvo žaljenje nad smrću jednog od Jubalovih nasilnika, tekolakšanje što ubijeni nije bio Dubro. Jubal bijaše gori od Rankanaca. Možda je došlo vrijemeda čovjek pod maskom plati za svoje zločine. Ili je, što je vjerojatnije, netko ipak odlučio naovaj se način osvetiti bivšem gladijatoru, inače rijetko viđenom u javnosti. Svi koji su imaliposla s Jubalom imali su više neprijatelja no prijatelja.

Gotovo kao nečujan odgovor na njene misli, iz magle izroni još jedna grupa ljudi.Illyra se sakri među sanduke i kutije dok su petorica ljudi bez maski proučavali mrtvoga.Onda, bez upozorenja, jedan od njih odbaci baklju i baci se na još topao leš, zabadajući,ponovno i ponovno, svoj nož u mrtvo tijelo. Kad se on naužio smrti i ostali, izmjenjujući se,učiniše što i on.

Krvavi se leš čovjeka pod maskom sokola dokotrlja gotovo pedalj od Illyrinastopala. Ona zadrži dah i ukoči se, dok su joj oči kolutale od užasa pri pogledu naneprepoznatljivo tijelo pred njenim nogama. Ona odtetura dalje od tog mučnog prizora,gotovo slijepa od nevjerice i šoka. Činilo se da je ta grozota bila konačni, besmisleni potezLica Kaosa u danu odlučujućem za njeno postojanje.

Nasloni se na stup koji je podupirao nadstrešnicu, pokušavajući se oduprijetivalovima mučnine, ali jedino što je danas pojela bijahu Haakonovi slatkiši. Suho podizanježeluca nije joj donosilo nikakvo olakšanje.

'"Lyra!"Poznati glas zagrmi iza nje, a ruka, zaštitnički prebačena preko njena ramena, razbije

tešku atmosferu. Ona se priljubi uz Dubra, zgrčenih prstiju, zakapajući svoje jecaje u njegovukožnu maju. Vonjao je po vinu i slanoj magli. Pohlepno je udisala svaki njegov dah.

"'Lyra, što radiš ovdje vani?" On zastane, ali ona ne odgovori. "Zar si se počelabojati da ti se neću vratiti?"

Čvrsto ju je grlio, nemirno se ljuljajući naprijed natrag. Priča o maskiranom čovjekuprovali iz nje u grčevitim jecajima. Dubru bijaše dovoljan samo trenutak da shvati da jenjegova ljubljena Illyra pretrpjela previše u njegovu odsustvu, i da se pokaje što se napio iotišao potražiti posao izvan sajmišta. Nježno je podigne u naručje i odnese do njihova doma,tiho si mrmljajući u bradu dok je koračao.

Čak ni Dubrov tješiteljski zagrljaj nije Illyru mogao zaštititi od grozomornih vizijakoje su joj tutnjale snovima nakon povratka kući. On otrese svoje pijanstvo kako bi mogaopaziti na nju dok se nemirno prevrtala na postelji. Svaki put kad bi pomislio da je utonula umiran san, snovi bi ponovno počeli. Illyra bi se probudila okupana znojem, njene riječinerazumljive od straha. Kad bije upitao, ona mu je uporno odbijala ispričati svoje snove.Polako je počinjao sumnjati da se u njegovu odsustvu dogodilo nešto još mnogo gore odubojstva, iako u njihovu domu nije bilo nikakvih znakova napada ili borbe.

Svaki put kad bi se probudila, Illyra mu je pokušavala izreći svoje strahove, ali tumješavinu vizija i emocija nije uspijevala izraziti glasom. Unutar njena uma svako ju jeponovno sanjanje te noćne more nosilo sve bliže jedinstvenoj slici koja je istovremeno isažimala i eliminirala sve njene probleme. Prvi zraci blijede zore već su probijali maglu kad jeona proživljavala konačno sintetsko iskustvo svog sna.

Vidjela je sebe na mjestu za koje je snoduh rekao da bijaše imanje zvano Krajsvijeta. Imanje bijaše već odavno napušteno; samo je nakovanj privezan lancem za postolje u

Page 32: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

sredini dvorišta obasjanog sjajem zvijezda svjedočio da je tu nekad netko živio. Illyra slakoćom prekine lanac i podigne nakovanj kao da je od papira. Oblaci se počnu gomilati dokje odlazila, a zavijajući vjetar počne dizati prašinu oko nje. Ona požuri prema izlazu gdje jeDubro čekao na svoj dar.

Čelik napukne i prije no što je prešla polovinu razdaljine, a kad gaje pružila Dubrunakovanj se potpuno raspadne. Počne lijevati kiša, spirući Dubrovo lice i otkrivši Lythandeovokrutan, podrugljiv osmjeh. Čarobnjak je udari kartom označenom Licem Kaosa i ona umre. Inade se zarobljenom unutar tijela koje su nevidljive ruke nosile ka ogromnom jarku.Okruživali su je disonantni zvuči svećeničkih bajanja i cimbala.

U snu, Illyra otvori svoje mrtve oči baš kad se ogroman kamen spuštao na nju."Već sam mrtva!" Ona vrisne, pokušavajući osloboditi ruke i noge iz nevidljivih

sveza. "Ne možete me žrtvovati - već sam mrtva!"Ruke joj se oslobodiše. Ona se počne divlje bacakati. Zidovi jarka bijahu glatki

poput stakla i bez ikakvih rukohvata. Spušteni kamen joj dotakne glavu. Ona zavrišti dok ježivot još jednom istjecao iz nje. Tijelo oslobodi njen duh i ona se uzdigne kroz kamen,probudivši se u tom trenutku.

"Bio je to samo san," reče Illyra prije no što je Dubro stigao i upitati.Rješenja se problema sad jasno ocrtavalo u njenu umu. San se više neće vraćati. Ali

bijaše to nalik čitanju iz karata. Da bi razumijela što joj je snoduh dao morat će dobrorazmisliti.

"Rekla si nešto o smrti i prinošenju žrtve," reče Dubro, kojeg njeno sad odjednommirno lice očito nije umirilo.

"Bio je to san.""Kakav san? Bojiš li se da ću sad kad više nemam posla napustiti tebe ili sajmište?""Ne," brzo će ona, skrivajući novi strah koji su izazvale njegove riječi. "Uostalom,

našla sam nam nakovanj.""U svom snu o smrti i žrtvovanju?""Smrt i žrtvovanje su ključ rješenja koje mi je dao snoduh. Sad mi treba malo

vremena da pronađem pravo značenje."Dubro se odmakne od nje. On nije bio S'danzo i. iako je bio jedan od sajmišnika,

nije se ugodno osjećao u dodiru s njihovim tradicijama ili darovima. Kad bi Illyra govorila otome kako "vidi" ili "zna", on bi se povukao. Sjeo je, šutljiv i smrknut, na stolac u uglunajudaljenijem od njena S'danzo nasljeđa.

Već je bilo svanulo, a ona je još uvijek zurila u crni baršun kojim je bio prekrivennjen stolić. Počela je sipiti kišica. Dubro pred nju spusti tanjur sa slatkišima. Ona kimne,nasmiješi se i pojede ih, ali ne prozbori ni riječi. Kovač je već bio odbio dvije njene mušterijekad je ona završila s meditiranjem.

"Jesi li sad gotova, 'Lyro?" upita on; njegovo nepovjerenje prema vještinama S'danzinije umanjilo njegovu zabrinutost za nju.

"Mislim da jesam.""Nema više smrti i žrtvovanja?"Ona kimne i počne mu pričati događaje prethodnog dana. Dubro je slušao šutke sve

dok nije došla do dijela o Lythande."U mom domu? Unutar ovih zidova?" želio je znati."Vidjela sam ga, ali ne znam kako je ušao. Konopac nije bio ni pomaknut.""Ne!" uzvikne Dubro, koračajući gore dolje po sobi poput životinje u kavezu. "Ne,

ne želim ništa od ovoga. Ne želim magove i čarobnjake u svom domu!""Nisi bio ovdje, niti sam ja bila ta koja ga je pozvala da uđe." Illyrine su tamne oči

sijevale dok je govorila. "I vratit će se ako ja ne učinim ove stvari, stoga me saslušaj.""Ne, samo mi reci što moramo učiniti da bismo ga držali podalje od nas."Illyra zabije nokte u dlan ruke skrivene u naborima njenih suknji."Morat ćemo zaustaviti - spriječiti posvećivanje kamena temeljca za novi hram

rankanskih bogova.."

Page 33: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"'Bogova'? 'Lyra, ne bi se valjda petljala s bogovima? Zar je to značenje koje sipronašla u 'smrti i žrtvovanju'?"

"To je također i razlog Lythandeove jučerašnje posjete.""Ali, 'Lyra..."Ona odmahne glavom i on zašuti.'Neće me pitati što namjeravam učiniti', pomisli dok je on postavljao konopac preko

ulaza, a potom krenuo za njom prema gradu. 'Sve dok mi je sve to u glavi, sigurna sam da jesve moguće i da ću uspjeti. Ali ako ikome prozborim o tome - čak i njemu - otkrit ću kako jemala mogućnost da zaustavim Molina Bakljonošu ili da promijenim Marillinu sudbinu.'

U snu je Sabelliji i Savankali ponuđeno njeno već mrtvo tijelo. Jutarnja introspekcijaju je uvjerila u to da u obred Molina Bakljonoše mora ubaciti mrtvo tijelo. Prošli su poredmjesta zločina, ali Jubalovi su ljudi već odnijeli svog sudruga. Jedini drugi izvor mrtvaca zakoji je znala bijaše guvernerova palača gdje su, pod čeličnim stiskom Vragodlaka,pogubljenja postajala svakodnevnom pojavom.

Prođoše pokraj ogromne kosturnice nadomak ulazu u sajmište. Kiša je pritisla miriseuz poludrveno zdanje. Bi li se Sabelia i Savankala zadovoljili pomiješanim kostima i salomzaklane krave? Ona se nevoljko uspne uz drveni mostić podignut preko kužnih odvoda izzdanja.

"Što rankanski bogovi žele iz ovakvog mjesta?" upita Dubro prije no što je spustionogu na mostić.

"Zamjenu za već odabranu žrtvu."Na pokrajnjim se vratima pojavi čovjek, gurajući bačvu punu nečeg što je bućkalo,

koju potom isprazni u sporo-tekući odvod. Bezoblični crveni komadi prođu ispod mostića nakojem je stajalo dvoje sajmišnika. Illyra se zanjiše.

"Ovako nešto ne bi prošlo čak ni kod rankanskih bogova." Dubro pokaže rukomprema sad već jenjajućoj struji. "Najmanje što im možeš ponuditi je smrt poštena ilsiškogčovjeka."

Ispruži ruku kako bije podržao kad je zakoračila natrag na ulicu, a onda je povedepored Serpentine, prema guvernerovoj palači. S vješala su, na kiši, mlitavo visjela tri čovjeka;njihova su imena i zločini bili napisani na pločicama privezanim im oko vrata. Ni Illyra niDubro nisu svladali tajanstvenu misteriju pisma.

"Koji od njih najviše odgovara tvojim potrebama?" upita Dubro."Ona je otprilike moje građe, ali plavuša," objasni Illyra, promatrajući dva jedra

muškarca i jednog sitnog starca što je visio ispred njih.Dubro slegne ramenima i krene prema Vragodlaku hladna lica koji je stražario ispod

vješala."Otac," progunđa, pokazujući na leš starca."Znaš kakav je zakon - moraju visjeti do zalaska sunca. Morat ćeš se vratiti tada.""Dug je put kući. On je mrtav sad - čemu čekati?""U Utočištu postiji zakon, seljače, rankanski zakon. Poštivat će se - bez iznimki."Dubro je gledao u zemlju, grčeći ruke u očitoj neprilici."Od kiše ne vidim sunce - kako ću znati kad da se vratim?"Stražar i kovač su gledali u čelično-sivo nebo, obojica znajući da se neće rasčistiti

prije sumraka. Onda, uz glasan uzdah, Vragodlak ode do konopaca, odabere i odveže jedan iDubrov "otac" padne u blato.

"Uzmi ga i nestani!"Dubro naprti mrtvaca na ramena i krene prema Illyri koja je čekala na rubu

pogubilišta."On je... on je..." dahne u rastućoj histeriji."Mrtav od zore.""Pokriven je prljavštinom. Zaudara. Njegovo lice...""Željela si nekog drugog za žrtvovanje.""Ali ne ovakvog!"

Page 34: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Takvi su oni koje objese."Vratili su se prema kosturnici gdje su vladali pogrebnici i balzameri Utočišta. Tamo

su, za pet bakrenjaka, pronašli čovjeka koji bi pripremio tijelo. Za još jedan novčić on bi imiznajmio zapregu i svog sina za kopača koji bi nesretnog lopova zakopao na pučkom grobljuizvan Trijumfalne kapije. Illyra i Dubro su izveli pravu predstavu glumeći žalost, ali suinsistirali na tome da svog oca zakopaju vlastitim rukama. Starca, umotanog u gotovo čistpokrov, zavezaše za dasku. Illyra je držala podnožje, Dubro drugi kraj. Krenuli su natragprema sajmištu.

"Hoćemo li odnijeti tijelo do hrama radi zamjene?" upita on dok su odmicali stolicekako bi napravili mjesta za dasku.

Illura se zagleda u nj, isprva ne shvaćajući da je njegova vjera u nju to pitanje učinilaiskrenim.

"U tijeku noći će rankanski svećenici iz guvernerove palače krenuti na imanje zvano"Kraj svijeta". Sa sobom će povesti Marillu. Morat ćemo ih spriječiti i bez njihova znanjazamijeniti Marillu s našim lešom."

Kovačeve se oči raširiše od razočarenja."'Lyra, nije to isto kao krasti voće od Slijepog Jakoba! Djevojka će biti živa. On je

mrtav. Svećenici će primijetiti razliku."Ona odmahne glavom, grčevito se držeći vizije koju je pronašla u meditaciji. "Pada

kiša. Neće biti mjesečine, a njihove će im baklje davati više dima nego svjetla. Djevojci samdala silantu. Morat će je nositi kao da je mrtva."

"Hoće li ona uzeti prašak?""Da!"Ali Illyra nije bila sigurna - nije mogla biti sigurna - sve dok zapravo ne vidi

povorku. Toliko pitanja: je li Marilla popila prašak, hoće li povorka biti mala, bez pratnje iusporena svojim teretom, hoće li ritual biti onakav kao u njenu snu. Vrati joj se hladna panikakoju je osjetila dok se, u snu, kamen spuštao nad nju. U središtu uma nadvijalo joj se, smijućise, Lice Kaosa.

"Da! Popila je prašak prošle noći," reče odlučno, snagom volje tjerajući Lice Kaosaiz misli.

"Kako znaš?" sumnjičavo upita Dubro."Znam."To je bio kraj rasprave i Illyra se baci na pripremu jezive gozbe koju pojedoše na

stolu prostrtom nad njihovim mrtvim gostom. Nejasna točka zalaska sunca prođe, ostavljajućiUtočište u mračnoj kišnoj noći, kao što je Illyra bila predvidjela. Kiša koja nije jenjavalapoveća njenu sigurnost dok su polako napredovali kroz sajmište do Pučkog izlaza.

Pred njima bijaše duga, ali ne i teška, šetnja izvan zidova grada. Kao što je Dubroprimijetio, damice iz Ulice Crvenih Lampaša su svake noći morale ići tim putem kako bidošle do Obećanog Neba. Dame su hihotale iza svojih šalova pri pogledu na dvoje ljudi kojisu nosili očito mrtav teret. Ali nisu ih ometale, a bilo je još prerano za povratak onihrazuzdanijih iz Obećanog Neba.

Ogromne hrpe kamenja u moru blatnjavih kratera označavale su gradilište novoghrama. Vodom natopljena nadstrešnica natkrivala je cvrčeće žeravnike i svijeće; inače jecijelo područje bilo tiho i napušteno.

Noćas je noć Desetkovanja. Cappen Varra mi je rekao da će svećenici imati puneruke posla. Kiša neće spriječiti posvećivanje. Bogovi ne osjećaju kišu! Illyra je razmišljala, aliopet nije znala, pa je sjela leđima prema Dubru, drhtureći više od sumnje i straha nego odhladnih kapi što su joj se slijevale niz leđa.

Kiša počne jenjavati, prelazeći u maglovito sipljenje koje je obećavalo potpuniprestanak. Ona napusti ionako neodgovarajući zaklon pokraj hrpe kamenja kako bi seprimakla nadstrešnici i žeravnicima. Na rubu iskopine je, preko blata, bila podignutaplatforma s čijih su strana visjeli konopci pomoću kojih se tijelo moglo spustiti u rupu.Nasuprot njoj je, na balvanima, stajao ogroman kamen, spreman da zatre sve pod sobom. Bar

Page 35: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

nisu zakasnili - svećenici još nisu prinijeli žrtvu. Prije no što se Illyra vratila do Dubra, izmaglom obavijene daljine izroni šest baklji.

"Dolaze," prošapće Dubro kad mu se približila."Vidim ih. Imamo još samo nekoliko trenutaka."Ona odmota dva namota konopca koji je, uzevši ga iz kovačnice, bila omotala oko

struka. Sama je smislila plan kako izvesti zamjenu, jer ni snoduh ni meditacija nisu jojponudili inspiraciju ili gotovo rješenje.

"Najvjerojatnije će, pošto i oni nose tijelo, ići istim putem kao i mi," objasni ona,polažući konopce i utiskujući ih u blato. "Ovdje ćemo ih presresti."

"A ja ću zamijeniti djevojku našim lešem?""Da."Više nisu ništa govorili, čučeći svak u svojoj blatnjavoj rupi, čekajući, nadajući se da

će povorka proći između njih.Sreća obećana u njenom snu ih nije iznevjerila. Malu je povorku predvodio Molin

Bakljonoša, noseći ogromnu baklju od drva i bakra iz samog Sabellijinog hrama u Rankani.Iza njega su išla tri ministranta, bajajući, obojica s bakljama i tamjanom. Zadnje dvije bakljebile su pričvršćene za mrtvačka nosila koja je na ramenima nosio zadnji par svećenika.Bakljonoša i ostala trojica prijedoše preko konopaca ni ne primijetivši ih. Kad je prvi oddvojice koja su nosila tijelo došao između konopaca, Illyra ih naglo napne.

Obojica su čula konopce kako se podižu iz blata, ali su se popiknuli prije no što sustigli reagirati. Marilla i baklje poletješe prema Dubru, svećenici prema Illyri. U mračnojzbrci Illyra uspije sigurno stići do obližnje hrpe naslagana kamenja, ali ne i vidjeti je li Dubrouspješno izveo zamjenu.

"Što je bilo?" pitao je Bakljonoša, žureći se natrag prema njima s bakljom u ruci."Ti su prokleti radnici ostavili konopce za vuču razbacane naokolo," uzvikne

blatnjavi svećenik dok se izvlačio iz blatnjave rupe duboke do koljena."A djevojka?" nastavi Molin."Pala je tamo, čini se."Jednom rukom podigavši skute halje Molin Bakljonoša povede ministrante prema

rupi na koju je svećenik pokazao. Illyra začu zvukove za koje se nadala da ih je proizvodioDubro povlačeći se u sjenu.

"Evo ruke.""Prokleto ilsiško blato. Sad je deset puta teža.""Polako. Malo više blata prije vremena neće smetati hramu, ali ne bi bilo dobro

uznemiriti Druge." Bakljonošin miran glas utiša ostale.Ponovno zapališe baklje. Iz svog zaklona Illyra je mogla vidjeti blatnjavi pokrov na

nosilima. Dubro je nekako uspio; nije si dopustila da misli drukčije.Povorka nastavi prema nadstrešnici. Kiša je potpuno prestala. Kroz raspršene oblake

ukaže se srebrni sjaj mjesečine. Bakljonoša glasno pozdravi trganje oblaka kao znamenjeoprosta, svetosti, Vashankina prisustva, i započne ritual. U odredeno vrijeme ministrantiisprazniše žeravnike i ulje na pokrov i leš plane. Spustili su goruća nosila u iskopinu isimbolično bacili šaku kamenja za njima. Onda prerežu konopce koji su držali kamentemeljac na rubu jarka i on sklizne u nj uz glasan, šištav zvuk.

Gotovo istog trena Bakljonoša i ostali napuste platformu i krenu natrag premapalači, ostavljajući ministrante da drže cjelonoćnu počasnu stražu nad novim grobom. Kad sesvećenici izgubiše iz vida Illyra se ponovno prikrade blatnim rupama i šaptom zazove Dubra.

"Ovdje sam," psikne on.Samo jedan pogled na njegovo mjesečinom obasjano lice bijaše joj dovoljan da zna

daje nešto pošlo krivo."Što se dogodilo?" brzo upita, ne pazeći na glasnoću svog glasa. "Marilla? Jesu li

zakopali Marillu?"U Dubrovim su očima bile suze dok je odmahivao glavom. "Pogledaj je!" reče,

jedva kontrolirajući glas.Blatnjav mrtvački pokrov ležao je nekoliko koraka dalje.

Page 36: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Dubro ga nije želio ni pogledati, a kamoli mu se prići. Illyra mu se oprezno približi.Dubro je ostavio lice pokrivenim. Zadržavajući dah, Illyra posegne rukom kako bi

odmakla vlažno, prljavo platno.Na trenutak, tek otkucaj srca dug, vidjela je Marillino uspavano lice. Onda ono

postane njeno vlastito. Nakon sekunde samoprepoznavanja lice prođe seriju čudesnihpromjena u portrete ljudi iz njena djetinjstva, i drugih koje nije prepoznala. Na trenutak sesmrzne u razbijenu sliku Lica Kaosa, a onda se pretopi u lice s biserno bijelom kožom tamogdje bi trebala biti usta, nos i oči.

Illyrini se prsti ukočiše. Otvori usta da vrisne, ali pluća i grlo joj bijahu paraliziranaod straha. Platno ispadne iz njenih zamrlih ruku, ali ne prekrije odvratnu stvar koja je ležalapred njom.

Odlazi! Odlazi odavde!U njenu se umu rodi primitivni nagon, koji nije moglo zadovoljiti ništa osim

paničnog bijega. Ona odgurne Dubra. Ministranti su je čuli dok je teturala kroz blato, ali onanije obraćala pažnju na njih. Ispred nje bijahu zdanja - čvrsta, kamena zdanja što su seocrtavala na mjesečini.

Bila je to glavna zgrada odavno napuštenog imanja. Illyra je prepozna kao zdanje izsvojih snova, ali njena panika i užas bijahu zadovoljeni bijegom od leša bez lica. Unutrašnjasu vrata visjela, otvorena, na rđavim pantima koji su zaškripali kad je gurnula vrata. Nije juiznenadilo kad je vidjela nakovanj na običnoj drvenoj škrinji u središtu dvorišta za koje jeinstinktivno znala da nije potpuno napušteno.

"Samo produžavam agoniju. Nakovanj i sve ostalo; oni žele mene."Ona zakorači u dvorište. Ništa se ne dogodi. Nakovanj bijaše prevelik i pretežak da

bi ga podigla."Došla si po svoju nagradu?" začuje glas."Lythande?" prošapće ona, čekajući da se pojavi lešoliki čarobnjak."Lythande je negdje drugdje."Zakukuljeni muškarac stupi na mjesečinu."Što se dogodilo? Gdje je Marilla? Njena obitelj?"Muškarac pokaže nadesno. Illyra pogleda u tom smjeru i ugleda isprevrtano

nadgrobno kamenje starog groblja. "Ali...?""Ilsovi svećenici žele izazvati nove bogove. Stvorili su homunkulus, takav koji

neuvježbanom promatraču izgleda poput mlade žene. Da je bio položen u temelje novoghrama stvorio bi ometajuću slabost. Savankalin i Sabellijin bijes bi sunuo preko pustinje. A toje, naravno, ono što su svećenici Ilsa željeli.

"Mi čarobnjaci - čak i ti, darovita S'danzo - ne želimo se petljati s bogovima injihovim svećenicima. Oni se poigravaju s delikatnom ravnotežom sudbine. Naš je posaovažniji od podilaženja bogovima, pa smo se sad, kao i u prošlosti, umiješali."

"Ali, hram...? Zar nisu trebali zakopati djevicu?""Lažna, stvorena osoba bi razljutila rankanške bogove, ali nesavršena djevica neće.

Kad su podizali Ilsov hram stari su svećenici tražili kraljevsku dušu za žrtvu. Željeli sunajmlađeg i najvoljenijeg od prinčeva. Kraljica je i sama bila čarobnica s nekim moćima.Maskirala je starog roba i njegove kosti još uvijek leže pod oltarom."

"Znači, bogovi Ilsiga i Rankane su jednaki?"Zakukuljeni se čovjek nasmije. "Pobrinuli smo se da svi bogovi u Utočištu budu

jednako hendikepirani, dijete moje.""A što je sa mnom? Lythande me upozorio da moram uspjeti.""Nisam li upravo rekao da je naš cilj - a samim time i tvoj - ispunjen? Ti si izvršila

svoje i mi ti plaćamo, kao što je Marilla obećala, s nakovnjem od crnog čelika. Tvoj je."On položi ruku na nakovanj i nestane u oblačiću dima."'Lyra, jesi li dobro? Čuo sam te kako s nekim razgovaraš. Zakopao sam tu djevojku

prije no što sam te došao potražiti.""Evo nakovnja.""Ne želim ništa što je dobijeno na ovakav način."

Page 37: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Dubro je uhvati za ruku i pokuša je izvesti iz dvorišta."Previše sam već platila!" zaviče ona na nj, otimajući mu se iz ruku. "Odnesi ga

natrag na sajmište - onda ćemo zaboraviti da se ovo ikada dogodilo. Nikad nikome ne reci niriječi o ovome. Ali ne ostavljaj nakovanj ovdje, jer je onda sve ovo bilo uzalud!"

"Nikad neću moći zaboraviti tvoje lice na onoj mrtvoj djevojci... stvari."Illyra ostane šutke gledati u još uvijek blatnjavo tlo. Dubro ode do nakovnja i rukom

pomete vodu i prljavštinu s njegove površine."Netko je na njemu urezao neki simbol. Reci mi što znači prije no što nakovanj

ponesem s nama natrag na sajmište."Ona je stajala pokraj njega. Na izlizanoj metalnoj površini bijaše friško urezano

smiješeće Lice Kaosa."To je stari S'danzo-znak koji nosi sreću."Činilo se da Dubro nije čuo prizvuk gorčine i obmane u njenu glasu. Njegova je

vjera u Illyru bila iskušavana, ali ne i poljuljana. Nakovanj bijaše težak, nezgrapan teret unjegovim rukama.

"Pa, neće se sam odnijeti kući, zar ne?" Gledao je u nju dok je koračao prema izlazu.Ona takne podnožje i nakratko pomisli na pitanja koja su se još rojila u njenoj glavi.

Dubro je ponovno zazove iz dvorišta. Između njih i sajmišta ležala je cijela dužina Utočišta, ajoš nije bila ni ponoć. Ona krene za njim, ni ne pogledavši natrag.

Page 38: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Poul Anderson

KAPIJA LETEĆIH NOŽEVA

( The Gate of the Flying Knives 1979. )

Premda opet bez novčića u džepu, bez doma i dame, Cappen Varra je svejednohodao uzdignute glave, probijajući si put kroz sajmišnu gužvu. Napokon, sve do danas je, većnekoliko tjedana, boravio u kući Molina Bakljonoše, koliko god je mogao. Povrh prilike dabude u društvu drage Danlis dobijao je i velikodušne nagrade od svećenika kad god biotpjevao ili skladao neku pjesmu. Ta se situacija promijenila iznenada i na silovit način, ali onje još uvijek na sebi imao jarko zelenu tuniku, grimizni plašt, kanarinski žute tajice , mekanepolučizmice boje srebra i beretku boje tamne šljive. Premda, naravno, slomljena srca uslijedonog što se zbilo, ispunjen strahom za svoju dragu, još nije bilo razloga da počne rasprodavatineke od tih odjevnih predmeta. Mogao je dok traga za svojom dragom do novaca za život doćii na nekoliko drugih načina. Ako se ukaže potreba mogao bi, kao što je često činio u prošlosti,založiti harfu koja je trenutno bila kod zlatara na restauraciji.

Ako njegova potraga ne završi uspješno prije no što posve osiromaši, tada će moratipretpostaviti da su Danlis i Gospa Rosanda zauvijek izgubljene. Ali on nikad nije bio od onihkoji oplakuju buduće tuge.

Sajmište je vrvjelo i bučilo pod suncem koje se polako kretalo ka zapadu. Trgovci,obrtnici, nosači, sluge, robovi, kućanice, nomadi, kurtizane, zabavljači, prosjaci, lupeži,kockari, čarobnjaci, akoliti, vojnici i tko zna tko sve još, švrljali su naokolo, brbljali, cjenkalise, prepirali, kovali zavjere, pjevali, kockali, pili i jeli, i bogzna što sve ne. Konjanici, vlasnicideva, kočijaši probijali su se kroz gomilu popraćeni valovima psovki. Iz dijelova gdje seprodaje vino dopirala je pjesma i glazba. Vlasnici štandova izvikivali su hvalospjeve svojojrobi, susjedi vikali jedni na druge, a vjerski fanatici bajali svoje molitve s obližnjih ravnihkrovova. U zraku su se miješali mirisi tijela, znoja, slatkiša, pečena mesa, aromatičnih pića,kože, vune, gnoja, dima, ulja, jeftinih parfema...

U svakoj drugoj prilici Cappen Varra bi uživao u tom slikovitom spektaklu. Sad segurao kroz gomilu s jednom određenom stvari na umu, ali je svejedno bio svjestan svega štose oko njega zbivalo jer to je u Utočištu nužno. Prepoznavao je svaki lagani dodir nečije ruke.I dok bi se u normalnoj situaciji nasmijao i džeparu rekao: "Žao mi je, prijatelju, nadao sam seda bih ja od tebe nešto mogao ukrasti," sad je spustio ruku na mač na takav način da je džeparnaglo uzmaknuo i zaletio se u debelu ženu kojoj od udarca ispadne iz ruku bakreni pladanjpun cvijeća. Ona vrisne i počne lupeža udarati pladnjem po glavi.

Cappen čak ni ne zastane.Našao je ono što je tražio na istočnome kraju Sajmišta. Illyra je opet bila u nemilosti

svojih kolega, pa je pomakla svoj štand na jedinu dostupnu lokaciju. S tri strane su ga zastiralicrni zastori, sa stražnje se strane naslanjao na zid od blata i cigle. Smrad iz obližnje kožaregotovo je posve ugušio miris tamjana koji je vidovnica palila u posudi čudna izgleda, azacijelo bi prigušio i miris bilo kojega od njena aromatičnog bilja. Ni ona sama nije izazivalastrahopoštovanje koje čovjek obično osjeća pred većinom vidovnjaka, magova, vračeva injima sličnih. Bila je premlada; da nije toliko lijepa izgledala bi gotovo sjetno u toj svojojlepršavoj, šarenoj S'danzo-odjeći.

Cappen joj se nakloni u najboljoj maniri caronneskog gospara. "Dobar ti dan, Illyrokrasna," reče.

Ona mu uputi osmjeh s jastuka na kojemu je sjedila. "Dobar dan i tebi, CappenVarra." Njih su dvoje često vodili duge razgovore, obično polušaljive, a on je često znaosvirati i pjevati daje zabavi. Želio bi on i više od toga, ali činilo se da ona sve muškarce držina odredenoj udaljenosti, a ona mrga od kovača, koji ju je tako očito obožavao, potrudio se damuškarci poštuju njezinu želju.

"Već dugo te nismo ovdje vidjeli," reče ona. "Kakva je to nenadana sreća koja tenatjerala da zaboraviš stare prijatelje?"

Page 39: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Moja je sreća bila pomalo i nesreća, jer me ostavila bez vremena da dođem ovamo iposjetim tebe, moja slatka," odgovori on iz čiste navike.

Veselost napusti Illyru. Maslinasta put pod kestenjastom grivom i velike oči koje suga sad gledale tvrdim pogledom. "Ali nađeš vremena kad ti je potrebna pomoć u nevolji," rečeona.

On nije bio stalna mušterija ni njoj niti ikome od vidovnjaka u Utočištu. UCaronneu, gdje je odrastao, većini ljudi nije trebala pomoć magije. U svojim kasnijimlutanjima naišao je na dovoljno čudnih stvari da se poljulja njegova urođena sumnjičavost.Potresen koliko je već bio, on osjeti kako mu se niz hrptenjaču spuštaju žmarci. "Vidiš li timoju sudbinu čak i prije no što baciš svoje čini?"

Ona se nasmiješi blijedim osmjehom. "O, ne. Ovo je čista logika. Po Labirintu sukružile priče da stanuješ u Zlatarskoj četvrti, te da si čest gost u palači Molina Bakljonoše.Čula sam da su mu prošle noći oteli ženu, a sad se pojavljuješ ti, pa nije teško pogoditi da siočito i ti na neki način oštećen."

On kimne: "Da. I to poprilično. Izgubio sam..." On zastane, nesiguran je li pametnoreći da je izgubio svoju ljubav ovoj djevojci koja mu je tako često u prošlosti spravljalaljubavne napitke.

"... položaj i prihode," dopuni ga Illyra odriješito. "Visoki svećenik zacijelo trenutnobaš i nije raspoložen za trubadurske balade. Ionako je vjerojatno njegova žena češće tražilatvoje usluge nego on. Ne sumnjam da si svoju zaradu potrošio istoga trena ili čak možda iprije no što si je dobio. Vjerojatno si kasnio sa stanarinom pa su te bacili iz tvojih udobnihodaja čim je riječ o tome doprla do gazdinih ušiju.

Vratio si se u Labirint jer nemaš kamo drugdje otići, a došao si k meni u nadi da ćešme nagovoriti da ti dam nekoliko natuknica - jer ako uspiješ pronaći gospu, to će nesumnjivoznačiti i povratak tvoje sreće."

"Ne, ne, ne," pobuni se on. "Krivo me sudiš.""Visoki svećenik tražit će pomoć samo od svojih rankanskih bogova," reče Illyra,

dok joj se glas mijenjao iz srdita u zamišljen. Ona pogladi bradu. "On, Carev rođak poslanovamo kako bi nadgledao gradnju hrama koji će veličinom i ljepotom nadmašiti onaj Ilsov,teško da može zatražiti pomoć od starih bogova u Utočištu, a kamoli od naših čarobnjaka,coprnica i vidovnjaka. Ali ti, ti koji ne pripadaš nijednome dijelu Carevine, ti koji si ovamodošao iz kraljevstva daleko na zapadu... ti pomoć možeš tražiti bilo gdje. Ideja je zacijelotvoja, inače bi ti on kradomice tutnuo nekoliko zlatnika u džep, a ti bi savjet i proricanjepotražio od nekoga s reputacijom daleko boljom od moje."

Cappen nemoćno raširi ruke. "Tvoje je zaključivanje hvale vrijedno, djevo draga,"prizna on. "Griješiš samo kad navodiš moje motive. O, da, bio bih ja jako sretan da mi Molinbude dužnikom i da dobijem bogatu nagradu i tako dalje. Ipak, žao mi ga je; pod tomnjegovom maskom tvrdoće nije on tako loš čovjek i znam da mu srce krvari. Još mi je višežao njegove gospe koja je bila tako dobra prema meni i koju su odveli tkozna kamo. Ali višeod svega..." On se uozbilji. "Nije nestala samo Gospa Rosanda već i njena pratilja Danlis. ADanlis je ta koju volim, Illyro, ta koju sam mislio oženiti."

Ona ga je gledala kao da pokušava pogledom prodrijeti u njegovu nutrinu. Vidjela jemladoga muškarca srednje visine, vitke građe, ali čvrstoga i okretnoga. Crte njegova uska imršava, glatko izbrijana lica bijahu pravilne, oči svijetlo plave, pod crnom kosom što mekopada na ramena... Njegov je glas jeziku kojim je govorio davao melodiozan prizvuk, kao da ibez riječi opisuje bijele gradove, zelena polja i šume, jezera od tekućeg srebra, i plava moradomovine koju je napustio u potrazi za srećom.

"Pa, imaš ti šarma, Cappen Varra," promrmlja ona, "i to jako dobro znaš. Ali fali tinovaca. Kako mi misliš platiti?"

"Bojim se da ćeš morati raditi badava, kao i ja," reče on. "Ako združenim snagamauspijemo naći otetu gospu, podijelit ćemo nagradu koja će potom uslijediti. Tvoj bi ti diomogao biti dostatan da kupiš kuću na Putu Novca."

Ona se namršti. "Istina," nastavi on, "i meni će ostati dobar dio nagrade koju jeMolin obećao. Ali najvažnije od svega - dobit ću natrag svoju dragu. Povrh toga, opet ću biti

Page 40: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

u Molinovoj milosti. Razmisli. Jedino što od tebe tražim jest da uporabiš svoje moći. Svinapori i sav rizik samo su moji."

"Zašto misliš da bijedna proročica može saznati više nego Prinčevi Vragodlaci?"upita ona.

"Čini se da je ovo izvan njihova polja utjecaja," odvrati on.Ona se nagne naprijed, napeta pod slojevima S'danzo-odjeće. Cappen se nagne

prema njoj. Kao da se žamor sajmišta povukao nekamo u pozadinu, ostavljajući ih same snjihovim oprezom.

"Nisam bio tamo u vrijeme otmice," reče on tihim glasom, "ali došao sam ranojutros nakon što je netko ili nešto već otelo žene. Ono što se zna o tome u gradu samo suglasine, stvar ili dvije koje su procurile ili koje su Molinove sluge izbrbljale svojimprijateljima. Molin većinu činjenica drži u tajnosti sve dok ne uspije otkriti njihovo značenje -ako to ikada i uspije. Ja sam došao na scenu dok je još vladao potpuni kaos. Nitko mi nijebranio da razovaram sa slugama sve dok me sam Molin nije primijetio i potjerao. Tako da neznam ništa više od ostalih, a to baš i nije mnogo."

"I...?" ponuka ga ona da nastavi."I čini se da to nije bila ovosvjetovna otmica iz ovosvjetovnih razloga, kao npr.

otkupnina. Vidiš, palača je dobro čuvana, a ni Molin niti njegova žena nikad je nisu napuštalibez pratnje. Njegova misija ovdje nije previše popularna, to i sama znaš. Čuvari su izRankane i nepotkupljivi. Kuća stoji u vrtu okružena visokim zidom po čijemu vrhu patrolirajučuvari. Nakon zalaska sunca po vrtu slobodno trče tri leoparda.

"Molin je imao nekoga posla sa svojim rođakom Princom, pa je i prenoćio unjegovoj palači. Njegova žena, gospa Rosanda, ostala je doma, povukla se na počinak, neštokasnije opet sišla i potužila se da ne može spavati. Tako je i probudila Danlis. Danlis nijesobarica; njih ima dovoljno. Ona joj je pratilja, savjetnica, njoj se povjerava, od nje doznajeinformacije, često joj služi kao vodič ili prevoditeljica - oh, zaradi ona svoju plaću, ta mojaDanlis. Unatoč našemu dogovoru da se nađemo u zoru - radi čega sam i došao tako rano - onaje morala ustati iz kreveta samo zato što se Gospi Rosandi nije spavalo i držati je za ruku ilipisati pisma za nju ili joj čitati neku umirujuču priču iz knjige - ali sad sam skrenuo s teme.Dovoljno je reći da su obje otišle u sobu na katu, onu koja služi istovremeno i kao solarijum ikao ured. Do nje vodi samo jedno stubište, a ta je soba jedina na tom katu. Soba ima balkon,da, i vrata koja vode na nj bila su otvorena - bila je topla noć - a otvoreni bjehu i prozori. Alipregledao sam zid ispod balkona i prozora - od čista je mramora, bez ikakvih ukrasa, ponjemu se ne penje ni bršljan niti išta drugo za što bi se penjač mogao držati. Samo bi se muhamogla uspeti uz taj zid.

"Svejedno... tik pred zoru začuli su se krici i stražar je potrčao uza stube. Morao jeprovaliti unutarnja vrata, jer bila su zaključana. Pretpostavljam da nisu htjele da ih itko uzne-mirava. Soba je bila u užasnu neredu: posvuda krhotine razbijenih predmeta, dijelovirastrgane odjeće i nekoliko lokvica krvi. Da, poznajući moju Danlis siguran sam da je baremona pružala otpor. Ali u sobi nije bilo ni nje ni njene gospodarice.

Nekoliko stražara koji patroliraju vrhom zida rekli su da su čuli nešto kao klepetvelikih krila. Nisu ništa vidjeli jer noć je bila oblačna i mračna. Možda im se samo pričinilo.Leoparde su našli skutrene u jednom dijelu vrta i činilo se da su jedva čekali da ih se odvedenatrag u kavez.

I to je sve što sam uspio saznati, Illyro," završi Cappen. "Pomozi mi, prosim te,pomozi mi da vratim svoju ljubav!"

Ona je dugo šutjela. Napokon reče, gotovo šaptom: "Moglo bi to biti nešto u što nebih željela ni pogledati, kamoli se umiješati."

"Moglo bi i ne biti ništa takva," reče Cappen s prizvukom očaja u glasu.Ona mu uputi poluizazovan pogled. "Narod moje majke ne želi besplatno proricati

za Savakhe - ljude koji ne pripadaju njihovu plemenu - jer vjeruje da to donosi nesreću.Obećanja se ne priznaju kao sredstvo plaćanja."

Cappen se namršti. "Pa, mogao bih otići do zalagaonice i ... Ali ne, vrijeme bimoglo biti vrijednije od rubina." Iz dubina njegove nesreće probije se blistav osmjeh. "I

Page 41: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

pjesme imaju vrijednost, zar ne? I vi S'danze imate svoje balade i ljubavne pjesme. Dopustimi da ti platim pjesmom koja će biti samo tvoja."

Njeno lice zasja. "Doista samo moja?""Doista. Pusti me da razmislim... Počet ću ovako..." Uzevši njene ruke u svoje

Cappen prošapće:

Kao osvit dana moja mi dolazi gospaDok snivam u tmini i pitam se što mi donosiDok barjak njena svjetla tjeraGospodare Sjenki s moga puta...

Ona istrgne ruke i zaviče: "Ne! Ti lažljivče, to je nešto što si napisao za Danlis - ilineku drugu koju si pjesmama vabio u svoju postelju..."

"Ali nisam je završio," pobuni se on. "Završit ću je samo za tebe, Illyro."Nju napusti bijes. Ona odmahne glavom, pucne jezikom i uzdahne. "Nije važno. Ti

si onakav kakav jesi, a ja sam ionako samo napola S'danzo. Gledat ću za tebe.""U ime svake boginje ljubavi za koju sam ikada čuo," počne on nesigurnim glasom,

"obećajem ti da ćeš kad ovo završi zaista imati pjesmu napisanu samo za tebe.""Budi miran," zapovijedi mu ona. "Odbij sve koji priđu štandu."On se okrene i izvuče svoj mač, premda i nije bilo potrebe za njegovim tankim,

ravnim sječivom jer se Illyrin štand nalazio na prilično osamljenoj lokaciji. Svejedno, smačem u ruci imao je osjećaj da konačno počinje činiti nešto za Danlis. Već se počeo osjećatibespomoćnim, beznadnim, kao da je njegova draga mrtva, a ne— što? Iza njega dopre zvukmiješanja karata, bacanja kocki i tiho izgovorenih riječi.

Odjednom Illyra vrisne. Cappen se okrene i ugleda njeno blijedo lice iz kojega kaoda je istekla i zadnja kap krvi. Obgrlila se rukama i drhturila.

"Što je?" upita on sa strepnjom u glasu.Ona ga ni ne pogleda. "Odlazi," reče drhtavim glasom. "Zaboravi da si ikada

poznavao tu ženu.""Ali..., ali što...""Idi, rekoh! Ostavi me na miru!"Onda se ona uspije pribrati toliko da nastavi: "Ne znam. Ne usudim se znati. Ja sam

samo S'danzo mješanka s nekoliko trikova i polovičnom vidovitošću i..., i... Vidjela sam daovo prelazi granice prostora i vremena, da je umiješana moć veća od moje magije... Enas Yorlbi ti mogao više reći, ali i on sam..." Illyra se slomi. "Odlazi!" zavrišti. "Prije no što pozovemDubra!"

"Oprosti mi," reče Cappen Varra i žurno se udalji.Povuče se u vijugave uličice Labirinta. Većina njih bijahu uske, a zdanja oko njega

visoka, pa su već bile polumračne. Činilo mu se kao da se vratio natrag u noć kad je nestalaDanlis... Danlis, stvorenje sunca i obzorja. Ako je živa, sjeća li se ona njihova zadnjegsastanka onako kako ga pamti on? Poput davno odsanjana sna?

Imala je slobodan dan i željela je da odu u prirodu, sjeverno od grada. Cappen sepobunio iz tri razloga: prvi nije spomenuo; to da će biti naporno, te da će biti sav znojav iprašnjav i bolnih mišića od jahanja. Ona je prezirala muškarce koji nisu izdržljivi baremkoliko i ona - osim ako to nisu mogli nadomjestiti ljubavnim vještinama i naobrazbom.

Drugi je razlog samo natuknuo. Premda je veći dio Utočišta prilično ljigav, on jeznao nekoliko mjesta gdje muškarac i žena mogu uživati u osami – na primjer u njegovojsobi. Ona se nasmiješila i odmahnula glavom. Njena je obitelj pripadala starom rankanskomplemstvu, a ne novopridošlicama, i ona je bila odgajana na takav način. Unatoč činjenici da jenjen otac izgubio svoj imutak, te je ona bila prisiljena zaposliti se, uspjela je sačuvati ponos. Idjevičanstvo — koje je namjeravala podariti svome odabraniku. I tako je na Cappenovunatuknicu odgovorila smješkom i rekla da joj se njegovo društvo sviđa, da joj se on sviđa imože li promijeniti temu. (Tada je pomislio da bi i sama Gospa Rosanda bila pristupačnija, ali

Page 42: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

potrudio se da to ne pokaže.) Vjerovao je da prema njemu osjeća nešto više no što je priznala,jer svaki put kad bi se ponovo vidjeli njena je patricijska rezerviranost prema njemu bivalasve manja. Ipak, nije mogla posve zaboraviti da je on samo kopile manjega uglednika izudaljene zemlje, bez nasljedstva, obični putujući minstrel.

Treći je razlog ipak izrekao. Premda su krajevi sjeverno od grada relativno sigurni,Molin Bakljonoša poludio bi od bijesa da sazna da je žena iz njegova doma napustila grad upratnji samo jednoga čovjeka, koji k tome još i nije ratnik. Vjerojatno bi i bio u pravu. Danlisse opet nasmiješila i rekla: "Mogla bih zamoliti jednoga od stražara da pođe s nama. Ali tiimaš zanimljive prijatelje, Cappene. Možda je koji od njih ratnik?"

Zapravo, znao je mnogo ratnika, ali nije vjerovao da bi ona poželjela biti u društvubilo kojega od njih — uz jednu iznimku. Srećom, Crveni Jamie nije imao nikakav prethodnidogovor i odmah je pristao da im se pridruži. Cappen je kuhinjskom osoblju rekao nekapripreme košaru za piknik za četvoro.

Jamieve djevojke ostale su u gradu; nije to bila njihova vrst zabave, a i sunce bimoglo naškoditi njihovoj bijeloj puti. Cappen je uvijek mislio kako je sebično od Jamieja štoih ne želi dijeliti. To je njega, Cappena, tjeralo da u Ulici Crvenih Lampaša ostavlja popriličanbroj bakrenjaka - sad kad je udvarao Danlis teško da je mogao negdje držati kakvu kurtizanu.To na stranu, Jamie mu je bio prilično drag. Upoznali su se nakon što je Gospa Rosandapozvala Cappena da joj svira, pa opet i opet, sve dok mu nije ponudila da živi kod njih uZlatarskoj četvrti. Jamie je živio u kući nedaleko od Molina Bakljonoše.

U tek rođeno jutro, odmah nakon zvona za buđenje, iz Utočišta su krenula tri konja inatovarena mula. Zvonjava u Cappenovoj glavi bila je mnogo glasnija i bolnija od zvukagradskoga zvona - pio je do kasno u noć i nimalo mu se nije svidjelo što je morao ustati prijepodneva. Tih i mrgodan, slušao je Jamieja:

"... bogme da, moja gospo, ja sam iz roda gorštaka, siromašnih ali slobodnih. Neki binas možda nazvali barbarima, ali ne bi im bilo pametno da to učine u dometu naših ušiju. Miimamo legende, pjesme, zakone, običaje, bogove stare koliko i sam svijet i jednako dobre.Fale nam mnogi vaši južnjački običaji i način života, ali koliko od naših običaja vi uopće ipoznajete? U svojim sam lutanjima vidio čudesne stvari, ali i mi imamo svoje čudesne stvari."

"Pričaj mi o njima," rekla je Danlis. "Ne znamo gotovo ništa o dijelu Carevine izkojega ti dolaziš — jedva da se i spominje u Kronikama Venafera i Mattathana ili uKahayaveshovoj Povijesti svijeta. Kako si se našao ovdje?"

"Pa, ja sam mlađi sin našega kralja. Poželio sam proći svijeta prije no što se smirim.Nisam ponio nikakvo blago spomena vrijedno, ali jedna stvar vodila je do druge, od jednogaposla do drugoga, nekako sam se snašao." Jamie zastane. "Vi, ovaj... vi biste mogli puno višetoga ispričati, moja gospo. Vi ste iz krunskoga grada Carevine, učena žena koja istovremenosama želi vidjeti kako je to biti izvan grada, kakva je zemlja i životinje i stijenje i bilje..."

Cappen je odlučio daje vrijeme da se umiješa u razgovor. Nije da se bojao da biJamie prijatelju oteo djevojku, niti da bi Danlis podlegla šarmu divljega gorštaka. Ipak...

Jamie je na svoj način bio prilično zgodan; krupan, za glavu viši od Cappena inevjerojatno širokih ramena. Njegovo opušteno držanje bila je samo varka — to je Cappenshvatio kad su vježbali u javnoj teretani — ispod su bile tvrde kosti i mišići kao od hrastovine.Njegova spektakularna crvena griva odvlačila je poglede od dječačkog lica, blagih plavihočiju i pomalo plaha ponašanja. Toga je dana na sebi imao običnu tuniku i kožne hlače, ali zapojasom se vidio zataknut nož, a iz bisaga je virila dvostrana sjekira.

A Danlis - što može pjesnik no boriti se da pronađe riječi kojima bi opisao njenuveličanstvenost? Visoka i vitka, crta lica gotovo hladnih u svojoj savršenoj pravilnosti ialabasternoj puti - sve dok čovjek ne pogleda njene velike sive oči, kosu boje zlata, obrisnjenih usana iza kojih je dopirao taj zanosan glas. (Kako je često noću ležao budan čeznući zatim usnama! Tješio bi se sjećanjem na jaku ali nježnu ruku koju mu je dopuštala poljubiti.)Usprkos ljepljivoj vrućini i prašini koju su podizala konjska kopita, njezina odora za jahanjeostala je kakva je bila, a na njenom licu nije se pojavila ni najmanja kap znoja.

Do trenutka kad je Cappen napokon uspio probuditi svoje uspavane misli razgovorje već skrenuo na bogove. Danlis se zanimala za bogove iz Jamiejeve zemlje, a on je želio

Page 43: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

saznati nešto više o Utočištu. "Čuo sam samo jednu stranu, a Cappen je posve indiferentan,"govorio je on. "Ljudi naklapaju o vašem gospodaru - Molinu - tako mu je ime, zar ne?"

"Nije on moj gospodar," pojasnila mu je Danlis. "Ja sam slobodna žena koja pomaženjegovoj ženi. On sam je visoki svećenik iz Rankane, također i graditelj."

"Zašto Car navlači na se srdžbu Utočišta? U većini gradova u kojima sam biokolonijalne vlasti postupaju mnogo pametnije. Ostavljaju lokalne bogove na miru."

Danlis je postala ozbiljna. "Gdje da počnem? Nesumnjivo znaš da je Utočište nekadapripadalo Ilsiškoj Kraljevini. Stoga su se u njemu i gradili hramovi ilsiškim bogovima —posebice Ilsu, Gospodaru nad gospodarima, i njegovoj kraljici Shipri, Velikoj Majci, ali iostalim bogovima - Aneni od Žetvi, Thufiru: zaštitniku hodočasnika..."

"Ali nijedan Shalpi, zaštitniku lupeža," ubacio se Cappen, "premda ovih dana on imanajviše štovatelja."

Danlis nije obraćala pažnju na njegovu upadicu. "Rankana je bila prilično drugačijazemlja, s drugačijim bogovima," nastavila je. "Vrhovni bog je Savankala Gromovnik, njegovapratilja Sabellia, Zvjezdana Gospa, te njihova djeca: Vashanka Desetkovatelj i njegova sestrai ljubavnica Azyuna - njih dvoje su bogovi oluje i rata. Prema Venaferu baš oni su ti koji suRankani donijeli konačnu premoć. Mattathan je mišljenja daje za to odgovoran duh kojega suotjelovili i koji je pomogao Rankani da pokori Ilsig."

"Da, moja gospo, da, to sam čuo," rekao je Jamie dok je Cappen razmišljao da jejedina mana njegove drage vjerojatno ta njena sklonost držanju lekcija.

"Utočište se otada promijenilo," nastavila je. "Postalo je višejezično, uzburkano,korumpirano - bolesno tkivo na političkom tijelu. Među njegovim najopakijim stranama suizopačeni vjerski kultovi, a da ni ne spominjemo nekromancere, vještice, šarlatane i ostaleljudske grabežljivce. Krajnje je vrijeme da ovdje zavlada zakon i red - a tako nešto možepostići samo Carevina. Da bi u tome uspjela prvo mora ovdje postaviti svoje - rankanske -bogove, kao simbol svoje prisutnosti."

"Ali oni već imaju svoje hramove," bunio se Jamie."Premale i preprljave da bi odgovarali Rankancima, to jest onima koji ipak odluče

ostati u gradu dulje od par dana," odgovorila mu je Danlis. "Kakvu svetost mogu te rupepotaknuti? Ne, Car je odlučio da Savankala i Sabellia moraju imati njima dostojan,veličanstven hram, najljepši i najbogatije urešen od svih u cijeloj provinciji. Izgradit će gaMolin Bakljonoša, a potom ga posvetiti. A onda će iz Utočišta istjerati sve degenerike ivračeve. Tek nakon toga če se Princ Guverner pozabaviti običnim ljudima."

Cappen nije mislio da će stvari biti baš tako jednostavne, ali nije dobio priliku da to ikaže, jer je Jamie upitao: "Je li to mudro, moja gospo? Istina, veliki broj ljudi ovdje obožavaili strane bogove ili nijednoga. Ali mnogi se još uvijek klanjaju starim bogovima Ilsiga i navašega Savankalu gledaju kao na uljeza. Nije mi namjera uvrijediti vas, ali tako stvari stoje.Gnjevni su i ogorčeni što će jedan uljez imati veći i ljepši hram nego Ils od Tisuću Očiju.Neki se od njih boje Ilsove osvete."

"Znam," rekla je Danlis. "I žalim zbog sve boli koju će im to nanijeti, a sigurna samda isto osjeća i Gospar Molin. Ali mi moramo nadvladati sile mraka prije no što se ta bolest -a oni jesu bolest - proširi po cijeloj Carevini."

"Oh, ne," uspio je ubaciti Cappen, "ja već dosta dugo živim ovdje; većinu od togaproveo sam u Labirintu. Imao sam posla s mnogima od tih takozvanih čarobnjaka oba spola -i između. Nisu oni tako loši. Većinu bih nazvao vrijednima žaljenja. Služe se sitnim varkamakako bi zaradili za goli život u ovome gradu koji ih je zarobio."

Danlis mu je uputila oštar pogled. "Rekao si mi da u Caronneu ljudi ne cijenemagiju," rekla je.

"I ne cijene," priznao je. "Ali samo zato što su više okrenuti racionalizmu, pa namagiju gledaju kao na skup trikova. Što i jest istina. Pa, čak sam i ja naučio nekoliko."

"Jesi?" Jamie je bio iznenađen."Za zabavu," brzo je rekao Cappen, prije no što je to moglo uzrujati Danlis. "Neki

od njih su prilično elegantni, virtualne vježbe u trodimenzionalnoj geometriji." Vidjevši kakose u njoj budi zanimanje on se požurio dodati: "Studirao sam matematiku u mlađim danima;

Page 44: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

moj je otac, prije smrti, želio da mu sin bude učen čovjek. Većinu sam toga zaboravio, ali jošuvijek se sjećam nekih korisnih ili slikovitih detalja."

"Pa, pokaži nam za vrijeme ručka," predložio je Jamie.Cappen je predložio da se zaustave na obronku iznad Bijele rijeke, što je vijugala

kroz njive čije je intenzivno zelenilo poništavalo pustinju koja se nazirala na obzorju.Podnevno sunce izvlačilo je mirise iz tla: humusa, smole, sokova divljeg bilja. Usamljenodrvo podarilo im je sjenu. Pčele su zujale oko njih.

Nakon ručka i nakon što je Danlis pobliže pogledala neku vrst guštera koju nijepoznavala, Cappen im je pokazao svoje trikove. Nje su se posebno dojmile - očarale ju -geometrijske stvari. Kao i svaka rankanska gospa, i ona je sa sobom nosila pribor za šivanje, aCappen je znao da vjerojatno negdje ima i papir za pisanje. Pokazao im je kako se jedanpapirnati prsten može izrezati na takav način da se dobiju dva povezana, i kako se papirnatraka može saviti tako da ima samo jednu stranu i samo jedan rub, i sve drugo što je znao.Jamie gaje promatrao sa zadovoljstvom, premda s nešto manje entuzijazma od Danlis.

Vidjevši kako sva sjaji od sreće, Cappen je dobio inspiraciju da dovrši najnovijupjesmu koju je za nju počeo pisati. Trebalo mu je duže no inače. Imao je koncept, motiv,usporedbu sa zorom, ali ipak tek samo nekoliko redaka bez prave strukture.

U tom trenu...... barjak njena sjaja tjeraGospodare sjenki s moga putaKojim sad ona koračati želi-jer što može odoljetiTrijumfu bljeska što ona u sebi nosi?

Slijedeća dva stiha bila su:

Kao osvit dana moja mi dolazi gospaDok snivam u tmini pitajuć' se što mi donosi

To je bilo sve što je uspio izgovoriti prije no što je Danlis iznenada rekla: "Cappene,ovo je tako krasan izlet, tako divan krajolik. Željela bih sutra pogledati izlazak sunca iznadrijeke. Hoćeš li me pratiti?"

Izlazak sunca? Ali ona je već govorila Jamieju: "Ne moraš nas pratiti. Otići ćemopreko grada do mosta. Ako izaberemo pravi put bit ćemo cijelo vrijeme posve sigurni."

U to vrijeme nije bilo prometa, a monumentalni kipovi duž mosta skrivat će ih odpogleda prolaznika. "Oh, da, Danlis, volio bih poći s tobom," rekao je Cappen. Za takvupriliku vrijedilo bi ustati i prije pijetlova.

Kad je prije zore slijedećega dana došao do Molinove palače njegove drage tamoviše nije bilo.

Izmoren susretom s Illyrom Cappen se odvukao do Nepristojnog Jednoroga i izjadaoDvopalcu, koji je toga dana rano preuzeo smjenu u taverni jer se popodnevni barmen, bivšigusarski kuhar, još oporavljao od neugodna susreta s jednom mušterijom. (Par dana kasnijemušteriju su našli kako pluta licem prema dolje u luci. Nitko nije Dvopalcu rekao ni riječi;njegove redovne mušterije znale su da on voli održavati red u svojoj taverni, premda to nijeznačilo i urednost.) Dvopalac je suosjećao s njim, te mu ponudio postelju u gornjoj sobi.Cappen jedva da je i primjećivao bube s kojima ju je dijelio.

Probudio se u zalaz sunca i pronašao pokraj postelje lavor s vodom i ručnik.Osvježivši se, on osjeti glad i žeđ. Spustio se dolje. Sumrak je bojio stakla na prozorima ivratima u plavo; u ostatku taverne bilo je mračno - samo su svijeće bacale slabo svjetlo našank i nekoliko stolova. Zahladilo je, što je donekle smanjilo zadah Labirinta. Tako je Cappeni mogao namirisati pivo koje su pila trojica muškaraca za jednim od stolova, a osjetio je imiris mesa što je dopirao iz kuhinje.

Page 45: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Priđe mu Dvopalac, mrga od čovjeka, taman posvud osim na svijetlom ćelavomdijelu na vrh glave. "Sjedni," progunđa on. "Jedi. Pij." Nosio je pladanj s vrčem piva iodreskom pečene govedine na komadu kruha. Spusti to na stol u kutu i sjedne na jednu odstolica.

Cappen mu se pridruži i navali na hranu. "Jako si ljubazan," uspije ubaciti izmeđuzalogaja.

"Platit ćeš čim zaradiš nešto — u najgorem slučaju platit ćeš pjesmom i magičnimtrikovima. To je dobro za posao." Dvopalac ušuti i zagleda se u svoga gosta.

Kad je Cappen završio gostioničar reče: "Dok si ti spavao poslao sam par momakada se malo raspitaju naokolo. Možda je netko vidio ili čuo nešto što bi ti moglo biti odpomoći. Ne brini - nisam te spomenuo. Čini se prirodnim da mene zanima tako nešto."

Minstrel ga je gledao. "Prilično si se potrudio da mi učiniš uslugu.""Rekao sam ti već da i mene zanima. Ako su u pitanju vračarije tko zna tko je

slijedeći na listi?" Dvopalac je prstom trljao krezubi dio zubnoga mesa. "Naravno, ako ti seposreći - što ne očekujem, ali nikad se ne zna - sjeti se tko ti je dao poticaj." Na vratima sepojavi muškarac i Dvopalac ustane od stola i ode do njega.

Nakon nekoliko trenutaka prigušena razgovora on povede pridošlicu do Cappena.Minstrelovo srce preskoči otkucaj kad je prepoznao vitkoga mladića. Dvopalac ne bi njega iHansea stavio u istu prostoriju bez valjana razloga; bard i tat nisu mogli podnijeti jedandrugoga. Hladno kimnuše u znak pozdrava, ali nijedan od njih ne progovori ni riječi sve dokse Dvopalac nije vratio s tri vrča piva.

Kad su sva trojica sjeli, gostioničar reče: "Nu, ispljuni to što znaš, dečko. Tvrdiš daimaš neke informacije."

"Za njega?" Hanse ošine Cappena bijesnim pogledom."Zar je bitno za koga? Jednostavno pričaj."Hanse se namršti. "Ja ne pričam za samo jedan bijedni vrč piva.""Bogme hoćeš ako misliš i dalje dolaziti ovamo."Hanse se ugrize za usnu. Nepristojni Jednorog je idealno mjesto za sastanke za

nekoga tko se bavi njegovim poslom.Cappen odluči zasladiti gorku pilulu: "Molin Bakljonoša me poznaje. Ako mu mogu

pomoći u ovome, on neće biti škrt. A neću ni ja. Recimo - hmm - deset zlatnika?"Svota nije predstavljala baš kraljevsku nagradu, ali i to je bolje nego ništa. "Dobro,

dobro," odvrati Hanse. "Motao sam se po Zlatarskoj četvrti radi jednoga posla koji tamonamjeravam obaviti. Naišla je patrola stražara, pa sam se odlučio vratiti kući - i to ne putemkojim sam došao. Tako sam otišao niz Aveniju Hramova, za slučaj da poželim odatipoštovanje kojemu od bogova. Bila je to mračna noć - to je i bio jedan od razloga što sam bašte noći odlučio obaviti taj posao. Ali znate kako dosta hramova ostavlja upaljena svjetla, takoda se ipak moglo nešto vidjeti. Nije bilo nikoga u blizini. Odjednom sam začuo neki zviždavzvuk, nešto poput klepetanja krila iznad sebe. Pogledao sam i ..."

On se prekine u pola rečenice."I što?" izleti Cappenu. Dvopalac je i dalje mirno sjedio.Hanse proguta slinu. "Ne bih se mogao zakleti u to," reče. "Shvaćate, bilo je dosta

mračno. Često sam se otada pitao jesam li dobro vidio to što sam vidio.""Što je to bilo?" Cappenove šake stezale su rub stola takvom jačinom da su mu nokti

pobijelili.Hanse potegne gutljaj i brzo nastavi: "Sličilo je velikoj crnoj stvari gotovo poput

zmije s krilima šišmiša. Doletjelo je iz pravca Molinove kuće, a išlo je više-manje u smjeruIlsova hrama. Ispod trupa je visjelo nešto što bi moglo biti ljudsko tijelo ili dva. Nisam ostaogledati, sakrio sam se u susjednu uličici i čekao. Kad sam izišao više je nije bilo."

Hanse iskapi svoje pivo i ustane. "To je sve," obrecne se. "Ne želim se više toga nisjetiti. Ako vas itko pita - večeras nisam ni bio ovdje."

"Tvoja priča vrijedna je još nekoliko pića na račun kuće," ponudi mu Dvopalac."Nekom drugom prilikom," odvrati Hanse. "Ovoga trena više mi treba kakva kurva.

Ne zaboravi na onih deset zlatnika, pjevaču." Ode ukočena koraka.

Page 46: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Pa," reče gostioničar nakon nekoliko trenutaka, "što kažeš na najnovije vijesti?"Cappen suspregne drhtaj. Dlanovi mu bijahu ledeni. "Ne znam. Jedino što znam jest

da ovo s čime smo suočeni nije od naše vrste.""Jednom si mi rekao da imaš amajliju protiv magije."Cappen dotakne mali srebrni privjesak oblika zmije što ga je nosio na lančiću oko

vrata. "Nisam siguran, zapravo. Dao mi ga je jedan čarobnjak kojemu sam prije mnogogodina učinio uslugu. Rekao mi je da će me to štititi od čini i nadnaravnih bića - izuzevšignjev bogova. Ali da bi amajlija mogla djelovati, ja moram izgovoriti tri istinite stvari o osobikoja baca čini ili o eventualnom nadnaravnom stvorenju. Dva-tri puta sam se na taj načinizvukao, ali ipak ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je za to bila odgovorna amjlija."

Uđe još nekoliko mušterija i Dvopalac ih ode poslužiti. Cappen ostane pijuckatisvoje pivo. Poželi da se napije - a nije sumnjao da bi gostioničar rado udovoljio njegovoj želji- ali nije se usudio. Dosad je već saznao i više no što bi se njegovim protivnicima svidjelo -tkogod ili štogod oni bili. Možda imaju načina da to saznaju.

Njegova svijeća zatreperi. On podigne pogled i ugleda debeljka bez brade uukrašenoj formalnoj odori - što teško da je predstavljalo uobičajen stil odijevanja za posjetNepristojnom Jednorogu. "Budi pozdravljen," reče osoba glasom poput djetinjega.

Cappen zaškilji kroz polutamu. "Ne vjerujem da se poznajemo," odvrati on."Ne, ali počet ćeš vjerovati, o da, hoćeš." Debeljko sjedne. Dvopalac se dogega do

stola i preuzme njegovu narudžbu za crveno vino - "dobro vino, moj domaćine, Zhanuvenskoili Baladachko." Zablista zlatnik.

Cappenovo srce ubrza. "Enas Yorl?" dahne on.Debeljko kimne. "Glavom i bradom, premda često nemam ni jedno ni drugo. Nadam

se da će mi moje prokletstvo uskoro opet promijeniti lik. Gotovo sve bi bilo bolje od ovoga.Mrzim biti debeo. A sad sam još i eunuh. Čak je i biti ženom bolje od ovoga."

"Žao mi je, gospodine," potrudi se reći Cappen. Premda se nije mogao riješitiprokletstva bačena na sebe, Enas Yorl ipak bijaše moćan čudotvorac, a ne samo običniopsjenar.

"Dobro, barem me ovaj put to prokleto prokletstvo nije bacilo tisuće kilometaraodavde. Nemaš pojma kolika je to gnjavaža. Barem sam ovamo mogao doći u svojoj nosiljci.Fuj, kako itko može hodati po toj kanalizaciji koju nazivate ulicama Labirinta?" Stigne vino."Bolje da odmah prijeđemo na stvar, mladiću, tako da stignem kući prije slijedeće promjene."

Enas Yorl srkne vino i iskrivi lice u grimasu. "Prevaren sam," počne kukati. "Ovojedva da se može piti."

"Možda je stvar u vašem... sadašnjem... nepcu, gospodine," sugerira mu Cappen.Nije dodao da čarobnjakov jezik izgleda kao da je zaražen slinavkom. Sjediti mu nasuprot bioje gotovo prevelik napor, ali Cappen odluči daje ipak bolje da to ne pokaže.

"Da, moguće. Ništa mi nema dobar okus sve od... Pa, na posao. Čuvši da seDvopalac raspituje o prošlonoćnim događajima, i ja sam poslao nekoliko svojih ljudi da malopronjuškaju. Razumljivo je da sam pokušao saznati što je moguće više." Enas Yorl rukomocrta znak u zraku. "Mjera opreza. Ne bih se želio zamjeriti Silama koje su u ovo umiješane."

Cappena prođu ledeni srsi. "Vi znate tko su oni i što žele?" Glas mu je drhtao.Enas Yorl mu priprijeti prstom. "Ne žuri se, mladiću, ne žuri. Zadnje što sam čuo

jest priča o tvom neuspjelom posjetu Illyri. Čuo sam i da si ovdje, te da si u dobrim odnosimas vlasnikom. Očito je da si umiješan. Moram znati zašto, kako, koliko - sve."

"Znači li to da ćete mi pomoći - gospodine?"Čarobnjakovo odmahivanje glavom izazove talasanje sala na obrazima. "Naravno da

neću. Rekao sam ti već da ne želim biti upleten u to. Ali voljan sam ti u zamjenu za sve štoznaš dati sve informacije koje ja imam, a povrh toga i savjet. Budi upozoren: vjerojatno ću tisavjetovati da sve ovo ostaviš na miru, možda čak i da napustiš grad."

A vjerojatno bi i bio u pravu, pomisli Cappen, ali to je savjet kojega zaljubljenčovjek teško da bi poslušao... osim ako - o blagi bogovi Caronnea, ne, ne! - osim ako jeDanlis mrtva.

Page 47: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Iz njega provali cijela priča, ubrzana i produbljena žustrim pitanjima. Završivši jeCappen je sjedio bez daha dok je Enas Yorl kimao glavom.

"Da, čini se da to potvrđuje moje sumnje," reče čarobnjak tihim glasom. Gledao jenegdje pored minstrela, u sjenke. Zvuk razgovora, kuckanje čašama, povremene provalesmijeha među gostima činile su se udaljenijima od Mjeseca.

"Što je to bilo?" provali iz Cappena."Sikkintair, Leteći Nož. Nije moglo biti ništa drugo.""Što?"Enasov se pogled vrati na njega. "Čudovište koje je odnijelo žene," objasni.

"Sikkintairi su Ilsova stvorenja. Na ulazu u njegov hram stoje dva kipa koji ih predstavljaju.""Oh, da, vidio sam ih, ali nikada nisam mislio...""Ne, ti nisi poklonik nijednoga od ovdašnjih bogova. Čim sam čuo za otmicu bacio

sam nekoliko čini i poslao nekoliko svojih... stvorenja... da se raspitaju. Saznao sam stvari...Ne mogu ti ih opisati, jer ti nemaš potrebno znanje. Otkrio sam da je samo tkivo svemirauzburkano. Vibracije se još osjećaju, a središte im je iznad Ilsova hrama. Pokušaj sipredstaviti vodenu površinu i valove koji se polako smiruju nakon prolaska broda."

Enas Yorl potegne dobar gutljaj vina. "U Ilsigu je civilizacija bila drevna dok jeRankana još uvijek bila samo barbarsko selo," reče, gotovo kao da govori sam sebi; pogledmu je opet odlutao nekamo u tamu. "Mitovi kažu da bogovi žive izvan ovoga svijeta - neiznad ili ispod, već izvan. Filozofi kasnijih perioda to tumače teorijom paralelnih svjetova.Moja vlastita istraživanja - shvaćaš da me radi moga stanja posebno zanimaju teorije odimenzijama, suptilnijim aspektima geometrije - moja vlastita istraživanja pokazala su dapostoji mogućnost prelaska iz jedne u drugu."

Cappen više nije mogao izdržati. On lupi vrčem o stol i poviče: "U ime paklova svihkultova, hoćete li napokon prijeći na stvar?"

Nekoliko se mušterija okrene i pogleda prema njima, zaključe da ipak neće bititučnjave, pa se nezainteresirano vrate svome piću i prostitutkama koje su svako malo ulazile sulice.

Enas Yorl se nasmiješi. "Oprostit ću ti ovaj izljev - s obzirom na okolnosti," reče. "Ija sam povremeno mlad. "

"Dobro. Uzimajući u obzir sve što znamo, infrastruktura dogadaja čini mi seočiglednom. Zacijelo znaš za konflikt oko novoga hrama koji bi trebao nadmašiti Ilsov iShiprin. Ne kažem da se sam Ils umiješao u ovo. Svim se srcem nadam da On takvo nešto nebi smatrao dostojnim Njegove pažnje. Ali moguće je da je naveo nekoliko od svojihfanatičnijih svećenika da djeluju u Njegovo ime. Možda im je u snu ili nekakvoj viziji rekaokako mogu prijeći barijeru između svjetova i navesti sikkintaire da za njih obave prljav posao.Moja je teorija da su Gospa Rosanda i tvoja draga zarobljene u tome svijetu. U hramu imapreviše ljudi da bi se tamo mogle skriti dvije žene - posebice žena tako važnoga čovjeka. Ipak,ulaz u taj svijet ne mora biti očit."

Cappen se duboko u sebi sav strese na čarobnjakove riječi, ali to se nije moglonazrijeti u njegovu glasu. "Kako bi taj ulaz mogao izgledati, gospodine?"

"Oh, vjerojatno smotak papirusa maknut s mjesta gdje je godinama ležaozaboravljen, a sad je odmotan - da, vjerojatno u privatnim odajama u hramu gdje ga nijemogao vidjeti nitko tko nije umiješan u zavjeru..." Enas Yorl se prene iz razmišljanja naglas."Pazi! Znam što misliš. Uguši tu misao prije no što te ubije!"

Cappen prijeđe suhim jezikom preko još suhljih usana. "Što... bi smo trebali...očekivati da se dogodi, gospodine?"

"Zanimljivo pitanje," reče Enas Yorl. "Mogu samo nagađati. Kako bilo, dobropoznajem hijerarhiju u hramu.i prilično sam siguran da Visoki svećenik nema pojma oovome. Prestar je i preslab. S druge strane, ovo nalikuje Hazroahu, Visokom savjetniku. On,zapravo, u zadnje vrijeme vodi cijeli hram. Okrutan je i nemilosrdan - trebao bi biti vojnik. Dasam na njegovu mjestu vjerujem da bih pustio Molina da se neko vrijeme kuha u vlastitojkaši, a onda ponudio pregovore - isprva samo nekoliko natuknica uz neprestano ponavljanjeda je sve to volja Ilsova.

Page 48: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Jedino Car može otkazati gradnju hrama. Njega će biti teško uvjeriti. Molin jerankanski plemenitaš stare škole; bit će rastrgan između obveze prema svojim bogovima,državi i ženi. Ali vjerujem da ga se na kraju može natjerati da prizna da nametnuti Savankalu iSabelliju gradu čiji zaštitnici nisu nikad bili možda i nije tako pametan politički potez. On bimožda i uspio utjecati na Cara."

"Što mislite koliko dugo će im trebati?" prošapće Cappen. "Prije nego oslobodežene?"

Enas Yorl slegne ramenima. "Nekoliko godina, pretpostavljam. Hazroah bi mogaoubrzati proces dokazom da Gospu Rosandu muče. Da, mislim da bi raskomadani ostaci njenepratilje bačeni na Molinov prag predstavljali priličan argument."

Izraz njegova lica otvrdne pri pogledu na užasnutoga minstrela. "Znam," reče, "ti savgoriš u snovima o tome kako ćeš je izbaviti. Čak i da uspiješ proći kroz prolaz i dovesti jenatrag, vrata bi svejedno još uvijek bila otvorena. Sumnjam da bi Ils osobno poželio osvetu -osim što bi to bila čista sitničavost, to bi moglo izazvati otvoren sukob sa Savankalom injegovima, koji nisu baš za odbaciti. Ali Ils ne bi zaustavio ruku svećenstva, posebiceHazroaha koji je prilično osvetničkog karaktera. Da i pobjegneš njegovim asasinima za tobombi poslao sikkintaire, a pred njima se vas dvoje nigdje ne biste mogli sakriti. Tvoja ti amajlijane bi bila od nikakve pomoći. Sikkintair nije natprirodno biće, osim ako sili koja tako velikojmasi omogućuje da leti daš takvo obilježje, o to ne može čarobnjak - to može samo bog. "

"Stoga zaboravi tu djevojku. Grad je pun žena." Izvadi nekoliko novčića iznovčanika i baci ih na stol. "Idi u kakav dobar kurveraj, uživaj i okreni jednu za jadnog starogEnasa Yorla."

On ustane i odtetura. Cappen ostane sjediti, buljeći u novčiće. Ima ih dosta, proletimu kroz misli; trideset srebrnjaka.

Priđe mu Dvopalac. "Što je rekao?" upita."Da napustim svaku nadu," promrmlja Cappen. Oči su ga pekle, pogled mu se

mutio. On srdito obriše oči."Čini mi se da ne bi bilo pametno pitati za detalje." Dvopalac spusti svoju osakaćenu

šaku na Cappenovo rame. "Kako bi bilo da se napiješ? Na račun kuće. Morat ću ti naplatiti,inače će i svi ostali htjeti besplatnu pijaču, ali vratit ću ti sutra."

"Ne. Ja... Hvala ti, ali ti imaš posla, a meni treba netko s kim bih mogao popričati.Samo mi posudi jedan fenjer."

"Time ćeš samo privući kakvoga tata - posebice u toj tvojoj otmjenoj odjeći."Cappen spust ruku na mač. "Bit će dobrodošao tih par trenutaka koliko će još

živjeti," reče ogorčeno.Ustane od stola. Njegovi prsti nisu zaboravili pobrati srebrnjake.

Jamie ga pusti unutra. Sjevernjak brzo nabaci ogrtač preko svog masivnog tijela."Pst," reče. "Cure spavaju." Pokaže glavom na vrata na udaljenom kraju prostorije. Podignelampu kako bi bolje vidio Cappenovo lice. Na Jamievom se očitovao šok. "Hej, momče, što temuči? Vidio sam sretnije izraze lica na ljudima kojima su odsjekli glave."

Cappen zatetura i sruši se u naslonjač. Jamie zaključa vanjska vrata, zapali svijeće inatoči svakome po čašu vina, pa sjedne nasuprot Cappenu, položivši potkoljenicu prekrivenucrvenim dlačicama na koljeno druge noge. "Pričaj," reče blago.

Kad je Cappen završio još dugo je vladala tišina. Na zidovima je, među lijepimslikama koje su očito izabrale njegove prijateljice, visjelo razno oružje. Napokon upita: "Jesili odustao?"

"Ne znam, ne znam," proštenje Cappen."Mislim da možeš nastaviti na neki način, pa makar i ono što je vještac rekao jest

istina. U mome kraju kažu da čovjek ne može pobjeći svojoj sudbini, pa bolje onda da se snjom suoči na način koji ostavlja za sobom barem dobru priču. Osim toga, to možda ni nijetvoj smrtni čas. Sumnjam da su ti tvoji zmajevi neuništivi. Moglo bi biti zabavno. Ali glavnastvar jest da me ta tvoja djevojka očarala. Nema ih mnogo poput nje, prijatelju moj. U mojojdomovini također kažu 'Ne želi tuđe, ne odbacuj svoje'."

Page 49: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Cappen podigne pogled, zapanjen. "Hoćeš reći da bih je trebao pokušati osloboditi?"usklikne.

"Ne. Hoc'u reći da bismo mi trebali pokušati." Jamie se nasmije. "Život mi je uzadnje vrijeme prilično dosadan - izuzevši Leptiricu i Biserno svjetlo, naravno. Povrh toga,dobro bi mi došlo malo od te nagrade."

"Ja... Ja bih to želio," promuca Cappen. "O, kako bih to želio! Ali sve je protiv nas.""Ona je tvoja djevojka i odluka mora biti tvoja. Neću te kriviti ako odustaneš.

Možda u tvojoj zemlji muškarčeva prva briga nisu žene i djeca. "Minstrel skoči iz naslonjača i počne koračati gore-dolje po sobi. "Ali što možemo

učiniti?""Pa, mogli bismo prošvrljati oko hrama i vidjeti što je što," predloži Jamie. "Bio sam

tamo jednom - mislio sam kako ne bi naškodilo pokloniti se i tim bogovima. Možda ćemootkriti da zaista ne možemo ništa učiniti. Ili možda nećemo, pa odlučimo ići do kraja."

Danlis...U Cappenu bukne plamen. Bio je još mlad. Izvuče mač i zavrti njime iznad glave.

"Da! Hoćemo!"

Jedino što se micalo na Aveniji Hramova bijaše noćni vjetar, hladan i šuštav.Zvijezde, jednako ledene, gledale su dolje na tu veliku prazninu, na tamna zdanja, vjetromšibane idole i šuškave vrtove. Tu i tamo vidio se nemiran plamen što je gorio u staklenimfenjerima ili željeznim posudama ili izdubljenom kamenju. Na podnožju grandioznog stubištašto vodi u Ilsov i Shiprin hram plamen je tvorio aureole oko glava ogromnih kipova, muških iženskih u antiknim haljama.

Iza njih se uzdizao hram božji s izrezbarenim stupovima, velikim brončanim vratimai granitnim zidovima što su se uzdizali visoko do pozlaćene sjajne kupole; najviše točke uUtočištu.

Cappen se počne uspinjati. "Stani," reče Jamie i povuče ga za plašt. "Ne možemojednostavno ušetati unutra. Imaju stražare, znaš."

"Želim pobliže pogledati kipove sikkintaira," objasni mu bard."Hm, to možda i nije tako loša ideja, ali budimo brzi. Ako naiđe straža u nevolji

smo." Ne bi se mogli jednostavno opravdati time da su se željeli samo pokloniti, jer u tojčetvrti građanima nije dopušteno nositi bilo kakvo drugo oružje osim obična noža. Cappen jeimao i mač, a Jamie povrh toga i sjekiru, kacigu s vizirom, lančanicu do koljena, a svaki je odnjih nosio po jedno koplje.

Cappen kimne i poskoči naprijed. Na pola puta zastane i zagleda se u kip. Bio je toveličanstven prizor - kip od opsidijana uglačan tako da je nalikovao staklu, koji bi mogao bitivisok deset metara da rep nije bio smotan ispod uskoga tijela. Prednje dvije noge završavalesu pandžama dužine Jamieva noža. Uzdignut, nakrivljen vrat držao je kopljastu glavu opakaizgleda, otvorenih čeljusti i oštrih očnjaka koje je kipar načinio od dijamanata. Iz leđa su raslakrila nalik šišmiševim koja bi raširena imala raspon od barem tri metra.

"Je," promrmlja Jamie, "Takva bi mrcina dvije žene nosila jednako lako kao što oraonosi par ribica. Zacijelo joj treba brdo hrane da bi dobila snagu potrebnu za letenje. Pitam sečime se hrani tamo u svom svijetu."

"Možda ćemo to otkriti," reče Cappen i poželi da to nije rekao."Dođi." Jamie ga povede natrag niza stube, pa skrene lijevo iza hrama. Zdanje se

protezalo gotovo preko cijeloga zemljišta, ostavljajući samo uski prolaz sa svake strane. Porednjega bilo je zidom ograđeno svetište boginje ljubavi Eshi, zato je prolaz bio - srećom -mračan; sad se uljeze nije moglo vidjeti s ulice. Ali bilo je dovoljno svjetla da su mogli vidjetišto rade.. Cappen se upita znači li to da Eshi sa smješkom gleda na njihov pothvat. Napokon,činio je to što čini uglavnom radi ljubavi. Osim toga, uvijek je bio njen gorljiv poklonik -prinosio joj je žrtve češće no drugi muškarci.

Jamie je bio rekao da hram vjerojatno ima neki stražnji ulaz. Uskoro su i pronašlijedan, premda zaključan, smješten između dva uska prozora, preuska da bi se kroz njih mogliprovući. Mogli bi ih proširiti, ali netko bi mogao čuti buku. Cappenu padne na um bolja

Page 50: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

zamisao. Natjerao je Jamieja da se spusti na sve četiri, popeo se na njegova leđa, provukaojedno koplje kroz prozor i pomicao ga duž linije vrata sve dok nije - nakon dosta petljanja ijoš više psovki - napokon vrhom koplja zahvatio zasun na vratima, te ga povukao.

"Čuj, mislim da si ti odabrao krivo zanimanje," reče Sjevernjak dižući se s tla, paotvori vrata.

"Ne, krađa je previše riskantan posao za moj ukus," odvrati Cappen i shvati kolikoironije ima u tome. Činjenica je da on nikada nije ništa ukrao niti je ikoga ikada prevario,osim ako netko nije baš to zaslužio.

"Čak i provala u hram božji?" Jamiev cerek bijaše širi no što je trebalo.Cappen se strese. "Ne podsjećaj me."Uđu u skladište, zatvore vrata i uspiju nekako u potpunom mraku napipati vrata koja

vode u drugu prostoriju. Iza njih je bilo predvorje. Fenjeri postavljeni na velikoj udaljenostijedan od drugoga jedva da su davali dovoljno svjetla. Nije bilo nikoga na vidiku, niti se ištačulo. Predvorje i lađa nikada se nisu zaključavali - straže su nadgledale svećenika koji jeuvijek morao biti spreman primiti žrtve. Ali svo ostalo osoblje i svećenstvo u hramu dubokoje spavalo. Barem su se Cappen i Jamie nadali da je tako.

Jamie je znao da najsvetiji od svetih boravi u kupoli - naravno, jer Ils je nebeski bog.Sjevernjak prepusti Cappenu vodstvo, jer minstrel je imao više iskustva s hramovima i boljese snalazio u njima. Cappen je polovicom uma proračunavao najbolji put, jedva primijećujućibogato ukrašene prostorije kroz koje su prolazili. Druga polovica njegova uma prisjećala sesvih legendi o herojima koji su izazvali gnjev bogova, osobito nekoga od glavnih, ali su seipak na koncu izvukli jer su imali zaštitu nekog drugog boga. Vjerovao je da će svojimdjelima vjerojatno razbijesniti Ilsa, ali to će se vjerojatno svidjeti Savankali. Što se tičelokalnih božanstava, namjeravao je i dalje prinositi velikodušne žrtve boginji Eshi.

Nekoliko je puta krivo skrenuo, pa su se morali vraćati natrag. Napokon su naišli nastubište koje, tako se činilo, bijaše pričvršćeno za unutrašnju stranu vanjskoga zida.Odmorište za odmorištem...

Posljednje se pretvaralo u vrlo malu bogato urešenu sobicu...On otvori vrata sobice i zakorači...Vjetar je urlikao među stupovima koji drže kupolu, zavijao kroz njegovu odjeću,

uvlačio se gotovo u same kosti. Ugleda zvijezde. Bijahu najsjajnije na nebu, jer je ta komoricabila podnožje divovskog fenjera. Pločice na podu oblikovale su razne njemu nepoznatesimbole. Na svakom kraju stajao je oltar, dva kipa i čuveni Gromovnikov Kamen; sve je biloprekriveno zlatnim tkaninama. Pred istočnim oltarom ležalo je nešto čiji je jedan krajsvjetlucao.

On prikupi hrabrost i priđe bliže. Bijaše to pergament dug nešto manje od tri metra,obješen o potpornu gredu kupole. Donji rub pergamenta bijaše pričvršćen za dva nakovnja, alisvejedno se nadimao i šuškao pod udarom vjetra. Njegova je površina bila prekrivenakabalističkim simbolima.

Cappen ga zaobiđe kako bi mogao vidjeti i drugu stranu i zazviždi. Ugledao je slikukoja je prikazivala livadu na kojoj su na određenim razmacima rasli uglavnom moćnihrastovi. Nekih dva kilometra dalje - perspektiva bijaše majstorski dočarana - stajalo jeogromno zdanje izgrađeno u njemu posve nepoznatom stilu. Donji dio podsjećao je nakolonijalni stil, ali krov i tornjići uzdizali su se na prilično neobičan način, a fasada je bilakrvavo crvene boje. Kuća bijaše okružena vrtom čiji su puteljci i fontane tvorili zamršeneuzorke. Iza kuće zemljište se uzdizalo, a na obzorju su se vidjeli planinski vrhunci pokrivenisnijegom. Nebo bijaše duboko plave boje.

"Što dovraga..." usklikne Jamie. "Iz te slike dopire sunčevo svjetlo. Osjećamnjegovu toplinu."

Cappen se pribere i obrati pažnju na ono što je Jamie govorio. Da, toplina i svjetlo,i... i mirisi? Čini li mu se ili iz tih fontana zaista izlazi voda?

Sav se naježi. "Ja... mislim da smo... pronašli prolaz," reče.

Page 51: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Oprezno krene kopljem prema pergamentu. Vrh nije naišao na nikakav otpor;jednostavno je nastavio kao da ulazi u sliku. Jamie ode s druge strane. "Nisi ga probušio,"reče. "S ove strane se ništa ne vidi."

"Ne," odvrati Cappen slabim glasom. "Vrh koplja je u drugome svijetu."Povuče oružje natrag. On i Jamie se zagledaju jedan u drugoga."Pa?" reče Sjevernjak."Bolju priliku nikad nećemo dobiti," odgovori Cappen. "Bilo bi glupo da se sad

povučemo, osim ako ne odlučimo odustati od svega.""Pa, ovaj, mogli bismo otići do Molina ili do Princa i reći im što smo pronašli.""I biti bačeni u ludnicu? Da Princ baš i pošalje nekoga da to istraži, dovoljno bi bilo

da zavjerenici skinu tu stvar i negdje je sakriju dok prinčevi vojnici ne odu. Ne." Cappenizravna ramena. "Čini što hoćeš, Jamie, ali ja idem prijeko."

Duboko unutra svim je srcem priželjkivao da ima manje samopoštovanja ili dabarem nije zaljubljen u Danlis.

Jamie se namršti i uzdahne. "Je, imaš pravo - valjda. Nisam očekivao da će stvari ićiovako brzo. Mislio sam da ćemo jednostavno malo pronjuškati i to je sve, Da sam ovo znaobio bih probudio cure i ... ovaj, poželio im laku noć na drugačiji način." Digne svoje koplje iisuče mač. Iznenada iz njega provali smijeh. "Što god da nas čeka, siguran sam da neće bitidosadno."

Cappen zakorači preko praga.Osjećaj bijaše isti kao kad se prolazi kroz bilo koja vrata, osim što je izišao u blag

ljetni dan. Kad je i Jamie prošao, Cappen se okrene i otkri da mu za leđima visi pergamentjednak onome kroz koji su upravo prošli, čak i s istim iscrtanim simbolima.

Ne, ne isti kao i onaj - ako je dobro shvatio Enasa Yorla a i koliko se prisjećao togatoga što mu je njegov učitelj matematike ispričao o ezoteričnoj geometriji, radilo se vjerojatnoo samo jednom pergamentu. Jedna njegova strana otvarala se u ovaj svijet, druga u njegov, anekom čarolijom dimenzije su iskrivljene tako da je moguć prolaz između ta dva svijeta.

I ovdje je pergament bio rastegnut i pričvršćen za mramorne stupove od kojih se,prema kući, spuštalo stepenište. Vjerojatno je sikkintairu bilo dosta teško proći kroz taj uzakprolaz — zacijelo je sklopio krila, pandžama držao obje žene i jednostavno proklizio izmeđumramornih stupova. Doduše, kad je tek išao u Utočište najvjerojatno se morao puzećiprovlačiti.

Sve mu je to proletjelo kroz um u nekoliko trenutaka. Pažnju mu privuku glasnipovici koji su dopirali od trojice muškaraca koji su dotad lijeno sjedili na stubama. Sad su sepenjali prema njima. Ogromni i tvrdih lica pokrivenih prozirnim vizirima, pod oklopima,odjeveni u crne tunike i čizme, noseći kratke mačeve i helebarde. "Tko ste u ime Nesvetogavi?" poviče prvi. "Što radite ovdje?"

Jamiejev se strah sakrije ispod dječačkog osmjeha. "Sumnjam da će nampovjerovati," reče. "Morat ćemo ih uvjeriti na neki drugi način. Ti preuzmi onoga s lijevestrane, a ja ću se pozabaviti ostalom dvojicom."

Cappen nije bio toliko hrabar, ali nije imao vremena osjetiti strah; kasnije će imatidovoljno prilike za drhtanje. Osim toga, mačevanje mu je prilično dobro išlo. On potrči prekopoda i niza stube.

Problem bijaše u tome što nije imao nimalo iskustva s kopljima - slijepo jenapikavao. Stražar mu s lakoćom, jednim udarcem svoje helebarde, izbije koplje iz ruke.Drugi udarac bi ga raspolutio da nije već pao na mramorni pod.

Stražar zareži, stane raširenih nogu i podigne helebardu, očito se pripremajući da muodsječe glavu.

Poletješe komadići mramora. Cappen se već otkotrljao prema dolje i spretno skočiona noge. Stražar zaurla i potrči za njim. Cappen se da u bijeg.

Iza njih, drugi je stražar ležao u čudnu položaju u nevjerojatno velikoj i crvenojlokvi krvi. Treći se još odupirao Sjevernjaku, ali Jamie je bio mnogo veći i mnogo snažniji.Livada je odjekivala zveketom oružja.

Page 52: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Cappenov progonitelj bijaše mnogo krupniji od njega, ali i sporiji. Cappen zastane ,okrene se i baci svoje koplje prema protivniku, ciljajući medu noge. Čovjek se sruši u travu.Cappen mu pritrči i zgrabi helebardu te je zavitla daleko izvan dometa. Stražar ustane i izvučemač. Kratko sječivo protiv dugačkog mača - to je već mnogo bolje.

Svejedno, Cappen je morao paziti jer stražar je na sebi imao oklop. Kako bilo dabilo, ljudsko je tijelo imalo i ranjivijih mjesta od prsa.

"Hoćemo li početi ples?" upita Cappen.

Dok su on i Jamie prilazili kući na njih padne sjenka nečeg velikog. Podignuvšipogled oni ugledaju sikkintaira i pripreme se za najgore. Ali Leteći Nož je jednostavno kružioiznad njih u svoj svojoj zlokobnoj veličanstvenosti.

"Može biti da ne love ljude sve dok im se to na zapovijedi," nagađao je Sjevernjak."Medvjedi i bizoni imaju više mesa od nas."

Cappen se namršti pri pogledu na grimizne zidove ispred njih. "Slijedeće pitanje,"reče. "Zašto nitko još nije izišao iz kuće i navalio na nas?"

"Možda su ona trojica bili jedini stražari ovdje. Pa jedini zadatak im je vjerojatno biospriječiti dame da ne pobjegnu, ako im je uopće i dopušteno izići iz kuće. A što se tičekućetine, pretpostavljam da je samo iznajmljena, te da stoga u njoj nema više od nekolikoslugu - i naših dama, nadam se. Vjerujem da nitko nije ni primijetio naš okršaj sa stražom."

Cappenu se zavrti u glavi od pomisli da bi zaista mogli uspjeti osloboditi Danlis -uskoro, sigurno, lako... S Jamiem je već bio razradio plan djelovanja nakon uspješno završenaposla. Ako se svo osoblje hrama, od Hazroaha na niže, odmah uhiti to bi moglo riješitiproblem osvete.

Šljunak je škripao pod njihovim koracima. U zraku se osjećao miris ruža, jasmina,medovine. Fontane su izbacivale blistave mlazeve vode. Došli su do ulaznih vrata. Bijahu odhrastovine, s mnogo staklenih okna, a alka za kucanje imala je oblik sikkintaira. Jamie naslonisvoje koplje na zid, isuče mač i lijevom rukom otvori vrata. Iza njih se prostirao veličanstventepih boje višnje. Uđoše. Unutra je vladala potpuna tišina, a u zraku se osjećao miris ozona,kao prije oluje.

Iz nadsvodenog prolaza uđe muškarac odjeven u crnu halju đakona; njegova je ćelasjajila u polumraku. "Jesam li to čuo... Oh!" iznenađeno zastane i zakorači unatrag.

Jamie ga zgrabi za ovratnik. "Ne tako brzo, prijatelju," reče mu ratnik. "Trebamomalu uslugu. Ako nas poslušaš na ovome tepihu neće biti ružnih crvenih mrlja. Gdje su tvojegošće?"

"Što, što, što," zamuca đakon.Jamie ga prodrma, ne prejako da mu ne iščaši rame. "Gospa Rosanda, žena Molina

Bakljonoše, i njena pomoćnica Danlis. Odvedi nas do njih. O, da, bolje po tebe ako putemnikoga ne sretnemo, inače bi moglo doći do ružne scene."

Đakon se onesvijesti."Što se može," reče Jamie. "Mrzim kad moram ubijati nenaoružane ljude, ali možda

neće raditi gluposti, pa to neće ni biti potrebno." On udahne zrak i zaurla: "Rosanda! Danlis!Jamie i Cappen Varra su tu! Dođite doma!"

Cappen se gotovo prevrne od siline toga glasa. "Jesi li ti normalan?" uzvikne. 'Takoćeš uzbuniti kompletno osoblje..." U glavi mu sine misao: ako se dosad nije pojavio nitko odstražara, onda je moguće da ih ni neće biti. Ipak, svake se minute povećavala šansa da neštopođe krivo. Možda netko u Ilsovu hramu otkrije da su se uvukli u komoru s pergamentom;samo bogovi znaju što se sve možda u ovome svijetu skriva... Jamie je možda pogriješio, alito je bilo najbolje što su u ovoj situaciji mogli učiniti.

Pojavi se nekoliko slugu, ali ustuknu pred isukanim mačevima. A onda, a onda...Otvore se jedna vrata i uđe Danlis. Vodila je, gotovo vukla, poluhisteričnu Rosandu.

Obje su bile dolično odjevene i nijedna od njih nije izgledala zlostavljano, ali bljedilonjihovih lica i crni kolobari oko očiju kazivali su kroz što su prošle.

Cappen joj priđe. "Ljubljena!", zavapi. "Jesi li dobro?"

Page 53: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Nisu s nama loše postupali - barem ne tjelesno," odgovori mu precizno. "Okrutnijesu bile prijetnje u slučaju da Hazroah ne dobije ono što želi. Možemo li sad otići odavde?"

"Da. Što prije to bolje," zareži Jamie. "Povedi ih Cappene. Ja ću vam pokrivati leđa."Na izlazu Jamie pokupi koplje koje je tamo bio ostavio. Krenu natrag preko vrta. Cappen iDanlis morali su sa svake strane podupirati Rosandu. Njena bucmasta ljepota izgubila se usuzama, stenjaju, šmrcanju i povremenim vriskovima. Cappen jedva da je obraćao pažnju nato. Njegov pogled svakoje malo bježao do jasnoga profila njegove drage. Kad su ga njene siveoči pogledale srce mu je zapjevalo.

Ona rastvori usne. On je čekao da upita, sva opčinjena njime: "Kako si uspio, tinevjerojatni, predivni čovječe?"

"Što nas čeka?" upita ona umjesto toga.Pa, bijaše to inteligentno pitanje. Cappen proguta razočaranost i opiše joj nedavne

događaje, pa joj objasni kako će se vratiti do prolaza, zatim do kupole Ilsova hrama, panapokon do Molinove kuće. Ali tada moraju djelovati jako brzo — probuditi Princa i tražitiodobrenje, potom uhititi svećenstvo i osoblje hrama prije no što za njima pošalju kakvočudovište iz ovoga svijeta.

Rosanda se malo pribrala dok je on govorio."Oh, bože, oh, bože," pištala je, "vi nevjerojatni, predivni ljudi."Iznenada ispusti vrisak od kojega pucaju bubnjići. Bjegunci pogledaju iza sebe. Na

ulazu u kuću stajao je krupan muškarac u grimiznoj odori Ilsova svećenika. On prineseusnama nešto što je izgledalo poput zviždaljke.

"Hazroah!" zakriči Rosanda. "Kolovođa!""Visoki Savjetnik..." počne Danlis.Začuje se nešto u zraku iznad njih. Cappen brzo pogleda uvis i ugleda oživotvorenje

svojih noćnih mora. Prema njima se spuštao sikkintair. Očito gaje prizvao Hazroah."Ti kučkin sine!" zagrmi Jamie. Još uvijek prilično iza ostalih, on podigne koplje i

baci ga svom snagom. Vrh se zabije u Hazroahova prsa. Rebra ga nisu spriječila da prodredublje. Šikne krv, on posrne i padne.

Ali sikkintaireva krila zakrile sunce. Jamie dotrči do ostatka grupe i zgrabi koplje izCappenove ruke. "Požuri, momče," zapovijedi mu. "Odvedi ih na sigurno."

"I da te ostavim samoga? Ne!" bunio se njegov prijatelj.Jamie ispljune kletvu. "Hoćeš li da sve ovo bude uzalud? Idi, rekao sam!"Danlis povuče Cappena za rukav. "Ima pravo. Država treba tvoje svjedočenje."Cappen teturavo krene naprijed. S vremena na vrijeme pogledao bi preko ramena.U sjenci tih velikih krila plamtjela je Jamieva kosa. Stajao je raširenih nogu i

podignuta koplja. Leteći Nož se spuštao prema njemu razjapljenih čeljusti. Jamie zabijekoplje točno usred tih čeljusti i zaokrene ga.

Čudovište ispusti bolan krik. Lupao je krilima proizvodeći zvuk nalik grmljavini.Jamie izvuče koplje i pokuša odbiti nekoliko udaraca tih krila. Sikkintair se opet vine u zrak,pa se obruši na Jamieja. On je stajao isukana mača u desnoj, s nožem u lijevoj ruci. Iz njegovabedra poteče krv kad su ga okrznule te velike pandže, ali njegov mač bljesne.

Sikkintair opet zakriči. Pokuša uzletjeti, ali Jamie mu je osakatio lijevo krilo. Tresneo tlo - Cappen osjeti udarac u samim kostima - i baci se prema ratniku. Iz rane u grlu šištao jegejzir nekakve tekućine.

Jamie ostane na mjestu. Kad su se očnjaci ustremili na njega, on zakorači u stranu,slizne uz sikkintairov vrat i zabije oba svoja sječiva u hrptenjaču.

Cappen i žene nastave dalje.Bili su već gotovo kod samih mramornih stupova kad začuju trčeće korake. Jamie ih

stigne. Sikkintair je ostao ležati na tlu."Hej, koja borba!" prodahće crvenokosi. "Hvala ti za ovo putovanje, prijatelju! Za

ovo ti dugujem pijanku!"Počnu se uspinjati stubama. Cappen pogleda u daljinu i ugleda masu krilatih

stvorenja koja lete u njihovu smjeru. Hladna ruka straha zgrabi mu utrobu. "Gledajte!" jedvaprostenje.

Page 54: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Jamie zaškilji. "Ima ih još," reče. "Možda cijeli tucet. Ne možemo potući takomnogo njih. Za to bi nam trebala vojska."

"Taj krik se čuo dalje od dometa smrtnih ušiju," doda Danlis mračno."Što čekamo?" zavapi Rosanda. "Hajde, povedite nas kući!""Pa da nas sikkintairi slijede?" odvrati Jamie. "Ne. Tamo žive moje cure i moja

rodbina i..." Stane ispred pergamenta. S mača u njegovoj ruci kapala je krv, a mrlja je bilo i nanjegovoj odjeći, licu, rukama... On se suho osmjehne. "Jednom mi je jedna vračara rekla da ćuumrijeti s onu stranu čuda. Nije imala pojma koliko je bila u pravu."

"Zašto pretpostavljaš da će se te živine mirno vratiti natrag u svoje leglo kad nasunište?" Ton kojim je Danlis to rekla bio bi primjereniji nekoj primjedbi o vremenu.

"A što će drugo? Ako nas unište neće više imati razloga ići u naš svijet, posebice sadkad je Hazroah mrtav. Tko drugi bi im to mogao zapovijediti?"

"Nitko za koga ja znam, a Hazroah je prilično otvoreno pričao o svemu." Onakimne. "Da, čini se da je ovo mjesto na kojemu ćemo umrijeti." Rosanda klone i počnecendrati. Na Danlisinu licu pojavi se gnjev. "Ustani!" naredi ona svojoj gospodarici. "Ustani isuoči se sa svojom sudbom kao što dolikuje rankanskoj gospi!"

Cappen je pogleda zaljubljenim pogledom, a ona mu se nasmiješi. "Ne žali za ničim,dragi," reče. "Učinio si dobro. Ovo je šah-mat zavjeri protiv države."

S druge strane čuda – mat - šahovska ploča - verzija šaha u kojoj se pretvaraš da sudesna i lijeva strana ploče identične - prođe Cappenu kroz glavu. Leteći Noževi bijahu svebliže. Zanimljivi aspekti geometrije...

Kao da ga je udario grom - znao je... ili bar mislio da zna... "Ne, Jamie, idemo!"zaurla.

"Zašto? Da donesemo pošast nevinima?" Jamieva se ramena ukoče. "Nikad!""Jamie, pusti nas da prođemo! Ja mogu zatvoriti prolaz. Kunem se da mogu - tako

mi... tako mi boginje Eshi..."Jamiejev se pogled ukriži s njegovim. Napokon reče: "Ti si mi brat po oružju."

Makne se u stranu. "Idi."Sikkintairi su već bili tako blizu da se mogao čuti klepet njihovih krila. On povuče

Danlis prema pergamentu. Ona malo podigne suknju otkrivajući vitke gležnjeve i zakorači.Cappen zgrabi Rosandinu ruku i gurne je kroz prolaz kako bi je Danlis s druge strane moglapovući, pa je još opali nogom po turu da joj olakša put.

Zakorači za njom. I Jamie nakon njega.Nađu se ispod kupole hrama. Cappenov mač poleti u brzom pokretu iznad njegove

glave. Klepet krila čuo se sve jače. Cappen presiječe gornje držače. Pergament padne,uvijajući se, krčkajući. Iz njega su dopirali monstruozni zvukovi i urlici. Sikkintairi su počelipuzati između mramornih stupova.

Cappen baci mač i čučne na pod široko raširenih ruku. Zgrabi slobodne uglovepergamenta i povuče ih prema onima koji još bijahu pričvršćeni za pod, zaokrene ih zapoluokret i spoji rubove.

Time je napravio površinu koja ima samo jednu stranu i samo jedan rub. I zatvorioprolaz.

Nije znao što će uslijediti. Bio je nekako nejasno zamišljao da će tako savijenpergament nekako iznijeti van iz hrama i slijepiti ga tako da ostane u tom paradoksalnomobliku - ako ga prije toga ne uspije spaliti. Ali istoga trena kad je spojio rubove pergament jeiščeznuo. Kasnije mu je Enas Yorl objasnio da jednostavno nije mogao postojati u tomenemogućem obliku.

Mjesto koje je ispunjavao pergament naglo se napuni zrakom, uz pucketanje išištanje. Cappenu je to zvučalo poput neke strane inkantacije: "Mobius-s-s-s."

Nakon što su se iskrali iz hrama i prešli dobar komad puta, njih se četvoro zaustavena nekoliko trenutaka kako bi povratili dah prije no što nastave do Molinove kuće.

Stali su u slijepoj uličici što je presijecala aveniju, između dva cvjetnim lijehamaokružena hrama manjih i blažih bogova. Vjetar je zamro, zvijezde su sjale, polumjesec je

Page 55: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

bacao srebrnkast sjaj na krovove istočne četvrti. Negdje u daljini neki je mačak pjevaoserenadu svojoj odabranici.

Rosanda se uspjela malo pribrati. Bacila se Jamieu oko vrata. "Oh, heroju, heroju,"prela je, "dobit ćeš nagradu, da, blaga, plemstvo, sve!" Pritisne se još bliže. "Ali ništa nijeveće od moje neizmjerne zahvalnosti..."

Sjevernjak podigne jednu obrvu i pogleda Cappena. Bard odmahne glavom. Jamiekimne u znak da je razumio i izvuče se iz gospina zagrljaja. "Uh, pazite, moja gospo," reče."Pritiskati se na krvavu i znojem natopljenu lančanicu nije baš zdravo za ten."

Čak ako ih i spasiš, nije pametno motati se oko žena moćnih ljudi.Cappen je i sam bio prilično zaposlen. Po prvi put on poljubi Danlisina predivna

usta; pa po drugi put; pa treći. Ona mu uzvrati.Nešto kasnije i ona se odmakne. Mjesečina je njenu klasičnu ljepotu činila

tajanstvenom. "Cappene," reče ona, "bilo bi bolje da popričamo prije no što nastavimo dalje."On zine. "Što?"Ona sklopi ruke. "Prvo najhitnije stvari," nastavi ona britkim glasom. "Kad stignemo

do palače i probudimo visokog svećenika isprva će nastati kaos, potom dogovaranje, a ja ću -kao žena - biti isključena iz svake ozbiljne rasprave. Stoga bolje da te posavjetujem sad. NiMolin ni Princ nisu budale - mjere koje će poduzeti više-manje su očite. Svejedno, važno jedjelovati što prije i iskoristiti element iznenađenja.

"Prvo, kao što si rekao, Vragodlaci..." Njen se nos namreška od gađenja radi ružnognadimka. " Carska elitna straža mora što prije uhititi i ispitati sve svećenike i osoblje hrama -osim Visokog Svećenika. On je vjerojatno nevin, ali i da nije to ne bi bio pametan političkipotez. Možda je opasnost prestala s Hazroahovom smrću, ali ne bismo se smjeli pouzdati u to.Čak i ako jest tako, valja obznaniti njegove suučesnike i primjerno ih kazniti.

Drugo, pravdu valja dijeliti mudro. Nije učinjeno ništa što bi imalo trajne posljedice,osim ako ne ubrojimo osobe koje su ostale zarobljene u onom paralelnom svijetu - a one tonesumnjivo i zaslužuju."

Radilo se većinom o muškarcima, sjeti se Cappen. Iskrivi lice u suosjećajnojgrimasi. Naravno, možda ih sikkintairi pojedu prije no što požele žensko društvo.

Danlis je još govorila: "... postupati humano, činiti kompromise. Sigurno je dapostoji potreba za hramom rankanskim bogovima, ali on ne mora nužno biti veći i ljepši odIlsovog. Tvoj će savjet imati priličnu težinu, dragi. Daj ga mudro. Ja ću te naučiti."

"Uh?" reče Cappen.Danlis se nasmiješi i pokrije njegovu ruku svojom. "Pa, imat ćeš neograničen izbor

nakon ovoga što si učinio," reče mu. "Naučit ću te kako da dobiješ najbolje.""Ali... ali nisam ja nikakav državnik!" promuca Cappen.Ona zakorači natrag i pogleda ga. "Istina," složi se. "Hrabar si, da, ali također i

vjetropirast i lijen i... Nemoj očajavati. Ja ću te oblikovati."Cappen proguta slinu i odšulja se u stranu. "Jamie," reče, "hej Jamie, ja sam mrtav

umoran, spavam na nogama. Neću ti biti od nikakve koristi - samo bih usporavao stvari kojese moraju odvijati brzo. Bolje da pronađem najbližu postelju, a ti povedi dame kući. Priđibliže, pa ću ti reći što da im kažeš. Ispričajte nas, dame. Neke od tih riječi nisu za vaše nježneuši."

Tjedan dana kasnije Cappen Varra je sjedio i pio u Vulgarnom Jednorogu. Bilo jekasno popodne i u taverni nije bilo nikoga osim barmena - bivšega gusarskog kuhara kojemusu rane već zacijelile.

Na vratima se pojavi čovjek i zaputi se prema Cappenovu stolu. "Posvuda sam tetražio," progunđa Sjevernjak. "Gdje si bio?"

"Skrivao se," odvrati Cappen. "Iznajmio sam sobu u Labirintu; poslužit će dok seova stvar ne stiša ili dok ne odem odavde." Pijuckao je svoje vino. Sunčeve zrake ulazile sukroz okno, a zrnca prašine plesala u njihovoj toplini; na prozorskoj dasci drijemala je mačka iglasno prela. "Problem je u tome da mi je novčanik prazan."

Page 56: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Takvih problema dugo nećemo imati." Jamie se spusti na stolac pored njega ipozove konobara. "Pivo!" zagrmi.

"Znači pokupio si nagradu?" upita minstrel gorljivo.Jamie kimne. "Je. Učinio sam onako kako si mi šapnuo. Premda ne znam zašto si

želio da Molinu kažem da je sve to bila moja ideja, a da si se ti usput prikrpao, te da ti nećudati više od nekoliko zlatnika. Stari je napunio kutiju srebrom i zlatom, usput rekavši da biželio da mi može dati deset puta toliko. Ponudio mi je rankansko državljanstvo i plemićkinaslov, ali rekao sam ne, hvala. Nagradu dijelimo pola-pola, ti i ja. Ali ovu rundu ja plaćam."

"A što je sa zavjerenicima?""Ah, oni... O tome se šuti, kao što si i pretpostavljao. Ilsov se hram ne može srušiti,

ali se njegovo osoblje da ukrotiti." Jamie ga ošine pogledom. "Nakon tvog nestanka Danlis jeteškom mukom pristala da sva čast pripadne meni. Znala je da nije bilo tako - Rosanda ne znašto je lijevo a što desno - ali Danlis je htjela da njen čovjek odnese vijesti Princu, a ostao samsamo ja. Isprva je povjerovala da si samo iscrpljen, ali kad sam je zadnji put vidio ona je...ovaj 'izrazila razočaranost'" On nakrivi svoju crvenu glavu. "To je cura i pol. Mislio sam da jevoliš."

Cappen Varra potegne dobar gutljaj vina. Staro godište klizilo mu je niz nepce. "Ijesam je volio. Srce mi je slomljeno. Pijem da utopim bol."

Jamie ga pogleda u čudu. "Što? Ništa mi sad nije jasno.""Oh, sve je jasno," odgovori Cappen. "Slomljena srca brzo zarastaju. U

međuvremenu, mogu li ti odrecitirati nekoliko stihova iz pjesme koju sam dovršio baš prije nošto si me našao... "

Svakome maču što ubiti il' raniti želiMoja gospa priječi put. Ipak,ne daj bože da ja budem onaj kome bit će žena.Moja mi gospa dolazi k'o osvit danaJa snivam u tami, pitajuć' se što mi nosi.

Page 57: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Robert Lynn Asprin

NEKOLIKO NAPOMENAFURTWANA LOVOZDIPA, TRGOVCA

( A Few Remarks by Furtwan Coinpinch, Merchant 1979. )

Prvo što sam primijetio na njemu, taj prvi utisak, bijaše to da on ne može bitisiromašan čovjek. Ili dječak, ili mladić, ili što god je tad bio. Ne uza sve to oružje na sebi. Spojasa od neštavljene kože koji je nosio preko grimizne ešarpe - opako grimizne ešarpe! -visio je zakrivljen bodež na lijevom boku, a na desnom jedan od onih Ilbarsi-noževa dugačkihpoput ruke. Ne baš pravi mač, ne. Dakle nije vojnik. Ali to nije sve. Nekolicina nas zna da ulijevoj čizmi ima korice za nož; tanko sječivo i drška se na prvi pogled čine ukrasom. Dar odneke žene, čuo sam ga kako objašnjava Starom Drvonogu jednog popodneva na sajmištu.Sumnjam da je tako.

(Rekli su mi da ima još jedne korice pričvršćene, više nego neudobno, za unutrašnjustranu bedra, vjerojatno desnog. Možda je to jedan od razloga zašto hoda na takav način.Mačkasto, a ipak, na neki način, istovremeno i ukočenih nogu. Korak akrobata - ili razmetanjehuligana. Nemojte mu reći da sam to rekao!)

Svejedno, da nastavim o oružju i mom prvom utisku da ne može biti siromašan. Utoj bakrenoj narukvici na njegovoj desnoj nadlaktici krije se nož za bacanje, i još jedan udugom štitniku na istoj ruci. Oba su kratka. Noževi, ne štitnici ili ruke.

Sve to naoružanje bilo bi dovoljno da prestraši svakoga u mračnoj noći, ili čak podjakom mjesečinom. Zamislite da ste u Labirintu ili na nekom sličnom mjestu, a iz sjenki sepojavi taj mladi razbojnik, razmećući se, sa svim tim oružjem na sebi. Ravno na vas, iz sjenkiiz kojih se dosmucao. Dovoljno da do srži ohladi i jednog od tih Vragodlaka. Čak bi i jedanod znate-već-čijih momaka u plavim maskama mogao uzmaknuti pred njim.

To bijaše moj dojam o njemu. Sjenosmuk. Ugodan otprilike koliko i giht ili vodenabolest.

Page 58: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Andrew J. Offutt

SJENOSMUK

( Shadowspawn 1979. )

Njegova griva bijaše crnja od crnog, a oči gotovo isto takve, pod obrvama koje tekšto se nisu srele iznad gotovo orlovskog nosa. Njegov je hod neke podsjećao na one crveno-crne borbene pijetlove donesene iz Mrsevade. Zovu ga Sjenosmuk. Nije mu to ime dano kaokompliment i on se bunio sve dok mu Gvaljin nije rekao da je dobro imati nadimak - iako nisam Gvaljin nije bio previše sretan što njegov vlastiti nadimak bijaše Gvaljin Kletvokletnik.Povrh toga, Sjenosmuk ima romantičan i pomalo zlokoban prizvuk, a to je Hanseu hraniloego, koji bijaše najveća stvar na njemu. Gotovo prosječne visine, ali gibak i žilav, s bicepsimatvrdim poput kamena i listovima kakve su drugi muškarci samo priželjkivali.

Sjenosmuk. Ime je govorilo dovoljno. Nitko ne zna otkud se dosmucao, porijeklomu bijaše sjenovito, a i "radio" je u sjeni. Možda je došao iz sjenki "ulica" Nizvjetra, a moždase i rodio tamo u Syru. To nije važno. Pripadao je Utočištu i priželjkivao da ono pripadanjemu. Ponašao se kao da mu i jest pripadalo.

Ako je znao ili sumnjao daje porijeklom iz Nizvjetra, sad bijaše siguran da se većodavno izdignuo iznad toga. Jednostavno nije imao vremena za te ulične bande kojima bi, dajest, zasigurno šefovao.

O svojim godinama nije znao ništa više od drugih. Moguće je da ih ima poprilično.Moguće da ih ima i manje. Imao je brk prije petnaeste.

Kosa boje gavranova krila, koja kao da se ne može odlučiti bi li se zakovrčala ili ne,pokrivala mu je uši, ali nije dosezala do ramena. Pod njom je imao naušnicu na lijevom uhu.Probušio ga je s četrnaest godina kako bi impresionirao nju koja mu je te godine uzelanevinost. (Njoj su tad bile dvadeset i dvije, bila je udana za čovjeka nalik kamenu temeljcu strbuhom. Sad je i ona stara vještica s trbušinom.)

"Trepavice pod tim gustim sjajnim obrvama toliko su crne da izgledaju gotovo kaoda su obojene, poput ženskih ili onih u svećenika tamo u Yenizedu," čovjek zvan Lasica rekaoje Cusharlainu u Nepristojnom Jednorogu. "Neki je budalaš jednom rekao nešto slično unjegovu prisustvu. Još uvijek ima ožiljak i zna da je sretan što još uvijek ima jezik - i život.Trebao je znati da je razbojnik koji nosi dva noža za bacanje na desnoj ruci opasan. I ljevoruk.Još i s imenom poput Sjenosmuk...!"

Naravno, njegovo ime nije Sjenosmuk. Istina, mnogi nisu znali ili se nisu više sjećalinjegova imena. Ime mu bijaše Hanse. Samo Hanse. Ne Hanse Sjenosmuk; zovu ga jednim ilidrugim imenom, ili nikako.

Činilo se da cijelo vrijeme ima plašt oko sebe, rekla je jedna zamišljena S'danzoCusharlainu. Ne plašt od tkanine; ovaj njegov mu skriva lice, misli. Oči zasjenjene poputkobrinih, rekli bi drugi. Zapravo nisu bile. Jednostavno se činilo da ne gledaju prema van, tadva sjajna crna oniksa od očiju. Možda im je pogled bio prikovan za teret koji je nosio naduši.

Noću se nije šepirio, osim na javnim mjestima. Noć, naravno, bijaše Hanseovovrijeme, baš kao što je bila i Gvaljinovo. Noću..."Hanse hoda poput gladne mačke," rekli bineki i možda malo zadrhtali. Ali, istinu govoreći, to ne bijaše tako. On klizi. Mekani potplatinjegovih čizama se svakim korakom od tla podižu tek za debljinu prsta. Stopala se spuštaju najastučiće, ne na pete. Neki su se tome rugali - ne pred Hanseom - jer se radi toga njegovogibanje činilo pomalo čudnim. Oni višeg roda promatrali bi ga s estetskom opčinjenošću. Ipomalo užasnuto. Kod žena, visoka ili niska roda, opčinjenost je često bila podloženazanimanjem, ma koliko nevoljkim. Mnogi bi tada rekli predvidljivo: neukusna, prilično seksiživotinja, taj Hanse, taj Sjenosmuk.

Često su mu govorili da bi uz malo vježbe mogao postati pravim mačevateljem:imao je prirođen dar za to. Posao, uniforma... Hansea to nije zanimalo. Režao bi na vojnike,na uniforme. A sad ih je mrzio, iz nekog bezrazložnog razloga.

Page 59: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

To bijahu stvari koje je Cusharlain saznao i počinjao je polako upoznavati onogakoga zovu Sjenosmuk. I nije mu se sviđao. Hanse je zvučao poput one vrste previšesposobnih balavaca pred kojima bi čovjek uzmakao - i mrzio sama sebe radi toga.

"Hanse je kopile!" To od Shivea Mjenjača, uz udarac šakom o široki stol za kojim jeposlovao s takvima poput Hansea, razmjenjujući plijen za novčiće.

"Ah." Cusharlain ga nevino pogleda. "Misliš po naravi.""Vjerojatno i po rođenju. Kopile po rođenju i po naravi! Bilo bi bolje da su svi takvi

gizdavi balavi lupeški drski banditi bili mrtvorođenčad!""Stao ti je na žulj, Shive?""Razbojnik i huligan niska roda, to je on, i to je sve što jest.""Huligan"?"Pa, možda mrvicu iznad huligana." Shive dotakne svoje brkove koje je održavao

zafrknutima poput rogova planinskog jarca. "Gvaljin je bio prokleto dobar tat. Od one vrstekoja ovu profesiju čini časnom. Koja je čini umjetnošću. Bilo je pravo zadovoljstvo poslovatis njim. A Hanse mu je bio šegrt, ili gotovo to, na neki način... i u njemu leži potencijal jošboljeg tata. Ne čovjeka - lupeža." Shive zamaše prstom sjajnim od voska. "Doduše, samopotencijal. Nikad on to neće postati." Prst zastane u kretnji kako bi pogladio jedan brk.

"Misliš da neće," reče Cusharlain, navodeći Shivea da nastavi, izvlačeći riječi izčovjeka koji zna držati jezik za zubima i koji je još živ i dobrostojeći upravo zahvaljujućitome.

"Mislim da neće. Dobit će on pedalj ili dva oštra metala prije toga. Ili plesati pozraku."

"Kao što se, podsjećam te, dogodilo Gvaljinu" reče Cusharlain, primjećujući danitko unutar profesije ne kaže "obješen".

Shive se uvrijedio. "Nakon duge karijere! A Gvaljina su cijenili! I još uvijek gacijene."

"Hmm. Šteta što se diviš učitelju ali ne i učeniku. Sigurno bi i njemu mogaoposlužiti. A i on tebi. Ako je on uspješan tat, zasigurno će profitirati i lopov kojeg izabere…"

"Lopov? Lopov?""Oprosti, Shive. Mjenjač s kojim odluči mijenjati svoja... dobra... za rankanske

novčiće. Uvijek ima profita u…""Prevario me!"Tako. Shive je konačno priznao. To je žulj na koji mu je Hanse stao. Debeo i

pedesetogodišnjak i drugi po redu najiskusniji Mjenjač u Utočištu, Shive je dopustio da gaprevari napuhani mladac.

"Oh," reče Cusharlain. Ustane uputivši Shiveu satiričan smješak. "Znaš. Shive... nebi to trebao priznavati. Konačno, ti si čovjek s dvadesetogodišnjim iskustvom iza sebe - a onima tek toliko godina života, ako ne i manje."

Shive je buljio za carinskim inspektorom. Aurveshanac koji je odrastao u Utočištu, asad je radio za zajedničkog osvajača, Rankanu. Kao i za neslužbeni ceh Mjenjača i Utočišnihnajuspješnijih lupeža; onih koji bijahu toliko uspješni da su zapošljavali druge lupeže.Napravivši grimasu - kultiviran izvještačen pokret - i pogladivši svoj dvostruko zafrknut lijevibrk, Shive vrati pažnju na vađenje krasnog rubina iz njegova previše prepoznatljivog ležišta.

Ovo Cusharlainovo njuškanje Labirintom bijaše u službi još jednog poslodavca, jeron bijaše ambiciozan i uvijek gladan čovjek; prijemčiv mogućnostima zarade i novimnajmovima. Danas je samo prikupljao informacije o bivšem učeniku Gvaljina Kletvokletnikakojeg su objesili ubrzo nakon što je iz Rankane stigao novi Princ-Guverner kako bi "sredio tajLupeški Svijet od grada." Nepodmitljiva, nepodložna prijetnjama, ta (vrlo) mlada budala jestvarno mislila upravljati Utočištem! Očistiti ga! Mladi Kadakithis kojeg su zvali Kitica!

Dosad je uspio razbjesniti svećenstvo i svakog lupeža u Utočištu. I dobre tri petinegostioničara. Čak i određen broj vojaka - time što je doveo te svoje dječji-nevine, odvratnosposobne Vragodlake. Neki su ga od starih bogataša smatrali jednostavno krasnim.

Vjerojatno piša u krevet, pomisli Cusharlain trznuvši glavom, i istovremeno stručnoizbjegne dodir beznogog prosjaka. Cusharlain je jako dobro znao da su prosjakove noge

Page 60: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

privezane ispod njegovog dugog, dugog odrpanog kaputa. Dobro, i dobro. Dakle, jedan jemladić od devetnaest ili dvadeset godina, tat, mrzio drugog, Careva polubrata poslanogovamo zato što ovo bijaše šupak Carevine, dovoljno daleko od Rankanskog carskogprijestolja! To je bit onoga što je Cusharlain danas saznao prikupljajući informacije za svogpotajnog i skrovitog poslodavca.

Hanse. Za cijelog svog života taj je Hanse poštovao samo jednu drugu osobu osimsebe sama - Gvaljina Kletvokletnika. Cijenjenog starog lupeža. A Gvaljina su uhapsili, što sezasigurno ne bi dogodilo u stara vremena. U vremena P.P.P., pomisli Cusharlain : Prije ovogProkletog Princa! Što je još nevjerojatnije - ako se nevjerojatnost može stupnjevati - Gvaljinasu objesili!

Princ Bedak!"Ah, dečko zna da se ne može ni nadati da će nauditi princu," netko je bio rekao

vlasniku Zlatnog Guštera, koji je to prenio Cusharlainovoj staroj prijateljici Geliciji, vlasnicipopularne Kuće Sirena. "Kuje planove kako bi okrao samog Princa-Guvernera i iz togaizvukao popriličan profit."

Cusharlain se zabulji u nju. "Taj mladi pijevac misli pokušati okrasti samu palaču?"reče odmah se osjetivši glupim; pa, tako je rekla, da.

"Ne podsmjehuj se, Cusheru," reče Galicia, mašući mesnatom rukom opterećenomprstenjem. Ovog je podneva nosila jabučno-zeleno i purpurno i purpurno-i-lavanda-plavo ismeđe i narandžasto, sve to na način koji je otkrivao popriličan dio njenih nenadmašivih grudišto su podsjećale na dva bijela jastuka za veliki kauč, pogled na koje Cusharlaina nije nimalozanimao.

"Ako je to moguće, Sjenosmuk će to učiniti," reče ona. "Daj, natoči si još vina. Jesili čuo o prstenu kojeg je izvukao ispod Corlasovog jastuka - dok je Corlasova glava ležala nanjemu, spavajući? Znaš Corlasa, trgovca devama. Ili, jesi li čuo kako se naš Hanse uspentrao iukrao orla s krova Barake Tri - iz fore?"

"Pitao sam se što se dogodilo s tim orlom!"Ona mudro kimne panjem od brade i protrese naušnicama čiji promjer ne bijaše ništa

manji od promjera njegove čaše za vino - koja bijaše od srebra. Zapravo, to bijaše njena čaša;on ju je samo koristio.

"Sjenosmuk," reče ona, "nek' mi Eshi bude svjedok. Dobio je velikodušnu ponuduod nekog bogataša gore iz Twanda - i vjeruješ li da je Hanse nije prihvatio? Rekao je da mu seorao sviđa. Piša po njemu svakog jutra kad ustane, kaže."

Cusharlain se nasmiješi. "A... ako je to nemoguće? Ožohariti palaču, mislim."Gelicijino slijeganje ramenima izazove potres seizmičkih razmjera na njenim

grudima. "Pa, onda će u Utočištu biti jedan žohar manje i nikome neće nedostajati. O, da,moja Lycansha će neko vrijeme tugovati, ali brzo će ga preboljeti."

"Lycansha? Tko je Lycansha?"Devet je prstenova bljesnulo na Gelicijinim rukama dok je u zraku ocrtavala obline,

baš kao što bi to učinio muškarac. "Ah, najslađa mala Cadita-robinjica koju si ikada vidio ikoja je luda za tim vitkim tijelom i tim njegovim ponoćnim očima, Cusheru. Bi li je želioupoznati? Baš je sad slobodna."

"Ovdje sam poslovno, Gelicia." Njegov uzdah bijaše pažljivo usavršen."Raspitujući se o našem malom Sjenosmuku?" Gelicijino mesnato lice poprimi

poslovan izraz koji bi neki mogli nazvati kradomice lukavim."Je.""Vidi vraga. Kome god da ovo referiraš, Cusheru - sa mnom nisi razgovarao!""Naravno da nisam, Gelicia! Ne budi glupa. Nisam razgovarao s nikim tko ima ime,

adresu, ili lice. Ja uživam u svom... prijateljevanju s nekima od vas uspješnijih građana" -zastane dok je ona veselo frknula nosom - "i nemam nimalo želje to ugroziti. Ili izgubititjelesne atribute koji su mi potrebni kako bih se s vremena na vrijeme prepustio dražimatvojih djevojaka."

Njen se gromoglasan smijeh što je dolazio u valovima začuje tek kad je on izišao naulicu, uvjerivši ga da je uspješna Gelicia konačno shvatila njegovu šalu na odlasku. Ulica

Page 61: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

crvenih lampaša je u ovo vrijeme, nakon pometanja prašine i uklanjanja tragova sinoćnjihmušterija, bila mirno susjedstvo. Sad su se prale plahte. Isporučivala roba. Nekolicina radnikaje popravljala vrata na jednoj od Kuća niz ulicu. Cusharlain zaškilji prema gore. Neprijatelj,užasna bijela kugla na užasnom nebu što poprima boju kurkume uokvirene šafranom, bijaševisoko; blizu je podne. Jednopalac se budi otprilike u ovo vrijeme.

Cusharlain je odlučio otići i porazgovarati i s njim; možda uspije predati svojeizvješće do zalaza sunca. Njegov je poslodavac imao više novaca no strpljenja. Carinskiinspektor čija je glavna briga bila krađa i preprodaja ukradene robe davno je stekao ovodrugo, a uvijek radio na povećanju količine onog prvog.

"Učinio si što?" reče iznenađujuće zgodna žena. "Žohariti? Što znači 'žohariti'?"Njen sudrug, koji je imao tek nešto više od njenih sedamnaest ili osamnaest godina,

ukoči vrat kako bi se spriječio da nervozno pogledava oko sebe. "Psst - ne tako glasno. Kadizlaze žohari?"

Ona trepne i pogleda mladog, tako nervoznog čovjeka. "Pa - po noći.""Isto tako i lopovi.""Oh!" Ona se nasmije, pljesne rukama uz zveckanje narukvica - definitivno zlatnih -

i takne mu ruku. "Oh, Hanse, ja tako malo znam! Ti znaš toliko toga o svemu, zar ne." Licejoj se promijeni. "Oh, tvoje dlačice su tako meke." I ona ostavi svoj dlan na toj ruci s takotamnim, tamnim dlačicama.

"Ulica je moj dom," reče joj on. "Ulica me rodila i othranila. Da, znam prilično."Jedva je mogao vjerovati svojoj sreći dok je sjedio, ovdje u taverni izvan Labirinta, s

ovom zaista prekrasnom Lirain koja bijaše - tako mu Tisuću Očiju i samog Eshija, je li tomoguće? - jedna od konkubina koje je Princ-Guverner doveo sa sobom iz Rankane! A očito jeopčinjena mnome, pomisli Hanse. Ponašao se kao da je svakog dana sjedio tu u Zlanoj Oazi sdjevojkama poput nje. Koje li slučajnosti, koje li sreće što je naletio na nju na Sajmištu!Doslovno naletio na nju! Ona se žurila, a on se okrenuo kako bi bolje pogledao jednog odJubalovih ljudi koji straše djecu, i tako su se sudarili - morali su se čvrsto uhvatiti jedno zadrugo kako oboje ne bi pali. Ona se počela ispričavati i bilo je očito da se želi iskupiti na nekinačin - i evo ih ovdje, Hanse i kraljevska konkubina, k tome još i lijepa, bez svojihuobičajenih čuvara i pratnje - i s dovoljno nakita na sebi da ga prehrani za godinu danaunaprijed. Trudio se biti oh tako hladnokrvan.

"Tebi se zaista sviđaju moje obline, zar ne.""Št...""Oh, ne uzrujavaj se. Nisam tako blesava. Zaista, Hanse. Da ne želim da ih gledaju

bila bih obukla do vrata zakopčanu haljinu od domaćeg platna.""Uh... Lirain, u svom sam životu samo jednom prije vidio biserjem optočen korzet, a

taj nije bio šiven zlatnim koncem, niti optočen s toliko bisera. A nisam mu ni bio tako blizu."K vragu, pomisli. Trebao sam se praviti da se divim njoj, a ne dopustiti joj da shvati da mojezanimanje za nju potječe od lakomosti za ambalažom!

"Oh! Evo mene, jedne od sedam žena jednog čovjeka, dosadno mi je i mislila sam dami se ti želiš zavući pod korzet, a ti zapravo želiš korzet. Što da radi jadna djevojka koja jenavikla na laskanja i ulizivanja dvorjana i slugu kad sretne pravog muškarca koji govori onošto misli?"

Hanse se trudio da ne pokaže zadovoljstvo. Niti je znao kako da se ispriča, ili da jojriječima koje prelaze razinu Labirinta zamaže oči. Povrh toga, mislio je da se ova ljepoticanapućenih usana i srcolika lica i trbuhom pristojne žene poigrava s njim. Znala je da su tenapućene usne neodoljive!

"Odjeni zakopčanu haljinu od domaćeg platna," reče on, i dok se ona smijalanastavi, "i pokušaj ne izgledati ovako. Ovaj pravi muškarac zna na što si ti navikla i da te nemože zanimati Hanse Žohar!"

Izraz njena lica postane vrlo ozbiljan. "Zacijelo nemaš zrcalo, Hanse. Iskušaj me."

Page 62: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Hanse se borio protiv svoje zapanjenosti, ali brzo se oporavi. Znojnih pazuha, alinaizgled samouvjeren, on reče, "Bi li se željela malo prošetati, Lirain?"

"Je li na kraju te šetnje neka malo osamljenija odaja?"Gledajući je ravno u oči kao i ona njega, on kimne."Da," reče ona, tako brzo. Konkubina Princa Kadakithisa! "Može li se išta lijepo

poput mog korzeta kupiti na ovom Sajmištu?"On je ustajao. "Tko bi tako nešto ovdje kupovao? Ne," reče, zbunjen pitanjem."Onda mi moraš kupiti najbolje što možemo naći za kratko vrijeme." Zasmijuljila se

pri pogledu na njegovo šokirano lice. To drsko stvorenje misli da je kurva koja će munaplatiti, baš kao sve druge djevojke. "Tako da imam što odjenuti prije povratka u palaču,"reče, gledajući kako mu se razumijevanje razlijeva u tom zastrašujućem, a ipak senzualnom,paru oniksa od njegovih očiju, tvrdih i hladnih i opreznih. Sklizne svoj dlan u njegov i oninapustiše Zlatnu Oazu.

"Naravno da sam sigurna, Bourne!" Lirain strgne maurski prsluk od zelene svile štojoj ga je kupio Hanse i zavitla ga prema čovjeku na kauču.Tako se široko cerio da mu je gustasiva brada podrhtavala. "On ima takve potrebe! Nikad nije opušten, a želi i treba toliko jakoda želi biti i činiti. Toliko je impresioniran time tko - ili bolje rečeno što - sam, a ni namukama ne bi priznao da sam išta više od bilo koje druge koju je okrenuo. I ti i ja dobropoznajemo ljude niska roda gladne nečeg višeg od hrane! Upao je u mrežu i bit će savršenooruđe, Bourne. Moj doušnik me uvjerava da je i dobar lopov i da umire od želje da okradePrinca i smjesti mu jednu. I sama sam to vidjela. Savršeno nam odgovara!"

"Tat. I to dobar, kažeš." Bourne se češkao po bedru ispod Vragodlačke uniforme.Kružio je pogledom po odajama u kojima je Lirain boravila u noćima kad bi Princ mogaonavratiti - iako u kasnije sate. "A sad ima tvoj skupocjeni korzet za prodaju. Ili se može samohvaliti svojim pothvatom i uvaliti te u neprilike. Takva vrst neprilika završava smrću, Lirain."

"Teško ti je priznati da sam ja - jedna žena - uspjela izvesti tako nešto, ljubavi?Gledaj, taj korzet mi je ukraden danas na Sajmištu. Prerezala mi je vrpce koje ga drže naleđima i skinula ga jednim pokretom. Djevojčica od nekih trinaest godina koja je pobjeglapoput trkaće jednogrbe deve. Nisam nikome rekla jer sam bila tako uplašena i tako žalosnazbog krađe."

"Dobro. Možda. Nije loša priča - zaboravi na ono o prerezanim vrpcama, u slučajuda se pojavi netaknut. Hmm - pretpostavljam da neće. Najvjerojatnije će baciti svilu, a prodatibiserje i zlatni konac. A koliko je kompetentan bio u krevetu, Lirain?"

Lirain podigne pogled u nebesa. "O Sabellia, a mi tebe zovemo Onim Oštra Jezika!Muškarci! Kuge ti i suše, Bourne, ne možeš li biti više od muškarca? Bio je ... dobar. To jesve. Bio je to poslovan susret. Radi našeg posla, ljubavi. Naš zadatak što smo ga dobili od'određenih zainteresiranih velikaša' iz Rankane - možeš misliti, kao da ne znamo da se radi oCaru glavom i bradom, o Caru kojeg brine zlatokosa privlačnost njegova ljepuškastogpolubrata - naš zadatak je osramotiti Njegovu zgodnu zlatokosu Visost Kadakithisa! Kao damu i samom to posve lijepo ne uspijeva! Pokušava uvesti civilizirane zakone u ovo žoharskognijezdo od grada! I dalje insistira na tome da hramovi Sabellije i Savankale moraju biti većiod onih podignutih Ilsu kojem se ovdašnji ljudi klanjaju, te da Vashankin mora biti jednakIlsovom. Svećenici ga mrze i lupeži ga mrze - a lupeži su gorivo ovoga grada!"

Bourne kimne - i demonstrira svoju snagu tako što izvadi četvrt metra dug bodež ipočne njegovom oštricom čistiti nokte.

Lirain odbaci steznik od svilena konca na hrpu jastuka i počne se lijeno poigravatisvojim pupkom. "Sad mi zadajemo završni udarac. Nikad više neće oni koji podržavaju ovogljepuškastog Princa predstavljati prijetnju Caru! Pomoći ćemo Hanseu da uđe u palaču."

"Ali nakon toga je prepušten sam sebi," reče Bourne, gestikulirajući bodežom. "Nasse ne smije kompromitirati."

"Oh," reče ona, praveći se važnom, "ja ću se valjati po krevetu s Njegovom Visosti!Dok će Hanse krasti Štap Vlasti: Rankanski Savankh koji je sam Car dao Princu kao simbol

Page 63: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

njegove potpune ovlasti u ovom gradu! Hanse će željeti mirne, privatne pregovore s Kiticom.Štap za debelu otkupninu i njegovu sigurnost. Mi ćemo se potruditi da se glasine prošire. Tatje provalio u palaču i ukrao Savankh! A princ-guverner postaje predmetom poruge cijelogagrada. Ili će ovdje istrunuti - ili, što je još gore, biti sramotno opozvan."

Krupan čovjek koji se tako udomaćio na njenom kauču polako kimne. "Usuđujem seprimijetiti da ćeš vrlo vjerojatno i ti trunuti ovdje zajedno s njim.."

"O, ne. Tebi i menije obećano povlačenje iz ovog smetlišta od grada. A pogotovo,Bourne, ako herojski povratimo Savankh radi časti Carevine. Naravno, nakon što će svi većznati da je ukraden."

"To ti je dobra ideja!" Bourneove obrve se izviše u lukove, a usne mu se napuće -prilično opscen prizor između dlakavih brkova i još dlakavije brade. "A kako ćemo to izvesti?Dat ćeš tom Hanseu još jedan korzet u zamjenu?"

Pogleda ga dugim prodornim pogledom. Njene se obrve hladnokrvno izviše iznadplavo obojenih kapaka. "Što je to u tvojoj ruci, Čuvaru, Vragodlače koji si tako odanNjegovoj Visosti?"

Bourne odmjeri bodež u svojoj velikoj dlakavoj šaci, podigne pogled na Lirain ipočne se smiješiti.

Premda ne baš omiljen i ne baš od onih koje je lako voljeti, Hanse bijaše članzajednice. Iako plaćen saveznik, carinski inspektor to nije bio. Hanse je iz tri izvora čuo da seCusharlain raspitivao o njemu, po nalogu nekog trećeg. Nakon kratka razmišljanja, Hanseobavi razmjenu s musavim malim lupežom. Prvo ga podsjeti da bi mu s lakoćom mogao uzetitih pet zaista krasnih dinja što ih je klinac ukrao tog popodneva. Dječak pristane u zamjenuuzeti podulji, krut komad upletena zlatnog konca, a Hanse dobije četiri dinje. Prvo vrškomnoža, a zatim palcem Hanse načini malu udubinu na vrhu svake dinje i u njih gurne po jedanbiser; četiri od trideset i četiri koliko ih je imao.

Njih postavi pred užasno debelu i posve krivo nazvanu Mjesečinu, ženu S'danzokoja voli hranu, dinje, bisere, Hansea i dokazivanje da je više od obične šarlatanke. Mnogedruge bijahu baš to. Tek nekoliko njih ima Dar. Čak i cinični Hanse bijaše uvjeren da ga onaima.

Sjedila je na tapeciranom stolcu dodatne širine i masivnih nogu. Njene su se crvene ižute i zelene suknje prelijevale preko njega, skrivajući činjenicu da isto bijaše i s njenomdivovskom pozadinom. Leda joj bijahu oslonjena o istočni zid umorna zdanja u kojem ježivjela s mužem i sedmero djece i u kojem je njen čovjek prodavao... stvari. Hanse je sjedioispred nje, prekriženih nogu. I izgledao vrlo dječački bez korica za noževe na rukama i uprašnjavoj tunici boje stare deve. Gledao je kako biser nestaje ispod Mjesečinina šala, uonome što je ona nazivala svojom škrinjom s blagom. Gledao je kako dinja nestaje izmeđunjenih plavo obojenih usana. Priličnom brzinom.

"Ti si tako dobar dječak, Hanse," Kad bi progovorila, Mjesečina bi zvučala poputmačkice.

"Samo kad nešto želim, cvjetiću."Ona se nasmije i zasja i razmrsi mu kosu, jer je znala da on zna da joj to godi. Onda

joj Hanse ispriča svoju priču. Pruži joj, zamotan u musavo platno, komad svilene tkanine:dvije naramenice i dvije košarice s mnogo rupica od konca.

"Ah! Bio si u posjeti kod dame iz Ulice Novca! Lijepo od tebe što si Mjesečini daočetiri od bisera koje si marljivo skinuo s ove tkanine!"

"Dobio sam to za pružene usluge." On odmahne rukom."Oh, naravno. Hmm." Ona složi tkaninu, ponovno je raširi, pomiluje je i provuče

kroz svoje debeljuškaste šake, pomiriši je i lizne vrškom jezika. Divovska mačkica u činugatanja. Ona zatvori oči i ostane nepomično sjediti. Kao i Hanse, čekajući.

"Ona je doista kon... to što si rekao," reče mu, sposobna da bude diskretna čak i kadje gotovo u transu. "Oh, Sjenosmuče! Upleten si u zavjeru o kakvoj ni ne sanjaš. Čudno - ovošto vidim mora biti Car koji gleda izdaleka. A ovaj krupan čovjek... s tvojom poznanicom.

Page 64: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Krupan čovjek s bradom. U uniformi? Mislim da jest. Oboje su bliski vladaru. A ipak... aah...oni su mu neprijatelji. Da. Kuju zavjeru. Ona je zmija a on lav nemale lukavosti. Žele... ah,vidim. Princ-Guverner ostaje bez lica. Da. Žele ga osramotiti." Njene se oči otvore i rašire,dva velika granita okružena debelim slojem crnila, njihov pogled prikovan za njega. "A ti si,moj slatki Hanse, njihovo oruđe."

Neko su se vrijeme samo gledali. "Bolje bi ti bilo da nestaneš na neko vrijeme,Sjenosmuče. Znaš i sam što se radi s oruđem koje ti više nije potrebno."

"Riješiš ga se," zareži on, čak ni ne žaleći za Liraininim korzetom koji nestane ujednom mnogo većem i skrivenom raznobojnim šalovima.

"Ili," reče ona, i dalje ga fiksirajući pogledom, "ga objesiš."

Lirain i njen (uniformirani?) pouzdanik dakle bijahu oruđe, razmišljao je Hanse,šuljajući se ulicama. Princ Kadakithis bijaše oku ugodan i karizmatičan. Pa ga je njegovcarski polubrat poslao ovamo, u Utočište. Sad ga je želio još i osramotiti. Hanse je mogaovidjeti logiku u tome, i znao je da usprkos glasinama Car nije budala. Dakle, tako. Njih dvojekuju zavjeru. Lirain je o Hanseu saznala dovoljno da odluči unajmiti Cusharlaina da seraspituje o njemu. Pronašla je način kako da se "slučajno" sretnu. Da; premda mu je tovrijeđalo ego, morao si je priznati da je ona njemu prišla i da je ona donijela sve odluke. I onsad bijaše oruđe u njihovim rukama. Oruđe oruđa!

Svejedno, on je planirao okrasti Kadakithisa i prije no što je sreo tu slatku malukonkubinu. Dok mu je mogla u tome pomoći on bijaše prilično voljan pustiti je da misli kakoje on njena budala. Želio je biti njihovim oruđem - dok mu je to moglo pomoći da uđe upalaču. A i bio je unaprijed upozoren. Ovdje su se svakako otvarale mogućnosti za pametnačovjeka, a Hanse je sebe smatrao dvaput pametnijim no što je doista i bio, a i to bijašeprilično. I konačno, biti oruđem oruđa koje kuje zavjeru bijaše previše ponižavajuće da biHanseov ego to mogao prihvatiti.

Da. Ukrast će štap. Prodati ga Princu za zlato - ne, bolje za srebro koje donosi manjenevolja - i slobodu. Iz Šume ili Mrsevade ili nekog drugog mjesta poslat će anonimnu porukuKadakithisu - poruku kojom će mu reći da je Lirain izdajnica. Hanse se nasmiješi na tuugodnu pomisao. Možda jednostavno ode gore u Rankanu i kaže samom Caru kakva je dvanesposobna agenta poslao dolje u Utočište. U mislima se vidio bogato nagrađena, prisnacarevog povjerenika...

I tako se on i Lirain ponovno sretoše i skovaše plan.

Dvorišni je ulaz doista bio otvoren. Stražar je doista napustio svoje mjesto predvratima palače koja su doista bila nezaključana. Hanse ih zaključa za sobom. TakoSjenosmuk, noćas prilično širok oko struka, uđe u raskošan dom guvernera Utočišta. Mračniga hodnici odvedoše do prinčevih odaja. Kako Princ ne bijaše u njima, pred njima nije bilostraže. Štap od slonovače, obrađen tako da sliči štapu od gruba drva, doista bijaše tamo. Baškao i, neočekivano, jedna od konkubina, što se izležavala na kraljevskoj postelji u odsutnostivlasnika. Nije bila drogirana. Ona ustane i otvori usta kako bi kriknula, ali Hanse taj njen krikpretvori u skvičanje jednim brzim udarcem u trbuh, iznenađujuće ispupčen i mekan za njenegodine. Pokrije joj lice jastukom, što mu je donijelo nekoliko ogrebotina i modricu napotkoljenici. Ona se umiri. Držao je jastuk nad njom sve dok nije bio siguran da jeomlitavjela, ali još uvijek živa, a onda je zaveže vezicama njenih vlastitih sandala. Skine jojnaušnicu s jednog uha. Sve to u mraku. Žurno zamota štap u stolnjak s niskog stolića.Zadigavši svoju tuniku on počne sa struka odmatati desetmetarski konop. Lirain ga jeuvjeravala da će Vragodlaci te večeri dobiti drogirano vino, ali Hanse nije mogao biti siguranda je to doista tako - da ne samo da je jedan od tih pet divova svojom rukom usuo drogu uvino, nego da je i sam popio koliko i ostala četvorica. Bourne i kompanija su spavali kaoklade. Plan bijaše da se Hanse vrati istim putem kojim je ušao. Znajući da je samo oruđe isumnjičav do srži, Hanse je odlučio izići drugim putem.

Page 65: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Zaveže jedan kraj konopca za stol s kojeg je uzeo stolnjak. Drugi kraj baci krozprozor. Stol bijaše dovoljno čvrst, a i preširok da bi za njim pao kroz prozor.

Hanse krene van i dolje. Iziđe na zapadnu stranu i šmugne između bordela,osjećajući trnce niz leđa. Očito, vezana konkubina na Prinčevoj postelji još nije pronađena.Stigao je do svoje sobe u Labirintu dok je svitanje još uvijek bilo samo obećanje.

Ostane budan još dugo vremena. Diveći se simbolu rankanške vlasti, nazvanom pobogu za kojeg su tvrdili da im ga je dao. Čudeći se njegovoj neuglednoj veličini. Štap nalikgrani, dug tek nešto više od pola metra, izrađen od slonovače koja je pomalo žutjela. Uspio je!

Nedugo nakon podneva slijedećeg dana, Hanse je pričao s brbljavim starimHakiemom koji je u zadnje vrijeme prilično brbljao o tome kakav je krasan mladac ta NjegovaVisost i kako je čak razgovarao s Hakiemom i još mu k tome dao dva srebrnjaka! Danas jeHakiem slušao Hanseovu priču i pritom često nervozno gutao. Što drugo može nego složiti ses Hanseom?

Noseći lijep privjesak sa ženske naušnice, Hakiem krene prema palači. Princ gapristane primiti nakon poruke popraćene privjeskom. Hakiem ga počne uvjeravati kako onnema ništa s krađom. Najpovjerljivije mu kaže ono što mu je rečeno i izloži tatove uvjete.Otkupnina.

Princ-Guverner mora platiti i bijaše toga svjestan. Kad bi uspio dobiti natrag tajprokleti Savankh, ne bi se moralo ni znati da je bio ukraden. Taya, koja je u njegovu krevetuprovela nešto neudobniju noć no što je očekivala, nije imala pojma što je odnešeno. Povrhtoga, činilo se da je povjerovala njegovu obećanju o uklanjanju ili rastezanju raznih dijelovanjene anatomije ako ikome zucne samo riječ o tome.

U međuvremenu, konkubina Lirain i Vragodlak Bourne su likovali. Kovali urote.Cerekali se. Planirali Otkriće koje će uništiti njihova poslodavca. Doista, nisu gubili vrijeme,te su odmah poslali poruku svom drugom poslodavcu, tamo u Rankani. To je bilopreuranjeno, nepromišljeno i totalno glupo.

Onda uslijedi koincidencija, premda ne baš prava. Zalbar i Quag bijahu vrućeglavcilaki na dršci mača. Razkuli se žalio na žgaravicu i proljev. To je ostavljalo samo dvojicuVragodlaka: a kome bi drugome Princ povjerio takvu misiju? Nakon kratke konferencije onodabere Bournea kao posrednika između sebe i lupeža: Bourneove upute bijahu detaljne ijasne: sve mora biti onako kako je lupež tražio preko Hakiema. Bourne će, naravno, primitilijepu naknadu. Dano mu je do znanja da će ta naknada ujedno predstavljati i čep za usta.Bourne se složio, obećao, salutirao, naklonio se i otišao.

Nekoć je ova vila imala divan pogled na more i prirodno stepenast krajolik što seprotezao nekoliko kilometara duž obale Utočišta. Nekoć je ovdje živio imućan trgovac sasvojom obitelji, dvije priležnice koje su se smatrale sretnima, slugama i malom vojskomobrambenih snaga. Trgovac je bio vrlo bogat. Nije bio omiljen, niti ga je bilo briga što semnogima nije sviđao način na koji je on stekao svoje bogatstvo. Jednog je dana počeo piratskinapad. Dva dana kasnije navala koja je označila početak najezdi barbara iz unutrašnjosti. I onisu krenuli u napad. Trgovčeva se vojska pokazala premalom. On i njegova vojska i sluge inesretne konkubine i cijela obitelj zbrisani su s lica zemlje. Palača koju je trgovac zvaoOrlovskim gnijezdom bila je opljačkana i spaljena. Pirati nisu bili pirati i barbari nisu bilibarbari - bar ne doslovno: bili su plaćenici. Tako je, prije četrdeset godina, došlo doraspodjele dobara pomoću potajnog saveza Utočišnih velikaša i trgovaca. Drugi su Orlovskognijezdo nazivali "Orlovim kljunom" - i onda i sad, iako su ruševine sad nastanjivali samopauci, zmije, gušteri, škorpioni i puževi. I kako se govorilo da je Orlov kljun uklet, svi su gazaobilazili.

Bijaše to dobro mjesto za noćni sastanak i razmjenu dobara. Bourne je u Orlov kljundošao sam, na velikom teretnom konju koji je mahao repom iz čista zadovoljstva. Konj jenosio i Bournea i meke bisage što su se, teške, njihale sa svake strane.

Page 66: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Došavši do određene akacije on povuče uzde i osvrne se po mračnoj hrpi građevnihkamenih blokova i njihovih slomljenih dijelova. Zabaci svoj dugi plašt na ramena i sklizne skonja. Otkopča svoj širok pojas s oružjem. Objesi pojas s mačem i bodežom o rog sedla.Skine teške bisage. One zazveče. Položi ih na tlo. Odmaknuvši se od konja držao je rukevidno podalje od tijela dok se polako okretao.

Pokazao je otkupninu i to da je nenaoružan. Odnekud doleti kamen i otkine velikkomad granita. Na taj signal Bourne čučne, obasjan mjesečinom, isprazni obje bisage uzveckavu, sjajnu, blistavu hrpu srebrnjaka među kojima se presijavalo nekoliko zlatnihdiskova. Marljivo i bez zadovoljstva, Bourne sve to vrati natrag u mekane kožne vrećeveličine dobrog jastuka. Zakorači naprijed kako bi ih spustio na ogroman četvrtast kamen nakoji se naslanjao još jedan. Sve baš kao što se od njega tražilo.

"Vrlo dobro." Glas, muški i mlad, dopre negdje iz sjenki; nijedno dno doline nebijaše ovako posuto kamenjem kao ovo negdašnje dvorište Orlova kljuna. "Sad na konja inatrag u Utočište."

"Neću. Ti imaš nešto za mene.""Idi do drveta akacije i pogledaj prema Utočištu.""Otići ću do drveta i budno gledati bisage, hvala lijepa, lupežu. Ako se pojaviš bez

štapa..."Bourne učini baš to i učini mu se da sjenke ispljunu muškarca, mlada i vitka i

odjevena u tamnu odoru. Mjesec mu bijaše za leđima tako da mu Bourne još uvijek nijemogao vidjeti lice. Tip s lakoćom skoči na kamen, visoko držeći ukradeni Savankh.

"Vidim ga.""Dobro. Idi onda do svog konja. Spustit ću štap kad pokupim bisage."Bourne zastane, slegne ramenima i polako krene prema konju. Hanse, misleći kako

je doista jako pametan i jedva čekajući da osjeti taj novac pod rukama, skoči sa svoggranitnog postolja i požuri prema bisagama. Provlačeći ruku kroz vrpce kojima su vreće bilepovezane, on spusti štap koji je nosio u lijevoj. U tom se trenutku Bourne okrene i baci premanjemu. Dok je demonstrirao brzinu kojom se može kretati krupan čovjek u košulji odlančanice, istovremeno je i pokazao koliko je nepošten. Na leđima, unutar lančanice, podplaštem od devine dlake, nosio je korice iz kojih, u trku, izvuče bodež dug poput podlaktice.

Njegov protivnik shvati da bi težina srebra u kombinaciji s Bourneovim zaletomsvaki pokušaj bijega učinila ne samo glupim, već i samoubilačkim. Svejedno, on bijaše mlad -i lupež: gibak, pametan i brz. Bourne ogoli zube misleći kako se ovaj dječak ukočio od straha.To je mislio sve dok se Hanse ne pokrene, brzo poput guštera među tim velikim kamenjem.Bisage tresnuše o Bourneovu desnu ruku i nož odleti u daljinu dok se Bourne napola okrenuood siline udarca. Hanse uspije održati ravnotežu i udari Vragodalaka svojom otkupninom uleda. Bourne se raširi po zemlji. Hanse potrči - prema Bourneovom konju. Znao je da biBourne bio brži od njega sve dok on na ramenima ima bisage, a nije mu se od njih rastajalo. Unekoliko skokova nađe se na velikom kamenu i s njega skoči konju na leđa, baš kao što jevidio druge da to čine. Bijaše to Hanseov prvi pokušaj da zajaši konja. Neiskustvo i težinabisaga ga odvuku ravno preko životinje.

U čudnoj tišini, on ustane, daleko od konja. Ne psujući, što bi bilo za očekivati. UletiBourne s četrdeset centimetara metalnog sječiva u ruci. Hanse izvuče Bourneov drugi bodežiz korica na sedlu i baci mali plosnat nož iz svoje čizme. Bourne se sagne i izmakne u lijevustranu, a nož zazveči među ruševnim kamenjem Orlova kljuna. Bourne se nastavi približavati,napadajući Hansea ispod konja. Hanse zamahne njegovim vlastitim bodežom . Da bi izbjegaoranu na obrazu, Bourne je morao pasti. Pod konja. Hanse propusti priliku i njegov bodežzahvati unutarnji dio zadnje lijeve konjske noge.

Životinja zaskviči, poskoči, ritne i pokuša se dati u trk. Ruševine su ga u tomespriječile i on se okrene baš kad se Bourne podizao na noge. Hanse se brzo udaljavao, grlećijednu bisagu i napola vukući drugu. Bourne i njegov konj udariše jedan u drugog. Jedan odnjih padne na leđa, a drugi se podiže na zadnje noge, zanjišti, propne se - i ostane nepomičan,kao da se osjeća krivim. Drugi, nakon već drugog bolnog pada u lančanici u samo nekolikominuta, prokune konja, Hansea, sreću, bogove i sebe sama. I počne se uspravljati.

Page 67: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Kako god ispalo, Bourne je ostao s konjem, mačem i štapom rankanske vlasti,nekoliko koraka dalje na tlu. Hanse je dobio više srebra no što će sačinjavati cjelokupnuBourneovu penziju. Lupež se nije mogao nadati da će uspjeti pobjeći pod svom tom težinom.Može odbaciti teret i potrčati ili dopustiti da bude uhvaćen. Izvlačeći mač iz korica Bourne seponada da će žohar nastaviti bježati. Kako bi zabavno bilo proganjati ga slijedećih satvremena!

I Hanse bijaše zauzet razmišljanjem, ali njegove misli išle su u drugom smjeru.Možda je trebao pokušati potkupiti koje božanstvo ili dva; možda je ovog popodneva trebaoobratiti više pažnje na bunar, pa večeras ne bi bio trčao u tom smjeru. Ovako ga je otkrio maloprekasno i pao unutra.

Bijaše manje svjestan samog pada, a više osjećaja potpune dezorijentacije - ičinjenice daje svaki dio njegova tijela udarao ponovno i ponovno, o cigle u zidovima bunara ibisage napunjene metalom. Kad mu lakat udari o cigle bisage skliznu s ramena. Hanse niječuo pljusak njihova pada u vodu; bijaše prezauzet treskom u nešto što nije voda. A i sve ga jeboljelo.

Stari drveni poklopac bunara s držačem za vjedro je ili pao u bunar ili su ga unutrabacili vandali ili duhovi. Ti komadi vrlo starog, vlažnog drveta nisu plutali na vodi; zaglavilisu, pod nagibom, medu zidovima. Hanse bolno udari o njih i grčevito se uhvati rukama.Stopala i potkoljenice mu bijahu u vodi. Drvo je cviljelo. Stari poklopac bunara skrene kamenveličine glave koji je Bourne bacio unutra. Slijedeći, ovaj veličine šake, udari u zid, odbije sei skotrlja niz Hanseova leđa, na trenutak zastane i pljusne u vodu. Zakašnjenje s kojim jeBourne čuo pljusak navede ga da krivo procijeni dubinu bunara. Hanse se pripije uz poklopac.Voda bijaše hladna.

U krugu blijede svjetlosti visoko iznad sebe, Hanse je mogao vidjeti Bourneovuglavu pod kacigom. Bourne, škiljeći u bunar, nije vidio ništa.

"Ako si kojim slučajem još živ, lupežu, zadrži bisage! Nitko nikad neće pronaći nitebe ni njih - ili Savankh koji si ukrao! Izdajnički si nas prevario, vidiš, i pobjegao i sotkupninom i sa štapom. Ne sumnjam da će me Njegova zgodna Visost okrutno kazniti za ovo- ali kad se vratim u Rankanu bit ću nagrađen! Bio si budala i oruđe u našim rukama, dečkomoj, jer ja u Rankani imam prijatelje koji će biti oduševljeni načinom na koji sam osramotioPrinca Kiticu!"

Hanse, u boli i u strahu da će drvo popustiti pod njim, pravio se mrtvim. Čudno kakohladna može biti voda u petnaest metara dubokom zidanom bunaru!

Cereći se, Bourne napravi nekoliko koraka i s tla podigne Savankh - kojeg NjegovaGlupo Veličanstvo nikad neće vidjeti. Gurne ga za pojas. Zabije mač u zemlju. I počne gurativelik kamen prema bunaru, za svaki slučaj. Njegov konj zanjišti. Shvativši da mu je mačnekoliko metara dalje, Bourne se ukoči. Uspravi se i okrene na vrijeme da vidi kako muprilaze dvojica s kacigama. S izvučenim mačevima. Jedan od njih bijaše vojak. Drugi bijaše -Princ Guverner?!

"Zahvaljujemo ti što si nas pustio da čujemo tvoje priznanje, Bourne, izdajniče."Bourne se pokrene. Zaleti se po svoj mač. Vragodlak ne bijaše ni mlitavac ni budala,

borio se on i protiv opasnijih neprijatelja.Na trenutak se vojakova lančanica odupirala Bourneovu sječivu. Onda se čovjek

skljoka. Bourne izvuče mač iz tijela i okrene se, ali prekasno da bi mogao izbjeći udarac poboku. Nikad previše krupan, Kadakithis je rano naučio da svu svoju snagu mora usmjeriti uprvi udarac - tako da ga protivnik primijeti. To je učinio sad, tako divljački i silovito da jenjegov mač otkinuo nekoliko karika s Bourneove lančanice i zabio mu ih u meso. Bourneispusti odvratan zvuk. Preneražen i svjestan toga da je povrijeđen, odluči da bi najbolje biloda pobjegne. Potrči, posrćući, i princ ga pusti.

Kadakithis podigne pali štap vlasti i udari njime o svoju nogu u kožnim hlačama.Srce mu je nesvjesno ubrzalo ritam kad je kleknuo kako bi svom povjereniku pomogao daustane. To bijaše nepotrebno. Jadnik je u padu smrskao glavu na komad mramora iz ostatkakipa. Ubijen božjom rukom. Kadakithis baci pogled za Bourneom koji je nestao u mrakumeđu ruševinama.

Page 68: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Princ-Guverner zamišljeno ustane. Na kraju ode do bunara. Klekne i zazove dolje utminu.

"Ja sam Princ Kadakithis. Imam štap. Možda govorim uzalud - nekome tko je mrtavili umire. Možda i ne - u tom slučaju možeš ili ostati ovdje i umrijeti vrlo polako, ili bitiizvučen i umrijeti na mukama, ili... možeš pristati pomoći mi u izvođenju malog plana kojisam skovao. Pa - gukni!"

Hanseu nije trebala ni sekunda razmišljanja da odluči pristati na sve što bi značilo daće se izvući iz ovog bunara i doživjeti slijedeći rođendan. Tko bi pomislio da će ljepuškastiPrinc Kitica doći ovamo, k tome još pod kacigom! Upita se kakvi su to zvuči koje čuje. I samsi odgovori. Drvo je popuštalo pod njegovom težinom.

"Moraš obećati samo jedno," zaviče Kadakithis dolje u tamu. "Ne govori ništa zavrijeme mučenja. Malo pati, pa tek onda sve izbrbljaj."

"Pati?... Mučenje?""Daj, daj, zaslužuješ i jedno i drugo. Na ovaj bi način dobio samo djelić onoga što te

sljeduje. Ako ne pristaneš, te ako odaš nekome što sam ti rekao, žoharu, umrijet ćeš istogtrena. Ne, radije nek' bude polagano. A ionako ti nitko neće vjerovati."

Hanse je znao da mu je voda došla do grla - i doslovno i figurativno. Grčevito sedržeći za škripavo staro drvo koje svake sekunde postaje sve slabije i sve trulije, on pristane.

"Trebat će mi pomoć," dovikne mu princ. "Drži se."Hanse zakoluta očima i napravi grimasu. Držao se. I čekao. Ne usuđujući se popeti

na drveni poklopac. Ramena su mu žarila. Činilo mu se da voda postaje sve hladnija i onosjeti kako mu se studen penje uz noge. Držao se. Do Utočišta nema više od nekolikokilometara. Nadao se da je Kitica - princ - odjahao galopom. Držao se. Premda sunce nijeizašlo a mjesec tek neznatno promijenio položaj, Hanse bijaše siguran daje prošao tjedan ilidva. Hladni, mračni i bolni, ti tjedni. Bogatstvo! Blago! Gvaljin mu je rekao da je osveta glupluksuz kojeg si siromašni ne mogu priuštiti!

Onda se Njegova pametna Visost vratila, s nekoliko noćnih stražara i hrpom konopa.Dok su oni izvlačili izubijanog Sjenosmuka punog modrica, princ promrmlja nešto oprirodnim potrebama i izgubi se među ostacima velikih kamenih blokova. Ne zadigne svojutuniku. Zastane na drugoj strani hrpe kamenja. Pogleda dolje, na mrtva izdajnika, i polakorazvuče usne u zadovoljan osmjeh. Njegova prva lovina! Onda Kadakithis počne povraćati.

Slabe treperave baklje stvarale su čudne sjenke što su plesale po kamenim zidovimasumornim poput smrti. Zidovi su okruživali veliku prostoriju krcatu stolovima, lancima,iglama, kliještima, negvama, konopcima, čavlima, klinovima, drvenim šiljcima, pincetama,spravama za rastezanja jezika i usta, užarenim željeznim štapovima, kotačima za rastezanje.Mnoge su te stvarčice po sebi imale tamne mrlje. Na jednom je od stolova ležao Hanse. Bijašeizubijan, izgreban, natučen - a sad i rastezan, gotovo gol, samo s krpom omotanom okoprepona. Prisutni bijahu Princ Kadakithis, njegova sjajnooka pratilja, dva opaka Vragodlaka,prinčev čudno odjeven savjetnik i tri Utočišna velikaša iz savjeta. I kraljevski kovač.Gromadne građe i crnih noktiju on bijaše impozantna zamjena za mučitelja koji bijašebolestan.

On podigne malj i zamišljeno ga promotri. Oči prinčeve pratilje postanu još sjajnije.Baš kao i pogled Zalbara Vragodlaka. Hanse otkrije da u njegovu trenutnom položaju svakipokušaj gutanja njegovu Adamovu jabučicu pretvara u sječivo koje je prijetilo da mu iznutraprereže grkljan.

Kovač spusti svoj malj i dohvati kliješta s dugom drškom."Mora li on imati tu krpu na svojim draguljčekima, V'ša Visesti?""Nema potrebe da ga mučiš na tom mjestu," ravnodušno reče Kadakithis. Baci

pogled na svoju ženu koja je sva uzdrhtala. "Ne još. Pokušaj prvo s nekoliko manje strašnihmjera."

"On bi sigurno želio biti par centimetara viši," reče Zalbar glasom punim nade.Stajao je nekih petnaestak centimetara od ruba stola na kojem je ležao rastegnuti Hanse.

Page 69: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Pa učinite mu nešto već jednom!" prasne dama.Kovač ih sve iznenadi. Pokret bijaše brz a zvuk udarca glasan. On povuče svoj bič

natrag s bijele pruge preko Hanseova trbuha. Pruga postane ružičasta, pa potamni, pa seispupči. Kovač podigne obrve kao da je i sam impresioniran svojim djelom. Ošine ga jošjednom preko prsa. Bič pucne poput labava jedra pod naletom vjetra. Lanci zazveče, aHanseove oči i usta se rašire. Na njegovoj se koži počne pomaljati još jedna modrica. Kovačdoda još jednu preko vrha Hanseovih bedara. Tri centimetra od dragulja. Gospa pratilja ispustidah kroz širom otvorena usta.

"Ne volim bičevati muškarca," reče kovač. "Pogotovo ne ovoga. Mislim da ću mujednostavno iščupati ovu ruku iz zgloba i okrenuti je na drugu stranu."

"Nema potrebe da zaobilaziš stol," promumla Zalbar. "Ja ću te zamijeniti."Na veliko razočaranje Zalbara Vragodlaka i Utočišne prve dame, Hanse razveže

jezik. Ispriča im sve o Bourneu i Lirain. Nije im mogao reći ništa o Bourneovoj smrti, jer zato nije ni znao.

"Princ-Guverner Utočišta," reče Kadakithis, "i predstavnik Rankanske Carevine,milostiv je prema onome tko ga izvijesti o zavjeri. Oslobodite ga i zadržite ovdje - bezmučenja. Dajte mu vina i hrane."

"K vragu!" gunđao je Zalbar."Jel bi mogel ja sad ić' natrag svojoj ženi, Visosti? To nije posel za mene, a moram

još sutra radit' na onom lancu za sidro."Hanse je, ne mareći za to tko ga odvezuje ili čuva ili hrani, gledao izlazak kraljevske

svite.Sa Zalbarom i Quagom,. Princ ode do Liraininih odaja. "Vi ostajete ovdje," reče i

uzme Quagov mač. Nijedan ni drugi Vragodlak nisu bili oduševljeni tom idejom, što Zalbar ireče Princu.

"Zalbare, ne znam imaš li ti brata kojeg si mrzio ili što, ali ti si opaki vrućeglavackojeg bi zaista trebalo zaposliti kao kraljevskog tamanitelja stršljena. Sad stani tu i začepigubicu i čekaj me."

Zalbar se ukoči. On i Quag su čekali, sve na njima nepomično osim očiju što su imkolutale, dok je njihov poslodavac ulazio u odaje izdajničke konkubine. On zatvori vrata zasobom. Zalbar bijaše siguran da su prošla bar dva tjedna prije no što se vrata otvoriše iKadakithis ih pozove da uđu. U ruci mu bijaše Quagov mač s kojeg je kapalo.

Vragodlaci žurno uđoše i zastanu kao ukopani. Lirain je ležala na razbacanomkauču, ne mrtva, već zaspala, i bijaše očito da je nedavno sudjelovala u vođenju ljubavi. Golpokraj nje ležao je Bourne, mrtav i friško okrvavljen.

"Onesvijestio sam je," reče Princ. "Odvedite je dolje u onaj nešto neudobniji krevetna kojem je donedavno ležao Hanse, a njega pošaljite u moje odaje. Evo ti, Quag - oh." Princpažljivo obriše Quagov mač o Lirainin trbuh i bedra, pa ga pruži Vragodlaku. Obojica mustražara, impresionirani i zadovoljeni, salutiraju. I naklone se. Princ Kadakithis je izgledaoprilično zadovoljan samim sobom.

Odjeven u tuniku koja je dokazivala da lupež može biti veličine princa, Hanse jesrkao vino iz čaše za koju je priželjkivao da je može sakriti i ponijeti sa sobom. Oči mupreletješe preko ove kraljevske odaje za najprivatnije audijencije. Iz tog su razloga vrata bilaotvorena. Pred njima je sjedila gluha žena pikajući po lutnji.

"Obojica smo već odavno trebali biti u krevetu, Hanse. Već je prošlo pola jutra.""Ja sam... naviknut na rad noću više od t — od Njegove Visosti."Princ se nasmije. "Pa i jesi, Sjenosmuče! Nevjerojatno je koliko se pametnih ljudi

okrene kriminalu. Provalio si u samu palaču! U same moje odaje! Uživao i u kraljevskojkonkubini, ne?"

Sjedne, zamišljeno gledajući lupeža, vrlo svjestan činjenice da su gotovo istihgodina. Podanik i princ; tat i guverner. "Pa, uskoro će Lirain brbljati kao navijena i svi ćeznati da je postojala zavjera - i to iznutra! Znat će se i to da je obeščastila postelju svogkraljevskog gospodara sa svojim suučesnikom."

Page 70: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"I to da Njegova Herojska Visost ne samo da je priklala tog krastačina sina, nego ipokazala milostivost doista otmjena vladara time što je poštedila lupeža," reče Hanse, snadom u glasu.

"Da, Hanse. Povelja o tome se piše već u ovom trenu. Ah, a postoje i svjedoci svemutome.. Baš svemu!"

Hanse je morao dodati, "Osim... Bourneovoj smrti, moj gospodaru prinče.""Hoho! To te baš zanima, zar ne, Hanse? Toliko toga već znaš. Znamo mnogo tajni

jedan drugoga, ti i ja. Ubio sam Bournea gore u Orlovu gnijezdu. Jednim udarcem," dodaKadakithis. Konačno, to mu je bilo prvo ubojstvo.

Hanse je buljio u njega."Zaista se čini da učiš biti oprezan, Sjenosmuče! Nadam se da ćeš prihvatiti posao

koji ću ti uskoro ponuditi. Zaboravio si spomenuti da nisi vidio nikakav leš kad su te izvukliiz bunara. Ne; pokušao je pobjeći i umro nekoliko metara dalje. Onog trenutka kad smo sevratili ovamo ja sam drogirao Lirain. Sama je ispila čašu; mislila je da je otrov! Nije ona snikim spavala ove noći. Ja sam je stavio na postelju. Jedan posve lojalan čovjek i ja vratilismo se natrag po Bourneovo tijelo. Moja gospa i ja smo ga stavili pored Lirain. Zajedno smjehurom punim krvi jedne - kako odgovarajuće! - svinje. Zario sam mač u taj mjehur prijeno što sam pozvao Quaga i Zalbara da uđu."

Hanse je i dalje buljio. Ovaj mladić kose boje šafrana bijaše dovoljno pametan dabude lupežom! Hanse bi se okladio da to nije sve; nesumnjivo je i prinčev omiljeni trgovactepisima pomogao u donošenju Bourneovog leša u palaču!

Princ primijeti njegov pogled, pročita ga. "Možda ipak, na koncu konca, i nisamPrinc Kitica? Uskoro ću u Utočištu uživati dužno poštovanje, a činjenica da je priča o zavjeripostala poznata naširoko i nadaleko jest oružje kojim se mogu boriti protiv svojih neprijateljau Rankani. Ti si heroj - ah." Princ kimne prema vratima, mahne rukom. Uđe postarijimuškarac i pruži mu komad pergamenta. Uskoro je na njemu bio guvernerov potpis i pečat.Sekretar izađe. Kadakithis pruži dokument Hanseu uz osmjeh koji je Sjenosmuku izgledaoizričito kraljevski. Hanse pogleda pergament - vrlo impresivan - i opet podigne pogled naprinca.

"Oh," reče Kadakithis, i ništa više; princ se ne ispričava tatu za to što je zaboravio daovaj ne zna čitati. "Piše da ti ja, u ime Cara Rankane, opraštam sve što si do ovog dana učinio,Hanse. Nisi valjda peterostruki ubojica, jesi li?"

"Nikad nisam nikoga ubio, Vaša Visosti.""Ja jesam! Ove noći - zapravo prošle noći!""Oprostite, Visosti, ali ubijanje je posao vladara, ne lupeža."Kadakithis mu uputi dug i zamišljen pogled, i vjerojatno će ga u budućnosti često

citirati. Hanse je dvaput morao spomenuti otkupninu na dnu bunara."Ah! Zaboravio sam na to, zar ne? Noćas smo imali pune ruke posla. Ja imam

obaveza, Hanse. Naporan dan pred sobom - nakon neprospavane noći i gomile uzbuđenja.Bojim se da se ne mogu zamarati razmišljanjem o nekakvim novčićima koje je netko izgubiona dnu starog bunara. Ako ih ti možeš izvući, učini to. I vrati se ovamo kako bismo popričalio poslu."

Hanse ustane. Osjećao je povezanost između njih i to mu ne bijaše ugodno. "To...zahtijeva... malo razmišljanja, Prinče-Guverneru, gospodine. Mislim na taj...posao. I s tvojestrane. Hoću reći vaše, to jest - Vaše Visosti. Prvo se moram naviknuti na činjenicu da vasviše ne mogu mrziti."

"Pa, Hanse, možda možeš i par drugih navesti da me ne mrze. Dobro bi mi došlapomoć. Osim ako mi ne zamjeriš što ću te podsjetiti da je polovica svake nađene svote naovom zemljištu vlasništvo vlade."

Hanse se počne pitati bi li bilo moguće preseliti onih par zlatnika sve u jednu bisagu.Ako ih uspije izvući iz zdenca. Za to će mu trebati vremena, i pomoći. Što znači da će nekomemorati za to i platiti. Ili se s nekim udružiti...

Hanse izađe iz palače odjeven u mekanu novu tuniku, stisnutih očiju. Planirajući,kalkulirajući. Kujući zavjere.

Page 71: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Robert Lynn Asprin

POREZ NA POSAO

( The Price of Doing Business 1979 )

Jubal bijaše moćniji nego što je to na prvi pogled izgledalo.Nije to bilo stoga što bi njegov lik odavao mekoću ili slabost. Naprotiv, sjajna mu

se, tamna koža poput ebanovine napinjala preko gipkih, čvrstih mišica što je odavalo čovjekahitre, okretne snage, a lice kao isklesano u crnu mramoru, puno ožiljaka, oslikavalo je um kojineće oklijevati da tu snagu upotrijebi u svoju korist.

Naprotiv, Jubalova moć povrh željeznih mišica i mača oštra poput britve ležala je unjegovu bogatstvu i lukavu umu. Njegov novac i horda žestokih mačeva plaćenih tim novcemčinili su ga opasnom silom u društvenom poretku Utočišta.

Krv je bila cijena njegove slobode; velike količine krvi što su je prolili njegoviprotivnici u gladijatorskim jamama Rankanskim. Krv je, također, dala početni zamah njegovubogatstvu: otimačina slabo branjene karavane robova kasnije preprodane uz grešno visokiprofit.

Gdje bi netko drugi bio zadovoljan razumno visokim novčanim dobicima, Jubal jenastavio zgrtati bogatstvo fanatičnim žarom. Bio je naučio skupu lekciju zureći kroz očistisnute mržnjom u gomile što su bučno odobravale njegovim pobjedama u krvavoj areni:mačevi i oni što njima vitlaju kupuju se i prodaju, pa stoga ne predstavljaju ništa u očimaDruštva. Novac i Moć, ne vještina i odvažnost, određuju nečije mjesto na društvenoj ljestvici.Strah je bio taj koji je nalagao tko će pljuvati a tko brisati pljuvačku.

I tako je Jubal ušao u svijet trgovaca poput grabežljivca koji je nekoć haraogladijatorskom jamom, nemilosrdno udarajući na svaku prigodu i slabost kao što je ranijeokrutno sjekao osakaćene protivnike. Sklopiti posao s Jubalom značilo je ukrstiti pamet sumom treniranim da neuspjeh poistovjeti sa smrću.

Takvim je ponašanjem Jubalovo poduzetništvo bujalo i cvalo u Utočištu. Prvom odsvojih zarada on je kupio staru palaču zapadno od grada. Tamo je stolovao poput otečenapauka u svojoj mreži, čekajući na znak neke nove prigode. Njegovi su očnjaci bili njegoviplaćeni mačevi koji su se šepirili kroz ulice Utočišta lica skrivenih iza plavih maski u obličjujastreba. Njegova mreža bili su doušnici plaćeni da mu jave svaku zgodu, svaki poslovnipotez, svaku promjenu u političkoj moći, koje bi mogle koristiti njihovome gazdi široke ruke.

Ovoga je časa mreža brujala vijestima o prevratu. Rankanski princ i njegove novezamisli potresali su samim temeljima Utočišnog privrednog i društvenog ustroja.

Jubal je čučao u središtu mreže i slušao.Nakon kraćeg vremena svi su izvještaji počeli potvrđivati jedan drugoga slivajući se

u dosadnu monotoniju.Jubal je sjedio mlitavo izvaljen u svom naslonjaču odsutno zureći u jedan od krupnih

tamjanskih žižaka kupljenih u ispraznoj nadi da će prekriti vonj što gaje donosio istočnivjetar. Svi su izvještaji javljali isto. Stvari su stajale drukčije kad je počinjao. Tada je još bio ustanju da se osobno pobrine za razne detalje svoga rastućeg posla. Sada mora slušati dokdrugi... Nešto u izvještaju ubode njegovu pažnju.

"Koga si ubio?" zatraži on odgovor."Jednoga lažnjaka", ponovi Saliman, trepćući očima na upadicu. "Uhodu koji nije

bio uhoda. Uradio sam to kako bih dao primjer... prema vašoj zapovijedi"."Naravno". Jubal odmahne rukom. "Nastavi".On se u vođenju poslova uglavnom oslanjao na obavijesti koje su mu dostavljale

uhode u gradu. Znalo se da ako bi tko Jubalu prodao lažnu obavijest uskoro bi ga se našlo sprerezanim grlom i bakrenim novčićem stisnutim među zubima. To se znalo jer se todogađalo... često. Ono što se nije znalo bilo je da bi svaki put kad je osjetio da njegovimuhodama treba poticaja u iskrenosti Jubal naložio svojim ljudima da ubiju nekoga odoka iostave truplo kao da se radi o lažljivu doušniku. Njegovi istinski doušnici nisu stradavali na

Page 72: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

takav način - dobre uhode se ne nalazi svakoga dana. Umjesto toga primjerom bi poslužionetko tko nije nikada imao veze s Jubalom. Kako se njegovi uhode nisu međusobnopoznavali, primjer bi postigao svrhu.

"...pronađen jutros". Saliman je recitirao jednoličnim glasom. "Kovanicu je ukralaosoba koja je pronašla leš, pa tako neće biti istrage. Kradljivac će, međutim, pričati, pa će sesve saznati".

"Da, da", Jubal je nestrpljivo iskrivio lice. "Nastavi dalje"."U Aveniji Hramova se uzrujavaju oko novih svetišta što se grade u čast Savankale i

Sabellije...""Tiče li se to naših poslova?" prekine ga Jubal."Ne", prizna Saliman. "Samo sam pomislio da biste to trebali znati"."Sada znam", presiječe Jubal. "Ne gnjavi me pojedinostima. Slijedeća stavka"."Dvojici naših ljudi je sinoć uskraćena podvorba u Nepristojnom Jednorogu"."Tko je uskratio?" namršti se Jubal."Jednopalac. On je za šankom svake večeri od...""Znam tko je Jednopalac!" otrese se Jubal. "Također znam da još nikad nije uskratio

podvoriti nekoga od mojih ljudi tako dugo dok su pazili na na svoje ponašanje i imalidovoljno zlata uza se. Ako se okrenuo protiv dvojice mojih, bilo je to zbog njihova ponašanjaa ne zbog moguće Jednopalčeve pizme prema meni. Slijedeća stavka".

Saliman zastane da sabere misli, pa nastavi."Sve veći pritisak Prinčevih Vragodlaka zatvorio je dokove krijumčarima. Šuška se

da će biti prisiljeni iskrcavati svoju robu u Močvari Noćnih Tajni kao nekoć"."Neprilika koja će sigurno podvostručiti njihove cijene", mozgao je Jubal. "Kako se

dobro čuva njihovo pristanište?""To se ne zna"."Pobrini se da saznaš. Ako ugrabimo priliku da im presretnemo kojugod pošiljku u

Močvari nećmo im morati plaćati pretjerane cijene na Sajmištu"."Ali ako krijumčari izgube pošiljke još će više podići cijene kako bi nadoknadili

gubitke"."Pa jasno". Jubal se naceri. "Što znači da kad mi budemo prodavali otete stvari moći

ćemo tražiti višu cijenu, a opet nižu nego oni"."Proučit ćemo tu mogućnost. Ali...""Ali što?" upita Jubal promatrajući lice svoga adutanta. "Hajde, čovječe, van s time.

Nešto te kod moga plana muči i hoću znati što"."Bojim se da bismo mogli upasti u nevolje s Vragodlacima", izbrblja Saliman. "Ako

su i oni dočuli glasine o novom pristaništu, mogli bi namjestiti svoju zasjedu. Jedna je stvarotimati pošiljku krijumčarima, ali pokušati oteti zaplijenjeni dokazni materijal odVragodlaka... Nisam siguran da bi naši ljudi bili dorasli takvu pothvatu".

"Moji ljudi? U strahu od straže?" Jubalovo se lice smrkne. "Mislio sam da bogatoplaćam suhim zlatom kako bih imao najbolje mačeve u Utočištu u svojoj službi".

"Ovi Vragodlaci nisu obična tjelesna straža", usprotivi se Saliman. "Niti su izUtočišta. Prije nego su oni došli, bio bih i ja tvrdio da su naši borci mačem najbolji. Sada,pak..."

"Vragodlaci!" zareži Jubal. "Izgleda da ovih dana nitko ne zna govoriti o ničemu doo Vragodlacima".

"A vi biste mogli slušati", nakostriješi se Saliman. "Oprostite mi, Jubale, ali samipriznajete kako ljudi koje unajmljujete nisu neznalice u borbi. Kad oni pripovijedaju o novojoružanoj sili u Utočištu morali bi prisluhnuti umjesto da je tek tako napamet omalovažite".

Na trenutak se u Jubalovim očima zaiskri srdžba. Zatim ona ugasne, a on se nagnenaprijed u svome naslonjaču.

"U redu, Salimane. Ja slušam. Pripovijedaj mi o Vragodlacima"."Oni... oni nisu kao druga tjelesna straža kakvu smo do sada poznavali u Utočištu,

čak ni kao drugi pripadnici Rankanske vojske". Saliman je tragao za pravim riječima. "Oni sunaročito probrani iz Carske elitne straže posebno za ovu dužnost".

Page 73: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Petorica ljudi čuvaju Princa. Nije baš neka količina". Jubal je zamišljeno mrmljao."Da, moraju biti vraški dobri".

"Tako je", užurbano potvrdi Saliman. "Mogli su birati iz cijele Rankanske vojske.Ovih pet je odabrano radi svoje vještine na oružju i neskršive odanosti Carevini. Otkako sustigli u Utočište učinjeni su svi mogući napori da ih se potkupi ili umori, ali su svi takvipokušaji završili smrću".

"U pravu si", kimne Jubal. "Oni bi mogli poremetiti Utočišni život. Ipak, i oni susamo ljudi, a svi ljudi imaju svoje slabosti".

On utone u šutnju na nekoliko trenutaka."Uzmi tisuću zlatnika iz riznice", on konačno naloži. "Podijeli ih ljudima neka ih

raznesu po gradu, naročito među one što rade u guvernerovoj palači. Zauzvrat, hoću obavijestio Vragodlacima, o svakom pojedinom i zajednički. Posebno slušaj ima li kakve nesloge međunjima... bilo što, ako bi se moglo iskoristiti da ih natjeramo jedan na drugoga".

"Bit će urađeno", obeća Saliman malo se naklonivši. "Želite li također da zaposlimomagičnu istragu?"

Jubal se oklijevajući zamisli. Spopadala ga je jeza od magije, kao i svakoga ratnika,pa ju je izbjegavao gdjegod je mogao. Ipak, ako ti Vragodlaci predstavljaju dovoljno velikuopasnost...

"Novac potroši na obične doušnike", odluči na kraju. "Ako dođe do potrebe dazaposlim čarobnjaka, ja ću osobno..."

Iznenadna strka u predvorju radne sobe privuče pažnju obojice ljudi. Na vratima sepojave dvije prilike pod plavim maskama vukući medu sobom treću. Unatoč njihovimmaskama, Jubal ih prepozna kao Mor-Ama i Moriju, brata i sestru, plaćenički par u njegovojslužbi. Njihov je sužanj bio neki deran odjeven u prljave prnje u kakve su se odijevalibesprizorni na Utočišnim ulicama. Nije mogao biti stariji od deset godina, ali su žarećepsovke koje je vriskao otimajući se Plavomaskama svjedočile o iskustvu onkraj njegove dobi.

"Ovoga smo uličnog štakora uhvatili na našem zemljištu", objavi Mor-Am neobazirući se na dječakove prigovore.

"Vjerojatno se dosmucao krasti", doda njegova sestra."Nisam krao!" otpljune dječak i otme se očajničkim trzajem."Utočišni ulični štakor koji ne krade?" Jubal izvije jednu obrvu."Ma jasno da kradem!" otpljune deran. "Svatko krade. Ali ja nisam došao ovamo

radi toga"."Radi čega si došao?" zatraži Mor-Am i udarcem nadlanice obori dječaka na pod.

"Prositi? Prodati se?""Imam poruku!" zavapi dječak. "Za Jubala!""Bilo je dosta, Mor-Ame", zapovijedi Jubal, iznenada znatiželjan. "Dođi amo,

dječače".Deran se osovi na noge brišući suze jarosnice s obraza. Nabacivši pogled pun čista

otrova prema Mor-Amu i Moriji, on se približi Jubalu."Kako se zoveš, dječače", potakne ga Jubal."Ja... zovem se Mungo", zamuca deran, odjednom sramežljiv. "Jesi li ti Jubal?""Jesam", kimne Jubal. "Nu, Mungo, gdje je ta poruka koju si mi donio?""Ona... ona nije pisana", rastumači Mungo bacajući brz pogled prema Mor-Amu.

"Rečeno mi je neka poruku izgovorim"."U redu, izgovori je", ponuka ga Jubal obuzet nestrpljenjem. "Također mi reci tko

mi šalje poruku"."Poruka je od Hakiema", izbrblja dječak. "On ti javlja da ima važnu obavijest koju ti

hoće prodati"."Hakiem?" namršti se Jubal.Stari pričatelj! On je često bio koristan Jubalu kad bi ljudi zaboravili kako on može i

slušati, a ne samo pričati."Da, Hakiem. On prodaje priče na sajmištu..."

Page 74: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Znam, znam", otrese se Jubal. Danas nekako svi misle da on ne poznaje nikoga ugradu. "Kakvu on to obavijest ima za me, i zašto nije sam došao?"

"Ja ne znam kakva je to obavijest. Ali je važna. Tako važna, da se Hakiem skriva ustrahu za svoj život. Platio mi je da te dovedem k njemu, jer vjeruje da će obavijest naročitovrijediti tebi".

"Da me dovedeš?" zareži Jubal, sve uzrujaniji."Čekaj čas, dečko", ubaci se Saliman, prozborivši po prvi put otkako mu je prekinut

izvještaj. "Kažeš da ti je Hakiem platio? Koliko?""Srebrnjaka", ponosno objavi dječak."Pokaži nam ga!" zapovijedi Saliman.Dječakova ruka iščezne medu prnjama. Zatim on zastane, skanjujući se."Nećete mi ga uzeti, ha?" oprezno upita."Pokaži novac!" zaurla Jubal.Zastrašen iznenadnom provalom gnjeva, Mungo ispruži ruku i pokaže srebrnjaka na

svome dlanu.Jubalove oči potraže Salimana koji podigne obrve u čudu i sumnji. Sama činjenica

da je dječak zaista imao srebrnjaka govorila je mnogo stvari.Prvo: Mungo je vjerojatno govorio istinu. Ulični štakori su rijetko imali više od par

bakrenjaka, pa je srebrna kovanica ukazivala na dobročinitelja sa strane. Da ju je dječaknekome ukrao sad bi se skrivao, naslađujući se nad svojim zlostečenim bogatstvom - ne bi gaovako otvoreno pokazivao.

Ako dakle dječak govori istinu, Hakiemova obavijest mora daje zaista važna aopasnost po njega stvarna. Hakiem nije bio od onih koji bi poklanjali srebrnjake a da neračunaju sa sigurnošću da će povratiti investiciju i povrh toga još i dobro zaraditi. Čak i tako,on bi uštedio taj trošak i sam donio obavijest da nije iskreno prestrašen za svoj život.

Sve je to proletjelo kroz Jubalov mozak kad je ugledao srebrnjak, a Salimanovareakcija samo je potvrdila njegovo razmišljanje.

"U redu. Vidjet ću kakvu to obavijest ima Hakiem. Salimane, uzmi Mor-Ama iMoriju i idi s Mungom da nađete pričatelja. Dovedite ga ovamo..."

"Ne!" vrisne dječak. "Hakiem će dati obavijest samo osobno Jubalu, i samo ako ondođe sam".

"Kako?" uzvikne Saliman."Ovo mi zvuči kao klopka!" namršti se Moria.Jubal ih utiša mahanjem ruke i zagleda se u dječaka. To bi mogla biti klopka. A

opet, moglo bi biti i drugih razloga za Hakiemovu molbu. Obavijest bi mogla biti o nekome izJubalove vlastite svite! Ubojica... ili još gore, izdajica! To bi moglo objasniti Hakiemovooklijevanje da osobno dođe k Jubalu.

"Ići ću", reče Jubal ustajući i gledajući po sobi. "Sam, s Mungom. Salimane, trebatće mi tvoja maska".

"Hoću natrag moj nož!" iznenada se javi Mungo.Jubal podigne upitnu obrvu prema Mor-Amu, koji se zajapuri i izvadi kratki bodež

iza pojasa."Uzeli smo mu ga kad smo ga ulovili", rastumači najamnik. "Stvar predostrožnosti.

Nismo imali namjere ukrasti ga"."Vrati mu ga", nasmije se Jubal. Ne bih poslao ni najgoreg neprijatelja nenaoružana

na Utočišne ulice"."Jubale", promrmlja Saliman dok mu je pružao plavomasku. "Ako je ovo stupica..."Jubal spusti šaku na balčak svoga mača."Ako je ovo stupica", iskesi se, "u meni neće naći laku lovinu. Ja sam znao preživjeti

oklade pedeset prema jedan i gore u jami prije nego što sam izborio slobodu"."Ali...""Nitko me ne smije slijediti", strogo zapovijedi Jubal. "Niti dozvoliti nekome

drugome da me slijedi. Tkogod me ne posluša imat će posla sa mnom".Saliman udahne da nešto kaže, ugleda izraz u Jubalovim očima, i kimne, šutke.

Page 75: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Jubal je potajice proučavao svoga vodiča dok su napuštali palaču i kretali premagradu. Premda to nije otvoreno pokazao, njega se dojmila dječakova srčanost. Sam irazoružan medu neprijateljskim mačevima... ljudi duplo stariji od Munga drhtali su i puzali odstraha pri dolasku u Jubalovu jazbinu.

Dječak je po mnogočemu podsjećao Jubala na njegovu vlastitu mladost. Borben ibuntovnički, bez roditelja, samo s ponosom i tvrdoglavošću kao vodičima, bio je dospio ugladijatorski tor kad ga je kupio trener s okom za hladnokrvne, uporne borce. Da ga jeumjesto toga kupio kakav blag čovjek... da je netko posredovao na kobnome putu kojega jeSudbina namijenila Mungu...

Jubal prekine svoje misli iskrivivši lice u grimasu kad shvati kamo ga one vode.Usvojiti dječaka? Smiješno! Saliman i drugi pomislili bi da je smekšao pod stare dane. Jošvažnije, njegovi bi suparnici to protumačili kao znak slabosti, kao dokaz da se Jubala možeganuti sladunjavim osjećajima... ukratko, da ima srca. On se sam podigao iz svojih bijednihpočetaka; neka i dječak uradi isto!

Sunce je bilo visoko i nemilosrdno u svojoj jari dok je Jubal slijedio dječaka u grad.Znoj mu se cijedio ispod plave jastrebove maske, ali nije bio sklon priznati neugodu brišućiga. Pomisao da bi mogao skinuti masku nije mu ni padala na um. Maske su bile nužne daprikriju one u njegovoj službi koje je tražio zakon; kamuflaža je mogla biti djelotvorna samoako su se svi maskirali. Bilo je nesamislivo sebe izuzeti od svoga vlastitog pravila.

Kad su se približili sajmištu Jubal pokuša zaboraviti svoju neugodu pažljivimpromatranjem ljudi oko sebe. Otkako su prešli most i ostavili čatrlje Nizvjetrovaca za sobom,primjetno se popravila kvaliteta odjeće i ponašanja ljudi na ulici.

Pogled mu padne na nekog čarobnjaka i on se zagleda u plavu zvijezdu utetoviranu učovjekovo čelo. Zatim primijeti da je zauzet žučnom prepirkom s mladim razbojnikom ušarenoj odjeći, naoružanim brojnim noževima čiji su balčaci izvirivali odasvud - ispodpazuha, iz pojasa, iz vrhova čizama.

"To je Lythande", poduči ga Mungo primjetivši njegovo zanimanje. "On je varalica.Ako ti treba vrač, ima boljih koliko hoćeš... jeftinije".

"Jesi li siguran da je varalica?" upita Jubal kojega je zabavljala dječakova analiza."Da je pravi čarobnjak ne bi mu trebao mač", otpovrne Mungo pokazujući oružje

obješeno o njegov bok."Prihvaćam poantu", prizna Jubal. "A čovjek s kime se svađa?""Sjenosmuk", oholo objavi dječak. "Tat. Svojedobno je radio s Gvaljinom

Kletvokletnikom, sve dok se stara budala nije dala otjerati na vješala"."Čarobnjak i tat", zamišljeno promrmlja Jubal bacajući još jedan pogled prema

njima. "Zanimljiv savez talenata"."Malo vjerojatno!" naruga se Mungo. "Kojigod bio Sjenosmukov zadnji pothvat, bio

je unosan. Odnedavno se razbacuje novcem, pa je malo vjerojatno da traži novi posao. Rekaobih da se svađaju oko neke žene. Obojica su umislili za sebe da su dar Božji ženskome rodu",

"Činiš mi se dobro obaviješten", primjeti Jubal, iznova zadivljen dječakovimpoznavanjem gradskih tračeva.

"Na ulicama se svašta čuje", Mungo slegne ramenima. "Što si niža vrsta to ti jevažnije svašta znati da bi preživio... a malo ih je nižih od mene i mojih prijatelja".

Jubal je razmišljao o tome dok ga je dječak vodio mimo Klaoničke Poljane. Moždaje previdio važan izvor obavijesti kad je zanemario djecu s ulice i nije ih uključio u svojuobavještajnu mrežu. Možda i ne bi čuli mnogo, ali bilo ih je tako mnogo! Zajedno bi ih moglobiti dovoljno da potvrde ili opovrgnu neku glasinu.

"Reci mi, Mungo", dovikne svome vodiču. "Ti znaš da ja bogato plaćam obavijesti,zar ne?"

"Svi to znaju". Deran skrene u Labirint i meko preskoči preko ležeće tjelesine nezaustavivši se da vidi je li čovjek mrtav ili samo spava.

"Pa zašto nitko od tvojih prijatelja ne dođe k meni da mi proda koju obavijest?"Jubal oprezno prekorači prepreku i obazre se. Labirint je opasno mjesto za

osamljena prolaznika čak i u pol bijela dana.

Page 76: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Mi se ulični štakori držimo zajedno", objasni Mungo preko ramena. "Čak bliženego ljudi sa Sajmišta ili S'danzo. Podijeljene tajne gube na vrijednosti, pa ih zato čuvamo zasebe".

Jubal prepozna mudrost dječakove politike, ali to samo pojača njegovu odluku daubuduće novači djecu među svoje uhode.

"Porazgovaraj sa svojim prijateljima", predloži. "Pun želudac može... kamo toidemo?"

Bili su napustili vlažnu Serpentinu i ušli u prolaz među kućama tako uzak da je Jubalmorao hodati postrance.

"Na susret s Hakiemom", odazove se Mungo ne usporavajući."Ali gdje je on?" zabrine se Jubal. "Ovaj mi štakornjak nije poznat"."Da ti je poznat ne bi bio dobro skrovište", nasmije se dječak. "Još samo malo

dalje".Nakon što su se pognuti provukli ispod nekog svoda našli su se u malom dvorištu."Stigli smo", objavi Mungo i zaustavi se u njegovoj sredini."Kamo?" zareži Jubal primaknuvši mu se. "U ovim zidovima nema ni vrata ni

prozora. Osim ako se ne skriva u nekoj od ovih hrpa smeća..."On zašuti kad se osvijesti na položaj u kojemu se našao. Nema vrata, nema prozora!

Jedini izlaz iz dvorišta bila je još jedna rupa poput one kroz koju su se jedva provukli... osimšto je bila zatrpana gomilom daščanih kutija. Zašli su u slijepu ulicu!

Iznenada se iza njih začuje tresak a Jubal se okrene instinktivno posežući za mačem.Nekoliko je daščanih kutija palo s krova i zakrčilo ulaz.

"Ovo je stupica!" prosikće on dok se povlačio u kut očima pretražujući krovove okodvorišta.

Nešto ga udari u leda. On zatetura pa naslijepo zamahne mačem iza sebe. Oštricazahvati samo goli zrak, a on se okrene prema napadaču.

Mungo laganim korakom otpleše izvan dosega mača, očiju sjajnih od likovanja iradosti.

"Mungo?" upita Jubal premda je znao odgovor.Ranjavanje je bio iskusio dovoljno često da prepozna rastuću obamrlost u gornjem

dijelu leđa. Stružuća bol kad je promijenio položaj otkrije mu ostatak priče. Dječak je usadiosvoj bodež u Jubalova leda, i ovaj je tamo ostao. Jubal ga je mogao zamisliti kako mu strši izramena pod neprirodnim kutem.

"Rekao sam ti da se mi držimo zajedno", izazivao je Mungo. "Odrasli te se moždaboje, ali mi ne. Nisi smio naložiti Gambijevu smrt!"

"Gambi?" namršti se Jubal polako se njišući. "Tko je Gambi?"Dječak se na trenutak ukoči u zaprepaštenju. Zatim mu se lice iskrivi od gnjeva i on

pljune."Jutros su ga našli s prerezanim grlom i bakrenjakom u ustima. Tvoj znak! Zar ti čak

ni ne znaš koga ubijaš?"Lažnjak! Jubal prokune sama sebe što nije pažljivije slušao Salimanov izvještaj."Gambi nikad nije prodao nikakvu obavijest tebi", vikne Mungo. "On te je mrzio

zbog onoga što su tvoji ljudi učinili njegovoj majci. Nisi imao prava ubiti ga kao lažnuuhodu".

"A Hakiem?" upita Jubal kupujući vrijeme."To smo pogodili, zar ne - da je Hakiem jedan od tvojih doušnika?" zaguče dječak.

"On je na Velikom keju gdje spava pijan. Među sobom smo skupili novaca za srebrnjak kojite je izvukao van domašaja tvoje straže".

Jubala je ovo zadnje ubolo bolnije od bodeža. On se uspravi prezirući toplu tekućinušto je curila iz rane niz njegova leđa i jarosno se iskesi dolje u dječaka.

"Protiv ovakvih kao što si ti ne treba mi nikakva straža!" zagrmi on. "Misliš da znaškako se ubija? Ti, ulični štakor koji ubada nožem odozgor? Slijedeći put kad budeš htio ubitičovjeka - ako bude slijedeći put - ubodi ispod ruke. Ciljaj između rebara, ne kroz njih! Idovedi svoje prijatelje - ovakav jedan jedini nije dosta da ubije odrasla muškarca".

Page 77: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Doveo sam prijatelje!" nasmije se Mungo, pokazujući prstom. "Misliš li da će ihbiti dosta?"

Jubal se odvaži na hitar pogled preko ramena. Utočišni ulični štakori su se slijegalina dvorište. Tuceti! Prteći se preko daščanih sanduka i rojeći se s krovova poput pauka. Djecau prnjama - nijedno od njih ni pola Jubalove visine, ali s noževima, kamenjem, i oštrimprutovima.

Netko drugi bi se slomio pred tim očima punima mržnje. Mogao bi pasti na koljena imoliti ili mititi izbavljenje iz ove stupice, tvrditi kako nije znao za Gambijevo umorstvo. Alion je bio Jubal, a uči su mu bile hladne poput njegova mača kad se ustobočio protiv svojihmučitelja.

"Vi tvrdite kako hoćete osvetiti jednu smrt", zareži on."Koliko će vas poginuti dok me pokušavate oboriti?""Ti nas ubijaš jednog po jednog kad god ti se prohtije, bez ikakva razloga", odvrati

Mungo, široko ga obilazeći da se pridruži čoporu. "Ako neki od nas sad poginu bar će znatizašto, a ostali će biti sigurni od tebe".

"Samo ako me ubijete", ispravi ga Jubal. Ne skrećući pogleda s čopora on posegnelijevom lijevom rukom preko desnog ramena, nade balčak noža, i istrgne ga. "A zato će vamtrebati ovaj nož!"

Mungo je vidio nož u lijetu kad je Jubal trznuo lijevom rukom nadolje ali se natrenutak ukočio. U tome ga času nož pogodi ravno u grlo. Mungo se sruši ne osjetivši svojpad na tlo.

Čopor se natisne naprijed, a Jubal im krene ususret bljeskajući mačem na suncu unaporu da prokrči put do izlaza iz stupice.

Nekolicina ih padne pred njegovim prvim jurišem - nije znao koliko njih - a ostali seraštrkaju pa se opet primaknu sa svih strana. Prutovi i motke su boli prema njegovu licu, i onosjeti dodir noževa kako su male prilike priskakale s leđa da posijeku i opet odskoče vandomašaja.

On shvati da će ovakvo napastovanje potrajati dok ga ne izmori i obori prije nego štomu se uspije dočepati daščanih kutija; on prekine svoj juriš, zastane na mjestu, i pokušazamasima mača očistiti prostor oko sebe. Derani su bili neuhvatljive sjene što su iščezavalepred njim da bi se opet pojavile otraga i sa strane. Kroz glavu mu prostrijeli misao da će ovdjeumrijeti. Nakon što je preživio neizbrojive gladijatorske dvoboje podleći će od ruke čoporadjece!

Pomisao ga natjera na očajnički potez. Zadnjim snažnim zamahom on odustane odpokušaja da se obrani i zasprinta prema zidu kako bi uza nj zaštitio leda. Sitna ga spodobazgrabi za gležanj i objesi se o nj svom snagom. On se spotakne, skoro padne, a onda divljeodreže nadolje ni ne gledajući. Noga mu se oslobodi, ali drugi mu deran skoči na leđa i stanega kamenom lupati po glavi.

Jubal zatetura ustranu i zgrebe malu napast o zid strgnuvši je tako sa svojih leda.Prut mu se zabije u plavomasku i razreže kožu na čelu te mu se krv slije u oči. Zaslijepljen, onočajnički zavitla mačem lijevo i desno, katkada udarajući u nešto, katkada samo režući praznizrak. Kamen mu se odbije od glave, ali on više nije osjećao bol i samo je panično razmahivaomačem.

Njegov zamagljeni um polako shvati da dječja vriska poprima dugačiji ton. Pritomshvati da njegov mač nije udario u ništa čvrsto već nekih deset ili petnaest zamaha. Drmajućiglavom daje razbistri on prisili oči da razabru scenu pred sobom.

Posvuda po dvorištu ležala su mala tjelesa. Ostatak čopora bezglavo je bježao prekogomile smeća pred progonom...

Jubal klone o zid boreći se za dah obamro od rana. Promatrao je svoga izbaviteljakako mu prilazi gurajući krvavi mač u korice.

"Ti... tvoje ime?" prodahće."Zalbar", zadihano mu odvrati prilika u uniformi. "Tjelesna straža njegove

Kraljevske Visosti, Princa Kadakithisa. Tvoje rane... jesu li...?"

Page 78: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Preživio sam mnogo gore", Jubal slegne ramenima i lecne se od boli izazvane timpokretom.

"U redu". Čovjek kimne glavom. "Onda mogu dalje za svojim poslom"."Čekaj čas", zamoli Jubal i podigne ruku. "Spasio si mi život... život kojega cijenim

vrlo visoko. Dugujem ti zahvalnost i još mnogo više, jer riječi ne možeš trošiti. Kolikunagradu tražiš?"

"Ona nije potrebna", šmrkne Zalbar. "To mi je bila dužnost"."Dužnost ili ne", debatirao je Jubal, "ja ne poznajem nijednoga stražara koji bi se

usudio ući u Labirint, pogotovo ne da spašava nečiji život... Jesi li rekao kraljevski stražar:Jesi li..."

"Vragodlak", završi Zalbar s mračnim smješkom. "Da, jesam. I obećajem ti da nijedaleko dan kad neću biti jedini stražar u Labirintu".

On se okrene da ode, ali ga Jubal opet zaustavi i skine plavomasku da obriše krv izočiju.

"Čekaj!" naloži on. "Imam ponudu. Treba mi čovjek poput tebe. Štogod te plaćali zacarsku službu, ja ću podvostručiti... i dodati posebnu nagradu za tvoj današnji rad. Što kažeš?"

Odgovor je izostao. Jubal zaškilji da dovede Vragodlakovo lice u fokus, i ugledakako ga čovjek motri u ukočenu prepoznavanju.

"Ti si Jubal!" Zalbar reče tonom koji je prije bio izjava nego pitanje."Jesam", kimne Jubal. "Ako to već znaš, moraš također znati da nitko u Utočištu ne

plaća za uslugu koliko ja"."Poznat mi je glas koji te prati", hladno potvrdi Vragodlak. "Znajući što znam, ne

bih za tebe radio ni za kakvu cijenu".Prezir u odbijanju je bio očit, ali Jubal odabere da ga zanemari. Umjesto toga pokuša

stvar okrenuti u vedriji ton."Pa već si radio za mene", ukaže on . "Spasio si mi život"."Spasio sam građanina iz sukoba s čoporom uličnih štakora", odvrati Zalbar. "Kako

već rekoh, to je moja dužnost prema Princu"."Ali..." zausti Jubal."Da sam prije znao tvoj identitet", nastavi Vragodlak, "možda bih dospio u napast da

ne požurim sa spašavanjem".Ovoga puta se uvredu nije moglo previdjeti. Više zbunjen nego ljut, Jubal

zamišljeno promotri svoga protivnika."Imam dojam da želiš izazvati sukob. Jesi li me, dakle, izbavio da provedeš kakvu

svoju privatnu osvetu?""U mojem položaju ja ne mogu, i neću, sudjelovati u sitnim svađama", zareži Zalbar.

"Ja se borim samo u obranu samoga sebe ili građana Carevine"."A ja neću namjerno podići mača protiv nekoga tko mi je spasio život... osim u

samoobrani", otpovrne Jubal. "Tako izgleda da se nećemo potući. Ipak, čini mi se da mi neštozamjeraš. Mogu li znati o čemu se radi?"

"To je zamjerka koju imam protiv bilo kojeg čovjeka koji uživa sve beneficijeRankanskog državljanstva a da ne snosi nikakvu odgovornost", isceri se Vragodlak. "Ti nesamo da ne služiš Carevini koja te zaštićuje, nego čak otvoreno podrivaš njenu snagu javno sehvaleći svojim prezirom prema njenim zakonima u vođenju svojih poslova".

"A što ti to znaš o vođenju mojih poslova da se usuđuješ izricati takve općeoptužbe?" izazove Jubal.

"Znam da zgrćeš novac na način kakvoga bi se grozio pošten čovjek", odreže Zalbar."Trguješ robovima i drogama i drugom robom visoka profita i niskoga morala... ali najviše odsvega, trguješ smrću".

"Zar me to profesionalni vojnik osuđuje što trgujem smrću?" osmjehne se Jubal.Vragodlak se zajapuri na ubod. "Da. I ja se bavim smrću. Ali vojnik poput mene bori

se za dobrobit carevine, a ne za svoju privatnu, sebičnu dobit. Ja sam izgubio brata i nekolikoprijatelja u pohodima u Planine boreći se za Carevinu... za slobodu koju ti i tebi sličnivrijeđaju".

Page 79: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Zamisli samo", mozgao je Jubal. "Cjelokupna Rankanska armija brani nas odnekoliko raštrkanih planinskih plemena. Da ti i tvoji prijatelji niste došli na vrijeme, Gorštacibi se sjurili s planine koju nisu napuštali generacijama i sve nas pobili na spavanju. Kakoglupo od mene što sam pomislio da se carevina gura da zavlada još jednim mjestom gdje je nežele. Morao sa i sam shvatiti da se to ona samo brani od divljačkoga napada".

Zalbar se zanjiše prema naprijed posežući rukom prema maču. Zatim se svlada iobriše svaki izraz sa svoga lica.

"Završio sam razgovor s tobom. Ti ne možeš razumjeti kako razmišlja častan čovjek,a još manje njegove riječi".

On se okrene da ode, ali mu se Jubal nekako nađe na putu - stojeći uspravno, premdase ljuljao od napora. Iako je vojnik bio za glavu viši od njega, Jubalov gnjev bio je tolik da jeZalbar ustuknuo.

"Ako si rekao sve što si imao za reći, Vragodlače, red je na meni da i ja neštokažem", prosikće Jubal. "Istina je da trgujem nečistom robom. Ali ja to ne bih radio kad tvoji'časni ljudi' ne bi bili spremni kupovati je za skupe novce. Ja nikoga ne silim mačem da odmene kupuje. Oni sami dolaze k meni - tako mnogo njih, da ne mogu namiriti potražnjuredovnim putem".

On se okrene da mahne preko dvorišta punog razbacanih tjelesa."Istina je da se bavim smrću", zareži. "Tvoji dobroćudni Rankanski gazde naučili su

me toj vještini u gladijatorskoj jami u glavnome gradu. Tamo sam se bavio smrću uzodobravajuće klicanje istih tih 'časnih ljudi' koje toliko cijeniš.

Ti 'časni ljudi' nisu dopustili da se bavim nekim časnim poslom kad sam konačnoizborio slobodu, pa sam silom prilika morao doći u Utočište. Sada se i dalje bavim smrću, jerje to porez na posao ovdje - porez kojega sam danas skupo platio".

U jednom neuhvatljivom trenutku nešto kao sućut bljesne u Vragodlakovim očimadok je vrtio glavom

"Imaš krivo, Jubale", on tiho reče. "Ti si već platio svoj porez na posao u Utočištu.A to nije bio tvoj život, to je bila tvoja duša - tvoja ljudskost. Svoju si dušu zamijenio za zlato,i po mome mišljenju, loše si prošao".

Oči im se sretnu, i Jubal bijaše taj koji je prvi svrnuo pogled u stranu, uznemirenVragodlakovim riječima. Skrenuvši pogled, on mu padne na Mungovo tijelo - na dječaka kojiga se dojmio, i kojega je čak poželio dovesti u svoj dom - dječaka čiji je život poželiopromijeniti.

Kad se opet okrenuo, Vragodlaka više nije bilo.

Page 80: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Joe Haldeman

BRAĆA PO KRVI

( Blood Brothers 1979. )

Nasmiješen, klanja se dok gosti odlaze. Dobar ručak,S mnogo uvjeravanja od strane okupljene gospode da je privreda Utočišta u osnovi

čvrsta. Hvala vam, moj novi kuhar... on je iz Twanda, nije li čudesan? Čini se da bi domaćinuviše koristila dijeta nego novi kuhar, premda ga možda i ta odjeća od teška brokata činikrupnijim no što doista jest. Laka noć... svakako, sutra. Recite svojoj teti da mislim na nju.

Ti ćeš naravno ostati, Amare. Jedan od gostiju što odlaze gotovo neprimjetnopodigne jednu obrvu, naš domaćin voli dječake ? Znaš da imamo posla.

Enoire, možeš slugama dati slobodnu noć. Uzmi i ti slobodnu večer. Mi ćemovečerati u gradu.

I hvala ti za izvrsnu uslugu. Evo ti.Smije se. Ne zahvaljuj mi, samo nemoj sve to potrošiti na samo jednu ženu. Glavni

sluga odlazi, a domaćinov otvoren izraz lica blijedi do potpune neutralnosti. Osluškuje korakeglavnoga sluge niz kamene stube, sluša kako ovaj otpušta ostale sluge. Okreće se i pokazujena hrpu jastuka pokraj ogromna kamina. Pepeljasti miris zime skriven dimom mirisnihštapića.

Imam dobro vino, Amare. Sjedni dok ga donesem.Jesi li se osjećao ugodno među našim gostima?Trgovci, doista. Ali čovjek uči od drugih staleža, slažeš li se?Vraća se s dva vrča vina tako purpurnog da izgleda gotovo crno. Spušta oba pred

Amara: izaberi. U Utočištu, gdje je trovanje umjetnost, sport, zanimanje, čak i najbliskijiprijatelji poštuju taj običaj. Da, boja je bila to što me privuklo. Sva sreća da jest.

Ne, iz gaja u planinama istočno od Syra. Kalos ili tako nešto; nikad nisam mogaopravilno izgovoriti njihova barbarska... da. Dobro desertno vino. Jesi li za lulu?

Enoir se vraća, zvoneći zvoncem dok se uspinje uza stube.To će biti sve za večeras, hvala...Ne, ne želim da nahraniš pse. Bolje će se boriti na Ilsovdan ako su izgladnjeli.

Izdržat ćemo njihovo cviljenje.Teška se ulazna vrata škripeći zatvaraju za glavnim slugom. Ti ne? Ne bi bio jedini

aristokrat koji je prisutan. Ne brij se dan-dva, posudi neke krpe od slugu...Pa, prevladavaju dva mišljenja. Gladni psi su slabiji, ali bore se očajnički. Povrh

toga, tjedan dana bez hrane znači i tjedan dana manje šanse da ih konkurentski timovi otruju.Oh, događa se to. Ne smrtonosnim otrovima, već onima koji ih uspore. Ili možda

činima. Ali otrovi su jeftiniji.On pohlepno pije, zatim pažljivo spušta vrč na pod. Prelazi preko sobe, uspinje se na

jednu stubu i viri kroz uski prozorčić usječen u debeli zid.Siguran sam da smo sada sami. Ispij; ja idem po krrf. Odsutan je manje od minute;

vraća se s teškom ciglom umotanom u meku kožu.Caronneov najbolji krrf, čisti crni, neprerađen. Odmata paketić: poput ebanovine

crn, cijele površine prekrivene stranim pečatom. Hoćeš li malo?Kima glavom. "Pametan je vinar koji izbjegava svoje vino.""Imaš li zlato? "Odvaguje vrećicu u ruci. Ovo nije dovoljno. Ni upola.Sluša i vraća zlato natrag. Budi razuman. Ako misliš da mi ne možeš vjerovati, uzmi

malu količinu natrag sa sobom u Rankanu i daj bilo kome da je ispita. A onda mi donesi iplati cijenu koju smo dogovorili.

Drugi čovjek iznenada ustaje i pokušava zgrabiti svoj bodež, ali jedva da ga stižeizvaditi iz korica prije no što bodež zazveči po mramornu podu. On pada na ruke i koljena,drhtureći, promuca par riječi i kolabira.

Page 81: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Ne, nije čarolija, premda djeluje gotovo jednako brzo, ne misliš li tako? U tome ječar dvokomponentnih otrova. Prvi sastojak pojeo si, kao i svi ostali gosti, u prelivu za kolač.Svi osim mene. Drugi sastojak bio je u vinu, to ga čini tako slatkim.

On prelazi noktom po komadu, otkidajući malo krrfa koji potom trlja između palca ikažiprsta, a onda ušmrkava. Trebao si probati, doista. Daje čovjeku osjećaj da je mlad ihrabar. Ali, doduše, ti i jesi mlad i hrabar, zar ne?

On pažljivo umata krrf i posiže za zlatom. Ispričaj me. Moram se presvući. Navratima on zastaje. Otrov nije smrtonosan; samo te na neko vrijeme paralizira. Kirurzi gačesto koriste.

Čovjek dugo samo zuri u pod. Svjestan je svog slinjenja i gubitka kontrole nadostalim tjelesnim funkcijama.

Kad se domaćin vrati jedva da ga prepoznaje. Namjesto raskošne halje sad na sebiima otrcan haljetak u struku zavezan špagom. Nestala je napudrana bijela perika; njegovćelavi skalp naboran je mrežastim starim ožiljkom od mača. Nedostaje mu palac na lijevojruci. Smiješi se, pokazujući više praznine nego zubi.

Bit ću blag prema tebi. Ima ljudi koji bi skupo platili priliku da iskoriste tvojebespomoćno tijelo a potom te ubili.

On razodijeva mlitavo tijelo, cokčući jezikom, i opet hvali svoju milostivost ičovjekovu mladolikost. Podiže rešetku na kaminu i baca čovjekovu odjeću niz odvod zapepeo.

U drugom dijelu grada znaju me kao Jednopalca; ovdje, pokrivam batrljak protezom.Uvjerljiva je, zar ne? S lakoćom podiže čovjeka na ramena i nosi ga kroz glavna vrata. Nisi tikriv, naravno, ali u daleku si rodu sa sucem koji je naredio da mi odsjeku palac. Lavež pasapostaje glasniji sa svakim njegovim korakom niz stube.

Evo nas. Otvara vrata koja vode u psetarnicu. Lavež se pretvara u molećivocviljenje. Deset borbenih pasa, svaki u svom kavezu, pritišću gubice na otvor za hranjenje,pristojno cvileći, pokazujući sive oštre očnjake.

Moramo ih hraniti odvojeno, naravno, inače bi povrijedili jedni druge.Na udaljenom kraju prostorije stoji drveni stol visine struka, s urezanim kanalićima

koji vode do kanti obješenih sa strane. Na zidu iznad njega stalak s noževima, sjekiricama ipilom.

On spušta nijemog čovjeka razrogačena pogleda na stol i uzima tešku sjekiricu.Žao mi je, Amare. Moram početi od stopala. Inače napravim užasan nered.Ima filozofa koji tvrde da zlo kao zlo ne postoji; da je, izuzevši čini (koje naravno

osobu oslobađaju svake odgovornosti), kad čovjek počini zlodjelo i on sam žrtva, rob svognasljeđa i odgoja. Takvim filozofima ne bi škodilo proučavanje Utočišta.

Utočište je luka i njegovo ime datira do vremena kad je predstavljalo jedinubranjenu luku duž važne karavanske rute. Ali dugi rat je završio, karavane su napustile tu rutui krenule kraćim putem, a Utočište izgubilo svoj status - ali ne i stanovništvo, jer na svakupoštenu osobu koja je otišla u potragu za normalnim životom negdje drugdje, u Utočište sedoselila jedna sumnjive kvalitete u potrazi za svojim normalnim načinom života.

Utočište je i dalje vjerno svome imenu, ali sad kao sigurna luka za bezakonje i onekoji ga podupiru. Većina njih, i najgori od njih, drže se u dijelu grada poznatom kao Labirint,pravom labirintu ulica i bezimenih uličica i bez ijedne crkve. Doduše, postoji neka gruba vrstzajednice, i većina svega odvija se u taverni nazvanoj Nepristojni Jednorog, nad čijim ulazomvisi znak koji prikazuje spomenutu živinu u nepriličnoj radnji i čiji je vlasnik čovjek kojiobično poslužuje za barom u kasnim noćnim satima, ružan tip po imenu Jednopalac.

Jednopalac dovrši hranjenje pasa, šmrkom opere stol i pod, te napusti svoj posjedkroz dugi tunel koji vodi od njegovih privatnih odaja do Vrta Ljiljana, cijenjenog bordelanekoliko ulica od Labirinta.

Uspne se dugim stubama iz podruma i nade se pred ogromnim eunuhom s teškimmačem preko ramena.

"Uranio si danas, Jednopalče.""Ponekad volim provjeriti kako radi posluga u Jednorogu."

Page 82: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Iznenadna inspekcija?""Tako nešto. Je li tvoja gazdarica doma?""Spava. Trebaš žensku?""Ne, radi se o poslu."Eunuh nagne glavu. "Pa ženske jesu posao.""Reci joj da imam ono što je tražila, i dodatno, ako si to može priuštiti. Kad bude

slobodna. Ako nisam u Jednorogu, ostavit ću joj poruku gdje me može naći.""Znam o čemu se radi," reče eunuh pjevuckavim glasom."Instant-djevičanstvo." Jednopalac odvagne ciglu umotanu u kožu. "Jedan prstohvat

ubačen na pravi način opet te pretvori u djevicu."Eunuh zakoluta očima. "U svakom slučaju bolje od stare metode."Jednopalac mu se pridruži u smijehu. "Mogao bih ti dati komadić ako hoćeš.""Oh... ne dok sam na dužnosti." On nasloni mač na zid i izvadi komad pergamenta iz

pojasa s novcem. "Mogao bih uzeti malo za kasnije." Jednopalac mu da komadić. Eunuh gadobro odmjeri prije no što ga zamota. "Crni... Caronneov?"

"Najbolji.""Imaš ga tako mnogo." Nije posegnuo za oružjem.Jednopalčeva ruka počivala je na dršku mača. "Na prodaju je, dvadeset grintala.""Čovjek bez skrupula ubio bi te za tu količinu.""Onda sam s tobom siguran." Osmjeh s više praznine no zubi.Eunuh kimne i spremi krrf, pa opet primi mač. "Siguran si sa svakim tko nije

stranac." Svi u Labirintu znali su za prokletstvo koje je Jednopalac skupo platio kako biosigurao svoj život: njegov ubojica neće nikada umrijeti, već živjeti zauvijek u bespomoćnojagoniji:

Plamtjeti k'o što zvijezde plamte;Plamtjeti i kad one već zamru.Nikad naći mir pepela,Izvan pogleda i samilostiČovjeka il' bogova il' duhova:Plamtjeti do kraja vremena.

Sam Jednopalac pretpostavljao je da će čarolija vjerojatno biti učinkovita samo dokživi onaj koji ju je bacio, ali to nije bilo toliko važno. Reputacija čarobnjaka Mizraitha, kao itežina same čarolije, držala je mačeve u koricama i otrove izvan njegova tanjura.

"Prenijet ću poruku. Mnogo ti hvala.""Bolje ga pomiješaj s duhanom. Jak je." Jednopalac razgrne baršunast zastor i

prijeđe kroz predvorje, pozdravljajući neke od žena koje su se tamo izležavale pod svojimmekim velovima (kroj i boja velova odavala je cijenu, a u nekim slučajevima i zanimljivespecijalnosti), pa iziđe van u blijedeće svjetlo umirućeg dana.

Za čovjeka čiji je nos bio rafiniran koliko i velik ovo je poslijepodne bilo zanimljivskup osjećaja. Prvo banket sa svim svojim Twandskim delikatesama, potom rijetko dobrovino s delikatnim okusom polovice otrova, pa bockavi ugriz krrfa, bogat grobni mirismesarenja, mošusni pljesnivi vonj zidova tunela, parfem i mirisni štapići u predvorju bordela,a sad poznat zadah ulice. Dok je prolazio kroz kapiju u grad mogao je osjetiti da vjetarjenjava. Zemljani miris štala bijaše za nijansu jači od zadaha truleži i urina. Čak je mogaoizdvojiti i delikatan miris svježe očišćene ribe što je pomalo podsjećao na krastavce, mirispoput šapta u brbljavoj gomili; nije bilo mnogo noseva koji su imali takvu sposobnostrazlikovanja mirisa. Kao i uvijek, Jednopalac je uživao u prvih nekoliko minuta unutargradskih zidina, prije nego zadah umrtvi čak i njegov nos.

Većina štandova na Poljoprivrednoj Tržnici bili su već zatvoreni, ali ipak je uspiozamijeniti dva bakrenjaka za svježu dinju, koju pojede hodajući kroz sajmište, sazamotuljkom krrfa pod pazuhom.

Nekoliko se trenutaka cjenkao s limarom oko novih lampaša kojima bi zamijenioone koji su prošle noći bili ukradeni u Jednorogu. Poslat će jednoga od svojih slugu da ih

Page 83: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

pokupi. Nekoje vrijeme promatrao akrobate, pa krenuo u obilazak trgovaca vinom kako binaručio zalihu za slijedeći tjedan. Naručio je i usoljeno meso, pa potražio stražara trijeznijegod onoga koji je prošle večeri dopustio da mu pred nosom ukradu lampaše. Onda je otišaodolje do Široke i pojeo ranu večeru od sirove ribe i prženih račića. U Labirint je ušao punaželuca.

Kao što je eunuh rekao, Jednopalac se nije trebao bojati domorodaca u Labirintu.Očajnici koji bi i djecu rasporili čisto radi športa (športa koji je nažalost odumirao otkad sužene počele koristiti potpuno učinkovito biljno sredstvo za izazivanje pobačaja) pred njim suskidali kape s dužnim poštovanjem, ili mu se micali s puta. Ipak, on bijaše na oprezu. Uvijekje ovdje bilo stranaca koji su često imali potrebu za dokazivanjem svoje hrabrosti, ili očajnikaželjnih kruha i vina, a Jednopalac je, premda opasan protivnik sa ili bez svog mača, znao daizgleda poput predebelog trgovca kome ružnoća ometa posao.

Dobro je poznavao zlo, iznutra, zato se i odijevao u otrcanu odjeću i nije izvanapokazivao nikakve znake bogatstva. Ne da bi izbjegao nasilju, jer znao je da su siromašničešće žrtve od imućnih, već da bi svoje potencijalne napadače ograničio na one koji ubijaju zapar bakrenjaka. Takvi su obično manje vješti.

Na putu prema Jednorogu, na Serpentini, za njim krene čovjek sa sumnjivonehajnim držanjem džepara početnika. Jednopalac je znao da se približava mračnoj uličicikoja je imala malo skrovište nekoliko koraka dalje. On skrene u uličicu i, izvukavši bodež izčizme, sklizne u skrovitu nišu, spustivši krrf između stopala.

Čovjek ga je slijedio i kad njegovi koraci odjeknu u tmini pred nišom, Jednopalacskoči, spusti teški dlan preko čovjekovih usta i nosa i metodično zabije stileto, opet i opet, unjegova leđa, ciljajući bubrege. Kad čovjekova koljena popuste Jednopalac ga polako spusti,prerezavši mu grkljan. Uzme pojas s novcem i vrećicu kovanica s tijela koje se još trzalo, paočisti i vrati u korice svoj bodež, podigne krrf s poda i nastavi šetnju niz Serpentinu. Nanjegovu je haljetku bilo nekoliko jarkih mrljica krvi, no to u ovoj ulici nikome neće zapeti zaoko. Povremeno bi ovuda prošli stražari, ali ne da bi gnjavili dobre građane ili kritiziralinjihove običaje.

Dvojica u jednom danu, pomisli on; prošla je već godina ili čak i više otkad mu setako nešto zadnji put dogodilo. Obuzme ga blagi osjećaj ugode, premda nijedan od te dvojicenije predstavljao nikakav izazov. Džepar je bio nespretni amater a mladi gospar iz Rankanelakovjerna budala (čije je ubojstvo naručio jedan od ministara njegovog oca).

Dođe na ulicu južno od ulaza u Nepristojnog Jednoroga i ude na stražnja vrata. Bacipogled na zalihe u podrumu i primijeti kako je ovo zacijelo jedan od lošijih dana, pa se uputiu svoj ured. Zaključa krrf u sef, a onda si natoči čašicu aperitiva od limuna, pa sjedne predjednostrano ogledalo koje mu je dopuštalo da neprimijećen nadgleda šank.

Dobrih sat vremena gledao je kako novac i piće mijenjaju vlasnike. Činilo se da ješanker, koji je do gubitka noge bio kuhar na gusarskom brodu, dobar s mušterijama i pošten urazumnoj mjeri, premda je davao nešto "kraća" pića onim malo predaleko odmaklim gostima- vjerojatno ne iz brižnosti za njihovu dobrobit. Jednopalac je počeo točiti treću čašicu likerakad ugleda kako ulazi Amoli, gazdarica Kuće Ljiljana, zajedno s eunuhom i još jednimtjelohraniteljom. Krene se sastati s njima.

"Daj vina ovamo," reče konobarici, pa usmjeri troje novopridošlih prema stoluodvojenom zastorom od ostalih.

Amoli bijaše gotovo prekrasna, premda tek jedva nešto mlađa od Jednopalca, apovrh toga i u poslu u kojem osoba obično rapidno ostari. Ona odmah prijeđe na stvar:"Kalem mi reče da imaš dvadeset grimala Caronnevog krrfa za prodaju."

"Pravog i čistog.""To je količina na koju se rijetko naiđe." Jednopalac kimne. "Gdje, ako smijem

upitati, si je nabavio?""Radije ne bih rekao.""Bolje bi ti bilo da kažeš. Imala sam komad od dvadeset grimala u sefu u spavaćoj

sobi. Jučer je ukraden."

Page 84: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Jednopalac se ne pomakne, niti mu lice promijeni izraz. "To je zanimljivaslučajnost."

Ona šmrkne. Sjedili su bez riječi dok je konobarica spuštala na stol četiri čaše i vrčvina.

"Naravno da te ne optužujem za krađu," reče ona. "Ali moraš razumijeti mojezanimanje za osobu od koje si ga kupio."

"Prvo i prvo, nisam ga kupio. Drugo, krrf nije došao iz Utočišta.""Ne mogu si priuštiti zagonetke, Jednopalče. Tko je to bio?""To mora ostati tajnom. Uključuje i jedno ubojstvo.""Mogao bi ti biti uključen u još jedno," reče ona suho.Jednopalac polako posegne rukom pod stol i izvuče svoj bodež. Tjelohranitelji se

vidljivo napnu. On se nasmiješi i gurne sječivo preko stola do Amoli. "Samo naprijed, ubijme. Ono što će ti se potom dogoditi bit će prilično gore od apstinencije od krrfa."

"Oh..." Ona gurne nož natrag prema njemu. "U zadnje vrijeme brzo gubim živce.Žao mije. Ali krrf nije samo za mene; većina mojih djevojaka ga koristi, a dio njihove plaćesastoji se od njega, zato i volim kupovati velike količine." Jednopalac je točio vino; kimneglavom. "Imaš li ikakvu predodžbu o tome koliko je mojeg kapitala bilo u tom komadukrrfa?"

On vrati do pola napunjene čaše na okrugli pladanj i zavrti ga. "Pola?""I još pola od pola. Moram ga dobiti natrag, Jednopalče!" Ona odabere jednu čašu i

potegne gutljaj."Nadam se da i hoćeš. Ali nemoguće je da se radi o istom komadu.""Pusti da ja to procijenim - imaš li ga dulje od dva dana?""Ne, ali zacijelo je napustio Rankanu prije više od tjedan dana. Došao je s

anendanskim karavanom. Skriven u kolutu sira.""Ne možeš biti siguran daje cijelo vrijeme bio u karavanu. Mogao je biti ovdje sve

do dolaska karavana.""Logika ti je prilično rastegnuta, Amoli.""Ali ne do nerazumnih granica. Kako često naiđeš na komad težak dvadeset

grimala?""Ovo mi je prvi put," prizna on."I je li na njemu utisnuta šara, crtež orla u krugu?""Jest. Ali to može značiti da imamo istog nabavljača, možda je to njegov znak.""Svejedno, mislim da mi duguješ tu informaciju."Jednopalac je pijuckao svoje vino. "Dobro. Znam da mogu vjerovati eunuhu. Što je s

ovim drugim?""Dala sam da na njega bace čini slijepe poslušnosti kad sam ga kupila. Povrh toga...

pokaži mu svoj jezik, Gage." Rob otvori usta i pokaže ružičasti batrljak medu pokvarenimzubima. "Ne može ni govoriti, ni pisati."

"Zanimljiva družba, nas trojica," reče on. "Fali nam palac, jezik i muškost. Što tebinedostaje, Amoli?"

"Srce. I komad krrfa.""Dobro." On iskapi svoju čašicu, pa je ponovno napuni. "Na rankanskom dvoru ima

jedan čovjek na visoku položaju, čovjek kojemu smrt nije daleko. Njegov sin, koji bi trebaonaslijediti njegovu plemićku titulu je pokvaren, nesposoban i nepošten. Starčevi savjetnici biradije da titulu ponese kći; ona ne samo da je sposobnija, već bi njome i lakše upravljali."

"Mislim da znam obitelj o kojoj govoriš," reče Amoli."Kad sam bio poslovno u Rankani, jedan od spomenutih savjetnika stupio je sa

mnom u kontakt i unajmio me da ih riješim tog napuhanog mladca, ali da to učinim uUtočištu. Dvadeset grimala je moja naknada, a ujedno je poslužilo i kao mamac. Klinac nijeovisnik, ali je pohlepan, a cijena krrfa je na dvoru tri puta veća nego u Labirintu. Namještenoje da se sprijateljim s njim, te da mu se, na koncu, ponudim kao dobavljač.

Page 85: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Savjetnik je nabavio krrf od Caronnea i izvijestio me. Ja sam mladcu iznio ponudukoja ga je bacila u iskušenje. Požurio je u Utočište pod izlikom da treba biti predstavljencarevu bratu. Propustit će taj sastanak."

"To je njegova krv na tvom rukavu?" upita eunuh."Ništa tako direktno; ovo je od nečeg drugog. Sutra u vrijeme kad bi se trebao

pojaviti u palači on će plutati rijekom u obliku psećih govana.""Znači dobio si i krrf i mladićev novac," reče Amoli."Polovicu novca. Pokušao me prijeći." On dotoči vina u ženinu čašu. "Vidiš. Nema

nikakve povezanosti.""Vjerujem da bi moglo biti. Moj krrf je nestao na Anendan.""Jesi li ti svoj držala u kolutu sira?"Ona prečuje tu primjedbu. "Tko ti ga je isporučio?""Marype, najmlađi sin mog čarobnjaka Mizraitha. Od njega stižu sve moje

karavanske isporuke."Eunuh i Amoli izmijene poglede. "To je to! Taj sam komad i kupila od Marypea. Ni

dva sata nakon dolaska karavana." Lice joj se zacrvenjelo od gnjeva.Jednopalac je bubnjao prstima po stolu. "Ja sam svoj dobio tek navečer," prizna."Vračarije?""Ili neki više svjetovni oblik prijevare," polako će Jednopalac. "Marype ide očevim

stopama, ali mislim da nije stigao dovoljno daleko da bi mogao transportirati materijalnepredmete... je li tvoj krrf mogao biti iluzija?"

"Nije to bila nikakva iluzija. Probala sam komadić.""Sjećaš li se s kojega si dijela otkinula taj komadić?""S donjeg ruba blizu jednoga ugla.""Pa, možemo saznati jednu stvar," reče on ustavši. "Provjerimo moj komad na tome

mjestu."Ona naredi tjelohraniteljima da ostanu gdje jesu, pa krene za Jednopalcem. Na

vratima ureda, dok je on prtljao s ključem, ona ga primi za ruku i meko se pritisne uz njega."Više ne dolaziš k meni. Imaš li neku ženu tamo na svome posjedu? Ili smo učinile nešto..."

"Ne možeš znati sve moje tajne, ženo." Zapravo, već godinu dana nije mogao ženuuzeti na normalan način, već je trebao žestinu silovanja. To bijaše jedini dio njegova zlogživota kojega se sramio, ali zasigurno ne radi žena koje je ranjavao, dvaput čak i ubio. Slabostga je užasavala više od smrti, i pitao se koji će ga dio sad iznevjeriti.

Amoli je ravnodušno gledala kroz jednosmjerno zrcalo dok je Jednopalac otvaraosef. Okrenula se kad je čula kako je naglo uvukao zrak.

"Bogovi!" Kožni ovitak mlitavo je ležao, prazan, na dnu sefa.Oboje su na trenutak samo zurili u sef. "Ima li Marype očevu zaštitu?" upita Amoli.Jednopalac polako odmahne glavom. "Otac i jest taj koji je ovo učinio."

Čarobnjaci nisu svemoćni. S njima se može pogađati. Može ih se čak i ubiti,kradomice i nenadano. A čarolije se obično ne mogu održavati bez napora; dobar čarobnjakmože održavati šest ili tucet odjednom. Za Mizraitha se govorilo da ih može istovremenoodržavati više od stotinu, premda se znalo da mu to uspijeva tako da baca sekundarne čini namanje sposobne čarobnjake, crpeći njihovu moć a da oni toga nisu svjesni. Ipak, sve to, kao iizravne čarolije koje su štitile njegov život i imutak, odvlačilo je većinu njegovekoncentracije, dajući mu dojam rastresenosti. Oni neupućeni mogli bi to protumačiti kaosenilnost - pola stoljeća bez sna ostavilo je svoj znak - i pokušati mu oduzeti život ilinovčanik, ali bio bi im to posljednji čin u životu.

Ali Mizraitha se rijetko moglo vidjeti na ulicama ovoga grada, a nikada ni blizubuke i smrada Labirinta. Njegovi su apartmani bili u najistočnijem dijelu grada, okruženitavernama na Širokoj, s pogledom na more.

Jednopalac upozori kuhara da bi se moglo dogoditi da mora odraditi dvije smjene,pa uzme bocu najboljeg vinjaka za Mizraitha i mjehur obična pića da im podari hrabrost kad

Page 86: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

se suoče s čovjekom koji mu je čarolijom štitio život. Prazan mjehur završio je u prljavoj vodiluke i prije no što su prešli pola Široke. Oni nastave u tmurnoj tišini.

U kuću ih pusti Mizraithov najstariji sin, naizgled nimalo iznenađen njihovimdolaskom. "Tjelohranitelji ostaju ovdje," reče i pokaže rukom. "Ovdje ćete ostaviti i svo svoježeljezo."

Jednopalac osjeti kako bodež zataknut u njegovu čizmu postaje sve topliji; odbaciga, a za njim i mač i bodež iz korica na podlaktici. I ostala trojica učine isto. Amoli se okrenezidu i posegne ispod svoje suknje, u unutrašnjost svoga tijela, kako bi izvadila najefikasnijesredstvo za kontracepciju - neku vrst dijafragme s pričvršćenom oštricom na opruzi (nitko nemože imati Amoli a da prije toga ne plati). Svo to oružje nakratko zasjaji mutnim crvenimsjajem, a potom se ohladi.

"Je li Marype kod kuće?" upita Jednopalac."Bio je, nakratko," reče stariji brat. "Ali vi ste ionako došli vidjeti Oca." Okrene se i

povede ih uza strmo stubište.Baršun i svila izvezeni tajanstvenim šarama. Zlatni samovar krčka u kutu; čaj

cvjetna mirisa. Gola djeva koja jedva da je dosegla dob sposobnosti za rađanje sjedi pokrajsamovara, prekriženih nogu, prazna pogleda. Tjelohranitelj mnogo veći od onih u prizemlju,ali nekako providan. Usred svega toga sjedi Mizraith na hrpi jastuka, ili možda zlata, sjajnihočiju u tamnim dupljama, smiješeći se otvorenih usta nečem nevidljivome.

Brat ih tamo ostavi. Čarobnjak, čuvar i djevojka nisu obraćali pažnju na njih."Mizraithe?" reče Jednopalac.

Čarobnjak polako svrne pogled na njega i Amoli. "Čekao sam te, Lastele, iliJednopalče - kako te zovu u Labirintu... Znaš, mogao bih učiniti da ti izraste novi palac."

"Snalazim se i ovako...""Donio si mi darove! Bocu i igračkicu koja odgovara mojoj dobi više od ove

sladunjavice." Napravi grotesknu grimasu prema goloj djevojci i namigne."Ne, Mizraithe, ova žena i ja vjerujemo da si nam učinio nešto nažao. Prevario nas i

pokrao," reče hrabro, ali glas mu je podrhtavao. "Boca je dar."Tjelohranitelj krene prema njima, njegovi koraci posve nečujni. "Stani, duše." On se

zaustavi, sijevajući pogledom. "Dajte mi tu bocu."Dok su mu Jednopalac i Amoli prilazili, pred Mizraithom se materijalizira nizak

stolić i tri čaše. "Možeš nas poslužiti, Lastele." Nije se pomaklo ništa osim Mizraithove glave.Jednopalac napuni sve tri čaše; jedna se od njih podigne iznad stola i isprazni, pa

potom iščezne. "Jako fino. Hvala ti. Prevareni? Joj, joj. Pokradeni? Vidi vraga. Što biste to vimogli imati a što bi meni trebalo?"

"Mi smo ti kojima to treba, Mizraithe, i ne razumijem zašto bi nas ti želio prevariti -posebice mene. Ne vjerujem da imaš mnogo provizija većih od one koju dobijaš od mene."

"Iznenadio bi se, Lastele. Iznenadio bi se. Čaj!" Djevojka natoči šalicu čaja i donesemu je, krećući se kao u transu. Mizraith uzme šalicu iz njene ruke, a ona mu sjedne do nogu ipočne se igrati pramenom svoje kose. "Pokradeni, ha? Nisi mi rekao što vam je ukradeno."

"Krrf," reče on.Mizraith nehajno mahne rukom i na tepih počne padati prava snježna mećava sivoga

praha koja odmah potom nestane."Ne." Jednopalac protrlja oči. Kad bi pogledao ravno u jastuke bili su jastuci, kad bi

ih pogledao postrance pretvorili bi se u zlatne poluge. "Ne materijalizirani krrf." Premda jeefekt bio isti, ali bez dubine, bez nijansi.

"Dvadeset grimala crnog krrfa od Caronnea," reče Amoli."Ukradenog od nas oboje," reče Jednopalac. "Poslanog meni od čovjeka iz Rankane

kao naknadu za obavljene usluge. Tvoj sin Marype pokupio ga je iz karavane kojom su gadovezli sakrivena u kolutu sira. Nekako ga je izvukao i prodao ovoj ženi, Amoli..."

"Amoli? Ti si vlasnica... Sklizavog Ljiljana?""Ne, Vrta Ljiljana. To drugo mjesto je u Labirintu, pravo mjesto za spolne bolesti."Jednopalac nastavi, "Nakon što joj ga je prodao, krrf je nestao. Donio ga je meni

prošle večeri. Večeras je nestao iz mog sefa."

Page 87: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Marype to ne bi mogao," reče Mizraith."Znam da ne bi mogao izvesti onaj dio s materijaliziranjem, zato i mislim da ti stojiš

iza svega. Zašto? Iz vica?"Mizraith je srkao. "Biste li malo čaja?""Ne. Zašto?"On pruži polupraznu šalicu djevojci. "Još čaja." Pratio ju je pogledom dok je išla

prema samovaru. "Kupio sam je radi njena hoda. Nije li prekrasan? S leđa, mogla bi proći kaodječak."

"Prosim te, Mizraithe. Ovo je finncijski krah za Amoli i strašna uvreda za mene.""Iz vica, ha? Ti misliš da ja izvodim glupe štoseve?""Znam da ti činiš sve što činiš iz razloga koje ja ne mogu shvatiti," reče taktično.

"Ali ovo je ozbiljno...""Znam to!" On prihvati čaj od djevojke i izvadi ružinu lat iz njega, pa je smrvi među

prstima. "Ozbiljnije nego što misliš ako moj sin ima prste u tome. Je li sav krrf nestao? Je liostao makar i najmanji komadić?"

"Prstohvat koji si dao mome eunuhu," reče Amoli. "Možda ga još uvijek ima.""Donesi," reče Mizraith. Nekoliko je trenutaka opuštene čeljusti zurio u svoj čaj.

"Nisam to ja učinio, Lastele. Netko drugi je.""Uz Marypeovu pomoć.""Možda nevoljku. Vidjet ćemo... Marype je dovoljno čarobnjak da je mogao osjetiti

da u siru nečega ima, a mislim i da je dovoljno pametan da prepozna komad sirova krrfa i dazna gdje bi ga mogao prodati. Ali on sam ne bi mogao učiniti da iščezne."

"Bojiš se da te izdao?"Mizraith je milovao djevojčinu dugu kosu. "U zadnje vrijeme se dosta svađamo.

Većinom oko njegova napredovanja... on misli da ga učim presporo, da mu ne kazujem sve...tajne. A stvar je u tome da su čarolije komplicirane. Stvoriti čaroliju nije isto što i moći jekontrolirati; za to treba vježbe i zrelosti. On vidi što njegova braća mogu i ljubomoran je nato. Bar tako mislim."

"Zar ne možeš pogledati u njegov um?""Ne. To je moćna čarolija za neznance, ali što si bliži nekoj osobi to je teže ući u

njen um. A s nekim svoje krvi... ne. Njegov je um preda mnom zatvoren."Uto se vrati Amoli s malim kvadratnim zamotuljkom. Ispruži ruku kao da se

ispričava. "Podijelio ga je s drugim tjelohraniteljem i tvojim sinom. Hoće li ovo bitidovoljno?" U središtu kvadratne tkanine bila je crna mrlja.

On je uzme između palca i kažiprsta i iskrivi lice. "Markmor!" Drugi najmoćnijičarobnjak u Utočištu - žutokljunac star manje od stoljeća.

"U uroti je s tvojim najjačim rivalom?" upita Jednopalac."U uroti ili u njegovoj vlasti." Mizraith ustane i prekriži ruke. Tjelohranitelj iščezne;

jastuci postanu zlatne poluge. On promrmlja nešto nerazumljivo i široko raširi ruke.Pred njim se stvori Marype. Bio je to zgodan momak: valovite srebrne kose,

upadljive crte lica. Bio je također i bijesan, gol i uspaljen."Oče! Imam posla!" Mahne rukom i nestane.Mizraith ponovi svoj pokret i mladić se opet pojavi. "Možemo ovako cijelu noć. Ili

možeš razgovarati sa mnom."Primjetno manje uspaljen. "Ovo je neoprostivo." Podigne ruku, ali odustane kad

Mizraith učini isto. "Odjeni me." Nestane jedna od poluga s hrpe, a na Marypeu se stvoritunika od istkana zlata.

"Reci mi da nisi u dogovoru s Markmorom."Mladićeve šake bijahu stisnute. "Nisam.""Jesi li posve siguran?""Mi smo prijatelji, partneri. On me uči stvarima.""Znaš da ću te i ja s vremenom naučiti svemu. Ali..."Marype učini pokret i hrpa zlata pretvori se u hrpu gnoja. "Jeftino," reče Mizraith

škubeći nos. Pomakne lakat i zlato se vrati. "Zar ne vidiš da te želi iskoristiti?"

Page 88: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Vidim da želi doprijeti do tebe. Bio je prilično otvoren glede toga.""Stefab," prošapće Mizraith. "Nesteph.""Treba ti pomoć moje braće?"Stvore se dva starija brata, jedan s lijeve, jedan s desne strane Mizraithu. "Trebam ti

utuviti nešto pameti u glavu." Ostalima: "Zadržite ga!"Oko njegovih ruku i gležnjeva stvore se teške zlatne negve lancima pričvršćene za

karike u podu. On se napne i jedan se okov slomi; oko njega se istoga trena stvori blokplavoga leda. Led se počne topiti.

Mizraith se okrene Jednopalcu i Amoli. "Svojim nas prisustvom oslabljujete." Dožene dolebdi komad zlata. "To će ti nadoknaditi štetu. Lastele, ti ćeš dobiti svoj krrf kad sepobrinem za ovo. Pazi na se slijedećih nekoliko sati. Idi."

Dok su izlazili u prostoriji se počnu pojavljivati i druge osobe. Jednopalac prepoznasvjetlucave obrise Markmorova lika.

U predvorju Amoli preda zlato svome eunuhu. "Vratimo se u Labirint," reče. "Ovomjesto je opasno."

Jedopalac je poslao bivšega gusarskog kuhara kući i proveo ostatak noći baveći sesvojim uobičajenim aktivnostima, prodavanjem pića i krrfa i cjenkanjem oko važećeg tečajarazmjene. I sam je ušmrkao dobru količinu krrfa - one domaće vrste - kako bi stalno mogaobiti na oprezu, ali nije se dogodilo ništa natprirodno i ništa uzbudljivije od rutinskog kopanjaočiju radi varanja na kocki. Doduše, morao je prekoračiti leš bivšega prvaka kad je u zoruzaključavao vrata. Pokojnik je bio dovoljno pristojan da umre izvan krčme tako da to nijemorao prijavljivati straži.

Jedan od razloga zašto je Jednopalac volio raditi u noćnoj smjeni bijaše zanimljivaatmosfera koja je vladala u Utočištu u rane jutarnje sate. Sunčevo svjetlo bilo je oštro,otkrivajući prije nego osvjetljavajući. Smeće i izmet u jarcima. Nekoliko izmučenih pijanacašto teturaju u malim grupicama ili polubudni sjede, izvučenih mačeva, čekajući da se negdjeisprazni krevet na prvi zvuk jutarnjeg zvona. Psi što njuše ostatke noći. Dekadentno,pljesnivo, otrcano, smrtno. U tome je pronalazio mračno zadovoljstvo. Dvostruko veće ovogajutra, dok je malo prevelika doza krrfa pjevala samrtni pjev u njegovu mozgu.

Skoro je krenuo prema istoku da provjeri što je s Mizraithom. "Pazi na se tijekomslijedećih nekoliko sati" - to je zacijelo značilo da ga je njegova povezanost s Mizraithomčinila ranjivim za vrijeme ovoga čarobnjakovog boja s Markmorom oko Marypea.

Ali morao se vratiti do kuće i riješiti se kostiju iz psetarnice, a potom postatiLastelom za podnevni sastanak.

U čekaonici Vrta Ljiljana bila je samo jedna izmučena kurva koja mu uputi širokosmjeh, a zatim, prepoznavši ga, nastavi drijemati. On prođe kroz baršunast zastor do eunuhakoji je sjedio leđima naslonjen na zid, sječivo u krilu.

Nije ustao. "Nevolje, Jednopalče?""Nema nevolja. Nema ni krrfa." On podigne zasun na teškim vratima što su vodila u

tunel. "Koliko ja znam, možda se još bore. Mislim da bih dosad već znao da je Mizraithizgubio."

"Ili pobijedio," reče eunuh."Moguće. Javit ću tvojoj gazdarici ako budem imao išta za nju." Jednopalac zapali

lampaš i zatvori vrata za sobom.I prije no što je došao do dna stubišta znao je da nešto nije kako treba. Previše

svjetla. Smanji stijenj do kraja, ali zrak oko njega još uvijek je sjajio. Na dnu stuba on spustilampu, izvuče mač i stane, čekajući.

Sjaj se skupi u treperav lik čarobnjaka Mizraitha. Lik prošapće: "Napokon si umraku, Lastele. Jednopalče. Slušaj: moguće je da uskoro umrem. Tvoju sam čaroliju prebaciona Stefaba i još uvijek vrijedi. Plaćaj ga kao što si plaćao mene..." On zatreperi, iščezne, opetse pojavi. "Tvoj krrf je u ovome tunelu. Koštao me više no što ćeš ikada znati." Opet tmina.

Jednopalac pričeka još nekoliko minuta u mraku i tišini (pedeset koraka od svjetlakoje je dopiralo odozgo) prije nego što opet zapali lampu. Podno njegovih nogu ležao je

Page 89: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

komad krrfa. Stavi ga pod lijevu ruku i nastavi niz tunel, isukana mača. Čelik nije od velikekoristi protiv magije, ali prazna ruka još manje.

Tunel je naglo skretao svakih pedesetak koraka kako bi ograničavao vidokrug.Jednopalac zamakne za tri ugla i učini mu se da na četvrtom vidi svjetlo. Zaustavi se, opetsmanji stijenj i osluhne. Nema zvuka koraka. Spusti krrf na tlo i lijevom rukom izvuče bodežiz čizme, pa nastavi prema svjetlu. Ne mora to biti magija; tri put je već u tunelu iznenadionjuškala. Njihovi dijelovi zakopani su na raznim mjestima, pridodajući svoj doprinosmemljivom zadahu tunela.

Ovaj put nije se radilo o strancu. Pogleda iza ugla i ugleda Lastela, sebe, kako čekaisukana mača.

"Ne stoj tamo," reče njegov alter ego. "Samo jedan od nas dvojice izići će iz ovogatunela."

Jednopalac podigne mač. "Čekaj... ako me ubiješ zauvijek ćeš umirati. I ja akoubijem tebe. Ovo je čarobnjačka klopka."

"Ne, Mizraith je mrtav.""Čaroliju sad drži njegov sin."Lastel krene naprijed, pognutim korakom borca u dvobojima. "Kako sam onda ja

ovdje?"Jednopalac se mučio sa svojim ograničenim poznavanjem logike čarobnjaštva.

Instinkt ga odvuče naprijed, uperena mača, bodeža spremna za pariranje udarca ili ubod sastrane. Očiju uperenih u vrh Lastelova sječiva, jednako mirna pod djelovanjem krrfa kao injegovo vlastito. Krrf zapjeva pjesmu propasti i podigne mu raspoloženje.

Bilo je to kao mačevanje sa zrcalom. Svaki napad uzvraćen trenutnom blokadom.Napad, obrana, napad, obrana. Nekoliko minuta brzog a ipak opreznog baleta, dva krupnablizanca u boju, tunel koji odjekuje zvucima metala na metalu.

Jednopalac je znao da mora učiniti nešto nasumično, nešto nepredvidljivo; onnapadne tercom, flntirajući udesno.

Lastel je znao da mora učiniti nešto nasumično, nešto nepredvidljivo; on ripostiraprimom, fintirajući udesno.

Njihova se sječiva mimoiđu.I zabiju u meso.Jednopalac ugleda kako njegov okrvavljen mač izlazi iz teškog brokata na

Lastelovim leđima, pokuša viknuti i počne kašljati krv preko ramena svoga ubojice. Lastelovmač probio jeprsni koš i srce i rasporio jedno plućno krilo.

Pripijeni jedan uz dugoga. Jednopalac je promatrao kao svijetlocrvena krv lipti izLastelovih leđa i slušao zvuk svoje vlastite krvi dok je bol postajala sve jača. U lijevoj ruci jošje držao bodež; gotovo lijeno zabije ga u Lastelova leđa. Pa još jednom. Pri trećem ubodugledao je kako bodež polako ulazi, pa izlazi iz mesa. Činilo mu se da se bol svake sekundeudvostručuje; svake sekunde vrijeme je proticalo dvaput manjom brzinom. Čak je i krv teklasporije, poput ulja kroz vodu. A onda je prestala teći, gusta skrletna mreža zamrznuta izmeđunjegova bodeža i Lastelovih leđa - njegovih leđa - i dok se bol širila i rasla, dok je samakoštana srž vrištala vatrom, znao je da će to gledati zauvijek. I samo na trenutak ugledatreperave likove dvaju čarobnjaka.

Smiješili su se.

Page 90: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Christine DeWees

MYRTIS

( Myrtis 1979. )

"Osjećam se mladom koliko i izgledam. Mogla bih zadovoljiti svakog muškarca uovoj kući kad bi mi se samo prohtjelo, ili kad bi ijedan od njih bio bar upola tako veličanstvenkao Lythande."

S tim se riječima Myrtis, vlasnica Kuće Afrodizijaka, nasloni na ogradu predprivatnim budoarom i kritičkim okom promotri rad svoje ustanove, što se odvijao ispod nje.

"Ta naravno, madame."Njen pratilac na uskom balkonu bio je lijepo odjeveni mladić što je nedavno s

roditeljima stigao iz carske prijestolnice. Kad se okrenula prema njemu i nasmiješila se, on seodmakne od nje najdalje što je mogao.

"Zar vi, mladi čovječe, sumnjate u moje riječi?"Riječi su se s Myrtisina jezika kotrljale s lakoćom i infleksijom svojstvenom

veličanstvima. Za mnoge dugogodišnje žitelje Utočišta, Myrtis je bila neslužbena kraljicagrada. U Ulici crvenih fenjera njena je vlast nije imala takmaca.

"Naravno da ne, madame.""Sad ste pogledali djevojke. Imate li na umu baš neku određenu damu, ili bi vam

bilo draže da još malo istražite moju ustanovu?"Myrtis ga laganim pritiskom na mišicu odvede natrag u budoar. Nosila je tamnu

haljinu bez izreza koja je davala samo naslutiti legendarnu figuru koju je skrivala. MadameKuće Afrodizijaka bila je lijepa, mnogo ljepša od ijedne djevojke što je za nju radila; to suočevi pričali sinovima, a oni su tu nespornu činjenicu prenosili dalje, opet svojim sinovima.Pa ipak, ta zanosna ljepota koja je nepromijenjena izdržala tri naraštaja, budila je prijestrahopoštovanje negoli želju. Myrtis se nije takmila s djevojkama što su za nju radile.

Mladić je pročistio grlo. Bio mu je to očito prvi posjet javnoj kući. Prije nego što jeprogovorio, dugo je po prstima vrtio rese na boku golemog, vinski crvenog baršunastog stolcaza dvoje.

"Mislim da bih se najradije malo prošetao s onom u ljubičastoj svili."Myrtis se zagleda u nj, a on otkine resu pa mu lice preplavi duboki grimiz."Zovi Cylenu. Reci joj neka čeka u Lavandinoj sobi."S jastuka na kojem je šutke čekala baš na takvu zapovijed, skoči djevojka još

premlada za posao. Mladić se okrene da pođe za njom."Četiri srebrna novčića - Cylene je vrlo nadarena. A ime - mislim da bi te ovdje

mogli znati kao Terapisa." Myrtis se nasmiješi i otkrije pravilne, bijele zube.Mladić, koji će ubuduće unutar zidova Kuće Afrodizijaka biti znan kao Terapis,

pretraži kesu i u njoj nađe jedincati zlatnik. Dok mu je Myrtis odbrojavala kusur, stajao je uarogantnoj i očito dobro uvježbanoj pozi. Djevojčica ga uhvati za ruku i povede do Cylene nadva sata nezamisliva blaženstva.

"Djeca!" promrmlja Myrtis sebi u bradu kad je ponovno ostala sama u budoaru.Na noćnoj su se svijeći rastalila četiri od devet segmenata. Ona otvori veliku, u kožu

uvezanu knjigu, pa u nju upiše mladićevo pravo ime, kao i ono koje mu je upravo bila dala,ono što je izabrao za ovu večer, te da je platio zlatom. Prošlo je već petnaest, a možda i višegodina otkako je nekom od gospode što su dolazili u kuću dala nom-de-guerre Terapis. Dobroje pamtila sve one koji su dulje vremena uživali u sladostranoj raskoši Kuće Afrodizijaka.

* * *

Sutradan, u kasne jutarnje sate, Myrtis je probudilo nježno kucanje po vratimabudoara.

Page 91: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Madame, vaš doručak je gotov.""Hvala ti, drago dijete. Doći ću dolje."Nekoliko je trenutaka ležala mirno u polutami. Lythande se služi pažljivo probranim

čarolijama da joj očuva ljepotu i dugovječnost, ali takve koja bi otupila uspomene naprostonije bilo. Djevojke, i gospoda, svi su oni prolazili kroz Myrtisinu glavu u zamućenoj,nepromjenjivoj paradi, koja ju je držala zakovanu pod svilenom posteljinom.

"Cvijeće za vas, madame."Djevojčica koja je sinoć tiho sjedila na jastuku nonšalantno uđe u budoar i unese

veliku kitu bijeloga cvijeća pa ga počne aranžirati u kristalnoj vazi."Donio ih je neki rob iz dvorca. Veli da je od Terapisa." Iznenađenje. Uvijek i dalje

ima iznenađenja, pa Myrtis, pomlađena tom utješnom spoznajom, zbaci sa sebe posteljinu.Djevojka spusti cvijeće i pruži Myrtis kućni haljetak od izvezena smaragdnozelenog satena dase njime ogrne.

Dok je Myrtis prolazila kroz donje prostorije na putu prema kuhinji, u njima je petdjevojaka u lanenim bluzama imalo pune ruke posla dovodeći ih u stanje promišljena nereda.Ako ih je pet spremalo, jedna bila u odveć poodmaklu stanju trudnoće a da bi mogla biti odkakve koristi, a još jedna njegovala novorođenče, to je značilo da u gornjim prostorijama imajoš dvadeset djevojaka. Dvadeset djevojaka čije je vrijeme bilo posve ispunjeno; sve u svemu,vrlo dobra noć za Kuću Afrodizijaka. Drugi možda pod novim režimom i trpe, ali su stranci uUtočištu očekivali izvjestan stil i diskreciju, kakvu je bilo moguće naći samo u Afrodiziji.

"Madame, Dindan je sinoć naručio pet boca našeg najboljeg Aurveshkoga vina.Ostalo nam je još samo desetak boca..." Pred nju je stupio proćelav muškarac s potrebnikom.

"Onda ih kupi još.""Ali madame, otkako je stigao princ, praktički je nemoguće dobiti Aurveshka vina!""Kupi ih! Ali najprije to što imaš prodaj Dindanu po novoj cijeni.""Da, madame."Kuhinja je bila velika, jarko osvijetljena prostorija skrivena u dnu kuće. Na

stražnjim su se vratima glasno cjenjkali kuhari i čitava zbirka trgovaca, dok se hrpa mladedječurlije njenih radnica naganjalo oko masivna središnjeg stola. A onda sve utihne u trenutkukad je Myrtis sjela u suncem obasjanu nišu što je gledala na sićušni vrt.

Unatoč kaosu što su ga stvarala djeca, uvijek je djevojkama dopuštala da ih zadržeako to žele. Sa ženskom djecom nije bilo teškoća da zarade to što pojedu; nijedna djevica nijenikad bila odveć ružna. Ali su zato dječaci bili davani u nauk što je prije bilo moguće.Njihove su plaće bile plijenjene u korist sve većeg koncerna zvanog Kuća Afrodizijaka.

"Madame, na glavnom je ulazu nekakav vojnik." Jedna od djevojaka koje su čistiledonje prostorije prekine Myrtis baš u trenutku kad je na kruh mazala debeli, modrim venamaprošaran sir. "I traži, madame, da ga primite."

"Traži da ga primim?" Myrtis spusti nož za sir. "Nijedan vojnik nema od mene ništa'tražiti' s glavnog ulaza. U ovaj je sat od njih manje koristi nego od trgovaca. Pošalji ga nastražnji."

Djevojka se trkom popne stepenicama. Myrtis dovrši mazati sir na kruh. Već ga jepola i pojela, kad preko njene privatne niše padne sjena visoka muškarca.

"Mladiću, stojite mi na svjetlu", reče ona ne podižući pogled."Vi ste madame Myrtis, vlasnica ovog... bordela?" upita on ne pomaknuvši se."Stojite mi na suncu i zagrađujete mi pogled na vrt."On se makne ustranu."Djevojke po danu nisu slobodne. Dođite navečer.""Madame Myrtis, ja sam Zalbar, kapetan osobne straže princa Kadakithisa. Nisam

ovamo došao tražiti usluge vaših djevojaka.""A zbog čega onda jeste došli?" upita ona i prvi put podigne pogled."Po zapovijedi princa Kadakithisa, svaka žena što živi u Ulici crvenih fenjera, ako

želi nastaviti obavljati svoj zanat bez negodovanja državne vlasti, obavezna je platiti desetzlatnika poreza, koji će se ubrati smjesta."

Page 92: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Samo je lagano napinjanje Myrtisine ruke odalo njeno zgražanje nad Zalbarovomizjavom. Glas i lice ostali su joj bestrasno mirni.

"Kraljevske konkubine nisu više dovoljno dobre?" odgovori s posprdnim smiješkom."Ne očekujete valjda da sve žene u Ulici crvenih fenjera imaju po deset zlatnika. Kako misliteda će zaraditi novac za taj vaš porez?"

"Madame, mi ni ne očekujemo da će ga moći platiti. Mi se nadamo da ćemo moćizatvoriti i vaš bordel i sve slične kuće u ulici. A žene ćemo, uključujući i vas, poslati na nekodrugo mjesto da ondje žive produktivnijim životom."

Myrtis se zagleda u vojnika s uvježbanim prezirom, kojim se ujedno i završio njihovrazgovor. Vojnik počne pipati dršku svog mača.

"Madame, taj ćemo porez sigurno ubrati. Imate pred sobom razumno dugo vrijemeda skupite novac i za sebe i za ostale. Da velimo tri dana? Vratit ću se navečer."

Okrene se na peti ne sačekavši odgovor, pa u potpunoj tišini iziđe kroz stražnjavrata. Myrtis se vrati prekinutom doručku, dok su personal i djevojke upale u histerijuispunjenu pitanjima i sjemenjem glasina. Pustila ih je da tako naklapaju sve dok nije pojela;potom odlučnim korakom krene na čelo zajedničkog stola.

"Sve se nastavlja kao i obično. Ako bude trebalo platiti taj njihov porez, valjda ćemoto nekako moći srediti. Vi starije djevojke već ste nastranu stavile poprilično zlata. A uslučaju novijih djevojaka napravit ću nužne prilagodbe. Naravno, ukoliko ne sumnjate u mene- u kojem ću se slučaju pobrinuti da raskinemo ugovor."

"Ali, madame, ako platimo jednom, oni će ponovno raspisati porez, i tako sve doklegod budemo mogli plaćati. Ti Vragodlaci..." To reče djevojka obdarena više pameću negoljepotom.

"To im je nesumnjivo namjera. Ulica crvenih fenjera stara je koliko i sami zidoviUtočišta. I ja vas uvjeravam da smo mi preživjeli i mnogo gorih stvari od Vragodlaka." Myrtisse lagano nasmiješi sebi u bradu, prisjećajući se i drugih koji su bezuspješno pokušavalizatvoriti Ulicu. "Cylene, sad će mi i drugi početi dolaziti u posjetu. Pošalji ih u budoar. Tamoću ih sačekati."

Dok je Myrtis silazila stepenicama do donjih prostorija i zatim se ponovno uspinjalau budoar, njen se smaragdno-zeleni kućni haljetak vijorio za njom. Zakoračavši u tajnostsvoje sobe, dopustila je gnjevu da izbije na površinu.

"Ambutta!" poviče, a pred njom se pojavi djevojčica koja ju je služila."Izvolite, madame?""Trebala bi mi odnijeti jedno pisamce." Dok je to izgovarala djevojci koja još nije

stigla povratiti dah, sjedila je za pisaćim stolićem i sastavljala pismo. "Treba ga dostaviti naspecijalan način, kao i obično. Nitko ne smije vidjeti da si ga ostavila. Je li to jasno? Ako tone možeš obaviti a da te ne vide, vrati se ovamo. Ne smiješ dopustiti da postaneš sumnjiva."

Djevojka kimne glavom. Gurne netom presavijeno i zapečaćeno pisamce u prslučićsvoje izlizane, škartirane haljine pa istrči iz sobe. Myrtis je očekivala da će se ona vremenomrazviti u pravu ljepoticu, ali je sad još bila gotovo potpuno dijete. Pismo je pak bilonamijenjeno Lythandu, kome je bilo draže da mu se ne obraća izravno. Nije se nadati da bičarobnjak mogao riješiti probleme što ih je ulica imala s Vragodlacima, ali nitko drugi ne bimogao ni razumjeti ni ublažiti njen gnjev.

Kuca Afrodizijaka je dominirala Ulicom. Vragodlaci će najprije doći do nje, a tekpotom poći u posjet drugim institucijama. Kad se glasine o porezu prošire ostale madame ćekrenuti u tajno hodočašće do stražnjih vrata Afrodizije. Gledat će u Myrtis u potrazi zasavjetom, a ona će gledati kroz prozor u potrazi za nadahnućem. Jer ga nije našla sve dotrenutka kad su se gošće počele pojavljivati.

"Pa to je skandal. Pokušavaju nas baciti na ulicu kao da smo obične kurve!" usklikneDylan, s umjetno obojenom plamenocrvenom kosom, trenutak prije no što je sjela u stolac nakoji joj je pokazala Myrtis.

"Ma gluposti, draga moja", objasni Myrtis mirno. "Hoće iz nas napraviti robove iposlati nas u Ranke. Što je, na neki način, kompliment za Utočište."

"Pa ne mogu nam to učiniti!"

Page 93: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Naravno da ne mogu, ali do nas je da im to objasnimo.""Kako?""Najprije da pričekamo dok ne stignu sve. Već čujem Amoli u predvorju; još malo

pa će stići i ostale."Bilo je to očito igranje da se dobije na vremenu. Jedini je Myrtisin oslonac bilo

uvjerenje da Vragodlaci i njihov princ neće imati nikakve ideje o tome kako bi moglazavrbovati posve nepodmitljive vojnike. Druge su madame iz Ulice razgovarale među sobom,razmjenjujući poglede što ih je Myrtis razotkrila Dylani, i na njih reagirale prilično loše.Myrtis se promatrala njihove odraze u grubo izbrušenu staklu.

Bile su stare. Više ih je od pola jednom radilo za nju. Promatrala ih je kako stare nanemilosrdan način, kako starost nadvladava ljepotu i počesto je pretvara u grotesku. Myrtis semedu svima njima doimala najmlađom - dovoljno mlađom da radi u kući, a ne da je vodi. Paipak, kad se od prozora okrenula njima, u njenim je očima bio nedvojbeni bljesak iskustva.

"Mislim, to baš i nije bilo iznenađenje", otpočne. "O tome se šuškalo još prije negošto je ovamo došla Kitica, a vidjeli smo što se dogodilo drugima na koje su pustiliVragodlake. Priznajem da sam se nadala da će drugi čvršće braniti svoje položaje i tako namdati mrvu više vremena."

"Vrijeme tu ništa ne bi pomoglo. Ja naprosto nemam od kuda dati stotinu zlatnika!"jedna žena prekine Myrtis, a dok je govorila, oko očiju joj je ispucala šminka od bijelogatijesta.

"Ne treba ti stotinu zlatnika!" odbrusi joj slično našminkana žena."Zlato je tu najmanje važno", Myrtis nadglasa prepirku. "Uspiju li slomiti samo

jednu od nas, sve će nas istjerati.""Mogli bismo zatvoriti vrata; pa neka pate. Pol je mojih muškaraca iz Rankea.""Gelicia, polovica svih muškaraca je iz Rankea. Dobili su rat i imaju novac",

otparira joj Myrtis. "Ali svi oni puze pred Vragodlacima, Kiticom i svojim ženama. Ljudi izRankea vrlo su častohlepni. Ti će se odreći mnogočega da bi sačuvali imutak i položaj. Akose princ i službeno mršti na Ulicu, njihova će lojalnost biti stavljena na manju kušnju ukolikozatvorimo vrata i ne prihvatimo borbu."

S čim se žene nevoljko slože."I što da onda radimo?""Vodite svoje poslove kao i uvijek. Kad počnu ubirati porez, najprije će doći u

Afrodiziju, baš kao što su najprije došli ovamo i kad ga je trebalo najaviti. Ostavite stražnjavrata otvorena i ja ću vam javiti. Ako ga ne uspiju ubrati od mene, neće gnjaviti ni vas."

Začuo se mrmor neodobravanja, ali se nijedna nije usudila pogledati Myrtis ravno uoči i dovesti u pitanje njenu moć u Ulici. Sjedeći tako u stalcu s visokim naslonom, Myrtis sezadovoljno nasmiješi. Točno je rješenje tek trebala naći, no madame kuća u Ulici crvenihfenjera imale su vlast nad mnoštvom zlata u Utočištu, a ona je upravo potvrdila svoju vlastnad njima.

Nakon što je odluka izrečena, žene brzo napuste budoar.Ako žele da Ulica nastavi funkcionirati kao i obično, pred svima njima je mnogo

posla. I pred njom. Vragodlaci se neće vratiti tri dana. Za to vrijeme Kuća Afrodizijaka ćezaraditi mnogo više od te tri stotine zlatnika što ih je poželjelo carstvo, i pritom potrošiti samomalo manje od toga na izdržavanje. Myrtis otvori poslovnu knjigu i u nju unese nove bilješkečistim, obrazovanim rukopisom. Kućanstvo je osjetilo da je ponovno uspostavljen red, makari samo privremeno, pa su djevojke, ulazeći jedna po jedna, ispunile budoar da bi izvijestile osvojim zaradama i dugovima.

Popodne je već bilo dobrano poodmaklo, a Ambutta se nije vratila nakon što jetrebala ostaviti pisamce iza rasklimana kamena u zidu iza žrtvenika u Ilsovu hramu. Myrtis sena trenutak zabrine zbog djevojke. Ulice Utočišta nisu nikad bile posve sigurne, i moždaAmbutta više ne izgleda kao dijete baš u svim očima. Tu se uvijek pojavljivao element rizika.Već su u dva navrata djevojke na ulici naprosto nestale, i nije ih više uspjela pronaći čak niLythandova magija.

Page 94: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Myrtis odgurne te misli i sama u budoaru pojede svoj ručak. Razmišljala je o tomekako bi se izlaz iz poreznih teškoća možda ipak još mogao kriti u mitu ili ponudi besplatnihusluga. Princ Kadakithis je, međutim, vjerojatno bio iskren u svojoj nakani da Utočište učiniidealnim gradom svojih savjetnika filozofa, dok je prijestolnica carstva bila sklona mnogihekscesima od kojih je patilo i Utočište. Mladi je princ imao ženu i suložnice kojima je, kakose smatralo, bio prilično zadovoljan. Nitko nikad nije ni pomislio na to da bi i on osobnomogao uživati u radostima Ulice. A što se pak tiče Vragodlaka, njihov je prvi posjet donionajavu poreza.

Pripadnici elitne garde bili su ljudi finijega tkanja od većine vojnika ili boraca što ihje Utočište bilo upoznalo. Nakon što je malo razmislila o tome, Myrtis je sumnjala da bi ihbilo moguće kupiti ili podmititi, a znala je posve izvjesno da oni, ukoliko ih ne uspijepridobiti prvom ponudu, nikad neće šuštati u proganjanju Ulice.

Spuštao se mrak. U čitavoj su se kući čuli glasovi djevojaka koje su hihotalepripremajući se za večer. Myrtis nije držala nijednu koja nije pokazivala sklonost prema svomzanatu i u njemu uživala. Neka druge kuće okivaju svoje cure bijedom i drogama; KućaAfrodizijaka je bila vrhunac ambicije za sve trudbenice u Ulici.

"Primio sam tvoju poruku", zazove je tihi glas iz zastrtih vrata kod njezina kreveta."Već sam počela brinuti. Moja se djevojka nije vratila." Lythande joj priđe sa strane,

obgrli je oko ramena i uhvati za ruku."Čuo sam govorkanja na ulici. Čini se da je novi režim odabrao svog sljedećeg

neprijatelja. Što je istina u tome što se priča o njihovim zahtjevima?""Namjeravaju raspisati porez od deset zlatnika na svaku ženu što živi u Ulici."Lythandov uobičajeni smiješak najednom izblijedi, a plava zvijezda utetovirana u

čelo nabora se od mrštenja."Hoćeš li to moći platiti?""Njihova namjera nije da platimo, nego da se Ulica zatvori, i da nas pošalju u

Carevinu. Ako platim jednom, oni će nastaviti dizati porez sve dok više ne budem moglaplaćati."

"Mogla bi zatvoriti Kuću...""Nikada!" Myrtis povuče ruke. "Kuća Afrodizijaka je moja. Ja sam vodila ovu kuću

još dok je Rankansko Cartvo bilo samo hrpa goluždravih barbarskih plemena!""Ali ono to više nije", blago je podsjeti Lythande. "I Vragodlaci - ako već ne sam

princ - unose bitne promjene u živote sviju nas.""Ali se neće uplitati u magiju, zar ne?"Myrtisina briga za Lythandea nakratko zasjeni njene strahove glede Kuće

Afrodizijaka. Čarobnjaku se na tanke usne vrati smiješak."Zasad je to prilično upitno. U Rankeu ima ljudi sposobnih da nam izravno naškode,

ali ti nisu pošli s princem do Utočišta, a nisam siguran ni u to može li on steći njihovulojalnost."

Myrtis ustane. Ode do prozora od staklenih ploča povezanih olovom, a njegova sudebela, zasjenjena stakla otkrivala promet na Ulici, ali izvan toga skoro ništa.

"Trebala bi mi tvoja pomoć, ako mi je možeš pružiti", reče ne gledajući uLythandea.

"Što bih to trebao učiniti?""Jednom si za mene pripravio napitak iz ekstrakta qualisovih bobica. Sjećam se da si

govorio kako ga je prilično teško smiješati - ali bih voljela da mi ga napraviš dovoljno zadvoje, kad se pomiješa s čistim qualisovim likerom."

"Treba biti pedantan i precizan, ali to inače i nije tako teško. Riječ je o vrlosuptilnom pripravku. Jesi li sigurna da trebaš samo koliko je potrebno za dvoje?"

"Da, za Zalbara i mene. Potpuno se slažem; napitak mora biti suptilan.""Onda si zacijelo vrlo sigurna u svoju metodu.""Ili bar u ponešto. Ulica crvenih fenjera ne leži slučajno izvan zidova Utočišta - to ti

je poznato. Vragodlaci i princ mogli bi mnogo više izgubiti ako nas budu ometali, nego ako

Page 95: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

puste da Ulica živi u miru. Ako ih naši dosadašnji rezultati ne mogu uvjeriti, onda će sigurnonešto značiti činjenica da svake godine kroz moje ruke prođe lijep dio zlata ovoga grada.

"Poslužit ću se qualisovim ljubavnim napitkom da Zalbaru otvorim oči za stvarnost,ne da ih zatvorim."

"Možda ti ga budem mogao pribaviti do sutra uveče, no mnogo vjerojatnije tekpreksutra. Nema više mnogo trgovaca i švercera na Sajmištu dobro snabdjevenih sastojcimakoji su mi potrebni, ali bih mogao istražiti i druge izvore. Kad su Vragodlaci potjerali švercereu Močvaru Noćnih Tajni, zbog toga su trpjeli mnogi čestiti ljudi."

Myrtis skupi oči pa ispusti zavjesu što ju je stiskala u šaci."A da nema Ulice crvenih fenjera... Trgovci i preprodavači, pa čak i šverceri, iako to

možda i ne bi bili spremni priznati, bez nas koji im pribavljamo zlato dok im 'pristojni'građani nude samo obećanja, svakako bi trpjeli još i više nego sada."

Začuje se nježno kucanje na vrata. Lythande se povuče u sjenu u sobi. Uđe Ambutta,a na obrazu joj se jasno vidjela velika masnica.

"Madame Myrtis, počinju stizati muškarci. Hoćete li im vi naplatiti, ili da knjiguodnesem dolje?"

"Ja ću ih uslužiti. Pošalji ih k meni - i, Ambutta..." Zaustavila je djevojčicu baš kadje kretala prema izlazu iz budoara. "Otiđi u kuhinju i vidi koliko dana možemo izdržati a daništa ne kupimo od trgovaca."

"Da, madame."U sobi, najednom, osim Myrtis, nije bilo nikoga. Samo je lagano mreškanje zidnih

tapiserija upućivalo na mjesto gdje je Lythande otvorio skriveni panel i nestao u tajnimprolazima Kuće Afrodizijaka. Myrtis nije očekivala da će čarobnjak ostati, no usprkos svimgodinama što su ih proveli zajedno, njegovi su je nagli odlasci i dolasci i dalje uznemiravali.Stala je pred zrcalo za čitavo tijelo pa premjestila zlatne igle s biserima u kosi, utrljala u kožumirisava ulja i pozdravila prvoga gospodina kao da se dan baš ničim ne razlikuje od svihostalih.

Glas o poreznoj kampanji protiv Ulice proširio se gradom baš kako je Lythande biopredvidio. Posljedica je toga bila da su mnogi od njihovih čestih gostiju i posjetitelja došli ukuću da izraze zadnju počast zabavištu za koje su otvoreno očekivali da će za vrlo kratkovrijeme naprosto iščeznuti. Myrtis se smiješila svakome tko je došao, primala novac i pitala ihza rezervni izbor djevojke, i tek bi ih tada počela uvjeravati kako Kuća Afrodizijaka nikadneće zatvoriti vrata.

"Madame?"Ambutta je provirila kroz vrata u trenutku kad je protok gospode za malenkost opao."Kuhinja veli da imamo dovoljno hrane za deset dana, ali nešto manje običnoga vina

i takvih stvari."Myrtis je mekanim krajem pera dodirnula čelo."Deset dana? Netko je postao indolentan. Naša skladišta su dovoljno velika da

čuvaju zalihe za nekoliko mjeseci. Ali imamo samo deset dana, i to će morati biti dovoljno.Reci kuhinji da od trgovaca ništa ne naručuje ni sutra ni preksutra, i pošalji glas do stražnjihvrata ostalih kuća.

"I, Ambutta, ubuduće će moje poruke prenositi Irda. Vrijeme ti je da se počneš učitivažnijim i korisnijim vještinama."

* * *

Sutradan kasno ujutro, do Myrtisina je budoara kroz Kuću Afrodizijaka kuljalanepresušna bujica trgovaca i prodavača, jer su se posljedice njezinih naređenja već počeleosjećati u gradu.

"Ali, madame Myrtis, rok za plaćanje poreza još nije istekao, a ne sumnjam da KućaAfrodizijaka posjeduje rezerve..." Bucmasti gospodin koji je slao meso u pola kuća u Ulicinaizmjence se srdio i ulizivao.

Page 96: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"U ovakva nesigurna vremena, dobri moj Mikkune, ja ne mogu ni pomišljati naluksuz koji se zove skupo meso. Iskreno bih voljela da nije tako. Okus usoljena mesaoduvijek me podsjećao na siromaštvo. Ali guvernerov dvor malo mari za bijedu ljudi što živeizvan njegovih zidina, iako nam povremeno šalje vojsku da nas oporezuje", reče Myrtis,fingirajući bespomoćnost.

U znak poštovanja prema tužnoj zgodi nije odjenula nijednu od jarko izvezenihkućnih haljina, kako je to inače običavala, nego je nosila haljinu trezveno skrojenu po modikoja je u Utočištu bila zastarjela još pred najmanje dvadeset godina. Skinula je i dragulje, jerje znala da će njihovo odsustvo izazvati više šuškanja no što bi ga izazvala i stvarna prodajabrusačima dragulja. Nekakva je stroga atmosfera obavijala njenu kuću, baš kao i sve drugekuće u Ulici, što je Mikkun mogao i posvjedočiti, s obzirom na to da ih je većinu i osobno bioposjetio.

"Ali madame, ja sam već dao zaklati dvije krave! Već tri godine unaprijed koljemkrave da bih vam već na početku dana pribavio svježe meso. A danas, bez ikakva razloga,najednom mi velite da nećete moje meso! Madame, smatrajte da ste te dvije krave već dobilaod mene na dug!"

"Mikkune! Vi još nikad niste, za sve ove godine koje vas poznajem, dali kreditnijednoj kući u Ulici i sada... danas me molite da svoju dnevnu kupovinu upišem kao dug!"Nasmiješila se razoružavajuće pokušavajući ga umiriti, pričem je jako dobro znala da i mesari svi ostali ovise o čvrstom zlatu Ulice da bi njime platili vlastita dugovanja.

"Ubuduće će biti kredita!""Ali neće biti nas da se njime poslužimo!"Myrtis tugaljivo napući usta. Neka samo mesar i njegovi prijatelji počnu natjeravati

dužnike po 'uglednoj' strani Utočišta, i do dvora će vrlo brzo doprijeti glasovi da nešto nijekako treba. A to 'nešto' će se ona osobno potruditi objasniti kapetanu Vragodlaka, Zalbaru,kad stigne da ubere porez.

Trgovac je izišao iz budoara mrmljajući proroštva o smaku svijeta za koje je onatoplo nadala da će ih na koncu čuti i oni dovoljno visoko da bi se zbog njih morali zabrinuti.

"Madame?"Nekoliko trenutaka nakon što je mesar bio otišao, na vratima se pojavilo Ambuttino

djetinje ozbiljno lice. Dronjavu joj je haljinu već zamijenila druga, zrelijega kroja, jarkije bojei od nove tkanine.

"Amoli bi željela razgovarati s vama. Sad je u kuhinji. Da je pošaljem gore?""Da, dovedi je ovamo."Nakon što je Ambutta otišla, Myrtis duboko uzdahne. Amoli je bila njen jedini

takmac u Ulici. Bila je to žena koja svoj zanat nije naučila u gornjim prostorijama Afrodizije,žena čije je djevojke za posao vezala ovisnost o krrfu, koji im je ona nabavljala. Ako je itko uUlici bio nervozan zbog poreza, onda je zacijelo bila Amoli; ona je mogla odvojiti tako malozlata. Nedavno su ti isti Vragodlaci bili prisilili krijumčare da povise cijenu ciglivisokorafinirane droge kako bi sačuvali vlastitu dobit.

"Amoli, dobra moja, izgledaš mi tako iscrpljeno."Myrtis pomogne toj ženi, više no tri puta mladoj od sebe, da se smjesti u stolac za

dvoje."Mogu li ti dati da nešto popiješ?""Qualis, ako ga imaš." Amoli zastane dok je Myrtis njenu želju prenosila Ambutti.

"Myrtis, ja to naprosto ne mogu tako - čitav je tvoj plan naprosto nemoguć. To će meupropastiti!"

Liker stigne. Ambutta je donijela lijepo iskovani srebrni poslužavnik s jednomčašom tamnocrvene tekućine. Kad je Amoli dohvatila čašu i iskapila je jednim gutljajem, rukesu joj se divlje tresle. Ambutta mudro pogleda svoju gospodaricu; ta druga je madame,vjerojatno, žrtva iste ovisnosti kao i njene djevojke?

"Stupila sam u vezu u Jubalom. Za malu će naknadu sutra uveče ovamo poslati svojeljude da Vragodlacima postave zasjedu. On samo traži zgodu da ih makne. A kad njih više nebude, Kitica nam više neće moći stvarati neugodnosti."

Page 97: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Dakle te sada on snabdijeva krrfom?" odgovori Myrtis bez imalo sućuti."Sad svi moraju plaćati da smiju iskrcati svoje tovare na Noćne Tajne, inače bi Jubal

otkrio Vragodlacima čime se oni bave. Njegov je plan pošten. S njim se mogu nagoditiizravno. Kao što to može i svatko drugi - on trguje svime. Ali ćete ti i Lythande moratiotpečatiti tunele kako se njegovi ljudi sutra uveče ne bi izlagali nepotrebnoj pogibelji."

Sad su se izgubili i posljednji ostaci Myrtisine srdačnosti. Zlatni su Ljiljan biliizolirali od štakorskog labirinta prolaza pod Ulicom u času kad je Myrtis shvatila do koje jemjere u njemu uznapredovala ovisnost o krrfu. Ružna su je iskustva upozorila da nikad nemiješa droge s kurtizanama. Uvijek su tu i ljudi poput Jubala koji samo čekaju na prvi znakslabosti, i uskoro se kuća pretvara u puku skupinu robovskih jazbina, a na madame se ubrzo iposve zaboravi. Jubal se bojao magije, i zato je ona zamolila Lythanda da zapečati tunelesablasno vidljivim upozorenjima. I dok u njoj - Myrtis - bude života, Ulica će biti njena, a neu vlasti ni Jubala ni grada.

"Postoje i drugi dobavljači čije cijene nisu tako visoke. Ili ti je možda Jubal obećaomjesto u svojoj palači? Čula sam da se u jamama Rankea, osim borbi, naučio još ponečemu.Ali naravno, njegov bi se dom teško mogao nazvati kućom u kojoj bi mogli živjeti osjetljivijiljudi."

Myrtis nafrnji nos na način kojim se obično izražavalo da netko živi Nizvjetar.Amoli odgovori podjednako razumljivom gestom uvredljive poruke, ali ode iz budoara ni neobazrijevši se.

Problemi su, međutim, s Jubalom i krijumčarima istom počinjali. Myrtis se, nakonšto je Ambutta iz sobe uklonila čašu i poslužavnik, duboko zamisli nad njima. Jubalovo jebezobzirno slavohleplje bilo potencijalno mnogo opasnije od ijedne prijetnje što je zračilaizravno od Vragodlaka. Oni su, međutim, bili nešto posve drugo od onoga s čim se trenutnomorala baktati, tako da ih Myrtis naprosto istjera iz glave.

Druga večer nije bila tako unosna kao prva, niti je treći dan bio tako grozničav kaodrugi. Lythandov se afrodizijački napitak pojavi u ruci smućenog uličnog derana. Čini što ihje mag stavio na mladoga prosjaka rasprše su se čim mu je ampula izišla iz ruku. Osvrne seoko sebe, posve zbunjen, pa se izgubi trkom prije negoli mu je dnevni domaćin uspio uguratibakrenjak kao naknadu za gnjavažu.

Myrtis istoči ampulu u malu bocu qualisa koju potom položi između dvije čaše nasrebrnom poslužavniku. Tijekom dana je došlo do suptilne promjene u dekoru njezinabudoara.

Crveni je liker zamijenio u crno uvezani saldokonto koji je bio izganan u sobicunoćnog domaćina u donjim prostorijama. Zavjese su oko njezina kreveta bile povučene ipovezane, a svileni je jorgan bio odgrnut da bi se raskrili bucmasti jastuci. U prostoriju je, izžeravnika skrivenih u kutovima, puzao mošusni miomiris. Na noćnom ormariću kraj krevetaje stajala velika kutija s tri stotine zlatnika.

Myrtis nije na sebe stavila ništa od nakita. On bi samo odvraćao pogled od ebonitnocrne, duboko dekoltirane haljine s bočnim prorezom. Čitav je dojam bio savršen. Sve do zoreosim Zalbara neće je vidjeti baš nitko, i ona je bila vrlo čvrsto odlučila da neće dopustiti dasvi njeni napori i kovanje planova ostanu bez ploda.

Čekala gaje sama i prisjećala se svojih prvih kurtizanskih dana u Ilsigu, kad jeLythande bio još svježi čarobnjački šegrt a njeni pak doživljaji avantura sa svim značajkamanoćne more. U to je doba živjela samo zato da se neobuzdano zaljubi u bilo kakvog mladoggospodičića koji bi joj mogao ponuditi ošamućujući sjaj povlastica. Pa ipak se nije pojavionijedan muškarac koji bi je spasio iz eteričnog ali beznadnog svijeta kurtizana. Prije no što jojje ljepota izblijedila, napravila je pakt s Lythandom. Čarobnjak bi je posjećivao ne baš odvišečesto, i usprkos svom njenom hvalisanju, među njima nije bilo nikakve strastvene ljubavi.Čarolije su omogućile Myrtis da stekne trajni sjaj koji je tako željela dok je bila mlada; sjajkoji joj neće oteti nikakav bahati barbar iz Rankea.

"Madame Myrtis?"Iz misli je trgne odlučno kucanje na vrata. Taj joj se glas utisnuo u pamćenje, pa ga

je prepoznala iako ga je prije čula tek jednom.

Page 98: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Samo naprijed."Ona mu otvori vrata i obraduje se što u oklijevanju njegova koraka vidi kako je bio

posve nesvjestan toga da će ući u njen salon i budoar."Došao sam ovamo ubrati porez!" reče žurno. Njegova vojnička preciznost ipak nije

mogla posve sakriti strahopoštovanje i nekakvu maglovitu zbunjenost pri pogledu nakraljevski i erotski prizor što se otvarao pred njim.

Kad je Myrtis za njim zatvorila vrata i tiho pomaknula skriveni kračun, on se nijeokrenuo.

"Skoro ste me upropastili, satniče", reče ona oborivši oči, pa mu lagano dodirnemišicu. "Nije baš tako lako, kako ste možda mislili, skupiti toliku svotu novca."

S noćnog ormarića podigne kutiju od ebanovine optočenu biserjem i polako mu jedonese. On na trenutak zastane i tek je tada uzme u ruke.

"Madame, morat ću ga prebrojati", reče gotovo kao da se ispričava."To mi je jasno. Vidjet ćete da je sve unutra. Ja sam žena od riječi.""Vi... sasma ste drukčiji sada nego što ste bili prije dva dana.""To je razlika između dana i noći."Počeo je slagati hrpice zlata na računski stolić pred srebrnim poslušavnikom s

qualisima."Da bismo vam platili, morali smo stornirati narudžbe gradskim trgovcima."Po iznenađenom, no zamišljenom pogledu koji joj je uputio, Myrtis nasluti da su

Vragodlaci već načuli pritužbe i bolni cvilež iz pristojnih dijelova grada, jer su Mikkun injegovi prijatelji počeli ustezati kredite i vjeresiju.

"Pa ipak", nastavi Myrtis, "posve mi ja jasno da samo izvršavate naređenja. Niste viosobno nimalo krivi ako netko od trgovaca i dobavljača trpi štetu zato što Ulica više nefunkcionira kao nekad."

Zalbar nastavi premještati hrpice zlatnika, tek napol slušajući Myrtis. Kad je Myrtisiz boce s kvalisom izvukla stakleni čep, on je već bio u kutiju uredno složio polovicu zlata.

"Biste li mi pravili društvo pri čašici qualisa, jer za sve to niste vi krivi, a u smočnicijoš imamo poneku poslasticu. Vele mi da se na ulice spustila teška, vlažna magla."

On podigne pogled s novca što ga je brojao a oči su mu se razvedre pri pogledu natamnocrveni liker. Obična vrsta qualisa, premda je i ta bila skupa, imala je mutniju boju ipokazivala sklonost ispuštanju vidljiva taloga. Čovjek njegova položaja mogao je proživjetičitav život a da čisti, fini qualis nikad ni ne vidi, a kamoli da ga još netko i ponudi čašicom.Bilo je posve očito daje Vragodlak došao u tešku napast.

"Možda jednu čašicu."Ona natoči dvije podjednako pune čašice i obje ih postavi preda nj, našto vrati čep

na njegovo mjesto i odnese bocu do ormarića kraj kreveta. Neopazivi pogled u zidno zrcalopotvrdio joj je da je Zalbar podigao čašu koja mu je bila dalja. Ona se mirno vrati i podignedrugu.

"Da nazdravimo. Za budućnost našega princa i Kuće Afrodizijaka!"Čaše zveknu.Napitak što gaje Lythande pripravio dobivao se, između ostalog, i vrenjem bobica iz

kojih se dobivao i sam qualis. Fini je liker zbog toga kao razrjedivač savršeno skrivao napitak.Myrtis je mogla osjetiti suptilnu razliku što ga je magični pripravak unosio u normalnu aromužestokoga pića, ali Zalbar, koji nikad nije okusio ni obični qualis, pretpostavio je da je ononešto što je stvaralo dodatnu toplinu, samo dio legandarne mistike tog likera. Kad je dovršiosvoje piće i Myrtis iskapi svoje dokraja i strpljivo počeka na slabašno crvenilo koje ćepotvrditi da napitak djeluje.

Djelovanje se najprije pokazalo na Zalbaru. Brojanje mu je najednom postalodosadno, i dok je mazio zlatnik, pogled mu odluta u ništavilo. Myrtis mu izvuče zlatnikizmeđu prstiju. Napitku je trebalo duže vremena da djelovanje pokaže i na njoj, a kad se todogodilo, ono je bilo ublaženo zato što ga je već toliko puta bila uzela a isto tako i zbogčarolija koje su sprečavale starenje, a koje je Lythande ispleo oko nje. Njoj, međutim, nije ni

Page 99: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

bio potreban nikakav napitak da bi u sebi dozvala želju prema lijepome vojniku i namamila gada ustane i potom pođe s njom u krevet.

Zalbar izjavi kako ne zna za sebe i kako ne razumije što se to s njim zbiva. Myrtis senije htjela gnjaviti prepirkom. Lythandeov napitak nije bio od onih koji pobuđuju divlju,slijepu požudu, već od onih koji u onima koji bi ga popili pobuđuju doživotne osjećaje. Uslabljenju njegova otpora izvjesnu je ulogu odigrao i sam čisti qualis. Zadržala gaje izazavjesa svoje postelje sve dok nije nestalo svake sumnje da je voli. A onda mu pomogne da seponovno odjene.

"Pokazat ću ti tajne Afrodizijine kuće", šapne mu u uho."Mislim da sam ih već otkrio.""Ima ih još."Myrtis ga uhvati za ruku i povede ga do zida zastrtoga draperijama. Odgurne

tkaninu, otpusti dobro nauljeni kračun, dohvati zidni svijećnjak i povede ga u tamni ali zračniprolaz.

"Koračaj polako po mojim stopama, Zalbare - ne bih te željela izgubiti u kakvomkazamatu. Možda si se pitao kako to da je Ulica izvan zidina a zgrade su u njoj tako stare ilijepo građene? Možda misliš da su nas osnivači Utočišta željeli ostaviti izvan zidina njihovabajnoga grada? Ali eto što ti ne znaš, da se te kuće - što napose vrijedi za starije, poputAfrodizije - zapravo uopće ne nalaze izvan zidova. Moja je, kuća izgrađena od skoro metar ipol debele stijene. Rebrenice su na našim prozorima od odležana drveta s planina. Imamo isvoje zdence i smočnice koje mogu nas - a i grad - u slučaju potrebe snabdijevati tjednima.Drugi prolazi vode odovuda prema Močvari Noćnih Tajni, u Utočište pa i u sam guvernerovdvor. Tko god je ikad vladao Utočištem, uvijek je u slučaju opsade tražio našu pomoć priprebacivanju ljudi i oružja."

Potom satniku koji je ostao bez riječi pokaže katakombe u kojima bi mogao, posveskriven, čekati popriličan garnizon. Napio se vode iz duboka studenca, i njegova voda nijeimala ništa od onog boćatnog okusa tako uobičajena u obalnom gradu. Odozgo su dopiralizvukovi zabave u Afrodiziji i ostalim kućama. Zalbarovo je vojničko oko sve to opažalo, nonjegov je um vidio samo Myrtis, pri svjetlosti svijeća i u crnoj haljini, kao utjelovljenjemuškoga sna, i podzemnu tvrđavu koju mu ju je otkrivala kao utjelovljenje vojničkoga sna.Napitak je u njemu radio svoje. Želio je za sebe steći i Myrtis i tvrđavu, kako bi mogao njimaupravljati i štiti ih.

"Toliko je još toga u Utočištu o čemu vi Rankanci ne znate ništa. Udarate porez naUlicu i stvarate kaos u trgovini čitavoga grada. Želite zatvoriti ulicu i sve nas, uključujući imene, poslati u robovske barake ili na kakvo još gore mjesto. A u tom bi se slučaju vašizidovi mogli probiti. Ima u Utočištu ljudi koji se ne bi libili ničega da steknu vlast nad timprolazima, i oni poznaju i Močvaru i dvorac onako kako se ni ti ni tvoja djeca ne biste moglini nadati."

Pokaže mu zid što je svjetlucao od runa i magičnih znakova. Zalbar ih dodirne iotkrije kako je radoznalost platio opečenim prstima.

"Ti zaštitni zidovi čuvaju nas zasad u sigurnosti, no ako ne bi bilo nas koji ihprimjereno obnavljamo, vrlo bi brzo izblijedili. Ulaze što ih već kroz naraštaje čuvamoneranjivima, brzo bi pronašli krijumčari i lopovi. A ti, Zalbare, koji želiš da Utočište postanemjestom reda i pravde, shvatio bi u svome srcu da si i sam odgovoran, zato što si znao što setu nalazi a ipak dopustio drugima da to unište."

"Ne, Myrtis. Dokle sam živ, nitko ovome neće nanijeti nikakvo zlo.""Ne postoji drugi način. Jesi li već dobio zapovjed da ubereš i drugu ratu poreza?"Zalbar kimne glavom."Već smo počeli jesti hranu spremljenu u tim podrumima. Djevojke nisu sretne,

trgovci nisu sretni. Ulica će umrijeti. Trgovci će podići cijene, a djevojke će se nekako probitido ulice. One ne mogu otići nikamo drugo. Možda Jubal uzme..."

"Ne vjerujem da će Ulica doživjeti takvu sudbinu. Kad princ jednom shvati pravuulogu što je igrate ti i ostale madame, pristat će na nominalni porez koji će se trošiti na obranuUtočišta i tako vam se na svoj način vratiti."

Page 100: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Myrtis se nevidljivo nasmiješi. Bitka je dobivana. Čvrsto ga uhvati za ruku iprestane se opirati djelovanju preljubničkog qualisa na vlastite osjećaje. Pronašli su napuštenečasničke prostorije i vodili ljubav na krevetu od golih dasaka, i zatim ponovno kad su sevratili u budoar u Kući Afrodizijaka.

U trenutku kad je Myrtis oslobodila skriveni kračun i pustila satnika Vragodlaka dase pridruži svojim ljudima, noćna je svijeća dogorjela od posljednjeg čvora. Istog trenutka kadje zatvorila vrata iza nje se u sobi stvori Lythande.

"Jesi li opasnost prošla?" upita čarobnjak i nasmije se."Mislim da jest.""Napitak?""Potpun uspjeh, kao i uvijek. Već dugo nisam bila tako zaljubljena. Baš je lijepo. I

gotovo mi nije ni važno što znam kako ću se prazno i ranjeno osjećati dok ga budem gledalakako stari."

"Zašto si se onda poslužila napitkom? Ta zacijelo bi i same katakombe bile dovoljneda uvjere Vragodlaka?"

"Da ga uvjere u što? Da se obrana Utočišta ne smije povjeriti kurvama ikurtizanama? Da nije bilo tvog napitka baš ga ništa drugo ne bi moglo prikučiti misli da mi...da ja trebam ostati tu gdje sam oduvijek bila. Naprosto nam nije bilo druge!"

"Imaš pravo", reče Lythande i kimne glavom. "Hoće li ti ponovno doći u pohode?""Bit će mu stalo, ali ne vjerujem da će se vratiti. Ali to i nije bila svrha droge."Ona otvori uska ostakljena vrata prema balkonu što je gledao na donje prostorije,

već poluprazne. Vojnici su već bili otišli. Okrene glavu i pogleda u sobu. Tri stotine zlatnikajoš je ležalo, tek napol izbrojeno, kraj prazne kristalne boce. Možda se i vrati.

"Osjećam se mladom koliko i izgledam", prošapće prostorijama koje je nisu niopažale. "Mogla bih zadovoljiti svakog muškarca u ovoj kući kad bi mi se to samo prohtjelo,ili kad bi ijedan od njih bio bar upola tako veličanstven kao moj Zalbar."

Vrati se u praznu sobu i pođe spavati sama.

Page 101: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Marion Zimmer Bradley

TAJNA PLAVE ZVIJEZDE

( The Secret of the Blue Star 1979 )

Jedne noći u Utočištu, kad su ulice bile obavijene lažnim sjajem u srebrnom bljeskuuštapa, tako da se svaka ruševina doimala začaranom kulom a svaka mračna ulica i trgmisterioznim otokom, čarobnjačka-plaćenička spodoba Lythande zaplovi u potragu zapustolovinom.

Lythande, čiji se povratak zbio tek nedavno - ako se misteriozni čarobnjački odlascii dolasci uopće mogu nazvati tako prozaičnim izrazom - iz Sive Pustare u kojoj čuvašekaravanu dok je preko nje putovala prema Twandu. Negdje u Pustari na karavanu je nasrnuočopor pustinjskih štakora - dvonogih stvorenja s otrovnim čeličnim zubima - ne znajući da ječuva magija, i najednom su se našli u borbi s kosturima koji su urlikali i tukli se s očima ukojima je gorjela vatra; a u njihovu je središtu bila visoka čarobnjačka prilika kojoj je međuužarenim očima bila plava zvijezda, zvijezda iz koje su izlijetale munje hladnog iparalizirajućeg ognja. I tako su se pustinjski štakori dali u bijeg, i nisu stali sve dok nisu stiglido Aurvesha, i priče što su ih ispričali nisu imale štetne posljedice po Lythandea, osim uušima pobožnoga svijeta.

I tako se, dakle, u džepovima dugih i tamnih čarobnjačkih halja krilo zlato, a bilo gaje možda skrivena i u staništu koje je Lythandeu pružalo krov nad glavom.

Bilo je to stoga što se vođa karavana Lythandea na koncu bojao skoro još više negorazbojnika, a takva je situacija svakako povećala velikodušnost s kojom je nagradiočarobnjačke usluge. Sukladno običaju, od Lythandea ne bijaše ni smiješka ni mrštenja, alinekoliko dana kasnije reče Myrtis, vlasnici Kuće Afrodizijaka u Ulici Crvenih Fenjera, kakočarobnjaštvo, iako je svakako korisna vještina i mada je ispunjeno mnogim estetskim užicimakoje filozof može razmatrati, samo po sebi ipak ne stavlja kruh na stol.

Neobična napomena, pomislila je Myrtis i sklonila uncu zlata koju je od Lythandeabila dobila na dar u znak uvažavanja tajne što je već godinama ležala među njima. Neobičnoje da Lythande govori o kruhu na stolu, kad osim nje nitko nikada, sve otkako je plavazvijezda uresila to visoko i usko čarobnjačko čelo, nije vidio da preko gladnih usana prelazi imrvica hrane ili kap pića. A niti se ijedna žena u Kvartu ikad mogla pohvaliti da je bilaplaćena za uslugu u čarobnom zagrljaju, niti je uopće mogla zamisliti kako se jedan takavčarobnjak ponaša u prilici kad su svi muškarci na isti način svedeni na krv i meso.

Možda bi to Myrtis znala kazati, kad bi samo htjela; neke su djevojke tako mislilekad Lythande, što se pokatkad zna dogoditi, osvane u Kuću Afrodizijaka i dugo ostaje snjezinom vlasnicom iza zaključanih vrata; a pokatkad, u rijetkim zgodama, čak i po čitavunoć. Pričalo se, u svezi s Lythandeom, da je i sama Afrodizijska kuća bila čarobnjački darMyrtis, nakon slavne pustolovine o kojoj se još šaptalo po Sajmištu, a u koju su bili upletenineki zli čarobnjak, dva trgovca konjima, vođa karavane i nekoliko probranih baraba koji su sedičili time što nikad nijednoj ženi nisu dali zlato, i mislili kako je duhovito prevariti poštenutrudbenicu. Nijedan od njih nije više nikada u Utočištu pokazao lice - ili ono što je od njegaostalo - a Myrtis se počela hvaliti kako više nikad neće u znoju lica svojega morati zarađivatikruh svoj, i nikad više zabavljati muškarca, nego će se pozvati na svoje madamsko pravo da usvojoj postelji spava sama.

A osim toga, mislile su djevojke, čarobnjak Lythandeova kalibra mogao je pozvati inajljepše žene iz Utočišta u brda iza Ilsiga; i mislile su, ne bi mu na raspolaganju bile samokurtizane, nego i princeze i plemenitašice i svećenice. Myrtis je u mladosti nedvojbeno bilalijepa, i sasvim je izvjesno da se hvalisala prinčevima i čarobnjacima i putnicima koji su njenuljubav plaćali krupnim svotama. I još je bila lijepa (a bilo je, naravno, i takvih koji su govorilida joj Lythande ne plaća nego da, naprotiv, ona plaća njemu, kako su vjerovali, i to velikesvote, da joj jakom magijom sačuva ljepotu kod su je počele nagrizati godine) ali joj je kosa

Page 102: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

posijedila, i ona se više nije trudila da je boji henom ili zlatnim gvašom iz Tirzisa PrekoMora.

Ali ako Myrtis nije bila žena koja je znala kako se Lythande ponaša u tojnajelementarnijoj od svih situacija, onda u Utočištu takve žene uopće i nije bilo. Glasine sutakođer tvrdile da Lythande doziva ženske demone iz Sive Pustare, i s njima se združuje ubludu, i posve je izvjesno da Lythande nije ni prvi ni posljednji čarobnjak za kojeg se tomoglo reći.

Ali te večeri Lythande ne bijaše u potrazi za hranom ili pićem ili radostima ljubavnerazbibrige; iako se Lythandea često moglo vidjeti gdje gostuje po krčmama, nikad nitko nijevidio da bi makar i kap piva ili medovine ili vatrenjače prešao barijeru čarobnjačkih usana.Lythandeu bijaše običaj ići unutrašnjim krajem Sajmišta, koračajući uza sam stari rubguvernerova dvorca, držeći se sjene usprkos razbojnicima i sjecikesama, te tako izražavajućionu ljubav prema sjenama zbog koje su ljudi u gradu govorili da Lythande može izroniti izčistoga zraka i zatim ponovno u njemu nestati.

Lythande bijaše visoka i mršava stasa, višeg od normalnog visokog muškarca, suhado granice izgladnjelosti, s utetoviranom plavom zvjezdolikom šarom, znakom čarobnjaka-posvećenika, na čelu iznad tankih, izvijenih obrva ; znalo se da uvijek nosi dugu, kukuljicomproviđenu halju što se stapala sa sjenama. Mršavo lice ispod orlovskog nosa uvijek bijašeglatko izbrijano ili ćosavo - nitko ne pamti daje itko uspio prići dovoljno blizu da bi mogaoodrediti je li to hir ženskastog muškarca ili bezdlakost čovjeka kojeg je oštetila narav. Kosa jepod kukuljicom bila duga i prebogata poput ženske, ali prosijeda, kakvu sebi u ovom gradubludnica ne bi dopustila nijedna žena.

Lythande zabrza duž zasjenjena zida, pa zakroči kroz otvorena vrata nad kojima je,da donese sreću, bila pribijena sandala Thufira, boga hodočasnika; no ti koraci bijahu takotihi, i halja se s kukuljicom tako dobro stapala sa sjenama, da bi se očevici kasnije zaklinjali, ito iskreno, da su vidjeli kako se Lythande pojavljuje iz zraka, pod zaštitom čarolija, ili ogrtačakoji privida nevidljivost.

Oko vatre na ognjištu skupina se muškaraca bučno kucala vrčevima, prateći ritamraspojasane napitnice, koju je po razmrdanoj i sićušnoj lutnji - neki su, kao i Lythande, znalida joj je vlasnik gostioničar, i da je se od njega može posuditi - udarao neki mladić, odjeven ufragmente budalasto elegantne odjeće, razdrte i pohabane putnim dogodovštinama. Sjedio je ulijenoj pozi, s nogom prebačenom preko noge, a kad je mangupska pjesma zamrla, mladić jeotplovio u drugu, tihu ljubavnu pjesmu iz druge zemlje i vremena. Lythande se sjeti tepjesme, starije od sjećanja, iz dana kad je buduće mezimče čarobnjačkih vještina Lythandeimalo drugo ime i tako malo znalo o vradžbinama. Kad je pjesma zamrla, Lythande istupi izsjene, najednom postavši vidljivom spodobom, i na plavoj zvijezdi, što se podrugivala izsredišta visokoga čela, zasjetluca odsjaj vatre.

U krčmi se začuje malo mrmljanja, ali nisu bili nenavikli da Lythande ovakonevidljivo dolazi i odlazi. Mladić je podigao oči, začuđujuće plave pod crnom kosom,pažljivo uvijenom u vitice iznad obrva. Bio je vitak i agilan, i Lythande opazi da na boku imarapir, kojim se, izgleda, dobro služio, a pod grlom amulet u obliku sklupčane zmije. Potomreče:

"Tko si ti, koji običavaš tako dolaziti i odlaziti kroz čisti zrak?""Jedan od onih koji hvale tvoju svirku." Lythande dobaci novčić momku za šankom.

"Jesi li za piće?""Trubadur nikad ne otklanja takav poziv. Pjevanje je suh posao." Ali kad je biće

napokon stiglo, reče: "Ti, mislim, nećeš piti sa mnom?""Nitko još nije vidio Lythandea da jede ili pije", promrmlja jedan iz kruga oko njih."Hej, čekaj, onda ovo baš i nije jako prijateljski", uzvikne mladi trubadur. "Kad

prijatelji zajedno piju to je jedno; ali ja nisam sluga i ne pjevam za plaću ili piće, osim ako jeto prijateljska gesta!"

Lythande slegne ramenima, a plava zvijezda na visoku čelu počne svjetlucati iodašiljati plavo svjetlo. Gledatelji su se polako odmaknuli, jer kad se čarobnjak s plavomzvijezdom naljuti, onda je slučajnim prolaznicima pametno da mu nisu na putu. Trubadur

Page 103: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

spusti lutnju, tako da bi se se, ako bi morao skočiti na noge, našla podaleko izvan dosega.Lythande shvati, po tegobnoj sporosti i velikoj brižljivosti njegovih pokreta, da je već saslučajnim poznanicima ispio lijep broj čaša. Trubadurova ruka, međutim, nije krenula premadršci mača, već je umjesto toga zatvorila šaku oko zmijolikog amuleta.

"Nikad ne sretoh nikoga slična tebi", zamijeti blago, a Lythande, osjetivši u sebilagano mreškanje duž živaca, koje čarobnjaku govori da je u toku bacanje uroka, hitro odlučizaigrati na kartu pretpostavke da je amulet jedan od onih koji gospodara ne štite ukoliko ovajprije ne izgovori utvrđeni niz istinitih tvrdnji - obično tri do pet - o onome tko ga napada ilitko mu je neprijatelj. Oprezno, premda uživajući u zabavi, Lythande reče: "Ta ti stoji. Anikoga sličnoga meni nećeš ni sresti, trubaduru, tako dugo nećeš poživjeti."

Trubadur je vidio, iza ljutita plavog žara zvijezde, i viticu prijateljske sprdnje naprotivnikovim ustima. Pa reče, ispustivši amulet: "Ja tebi ne želim nikakva zla; a ne želiš ga niti meni, i to su također istinite tvrdnje, čarobnjače, zar ne? I tu neka je kraj. No iako si timožda drukčiji od svih ostalih, ti nisi jedini čarobnjak u Utočištu što sam ga vidio da na čelunosi plavu zvijezdu."

Sad plava zvijezda zablista gnjevom, ali ne prema trubaduru, i obojica su to znali.Mnoštvo oko njih iznenada na neki misteriozan način otkrije kako negdje drugdje ima hitnogaposla. Trubadur pogleda na prazne klupe.

"Čini mi se da ću za večeru morati pjevati negdje drugdje.""Kad s tobom nisam želio piti, nisam te time želio uvrijediti", reče Lythande.

"Čarobnjački se zavjet ne odbacuje lako kao lutnja. Pa ipak bih te mogao ugostiti obilnomvečerom i pićem a da time ne izgubiš dostojanstvo, a zauzvrat te, zar ne, zamoliti da mi učinišprijateljsku uslugu?"

"Takav je u mojoj zemlji običaj. Cappen Varra ti, čarobnjače, zahvaljuje na tome.""Krčmaru! Najbolju večeru za moga gosta, i koliko god večeras može popiti!""Zbog tako darežljiva gošćenja neću se cjenjkati oko usluge", reče Cappen Varra i

prihvati se jela iz kojih se još pušilo. Dok je ovaj jeo, Lythande iz nabora halje izvuče kesicu smanjom količinom miomirisnih trava, umota ih u plavičastosivi list, pa smotkom dodirneprsten i tako je zapali. Povuče dim, a ovaj zaplovi u visine, mirisan i sivkast.

"Što se pak tiče usluge, nije to ništa strašno; ispričaj mi sve što znaš o tom drugomčarobnjaku što nosi plavu zvijezdu. Ne poznajem nikoga od mojega reda južno od Azehura, asiguran sam da nisi vidio ni mene ni moga duha."

Cappen Varra je posisao moždinu pa istančano obriše prste o stolnjak pod mesom.Zagrize u đumbirku i tek tada odgovori.

"Ne tebe, čarobnjače, ni tvoju sjenu ili doppelgangera ; ovaj je imao pleća upolamišićavija od tvojih, i nije nosio mač, nego dva bodeža ukriženim remenima obješena o obaboka. Brada mu je bila crna; a na lijevoj su mu ruci nedostajala tri prsta."

"Ilsa mu Od Tisuću Očiju! Rabben Poluruki, tu, u Utočištu! Ta gdje si ga to vidio,trubaduru?"

"Prolazio je Sajmištem, ali nisam vidio da je išta kupio. I vidio sam ga u UliciCrvenih Fenjera, kako razgovara s nekom ženom. A sad, čarobnjače, kakvu bi to uslugu želioda ti učinim?"

"Već si je učinio." Lythande krčmaru pruži srebrnjak - što je bilo dovoljno da ga tajmrzovoljni čovjek na odlasku preporuči Shalpinoj zaštiti - a potom položi još jedan novčić,ovaj put zlatni, kraj posuđene lutnje.

"Otkupi svoju harfu; od ove ti glasu nema blagoslova." Ali kad trubadur zahvalnopodigne glavu, čarobnjak je već neopazice nestao u sjenama.

Trubadur strpa zlato u džep i upita:"Kako je to mogao znati? I kako je izišao?""To zna samo brzi Shalpa", reče krčmar. "Koliko ja znam, mogao je izletjeti i kroz

dimnjak! Ovome ne treba Shalpin ogrtač taman kao noć da se njime zakrije, jer on ima i svoj.I platio ti je piće, dobri moj gospodine; za što smo onda?" Našto je Cappen Varra nastavioproces žestokog opijanja, što i jest bilo najpametnije što čovjek može učiniti kad se i nehoticeupetlja u privatne poslove čarobnjaka.

Page 104: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

* * *

Našavši se na ulici, Lythande zastane da razmisli. Rabben Poluruki baš nije prijatelj;pa ipak Lythandeu ne bijaše razloga povjerovati da njegov boravak u Utočištu ima nekakveveze s kolegom po Redu, ili s osobnom osvetom. Da je to bio nekakav posao u vezi Redaplave zvijezde, da Lythande Rabbenu može u nečemu pomoći, ili da su Polurukog poslali dasazove sve članove reda, zvijezda što je oboje nose na čelu odaslala bi im upozorenje.

Pa ipak neće biti zgorega da to provjeri. Žustro zakorači i stigne do niza starihkonjušnica iza guvernerova dvorca. Tu je vladala tišina i tajnovitost magije. Lythandezakorači u jednu od postranjih uličica, pa se počne uvijati u čarobnjački ogrtač dok se svjetlonije posve izgubilo, i povlačiti se sve dublje i dublje u tišinu sve dok od čitava svijeta nijepreostalo ništa - kao ni od čitava svemira, osim svjetla plave zvijezde što je vječno gorjela načelu. Lythande ne mogaše zaboraviti kako je ona tu bila postavljena, i uz koju cijenu - uzcijenu kojom posvećenici plaćaju svoju moć.

Plavi se sjaj skupi, pa se rasprsne u šarene uzorke, pulsirajući i žareći se, sve dok seLythande ne nađe unutar svjetla; i tada, Na Mjestu Kojeg Nema, na prijestolju izrezbarenomod safira, sjedio je Gospodar Zvijezde.

"Pozdravljena budi, prijateljska zvijezdo, od zvijezde rođena, shyryu ". Taj izrazdragosti mogao je značiti prijatelju, druškane, brate, sestro, ljubljeni, meni ravni, hodočasniče;doslovno mu je značenje bilo sudioniče zvjezdane svjetlosti . "Što te u ovu noć izdalekadonosi u Kuću hodočasnika?"

"Želja za znanjem, sudioniče Zvijezde. Jesi li poslao koga da me potraži uUtočištu?"

"Nisam nipošto, shyryu . U Hramu je sudionika Zvijezde sve dobro; tebe još nismozvali; čas još nije došao."

To je svaki posvećenik Plave zvijezde dobro znao; to je dio cijene moći. Na koncusvijeta, kad bude kraj svim djelima smrtnika i čovječanstva, posljednje što će pasti prednaletom Kaosa bit će baš Hram Zvijezde; i tada, na Mjesto Kojeg Nema, Gospodar ćeZvijezde dozvati sve posvećene hodočasnike iz najdaljih krajeva svijeta, da se svom snagomsvoje magije bore protiv Kaosa; ali do tog dana oni uživaju punu slobodu da čine sve štomože ojačati njihove moći. Gospodar Zvijezde ponovi, pokušavajući ga umiriti:

"Čas još nije došao. Slobodan si da po svojoj volji hodiš svijetom."Modri sjaj izblijedi, i Lythande ostane stajati i drhtati. Rabbena dakle nisu poslali

radi tog zadnjeg saziva. Pa ipak bi i kraj i Kaos, baš što se Lythnda tiče, mogli već biti sasvimna domaku, i to prije određenog časa, ako bude onako kako je to Rabben Poluruki zamislio.

Ono je bilo pošteno iskušavanje snage, po zapovjedi naših gospodara, i Rabben mito ne bi smio uzeti za zlo... Možda to što je Rabben u Utočištu i nema nikakve veze s njim.Ovdje je mogao biti i nekakvim zakonitim poslom - ako bi se išta s njim u svezi moglonazvati zakonitim; jer Posvećeni su se Hodočasnici zarekli da će se na strani Zakona, a protivKaosa, boriti samo na posljednji od svih dana. A Rabben je bio odlučio da to prije toganipošto ne čini.

Potreban je oprez, a Lythande sluti da je Rabben blizu... Jugoistočno od guvernerovadvorca nalazi se, nakon što se prijeđe Avenija hramova, mali trokutasti perivoj. Preko dananjegove pošljunčane staze i grmoviti zavijuci u rukama su propovjednika i svećenika koji sesvojih bogova nisu dovoljno naštovali ili im prinijeli dovoljno žrtava; noću je taj park lovištežena koje osim Nje što ima punu kesu i praznu maternicu ne štuju niti jednu. Zbog i jednih idrugih to se mjesto zove, ironično, Obećanje raja; u Utočištu, kao i drugdje, jako dobro znajuda obećanje ne znači uvijek i izvršenje.

Lythandea se, zbog običaja da ne zalazi ni ženama ni svećenicima, ovdje viđarijetko, ako ikada. Činilo se da u parku nema nikoga; podigli su se zli vjetrovi, šibajući paprati granje pa iz njih mijesili likove neobičnih zvijeri što su se odavale neprirodnim činima;stravično su ječali oko zidova i streha Hrama s druge strane ulice, ti vjetrovi za koje se uUtočištu govori da to ječi Azyuna u Vashankinu krevetu. Lythandea se sad jedva moglozamijetiti kako se hitro šulja rubom sjena na stazama. A onda ženski krik prodere zrak.

Page 105: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Iz sjene, Lythande ugleda lomni lik mlade djevojke u razdrtoj i dronjavoj haljini;bila je bosa i uho joj je krvarilo na mjestu gdje joj je iz resice netko otkinuo draguljemurešenu naušnicu. Otimala se iz željeznog zagrljaja golemog i medvjeđe građena crnobradogmuškarca, i prvo što Lythande ugleda bila je ruka ovijena oko djevojčina tanka, koščatazapešća, koja je vuče; dva su prsta nedostajala a treći je bio odsječen na prvome zglobu. I tektada - kad to zapravo više i nije bilo potrebno - Lythande ugleda modru zvijezdu između crnihčekinjastih obrva, iznad mačji žutih očiju Rabbena Polurukog!

Lythandeu je on dobro znan odavna, još iz Hrama Zvijezde. Čak je i tada Rabbenbio opak čovjek, a njegova bludnost općepoznata. Zašto Gospodari, upitao se Lythande, nisuod njega zatražili da stečene moći plati odricanjem od toga? Lythandeu se usne skupe ugrimasu lišenu svake radosti; razbludnost je Rabbenova bila tako notorna da bi lako svi, da jese odrekao, shvatili tajnu njegove moći.

Bilo je to zato što moći posvećenika Zvijezde ovise o tajni. Baš kao i u starojlegendi, u kojoj je neki div čuvao srce na tajnome mjestu izvan tijela, a s njim i besmrtnost,tako je i posvećenik Plave zvijezde svu svoju duhovnu snagu izlio u jedincatu Tajnu; a onajtko bi otkrio tu tajnu, s njom bi stekao i sve posvećenikove moći. Onda se Rabbenova tajnamora kriti u nečemu drugom... ali Lythandea sad nije zanimalo nagađanje o tome.

Rabben potegne djevojku za zapešće, i ona tužno krikne; a kad se zvijezda nabitogačarobnjaka počela žariti, djevojka podigne slobodnu ruku na oči da se od nje zakloni. Bezsazrele namjere da se uplete, Lythande iskorači iz sjene, a bogati glas zbog koga sučarobnjački naučnici iz vanjskoga dvorišta Plave zvijezde govorili ne o "čarobnjaku" nego o"trubaduru", glasno zazvoni:

"U ime Svemajke Shipri, pusti tu ženu!"Rabben se okrene brzinom vihora. "Tako mi devetsto devedeset i devetog Ilsova

oka! Lythande!""Zar u Ulici crvenih fenjera nema dovoljno žena, da tako moraš zlostavljati

djevojčicu u Ulici hramova?" Jer sad već Lythandeu bijaše posve jasno koliko je mlada; rukesu joj tanke, noge i gležnjevi djetinjasti, a grudi joj se pod nečistom, poderanom tunikom jošnisu posve zaoblile.

Rabben se okrene k Lythandeu pa se iskezi. "Oduvijek si bio nježna dušica, shyryu .Nijedna žene neće šetati ovdje ako nije na prodaju. Možda je želiš za sebe? Možda si se većzasitio svoje debele madame iz Kuće Afrodizijaka?"

"Ne uzimaj njeno ime u usta, shyryu !""Tako si osjetljiv na čast jedne drolje?"Lythande se na ovo naprosto ne obazre. "Pusti djevojku ili prihvati moj izazov."Iz Rabbenove zvijezde bijesnu munje; on gurne djevojku ustranu. Ona, posve

neosjetna, padne na pločnik i ostane tako ležati ne mičući se. "Ostat će ovdje dok ne budemogotovi. Možda si mislio da ću je pustiti da pobjegne dok se budemo borili? Ali kad smo većkod toga, pada mi na pamet, Lythande, da te još nikad nisam vidio sa ženskom - je li to tvojaTajna, Lythande, da tebi ne trebaju žene?"

Lythande zadrži nepomično lice; no što god da sad slijedi, naprosto ne smijedopustiti Rabbenu da produži tim tragom. "Ti se, Rabbene, možda i možeš pariti poputživotinje po ulicama Utočišta, ali ja ne mogu. Hoćeš li je prepustiti ili se boriti?"

"Možda bih ti morao popustiti; još se nije čulo da se Lythande na ulici bori zbognekakve žene! Kao što vidiš, Lythande, dobro su mi poznate tvoje navike!"

Vashanka ga prokleo! Sad ću se zaista morati boriti zbog te djevojke!Lythandeov rapir lagano zašušti iz korica i uperi se prema Rabbenu kao da ga vodi

vlastita volja."Ha! Zar misliš da se Rabben u uličnim tučama bori mačem poput kakve vojničine?"

Vršak Lythandeova mača prsne usred plavog zvjezdanog sjaja, i pretvori se u svjetlucavuzmiju, što se presavila i zapuzala preko drške, a iz jezika joj je kapao otrov dok se pokušavalaoviti Lythandeu oko šake. Sad se usijala i Lythandeova zvijezda. Mač se ponovno pretvori ukovinu, ali izvijenu i beskorisnu, zadržavši oblik zmije, što je načas bio, spetljanu na putuprema koricama. Lythande se bijesnim zamahom oslobodi izvijenoga metala, a onda prema

Page 106: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Rabbenu izbljuje kišu vatre. Golemi se posvećenik brzo sakrije u magli a slap se vatrenih kapiugasi. Negdje iza ruba svijesti Lythande shvati da se počela skupljati publika; običnu sečovjeku nije moglo dogoditi dva puta u životu da se na ulicama Utočišta dva posvećenikaPlave zvijezde pobiju čarolijama. Sjaj je zvijezda, što su blistale na čarobnjačkim čelima,izazivao pravi gnjev munja na trgu.

Uz urlik vjetra dođu proždrljive male zublje, pa zaplamsaju i opletu Lythandea;dotaknu se visoka čarobnjakovog lika i nestanu. A onda divlja vijavica protrese drvećem kaobičevima, i grane učas ogole jer je lišće odnio kovitlac, a onda silovitim udarcem baceRabbena na koljena. Lythandeu sve to postane dosadno; s ovim bi trebalo završiti što prije.Nitko od gledatelja u mnoštvu, što su sada bečili oči, nije kasnije znao što je tu tko zapravoučinio, ali je Rabben polako, polako, polako, pritiskivan centimetar po centimetar sve niže iniže, pao najprije na koljena, pa na sve četiri, pa se rasprostro, a onda počeo pritiskati i trljatilice sve dublje i dublje u pijesak, njišući se naprijed-natrag, utiskujući se sve jače u pijesak...

Lythande se okrene i podigne djevojku. Ona se u nevjerici zapilji u stamenogačarobnjaka koji je sumanuto bradom strugao prašinu.

"Što si mu to...""Nije važno. Mičimo se otale. Čarolija ga neće dugo držati, a kad se probudi, bit će

jako ljut." U Lythandeovu je glasu bila oštrica neutralne sprdnje, a djevojka je vidjela iRabbena, kojemu su i brada i oči i plava zvijezda bili prekriveni prahom i kalom...

Zabrzala je tragom magičareve halje; a kad su dobrano odmaknuli od Obećanja raja,Lythande zastane, i to tako naglo da je djevojka posrnula.

"Tko si ti, djevojko?""Zovem se Bercy. A ti?""Čarobnjačko se ime ne odaje olako. U Utočištu me zovu Lythande." Spustivši

pogled na djevojku opazi, uz bolan ubod, da je ona ispod sve te prljavštine i izneređenostizapravo vrlo lijepa i mlada. "Bercy, sad možeš ići. On te više neće dirati; pošteno sam gasvladao nakon valjana izazova."

Ona se baci Lythandeu na rame i grčevito se za nj uhvati. "Ne šalji me od sebe!"reče molećivim glasom, a oči su joj se ispune obožavanjem. Lythande se namršti.

Bercy je, što se sasvim lijepo dalo i predvidjeti, povjerovala, a tko to u Utočištu i nebi, da se dvoboj vodio za djevojku koja je trebala pripasti pobjedniku, i ona je bila spremna damu se preda kao nagrada. Lythande napravi pokret odbijanja.

"Ne..."Djevojka samilosno priškilji očima. "Onda je s tobom baš kako je Rabben rekao -

tvoja je tajna da su te lišili muškosti?" Ali iza samilosti krila se iskra koja je govorila da je sveto zabavlja - kakva tračerska cveba! Kakav sočni komadić za Ulicu žena.

"Tišina!" Lythandeov je pogled bio vrlo zapovjednički. "Idemo."Ona pođe za njim, vijugavim ulicama što su vodile u Ulicu crvenih fenjera.

Lythande sad sigurnim korakom prođe pored Kuće Sirena, gdje su se, govorilo se, mogle naćiradosti egzotične baš koliko je to i samo ime obećavalo; potom pored Kuće Bičeva, koju suzaobilazili svi osim onih koji su zaobilazili sve druge kuće; i napokon na kraju, ispod licaZelene Gospe, onakve kakvu su je štovali daleko, čak iza Rankea, stajala je KućaAfrodizijaka.

Bercy se osvrne, razrogačenih očiju, po trijemu s mnoštvom stupova, po blještavilustotine fenjera, po gizdavo odjevenim ženama što su ljenčarile po jastucima čekajući na poziv.Sve su bile vrlo lijepo odjevene i urešene draguljima - Myrtis je poznavala svoj zanat, i znalakako valja prezentirati robu - i Lythande je naslutio da pogled odrpane Bercy odaje zavist;vjerojatno se prodavala po pazarima za nekoliko bakrenjaka ili hljeb kruha, jer je za to većbila dovoljno stara. Pa ipak je nekako, poput cvijeća na bunjištu, uspjela sačuvati gizdavosvježu ljepotu, od samog zlata i bjeline, cvjetnu. Čak i takva odrpana i izgladnjela, dirnula jeLythandea u samo srce.

"Bercy, jesi li danas već štogod jela?""Ne, gospodaru."

Page 107: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Lythande dozove gorostasnog eunuha Jiroa, čiji je posao bio da povlaštene mušterijeodvodi do soba njihovih odabranica, te da na ulicu baca pijane goste, kao i one koji bi počelizlostavljati radnice. I taj dođe - imao je golemu trbušinu, a na sebi samo oskudnu pregaču idesetak prstenova u uhu - jednom je imao ljubavnika koji je prodavao naušnice pa se njimeslužio za izlaganje robe.

"Čime bismo mogli uslužiti čarobnjaka Lythandea?"Žene po kaučima i jastucima su cvrkutale od iznenađenja i prepasti, a Lythande im

gotovo čitaše misli:Nijedna od nas nije uspjela privući ili zavesti velikog čarobnjaka, a sad mu je srce

obuzela ta odrpana ulična djevojčura? A Lythande je znao da su, baš zato što su žene, moglesasvim jasno vidjeti kako ničim zaklonjena ljepota sija kroz djevojčine dronjke.

"Jiro, je li madame Myrtis slobodna?""Baš spava, o veliki čarobnjače, ali je zapovjedila da je, ako je riječ o vama,

možemo probuditi u svako doba. Je li ovo..." jer nitko ne može biti nadut kao glavni eunuhpomodnog bordela - "tvoje, Lythande, ili je to dar za madame?"

"Vjerojatno oboje. Daj joj da nešto pojede i nađi joj gdje će prespavati noć.""A kupka, čarobnjače? Ima dovoljno buha da njima naseli madrace na čitavom

katu!""I kupka, naravno, i ženu koja je će namazati mirisima i uljima", reče Lythande, "i

nešto u smislu potpune odjeće.""To prepusti meni", reče Jiro širokogrudno, a Bercy je užasnuto pogledala

Lythandea, ali je ipak pošla kad joj je čarobnjak dao znak da ide. Kad ju je Jiro odveo,Lythande ugleda Myrtis kako stoji u vratima; bila je to masivna žena, ne više mlada, aliljepote sleđene čarolijom. Kroz njene savršeno artikulirane crte lica, Lythandeu su sesmješkale oči, izričući toplu dobrodošlicu.

"Drago moje, zaista nisam očekivala da ću te vidjeti ovdje. Je li to tvoje?" Mahneglavom prema vratima kroz koja je Jiro odveo preplašenu Bercy. "Ona će, znaš, vjerojatnopobjeći čim ti više ne bude na očima."

"Volio bih da i sam mogu misliti tako, ali bojim se da nisam te sreće.""Možda će biti bolje da mi ispričaš čitavu priču", reče Myrtis i posluša Lythandeov

kratak, sažet prikaz čitavog incidenta."I ako se nasmiješ, Myrtis, povući ću svoju čaroliju i izložiti tvoju sijedu kosu i bore

sprdnji svima u Utočištu!"Myrtis je, međutim, Lythande poznavala i predugo a da bi tu prijetnju shvatila odveć

ozbiljno. "I tako je djeva što si je spasio poludjela od ljubavi prema svom spasitelju!" Zahiho-tala je. "Zaista sasvim kao u kakvoj staroj baladi!"

"Ali, Myrtis, što da radim? Tako mi sisa Svemajke Shipri, eto gdje je dilema!""Povjeri se i njoj pa joj reci zašto ne može imati tvoju ljubav", reče Myrtis.Lythande se namršti. "Ti posjeduješ moju Tajnu, jer mi nije bilo izbora; poznavala si

me još prije nego što su me učinili čarobnjakom i dali mi plavu zvijezdu...""I prije nego što sam sama postala bludnicom", suglasi se Myrtis."Ali ako se ta djevojka počne osjećati kao budala zato što me voli, mogla bi me

zamrziti kao što me sada voli; i zaista svoj život i svoju moć ne mogu povjeriti u ruke nikomekome ne mogu potpuno vjerovati. Tajnu možeš posjedovati samo ti, Myrtis, i to zbogzajedničke prošlosti. A to onda znači i moju moć, ako ti ikad zatreba. Ali je ja ne mogupovjeriti toj djevojci."

"Ona ti ipak duguje nešto zato što si je izbavio iz Rabbenovih ruku."Lythande reče: "Razmislit ću i o tome; a sad ih daj požuri da mi donesu jelo, jer me

mori i glad i žeđ." Došavši u njenu privatnu sobu najede se i utaži žeđ iz posluge Myrtisinimvlastitim rukama. A Myrtis reče: "Ja nikad ne bih napravila tvoj zavjet - da nikad neću ni jestini piti pred očima nijednog muškarca!"

"Kad bi težila da stekneš moć čarobnjaka, itekako bi ga se držala", reče Lythande."Danas rijetko kada dolazim u napast da ga prekršim; bojim se samo da ga ne prekršimnehotice; ne mogu piti u krčmi, jer bi među ženama mogao biti koji od onih čudnih

Page 108: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

muškaraca koji se zabavljaju time da nose žensku odjeću; čak se ni ovdje ne bih usudio jesti ipiti među tvojim ženskama, a zbog istog razloga. Sva moja moć ovisi o zavjetima i tajni."

"Onda ti ne mogu pomoći", reče Myrtis, "ali ti joj nisi dužan reći istinu; reci joj kakosi se zavjetovao da ćeš živjeti bez žena."

"To bih mogao", reče Lythande i dovrši jelo mršteći se.

Poslije su uveli Bercy, razrogačenih očiju i svu očaranu svojom krasnom haljinom inetom opranom kosom što se sad meko kovrčala oko ružičasto-bijeloga lica, kao imiomirisom ulja za kupanje i parfema što je lebdio oko nje.

"Djevojke ovdje nose tako lijepe haljine, a jedna mije rekla da, ako hoću, mogu jestii dvaput na dan! Što misliš, jesam li dovoljno lijepa da bi me madame Myrtis željelazadržati?"

"Ako je to tvoja želja. Ti si više nego lijepa."Našto Bercy odgovori smiono: "Ali ja bih, čarobnjače, radije pripadala tebi", pa se

ponovno baci Lythandeu oko vrata stežućim stiskom, povlačeći to mršavo lice premasvojemu. Lythandea se inače tek u rijetkim zgodama moglo nagnati da dotakne išta živo, a sadje nježno zagrli pokušavajući prikriti užas.

"Bercy, dijete drago, to je samo tvoja maštarija. To će proći.""Ne", reče ona i zaplače. "Ja te ljubim, i hoću samo tebe!"I tada, nepogrešivo, duž svojih čarobnjačkih živaca, Lythande ponovno osjeti ono

sitno mreškanje, one upozoravajuće žmarce napetosti koji su govorili: netko se služičarolijom. Ne direktno na Lythandea. Nju bi se moglo suzbiti. Ali je dolazila odnekud iz sobe.

Ta zar ovdje, u Kući Afrodizijaka ? Myrtisi bi se mogao povjeriti i život, i ugled, iimetak, pa i sama magična moć Plave zvijezde; ona je već bila provjerena u ranijim zgodama.Da se kojim slučajem promijenila toliko da postane izdajicom, to bi Lythandeu bilo vidljivopo njenoj auri.

Preostala je, dakle, samo ta djevojka koja se sad privijala i jecala. "Umrijet ću akome ne budeš volio! Reci mi da to nije istina, Lythande, to da ti naprosto ne možeš ljubiti! Recimi da je to opaka laž, da su čarobnjaci lišeni muškosti, i da ne mogu voljeti žene..."

"To je sasvim sigurno opaka laž", reče Lythande smrtno ozbiljnim glasom. "Zaista tenajozbiljnije uvjeravam da me nitko nikad nije lišio muškosti." Ali izgovarajući te riječi,Lythandea zasvrbješe živci. Čarobnjak smije lagati, što većina i čini. I Lythande laže spremnokao i svi ostali, kadgod za to postoji valjani razlog. Ali zakon Plave zvijezde glasi ovako: naizravno pitanje u vezi Tajne posvećenik ne smije izreći izravnu laž . A Bercy je, a da to nisama nije znala, bila još samo jedno pitanje daleko od onog fatalnog, iza kojeg se krila Tajna.

Strahovitim naporom volje, Lythandeova se magija grčevito uhvati tkiva samogaVremena; djevojka stajaše nepomično, nesvjesna stanke, a Lythande se odmakne dovoljnodaleko da joj pročita auru. I doista, u tragovima tog vibrirajućeg polja nalazila se sjena plavezvijezde. Rabbenove, koja je nadvladavala njenu volju.

Rabben. Rabben Poluruki, koji je u djevojku ugradio svoju volju, koji je smislio inamjestio čitavu stvar, uključujući tu i susret u trenutku kad je djevojci zatrebao spasitelj;začarao je djevojku da bi privukao i začarao Lythandea.

Zakon Plave zvijezde brani svojim posvećenicima da se međusobno ubijaju, jer će sejednoga dana, posljednjega, morati boriti rame uz rame protiv Kaosa. Pa ipak, ako bi koji odposvećenika drugome iščupao tajnu njegove moći... onda taj drugi, lišen moći, više ne bi biopotreban za borbu protiv Kaosa, pa bi bilo dopušteno ubiti ga.

I što bi se sad moglo učiniti? Da ubije djevojku? Rabben bi i to shvatio kao odgovor;Bercy je bila začarana tako da bude neodoljiva svim muškarcima; ako je Lythande pošalje odsebe nedirnutu, Rabben bi doznao da Tajna koju traži leži negdje u tom području, pa bi jeneumorno nastavio razotkrivati. Jer ako ta seksualna čarolija koja je Bercy učinilaneodoljivom na Lythandea ne djeluje, onda je Lythande eunuh, ili homoseksualac, ili...kupajuči se u znoju, Lythande se ne usudi dalje od toga ni misliti. Tajna je sigurna samo akonitko nikad ne postavi izravno pitanje. Nije se mogla pročitati iz aure; no bilo je dovoljno tekjedno jednostavno pitanje, pa da svemu bude kraj.

Page 109: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Trebao bih je ubiti, pomisli Lythande. Jer se sada borim ne samo za svoju magiju,već i za svoju tajnu i vlastiti život. Jer sasvim sigurno, ako ostanem bez moći, Rabben nećećasiti časa da na mene stavi točku, da se osveti što je izgubio pola ruke.

Djevojka je i dalje bila nepomična, u transu. Kako je lako mogla biti ubijena! Aonda se Lythande prisjeti jedne stare bajke, koja je mogla poslužiti da se spasi Tajna Zvijezde.

U trenutku kad se Vrijeme vratilo u sobicu, svjetlo zatreperi. Bercy je i dalje jecala,posve nesvjesna pauze; Lythandeu je već bilo sasma jasno što će učiniti, a djevojka je osjetilakako je Lythandeove ruke ovijaju, i čarobnjakov poljubac na požudnim ustima.

"Moraš me voljeti ili ću umrijeti!" jecala je Bercy."Bit ćeš moja", reče Lythande. Tihi je neutralni glas bio vrlo nježan. "Ali je čak i

čarobnjak ranjiv kad ljubi, i zato se moram zaštititi. Moraju nam pripremiti sobu u kojoj nećebiti ni svjetla ni zvuka osim onog što ću ga priskrbiti svojom magijom; a ti se moraš zakleti danećeš tražiti da me vidiš ili dodirneš osim pri tom magičnom svjetlu. Hoćeš li se, Bercy, u tozakleti Svemajkom? Jer ako mi se u to zakuneš, voljet ću te kao što nitko nikad nije volioženu."

Sva uzdrhtala, ona prošapće: "Kunem se." A Lythandeu je od samilosti umiralo srce,jer se Rabben njome poslužio bezobzirno; tako je ona živa izgarala od neutažive i začaraneljubavi prema čarobnjaku, tako da je sva bila obuzeta strašću prema Lythandeu. Vrlo bolno,Lythande pomisli: kad bi me zaista voljela, i to bez čarolije; bilo bi mi možda i moguće voljetije ...

Kad bi mi samo bilo moguće povjeriti joj svoju tajnu! No ona je samo oruđe uRabbenovim rukama; njena ljubav prema meni njegovo je djelo, a ne čin njene slobodnevolje... i nije stvarna... I tako će sve što se bude dogodilo među njima biti samo predstavapostavljena radi Rabbena.

"Pripremit ću sve svojom magijom."

Lythande ode do Myrtis i povjeri joj što sve treba učiniti; ona se nasmije, ali je jedanpogled na Lythandeovo blijedo lice bilo dovoljno da se sledi. Lythandea je poznavala jošmnogo prije nego što se među te oči smjestila plava zvijezda; i čuvala je Lythandeovu tajnuzbog ljubavi prema čarobnjaku. Srce joj se paralo pri pogledu na voljenu osobu u pandžamatolike patnje. I zato reče:

"Sve ćemo pripremiti. Da li da joj u vino stavim drogu koja će joj oslabiti volju, takoda ti je bude lakše zabliještiti?"

U Lythandeovu se glasu krila užasna gorčina."To je za nas već učinio Rabben, kad je na nju bacio čaroliju da se zaljubi u mene.""A inače bi?" upita Myrtis oklijevajući."Svi bogovi Utočišta - oni mi se smiju! Svemajko, pomozi mi! Ali inače bih; mogao

bih je voljeti, da nije tek puko Rabbenovo oruđe."Kad je sve bilo pripravljeno, Lythande uđe u zamračenu sobu. Unutra osim Plave

zvijezde nije bilo drugoga svjetla. Djevojka ležaše na krevetu, pa sad s egzaltiranimzaboravom ispruži ruke prema čarobnjaku.

"Dođi mi, dođi mi, voli me!""Uskoro", reče Lythande sjedajući do nje, pa joj pomiluje kosu nježnošću kakvu čak

ni Myrtis nikad nije naslutila. "Otpjevat ću ti ljubavnu pjesmu mog naroda, koji živi daleko."Ona se izvijala u erotskoj ekstazi. "Sve što ti činiš, menije dobro, ljubavi moja, moj

čarobnjače!"Lythande osjeti prazninu krajnjeg očaja. Bila je lijepa, i bila je zaljubljena. Ležala je

u postelji prostrtoj za njih dvoje, a ipak je između njih stajao čitav svijet. Čarobnjak to višenije mogao izdržati.

Lythande zapjeva bogatim i lijepim glasom; glasom ljupkijim od ijednog uroka:

Page 110: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Pola je već noći prošlo, i kruna mjesečineVeć blijedi, a sad blijedi i kruna zvijezda;Popušta nebo neodlučno pred dolaskom jutra;Pa ipak ležim sam."

Lythande na Bercynim obrazima ugleda suze.Voljet ću te kao što nijedna žena nikad voljena ne bi.Između djevojke na krevetu i nepomična čarobnjakovog lika, kad su njegove halje

teško pale na pod, iznikne utvara, isprva prava utvara i prikaza Lythandea, visoka i vitka, sužarenim očima i zvijezdom među obrvama i tijela bijela i bez ožiljaka; lik bijašečarobnjakov, no trijumfalan u svojoj muškosti, i taj krene prema nepomičnoj ženi što ga ječekala. Svijest joj zatreperi od uzbuđenja, uhvaćena, zarobljena, začarana. Lythande pusti dana trenutak vidi sliku; pričem nije mogla vidjeti i pravog Lythandea iza nje; i tada, kad su jojse oči zatvorile u ekstatičnoj spoznaji dodira, Lythande joj laganim prstima zagladi sklopljeneoči.

"Vidi - što ti ja velim da vidiš!Slušaj - što ti ja velim da čuješ!Osjećaj - samo što ti ja velim da osjetiš, Bercy!"

I sad se našla posve pod djelovanjem čarolije prikaze. Nepomičan, skamenjenapogleda, Lythande je gledao kako joj se usne zatvaraju oko ničega i kako ljubi nevidljiveusne; i iz trenutka u trenutak Lythande je jasno znao što ju je dodirnulo, što ju je pomilovalo.Ushićena i zanesena iluzijom što ju je stalno iznova dovodila do ekstaze, sve dok nijezavrištala u potpunom zaboravu. Samo što je za Lythandea taj krik bio gorak; jer nije kričalazbog Lythandea nego prikaze muškarca koja ju je obuzela.

Napokon je ostala ležati na samom rubu nesvijesti, zadovoljena; i Lythande ju jegledao, sam na teškim mukama. Kad je ponovno otvorila oči, Lythande ju je gledao odozgo, inekako tužno.

Bercy protegne omlitavljele ruke."I zaista, ljubljeni moj, volio si me kao što nijedna žena nikad voljena ne bi."Po prvi i posljednji put, Lythande se nadnese nad nju i pritisne joj na usta dugi,

neizmjerno nježan poljubac. "A sad spavaj, ljubavi moja."Kad je utonula u ekstatični, iscrpljeni san, Lythande zaplače.Mnogo prije nego što se ona probudila, Lythande je već stajao, odjeven za put, u

sobici što je pripadala Myrtis."Čarolija će učiniti svoje. Požurit će koliko je noge nose da svoju priču prenese

Rabbenu - priču o Lythandeu, nenadmašivu ljubavniku! O Lythandeu, obdarenu neumornommuškošću, koji može voljeti djevojku dok je posve ne iscrpi!" Bogati je Lythandeov glas biopromukao od gorčine.

"A mnogo prije nego što se vratiš u Utočište, kad se jednom oslobodi čarolije,zaboravit će te kraj tolikih drugih ljubavnika", suglasi se Myrtis. "I bolje je i sigurnije da budetako."

"Istina." Ali se Lythandeu slomio glas. "Myrtis, pripazi na nju. I budi prema njojdobra."

"To ti obećavam, Lythande.""Kad bi samo mogla voljeti mene" - i tu se čarobnjak ponovno slomi i na trenutak

zajeca; Myrtis skrene pogled, razdirana bolom, ne znajući kakvu bi utjehu mogla pružiti."Kad bi me bar mogla voljeti takvoga kakav jesam, i slobodna od Rabbenove kletve!

Ljubiti me bez pretvaranja! Ali sam se bojao da ne mogu nadvladati čaroliju koju je Rabbenbacio na nju... niti se pouzdati u nju da me neće odati, znajući..."

Myrtis obujmi Lythandea punačkim rukama, i vrlo nježno."Je li ti žao?"

Page 111: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Pitanje je bilo dvosmisleno. Moglo je značiti: Žališ li što je nisi ubio ? Ili čak: Žališli zbog svog zavjeta i tajne što je moraš nositi do posljednjega dana ? Lythande se odluči daodgovori na posljednje.

"Žao? Kako bih mogao žaliti? Jednog ću se dana s čitavim svojim redom boritiprotiv Kaosa; čak uz bok Rabbenu, ako ga u međuvremenu netko ne ubije. I samo je todovoljno da opravda i moj život i moje čuvanje tajne. Ali sad moram otići iz Utočišta, i tkozna kakav će me slučaj što vlada svijetom ponovno dovesti ovamo? Poljubi me za rastanak,sestro moja."

Myrtis stane na prste. Njene se usne spoje s čarobnjakovim."Do ponovnog viđenja, Lythande. Neka bi te Ona zauvijek pazila i čuvala. I zbogom

ljubljena moja, sestro draga."I tad se majstorica magijskih vještina Lythande što vječno izigrava muškarca opaše

mačem, pa tiho i nevidljivim putovima krene iz grada Utočišta, baš kad je počela pucati zora.I kako se na nebu dizalo sunce, tako joj je blijedila plava zvijezda na čelu. I nijednom se nijeosvrnula.

Page 112: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Robert Lynn Asprin

STVARANJE LUPEŠKOG SVIJETA

( The Making of Thieves' World 1979. )

Noć bijaše mračna i olujna...Zapravo, tog četvrtka uoči Boskona '78. noć bijaše vrlo ugodna. Lynn Abbey, Gordy

Dickson i ja uživali smo u mirnoj večeri u restoranu "Mermaid" bostonskog Sheratona, prijekaosa koji neizbježno okružuje svaku veliku konvenciju znanstvene fantastike.

Kao što se često događa kad se u društvu nađe nekoliko autora, razgovor skrene natemu pisanja općenito, a posebno na probleme s kojima se susrećemo i "omiljene" sitnice koječovjeka smetaju. Da ne budem nadglasan od strane svog društva za večerom, ja spomenuhjednu takvu sitnicu od koje mene uhvate grčevi: kadgod se netko spremi pisati herojskufantastiku prvo mora nanovo izmisliti univerzum, bez obzira na to što je bilo prije. Usprkospažljivo osmišljenom Howardovom Hyboreanskom svijetu, ili čak očaravajuće kompleksnomgradu Lankhmaru što ga je stvorio Leiber, od svakog se autora očekuje da lupa glavom opisaći stol izmišljajući svoj vlastiti svijet. Zamislite, predložih, da naši omiljeni mač-i-magijalikovi dijele isti prostor i vrijeme. Zamislite potencijal pripovjetki. Zamislite mogućepovezanosti. Što bi bilo da...

Što bi bilo da uzmete Fafhrda i Mousera koji su se baš vratili s uspješnog pohoda. Sbijesnom ruljom za petama oni izvedu jedan od svojih notornih bijegova i izmaknu potjeri.Pretpostavite sad da taj bijesan čopor što maše bakljama naleti na Conana, znojnog i umornogod puta; lešina njegovog konja ostala je dan hoda iza njega. Jedino što želi je vrč vina i dobružensku. Što ako su njegove bisage pune plijena iz jedne od njegovih još neotkrivenihavantura?

Ili, što bi bilo da Kane i Elric, u istom ratu, predvode vojske na suprotnim stranama?Pa, obznanih, mogućnosti su beskonačne. Natočivši još malo vina priznah da je

jedan od mojih omiljenih projekata o kojima razmišljam sastavljanje zbirke fantastičnih pričakoje ne bi imale jedan već mnoštvo glavnih likova. Svi bi oni dijelili isto mjesto radnje i biliperiferno svijesni postojanja ostalih kad bi se njihovi putevi ukrižili. Jedini problem: mojepisanje mi je počinjalo oduzimati toliko vremena da nisam bio siguran kad ću, ili hoću li ikaddobiti priliku daje napišem.

Poteče još vina.Gordy je uvjerljivo suosjećao, ističući kako je to problem s kojim se susreću svi

pisci u usponu. Vremena! Vremena za ispunjavanje svih svojih obaveza, a da ti ga ipak ostanedovoljno za pisanje zabavnih stvari koje stvarno želiš pisati. Kao primjer on navede kakopostoji mogućnost za bezbroj potencijalnih pripovjetki u njegovom Dorsai-svemiru, ali kakojedva da ima vremena da završi romane iz ciklusa o Chyldeu, a kamoli da se pozabaviograncima.

Poteče još vina.Idealno bi bilo, ponudi Lynn, kad bi mogli jedni drugima posuđivati ideje i svjetove.

Problem bi bio, istakne Gordy, gubljenje kontrole. Nijednog od nas nije usrećivala pomisaoda bilo kojem Stefu, Mirku ili Joži dopustimo da se poigrava našim idejama ljubimicama.

Poteče još vina.Antologije! Kad bismo išli na format antologije mogli bismo pozvati razne autore da

sudjeluju, a ipak imati zadnju riječ u prihvaćanju poslanih priča.Gordy naruči bocu šampanjca.Naravno, primijeti on, moći ćeš dobiti neke od vrhunskih autora za tako nešto, jer će

biti zabavno. Učinit će to više radi same ideje nego zbog novca.Prokomentirah lakoću s kojom je "naša" ideja postala "mojom" antologijom. Kako je

teret projekta iznenada pao na moja leđa, upitah namjerava li pomoći ili barem dati jednupriču za antologiju. Njegov je odgovor zacrtao osnovnu šablonu za gotovo sve koji susudjelovali u Lupeškom Svijetu:

Page 113: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Volio bih, ali nemam vremena. Doduše, to je divna ideja.(Pet minuta kasnije) Upravo mi je na pamet pao lik koji bi savršeno odgovarao.(Petnaest minuta kasnije... zamišljen pogled u ništa koji se pretvara u

samozadovoljan osmjeh) Imam svoju priču!Prilikom ove posljednje razmjene Lynn je govorila vrlo malo. Nisam znao da se u

svojim mislima izbacila iz projekta kad je Gordy predložio "samo etablirane pisce". U to jevrijeme u koferu imala rukopis knjige Daughter ofthe Bright Moon, nadajući se da će naBoskonu naći izdavača. Bilaje još daleko od "etabliranog" autora. Doduše, služi joj na čast daje uspješno sakrila svoje razočaranje radi svoje isključenosti iz projekta i pridružila se meni iGordyju dok smo ispijali ostatak šampanjca i spremali se u "lov na izdavače".

Možda vam se čini da bijaše pomalo prerano tražiti izdavača za takav nebulozan rad.Tako se i meni tada činilo. Svejedno, Gordy istakane da bih ja, ako uspijemo naći izdavača inavesti ga da se zapali za dolarsku vrijednost moje ideje, imao bolju predodžbu o tome skolikim budžetom raspolažem kad počnem okupljati postavu autora. (Činjenica da mi je totada zvučalo posve logično poslužit će kasnije kao pokazatelj doba noći i količine vina kojusmo popili.)

Dotad smo već razvili suptilnu taktiku. Odlučili smo pokušati naći pisca i izdavača uistoj prostoriji, a još bi bolje bilo da ih nađemo zadubljene u razgovor. Tada ćemo našu idejuiznijeti piscu kao potencijalnom suradniku i vidjeti da li izdavač pokazuje ikakvo zanimanje.

Našli smo takav duo i bacili se u "ples i pjesmu" o našoj ideji. Izdavač je zijevnuo,ali je pisac mislio da je to divna ideja. Naravno, on nije imao vremena za pisanje priče... Ondamu je na um pao lik! Tako smo vrbovali Johna Brunnera.

Slijedećeg jutra, kad sam prestao osjećati posljedice popijena vina, počeo samshvaćati u što sam se upustio. Nov novcat pisac, koji jedva da je išta objavio - a ja sam sespremao uređivati antologiju?! I dobiti na suradnju najbolje u tom polju! To me otrijeznilobrže od kante hladne vode ili peterodnevnog hotelskog računa.

Kako bilo da bilo, lavina je krenula i već sam imao obećane priče od Gordyja iJohna. Mogao bih baš i nastaviti da vidim kako daleko će sve to otići.

PETAK: Dočekao sam Joea Haldemana u zasjedi preko čaše ručka. On misli da je tokrasna ideja, ali nema vremena. Povrh toga, naglasi, on nikad nije pisao herojsku fantastiku.Usprotivih se, podsjetivši ga na njegov boravak u Vijetnamu, čije je troškove snosilaAmerička Vojska. Sigurno, nastavih s pritiskom, je sreo jednu ili dvije osobe koje bi, uzminimalne izmjene, pristajale u mač-i-magija pozadinu. Pogled mu bljesne. Imao je lik zasvoju priču.

SUBOTA: Konačno sam otkrio što je brinulo Lynn i uvjerio je da ima osiguranomjesto na listi za Lupeški Svijet. Bio sam siguran da će ona već biti "etablirana" i prije no štoantologija izađe, a čak i da ne bude tako znao sam da može napisati solidnu priču. Ne, nemamkristalnu kuglu. Lynn i ja oboje živimo u Ann Arboru i pišemo u zajedničkoj radnoj prostoriji.Čitao sam rukopis njene knjige dok ju je pisala i znao njen stil čak i prije no što su je izdavačividjeli. (Moje se proročanstvo pokazalo točnim. Izdavačka kuća Ace/Sunridge kupila je njenrukopis i trenutno je u jeku velika promotivna kampanja. Knjiga bi već trebala biti napolicama knjižara kad ova antologija ugleda svjetlo dana.)

NEDJELJA: Čudo nad čudima. Uz konjak na "karminama" za konvenciju, Jim Baenpokazuje prilično zanimanje za antologiju... ako preostale praznine uspijem popuniti autorimajednake kvalitete kao oni koji su već pristali na suradnju. Odlazeći s tuluma, u predvorjusrećem Jima Odberta i počnem se malo praviti važnim. On me spušta na zemlju pitanjem oplanu grada. Nisam čak ni pomislio na tako nešto, ali on bijaše u pravu! To će biti apsolutnoneophodno za internu dosljednost. Reagirajući brzo, zadužim ga za to na licu mjesta ipovučem se, ostavši s nagrizajućim osjećajem da ću u taj projekt morati uložiti malo višetruda no što sam zamišljao.

Natrag u Ann Arboru, susrećem se sa zadatkom ispunjavanja preostalih praznina uantologiji. Moj čarobni štapić za taj problem je telefon. Pošto sam mnogo godina bio fan imaosam dovoljno površnih susreta s istaknutim autorima, od kojih mnogi ni ne znaju da i ja samsad pišem. Mislim si kako će me se lakše sjetiti preko telefona nego putem pisama.

Page 114: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Problem je... koga zvati? Moraju to biti istaknuti pisci. Pisci koji me poznajudovoljno dobro da mi ne spuste slušalicu. Pisci koji me ne poznaju toliko dobro da mi odmahspuste slušalicu.

Andy! Andy Offut. Sreli smo se nekoliko puta na raznim konvencijama, a i znam dase obojica divimo Džingis Kanu.

Andy nema vremena, ali ideja je stvarno dobra i baš se sjetio odgovarajućeg lika.Da, sve to u jednoj rečenici. Ja sam je, ako išta, samo sažeo. Ako ste ikad razgovarali sAndyjem preko telefona, razumijet ćete.

Slijedeći je Poul Anderson. Poul i ja se znamo uglavnom po reputaciji, prekoGordija, i kroz organizaciju po srednjevjekovnom uzoru poznatu kao Društvo za kreativneanakronizme. Sir Bela od Eastmarcha i Yang Zgadljivi. Itekako se znamo. Usprkos tome,Poul pristaje napisati priču... ako nađe vremena... zapravo, baš se sjetio jednog lika.

Lista raste. Sad već siguran da će impresivan skup autora koji će poslati svoje pričebaciti u sjenu moju relativnu opskurnost, odvažim se zvati nekolicinu koji me se možda nećesjetiti.

Roger Zelazny je bio Počasni gost Profesionalac na konvenciji u Little Rocku, uArkanzasu, gdje sam ja bio Počasni gost Fan. Sjeća me se i sluša moj umilni glas.

Nakratko sam razgovarao s Marion Zimmer Bradley o tehnikama mačevanja uHunter of the Red Moon - kad smo se sreli u hodniku na Wester-Conu u Los Angelesu - prijedvije godine. Sjeća me se i sluša moj umilni glas.

Philip Jose Farmer i ja vidjeli smo se svega dva puta: jednom u Milwaukeeju ijednom u Minneapolisu. Oba smo puta sjedili na suprotnim stranama stola, s tucetom ljudiizmeđu nas. Sjeća se i petnaest minuta me sluša u tišini dok ja izvodim svoju točku. Kad samkonačno stao, on reče 'može' i spusti slušalicu. Kasnije otkrivam da je to njegova načinpokazivanja entuzijazma. U suprotnom bi slučaju rekao 'ne može' i spustio slušalicu.

Već je vrijeme Minicona, Jim Odbert mi daje komplet zemljovida. Onda on, Gordy,Joe, Lynn i ja prosjedismo pola noći razglabajući o povijesti grada i kontinenta koji gaokružuje. Postavljamo skup pravila kućnog reda: (1) Svaki od učesnika poslat će mi kratakopis glavnog lika svoje priče. (2) Te ću opise kopirati i poslati ostalim učesnicima. (3) Sviautori mogu te likove koristiti u svojim pričama, pod uvjetom da ih ne ubiju ili primjetnopromijene.

Ja sve to pišem pisaćim strojem i šaljem svim učesnicima. Pada mi na um da to i nijetako teško kako sam se bojao da će biti. Moja jedina briga je to da bi to dogovaranje putempisama moglo usporiti komunikaciju s Johnom Brunnerom u Engleskoj, što bi moglorezultirati kašnjenjem njegove priče. Osim toga sve je drugo dobro išlo.

Sad počinje zabavni dio...Andy, Poul i John mi šalju poruke u kojima, na raznim stupnjevima 'nježnosti',

ispravljaju moj odabir riječi i/ili gramatiku u letku. Spremni su prihvatiti da je moje sricanjebilo samo šala. To su ljudi koje bih ja trebao lektorirati! Dooobro!

Poul mi šalje kopiju svog eseja "On Thud and Blunder" kako bi osigurao realizammjesta radnje, a pogotovo ekonomske strukture grada. Također ga zanima pravni sustav uUtočištu.

Andy želi znati o božanstvima koja se tamo obožavaju, po mogućnosti raščlanjenimprema nacionalnosti i ekonomskoj klasi vjernika. Srećom, on prilaže predložak liste bogova,koji ja veselo kopiram i šaljem ostalim učesnicima. On naslovljuje svoje pismo od desetstranica "Kolosu: Projekt Asprin". Sine mi da bi u tome, uz činjenicu da je i sam biourednikom antologije, moglo biti više istine no humora.

Da mi olakšaju posao, neki od autora počinju igrati poker sa skicama svojih likova:"Neću ti pokazati moga dok mi ti ne pokažeš svoga." Odgađaju slanje skica sve dok ne videšto su poslali drugi. Jedan od njih je Gordy. Sjećate se njega? On je taj koji me je u sve ovo iuvukao. On je taj koji je "imao svoj lik" prije no što je antologija uopće i postojala! Krasno!

John Brunner šalje svoju priču punih godinu dana prije zadanog zadnjeg roka.Toliko o prekooceanskim kašnjenjima. Još nisam dobio sve opise likova. Što je još važnije,

Page 115: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

još nisam dobio ni predujam! Johnov me agent počinje nježno vući za rukav u svezi honoraraza priču.

Roger ponovno preispituje svoje vrijeme za ispunjavanje obaveza i povlači se izprojekta. Što se može. Ne možeš dobiti sve.

Poula zanima arhitekturalni stil Utočišta.Andy i Poul žele znati o strukturi i nacionalnosti imena.Dolazi poziv iz izdavačke kuće Ace. Jim Baen želi gotov rukopis puna tri mjeseca

prije zadnjeg roka navedenog u ugovoru. Ističem daje to nemoguće - novi zadnji rok bi miostavio samo dva tjedna između primanja priča i predavanja cijele stvari u New York. Akonaiđem na poteškoće s bilo kojom od priča, ili ako bilo koja od njih kasni, to bi potpunoporemetilo rokove. Oni nude da će, ako uspijem predati gotovu stvar do novog zadnjeg roka,knjigu predstaviti kao svoju glavnu knjigu za mjesec u kojem bude izdana. Ona mojapohlepna strana viče na sav glas, ali ja ostajem pri svome i ponavljam da je nemogućegarantirati takvo nešto. Oni nude ugovor za drugu antologiju Lupeškog Svijeta, predlažućislijedeće: ako nekoliko priča zakasni do zadnjeg roka za prvu, uvijek ih mogu staviti u druguknjigu. Pod baražnom vatrom i od strane izdavača i od moje vlastite lakome naravi, jaokrećem oči prema nebu, s mukom gutam slinu i pristajem.

Učesnicima se ubrzano šalju nove poruke, uljudno ih podsjećajući na približavanjezadnjeg roka. Prilažem i Gordyjevu skicu za lik Crvenog Jamieja koju je konačno poslao -nakon malo nagovaranja (s vremenom će mu ruka zacijeliti).

Zove Andy i želi znati prinčevo ime. Nisam ni razmišljao o tome, ali spreman samna pregovore. Sat kasnije spuštam slušalicu. Sine mi da još nisam napisao svoju priču.

Gordy mi javlja da neće stići završiti svoju priču na vrijeme za prvu knjigu. Divno!S Rogerom i Gordyjem izvan sheme, knjiga počinje izgledati prilično tanko.

Stiže Andyjeva priča, baš kao i Poulova i Joeova.Andyjeva priča sadrži i diskusiju s likom Jednopalca. Joe ga je u svojo priči ubio.

Minorni problem s redoslijedom.U Poulovoj priči Cappen Varra odlazi u pohod s Gordyjevim Crvenim Jamiejem.

Gordyjeva priča s Crvenim Jamiejem neće biti u prvoj knjizi! No, dobro. Gordyju dugujemjednu za to što me nagovorio na uređivanje ovog čudovišta.

Bacam pogled na pristigle priče i donosim odluku da prvi dio moje vlastite trebadrastično preraditi.

Stiže poruka od Phila Farmera. Prije mjesec dana mi je poslao pismo, koje očitonikad nije stiglo, u kojem mi javlja da se povlači iz projekta. (Zaista nije stiglo.) Shvativši dame njegovo povlačenje tako kasno u igri donekle stavlja u škripac, on sad reorganizira svojeobaveze kako bi mi mogao poslati barem "nešto". Naravno, bit će malo prekasno. Ja samzahvalan, ali pomalo u panici.

Lyn završava svoju priču i počinje likovati. Ja joj prijetim bacanjem svojeg pisaćegstroja u glavu.

Opet zovu iz Acea.Žele dodatne informacije za korice. Također žele iznati broj riječi. Ja im, što

smirenije mogu, objašnjavam kakva je situacija. Napol mojeg objašnjavanja krepa telefon.Mama Bell popravlja moj telefon u rekordnom roku (postajem njihovom omiljenom

mušterijom), i ja užurbano zovem Marion kako bih je pitao o približnom broju riječi u njenojjoš neposlanoj priči. Ona mi govori o pismu koje zacijelo nisam dobio. (Zaista nisam.) Rečemi da se mora povući iz projekta jer joj ostale obaveze ne ostavljaju dovoljno vremena zapisanje priče. Govori mi da prestanem sliniti i da kažem nešto. Ja se pokušavam smiriti iobjašnjavam joj da bih zaista volio imati jednu njenu priču u knjizi. Objašnjavam joj da doistatrebam njenu priču. Spominjem daje njen lik na koricama knjige. Ona napominje kako potoksuza što se izlijeva kroz slušalicu prijeti da joj poplavi dnevnu sobu i pristaje barem pokušatinaći vremena za pisanje priče... prije no što za dva tjedna otputuje u London.

Mirnih ruku, ali drhtava uma, zovem Ace i tražim Jima Baena. Objašnjavam mukako stvari stoje: u ruci imam šest priča (da, konačno sam završio svoju priču) i još dvije suna putu... malo prekasno... možda. On kaže kako će sa samo šest priča knjiga biti prekratka.

Page 116: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Želi najmanje još jednu priču i moj esej o tome kako je zabavno bilo uređivati tu antologiju.Da suzbije moj histerični napad on predlaže da naručim jednu rezervnu priču za slučaj dapreostale dvije koje su na putu na stignu na vrijeme. Ističem da su do zadnjeg roka ostalasamo još dva tjedna. On zaključuje da u tako ograničenom vremenu vjerojatno neću uspjetidobiti priču od nekog od poznatih autora. Dopustit će mi da uzmem nekog nepoznatog, alibolje bi mi bilo da priča bude dobra.

Christine DeWees je ljubazna starica bijele kose koja vozi Harley i želi bitispisateljicom. Lynn i ja smo već neko vrijeme ocijenjivali njene radove i konstantno jeohrabrivali da neke od njih pošalje nekom izdavaču. Dotad je to uspješno odbijala, tvrdećikako bi je bilo sram svoje priče pokazati profesionalnom izdavaču. Odlučujem ubiti dvijemuhe jednim udarcem.

Svojim maksimalno razoružavajućim glasom vrste "ništa ne može poći krivo"ispričam joj svoju priču i dajem komplet priča koje ulaze u Lupeški Svijet. Tri sata kasnijezvoni moj telefon. Christini se strašno sviđa lik Myrtis, vlasnice Kuće Afrodizijaka, i spremnaje napisati priču koja bi se vrtjela oko nje. Ja počinjem pristojno mucati i ističem da je Myrtisjedna od Marioninih likova i da se ona možda neže složiti s tim da netko drugi piše priču onjenom liku. Christine se zagrcne od smijeha i kaže mi da je već sve dogovorila s Marion (nepitajte me kako je došla do telefonskog broja!) i kako je sve već "efervescentno". Dva danakasnije donosi mi gotovu priču, a još uvijek nisam stigao u rječniku potražiti značenje riječi"efervescentno".

Sa sedam priča u ruci ja odlučujem proglasiti "Lupeški Svijet I" gotovim i počinjempisati svoj "zabavni zabavni" esej. Marionina i Philova priča mogu pričekati drugu knjigu.

Onda stiže Marionina priča.Tako se dobro poklapa s Christininom da odlučujem da ih obje stavim u prvu knjigu.

Radije nego da izostavim neku od ostalih priča ja sastavljam knjigu koja sadrži uvod,zemljovide, osam priča i esej, pakiram je u kutiju i šaljem u New York.

Finito prva knjiga! Tiskajte je!Cijeli je taj vihor od procesa uređivanja ovog monstruoznog djeteta bio tek nejasno

nalik onome kako sam ga ja zamišljao. Ipak, pogledavši unatrag, uživao sam. Usprkos svimtim brigama i panikama, basnoslovnim telefonskim računima i još višim birtijaškim, uživaosam u svakoj minuti. Zapravo jedva čekam slijedeću knjigu... a to je ono što me brine.

Page 117: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

(Dodatak: TURISTIČKI VODIČ ZA UTOČIŠTE)

UTOČIŠTE: TURISTIČKA MEKA RANKANSKE CAREVINE

Svake godine u Utočište se sjate deseci turista privučeni pričama o avanturama iuzbuđenju koje se šire po svakom mračnom kutku Carevine. Nikad ne zažale što su izabraliUtočište. Naš je grad sve ono što se o njemu priča - i više od toga! Mnogi posjetitelji ostanuzauvijek, a oni koji uspiju otići mogu posvjedočiti da se životi kojima se vraćaju činedosadnima u usporedbi s onime što su doživjeli u ovom osobenom gradu. Ako vi, kaotrgovac, želite proširiti ili preseliti svoj posao u neki drugi grad razmotrite živopisno Utočište.Gdje drugdje možete naći sve to na jednom mjestu?

POSLOVNE MOGUĆNOSTI

NEKRETNINE - Zemljište je u Utočištu jeftino! Svejedno biste li željeli graditi umočvarnim predjelima istočno od grada ili zapadno, na rubu pustinje, naći ćete velike parcelepo cijenama tako niskim da nećete odoljeti iskušenju. Ako želite lokaciju više u središtu gradatrebate samo pitati. Većina vlasnika dućana u Utočištu voljni su prodati zgradu, robu i osobljeza cijenu jednosmjernog putovanja iz grada.

RADNA SNAGA - U Utočištu ne manjka radne snage. Otkrit ćete da se većinugrađana može unajmiti te da su voljni učiniti sve za pravu cijenu. Štoviše, široki raspontalenata i vještina koji se nude u našem gradu gotovo je zapanjujuć. Sposobnosti za koje nikadniste ni pomislili da bi mogle imati tržišnu vrijednost ovdje se slobodno prodaju i kupuju - acijena je uvijek prihvatljiva!

Za one koji preferiraju robovsku radnu snagu, izbor dostupan u Utočištu jeraznovrstan i obilan. Bit ćete iznenađeni, koliko i sami robovi, kupcima koji se pojavljuju narobovskoj tržnici. Tamo, kao i svugdje u Utočištu, jeftino prođu oni oštra vida... ili oštramača.

ROBA - Ako oklijevate radi zabačenosti lokacije grada - ne brinite. Sve što uCarevini ima ikakvu vrijednost prodaje se u Utočištu. Zapravo, čak i stvari za koje ste čuli dase ne mogu kupiti nađu se na štandovima i u dućanima ovog nevjerojatnoga grada. Ne gubitevrijeme pitajući prodavača kako je nabavio svoju robu. Budite sigurni da u Utočištu ni vasnitko neće pitati kako ste vi nabavili svoju.

STIL ŽIVOTA

DRUŠTVENI ŽIVOT - Kao što rekoše naši stari, čovjek ne može živjeti samo nakruhu. Shodno tome, građanin Rankanske Carevine treba drušveni život da bi održaoravnotežu u svojim poslovnim aktivnostima. U tome je Utočište nenadmašivo. Često se kažeda je čak i svakodnevni život u Utočištu avantura bez premca.

RELIGIJE - Za one koji bacaju oko na zagrobni život, religijska ponuda u danompodručju mora izdržati pomno ispitivanje. Pa, naš grad takve čeka raskriljenih ruku. UUtočištu je zastupljeno svako rankansko božanstvo i svaki kult, kao i mnogi za koje seslužbeno ne zna nigdje drugdje u Carevini. Stari bogovi i zaboravljeni obredi cvatu rame uzrame s prihvatljivijim običajima, time dodajući šarmu ovoga grada. Niti su naši hramovirezervirani samo za pobožne i prave vjernike. U većinu svetišta dobrodošli su posjetiteljidruge vjere, a mnoga dopuštaju - čak traže - da publika sudjeluje u njihovim zanimljivimdomaćim ritualima.

Page 118: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

NOĆNI ŽIVOT - Za razliku od mnogih gradova u Carevini čije ulice opuste sazalaskom sunca, Utočište noću tek počinje živjeti. Zapravo, mnogi od njegovih stanovnikatoliko vole noćni život da ih se danju rijetko i može vidjeti na njegovim ulicama. Koliko godkonzervativan ili otkačen bio vaš ukus u zabavi, u sjenkama Utočišta provest ćete se kaonikad prije u životu. Naša Ulica Crvenih Lampaša sama nudi širok raspon zabave, od tiheelegancije Kuće Ambrozija do bizarnijih zadovoljstava dostupnih u Kući Bičeva. Ako vam jedo razgledavanja sirotinjskog načina života ne morate ići dalje od vlastita praga.

DRUŠTVENI STATUS - Budimo iskreni: svi se mi volimo osjećati superiornima uodnosu na druge. Pa, nigdje drugdje nećete taj osjećaj superiornosti steći tako lako kao uUtočištu. Rankanski građanin srednjega imovnog stanja po Utočišnim je mjerilima bogatčovjek i ovdje će se prema njemu i odnositi kao prema takvom. Svaki vaš pokret pratit ćezavidne oči, a svaka vaša gesta ili običaj privući će laskavu količinu pažnje. Čak i ako su povašem mišljenju vaša novčana sredstva manje no primjerena, još uvijek je lako osjećati seboljestojećim od prosječnog stanovnika Utočišta - makar samo u moralnom smislu. Ma kakološe bilo vaše mišljenje o sebi, jamčimo vam da ćete u Utočištu naći nekoga u odnosu na kogase možete osjećati superiorno.

RIJEČ-DVIJE O ZLOČINU - Vjerojatno ste čuli glasine o visokoj stopi kriminala uUtočištu. Priznajemo da smo u prošlosti imali svoj dio problema, ali to je sad iza nas.Dovoljno je samo pogledati gomile ljudi koji se okupe kako bi gledali svakodnevna vješanja inabijanja na kolac da biste shvatili da je u Utočištu poštivanje zakona i reda na vrhuncu.Drago nam je objaviti da, zahvaljujući anti-zločinačkom programu novoga guvernera,prošlogodišnja dnevna stopa prijavljenih zločina u Utočištu nije veća od one u duplo većimgradovima.

ZAKLJUČAK

Utočište je prava prilika za nekoga tko misli na budućnost. Sad je pravo vrijeme zaakciju. Sad kad cijene vrtoglavo padaju, a privreda i ljudi su u depresiji. Gdje bolje uložitisvoj novac, svoju energiju i svoj život nego u ovaj grad budućnosti koji rapidno raste? Čak inaši najljući kritičari priznaju potencijal Utočišta kad ga opisuju kao "grad u kojem ne možeteići nikamo nego gore!"

Page 119: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

DODATAK

Page 120: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1980

Introduction ………………………………………..……Robert AsprinSpiders of the Purple Mage ……………………...……....Philip José FarmerGoddess …………………………………………………..David DrakeThe Fruir of Enlibar ………………………………..……Lynn AbbeyThe Dream of the Sorceress ……………………….…….A.E. Van VogtVashanka's Minion ……………………………...…….….Janet MorrisShadow's Pawn ……………………..………..…………Andrew J OffuttTo Guard the Guardians …………………………………Robert AsprinEssay: The Lighter Side of Sanctuary …………………...Robert Asprin

Page 121: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Andrew J. Offutt

PIJUN SJENKI

( Shadow's Pawn 1980 )

Bila je više no privlačna i hodala ponosno uzdignute glave, svjesna svoježenstvenosti. Narukvica na njenoj goloj ruci bljesne; činilo se kao da sjaji onim sjajem što gabogovi čuvaju za ispolirano novo zlato. Trebala bi koračati pod jarkim svjetlima štoosvjetljavaju razigranu vodu fontane i pretvaraju kapi u milijun dijamanata, a kad se traksvjetla prelomi, i u ostale šarene dragulje.

Ovdje, pored tržnice riba, nema fontana, a ovih nekoliko svjetala nisu bila jarka.Nije joj ovdje bilo mjesto. Glupo od nje što se tu našla, šećući bez pratnje u ovaj kasni sat.Bijaše to ludost. Glupost se plaća; ne isplati se.

Ipak, tat koji ju je promatrao cijenio je glupost drugih. Isplati se; isplati se njemu.On je živio na svojoj pameti i gluposti drugih. Spremao se na posao. Čak i uz umanjenucijenu koju će za nju dobjti od mjenjača, ova narukvica oblika zmije dobro će ga nahraniti. Odnje bi mogao živjeti - pa, vjerojatno mjesec dana, bez potrebe za ovakvim napornimšuljanjem.

Premda ona bijaše od onih žena koje muškarci gledaju s požudom, tat je nijepoželio. Nije je gledao na takav način. Njegova požuda nije bila tjelesna. Tat u zasjedi nije biosilovatelj. On bijaše poslovan čovjek. Čak nije ni volio ubijati, a ionako je to rijetko morao.Žena prođe pored ulaza u čijoj je sjeni vrebao i nastavi po sjevernoj strani ulice.

"Laku noć, Praxy, i još jednom ti hvala za sve to pivo," glasno će on nikome izakorači na podnice što su oivičavale ulicu. Bio je deset koraka iza svog plijena. Dvanaest."Sva sreća da sam došao pješice - noćas nisam u stanju jahati konja!" Četrnaest koraka.

Pijano se smijući on krene za njom. Za plijenom.Došla je do ugla napuštene ulice i skrenula prema sjeveru, u Ulicu Zadaha. Šetati po

obje strane Serpentine! Doista bijaše glupa. Ta krasna narukvica nije za takvu budalu koja jene cijeni dovoljno, koja ne zna kako treba paziti na nju. Čim je zašla iza ugla tat zakorači spločnika na nepopločenu ulicu, čučne kako bi zgrabio svoje cipele čim ih je izuo, i potrči.

Zaustavi se na križanju i spusti cipele. Obuje ih. Pijano kimne paru koji je skrenuo izSmrdljive Ulice - šlampavcu i šlampavici koji su na sebi imali odjeću vrijednu tri i "nakit"vrijedan četiri bakrenjaka. Zakorači na pločnik, primjećujući da oni primjećuju samo jednodrugo. Krasno. Ulica Zadaha bijaše prazna dokud mu je pogled dosezao. Nigdje nikoga. Osimplijena.

"Aaah," zaječi kao da ga nešto boli. "Gospo," zazove, ne baš glasno. "Moja gospo?"Malo je frfljao, ali ne pretjerano. Pet koraka ispred njega, ona zastane i okrene se."P-pomozzite," reče on, desnom se rukom držeći za trbuh.

Stvarno je bila preglupa da bude ovdje sama, u ovo vrijeme noći. Vratila se!Sva zabrinuta, a njegova se desna ruka pomakne malo ulijevo i izvuče nož plosnate

oštrice, dok mu se lijeva sklopi oko zgloba njene desne. Vršak noža dodirne čvor njenogskupog, nebesko plavog pojasa.

"Nemoj vrisnuti. Ovo je nož za bacanje. Dobar sam u bacanju, ali ne volim ubijati.Osim kad moram, razumiješ? Sve što ja želim jest ta slatka mala zmija koju nosiš oko ruke."

"Oh!" Oči su joj se raširile i uvukla je trbuh kako bi izmakla vrhu desetakcentimetara mutno-srebrnastog metala u obliku lista, koji je on držao uperen u nju. "To - to jebio dar..."

"Ja ću je i prihvatiti kao dar. O, pametna si ti, jako pametna što nisi pokušala vrištati.Mrzim kad moram lijepim ženama zabiti nož u trbuh. Napravi nered, a i moglo bi ovaj diograda dovesti na loš glas. Kad smo već kod toga, mrzim i bacati im nož u leđa. Vjeruješ mi?"

Njen glas bijaše visok i skičav: "Da".

Page 122: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Dobro." On pusti njen zglob i pruži ruku otvorena dlana."Narukvicu. Nisam toliko nepristojan da bih takvu lijepu stvarčicu strgnuo s lijepe

ruke lijepe dame."Gledajući ga kao opčinjena, ona zakorači unatrag. On zavrti nož, uhvati ga za vrh.

Lijevi mu dlan ostane ispružen, čekajući. Desna mu ruka nagne nož u položaj za bacanje i onabrzim pokretom skine narukvicu. Bolja je no što je mislio, shvati on uz odbljesak zelenog izahvalnosti; činilo se da su oči zmije od topaza! Dobro, dopustit će joj da zadrži svojskupocjeni pojas.

Nije mu bacila narukvicu, već je polako spustila u njegov dlan. Divno tvrdo hladnozlato, veličanstveno teško. Tek ponešto zagrijano od topline ruke boje opaljene sienne. Divno,divno. Pogled joj skoči prema njegovoj ruci, a u očima bljesne strah kad je on zavrtio nožkako bi ga uhvatio za drugi kraj obložen kožom. Nije imao držak kako bi mu taj kraj ostaolagan u odnosu na tešku oštricu.

"Vidiš?" reče, ogolivši zube. "Nemam želje za tvojom krvi, razumiješ? Samo zaovom igračkicom."

Narukvica je ležala hladna u njegovu dlanu i kad se pomakla on instinktivno trgnerukom. Koliko god bio brz, bio je samo čovjek, a ne zmija u napadu; narukvica se odjednompretvori u živu zmiju, zarine zube u mesnati dio njegove ruke, u unutarnji dio njegova palca.Čvrsto se držala, a boljelo je. O, kako je boljelo.

Lupežov osmjeh izblijedi s bolnim povikom. A ona se smiješila pa, čak i kad jeosjetio užas u sebi, on podigne nož kako bi ga zabio u tu prljavu kučku koja ga je uhvatila uzamku.

Tojest, pokušao je podići nož, pokušao je stresti rukom za koju se zmija držala. Nijeuspio. Gotovo trenutno, ugriz te neprirodne zmije okameni svaku kost i to malo hrskavice unjegovu tijelu i, ukočen, lupež Gath padne mrtav.

Još uvijek se smiješeći, njegova žrtva čučne kako bi podigla svoje vlasništvo. Drtalaje od uzbuđenja. Sklizne hladnu tvrdu narukvicu od zlata oko zgloba. Zmijine se oči, ti tvrdihladni dragulji, zaiskre. I drhtaj porode cijelim ženinim tijelom. Oči joj zasjaje i bijesnu.

"Oooohh," proštenje uz drhtaj, sva ustreptala od uzbuđenja i ugode. "Vrijedi svakisrebrnjak koji sam za nju platila, ova slatka stvarčica iz tog slatkog dućana. Doista mi je dragošto je uništen. Mi koji smo kupili ova oružja bogova tako smo jedinstveni." Drtala je odushićenja, a srce joj lupalo od uzbuđenja izazvana suočavanjem s opasnošću i izvršenimumorstvom, i ona počne gladiti narukvicu kao da miluje ljubavnika.

Otišla je kući ponosno uzdignute glave i još uvijek uzbuđena, i nije bila nimalosretna kad se njen muž razgalamio što je zakasnila i uhvatio je za lijevi zglob. Oči su muzasjale, ukočio se i pao mrtav. Nije bila nimalo sretna. Namjeravala je ubijati samo strance,radi zabave, samo one koji su to zaslužili.

Negdje, zasigurno, bog Vashanka se nasmiješio.

* * *

"Cijeli je prokleti grad u zbrci i vrvi poput razrušena mravinjaka i mislim da ti imašsvoje prste u tome," reče tamnoputi mladi muškarac. (Ili mladac? Ulično-lukav i tvrd, izasjenjena pogleda, i s više noževa no što kurtizana ima nakita. Kose crnje od crnog i očijugotovo takvih iznad nosa gotovo nalik kljunu ptice grabljivice.)

"Prokleti grad, zaista," reče svijetliji, zbunjujuće visok čovjek, koji bijaše stariji aline star, i gotovo se nasmiješi. "Ne znaš koliko si blizu istini, Sjenosmuče."

Oko njih, u ugljeno sivoj polutami, niti je itko čuo njih, niti su oni mogli čuti druge.Na ovom je mjestu trik i bio u tome da te drugi ne čuju. Valjalo je govoriti tiše od svih drugih.Loša gostionica na lošem glasu u lošem dijelu ništavnog grada, gostionica zvana NepristojniJednorog bijaše nevjerojatno tiho mjesto.

"Zovi me jednostavno Hanse i prestani se ponašati tako zagonetno i očinski," rečetamnoputi mladić. "Ne tražim oca. Imao sam jednog - tako kažu. Onda sam imao GvaljinaKletvo-kletnika. Gvaljin me naučio svemu što znam - svemu što je znao."

Page 123: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Drugi ga je čuo; 'očinski' je značilo 'pokroviteljski' i bljesak ega u tvrdokošcuzvanom Sjenosmuk. Kompleksi do neba. Taj drugi se nije nasmiješio. Kako da Hanseu kažekoliko je raznih Hansea upoznao tijekom svih tih godina?

"Slušaj. Jedne noći, prije nekog vremena, ubio sam dva čovjeka." Hanse nije stišaoglas za ovu izjavu-ne-priznanje; cijelo mu je vrijeme bio tih. Sjenka glasa.

"Ne čovjeka, Hanse. Dvije plavomaske. Dva Jubalova huligana. Teško da se mogunazvati ljudima."

"Bili su ljudi, Tempuse. Svi su oni ljudi. Čak i Hanse je čovjek, čak i Kadaki - PrincGuverner."

"Kitica.""Ja ga tako ne zovem," reče Hanse ozbiljno. Onda nastavi, "Ti si taj za kojeg nisam

siguran, Tempuse. Jesi li ti čovjek?""Čovjek sam," reče Tempus s uzdahom koji je, činilo se, nosio težinu desetljeća i

desetljeća. "Večeras sam te zamolio da me zoveš Thales. Hajde, Hanse. Ubio si dvojicupomažući mi. Usput, jesi li mi doista pomagao? Ili si se te noći motao oko mog konja ne bi lise dokopao malo krrfa?"

"Ne uzimam drogu, a alkohol rijetko.""Nisam te to pitao," reče Tempus, ni ne trudeći se da to opovrgne.Tamne oči sretnu Tempusov pogled, a to ga se dojmilo. "Da. Zato sam bio tamo, T-

Thales. Zašto 'Thales'?""Kad već u zadnje vrijeme sve vrvi bogovima, zašto ne 'Thales'? Hvala ti, Hanse,

cijenim tvoje poštenje. Možemo...""Poštenje?" Muškarac, jednom davno dobro građen a sad s trbušinom i iznad i ispod

širokog remena, prođe pored njihova malog okruglog stola. "Jesam li čuo nešto o Hanseovompoštenju? Hanse pošten?" Njegov smijeh bijaše kombinacija usiljenog i prirodnog.

Vitki mladac zvan Sjenosmuk ne pomakne nijedan dio tijela osim glave. "Kako bi tise sviđala jedna rupa nasred trbušine da ti izađe sav taj vrući zrak, Abohorre?"

"Kako bi ti se sviđalo treće oko, Abohorre?" reče Hanseov kompanjon za stolom.Abohorr odvuče svoju trbušinu negdje drugdje, mrmljajući sebi u bradu - i žureći.

Obje Hanseove mršave ruke ostadoše na stolu. "Znaš ga, Thales?""Ne.""Čuo si me kako izgovaram njegovo ime i ponovio ga.""Da.""Oštrouman si, Thales. Previše... pametan." Hanse udari po stolu. "U zadnje vrijeme

srećem previše oštroumnih ljudi. Oštrih poput...""Noževa," reče Tempus, dovršavajući žalopojku vrlo vrlo oštroumna mladog

muškarca. "Spomenuo si kako si čekao da izađem iz te kuće-ne-doma, Hanse, jer si znao daimam drogu, a onda su Jubalove siledžije napale – mene - a ti si sredio dvojicu."

"Da, spomenuo sam to." Hanse je razvio naoko iskreno zanimanje za svojsmeđenarandžasti saraprinski vrč. "Koliko si ljudi ti ubio, Thales?"

"O, bogovi. Ne pitaj.""Mnogo.""Mnogo, da.""A na tebi ni ožiljka."Tempus je izgledao kao da ga ta primjedba boli. "Na meni ni ožiljka," reče svojim

velikim šakama na stolu. I onako osunčane još uvijek su bile svijetlije od Sjenosmukovih. Naiznenadnu pomisao on podigne pogled, a na njegovu licu bljesne izraz nevjerice i nenadanaotkrića. "Hanse? Te si mi noći spasio život. I ja tebi - ali oni su od početka slijedili mene.Koliko si ljudi ti dosad ubio?"

Hanse pogleda ustranu. Kose poput gavrana, nosa poput kljuna mladog jastreba.Profila kao izrezanog ručnom sjekirom oštrijom od brijačeve britve, sve same ravnine iuglovi. S parom oniksa umjesto očiju, pogleda jednako tvrdog. Izbjegavanje pogleda nije bionjegov običaj i Tempus je to znao. Tempus je djelovao iz palače i imao pristup povjerljivimdokumentima, jednog od kojih čak ni sam Princ-Guverner nije nikad vidio. Ni neće, jer više

Page 124: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

ne postoji. Također, Tempus je i prije imao posla s ovim smukom iz Nizvjetra i sjenki. Razlognjegovu prisustvu ovdje u ovoj polumračnoj gostionici ljudskog otpada bijaše to što će opetimati posla s njim.

Hanse, gledajući ustranu, reče, "Da nisi nikome rekao."Tempus je znao što treba reći. "Ne vrijeđaj me."Hanse kimne pokretom kraćim od debljine bilo kojeg od njegovih noževa. (Je li ih

bilo pet, ili je zaista nosio šestoga oko jednog od svojih bedara? Tempus je sumnjao u to,vezica bi spadala.)

Hanse konačno odgovori na pitanje. "Dvojicu."Dvojicu. Tempus kimne, uzdahnuvši, naginjući se natrag na svojoj klupi onoliko

koliko si je to njegova vrst vojnika mogla dopustiti. Kvragu. Tko bi si to pomislio? S obziromna reputaciju koju je imao ovaj tamnoputi, ozbiljni mladić pred kojim su strepili (drugi, nečovjek koji se trenutno odazivao na ime Tempus), klinac koji je nesumnjivo vjerovao da seuzdigao visoko iznad dna s kojeg je potekao. Tempus je znao da je ranio jednoga ili dvojicu,pa je pretpostavio i ostalo. A sad mu je Sjenosmuk rekao da nikad prije nije nikoga ubio! Toje, od nekog poput njega, bilo teško priznanje. Okaljao je ruke krvlju zbog mene, razmišljao jeTempus, a za tom je umornom mišlju došla druga: Pa, nije on prvi. I ja sam jednom imaosvoju prvu dvojicu. Pitam se tko su bili, igdje? (Ali znao je, znao je. Takvo nešto čovjek nezaboravlja. Tempus bijaše stariji no što je itko mislio, ali ne toliko star i umoran od svijetakoliko je on sam mislio, ili koliko je mislio da misli.) Sad je poželio ispružiti ruku i dotaknutiovog mnogo mlađeg drugog. Naravno da to nije učinio.

Reče, "Kako se osjećaš radi toga?"Hanse pogleda ravno u njega. Nakon nekog vremena slegne ramenima."Da," uzdahne Tempus, kimajući glavom. Iskapi svoju čašu. Podigne desnu ruku i

pogleda prema šanku. Gostioničar kimne. Iako nije ni pogledao čovjeka za šankom, Tempusspusti ruku i okrene se Hanseu. "Razumijem," reče.

"Pitam se. Ne tako davno rekao sam Princu da je ubijanje posao vladara, a ne lupeža.A sad sam i ja ubio."

"Kakva divna stvar za reći nekome kraljevskog porijekla! Želio bih da sad nisi tolikoozbiljan, tako da se mogu glasno nasmijati. Ne očekuj od mene utješne riječi, prijatelju moj.Takve se stvari događaju. Nisam tražio tvoju pomoć - niti sam tražio da me čekaš u zasjedi.To više nećeš učiniti."

"Ne na takav način, ne." Hanse se zavali unatrag dok je kako-se-već-zove (zvali suga Jednopalac) spuštao dva friško napunjena vrča pred njih. Niti je uzeo prazne, niti čekao damu plate. "Mislim da je sve počelo kad je Bourne... umro, a ti došao u Lupeški Svijet."

"Lupeški Svijet?"Ponovo to slijeganje ramenima gotovo kao da mu je neugodno. "Tako mi nazivamo

Utočište. Neki od nas. Sad je cijeli grad u zbrci i ja mislim da ti imaš veze s tim.""Mislim da si to već rekao.""Skrenuo si temu, Thales. Taj hram ili dućan ili što je to već bilo - srušio se? -

eruptirao, poput vulkana? Nešto tako. Onda je Princ...""Ti ga doista poštuješ, zar ne?""Ali ne radim za njega," istakne Hanse; Tempus jest. "On je zaplijenio, ili pokušao

zaplijeniti, to... oružje bogova?..., koje su tamo prodavali. Vragodlaci sad tjeraju ljude da improdaju stvari koje su tamo kupili - inače...! Stvari! Novi se bogataši pojavljuju u gradu, jer suneke od tih stvari bile ukradene i sad ih Vragodlaci kupuju od lopova. Ljudi se smiju pojavinovog mjenjača: palače!"

Mjenjač, znao je Tempus, znači suučesnik-pomagač u ovom - gradu? O, moj božeVashanka - ovo? Grad?!

"Dva broda čuče tamo u luci," nastavi Hanse, "s maksimalnim osiguranjem. Znamda na njih utovaruju te Stvari, to mračno čarobno oružje. Što dalje? Na otvoreno more pa nadno?"

Page 125: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"To je najbolje mjesto za njih," reče Tempus polako vrteći svoj glaziram zemljanivrč. Ovaj bijaše iscrtan ružnim žutim valovitim uzorkom. "Vjeruj mi. U tim napravama ležiprevelika moć."

"U međuvremenu ih se neki 'utjerivači' iz čarobnjačkog ceha pokušavaju dokopati."Tempus je to znao. Trojica od tih su eliminirani u posljednjih dvadeset sati, osim

ako večeras lokalni stražari ili Vragodlaci nisu maknuli još kojega. "Sindikati će pokušatizaštititi svoje članove, da. Bez obzira na sve. Sindikat je bezumna živina."

"Platio si me masno - pošteno, da ti pribavim te dijamantne štapolike stvari koje jeona žena nosila u kosi. Jesam, a ona ih opet ima. Ti si joj ih vratio."

Cime. Cimini dijamantni štapići i njenoj divnoj, divnoj bogatoj kosi. "Da. Jesam li?""Jesi. A u Utočištu se događaju čudne stvari. To što su one plavomaske upotrijebile

protiv tebe i mene bile su te čarobnjačke stvari. Prošle je noći jedan bijedni tat pokušao nekojženi ukrasti narukvicu, tamo dolje u - nije važno gdje. Ona nije ni trebala biti tamo. Narukvicase pretvorila u zmiju i ubila ga. Ne znam što mu je učinila. Znam samo da je mrtav, a kažu dateži dvaput više nego kad je bio živ."

"Okamenila mu je kosti. Jutros smo je zaplijenili. A kad se u Utočištu nisu događalečudne stvari, prijatelju moj?"

"Već si me dvaput tako nazvao." Hanseove su riječi imale prizvuk optužbe."Doista jesam. Onda zacijelo tako i mislim."Hanseu postane vidljivo neugodno. "Ja sam Hanse. Ja sam bio... šegrt Gvaljina

Kletvokletnika. Princ Kitica ga je objesio. Ja sam Sjenosmuk. Ja sam provalio u palaču i zbogmene je jedan Vragodlak mrtav. Ja nemam prijatelja."

I omakne ti se pa ga zoveš 'Kitica' kad se sjetiš svog pogubljenog mentora, je li? Netražiš oca, ha? Zar ne znaš da ga traže svi i da ja svoga imam u Vashanki? O Hanse kako bi tiželio biti zagonetan i tako hladnokrvan - a proziran si poput vode što pada s neba!

Tempus mahne rukom. "Poštedi me toga. Jednostavno mi reci neka ti ne budemprijatelj. Neka te ne zovem prijateljem."

Na njih se, poput pokrova, spusti tišina, a iz Hanseovih je očiju gledalo nešto golo.Kad je shvatio da je vrijeme da prekine tu tišinu bilo je već prekasno. Ta je tišina Tempusudala odgovor.

"Da," reče Tempus, obzirno-pametno mijenjajući temu. "Ono o čemu stari kako-se-ono-zove Bakljonoša blebeće je istina. Vashanka je došao i zatražio svoje pravo na Utočište.Palača je sad označena Njegovim imenom. Sam Ilsov hram leži u ruševinama. Vashanka jestvorio prodavaonicu s oružjem, iz ničega, i... "

"Bog-sitničar?""Ni ja ne mislim da mu je taktika bogznašto," reče Tempus, nadajući se da ga je

Vashanka čuo, i istovremeno primjećujući koliko je mladić dobar u izrugivanju. "Aprodavaonica je uništila maga kojeg je guverner doveo da se suprotstavi Vashanki. Njemu sene valja suprotstavljati."

Hanse pogleda lijevo pa desno. "Reci takvo nešto još jednom ili dvaput u Utočištu,prijatelju moj, i tvoje će tijelo oplakivati gubitak svoje glave."

Plavokosi gaje gledao. "'Vjeruješ li u to?"Hanse ne odgovori, osluškujući bujicu drugih razgovora u gostionici. Bujicu

nemirnu poput provalnika na daski prozora i razgovore jednako skrovite i mračne. Ponovno seisključi iz bujice, a ipak ostavši u njoj. Stiha.

"A koliko je tih Stvari po tvom mišljenju još u opticaju?""Previše. Dvije ili četiri? Znaš da je naš posao da ih pribavimo.""Naš?""Nas Vragodlaka.""Tko je tvoj bradati prijatelj, Hanse?"Vlasnik glasa stajao je pored stola, tek nešto stariji od Hansea i jednako prepotentan.

Stariji samo po godinama; te mu godine nisu koristile i nikad neće biti to što je Hanse.Samosvjesno je nosio samosvjesnu usku crnu odjeću. Oh, brilijantan tat! Nenametljiv k'oštucanje.

Page 126: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Hanse je buljio u Tempusa ružičaste, osunčane puti, s kosom boje meda i zlata,dugih nogu, i obrijanog glatko poput hlača od jelenje kože. Hanse nije skidao pogled svojihtamnih očiju s Vragodlaka, dok je njegova tamna ruka sunula i sklopila se oko (u crnoomotanog) zgloba drugog mladića.

"Što bi ti rekao kakve mu je boje brada, Athavule?"Athavul pomakne ruku i otkrije da je ne može osloboditi. Njegova ga arogancija i

maska prepotentne samouvjerenosti napuste brže no što uličarka napušta mušteriju beznovaca. Tempus prepozna Athavulov hihot; nervoza i prijetvornost. Tempus ga je čuo većtisuću puta. U čemu je bila razlika? On je razmišljao o vremešnosti, dok je ovaj klinacAthavul pokušavao dobiti na vremenu.

"Slabi ti vid, Sjenosmuče? Ili misliš da slabi moj vid, pa iskušavaš i mene i njega?"Uz oštar i kratak smijeh, i udarac drugom rukom po prsima, Athavul reče, "Crna kao ovo.Crna kao ovo!" Pljesne po svojim crnim kožnim hlačama - samosvjesno.

Tempus, nagnut lagano naprijed, s laktovima na stoliću, povijenih širokihmačevalačkih ramena, nastavi gledati ravno u Hansea. U Hanseove oči. Lice mu je imalootvoren izraz jer ga je on takvim učinio. Bez brade.

"Iste boje kao i njegova kosa?" upita Hanse, a glas mu zazvuči krhko poput starekože. Oči su mu svjetlucale.

Athavul proguta slinu. "Kosa..." Proguta još jednom, gledajući čas Hansea, časTempusa. "Ah... on je tvoj, ah, prijatelj, Hanse. Pusti me na miru, hoćeš li? Ti ga zezaj zbognjegove... glave ako hoćeš, ali ja neću. Žao mi je što sam zastao i pokušao biti pristojan."

Ne skidajući pogled s Hansea Tempus reče, "Nema veze, Athavule. Zovem seThales i nisam osjetljiv. Ćelav sam već godinama."

Hanse je buljio u Tempusa, plavokosog Tempusa. Stisak njegove ruke popusti.Athavul istrgne svoju ruku tako brzo da se udari u (gotovo nepostojeći) trbuh. Nije se nipokušavao graciozno udaljiti; uputivši Hanseu mrk pogled, on se izgubi, uvrijeđeno tiho.

"Lijepo izvedeno," reče Tempus, pokazujući zube."Ne smiješi mi se, stranče. Kako izgledaš?""Točno onako kako me vidiš, Hanse. Točno tako.""A... što je on vidio?" Pokret Hanseove ruke bijaše jednako ukočen kao što je on

sam postao. "Što oni vide kako razgovara s Hanseom?""Rekao ti je.""Crna brada, bez kose."Plavokosi, glatko obrijani Tempus kimne.Nijedan od njih nije skidao pogled s onog drugog."Što još?""Je li to važno? Ja radim za osobu koju obojica poznajemo. Ja sam ono što vi zovete

Vragodlakom. Nisam mogao ovamo doći u tom obličju! Sumnjam da bi itko ostao u ovojprostoriji da jesam. Već sam bio ovdje kad si ti došao, sjećaš se? Čekajući te. Bio si previšehladnokrvan da bi pitao očito pitanje."

"Mene zovu izrodom sjenki," reče Hanse tiho, polako, prigušenim glasom. Nagnuose natrag kao da želi dodati još par centimetara između sebe i visokog čovjeka. "Ti jesi samoprokleta sjenka!"

"Odgovaramo jedan drugome. Potrebna mi je tvoja pomoć, Sjenosmuče."Hanse reče, vrlo razgovjetno, "Drek." Ustajući od stola, nastavi, "Pjevaj za nju. Pleši

na ulicama za nju." Okrene se od njega, a onda natrag njemu kako bi dodao, "Naravno, tiplaćaš, Ćelavko," a onda se izgubi.

Vani, on pogleda uz vijugavu "ulicu" zvanu Serpentina i niz nju, skrene desno kakobi napravio par koraka prema sjeveru. Automatski prekorači slomljenu dasku na pločniku.Baci pogled u uvučeno dvorište koje je bilo preširoko i preplitko da bi bilo opasno, bar ne jošnekoliko sati. Žitelji Labirinta zvali su ga naizmjence Poljski zahod, Krpeljovo Rigalište, ili,neozbiljnije, Sigurna luka. Po zašiljenom repu kratkog plašta čovjeka u toj trostranoj kutiji,Hanse prepozna Pokera Cadita. Po mokrim zvucima mogao je pertpostaviti što Poker radi.Čovjek s dvobojnom bradicom zirne oko sebe.

Page 127: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Uđi, Sjenosmuče. Nema još puno mjesta.""Tražim Athavula. Rekao je da ima drogu i da mu se mogu pridružiti." Sjenosmuku

laganje bijaše lako; dolazilo je gotovo instinktivno."Ne ljutiš se na njega?" Poker spusti rub svoje tunike i okrene se od flekava

stražnjeg zida."Ne, ne, ništa takvoga.""Otišao je prema jugu. Skrenuo u Gizdavu Stazu.""Hvala, Pokeru. U Jednorogu sjedi ćelavac s velikom bradom. Nagovori ga da ti

plati piće. Reci da sam ja rekao.""Ah. Tvoj neprijatelj, Hansiću?""Točno."Hanse se okrene i napravi nekoliko koraka sjeverno prema Ravnoj, okrenut leđima

prema Gizdavom putiću (koji je vodio u dvostrani dio oblika slova L čijeg se pravog imenanitko više nije sjećao. Rijetko su se otvarala vrata na tom dijelu i tamo je vladala tama crnjaod čarobnjakova srca. Osjećao se stalan kiseo zadah i obično su taj dio nazivali AlejaBljuvotine.) Kad Poker kaže da je vrijeme sunčano, podigni ovratanik plašta da se obraniš odkiše. Kad poker kaže desno, idi lijevo.

Hanse skrene lijevo kroz Uzmak Čudnog Birta, zakrenuvši za ugao nastambe uvlasništvu Furtwana, trgovca puževima od kojih se rade boje za tkaninu, koji živi daleko naistočnoj strani grada, daleko od uvjeta koje pruža ovakva zgrada s jeftinim stanovima. Hansenestane u zagrljaju svog pravog prijatelja, svog doma - sjenki.

Vidio je dobro sad u mraku, jer je, hodajući Ravnom ulicom, oči držao gotovozatvorene. Tama se produbljivala sa svakim njegovim kližućim korakom prema zapadu.

Začuo je čudan tapkajući zvuk dok je prolazio pored Krivo-smjernog parka. Što je zaime - slijepac? Hanse se nasmiješi - zatvorenih usta kako mu u ovom mraku ne bi bljesnulizubi. Ovo bijaše divno mjesto za slijepca! Oni su u tri četvrtine Labirinta mogli "vidjeti" višeod onih s normalnim vidom. Nastavi prema kratkoj uličici zvanoj Kožarska, osluškujući bukuiz Slyeve gostionice. Onda, tamo na otvorenom, začuje Athavulov glas.

"Oprostite, draga gospo, ali ako mi ne pružite svoju ogrlicu i novčanik, smjestit ćuvam ovu strijelu u desnu sisu."

Hanse se primakne bliže trostrukom "uglu" gdje se Kožarska na neki način križala sUzmakom Čudnog Birta i istovremeno dodirivala južni zavoj Serpentine. Kažu da su ulice uLabirintu zacrtale dvije zaljubljene zmije napušene krrfom. Hanse začu odgovor Athavulovežrtve:

"Ti nemaš strijelu, ljigavče, ali vidi što ja imam!"Vrisak glasa koji je jedva prepoznao kao Athavulov nakostriješi dlake na Hanseovu

vratu i naježi mu kožu na leđima. On razmotri mogućnost da stane kao ukopan. Razmotrirazumnu mogućnost da se okrene i pobjegne. Znatiželja ga je huškala da se primakne dvakoraka bliže i proviri iza ugla. Znatiželja pobijedi.

Do vremena kad je on pogledao iza ugla Athavul je već slinio i cendrao. Netko ga udugom plaštu boje crvene gline, dignute kapuljače, zaobiđe i Hanseu se učini da je čuosmijeh. Slineći, moleći, blebećući u užasno očitom strahu - od čega? - Athavul padne nakoljena. Plašt je zamicao niz Kožarsku prema Ulici Zadaha i Hanse teško proguta slinu. Uruci mu se već stvorio nož - nije ga bacio. Primakao se još nekoliko koraka da bi vidio kamoće plašt skrenuti. Desno. Hanse na tren ugleda bijeli štap. Ali način na koji je osoba pod timplaštom hodala govorio je da nije slijepa. Niti je to bila bilo koja krupna žena.

Hanse spremi nož i krene prema Athavulu."Ne! Molim vas, moohoholiim!" Klečeći na koljenima, Ath je molećivo sklopio

ruke. Oči mu bijahu raširene i staklaste od straha. Znoj i suze tekli su mu niz lice takvimmlazom da će uskoro zacijelo imati mrlje od soli na svojoj crnoj jakni. Tresao se poput rubljašto se suši na vjetru, a lice mu bijaše bijelo poput vapna.

Hanse je mirno stajao. Buljio. "Koji ti je vrag, Ath? Neću ti ništa, ti izbjeglico izkanalizacije! Athavule! Koji ti je vrag?"

"O molim moohoholim ne ne oh ohh ohohohoneone-o-o..."

Page 128: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Athavul padne na koljena i još uvijek sklopljene ruke, mršave guzice u zraku.Njegovo se drhtanje pojača na ono pretučena, izgladnjela psa.

Takva bi životinja u Hanseu izazvala samilost, ali ovo s Athavulom bijašenevjerojatno. Hanse ga poželi ritnuti nogom. Postane svjestan da nekoliko ljudi izviruje izrupčage zvane Slyeva gostionica iako je Sly još prije dvije godine umro od vodene bolesti.

"Ath? Je li te povrijedila? Hej! Ti, malo devino govno - što ti je učinila?"Na ljutit, zahtjevan zvuk Hanseova glasa Athavul obgrli tijelo rukama. Glasno

plačući on se otkotrlja do zida. Ostavio je male mrlje od suza i sline i lokvicu mokraće. Hanses mukom proguta slinu. Coprarije. Taj prokleti Enas Y - ne, ovo nije njegov način. Ath bijašetotatno prestravljen. Hanse ga je oduvijek smatrao čvrstim poput vrapčeve jetre ili pilećejuhice, s ptičjim jajima među nogama. Ali ovo - čak ni ova glupa guzica ne bi mogla bitiovako užasno prestravljena bez nekog natprirodnog razloga. I samo gledati ga bijašestravično. Hanse osjeti neodoljivu želju da ga udari ili probode samo da ga ušutka, a to bijašestrašno.

Baci pogled prema trideset i jednom komadu konopca (svaki s trideset i jednimčvorom) koji su visjeli na ulazu u Slyevu gostionicu. Ugleda sedam izbuljenih očnih jabučica,šest prstiju i nekoliko rasparenih nogu. Čak i ovdje u Labirintu ovakva je buka privlačilapažnju... ali ljudi su imali dovoljno soli u glavi da ne istrče kako bi vidjeli što se događa.

"BLAAAH!" poviče Hanse, kreveljeći lice i zaprijetivši šakom prema vratima. Ondaprotrči pored stenjućeg, plačućeg Athavula. Na uglu, pogleda uz Smrdljivu ulicu premaRavnoj i bijaše siguran da je vidio cinober crveni plašt. Gotovo ljubičast s ove udaljenosti.Da. Prelazi preko Ravne, prema sjeveru, pored kožarskih koliba, gotovo do križanja s UlicomZvanom Skliska.

Nekoliko je ljudi hodalo Smrdljivom u Hanseovu pravcu. Jedan, koji je hodao sam,nosio je lampaš.

Svih šest prolaznika - tri, jedan i dva - prođu pored njega i nastave u suprotnomsmjeru. Nitko ga od njih nije vidio iako se Hanse žurio. Čuo je dvoje kako razgovaraju ozakukuljenoj slijepoj ženi s bijelim štapom. Prijeđe preko dobro osvijetljene Ravne ulice baškad je crveni plašt došao do mjesta zvanog Bludničino križanje. Prođe pored malog Thebinog"hrama" i nekoliko dućana da bi zastao pred ulazom u sićišan Hram Djevičanske Eshi - maloih je u to vjerovalo - i ugleda kako plašt skreće ulijevo. Prema sjeverozapadu. Žena, doista.Zaputivši se prema poljoprivrednoj tržnici? Ili jednoj od nastambi nasuprot nje?

Prema Ulici Crvenih Lampaša? Žena koja se pretvara da je slijepa i koja je bacilačaroliju straha kakvu nikad dosad nisam vidio na Athavula.

Morao je ići za njom. Nije mogao da je ne slijedi.Nije ga tjerala samo znatiželja. Da, želio je znati identitet žene s takvom napravom.

A bijaše tu i mogućnost da si pribavi taj tako koristan štap. Bijel, podsjećao je na štapslijepaca. Obojen, mogao bi biti vrlo elegantan štap od...Sjenosmuka. Ili nekoga s otečenimnovčanikom tko bi ga mogao korisno upotrijebiti protiv Hanseovih kompanjona lupeža.

On je pazio sam na sebe, mogu i oni.Hanse je prestane slijediti. Krene joj presresti put, a to je, ovako brzo i sigurna

koraka, moglo samo dijete iz ovog susjedstva koje je raslo bez nadzora.Protrči pored Skliske - sakrivši se pod vratnice smokvarevih vrata dok su prolazila

dvojica redarstvenika - a onda protrči kroz dva prazna zajednička stražnja dvorišta punapsećeg izmeta, pa pored poljskog zahoda, oko debela stabla, zatim dvije klaonice i kroz dviježivice - jedna od njih bodljikava, koja nije obraćala pažnju na psovke upućene njoj iz ustasjenke nečujna koraka - pa preko trijema i okolo bačve za kišnicu, preskočivši zaspalu crnumačku koja se bunila bučnije nego dva psa koja je prije toga probudio - jedan je još uvijekvažno lajao, sav napuhan i nevoljan prestati - pa preko drugog trijema ("Jesi li to ti, Dadisha?Gdje si bio?"), kroz nečiju tučnjavu i - dug skok! - preko hrpe gnojiva, pa pored dvojeljubavnika ("Što je to bilo, Wrenny?"), prevrnutog vanjskog zahoda, bačve za kišnicu, kraveprivezane za kola ispod kojih se provukao ni ne usporivši, te još tri zgrade.

Jedan od ljubavnika i jedan od pasa uhvatili su kratak pogled na trčeću sjenku. Nitkodrugi. Krava se možda pitala što je to bilo.

Page 129: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Klečeći na jednom koljenu pored gustog bobičastog grma na dalekom kraju Tržnice,on pogleda na dugi ravni dio dobro održavane ulice koja je prolazila s druge strane tržnice.Nije bio zadihan.

Zakukuljeni plašt s bijelim štapom baš je ulazio na ovu stranu duge, dugepoljoprivredne tržnice. Hanse nabora obraze u osmjeh. Oh kako je pametan, kako brz! Stigaoje na vrijeme da...

...da vidi kako su se iz ponoćno crnih sjenki na uglu zgrade stvorila dvojica skapuljačama, ali bez plašteva. Jedan skoči kako bi je uhvatio straga, dok joj je njegovkompanjon prilazio sprijeda, bez ikakva vidljivog oružja. Obojica spremni strgnuti svevrijedno što je imala i pobjeći. Njena reakcija iznenadi Hansea; bacila se ustranu i gurnulalupeža ispred sebe vrhom štapa .Gurnula; nije ga udarila uli ubola bijelim štapom.

Lupež istog trena padne na koljena, tresući se, slineći, moleći. Poput leptira što se uoluji pokušava održati na grančici. Ili... Athavula.

Brzo - ne brzinom profesionalca, ali brzo za nekoga tko to nije, primijeti Hanse (upokretu) - ona se okrene lupežu iza sebe. On se brzo sagne i štap prozuji iznad njegove glave,dok je njegov suučesnik blebetao i cvilio u kukavnom strahu. Lupež nije ostajao najednommjestu. (Nije ni Hanse.) Zakukuljeni se čovjek izdiže iz čučnja i desnica mu sune kako biudarila njen zglob, dok je druga šaka poletjela prema njenom trbuhu. Ta šaka, ili nešto u njoj,bljesne na mjesečini. To srebrnasto nešto zabije se u nju i ona počne ispuštati grlene grgljavezvukove; dok je padala bijeli štap sklizne iz njene ruke. On ga zgrabi.

To nije bilo baš pametno, ali njegova se šaka sklopi oko drška štapa bez ikakvaefekta. Udarao ju je nogom, silovito, bijesno - možda je osjetila, onako priklana, možda nije -i vikao na svog suučesnika. Taj drugi se, na koljenima, ponašao poput Athavula kad je Hansevikao na njega. Pao je na stranu i otkotrljao se, sklupčavši se u fetalni položaj, plačući icvileći za pomoć.

Ubojica ispljune par psovki i okrene se natrga svojoj žrtvi. Ona se trzala, umirući.Razgrnuvši crveni plašt, tat strgne njenu ogrlicu i srebrne karike s njenih ušiju i povučenovčanik pričvršćen za njen pojas. Nije ga mogao odvojiti. Raspori ga znalačkim pokretom.Uspravivši se on pogleda u svim smjerovima, reče nešto svom partneru - koji se kotrljao ufetalnom položaju, cendrajući.

"Nek' te, onda, Theba uzme," reče tat i otrči.Natrag u sjenke zgrade na zapadnom uglu tržnice, gdje mu jedna druga sjenka

podmetne nogu. Dok je padao, lakat se spusti na njegov vrat."Želim to što imaš, ti ubilačko kopile," reče sjenka od glasa iz sjenki dok se lupež

pokušavao okrenuti. "Tvoja vrsta dovodi lupeže na zao glas.""Evo ti ga onda!" Pali čovjek zabije bijeli štap u sjenkino bedro dok se naginjala nad

njim.Istog trena, Hansea obuzme strah. Zgrabi ga, obuhvati, zaposjedne. Strah koji tjera

na povraćanje, strah od kojeg se stisne želudac. Pazuha mu se preplave, a sfinkter se počnestiskati.

Za razliku od žrtava koje je vidio, on bijaše u tami i on bijaše Sjenosmuk. Nije paona koljena.

Pobjegne, očajnički uplašen, slineći, držeći se za trbuh, blebećući. Suze su gazaslijepljivale, ali ionako je bio u tami. Posrčući, plačući, užasno i opsceno uplašen i cijelovrijeme svjestan, što bijaše još strašnije, da nema razloga za takav strah, da je ovo magija;najponižavajućija čarolija koju možeš baciti na čovjeka. Čuvši kako se ubojica smije, Hansepokuša potrčati brže. Nadajući se da ga ga tat neće slijediti. Da neće vikati na nj. Režati opakestvari. To ne bi mogao podnijeti.

I nije bilo tako. Tat koji je ubio bez predumišljaja smijao se, ali i on je bio uplašenizabrinut. Pobjegao je u drugom smjeru. Hanse nastavi posrtati-cviljeti-teturati. Instinkt nijenestao, već se pojačao; stisnuo se uz sjenke kao što se uplašeno dijete stišće uz majku. Aliispuštao je zvukove, zvukove...

Privučena, a istovremeno osjećajući odbojnost i gađenje prema tom cvilećem,uplašenom cendranju, Mignureal mu priđe. "Što - pa to je Han... što radiš?"

Page 130: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

On je ozbiljno razmišljao o tome da prekine ovaj teror i svoj život nožem koji jestezao u ruci. Bilošto, bilošto što bi zaustavilo ovu sveobuhvatnu, sveproždiruću agonijustraha. Na zvuk njena glasa on ispusti nož i padne plačući na koljena.

"Hanse – prestani! "Nije prestao. Nije mogao. Mogao se sklupčati u položaj fetusa. To i učini. Premda

nije razumijevala što se događa, siromašno odjevena djevojčica reagirala je instinktivnozaštitnički. Njena majka ga je voljela, a Mignureal ga držala privlačnim, romantičnim likom.U njegovu sadašnjem stanju čak ni trinaestogodišnjoj djevojčici nije bilo teško zaštititi ga.Iako su joj njegove histerične, grcajuće molbe natjerale suze na oči, Mignureal mu zavežeruke iza leđa. Cijelo je vrijeme tiho izgovarala molitve znane samo onima S'danzo porijekla.

"Dođi sad sa mnom," reče čvrstim glasom, dok su joj suze klizile niz lice. "Dođi samnom!"

Hanse je posluša.Krenula je ravno duž dobro osvijetljena Guvernerova puta i skrenula dolje u Puteljak

Sjenki, vodeći svog vezanog, uplakanog zarobljenika. Na uglu Sjenki i Skliske priđu joj dvauniformirana čovjeka.

"Pa to je Mjesečinino derište. Koga to vodiš, Mineral?""Mignureal," ispravi ga ona. "Netko je bacio čini na njega - tamo na Procesijskoj,"

reče, odabravši mjesto na kojem ga je našla. "Moja majka mu može pomoći. Nek' Eshi bude svama."

"Hmm. Urok straha, ha? Taj prokletu Anus Yorl, kladim se! Tko je taj koji tako cviliispod tvoga šala?"

Mignureal brzo razmisli. Ovo što se dogodilo Hanseu bijaše užasno. Dopustiti ovimRedarstvenicima da to saznaju i prošire po gradu - to bi bilo nepošteno. Mignureal opet slaže.To je njen brat Antelope, rekla im je, a on suosjećajno zavrte glavama i puste je da prođe,mrmljajući o prokletim čarobnjacima i šašavim imenima koja su S'danze davale svojimpotomcima. Obojica se složiše da će rutinski provjeriti Grozomorni puteljak i zaustaviti se uPivnici, dolje niz ulicu.

Mignureal povede Hansea još jednu ulicu niže i uvede ga u nastambu-dućan svojihroditelja. Spavali su. Predebela Mjesečina nije marila za noćne pozive i nije išla u kućneposjete. K tome, njen je muž bio nesuzdrživo pohotan čovjek koji je lijegao rano i insistiraoda ona liježe s njim. Na jecanje i pozive svoje kćeri proročica se probudi. Ta nakupina talentai tustog mesa, s vimenom koje bi moglo dojiti osmorke, i to istovremeno, a tako nježna imena,uspravi se u krevetu. Utješno obgrli svoju kćer. Čim je saslušala njenu priču, iskoči iz krevetai priđe Hanseu. Mignureal mu je bila naredila da ostane na kauču u dućanu.

"To jednostavno nije Hanse, Majko!""Naravno da nije. Gledaj plodove magije i mrzi je.""Zaime Tiane Spasiteljice - užasno je gledati ga takvog, slušati ga takvog...""Donesi mi moj šal," reče Mjesečina, vadeći Hanseove noževe jednog po jednog, "i

pristavi čaj, srce."Mjesečina obgrli drhturećeg mladića i počne mu umirujuće govoriti. Nasloni

njegovo suzama umrljano lice na svoja ogromna prsa. Odveže mu ruke i uhvati ih među svoje,s usaljenim jamicama. Šaptala mu je umirujućim glasom, ljuljuškala ga. Kći je obgrne šalom iode pristaviti čaj.

Zraka mjesečine što je pala u sobu pomakla se za dužinu stopala krupna čovjeka dokje proročica sjedila s njim, i još dalje, i Hanse zaspi, još uvijek drhtureći. Držala mu je rukedok se nije čulo ništa drugo osim zvuka njegova disanja. Mignureal je ostala u blizini,raširenih očiju, i znala je istog trena kad je njena majka pala u trans. Kad joj se tijelo opustilo.Oči postale staklaste. Počela je mrmljati, žena mala iznutra a ogromna izvana; monstruoznamačkica u predenju.

"Žutodlaki lovački pas? Visok poput stabla, star poput stabla... visi nad njim, a snjim je bog koji nije ilsiški. Rankanski bog - oh, to je Vragodlak. Oh, Hanse, nije ovočarobnjačka magija nego magija bogova! A tko je ov... oh. Još jedan bog. Ali što ima Theba sovim, Theba koja ovdje ima tako malo sljedbenika? Oh!"

Page 131: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Ona zadrhti a kći krene kako bi je dotakla; onda zastane."Vidim samog Ilsa kako skriva svoje lice... sjenku visoku poput stabla i još jednu ne

tako visoku. Sjenka i njen pijun? Zašto nema glave, ta manja sjen - oh. Boji se, to je to; ostaoje bez lica. To je Ha... neću izgovoriti njegovo ime premda spava. Oh, Mignue, na ulici predtržnicom leži jedan leš i... aah."

U tom se uzdahu očitovalo njeno olakšanje. "Hanse je nije ubio. Netko drugi jest, aTheba stoji nad njom. Hmmm. Vidim - vid... neću reći što vidim iznad nje. Nestaje, blijedi."

Opet uzdahne i ostane nepomična, znojeći se, dok joj se meso prelijevalo s objestrane stolca. Gledala je uspavanog Sjenosmuka. "Razgovarao je s guvernerom koji je carevrođak, Mignureal moja draga, jesi li to znala? I opet će. Njih dvojica nisu neprijatelji, našguverner i Sjenosmuk."

"Oh." I Mignureal ga pogleda, glave nagnute na jednu stranu. Mjesečina uhvati njenpogled.

"Sad ideš u krevet, a sutra ćeš mi reći što si tako kasno radila vani, Mignue. Višenećeš ni prići Hanseu, razumiješ?"

"Oh, majko." Mignureal samo na tren sretne njen pogled. "Da, majko. Razumijem."I ode u krevet.

Mjesečina ostane pored Hansea. Ujutro je već bio dobro i ona mu ispriča što jeVidjela. Znala je da više nikad neće biti isti, on koji se našao licem u lice s najčišćim strahom,Gospodarom Užasa osobno. Ali opet je bio Hanse, i nije se bojao, i Mjesečina bijaše sigurnada će mu se za nekoliko sati vratiti i njegov šepireći, kližući hod. Ali primijetila je da mu jelice imalu sumorno odlučan izraz.

* * *

Poruka ostavljena u maloj Stražarnici na uglu Sjenovite i Gušterske sugerirala je da"Vragodlak visok poput stabla prošeće između smrdljive tržnice i kitnjastog spremišta" uvrijeme pete straže "kad se strah smuca među sjenkama i uvlači u sva srca." Poruka je predanaTempusu, koji naredi svom podređenom da je zaboravi i čije lice poprimi bijesan izraz.Podređeni ljigavac se složi i nestane.

U osami, Tempusov um, uz malu pomoć svog prijatelja u prahu, počne dešifriratiporuku. Zadnji red mora biti potpis: Sjenosmuk. Hanse se htio susresti s njim nasamo, satnakon ponoći. Dobro. Dakle... gdje? "Smrdljiva tržnica" može predstavljati mnoga mjesta."Kitnjasto spremište" mu nije ništa značilo. Kitnjasto spremište; spremište...Ne; nije bilonikakvog prolaza između bilo kojeg spremišta i bilo čega što bi zavrijeđivalo naziv smrdljivetržnice više od bilo kog drugog smrdljivog mjesta u ovom gradu.

Što smrdi najjače? To je lako, odgovori sam na svoje pitanje.Kožare... ne! Ne budi glup, reče mu misao što je uslijedila za prvom. Ribe smrde

gore od ičega. Hmm. Znači, tržnica riba, dolje na ulici Crvene cigle... koju bi lako moglinazvati i Ulicom skladišta. Domaći su je tako i zvali. Smrdljiva riblja tržnica, znači, i...spremište? Zagleda se u kartu.

Oh. Jednostavno. Guvernera su zvali Kitica, a spremište je isto što i skladište. Znači,Guvernerovo skladište, dolje pored riblje tržnice. Ni kvart niže od Stražarnice na Sjenovitoj iGušterskoj, taj mali smutljivac! Tempus zatrese glavom i, satima kasnije, nađe se tamo. Pazioje da mu nitko ne pokuša "pomoći"; dvaput se igrao lopova, prateći sam sebe. Nitko ga nijeslijedio. Frkčući nosom zbog smrada i okliznuvši se na odbačenu riblju glavu, odluči da moranarediti da se ovo mjesto počisti te da se postavi nekakva rasvjeta.

"Drago mije da izgledaš kao ti," reče sjenka iza i iznad njega."Jedan bog me označio, Hanse," objasni Tempus, ne okrećući se i ne podižući

pogled. "On mi je pomogao u Nepristojnom Jednorogu. Nije mi se sviđala pomisao da metamo vide, niti sam te želio kompromitirati. Jesi li mi ostavio poruku zato što si sepredomislio?"

"Pogodba još vrijedi.""To cijenim. Priča se da si se i prije pogađao, s mojim poslodavcem."

Page 132: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"To je tako očito nemoguće kao i provaliti u palaču.""Očito. Ja sam opunomoćen da se pogađam s tobom, Hanse.""Kod Poljoprivredne tržnice, na zapadnom kraju, pronađena je mrtva žena," dopre

tiho iz sjenki. "Nosila je plašt boje crvene gline.""Da.""Imala je štap. Taj štap ima... užasan učinak na čovjeka. Njen ubojica ga je ukrao,

nakon što ga je ona upotrijebila na njegovom suučesniku. Kojeg je ovaj napustio i pobjegao.""Nije nađen leš nikakva lupeža.""Štap ne ubija. Njegovje učinak... opscen.'" Stanka; dok je sjenka drhtala? "Vidio

sam kad se to dogodilo. Imali su kapuljače.""Znaš li tko su oni?""Ne još. Mogu lako saznati. Želiš li štap?""Da.""Koliko još takvih stvari ima... u opticaju?""Mislimo da su još dvije. Pametnjaković je dobro postupio što je pobrojio ljude koji

su izašli iz dućana s kupljenim stvarima, te zapisao imena onih koje je poznavao. Kakva jepogodba, Hanse?"

"Radije bih se pogađao s njim.""Želio bih da mi počneš vjerovati. Ugovaranje sastanaka s njim je dugotrajan

posao.""Vjerujem ti, Tempuse, kao što ti vjeruješ meni. Onda mi donesi nešto napismeno od

njega. Potpisano. Daj to proročici Mjesečini. Ovo me košta vremena, odvlači me od mogaposla..."

"Posla?""...i to mi se mora nadoknaditi. Sad."O ti prokleti drski dječače, pomisli Tempus, i bez riječi baci tri kovanice tako da su

zazvečale. Bio je siguran da Hanseove uši mogu razlikovati zlato od bakra po samom zvuku.Bacio je i kratki dio svinjskog crijeva, zašiven na jednom kraju, zavezan vrpcom na drugom.Reče, "Opa."

"Želim pomoć u vraćanju nečega što je moje, Tempuse. Samo radnu snagu, to je sve.Garantiram ti da je ono što pokušavam vratiti zaista moje."

"Sam ću ti pomoći.""Trebat će nam oruđa, konj, konopac, snaga...""Učinjeno. Dobit ću to napismeno, ali smatraj to učinjenim. Ti isporuči svoje, a ja ću

svoje. Ja i ti smo vezani.""On i ja također. Želim taj potpisan papir i želim da ga daš S'danzo proročici. Dobro,

Tempuse. Sklopili smo pogodbu.""Do popodneva. Laku noć, špijunu sjenki.""Laku noć, čovječe-sjenko. Nisi rekao 'pijunu', jesi li?""Ne." I Tempus se okrene i krene kroz prolaz medu zgradama prema svjetlijem i

manje smrdljivom zraku. Iza njega, nečujno, tri zlatnika i vrećica krffa nestadoše u sjenkama.Slijedećeg dana, nedugo nakon svitanja, Hanse čvrsto zagrli Mjesečinu i napravi se

kao da je pronašao zlatnik iza njezina uha."Gledala sam za tebe, ne za zlatnik," reče mu."Razumijem. Znam. Vidi vraga, evo još jednoga iza drugog uha, za Mignureal.

Dajem ti zlato jer sam ga našao, a ne zato što si mi pomogla. Danas će ti biti predana porukaza mene."

Mjesečina učini da oba zlatnika nestanu ispod njena šala, u onome što je onanazivala svojom škrinjom s blagom. "Ne mršti se; Mignue će dobiti svoj zlatnik. Hoćeš liučiniti nešto za mene, Hanse, nešto što bi mi bilo draže od zlatnika?"

Vrlo ozbiljno, bar ovaj put opušten, on kimne. "Ne trebaš ni pitati.""Moja kći je vrlo mlada i misli da si ti tako romantičan lik. Hoćeš li se prema njoj

ponašati kao da ti je sestra?"

Page 133: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Oh, to ti se ne bi sviđalo, Cvjetiću," reče, u jednoj od rijetkih indikacija toga kakvomora da mu je bilo djetinjstvo. "Ona je kći moje prijateljice i ja ću je zvati rođakom. Poredtoga, ona me je vidjela... onakvog. Možda joj više nikad neću moći pogledati u oči."

Ona uhvati, u svoje, te mršave nemirne ruke lupeža koji se ponosio time što nikadanije povrijedio nikoga koga je orobio. "Hoćeš, Hanse. Hoćeš. To je bila magija bogova i togase ne trebaš sramiti. Hoćeš li sad biti pažljiviji?"

"Hoću."Zagleda mu se u oči. "Ali pokušat ćeš ga pronaći.""Da."

* * *

Sljedbenici najstarije boginje, Thebe, išli su zakukuljeni u svoj mali hram. Takavbijaše njihov način. To je također olakšavalo vladi da ih nadgleda, a i Hanseu da se uvučemeđu njih. Malo spuštena jednog ramena, malo šepanja jednom nogom pod neuglednomsmeđom haljom i on više nije bio glatko klizeći Sjenosmuk.

Obredi bijahu dosadni i monotoni, a on nikad nije volio miris tamjana. Tjerao ga jena kihanje i činio pospanim, istovremeno. Ako je ikada pomislio na religiju, njegove su mislilutale k polubogu Randeru Rehabilitatusu. Podnosio je obrede i promatrao. Međusljedbenicima ove boginje u Utočištu bila su i dva slijepca. Obojica su imala štapove. Premdaje samo jedan od njih bio bijele boje, nije ga držao ljevoruki čovjek.

Pronalaženje onoga koga je tražio doista bijaše tako lako. Napuštajući svog partnera,ubojica je zarežao "Nek' Theba bude s tobom", a Mjesečina je Vidjela tu boginju, ili nešto štoje sličilo njenim ikonama. Nije ovdje imala više od četrdesetak sljedbenika, i samo ovaj jedan(privremeni) hram. Uz to, lupež je udario po štapu desnom rukom, a upotrijebio lijevu kako bizario bodež u svoju žrtvu... i dotakao Hansea štapom.

Onda dođe vrijeme Pričesti. Hanse je promatrao što su ostali činili. Motali su sejedni oko drugih i jedni drugima na uho govorili slatke male mir-ljubav-i-ostalo gluposti uNjezino ime.

Uobičajen besmisleni ritual; 'mir' je samo riječ, život i njegove potrebe nešto posvedrugo. Hanse im se pridruži.

"Mir i ljubav tebi, brate," reče žena ispod šala boje vina, a njena ruka se zavuče podHanseovu halju, ali on je uhvati za zglob.

"Mir i spretniji prsti tebi, sestro," reče tiho i zaobiđe je, zaputivši se prema svomcilju. Kako bi bio siguran da je čovjek s bijelim štapom doista slijep, Hanse mu se unese ukukuljicu i, smiješeći se, napravi sramotno opscenu kretnju. Ni kukuljica ni štap nisu sepomakli; ruka ga nježno dotakne.

"Njezin mir s tobom, brate," reče slijepac visokim glasom, i Hanse odgovori istomfrazom, a onda se okrene.

"Ti, pokvarena ljigo," sikne kukuljica sa zeleno-crvenim prugama. "Siroti slijepiSorad je s nama već godinama i nitko se nikad nije tako ponio prema njemu. Tko si ti?"

"Jedan koji misli da drugi slijepac nije slijep i da nije jedan od nas. To je bio test...brate. Jesi li ga ikada prije vidio?"

Čovjek koji ga je napao riječima, krupan muškarac u prugastoj myrsevadskoj halji,pogleda oko sebe. "Pa... nisam. Onaj s rukavicama?"

"Da. Mislim da ih nosi stoga što je njegov štap... mir i tebi, sestro... svježe obojen.""Misliš da je to zakamuflirano oružje? Da je on iz... palače?""Ne. Mislim da princa-guvernera boli briga za nas." Ovo 'nas' došlo mu je u zadnji

tren i Hanse bijaše ponosan zbog te sitnice. Gluma u stilu: 'ja sam isti kao i ti, ali on je loš' većga je par puta izvukla iz neprilika. "Ali mislim da jest špijun. Onog svećenika koji misli da bisvi hramovi, osim onog veličanstvenog novopodignutog hrama Vash... Vashi... kako se većzove, trebali biti srušeni. Kladim se da je to njegov špijun."

To natjera lojalnog Thebita da uskipi od bijesa! Krene ravno prema čovjeku ušumski zelenom plaštu sa smeđim štapom. Hanse je, uzmičući prema ulazu o ono što je preko

Page 134: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

dana bilo remenarski dućan, promatrao kako Prugasta Halja razgovara s čovjekom sa štapom.Odgovor stigne kad se Hanse pokrenuo.

Hanse ga nije čuo; čuo je "Nek' ti svi dani budu svijetli u Njeno ime i nek' te Onauzme kad se umoriš od života, brate." To je došlo od debelog muškarca pored njega podplaštom veličine omanjeg šatora.

"Oh, hvala ti, brate. I tebi, mir u Njeno im..." Hanse zašuti kad je počelo užasnutovrištanje.

Dopiralo je od krupnog čovjeka u zeleno-crvenoj prugastoj halji, čija kapuljačaspadne i otkrije njegovo lice izobličeno strahom. Naravno, nitko nije razumijevao što sedogađa, pa se i medu ostalima začuje pokoji vrisak. Dvojica jesu razumijela i obojica krenušeprema izlazu. Jedan je bio bliže. On požuri prema sjeveru, trčeći, a kad je izašao skrene lijevood vrata i naglo se okrene. Već je iz svoje smeđe halje bio izvukao bocu s octom i skinuo čep.Unutar hrama: metež.

Čovjek s rukavicama i smeđim štapom žurno prođe kroz vrata i skrene lijevo; danije, Hanse bi ga pozvao. Tip nije imao vremena da išta učini prije no što mu Hanse baci ocatu lice.

"Ah!" Čovjek instinktivno sagne glavu kad ga je ocat zalio i ušao mu u oba oka.Pošto nije bio slijep i naviknut da štap nosi kao dio sebe, on ga ispusti kako bi obje rukeprinio licu. Hanse teško proguta slinu prije no što se odvaži zgrabiti dršku štapa. Ritnestenjućeg tipa u koljenu čašicu i potrči. Oružje bogova činilo se živim u njegovoj ruci, tolikoda ga je poželio baciti i pobjeći. Ali nije, a štap nije imao drugog učinka na njega. Iza ugla, onzastane pored prosjaka koji je uskoro postao vlasnikom lijepe smeđe halje s kapuljačom.Pošto je bačena na nj dok je sjedio, on nije ni vidio svog velikodušnog dobročinitelja. Njegasu već progutale sjenke kad je prosjak uspio izvući glavu ispod vunene halje.

"Kud ti bježiš, ti mali gušteru, ha?"To je došlo od krupnoh karavanskog trgovca koji je zgrabio Hansea dok je trčao

pred njega. Pa, trgovac nije bio iz grada i nije znao na koga je spustio svoju veliku šaku. Nitiće ostati u Utočištu makar i minutu dulje no što je potrebno jednom kad dođe k sebi...nesumnjivo opljačkan. Povrh toga, doista bi trebao vidjeti je li to zaista pravi štap, pa Hansetakne čovjeka vrhom.

Itekako je to bio pravi štap.Zureći svojim putem, Hanse se počne smiješiti.Dobio je i štap, a lupež-ubojica koji ga je na njemu upotrijebio još dugo neće biti

onako živahan kao prije, a halja koju je ukrao s konopca na kojem se sušila dobro će poslužitionom prosjaku za nekoliko mjeseci, a Hanse je imao svoju pismenu objavu od princa-guvernera. Obećavala je - tako mu je rečeno, jer Hanse nije znao čitati - da će "onaj kojegaHanse navede biti obavezan pružiti mu punu pomoć u pothvatu kojeg on odredi, uz uvjet da jetakav pothvat legalan, kao nagradu za povrat još jednog našeg štapa."

Hanse se nasmijao kad je čuo ovaj zadnji dio; čak i princ je imao smisla za humor ialudirao je na Hanseovu krađu njegova Savankha, štapa ovlasti, prije manje od mjesec dana.A sad je Sjenosmuk imao obećanu pomoć velikog snažnog super-legalnog Tempusa upothvatu kojim se želio dočepati bisaga punih srebrnjaka što su ležale na dnu zdenca unavodno ukletim ruševinama Orlova gnijezda. Hanse se nadao da prinčev smisao za šalu nećenestati kad sazna za to: taj je novac potjecao od njega, namijenjen za otkupninu službenogsimbola njegove carske vlasti nad Utočištem. Čak je i za Tempusov krrf dobio nešto srebra.

A sada... Hanseov se osmjeh proširi. Kako bi bilo da se, recimo, po drugi put uvučeu palaču? Da se, recimo, na ulazu među onima što su čekali na prijem kod princa pojavislijepac sa štapom? Sjenosmuk ne samo da bi osobno predao taj grozni štap princu, već biistovremeno ukazao na bijedno osiguranje palače.

Nažalost, Tempus je osiguranje palače preuzeo na sebe. Zakukuljenog slijepogprosjaka su dva dana kasnije zaustavili još na ulazu, a Vragodlak Quag mu sumnjičavo istrgneštap iz ruku. Kad se prerušeni Hanse počeo buniti, Vragodlak ga opali štapom. Pa, na taj jenačin barem dokazano da je donio pravi štap kao znak dobrih namjera, a i dobio je priliku daprovede noć u palači, ma kako neugodna ta noć bila u njegovu stanju potpuna užasa.

Page 135: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1981

Introduction …………………………………………..Robert AsprinIschade ………………………………………………..C.J. CherryhA Gift in Parting ………………………………………Robert AsprinThe Vivisectionist …………………………………….Andrew OffuttThe Rhinoceros and the Unicorn ……………………..Diana L. PaxsonThen Azyuna Danced …………………………………Lynn AbbeyA Man and his God ……………………………………Janet MorrisEssay: Things the Editor Never Told Me ……………...Lynn AbbeyLooking for Satan ……………………………………Vonda McIntyre

Page 136: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Vonda N. Mclntyre

TRAŽEĆI SATANA

( Looking for Satan 1981 )

Dan se bližio kraju kad su četiri putnika prešla planine; umorni, promrzli i gladni,ušli su u Utočište.

Stanovnici grada znatiželjno su ih promatrali i smijali im se, ali smijali su se ilikradomice ili kad bi mala grupa već prošla. Sva četiri putnika bijahu naoružani. A ipak, unjihovu držanju nije bilo ratobornosti. Začuđeno su se ogledavali oko sebe, te jedan drugomskretali pažnju na ovo ili ono, kao da nitko od njih nikad prije nije vidio grad. A, doista, ninije.

Nesvjesni reakcije građana, išli su Sajmištem prema središtu grada. Mračilo se;farmeri su među ostacima neprodane robe tražili ono što bi se dalo prodati i slijedećeg dana.Grubo popločena ulica bijaše prepuna sparenog kupusova lišća ili natrulog voća, a otvorenimkanalizacijskim odvodom plivale su neprepoznatljive stvari.

Hodajući pored Wess, Chan premjesti svoj teški ruksak na drugo rame."Hajde da stanemo pa da kupimo nešto za jesti," reče, "prije no što svi prodavači odu

kućama."Wess namjesti svoj ruksak u udobniji položaj, ali ne zastane u hodu. "Ne ovdje,"

reče ona. "Dosta mi je suhih pogača i sirova povrća. Večeras želim pojesti nešto toplo." Znalaje kako se Chan osjeća. Pogleda Aerie koja je hodala umotana u dugi tamni plašt, malopogrbljena pod težinom ruksaka. Aerie bijaše viša od Wess, visoka poput Chana, ali vrlomršava. Zabrinutost i naporno putovanje ostavili su duboke tamne sjene pod njenim očima.Wess nije bila navikla vidjeti je ovakvu; navikla je vidjeti je mnogo slobodniju.

"Naša neumorna Wess," reče Chan."I ja sam umorna!" reče Wess. "Ali, želiš li da se opet pokušamo ulogoriti na ulici?""Ne," reče on. Iza njega, Quartz zahihoće.U prvome selu koje su ikada u životu vidjeli - sad im se činilo kao da se to zbilo

prije mnogo godina, premda su otad prošla tek dva mjeseca - bili su pokušali podići logor napraznoj ledini. Ispalo je da je to bio seoski trg. Da je selo imalo zatvor, seljani bi ih bili baciliu nj. Ovako su ih samo protjerali. Kasnije im je jedan putnik kojega su sreli putem objasniosve o gostionicama - i zatvorima - i sad su se mogli smijati toj epizodi, premda s pomalonelagode.

Ali gradići kroz koje su dosad bili prošli nisu se mogli mjeriti s Utočištem ni poveličini, ni po buci, ni po gužvi na ulicama. Wess si nikad prije nije mogla ni zamisliti tolikomnogo ljudi, ili tako visoka zdanja, ili tako ogavan zadah. Nadala se da će se stvari poboljšatijednom kad iziđu iz tržnog dijela. Prolazeći pored štanda s ribama ona zadrži dah i žurno seudalji. Ovo jest bio kraj dana, ali prohladnog, kasnojesenskog. Wess ni ne pokuša zamislitikakav bi smrad bio na kraju toplog ljetnog dana.

"Trebali bismo zastati kod prve gostionice na koju naiđemo," reče Quartz."Dobro," reče Wess.Kad su došli do kraja ulice već se bilo posve smračilo, a tržnica je opustjela. Wess

pomisli kako je čudno da su svi nestali tako brzo, ali vjerojatno su i oni bili umorni, pa suželjeli što prije stići kući, toplome ognjištu i vrućoj večeri. Ona osjeti iznenadan ubod beznađai čežnje za domom: njihova se potraga otegla, a šanse za uspjeh bijahu male.

Ulica se naglo sužavala, vijugajući medu kućama. Wess stane: pred njima su bila trimoguća puta, i još jedan koji se odvajao od jedne od uličica dvadeset koraka niže.

"Kamo sad, prijatelji?""Moramo pitati nekoga," reče Aerie, glasom tihim od iscrpljenosti."Ako uspijemo ikoga naći," reče Chan.

Page 137: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Aerie zakorači prema sjenovitom mračnom uglu. "Građanine," reče, "biste li nasuputili do najbližeg prenoćišta?"

Ostali zaškilje prema mračnoj niši. Doista, tamo je čučala neka spodoba. Čovjekustane. Wess je mogla vidjeti samo manični sjaj njegovih očiju, ništa više.

"Prenoćišta?""Najbližeg, ako biste bili tako dobri. Prešli smo dug put."Čovjek zahihoće. "Nećeš naći prenoćište u ovome dijelu grada, stranče. Ali tamo iza

ugla je taverna - ima sobe na katu. Možda bi vam to odgovaralo.""Hvala." Aerie se okrene dok je slab vjetrić mrsio njenu kratku crnu kosu, pa se

čvršće obavije svojim dugim plaštom.Njih četvoro se uputiše u smjeru koji im je čovjek pokazao. Nisu ga vidjeli kako se

nečujno smije za njima dok su odlazili.Ispred taverne, Wess uspije dešifrirati strani natpis: Nepristojni Jednorog. Čudna

kombinacija, čak i ovdje na jugu gdje je običaj taverne nazivati čudnim imenima. Ona gurnevrata. Unutra je bilo gotovo jednako mračno kao i vani, i još k tome zadimljeno.Razgovorzamre kad su ušli Chan i Wess, pa opet iznenađeno zabruji pri pogledu na Aerie i Quartz.

Wess i Chan nisu se mnogo razlikovali od južnjačkih gorštaka: on bijaše neštosvijetlije puti, ona malo tamnije. Wess je bilo gdje mogla proći pod prosječnu stanovnicu;Chanova je ljepota često privlačila pažnju. Ali Aeriena bjeloputa, crnokosa elegancija uvijekje svugdje izazivala komentare. Wess se nasmiješi na pomisao što bi se dogodilo da Aerieodbaci plašt i pokaže se onakvom kakva doista jest.

A Quartz - ona je morala pognuti glavu da bi mogla ući. Bijaše viša od bilo koga uprostoriji. Dim blizu stropa oblikovao je aureolu oko njene kose. Bila ju je skratila prijeputovanja, i sad joj se kovrčala oko lica: crvena, zlatna i pješčano svjetla. Njene su sive očireflektirale sjaj vatre poput zrcala. Ignorirajući izbuljene poglede, ona prebaci krajeve svogplavog vunenog plašta preko širokih ramena, pa spusti ruksak na pod.

Wess osjeti kako joj se od teškog mirisa piva i pečenog mesa usta pune slinom. Onakrene prema čovjeku za šankom.

"Građanine," reče, pažljivo izgovarajući riječi na jeziku Utočišta, trgovačkom jezikucijeloga kontinenta, "jesi li ti vlasnik? Moji prijatelji i ja trebamo sobu i večeru."

Njoj se taj zahtjev učini prilično uobičajenim, ali čovjek se okrene jednoj odmušterija i njih se dvojica glasno nasmijaše.

"Sobu, mladi gospodine?" Čovjek se izvuče iza šanka i pristupi im, ali umjesto daodgovori Wess, on se obrati Chanu. Wess se nasmiješi u sebi. Kao i svi Chanovi prijatelji, iona je bila navikla da se ljudi zaljube u njega na prvi pogled. I ona bi se bila zaljubila u nj dasu se sreli kao odrasli ljudi. Ali njih dvoje su se poznavali odmalena, a njihovo je prijateljstvobilo bliskije i dublje od trenutačne strasti.

"Sobu?" opet upita gostioničar. "Večeru za tebe i tvoje dame? Je li to sve što moguučiniti za tebe u ovoj mojoj skromnoj taverni? Želiš li plesačice? Žonglere? Harpiste ipjevače? Samo kaži i dobit ćeš!" Ton njegova glasa nije bio prijateljski, već uvredljiv.

Chan pogleda Wess, blago se namrštivši kad su svi oko njih prasnuli u smijeh. Wessbijaše sretna što joj je put dovoljno tamna da prikrije crvenilo od bijesa. Chan je pocrvenio odovratnika svoje tkane košulje pa sve do korijena plave kose. Wess je znala da ih je gostioničaruvrijedio, ali nije razumjela kako i zašto, pa odluči odgovoriti pristojno.

"Ne, građanine, hvala ti za tvoje gostoprimstvo. Treba nam samo soba, ako je imaš, ihrana."

"Ne bismo odbili ni kupanje," reče Quartz.Gostioničar ih nakratko pogleda, čudna izraza lica, pa se opet obrati Chanu."Mladi gospodin pušta svoje dame da govore umjesto njega? Je li to neki tuđinski

običaj ili si previsoka roda da bi razgovarao s priprostim gostioničarem?""Ne razumijem te," reče Chan. "Wess je govorila uime svih nas. Zar moramo

govoriti svi uglas?"Zatečen, čovjek skrije svoju reakciju, pa im prenaglašenim pokretom ruke pokaže na

prazan stol.

Page 138: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Wess spusti svoj ruksak na pod pokraj zida, pa sjedne uz uzdah olakšanja. Ostaliučine isto. Aerie je izgledala kao da se ne bi mogla držati na nogama ni trenutak duže.

"Ovo je jednostavno mjesto," reče gostioničar. "Pivo, jabukovača ili vino. Meso ikruh. Možeš li platiti?"

Opet je govorio Chanu. Nije čak ni pogledao Wess ili Aerie ili Quartz."Koja je cijena?""Četiri večere i noćenje - zajutrak potražite negdje drugdje, taverna se ne otvara tako

rano. Jedan srebrnjak. Unaprijed.""Je li u tu cijenu uključeno i kupanje?" upita Quartz."Da, da, dobro.""Možemo platiti," reče Quartz, koja je bila zadužena za brigu o novcu. Ona mu

ponudi srebrnjak.Gostioničar je i dalje gledao u Chana, ali napokon - nakon nelagodne pauze - zgrabi

kovanicu s Quartzina dlana. Quartz povuče ruku, položi je u krilo, pa ispod stola obriše dlan osvoje debele pamučne hlače.

Chan pogleda Wess. "Razumiješ li ti išta što se dogodilo otkad smo ušli u ovajgrad?"

"Zanimljiv je," reče ona. "Imaju čudne običaje.""O tome možemo sutra," reče Aerie.Ispred njihova stola zastane mlada žena s pladnjem. Na sebi je imala čudnu odjeću,

naizgled ljetnu, jer otkrivala joj je ruke, ramena i gotovo cijele grudi. Pa i jest vruće ovdjeunutra, pomisli Wess. To je prilično pametno od nje. Ovako se samo mora ogrnuti plaštemkad pođe kući, a da joj niti ovdje unutra bude pretopio, niti vani prehladno.

"Jabukovača za vas, gospodine?" reče mlada žena Chanu. "Ili vino? I vino za vašesupruge?"

"Pivo, prosim," reče Chan. "Što su 'supruge'? Pručavao sam vaš jezik, ali tu riječ neznam."

"Dame nisu vaše supruge?"Wess uzme vrč jabukovače s pladnja, preumorna i previše žedna da bi pokušala

proniknuti o čemu žena govori. Povuče veliki gutljaj hladnog pića. Quartz posegne za bocomvina i dvije čaše, pa natoči sebi i Aerie.

"Moje družice su Westerly, Aerie i Quartz," reče Chan. "Ja sam Chandler. A ti si...?""Ja sam samo konobarica," reče ona, zvučeći uplašeno. "Ne bi vas zanimalo moje

ime." Ona zgrabi vrč piva i spusti ga na stol, prolivši malo, pa gotovo pobjegne.Njih četvoro izmijene poglede, ali uto se pojavi gostioničar s pladnjem mesa. Bili su

previše gladni da bi gubili vrijeme pitajući se čime su preplašili konobaricu.Wess otkine komad kruha - prilično svježeg, što je bila ugodna promjena nakon suhe

hrane na putovanju: sušenog mesa, pogača pečenih na vrućem kamenu i voća kad bi na njnaišli ili ga negdje kupili. Svejedno, Wess je navikla na bolji kruh od ovoga.

"Nedostaje mi tvoj kruh," reče ona Quartz na vlastitom jeziku. Quartz se nasmiješi.Meso bijaše vruće, bez okusa truleži, pa je čak i Aerie jela s tekom, premda je ona

inače više voljela sirovo meso.Napol obroka Wess uspori i pomnije promotri tavernu.Grupica za šankom odjednom prasne u glasan smijeh."Kažeš istu prokletu stvar koju govoriš svaki prokleti put kad se pojaviš u Utočištu,

Bauchle," reče jedan od njih, glasno i s prizvukom zadirkivanja. "Imaš tajnu ili plan ili nekočudo koje će ti donijeti bogatstvo. Zašto si ne nadeš kakav pošten posao - kao mi ostali?"

To izazove novu rundu smijeha, čak i od strane krupnog mladića koji je biopredmetom zadirkivanja.

"Vidjet ćete ovaj put," reče. "Ovaj put imam nešto što će mi otvoriti put sve doCareva dvora. Znat ćete sutra kad čujete najavljivače." On pozove konobaricu i zatraži jošvina. Njegovi prijatelji su se šalili i pili, oboje na njegov račun.

Jednorog je sad već bio puniji, zadimljeniji, glasniji. Povremeno bi netko pogledaoprema Wess i njenim prijateljima, ali inače ih nitko nije smetao.

Page 139: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Hladan povjetarac razrijedi miris piva i pečenog mesa i neopranih tijela. Iznenada sespusti teška tišina, a Wess se brzo ogleda oko sebe, pitajući se je li opet slučajno prekršilakakav nepoznat običaj. Ali pažnja svih prisutnih bila je prikovana za vrata. Tamo je ležernostajala figura pod plaštem, ali u auri koja ju je okruživala nije bilo ni trunke ležernosti - samomoći i samosvjesnosti.

"Sjedni s nama, sestro!" zazove Wess slijedeći neki glas iznutra.Dva duga koraka i grubo guranje rukom: Wessina stolica zagrebe po podu i ona se

nađe pritisnutom leđima o zid, s bodežom na grlu."Tko me naziva 'sestrom'?" Kapuljača spadne s duge kose prošarane sijedima. Na

ženinu je čelu plamtjela plava zvijezda. Elegantne crte njena lica pod ovim su svjetlomizgledale zastrašujuće i opasne.

Wess je buljila u gnjevne oči te visoke, vitke žene, osjećajući otkucaje srca u arterijiispod oštrice bodeža na svome vratu. Ako se samo pomakne, ona ili netko od njenih prijatelja,bit će mrtva u trenu.

"Nisam te mislila uvrijediti... " Wess opet zamalo doda 'sestro'. Ali nije prisnost teriječi bila uvredljiva, već samo njeno značenje.

Žena je očito putovala inkognito, a Wess je gotovo otkrila tu činjenicu svimaprisutnima. Nema isprike za ono što je učinila.

Niz lice joj sklizne kap znoja. Chan, Aerie i Quartz sjedili su u položaju koji im jeomogućavao brzu obranu. Ako Wess opet pogriješi, umrijet će više od jedne osobe.

"Moje neznanje tvoga jezika te uvrijedilo, mladi gospodine," reče Wess, nadajući seda je gostioničar bio uporabio pristojan izraz kad se tako obratio Chanu. "Mladi gospodine,"reče opet kad je žena nije ubila, "netko se našalio sa mnom kad mi je našu riječ frejdjanpreveo sa 'sestro'."

"Možda," reče žena pod plaštom. "Što znači frejdjan?""To je izraz mira, ponuda prijateljstva, riječ kojom se gostu želi dobrodošlica, dijete

istih roditelja.""Ah. Trebaš reći 'brate' kad se obraćaš muškarcima. Nazvati muškarca 'sestrom',

riječju koja se kaže ženama, smatra se uvredom.""Uvredom!" reče Wess, iskreno iznenađena.Ali nož se odmakne od njena grla."Vi ste barbari," reče prerušena žena prijateljskim glasom. "Ne mogu se uvrijediti na

nešto što kažu barbari.""U tome leži problem," reče Chan. "Prijevod. Na našem se jeziku riječ za stranca,

tuđinca, isto prevodi kao 'barbarin'." On se osmjehne svojim prekrasnim osmijehom.Wess ga uhvati za ruku pod stolom. "Samo sam ti željela ponuditi mjesto da sjedneš,

jer nigdje drugdje nema mjesta."Žena vrati bodež u korice i zagleda se u Wessine oči. Wess zadrhti, zamišljajući

kako bi bilo provesti noć s Chanom s jedne strane, ovom ženom s druge.Ili - možeš ti biti u sredini ako želiš, pomisli, uzvraćajući joj pogled.Stankinja se nasmije. Wess nije mogla reći je li se smijala sebi ili njima."Onda ću sjesti ovdje, kad nigdje drugdje nema mjesta. Zovem se Lythande."Oni joj se predstave, pa joj ponude - Wess se prisili da o njoj razmišlja kao o

muškarcu - pa mu ponude vina."Ne pijem," reče Lythande. "Ali - da ne biste pomislili da vam išta zamjeram,

popušit ću jednu s vama." On zamota nešto što je izgledalo poput sjeckanih začinskih trava usuhi list, zapali smotak i duboko uvuče dim, pa pruži smotanu cigaretu ženi pored sebe."Westerly, frejojan."

Wess je prihvati iz čiste pristojnosti. Kad je napokon prestala kašljati i dalje jeosjećala grebanje u grlu, a u glavi joj se vrtjelo.

"Treba vremena da se čovjek na to privikne," reče Lythande, smiješeći se.Chanova i Quartzina reakcija bijaše ista kao i Wessina, ali Aerie je duboko udahnula

dim, sklopljenih očiju, i zadržala dah. Ona i Lythande su nastavili pušiti, dok su se ostaliradije odlučili za još vina.

Page 140: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Zašto si baš mene - od svih ljudi u taverni - pozvala da sjednem s vama?" upitaLythande.

"Stoga što..." Wess zastane, pokušavajući smisliti način kako da najbolje objasnisvoju intuiciju. "Zato što izgledaš poput nekoga tko zna što se događa. Poput nekoga tko binam možda mogao pomoći."

"Ako su informacije jedino što vam treba, postoje i jeftiniji izvori od čarobnjaka.""Jesi li ti čarobnjak?" upita Wess.Lythande je pogleda sa sažaljenjem i gotovo prijekorom. "Ti, dijete! Zašto tvoj

narod šalje ovakvu djecu ovamo na jug?" On dotakne zvijezdu na svome čelu. "Što misliš daovo znači?"

"Morat ću nagađati. Pretpostavljam da to znači da si mag.""Izvrsno. Još par godina učenja i možda uspijete neko vrijeme preživjeti u Utočištu -

u Labirintu - u Jednorogu!""Nemamo nekoliko godina," prošapće Aerie. "Možda smo već potrošili i ono malo

vremena što ga imamo."Quartz je obgrli oko ramena i nježno je zagrli."Zanimate me," reče Lythande. "Recite mi kakve informacije tražite. Možda vam

mogu reći možete li ih dobiti jeftinije - ne jeftino, već samo jeftinije - od Jubala, trgovcarobljem, ili možda vidovnj..." Vidjevši izraze na njihovim licima, on zastane u pola riječi.

"Trgovca robljem!""Osim robljem, on trguje i informacijama. Ne morate se bojati da će vas oteti iz sobe

i prodati u roblje."Njih četvoro počeše govoriti uglas, pa odjednom svi ušutješe, shvativši koliko je

njihov protest uzaludan."Počnite od početka.""Tražimo nekoga," počne Wess."Ovo nije pravo mjesto za to. Nitko vam ovdje neće reći ni riječi o nikome.""Ali radi se o našem prijatelju!""Tako vi kažete.""Satan ionako ne bi bio ovdje," reče Wess. "Kad bi bio slobodan i mogao doći

ovamo, to bi značilo da može otići kući. Već bismo bili čuli nešto o njemu, ili bi on pronašaonas, ili..."

"Bojite se da su ga zarobili. Ili čak bacili u roblje.""Moralo je biti tako. Otišao je u lov, sam. Volio je loviti, njegov narod to često čini.""Ponekad trebamo osamu," reče Aerie.Wess kimne. "Nismo se brinuli o njemu sve dok se nije pojavio čak ni na

Ravnodnevnicu. Tada smo ga počeli tražiti. Našli smo njegov logor, ali trag je već biohladan..."

"Nadali smo se da je otmica, ali nitko se nije javio i tražio otkupninu," reče Chan."Trag je bio tako star... Odveli su ga."

"Slijedili smo taj trag, čuli čak i neke glasine," reče Aerie. "Ali došli smo do križanjai morali odabrati jednu od cesta." Ona slegne ramenima, ali bijaše jasno da je njenaravnodušnost hinjena, jer odmah potom njenim licem preleti izraz očaja. "Nisam mogla naćitrag..."

Svakog je dana bila odlazila na duge potrage i svakog se dana vraćala sveiscrpljenija i sve očajnija.

"Očito smo odabrali krivi put," reče Quartz."Djeco," reče Lythande, "djeco, frejojani.... Vaš prijatelj je samo jedan rob u

mnoštvu. Nećete ga pronaći po imenu, osim ako ne otkrijete koje su mu ime stavili nakrivotvorene papire. Bila bi čista sreća da ga netko prepozna samo po opisu, čak i kad biste immogli pokazati sliku. Frejojani, sad ga više možda ni vi sami ne biste mogli prepoznati."

"Ja bih ga prepoznala," reče Aerie.

Page 141: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Svi mi bismo ga prepoznali, čak i u grupi ljudi iz njegova naroda. Prepoznao bi gasvatko tko ga je makar samo jednom vidio. Ali nitko ga nije vidio - ili ako jesu, onda nam tonisu željeli reći," reče Wess pogledavši Aerie.

"Znaš," reče Aerie, "on ima krila.""Krila!" usklikne Lythande."Vjerujem da su krilati ljudi ovdje na jugu rijetkost.""Krilati ljudi su mit ovdje na jugu. Krila? Zacijelo mislite..."Aerie trgne ramenima kao da će zbaciti svoj plašt, ali Quartz je opet zagrli. Wess

brzo ubaci: "Kosti su duže," reče ona, dodirujući vanjska tri prsta lijeve ruke kažiprstomdesne. "I jače. A membrane između njih su rasklopive."

"I takvi ljudi lete?""Naravno. Zašto bi inače imali krila?"Wess pogleda Chana.On kimne i zavuče ruku u ruksak."Nemamo njegov homunkul," reče Wess, "ali imamo sliku. Na njoj nije Satan, ali je

netko vrlo sličan njemu."Chan izvuče drvenu tubu koju je nosio sa sobom sve od Kaimasa. Iz nje izvadi

smotanu janjeću kožu koju sad rasprostre po stolu. Koža bijaše vrlo tanka. Sjedne je stranebila ispisana, a s druge je bila slika i riječ ispod nje.

"To je iz knjižnice u Kaimasu," reče Chan. "Nitko ne zna otkud potječe. Vjerujem daje prilično stara i mislim da je iz neke knjige, ali to je sve što je od nje ostalo." On pokažeLythandeu ispisanu stranu. "Prepoznajem slova, ali ne mogu čitati taj jezik. Možeš li ti?"

Lythande odmahne glavom. "Ne znam ga ni ja."Razočaran, Chan okrene drugu stranu. Biće na slici bijaše prekrasno. Prekrasno

gotovo poput samog Satana, pomisli Wess. Iznenađujuće je koliko je sličilo Satanu - sobzirom da se ta slika nalazila u knjižnici mnogo prije Satanova rođenja.

Vitki muškarac snažnih krila, zlatno-crvene kose i krila boje plamena. Na njegovu jelicu bio izraz mješavine mudrosti i očaja.

Većina letećih ljudi bijahu crne ili duboko zelene ili čiste tamno plave boje. AliSatan - baš poput čovjeka na slici - bijaše boje vatre. Wess to objasni Lythandeu.

"Pretpostavljamo da je ova riječ ispod slike ime tog čovjeka," reče Chan. "Nismosigurni izgovaramo li je pravilno, ali Satanovoj se majci svidjelo kako zvuči, pa ga je takonazvala."

Lythande je dugo buljio u zlatno-crvenu sliku u potpunoj tišini, a onda odmahneglavom i nasloni se unatrag. Otpuhne dim prema stropu. Dimni se prsten okretao, svjetlucao inapokon razišao.

"Frejojani," reče Lythande. "Jubal - i ostali trgovci robljem - prije svake aukcijeparadiraju sa svojom robom po gradu. Da je vaš prijatelj u njihovim rukama, za to bi znaosvaki čovjek u Utočištu. Znali bi svi u Carevini."

Ispod plašta, Aerie stisne šake.Ovo je, poboja se Wess, kraj njihova puta."Ali moglo bi biti..."Aerie naglo podigne glavu, a njene se duboko usađene oči suze."Takvo se neobično biće ne bi prodavalo na javnoj aukciji. Njega bi ponudili na

privatnoj prodaji, ili ga negdje izložili, ili ga čak ponudili Caru za njegov zoološki vrt," rečeLythande.

Aerie se lecne, a Quartzina se ruka spusti na korice kratkog mača."Zar ne shvaćate da je tako i bolje?" upita Lythande. "To znači da će se prema njemu

ponašati mnogo bolje - radi njegove vrijednosti. Obične robove natjeraju na poslušnost bičemi batinama."

Chan problijedi. Wess zadrhti. Nitko od njih nije znao što, zapravo, znači ropstvo."Ali kako ćemo ga pronaći? Gdje da ga tražimo?""Ako itko zna, onda je to Jubal," reče Lythande. "Simpatični ste mi, djeco. Noćas se

naspavajte. Sutra će možda Jubal razgovarati s vama." On ustane, glatko se probije krozgužvu i nestane u tmini izvan taverne.

Page 142: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

U tišini, zajedno s ostalih troje, Wess je razmišljala o svemu što im je čarobnjakrekao.

Njihovu stolu priđe dobro odjeven mladić i nagne se prema Chanu. Wess gaprepozna kao čovjeka na čiji su se račun šalili njegovi prijatelji.

"Dobra večer, putniče," reče on Chanu. "Rečeno mi je da ove dame nisu tvojesupruge."

"Čini se da se to pitaju svi ovdje prisutni, ali ja još uvijek ne razumijem na štomisle," reče Chan ugodnim glasom.

"Što ne razumiješ?""Što znači 'supruge'?"Čovjek podigne jednu obrvu, ali ipak odgovori: "Žene koje su zakonom vezane za

tebe. Koje ne smiju svoje usluge pružati nikome osim tebi. Koje ti rađaju i odgajaju sinove.""Usluge?""Seks, tupavče! Ševu! Razumiješ li me sad?""Ne baš posve. To mi se čini vrlo čudnim sistemom."I Wess pomisli kako je to neobično. Činilo joj se apsurdnim rađati djecu samo

jednoga spola, a to 'vezanje zakonom' zvučalo je poput neke vrsti ropstva. Ali - tri žene kojebi pripadale samo jednome muškarcu?! Ona pogleda Quartz i Aerie i shvati da su i onepomislile isto. Sve tri prasnu u smijeh.

"Chan, Chan... ljubavi, zamisli kako bi samo iscrpljen bio!" reče Wess.Chan se naceri. Često su svi zajedno spavali i vodili ljubav, ali od njega se nije

očekivalo da zadovolji sve svoje prijateljice. Wess je uživala voditi ljubav s Chanom, alijednako ju je uzbuđivala Aerina delikatna divljina ili Quartzina neiscrpna nježnost i snaga.

"Znači nisu ti supruge," reče čovjek. "Pa, koliko za onu tamo?" On upre prstom uQuartz.

Njih četvoro su ga šutke gledali, čekajući da im objasni na što misli."Daj, čovječe! Ne budi sramežljiv! Svima nam je očito što si - zašto bi inače doveo

žene u Jednorog? S ovom tamo ćeš zaraditi cijelu hrpu prije no što te otkriju vlasnice bordela.Pa zgrabi lovu dok imaš priliku. Koliko je njena cijena? Uvjeravam te da mogu platiti."

Chan zausti da mu odgovori, ali Quartz ga ušutka pokretom ruke. "Reci mi jesam lite dobro shvatila," reče ona čovjeku. "Misliš da bi uživao u kopulaciji sa mnom. Želio bivečeras sa mnom dijeliti postelju."

"Točno, slatka moja." On posegne za njenom dojkom, ali se naglo predomisli."A ipak, ne obraćaš se meni, već mome prijatelju. To mi se čini vrlo čudnim i vrlo

nepristojnim.""Bolje se navikni na to, ženo. Takvi su ovdašnji običaji.""Nudiš Chanu novac da bi me on prisilio da kopuliram s tobom?"Čovjek pogleda Chana. "Bolje nauči svoje kurve lijepom ponašanju, dečko, ili će ti u

tome pomoći mušterije i pritom ti gadno oštetiti robu."Chan pocrveni od nelagode, zapanjen, zbunjen. Wess se učini da joj počinje bivati

jasno o čemu se radi, ali odbijala je povjerovati u to."Govoriš meni, muškarče," reče Quartz, izgovorivši tu riječ s jednakom količinom

potcjenjivanja s kojom je on rekao 'ženo'. "Imam još samo jedno pitanje za tebe. Nisi ružan, aipak ne možeš naći nikoga tko bi s tobom podijelio postelju iz čistog užitka. Znači li to da sizaražen nečim?"

Uz neartikulirani uzvik gnjeva, čovjek posegne za svojim bodežom. Prije no što gaje uspio i taknuti Quartzin kratki mač izleti iz korica. Quartz je držala njegov vrh tik iznadkopče čovjekova remena. Smrt koju mu je nudila bijaše polagana i bolna.

Svi prisutni napeto su promatrali, a čovjek polako raširi ruke."Gubi se," reče Quartz. "Ne obraćaj mi se više. Nisi ružan, ali ako nisi ničim zaražen

onda si budala, a ja ne spavam s budalama."Ona malo odmakne mač. Čovjek uzmakne nekoliko koraka natraške, pa se okrene na

petama, sijevajući pogledom po okupljenim licima. Na svima je vidio jedino podsmijeh iporugu. Zaleti se prema vratima, praćen glasnim smijehom.

Page 143: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Nad njihov se stol nadvije vlasnik taverne. "Stranci," reče, "ne znam jeste li ovimpotezom zaradili svoje mjesto pod suncem ili iskopali svoj grob, ali već dugo se nisam ovakodobro nasmijao. Bauchlea Maynea će ovo pratiti cijeloga života."

"Meni to nije bilo nimalo smiješno," reče Quartz i vrati svoj kratki mač u korice.Nije čak ni dotakla dugi mač široke oštrice. Wess je nikad nije vidjela da ga koristi. "Umornasam. Gdje je naša soba?"

Vlasnik ih povede uza stube. Soba bijaše mala i niskoga stropa. Kad je gostioničarotišao, Wess počne gurkati slamnati madrac jednoga od kreveta i gadljivo naškubi nos.

"Došla sam ovako daleko od doma bez ušiju i buha - nemam namjeru spavati naovome gnijezdu nametnika." Ona baci svoju vreću za spavanje na pod. Chan slegne ramenimai učini isto.

Quartz odbaci svoj ruksak u kut. "Imat ću Satanu što pričati kad ga pronađemo,"reče srdito. "Glupa budala, kako je mogao dopustiti da ga uhvate ovakvi?"

Aerie je stajala spuštene glave, umotana u svoj plašt. "Ovo je prokleto mjesto," reče."Ti možeš pobjeći odavde. On ne može."

"Aerie, ljubavi, znam, oprosti mi." Quartz je zagrli. "Nisam to mislila. Samo sambijesna."

Aerie kimne.Wess protrlja Aeriena ramena, otkopča joj dugi plašt s kapuljačom, pa joj ga skine.

Svjetlo svijeća odbijalo se od sjajnog crnog krzna, nalik tuljanovom, koje je pokrivaloAerieno tijelo. Na sebi je imala samo kratku tuniku od plave svile i čizme. Ona zbaci čizme sastopala, zabije pandže na stopalima u drveni pod i protegne se.

Njeni su vanjski prsti ležali položeni uz cijelu dužinu ruke. Ona ih raširi i krila joj seotvore.

I tek poluraširena, njena su krila ispunjavala sobu. Ona ih sklopi i odmakne kožnatizastor s jedinog prozora. Susjedno je zdanje bilo vrlo blizu.

"Idem van. Moram letjeti.""Aerie, danas smo prešli toliki put...""Wess, ja jesam umorna. Neću ići daleko. Ali ovdje neću moći letjeti danju. Mjesec

blijedi - ako ne odem sad, tko zna kad ću slijedeći put letjeti.""Istina," reče Wess. "Pazi na sebe.""Neću ostati dugo." Ona se izvuče kroz prozor, pa na krov zdanja. Njene su pandže

greble po crijepu. Tri meka koraka, klepet krila, i više je nije bilo.Ostali počnu gurati krevete uza zid, a potom rasprostriješe svoje vreće za spavanje

na pod, jednu pored druge. Quartz zakvači kožnati zastor za kukicu i stavi zapaljenu svijećuna prozor.

Chan zagrli Wess. "Nikad prije nisam vidio da se netko kreće tako brzo kaoLythande. Wess, ljubavi, bojao sam se da će te ubiti prije nego ja stignem i pomisliti na to."

"Bilo je to glupo od mene - mislim obratiti se strancu na tako familijaran način.""Ali on nam je prva prilika u nekoliko tjedana da saznamo barem nešto o Satanu.""Istina. Možda se isplatilo." Wess pogleda kroz prozor, ali nije nigdje mogla vidjeti

Aerie."Zašto si mislila daje Lythande žena?"Wess ga oštro pogleda. Chan ju je znatiželjno gledao.On ne zna, pomisli Wess zapanjeno. Nije shvatio..."Ja... ne znam," reče ona. "Glupa pogreška. Danas sam ih počinila mnogo."Bijaše to prvi put u njenu životu da je namjerno lagala prijatelju. Ona osjeti laganu

mučninu. Bila je sretna kad je začula grebanje pandži po krovu. U tom je trenu gostioničarzakucao na njihova vrata, dovikujući im da je ugrijana voda za kupanje. U strci oko skrivanjaAerienih krila prije no što otvore vrata, Chan je zaboravio temu čarobnjakova spola.

Ispod njih, buka u Jednorogu polako je jenjavala. Wess se prisili da leži mirno.Osjećala se tako umornom kao da je zarobljena bujicom koja joj ne dopušta da se izvuče naobalu. A ipak nije mogla zaspati. Čak je ni kupka - prva topla kupka otkad su napustiliKaimas - nije opustila. Quartz je ležala čvrsta i topla pored nje, a Aerie se stisla između

Page 144: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Quartz i Chana. Wess nije zavidjela Aerie ili Quartz na njihovim mjestima u sredini, premdaje to bilo njeno omiljeno mjesto za spavanje. Ona poželi da je bar jedno od njenih prijateljabudno pa da mogu voditi ljubav, ali po njihovu je disanju mogla zaključiti da duboko spavaju.Stisne se uz Quartz koja u snu prebaci ruku preko nje i zagrli je.

Tmina se nastavljala, beskrajna, bez nagovještaja zore, i Wess se napokon izvuče izQuartzina zagrljaja, u tišini navuče hlače i košulju, pa se bosonoga iskrade iz utihle taverne;tek vani obuje čizme.

Mjesec je sjajio blijedim svjetlom, ali dovoljnim za Wess. Ulica bijaše pusta. Njenisu koraci odzvanjali po kamenim pločama, muklo odjekujući u uskoj uličici. Znala je da senakon tako kratka vremena provedenog u ovome gradu ne bi trebala osjećati ovakonelagodno, ali protiv tog se osjećaja nije mogla boriti. Zavidjela je Aerie na mogućnostibarem privremenog bijega, koliko god on bio opasan. Hodala je niz ulicu, trudeći se zapamtitiput. Bilo bi lako izgubiti se u ovoj zbrci uličica, puteljaka, odvojaka i slijepih ulica.

Iz razmišljanja je trgne škripa nečije čizme; zvuk koji odmah prestane. Netko jeslijedi? Pa, bilo mu sa srećom.

Wess bijaše lovac. Svoju je lovinu mogla slijediti tako nečujno i neprimjetno da jegotovo uvijek ubijala nožem; u gustoj džungli u kojoj je živjela strijele su previše nesigurnooružje. Znala se prikrasti panteru i pogladiti mu sjajno krzno, a onda nestati tako brzo da biživotinja počela zavijati u bijesu i frustriranosti dok bi se ona veselo smijala. Wess se naceri,pa ubrza korake, sad posve nečujne na tvrdome kamenu.

Pomalo je zabrine nepoznavanje ulica; slijepa ulica mogla bi je dovesti u zamku. Aliubrzo otkrije da njeno dobro snalaženje u džungli funkcionira i u gradu. Jednom joj se učiniloda će se morati okrenuti natrag i pronaći drugi put, ali uspjela se uspeti uz kosi zidi i skočitina drugu stranu.

Trčala je glatko, s lakoćom, osjećajući kako je napušta iscrpljenost. Osjećala sedobro, unatoč vijugavim prljavim uličicama, užasnome zadahu i mračnim zdanjima što su senadvijala sa svake strane.

Uvuče se u jednu nišu između dvije kuće i stane, osluškujući. Meki i gotovo nečujnikoraci zastadoše. Njen je progonitelj oklijevao. Njegove čizme zaškripaše dok se okretao prvona jednu, pa na drugu stranu, te napokon otišao u krivome smjeru.

Wess se naceri, premda lovac koji ju je uspio slijediti i ovako daleko zaslužuje njenopoštovanje.

Krećući se posve nečujno kroz sjenke, ona krene natrag prema taverni. Kad je naišlana oronulu kuću koje se sjećala, ona se uspne uz njene polusrušene zidove, pa na krovsusjednog zdanja. Letenje nije jedino na čemu je Wess zavidjela Aerie. Bilo bi lijepo moći ses lakoćom uspeti uz ravan zid.

Na ravnome krovu nije bilo nikoga. Prehladno je da bi itko spavao vani, pretpostaviWess. Zrak je ovdje mirisao čišće, pa ona nastavi skakati s krova na krov. Stigavši do krovakuće nasuprot Jednorogu, ona zastane. Sumnjala je da je njen progonitelj mogao stići ovamoprije nje, ali mogućnost je ipak postojala. Odavde nije vidjela nikoga. Bližilo se svitanje. Višenije osjećala iscrpljenost, samo slatku pospanost. Polako se spusti s krova i krene preko ulice.

Netko naglo otvori vrata iza nje, iskoči iz mraka dok se ona okretala, i udari ješakom postrance u glavu.

Wess se skljoka na popločenu ulicu. Sjenka zakorači bliže i ritne je u rebra. Bolniobruč obuhvati joj prsa i još se bolnije stegne kad je pokušala disati.

"Nemoj je ubiti. Ne još.""Neću. Imam planove za nju."Wess prepozna glas Bauchlea Meynea, čovjeka koji je uvrijedio Quartz u taverni.

On je počne gurkati čizmom."Kad završim s tobom, kučko, možeš me odvesti do svoje prijateljice." On počne

otkopčavati remen hlača.Wess pokuša ustati, ali Meyneov kompanjon joj priđe. Njegovo stopalo krene prema

njoj. Ona ga zgrabi i okrene na drugu stranu. Dok je čovjek padao, Wess se s mukom podignena noge. Bauchle Meyne, iznenađen, skoči prema njoj i zgrabi je u medvjeđi zagrljaj,

Page 145: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

stisnuvši joj ruke tako da nije mogla posegnuti za nožem. On pritisne svoj lice uz njeno.Mogla je osjetiti njegovu oštru bradu i kiseli zadah iz njegovih usta. Nije je mogaoistovremeno držati i prisiliti je da okrene glavu kako bije poljubio u usta, pa je počne sliniti poobrazu. Hlače mu spadnu, a njegov se penis počne trljati uz njeno bedro.

Wess mu zabije koljeno u jaja što je jače mogla.On zavrišti, makne ruke s nje i počne teturati, skvrčen, stenjući i popikavajući se

preko spuštenih hlača. Wess izvuče nož i osloni se leđima na zid, spremna za još jedan napad.Njegov kompanjon potrči prema njoj. Njen nož poleti i ostavi dubok rez na

čovjekovoj ruci. On odskoči i gnjevno opsuje. Između prstiju kojim se držao za ranjenu rukuliptila je krv.

Wess je začula tihe korake trenutak prije njega. Bojala se povikati upomoć. Uovome gradu ne bi je čudilo da se i ta treća osoba pridruži njenim napadačima.

Ali ranjeni čovjek opet opsuje, zgrabi Bauchlea Meynea za nadlakticu i počne gavući za sobom onoliko brzo koliko je ovaj drugi - u svom trenutnom stanju - mogao ići.

Wess se opusti i sklizne niza zid na tlo. Znala je da je još uvijek u opasnosti, ali nogeje više nisu držale.

Koraci utihnuše.Wess podigne pogled, grčevito stežući nož."Frejojan," reče Lythande tiho, stojeći deset koraka od nje, "sestro, dobro si me

namučila." Pogleda za dvojicom muškaraca. "I ne samo mene, čini se.""Nikad se prije nisam borila s čovjekom," reče Wess drhtavim glasom. "Nikad u

pravoj borbi. Samo na vježbama. Gdje nitko nikad nije povrijeđen." Ona dotakne plitkuogrebotinu na glavi. Krvarila je. Wess pomisli da bi to trebala zaustaviti, i krvarenje prestane.

Lythande klekne pored nje. "Daj da vidim." Lagano dodirne ogrebotinu. "Učinilo mise da krvari, ali sad je prestalo. Što se dogodilo?"

"Ne znam. Je si li me slijedio? Jesu li oni? Mislila sam da bježim pred samo jednomosobom."

"Ja sam jedina osoba koja te je slijedila," reče Lythande. "Oni su se zacijelo vratili snamjerom da se osvete Quartz."

"Znaš za to?""Cijeli grad zna, dijete. Ili barem cijeli Labirint. Bauchle će o tome slušati dok je živ.

Ali najgore od svega jest to što on nikada neće shvatiti što se dogodilo - ili zašto.""Neću ni ja," reče Wess. Ona podigne pogled. "Kako možeš živjeti ovdje?" zavapi.Lythande se namršti. "Ne živim ovdje. Ali to ni nije ono što si me pitala. Ne

možemo slobodno razgovarati na javnome mjestu." On se ogleda oko sebe, oklijevajući, pareče: "Hoćeš li poći sa mnom? Nemam mnogo vremena, ali mogu pogledati tu tvojuogrebotinu, a i moći ćemo na miru razgovarati."

"Dobro," reče Wess. Vrativši nož u korice, ona se bolno uspravi ali lecne se na oštarbol u prsima. Lythande je uhvati za lakat.

"Možda ti je napuklo koje rebro," reče joj, vodeći je niz ulicu."Nije," reče Wess. "Samo je nagnječeno. Boljet će još neko vrijeme, ali ništa nije

slomljeno.""Kako znaš?"Wess ga začuđeno pogleda. "Možda nisam iz grada, ali moj narod nije posve divlji.

Kao dijete bila sam dobar učenik koji pamti naučene lekcije.""Lekcije? O čemu?""O tome kako znati jesam li ozlijeđena, i što učiniti ako jesam, te kako upravljati

procesima u vlastitu tijelu - sigurno i tvoj narod uči svoju djecu takvim stvarima?""Moj narod ne zna takve stvari," reče Lythande. "Mislim da će naš razgovor biti

opširniji i duži nego što sam mislio, frejojan."Do vremena kad su napokon stigli do malog zdanja, Labirint je ipak uspio zbuniti i

lovca u Wess. Osjećala se ošamućenom od udarca u glavu, ali bijaše uvjerena da nije ozbiljnoozlijeđena. Kad je Lythande otvorio niska vrata, Wess uđe.

Page 146: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Lythande dohvati svijeću. Fitilj se odmah zapali. Slabo se svjetlo odbijalo od nečegtamnog u sredini sobe. Wess trepne. Bijaše to kugla, viša od Lythande, boje i izgleda dubokevode - plavo-siva, svjetlucava. Balansirala je na podu, što joj je donji kraj činilo tupastim iremetilo njenu savršenost.

"Slijedi me, Westerly."Lythande krene prema kugli. Njena površina zatreperi i Lythande zakorači u nju.

Kugla se zatvori oko čarobnjaka i Wess je kroz njenu mutnu površinu mogla vidjeti obrisefigure i svjetlo svijeće.

Ona oprezno takne kuglu vrškom prsta. Bila je mokra. Duboko udahnuvši, ona gurneruku kroz površinu.

Pokret je paralizira; nije mogla nastaviti, nije mogla uzmaknuti. Nije mogla čak niprogovoriti.

Trenutak kasnije, pojavi se Lythande. Na njenoj su kosi blistale kapljice vode, aliodjeća joj bijaše suha. Stajala je, mršteći se, a onda uhvati Wessinu ruku.

"Ne odupiri joj se, sestro," reče. "Ne bori se protiv mene."Plava zvijezda na njenom čelu svjetlucala je u tami. Lythande izvuče Wessinu ruku

iz kugle. Rukav Wessine košulje bijaše natopljen vodom, a vršci prstiju namreškani, premdase radilo o tek nekoliko sekundi. Wess posrne, ali Lythande je pridrži.

"Što se dogodilo?"Još uvijek je pridržavajući, Lythande pruži ruku i razmakne površinu kugle kao da se

radilo o zastoru. Pokaže Wess neka uđe. Nevoljko, ona zakorači naprijed, uz pomoćLythande, a vodeni se zastor zatvori za njima. Lythande je posjedne na malu platformu kojase glatko izdvajala iz unutrašnje površine kugle. Wess je očekivala da će ta platforma bitimokra, ali bijaše čvrsta, glatka i pomalo topla.

"Što se dogodilo?" upita Wess još jednom."Kugla je zaštita od drugih čarobnjaka.""Ali ja nisam čarobnica.""Vjerujem ti da ti u to vjeruješ. Kad bih mislio da me pokušavaš prevariti, ubio bih

te. Ali ako nisi čarobnica, to je samo zato što te nitko nije podučavao."Wess se počne buniti, ali Lythande je ušutka pokretom ruke. "Sad razumijem kako si

mi pobjegla u potjeri ulicama.""Ja sam lovac," reče Wess gotovo uzrujano. "Kakav bih bila lovac da se ne mogu

kretati nečujno i brzo?""Ne, bilo je to više od toga. Ja sam na te stavio svoj znak, a ti si ga odbacila. Nitko

to dosad nije uspio.""Ni ja to nisam.""Nemojmo se prepirati, frejojan. Nemamo vremena."Lythande pogleda Wessinu ogrebotinu, pa zarije ruku u površinu kugle, zahvati

vodu medu dlanove i ispere sasušenu ljepljivu krv s kože. Njen dodir bijaše topao i utješan,jednako stručan kao i Quartzin.

"Zašto si me doveo ovamo?""Da bismo mogli na miru porazgovarati.""O čemu?""Prvo te želim nešto pitati. Zašto si mislila da sam žena?"Wess se namršti i zagleda u pod. Njena čizma namreška površinu vode."Zato što jesi žena," reče. "Ne znam zašto se pretvaraš da nisi.""To nije pravo pitanje," reče Lythande. "Pitanje jest zašto si me istoga trena, kad si

me po prvi put vidjela, nazvala 'sestrom', znajući što sam. Mogla si i sebe i mene dovesti uveliku opasnost. Kako si znala?"

"Jednostavno jesam," reče Wess. "Bilo mi je očito. Nisam te pogledala pitajući sejesi li muškarac ili žena. Ugledala sam te i pomislila: kako je lijepa, kako elegantna; izgledamudro, možda bi nam ona mogla pomoći. Pa sam te pozvala."

"A što su mislili tvoji prijatelji?"

Page 147: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Oni... Ne znam što su mislile Aerie i Quartz. Chan me poslije upitao što mije biloda te nazovem ženom."

"I što si mu rekla?""Ja..." Wess je oklijevala, osjećajući se posramljenom. "Lagala sam mu," reče jadno.

"Rekla sam mu da sam bila umorna, da je bilo mračno i zadimljeno i da sam počinila glupupogrešku."

"Ali zašto ga nisi pokušala uvjeriti u istinu?""Zato što to nije moja stvar. Tvoje je pravo biti što želiš biti. To se ne tiče nikoga.

Čak ni mog najstarijeg prijatelja, mog prvog ljubavnika."Lythande se zagleda u vrh kugle. Njena se ramena opuste, a izraz lica ublaži. "Hvala

ti, sestro," reče, glasom punim olakšanja. "Nisam znala je li moja tajna sigurna. Sad mislim dajest."

Wess naglo podigne pogled, ohlađena do srži. "Dovela si me ovamo - s namjerom dame ubiješ!"

"I bih, da sam morala," reče Lythande jednostavno. "Drago mi je što to nije biloneophodno. Ali ne bih mogla vjerovati obećanju danom pod prisilom. Ti me se ne bojiš; svojusi odluku donijela sama."

"To je istina," reče Wess, "ali nije istina da te se ne bojim."Lythande se zagleda u nju. "Možda zavrijeđujem tvoj strah, Westerly. Mogla si me

uništiti jednom riječju. Ali ono što znaš moglo bi uništiti tebe. Neki bi ljudi dali sve za ono štoti znaš o meni."

"Neću im reći.""Ako posumnjaju - mogli bi te prisiliti.""Znam se brinuti za sebe," reče Wess.Lythande protrlja greben nosa palcem i kažiprstom. "Ah, sestro, nadam se. Ja ti

mogu ponuditi jako malu zaštitu." Ona - on, podsjeti se Wess - ustane. "Vrijeme je da pođeš.Uskoro će svanuti."

"Smijem li ja tebi postaviti jedno pitanje?""Odgovorit ću ti ako mogu.""Bauchle Meyne - da se nije ponio tako glupo, mogao me ubiti. Ali naslađivao se

izazivajući me sve dok se nisam uspjela pribrati. Učinio se ranjivim. Njegov je prijatelj znaoda ja imam nož, a ipak me napao nenaoružan. Pokušavam shvatiti što se zbilo, ali sve to mi jeposve neshvatljivo."

Lythande duboko udahne. "Westerly," reče. "Da barem nikad nisi došla u Utočište.Izvukla si se radi istog razloga radi kojega sam se ja odlučila pretvarati da sam muško."

"Još uvijek ne razumijem.""Nisu očekivali da im se odupireš. Tek možda malo protesta, tek toliko da ih još više

uzbudiš. Očekivali su da im se prepustiš na milost i nemilost, pa makar i znala da tenamjeravaju pretući, silovati ili ubiti. Žene u Utočištu ne znaju se boriti. Odmalena ih uče danjihova jedina moć leži u sposobnosti da muškarcu pruže ugodu. Neke se uspiju izdići iznadtoga. Većina jednostavno preživljava na takav način."

"A ostale?""Bivaju ubijene radi svoje neposlušnosti. Ili..." Lythande se gorko osmjehne.

"Nekolicina otkrije otkrije da su nadarene za neke druge stvari.""Ali zašto to trpe?""Zato što je ovdje oduvijek bilo tako. Neki bi rekli da tako mora i biti – da je tako

određeno.""Ali nije tako u Kaimasu." I od samog spomen imena svog doma Wess se poželi

vratiti kući. "Tko je tako odredio?""Draga moja," reče Lythande sarkastično, "pa - bogovi.""Onda biste se trebali riješiti takvih bogova."Lythande podigne jednu obrvu. "Takve bi ideje u Utočištu trebala zadržati za sebe.

Svećenici su moćna rulja." Ona razdvoji površinu kugle kako bi Wess mogla izići.

Page 148: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Wess je mislila da će njen osjećaj nesigurnosti nestati kad pod nogama opet osjetičvrsto tlo.

Ali nije.Wess i Lythande vratiše se do Jednoroga u tišini. Kako se Labirint budio, tako se

ulica počela puniti prosjacima, džeparima, kolima koje su vukli mršavi poniji. Wess odlučikupiti nešto voća i mesnih pogača za svoje prijatelje...

Jednorog bijaše zatvoren i mračan. Kao što je gostioničar i rekao - ne otvara se rano.Wess krene prema stražnjem ulazu, ali Lythande je zaustavi.

"Moram te napustiti, frejojan."Wess se iznenađeno okrene. "Ali mislila sam da ćeš ući sa mnom - na zajutrak, na

razgovor..."Lythande odmahne glavom i osmjehne se čudnim osmic jehom - ne sarkastičnim,

već nekako tužnim. "Da barem mogu, sestro. Doista to mislim, ovaj put. Ali na sjeveru mečeka važan posao."

"Na sjeveru! Zašto si onda došao sa mnom do taverne?" Putem do taverne, cijelo suvrijeme išli prema jugu.

"Želio sam te otpratiti," reče Lythande.Wess se namršti. "Mislio si da nisam sposobna vratiti se sama.""Ovo je čudno mjesto. Nije sigurno čak ni za ljude koji oduvijek ovdje žive.""Ti..." Wess zastane. Obećala je da će čuvati tajnu o čarobnjakovu pravom identitetu

i sad mu nije mogla reći ono što je htjela: da se prema njoj ponaša onako kako sam nije želio -željela - da se prema njemu/njoj ponašaju. Wess odmahne glavom, odbacujući ljutnju koju jeosjećala. Jače od njena bijesa, jače od njena razočaranja što Lythande odlazi, bijaše njenoiznenađenje: zašto se Lythande bio pretvarao da zna nešto o Satanu. Nije željela ni razmišljatio njegovim motivima.

"Imaš moje obećanje," reče gorko. "Budi uvjeren da ja držim do dane riječi. Nekatvoji poslovi budu plodonosni." Wess se okrene i posegne za kvakom, zamagljena pogleda.

"Westerly," reče Lythande blago, "misliš li da sam se prošle noći vratio samo zatoda iz tebe izvučem obećanje?"

"Nije važno.""Pa, možda i nije, jer ti tako malo mogu dati zauzvrat."Wess se okrene. "A misliš li ti da sam ti dala to obećanje samo zato što sam mislila

da nam možeš pomoći u potrazi?""Ne," reče Lythande. "Frejojan, želio bih da imam više vremena - ali prošle sam ti

noći došao reći da sam razgovarao s Jubalom.""Zašto mi nisi rekao? Što si saznao? Zna li on gdje je Satan?" Ali Wess je znala da

neće dobiti odgovor koji želi. Lythande ne bi bio čekao tako dugo s dobrim vještima. "Hoće linas primiti?"

"On nije vidio tvog prijatelja, sestro. Rekao je da nema vremena za razgovor svama."

"Oh.""Pokušao sam ga pritisnuti. Duguje mi, ali u zadnje se vrijeme ponaša čudno.

Nečega se boji više no što se boji mene, što je čudno." Lythande odvrati pogled."Zar nije rekao baš ništa?""Rekao je... večeras biste trebali otići do guvernerove palače.""Zašto?""Westerly... možda to nema nikakve veze sa Satanom, ali tamo se održavaju

aukcije."Wess zbunjeno odmahne glavom."Gdje se prodaju robovi."Gnjev i poniženje i nada; Wessina reakcija bijaše tako jaka da nije mogla odmah

odgovoriti. Lythande se brzim korakom uspne uza stube i zagrli je oko ramena. Wess se stisneuz njega, drhteći, dok joj je Lythande gladio kosu.

Page 149: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Ako on jest tamo... Zar ovdje ne postoje zakoni, Lythande? Zar smiju ukrastinekoga iz njegova doma i... i..."

Lythande pogleda u nebo. Na istočnoj strani već se vidjelo sunčevo svjetlo."Frejojan, doista moram poći. Ako je vaš prijatelj tamo, pokušajte ga otkupiti.

Ovdašnji trgovci nisu tako bogati kao trgovci u glavnome gradu, ali ipak će vam trebati velikakoličina novca. Mislim da biste se radije trebali obratiti guverneru. On je mlad - i budala - alinije zao." Lythande je zagrli po posljednji put i zakorači unatrag. "Zbogom, sestro. Vjeruj mi,ostao bih da mogu."

"Znam," prošapće Wess.Lythande se žurno udalji, ne osvrćući se, ostavivši Wess samu u ranojutarnjim

sjenkama.Wess se uspne do sobe na vrhu stubišta. Kad je ušla, Chan se podigne na jedan lakat."Već sam počeo brinuti," reče."Znam paziti na sebe," obrecne se ona."Wess, ljubavi, što ti je?"Ona mu pokuša reći, ali neuspješno. Stajala je, šuteći, zagledana u pod, okrenuvši

leđa svom najboljem prijatelju.Wess pogleda preko ramena kad je Chan ustao. Poderani zastor propuštao je zrake

svjetla koje su se slijevale niz njegovo golo tijelo. Promijenio se, kao i svi na ovomeputovanju. Još uvijek je bio prekrasan, ali mršaviji i žilaviji.

On joj blago dotakne rame. Ona se odmakne.Vidjevši skorenu krv na ovratniku njene košulje, Chan usklikne: "Ozlijeđena si!

Quartz!"Quartz se javi pospanim glasom. Chan pokuša povesti Wess do prozora gdje je bilo

više svjetla."Ne diraj me!""Wess...""Što je?" upita Quartz."Wess je ozlijeđena."Quartz im priđe, a Wess brizne u plač i baci joj se u zagrljaj.Quartz ju je držala, onako kako je prije nekoliko noći Wess držala nju, dok je Quartz

tiho plakala u postelji, žaleći za domom i djecom koju je tamo ostavila. "Reci mi što sedogodilo," reče ona tiho.

Ono što je Wess uspjela istisnuti iz sebe govorilo je manje o napadu na nju nego oLythandeu i njegovu objašnjenju Utočišnog načina života.

"Razumijem," reče Quartz, milujući Wessinu kosu i otirući joj suze s obraza."Ja ne," reče Wess. "Zacijelo gubim razum kad se ovako ponašam!" Opet zaplače..

Quartz je povede prema vrećama za spavanje, gdje je sjedila Aerie, zbunjeno trepćući. Chanpode za njima, jednako zbunjen. Quartz prisili Wess da sjedne, pa se spusti pored nje i zagrlije. Aerie raširi svoja krila i obgrli obje svoje prijateljice.

"Ne gubiš razum," reče Quartz. "Samo nisi navikla na ovakve stvari kakve se ovdjedogađaju."

"Ne želim se ni naviknuti. Mrzim ovo mjesto. Želim naći Satana. Želim ići kući.""Znam," prošapće Quartz. "Znam.""Ali ja ne znam," reče Chan.Wess se stisne uz Quartz, ne znajući što bi rekla da umanji Chanov osjećaj

povrijeđenosti."Pusti je malo, Chan," reče mu Quartz. "Pusti je da se odmori. Sve će biti dobro."Quartz polegne Wess i spusti se pored nje. Stisnuta između Quartz i Aerie,

pokrivena Aerienim krilom, Wess je napokon zaspala.Probudila se sredinom jutra. U glavi joj je bolno odzvanjalo, a tamna modrica na

rebrima boljela je svaki put kad bi udahnula. Wess se ogleda po sobi. Pored nje je sjedilaQuartz, popravljajući naramenicu svog ruksaka. Aerie je češljala svoje kratko sjajno krzno, aChan je sjedio pored prozora, brade oslonjene na ruku, zagledan van.

Page 150: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Wess ustane i prijeđe preko sobe, pa klekne pored Chana. On je pogleda. "Quartz mije pokušala objasniti..." reče.

"Bila sam ljuta," reče Wess."Samo zato što se barbari ponašaju... poput barbara... to nije razlog da se ljutiš na

mene."Imao je pravo. Wess je to znala. Ali gnjev i zbunjenost u njoj još uvijek bijahu

prejaki da bi nestali nakon lijepih riječi."Znaš..." reče on, "moraš znati da se ja nikada ne bih mogao tako ponijeti."Na trenutak, samo na trenutak, Wess pokuša zamisliti Chana kako se ponaša poput

gostioničara ili Bauchlea Meynea - arogantno, slijepo, uzimajući u obzir samo svoj interes isvoje zadovoljstvo. Sama ta ideja bijaše toliko nevjerojatna da se Wess glasno nasmije.

"Znam da ne bi," reče. Bila je bijesna na osobu kakvom je Chan mogao biti da mu ježivot bio drukčiji. Još je više bila bijesna na osobu kakvom je ona mogla biti. Ona brzo zagrliChana. "Chad - ljubavi, moram se osloboditi ovog mjesta." Uzme mu ruku i ustane. "Dođi,noćas sam razgovarala s Lythandeom. Moram vam reći što mi je rekao."

Nisu čekali večer da bi pošli do guvernerove palače, već su krenuli mnogo ranije,nadajući se da će uspjeti vidjeti princa i nagovoriti ga da pusti Satana.

Ali ni ostali nisu čekali do večeri. Prema ulazu u dvorište oko palače išla je rijekaljudi. Wessin pokušaj da se progura kroz gomilu zaradi joj udarac laktom u bolna rebra.

"Ne guraj se, djevojko," reče odrpanac kojega je pokušala preteći. "Zar ćeš srušitiosakaćenog starca? Nikad više ne bih ustao. Pregazili bi me."

"Ispričavam se, građanine," reče ona. "Ideš li i ti na aukciju robova?""Aukciju robova? Aukciju robova! Danas neće biti prodaje robova, strankinjo.

Stigao je cirkus!""Što je to cirkus?""Cirkus? Nikad nisi čula za cirkus? Pa, ne brini, nije ni pola ljudi u Utočištu. Već

četvrt stoljeća nijedan nije gostovao u ovome gradu. Sad kad imamo novoga guverneranedvojbeno će ih dolaziti više. Pokušat će preko Princa stići do Cara, znaš - iz selendre uglavni grad."

"Ali ja još uvijek ne znam što je to cirkus."Starac pokaže prstom.U dvorištu palače počeli su podizati veliki šator - poput ogromne gljive, pomisli

Wess."Tamo unutra bit će magije, strankinjo. Neobičnih životinja. Dresiranih konja s

prekrasnim jahačicama, odjevenima u perje, koje će im plesati na leđima. Žonglera, klaunova,akrobata na trapezu, hodača po žici - i nakaza!" On zahihoće. "Najviše volim nakaze. Zadnjiput kad sam bio u cirkusu imali su ovcu s dvije glave i muškarca s dva... ali takvo se nešto nepriča mladoj djevojci osim ako je ne ševiš." On joj se primakne, namjeravajući je uštipnuti.Wess se naglo izmakne, izvuče nož iz korica. Zatečen, starac reče: "Hej, djevojko, ne vrijeđajse." Ona vrati nož u korice. Starac se opet nasmije. "Posebna predstava ovaj put - za Princa.Ali neće nam reći o čemu se radi. Ali možeš se kladiti da će biti nešto posebno."

"Hvala ti, građanine," reče Wess hladno, pa se vrati svojim prijateljima. Staracnastavi naprijed, nošen bujicom tjelesa.

Wess uhvati Aerien pogled. "Jesi li čula?"Aerie kimne. "Imaju ga. Što bi drugo mogla biti njihova velika tajna?""U ovom prokletom mjestu ne bi me čudilo da su uspjeli nadjačati i zarobiti kakvog

jadnog trola ili salamandera." Govorila je sarkastično, jer trolovi bijahu stvorenja izuzetnoblage naravi, a Wess bi često tijekom lova počeškala ispod brade salamandera koji živio nabrežuljku; bio je posve pitom, jer Wess nikad nije lovila salamandere. Njihova je kožapretanka da bi bila od ikakve koristi, a nitko u obitelji ne voli meso reptila. "U ovome mjestune bi me čudilo da krilatu zmiju nazovu velikom tajnom."

"Wess, njihova tajna atrakcija je Satan i svi mi to dobro znamo," reče Quartz. "Sadmoramo smisliti kako da ga oslobodimo."

"Imaš pravo, naravno," reče Wess.

Page 151: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Na ulazu u dvorište palače stajala su dva ogromna stražara. sijevajući pogledima pookupljenoj gomili. Wess zastane predjednim od njih.

"Želim vidjeti princa," reče."Audijencije su slijedeći tjedan," odvrati on, jedva je i pogledavši."Moram ga vidjeti prije no što počne predstava."Ovaj put je stražar pogleda, zabavljajući se. "Je 1'? Baš nemaš sreće. Otišao je nekud

i neće se vratiti sve do početka predstave.""Gdje je?" upita Chan."Državna tajna," reče stražar. "A sad uđite ili se maknite drugima s puta."Oni uđoše.Unutra više nije bila gužva, jer dvorište oko palače bijaše enormno. Čak se i

ogromni šator sad doimao malim; palača se nadvijala nad njim poput planine. Ako ovdje većnije cjelokupno stanovništvo Utočišta, zacijelo se radi barem o velikoj većini. Sve je biloprepuno štandova na kojima se prodavalo voće, piće, pogače. Pored njih prođe odrpaniprosjak, a malo dalje stajala je grupica dobrostojećih građana u satenu i svili i krznima i zlatu.Blijedo jesensko sunce bijaše preslabo da bi naškodilo blijedoj puti plemstva ili ugrijalo leđaskvrčenom bogalju.

Quartz se ogleda oko sebe, pa pokaže preko glava rulje. "Rade neku vrst prolazaoznačenog konopcima. Parada će ući na ovaj ulaz, pa onda ovom stranom do šatora." Onapokaže rukom zdesna na lijevo, počevši od Procesijskog ulaza. Cirkuski šator bijaše podignutizmeđu stražarskih baraki i mjesta na kojem se inače odvija prodaja robova.

Pokušali su zaobići šator, ali prolaz im bijaše blokiran konopcima i gomilom ljudi."Nikad nećemo ući," reče Aerie."Možda je tako i bolje," reče Chan. "Ne moramo biti unutra sa Satanom - moramo

njega izvući van."Sjenke su postajale sve dulje. Wess je nepomično sjedila, čekajući. Quartz je grizla

nokte, nemirna. Aerie se zgrbila pod svojim plaštem, lica zasjenjena kapuljačom. Quartz ju jetjeskobno pogledavala, držeći jednu ruku na dršci mača.

Bili su još jednom pokušali vidjeti Princa, ali i stražari na ulazu u palaču glatko su ihodbili. Stoga su Wess i ostali zauzeli dobra mjesta uz prolaz označen konopcima. Prekoputanjih, radnici su upravo dovršavali platformu. Kad je bila gotova iz palače su nahrupile sluge stepisima, svilenim nadstrešnicama, nekoliko naslonjača i s kotlićem punim užarena ugljena.Wess pomisli kako bi i njima dobro došao jedan takav, jer postajalo je sve hladnije.

Rulja se nastavila okupljati, postajući sve gušćom, glasnijom i pijanijom. Na ulazu ušator započela je tučnjava kad je nekolicina njih shvatila da neće moći ući. Uskoro su stvaripostale tako gadne da je uslijedila objava za objavom, najavljujući nekoliko predstava, svedok svi zainteresirani stanovnici Utočišta ne budu vidjeli cirkuska čuda. I veliku tajnuatrakciju. Naravno. Ali ni riječi o kakvoj se atrakciji radi.

Wess se čvršće ogrne plaštem. Ona je znala o kakvoj se atrakciji radi; nadala se daće tajna atrakcija vidjeti svoje prijatelje i biti spreman kad se za tro ukaže prilika.

Sunce je dotaklo visoki zid oko palače. Uskoro će mrak.Trube i činele: Wess pogleda prema Procesijskom ulazu u dvorište, ali tren kasnije

shvati da svi ostali gledaju prema vratima palače. Ogromna se vrata otvore, a iznutrasvečanim korakom iziđe kraljevska straža. Za njima je išla grupa odličnika, odjevenih u svilui zlato. Mladić na čelu grupe, čiju je glavu krasila zlatna kruna, kimao je i mahao svojimpodanicima. Iz gomile se začuje - glasnije od protesta i mrmljanja - "Princ! Živio Princ!"

Povorka se uputi ravno prema natkrivenoj platformi. Wess ustane, slijedeći nekiunutrašnji nagon, spremajući se potrčati do platforme i još jednom pokušati razgovarati sPrincom.

"Sjedi!""Miči se s puta!"Netko je pogodi ogriskom jabuke. Ona opet čučne, premda ne radi reakcije

okupljene rulje, već zato što je krajičkom oka vidjela da i Aerie ustaje. Wess joj dotakne ruku."Pogledaj," reče.

Page 152: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Činilo se da svi prisutni dijele njenu želju da dopre do Princa. Počelo je luđačkoguranje prema platformi. Princ baci šaku kovanica među rulju, što je odmah odvuklo prosjakedalje od njega. Ostali nastaviše naprijed. Stražari okruže princa, ispruženih kopalja.

Rulja se napokon odmakne, a princ se uspne na platformu. Okrene se nekoliko puta,podignutih ruku, pozdravljajući okupljeno mnoštvo. "Prijatelji," poviče, "znam da imatemnogo zahtjeva i pritužbi koji ne mogu čekati. I najmanje zlo naneseno mome podaniku odvelike mi je važnosti."

Wess glasno smrkne."Ali večeras imamo privilegiju biti svjedocima dosad neviđenog čuda. Večeras

zaboravite na svoje brige, prijatelji moji, i uživajte sa mnom." On ispruži ruku i povuče naplatformu jednu osobu iz svoje pratnje.

Bauchlea Meynea."Za nekoliko će dana Bauchle Meyne otputovati u Ranke i istu ovu predstavu

pokazati Caru, mome bratu."Wess i Quartz izmijene poglede, zatečene. Chan prokune ispodglasa. Aeriena se leđa napnu. Svi četvoro navukoše kapuljače još dublje na lice.

"Bauchle ide s mojim blagoslovom i mojim pečatom." Princ podigne smotanipergament vezan grimiznom vrpcom i zapečaćen crnim voskom.

Princ potom sjedne, a Bauchle Meyne se spusti na počasno mjesto pored njega.Ostatak prinčeve pratnje postavi se iza njih i parada otpočne.

Wess i njeni prijetelji stanu bliže jedno drugome.Nikakve pomoći od Princa.Iznenada se začuje zvuk bubnjeva i flauta, i otvore se vrata na Procesijskom ulazu.

Glazba se nastavila još neko vrijeme a da se ništa drugo nije dogodilo. Bauchle Meyne počnese nelagodno meškoljiti. Odjednom se na ulazu pojavi crvenokos, izuzetno mršav muškarac.On zabaci dugi plašt s ramena, otkrivajući halju od tkanine posute zvjezdicama, i nesigurnozakorači naprijed.

Zastane kod prvog potpornja i dramatično zamahne rukom, povikavši neštoneartikulirano.

Potporanj plane.Ljudi uzmaknu unatrag uz glasne povike, a čarobnjak krene od potpornja do

potpornja, ponavljajući pokret i uzvik.Wess shvati da potpornji zapravo ne gore. Kad je onaj ispred nje počeo svijetliti, ona

mu približi otvoreni dlan. Kad nije osjetila nikakvu toplinu, ona dotakne drvenu gredu, pa jeobuhvati šakom. Nije bila nimalo topla.

Ona se sjeti Lythandeovih riječi - o tome kako i ona sama ima dara za magiju. Wessse zapita bi li mogla učiniti takvo nešto. Bilo bi to zgodno, premda ne i previše korisno. Nijeimala na čemu probati, niti je znala kako bi uopće i probala, pa slegne ramenima i makneruku. Trepne iznenađeno – na gredi je ostao otisak njena dlana. Ne, mora to biti samo plodnjene mašte, a ne veći sjaj tamo gdje je ona dotakla drvo.

Čarobnjak je sad stajao na prinčevoj platformi, lutajući praznim pogledom pogomili. Bauchle Meyne se nagne naprijed, a na licu mu se jasno vidjela zabrinutost i ljutnja.Čarobnjak ga ošine pogledom. Wess je jasno mogla vidjeti kako su se Meyneovi prstigrčevito stegli oko lanca što mu je visio oko vrata. Čarobnjak zakriči i podigne ruke. StisakBauchleovih prstiju oko lanca popusti. Čarobnjak raširi ruke, vidljivo se tresući. Drhtala je iWess. Osjećala se kao daje Meyneov lanac sunuo preko njenih leđa poput biča.

Čarobnjakove se drhtave ruke pokrenu: prinčeva platforma i svi potpornji i gredeoko nje bijesnu bijelim plamenom. Stražari skočiše, ali zaustavi ih pokret ruke njihova princa.On je i dalje sjedio nasmiješen i posve smiren na svome stolcu, ruku opušteno naslonjenih nablješteći rukohvat svog prijestolnog naslonjača. Bijeli su mu plamičci lizali prste, a svjetlo jeblistalo oko njegovih stopala. Bauchle Meyne se zadovoljno zavali unatrag, pa kimnečarobnjaku. Ostali su odličnici nervozno stajali iza svog vladara. Slijedeći njegov primjer, ioni posjedaše.

Page 153: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Čarobnjak zatetura naprijed, obasjavajući i ostale potpornje, pa nestane uunutrašnjosti šatora. Ubrzo su i svi konopci i klinovi koji su držali šator počeli svijetlitisablasnim bijelim svjetlom.

Princ zaplješče, kimajući i smiješeći se Bauchleu Meyneu, a njegov se narod povedeza njim.

Začuje se glasan povik i na ulazu se pojavi dvorska luda. Za njim su išli svirači, patri ponija okićena perjem. Njih je jahalo troje djece. Prvo od njih napravi salto, dok je ostalodvoje napravilo stoj na glavi u sedlu. Wess, koja nikad prije nije bila na konju, glasnozaplješče. Prinčev pljesak bijaše mlak. Netko iz gomile se sarkastično nasmije i poviče:"Pokažite nam nešto bolje!" Takva bijaše reakcija većine okupljene publike: pogrdni povici ismijeh. Dijete na konju gledalo je ravno pred sebe. Wess stisne zube, ljuta radi poniženja kojeje dijete moralo osjećati, ali i zadivljena njegovim dostojanstvenim držanjem. Quartzinonajstarije dijete bijaše otprilike te dobi. Wess uhvati ruku svoje prijateljice, a Quartz jezahvalno stisne.

Na ulazu se pojave kola vučena volovima. Wess zaustavi dah. U kavezu na kolima,na prljavoj slami, čučao je postariji trol. Kad su se kola zaustavila pred princem, jedan dječakpodbode trola štapom. Trol poskoči i prokune visokim glasom.

"Vi, necivilizirani barbari! Ti, prinče - ti si princ gamadi, kažem ti! Neka ti penisnaraste do takve veličine da te nijedna neće htjeti! Neka se vagine tvojih prijateljica zgrče istisnu dok si u njima! Neka ti popucaju žilice u mozgu i neka ti se stvore kamenci ububrezima!"

Wess osjeti kako crveni od stida; nikad prije nije čula nijednog trola da tako govori.Oni bijahu najkulturniji od svih šumskih naroda; jedina opasnost koja čovjeku prijeti od njihjest da cijelo poslijepodne provede slušajući jednoga od njih kako raspravlja o obliku oblakaili učinku određene plijesni na ovo ili ono. Wess se ogleda oko sebe, plašeći se da će se netkood prisutnih uvrijediti na riječi upućene Princu. Onda shvati da trol govori Jezikom, pravimjezikom inteligentnih stvorenja, te da ga nije razumio nitko osim njenih prijatelja.

"Frejdjan," poviče ona nagonski. "Večeras - budi spreman - ako uspijemo..!"Trol zastane usred nove provale uvreda, pa se počne okretati, neartikulirano se

glasajući, sve dok je nije uočio. Ona povuče svoju kapuljaču s lica, kako bi je trol kasnijemogao prepoznati, pa je opet spusti dublje na lice daje ne prepozna Bauchle Meyne, koji jesjedio na platformi nasuprot njih.

Stvorenje pokriveno sivo-zlatnim krznom zgrabi rešetke svoga kaveza, pa se izbeljipublici, ali između vriskova i besmislica koje im je dovikivao, Wess jasno začuje riječi:"Čekat ću..."

"Wess... ""Kako sam ga mogla pustiti da ode a da mu ne kažem nešto?""Pa nije nam prijatelj," reče Aerie."Ali je u ropstvu, baš kao i Satan!" Wess pogleda Aerie pa Chana i shvati da ni

jedno od njih ne razumije. "Quartz...?"Quartz kimne. "Da. Imaš pravo. Nijednom civiliziranom biću nije mjesto u ovome

gradu.""Kako ćeš ga poslije pronaći? Kako ćeš ga osloboditi? Ne znamo čak ni hoćemo li

uspjeti osloboditi Satana! Što ako njemu treba pomoć?" Aerien se glas ljutito povisi."Što ako nama treba pomoć?"Aerie okrene leđa Wess i tupo se zagleda u povorku. Čak se izmakla kad ju je

Quartz pokušala zagrliti.A onda odjednom više nije bilo vremena za prepirke. Na ulazu se pojavi šest

strijelaca, a iza njih dva konja vukući kola. Na njima bijaše visok kavez, sa svih strana zastrtcrnim pokrovom. Za njim je koračalo još šest strijelaca. Gomilom prođe tih žamor, a potompovici: "Tajna! Pokažite nam tajnu!"

Kočijaš zaustavi kola pred Princom, a Meyne se uspne gore. "Gospodaru moj!"poviče. "Predstavljam ti mit našega svijeta!" On povuče uzicu i zastor oko kaveza spadne.

Page 154: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Na platformi na kolima stajao je Satan, ukočen, udaljena pogleda, visoko podignuteglave. Aerie zaječi, a Wess se napne, poželivši skočiti preko konopaca i osloboditi ga, bezobzira na posljedice. Prokune samu sebe što je tog jutra bila tako neodlučna i slaba. Da jeimala volje za borbom, mogla je Bauchleu Meyneu nožen izvaditi srce.

Nisu slomili Satana. Morali bi ga ubiti prije no što mu uspiju slomiti ponos. Aliskinuli su mu odjeći i okovali noge. I ozlijedili ga. Crveno-zlatno krzno na njegovimramenima bijaše prošarano sivim linijama. Tukli su ga. Wessini se prsti zgrče oko drške noža.

Bauchle Meyne dohvati dugu motku. Bio je previše pametan da bi ušao u dometSatanovih pandži.

"Pokaži se!" zaviče.Satan nije govorio trgovački jezik, ali podbadanje motkom bijaše dovoljno

razumljivo. Satan se zagleda u njega, ni ne pomaknuvši se sve dok ga Meyne nije prestaopodbadati štapom i odmaknuo korak dalje. Satan pogleda oko sebe, dok su njegove velike očiodbijale svjetlo poput mačjih. Okrene se prema Princu. Teški lanci oko njegovih noguzazveče.

Satann podigne ruke, raširi šake i njegovi se vanjski prsti odvoje.On raširi svoja velika crvena krila. Čarobnjačko je svjetlo sjalo kroz njihove

prozirne membrane. Činilo se kao daje Satan iznenada planuo.Princ ga je promatrao s tihim zadovoljstvom, dok je gomila eksplodirala

iznenađenjem i zapanjenošću."Unutra, u šatoru," reče Bauchle Meyne, "kad ga oslobodim, on će letjeti."Vrh Satanova krila okrzne jednoga od konja, a konj zarže i propne se. Kola poletješe

naprijed. Bauchle Meyne zatetura i tresne na platformu. Licem mu preleti izraz bola, štouvelike razveseli Wess. Satan jedva da se i pomakao. Njegovi su se mišići napeli dok jeodržavao ravnotežu svojim krilima.

Aerie ispusti visok, zavijajuć zvuk, koji je gotovo prelazio gornju granicu ljudskogsluha. Ali Satan ga je čuo. Nije ni trepnuo, niti se okrenuo. Ali čuo je. Na blještavomčarobnjačkom svjetlu jasno se vidjelo kako mu se uzdigla svaka dlačica na vratu. On zadrhti,a onda ispusti jednako visok krik; uzdah, odgovor ljubavniku. Potom sklopi svoja krila.

Kočijaš ošine konje i kola krenuše naprijed. Za gomilu vani u dvorištu predstavabijaše završena.

Princ se spusti sa svoje platforme, pa krene za prema ulazu u šator, ruku pod ruku sBauchleom Meyneom, a za njima cijela njegova pratnja.

Četvoro prijatelja stajali su stisnuti jedno uz drugo dok se rulja gurala oko njih.Wess je razmišljala: Pustit će ga da leti, unutra u šatoru. Skinut će mu okove... Ona pogledaAerie. "Možeš li sletjeti na vrh šatora? I opet otamo uzletjeti?"

Aerie pogleda šator. "Lako;" reče.Zemljište iza šatora bijaše osvijetljeno bakljama, a ne čarobnjačkim svjetlom. Wess

je stajala naslonjena na zid koji je okruživao palaču, slušajući pljesak i smijeh gomile.Predstave su sad već trajale neko vrijeme; većina ljudi ih je ili vidjela ili odustala. Nekolikocirkuskih čuvara stajalo je oko dijela ograđenog konopcima, s očitim izrazom dosade nalicima. Wess je znala da se može neopaženo provući pored njih kad to poželi.

Brinula je za Aerie. Jednom kad počnu s izvršenjem plana, Aerie će biti priličnoranjiva. Noć bijaše vedra, a mjesec pun i sjajan. Kad ona sleti na vrh šatora bit će u dometustrijela. Satan će biti u još većoj opasnosti. O Wess, Chanu i Quartz je ovisilo da stvoredovoljnu konfuziju i strku da strijeci budu previše zaposleni da bi gađali letače.

Wess je, zapravo, jedva čekala da počnu s planom.Ona sklizne ispod konopca čim su se čuvari okrenuli, pa se pomiješa među ostale

članove cirkuske trupe kao da je jedna od njih. Satanov je kavez stajao ispred ulaza zaizvođače, ali Wess nije namjeravala otići do svog prijatelja. Wess sklizne iza reda kaveza sostalim životinjama. Cirkus je ipak imao i salamandera, ali bijaše to stvorenje izgladnjelo ijadna izgleda, jedva veličine odraslog psa. Wess odlomi lokot na njegovu kavezu. To ćeoštetiti oštricu njena noža, ali nije imala izbora. Odlomi i lokote na ostalim kavezima, ali neotvarajući vrata. Napokon je došla do trola.

Page 155: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Frejojan," šapne ona. "Tu sam, iza tebe.""Čujem te, frejojan." Trol joj priđe i nakloni se. "Žalim i ispričavam se zbog svoga

neurednog izgleda, ali kad su me zarobili kod sebe nisam imao ništa, čak ni četku." Njegovosivkasto krzno bijaše posve zapleteno. On pruži ruku kroz rešetke i Wess je stisne.

"Ja sam Wess," reče ona."Aristarchus," reče on. "Govoriš s istim naglaskom kao i Satan - došli ste po njega?"Ona kimne. "Razbit ću lokot na tvom kavezu," reče mu. "Moram biti bliže šatoru

kad oslobode Satana i puste ga da leti. Bilo bi bolje da prije toga ne primijete ništa drugo."Aristarchus kimne. "Neću bježati sve dok vi ne počnete. Mogu li ti ikako pomoći?"Wess pogleda niz kaveza. "Možeš li... Bi li to bilo preopasno za tebe da oslobodiš

ove jadne životinje?" Trol bijaše star; nije znala može li se dovoljno brzo kretati.On se nasmije. "Mi, životinje, prilično smo se sprijateljile," reče. "Premda je

salamander pomalo živčenjak."Wess gurne nož u lokot i naglo povuče. Aristarchus skine lokot i baci ga među

slamu. Potom se posramljeno nasmiješi."U zadnje vrijeme ni moje ponašanje nije što je nekad bilo."Wess pruži ruku kroz rešetke i opet stisne njegovu. Na ulazu za izvođače zanjištaše

konji, okrećući Satanova kola. Bauchle Meyne je izvikivao nervozne zapovijedi. Aristarchuspogleda prema Satanu.

"Dobro je da ste došli," reče. "Prisilio sam ga neka surađuje, barem na neko vrijeme,ali njemu to teško pada. Jednom ih je razljutio dovoljno da su zaboravili na njegovuneprocjenjivu vrijednost."

Wess kimne, sjetivši se ožiljaka na Satanovim leđima.Kola krenu naprijed, strijelci za njima."Moram požuriti," reče Wess."Neka ti bude sa srećom."Ona se prikrade šatoru što je bliže mogla, ali nije mogla vidjeti unutra. Morala se

osloniti na povike publike kako bi pretpostavila što se unutra događa. Čula je zveckanjelanaca dok su Satanu skidali okove.

A onda uzdasi, nevoljki usklici čuđenja kad je Satan raširio svoja krila i poletio.Iznad nje, Aerina sjenka presječe nebo. Wess zamahne svojim plaštom,

signalizirajući. Aerie se obruši prema šatoru i sleti na vrh.Wess izvuče nož i počne rezati jedan od konopaca koji je šator držao uspravnim.

Premda oštećeno, sječivo je prilično brzo obavilo svoj posao. Još dok je žurila premaslijedećem konopcu, po žamoru publike čulo se da već primijećuju kako nešto nije u redu.Quartz i Chan su radili svoje. Wess zareže drugi konopac. Šator se polako počne rušiti. Iznadsebe, Wess začuje zvuk Aerinih pandži kako deru šatorsku ceradu. Ona presječe i trećikonopac, pa četvrti. Platno se opusti, klepećući na vjetru poput opuštena jedra. Wess začujehisterični glas Bauchlea Meynea: "Konopci! Konopci popuštaju!"

Šator se uruši. Unutra, publika počne vrištati, pokušavajući pobjeći van. Nekoliko ihse probije kroz rupu u stjenki, a za njima iznutra pokulja cijela bujica. Nastala je prava panika.Konji iz Satanove zaprege sjure se u gomilu. Prinčevi su se čuvari očajnički trudili probiti sekroz rulju i dospjeti do svog vladara.

Wess se okrene, tražeći pogledom Quartz i Chana - i smrzne se od užasa. Usjenkama iza šatora, Bauchle Meyne je podizao odbačeni luk i strijelu, ignorirajući nastaluzbrku, i naciljao prema nebu. Wess potrči prema njemu, baci mu se na leda i sruši ga na tlo.Luk mu ispadne iz ruku, a strijela se zabode u mlitavo šatorsko platno.

Meyne skoči na noge, lica grimiznog od gnjeva."Ti, ti mala kučko!" Zgrabi je za rame i opali je nadlanicom po licu. "Uništila si me

iz kaprica!"Udarac je baci na tlo. Ovaj put joj se Bauchle Meyne nije smijao. Poluzasljepljena,

Wess se odmakne dalje, puzajući na sve četiri. Bolno jaukne kad ju je njegova čizma pogodilau isto mjesto na nagnječenim rebrima, i začuje pucketanje kosti. Pokušavala je izvući nož iz

Page 156: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

korica, ali njegovo je oštećeno sječivo zapinjalo za grubu kožu. Jedva je disala. BauchleMeyne je opet ritne.

"Ovaj put se nećeš izvući, kučko!" On je pusti da se podigne na koljena i ruke."Samo pokušaj bježati!" On zakorači prema njoj.

Wess mu se baci na noge, ignorirajući bol u rebrima. On poviče, padajući. Napadbijaše posljednja stvar koju je od nje očekivao. Wess napokon uspije izvući nož iz korica baškad se Bauchle Meyne podizao. Zabije oštricu u njegov trbuh, pa povuče gore, do srca.

Znala je kako ubiti, premda nikad prije nije ubila ljudsko biće. Mnogo je puta bilanatopljena krvlju svoje lovine, ali nikada ljudskom. Mnogo je puta gledala stvorenja kakoumiru od njene ruke, ali nikad nijedno koje je znalo što znači smrt.

Njegovo je srce još uvijek pumpalo krv oko njene ruke, njegovi su prsti petljali okodrške njena noža, pokušavajući ga izvući iz svojih grudi, a onda on klone na koljena, zadrhti,pa se prevrne naprijed. Još jedan zadnji trzaj, a potom smrt.

Wess naglo izvuče nož iz mlitavog tijela. U njen um prodre njištanje konja i gnjevnipovici i zavijanje izgladnjelog vučjeg mladunčeta.

Šator je sjajio čarobnjačkim svjetlom.Da su barem baklje, zavrišti Wess u sebi,jer bakljama bih vas mogla spaliti. To je

jedino što ste zavrijedili.Ali nigdje nije bilo vatre i ništa nije gorjelo. Čak je i čarobnjačko svjetlo polako

blijedilo.Wess pogleda u nebo. Morala je rukavom obrisati suze da bi mogla nešto vidjeti.Dva su se letača ocrtavala na mjesečini. Slobodni.A sad...Nigdje nije mogla vidjeti Quartz i Chana, samo prestravljene strance koji se

zaletavaju jedni u druge i hrpu prinčevih čuvara koji su se još uvijek pokušavali probiti uurušeni šator. Pored ulaza je stajao salamander, preplašeno sikćući.

Prema njoj su jurili konji i ona naglo odskoči, bojeći se da je ne pregaze, ali konjistadoše pred njom. Aristarchus joj dobaci uzde drugog konja. Živina je namirisala krv na njoj,pa počne frktati i propinjati se. Ipak, uspjela je zadržati uzde u rukama. Osjeti kako se kostirebara taru jedna o drugu i bolno jaukne.

"Zajaši!" poviče Aristarchus. "Ne možeš ga kontrolirati sa zemlje!""Ne znam kako..." Ona zastane. Govoriti bijaše previše bolno."Zgrabi ga za grivu! Skoči gore! Drži se koljenima!"Ona učini kako joj je rekao i nađe se konju na leđima, umalo se prevrnuvši na drugu

stranu. Ona zabije koljena u konjsko tijelo i živina poleti naprijed. Aristarchus potjera svogkonja i zgrabi uzde njenog. Živina se zaustavi raširenih nogu, ušiju spuštenih uz glavu,nervozno pušući kroz nosnice, dok mu je tijelo podrhtavalo. Wess se grčevito uhvati zanjegovu grivu, prestravljena. Njena su slomljena rebra paklenski boljela i ona osjeti valnesvjestice.

Aristarchus se nagne naprijed, nježno puhne konju u nosnice, pa mu počne neštopričati tihim, blagim glasom. Wess nije mogla čuti riječi. Polako, nježno, trol izravna uzde.Životinja se postepeno opusti, a uha mu se podignu.

"Budi blaga, frejojan," reče trol Wess. "Dobro je to stvorenje, samo je preplašen.""Moram pronaći svoje prijatelje," reče Wess."Gdje se trebaš sastati s njima?"Aristarchusov smiren glas pomogne joj da se pribere."Tamo," ona pokaže na sjenovito mjesto iza šatora. Aristarchus povede konje u tome

smjeru. Životinje su elegantno preskakale polomljenu opremu i drvenu građu.Iz sjenki istrčaše Quartz i Chan. Quartz se smijala. Ona prva ugleda Wess, pa

dotakne Chana po ramenu kako bi mu privukla pažnju, a potom oboje požuriše premakonjima.

"Jesi li ih vidjela kako lete?" poviče Quartz. "Brži su od orlova!""Dobro je dok su brži od strijela," reče Aristarchus suho. "Požurite. Ti, velika, skoči

iz mene. A ti," trol se okrene Chanu, "sjedni iza Wess."

Page 157: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Učiniše kako im je rekao. Quartz podbode konja, ali Aristarchus uhvati uzde izaustavi životinju.

"Polako, djeco," reče trol. "Polako kroz mrak i nitko neće primijetiti."Na Wessino iznenađenje, imao je pravo.Gradom su jahali laganim korakom, a Quartz je skrila Aristarchusa ispod svog

prostranog plašta. Buka je za njima polako jenjavala, a nitko ih nije slijedio. Wess se držala zaždrijepčevu grivu, još uvijek se osjećajući nesigurno tako visoko iznad tla.

Najkraći put za bijeg iz Utočišta nije vodio putem pored Jednoroga, ili kroz Labirint,ali oni odlučiše vratiti se do taverne po svoje stvari; put kući kroz planine neće biti lak, itrebala im je njihova oprema. Do Jednoroga su došli kroz pokrajnje mračne uličice, sadgotovo posve opustjele. Očito, i stanovnici Labirinta bili su željni cirkuskih predstava kao isvi ostali. Wess nije sumnjala da im je najveće zadovoljstvo ipak pružio prizor njihovogPrinca kako se izvlači iz urušenog šatora. I ona sama bi to rado bila vidjela.

Ostavivši konje skrivene u sjenkama, zajedno s Aristarchusom, njih se troje tihouspeše uza stube do svoje sobe. Brzo su pobacali svoje stvari u ruksake, pa se jednako tihopočeli iskradati van.

"Mladi gospodine - i njegove dame - dobra večer."Wess se naglo okrene, a Quartz spusti ruku na svoj mač. Gostioničar ustukne korak,

ali brzo se uspije pribrati."Pa," reče Chanu, pokazujući zube. "Mislio sam da su nešto drugo, ali sad vidim da

su ti tjelohranitelji."Quartz ga zgrabi za košulju i odigne od poda. Njen dugi mač široke oštrice izleti iz

svojih korica. Wess je nikad prije nije vidjela da ga koristi, u obrani ili napadu, nikad prijenije vidjela njegovu sjajnu oštricu. Očito, Quartz je dobro pazila na sječivo; njegov je sjajimplicirao oštrinu.

"Kad sam se odrekla rata, zaklela sam se da nikad više nikoga neću ubiti u bijesu,"reče Quartz, opasno tihim glasom. "Ali ti si vrlo blizu tome da odlučim prekršiti zakletvu."Ona otpusti stisak i gostioničar padne na koljena pred vrhom njena mača.

"Nisam te namjeravao uvrijediti, moja gospo...""Ne zovi me gospom! Nisam visoka roda! Ja sam bivši ratnik, ja sam žena. Ako to

nije zavrijedilo da se prema meni ponašaš pristojno, onda nemaš nikakvo pravo moliti me zamilost."

"Nisam mislio ništa loše. Nisam te želio uvrijediti. Ispričavam se..." On podigneglavu i zagleda se u njene srebrne oči u kojima nije mogao pročitati ama baš ništa."Ispričavam se, sjevernjakinjo."

U njegovu glasu sad nije bilo ni trunke prezira, samo užas, što se Wess učini jednakološim. Ona i Quartz ne mogu očekivati ništa u ovome gradu, osim da ih preziru ili da ih seboje. Nema drugog izbora.

Quartz vrati svoj mač u korice. "Srebrnjak ti je na stolu," reče ona hladno. "Nismo tenamjeravali prevariti."

On se odmakne od njih, natraške, pa uđe u sobu. Quartz zgrabi ključ, zalupi vrata, paih zaključa.

"Hajdemo odavde."Oni potrčaše niza stube. Izišavši van, zavezali su ruksake za sedla što su bolje mogli.

Iz taverne se čulo kako vlasnik nabija po vratima. Kad ih nije uspio probiti, on se zaleti doprozora.

"Upomoć" vikne. "Upomoć! Otimačina! Banditi!" Quartz skoči u sedlo izaAristarchusa, a Chan se popne iza Wess. "U pomoć!" i dalje je vikao gostioničar. "Upomoć!Vatra! Poplava!"

Aristarchus potjera svog konja u galop. Wessin ždrijebac zamahne grivom i pojurinaprijed. Wess se grčevito uhvati za grivu dok su galopirali niz ulicu.

Jahali su galopom sve dok Utočište nije ostalo daleko za njima, pa uz rijeku premasjeveru. Konji su već bili posve znojni i zapjenjeni, pa je Aristarchus inzistirao da uspore.

Page 158: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Wess se učini kako to ima smisla, a ionako ih nitko nije slijedio. Ona pogleda u nebo, alibijaše previše mračno da bi mogla vidjeti letače.

Pustili su konje da nastave svojim tempom, hodom ili laganim kasom. Svaki jenjihov korak imao svoj bolni odjek u Wessinim rebrima. Pokušala se usredotočiti naeliminiranje boli, ali da bi u tome uspjela trebala bi sjahati i opustiti se, što je trenutno bilonemoguće. Cesta i noć nastaviše se u nedogled.

U zoru su dospjeli do hladnog traga koji ih je bio naveo da krenu prema Utočištu, akoji ih je sad vodio ravno prema planinama.

Ubrzo se nad njima sklopiše tamne krošnje drveća. Wess se osjećala kao da jenapokon uspjela pronaći izlaz iz svijeta noćnih mora u svijet koji je znala i voljela. Nije se jošosjećala slobodnom, ali sad je već mogla prihvatiti mogućnost postojanja slobode.

"Chan?""Ovdje sam, ljubavi."Ona uhvati njegov ruku i poljubi mu dlan. Naslonila se unatrag na njega, a on je

zagrli.Između iskrivljenog korijenja drveća tekao je potočić. "Trebali bismo stati i dopustiti

konjima da se odmore," reče Aristarchus. "A i nama bi odmor dobro došao.""Ispred nas je mala čistina," reče Wess. "Travnata. Oni jedu travu, zar ne?"Aristarchus se nasmije. "Jedu, doista."Kad su došli do čistine, Quartz skoči iz sedla, zatetura, jaukne, pa se nasmije.

"Odavno već nisam jahala." Ona pomogne Aristarchusu sići s konja. Chan je već sjahao,isprobavajući noge nakon duga jahanja. Wess je ostala sjediti gdje je bila. Osjećala se kao dasvijet promatra kroz Lythandeovu vodenu kuglu.

Zvuk velikih krila ispuni osvit hladnoga dana. Satan i Aerie sletješe na sredinučistine, pa požuriše prema njima.

Wess zarije prste u konjsku grivu i sklizne iz sedla. Nasloni se na masivno tijelo,iscrpljena, dišući kratkim, plitkim udasima. Čula je kako Chan i Quartz pozdravljaju letače,ali nije se mogla ni pomaknuti.

"Wess?"Ona se polako okrene, još uvijek se držeći za grivu. Satan joj se smiješio. Wess je

navikla na vitka tijela letača, ali Satan bijaše kost i koža; rebra i kukovi jasno su se ocrtavalipod kožom. Njegovo kratko krzno bijaše suho i bez sjaja. Osim ožiljaka od biča na leđima,imao je i ožiljke od okova na gležnjevima i oko vrata.

"Oh, Satane..." Ona ga zagrli, a on raširi svoja krila oko nje."Gotovo je," reče. "Završilo je." On je nježno poljubi. Svi se okupiše oko njih. On

nježno pogladi Quartzino lice, pa se sagne i poljubi Chana u obraz."Frejojani..." On ih obuhvati pogledom, a onda jedna suza sklizne niz njegov upali

obraz i on se omota svojim krilima i zaplače.Grlili su ga i tješili sve dok njegovi jecaji nisu utihnuli. Posramljen, on obriše suze

nadlanicom. Aristarchus je stajao u blizini, trepćući svojim velikim zelenim očima."Zacijelo me smatraš strašnom budalom, Aristarchuse, i velikim slabićem," reče

Satan.Trol odmahne glavom. "Mislim da ću i ja, kad se budem napokon osjećao

slobodnim, vjerojatno..." On pogleda Wess. "Hvala ti."Svi posjedaše uz obalu, željni odmora i razgovora."Moguće je da nas čak nitko ne slijedi," reče Quartz."Promatrali smo grad iz visina," reče Aerie. "Nitko nije krenuo za vama.""Možda još nisu shvatili da je Satan imao i druge pomoćnike osim još jednog letača.

Ako nas nitko nije vidio u šatoru..."Wess zamoči ruke u rječicu, umije lice, pa zahvati malo vode među dlanove i

prinese je ustima. Prve zrake sunca već su se probijale kroz granje i obasjavale čistinu.Ruka joj još uvijek bijaše krvava. Krv se miješala s vodom. Wess se zagrcne i

pljune, skoči na noge i potrči. Nekoliko koraka dalje padne na koljena i počne povraćati.

Page 159: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

U želucu joj nije bilo ničega osim kiseline. Ona se odvuče do rijeke i počne strugatidlanove i lice pijeskom i vodom. Kad je ustala, nađe se suočena sa šokiranim pogledimasvojih prijatelja.

"Tamo je bio netko," reče ona. "Bauchle Meyne. Ubila sam ga.""Ah," reče Quartz."Dala si mi još jedan dar," reče Satan. "Sad se ne moram vraćati natrag da ga

ubijem.""Začepi, Satane. Ona nikad prije nije nikoga ubila.""Nisam ni ja. Ali bio bih mu razderao grkljan golim rukama da mi se ikada dovoljno

približio!"Wess se obgrli rukama, pokušavajući umanjiti bol u rebrima. Iznenada se pored nje

stvori Quartz."Ti si ozlijeđena - zašto mi nisi rekla?"Wess odmahne glavom, ne mogavši odgovoriti. A onda se onesvijestila.Probudila se sredinom poslijepodneva, ležeći u sjenci velikog drveta, okružena

svojim prijateljima. Konji su pasli u blizini, a Aristarchus je sjedio na kamenu pored riječice,pokušavajući raščešljati zamršeno krzno. Wess ustane i krene prema njemu.

"Jesi li me ti zvao?""Ne," reče on."Učinilo mi se da sam čula..." Ona slegne ramenima."Nema veze.""Kako se osjećaš?""Bolje." Rebra joj bijahu čvrsto povezana zavojem. "Quartz je dobra vidarica.""Nitko nas ne slijedi. Aerie je provjerila.""To je dobro. Mogu li ti ja raščešljati krzno na leđima?""To bi bilo jako ljubazno od tebe."Češljala gaje u tišini, ne obraćajući previše pažnje onome što je radila. Kad je češalj

po treći put zapeo za čvor u krznu, Aristarchus se tiho pobuni."Sestro, prosim te, to krzno koje čupaš raste iz moje kože.""Oh, Aristarchuse, žao mi je...""Što nije u redu?""Ne znam," reče ona. "Osjećam - želim - ja..." Ona mu pruži češalj i ustane. "Idem

malo prošetati. Neću se dugo zadržati."U tišini šume Wess osjeti malo olakšanje, ali još uvijek se osjećala kao da je nešto

vuče, kao daje zove glas koji ne može čuti.A onda začuje nešto, šuškanje lišća. Ona se zakloni u grmlje, čekajući.Lythande je hodao polako, umorno. Wess bijaše toliko iznenađena da nije mogla

progovoriti. Čarobnjak je odmakao nekoliko koraka, pa zastao. Okrenuo se oko sebe,namršten.

"Westerly?"Wess iskorači iz grmlja. "Kako si znao da sam ovdje?""Osjetio sam te... Kako si me pronašla?""Učinilo mi se da sam čula kako me netko doziva. Je li to bila tvoja čarolija?""Ne. Samo nada.""Izgledaš tako umorno, Lythande."Lythande kimne. "Bijah izazvan na dvoboj. Odazvao sam se.""I pobijedio...?""Da." Lythande se gorko osmjehne. "Još uvijek hodam zemljom i čekam dolazak

Kaosa. Ako je to pobjeda, onda sam pobijedio.""Vrati se sa mnom u logor, odmori se i pojedi nešto.""Hvala ti, sestro. Odmorit ću se s vama. Vaš prijatelj - jeste li ga našli?""Da. Slobodan je.""Svi ste pobjegli neozlijeđeni?"

Page 160: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

Wess slegne ramenima i odmah to požali. "Ovaj put sam ipak slomila rebra." Niježeljela spominjati one dublje, bolnije povrede.

"A sad - idete li kući?""Da."Lythande se nasmiješi. "Trebao sam znati da ćete pronaći Zaboravljeni Prolaz."Krenuše zajedno prema mjestu na kojem su se Wessini prijatelji ulogorili. Pomalo

uplašena svojom hrabrošću, Wess uzme čarobnjakovu ruku u svoju. Lythande je ne povuče,već blago stisne njene prste.

"Westerly..." Lythande je pogleda ravno u oči. "Westerly, bi li pošla natrag uUtočište?"

Zatečena i užasnuta, Wess upita: "Zašto?""Nije tamo tako ružno kao što se na prvi pogled čini. Mogla bi naučiti mnogo

toga...""O magiji?"Lythande je oklijevao. "Bilo bi teško, ali moguće je. Šteta bi bilo da tvoja darovitost

propadne.""Ne razumiješ," reče Wess. "Ja ne želim biti čarobnica. Ne bih se radi toga poželjela

vratiti u Utočište."Lythande napokon reče: "Nije to jedini razlog."Wess uhvati Lythandeovu ruku među svoje, privuče je usnama, pa mu poljubi dlan.

Lythande je pomiluje po obrazu. Wess zadrhti od dodira."Lythande, ne mogu se vratiti u Utočište. Ti bi bio jedini razlog mog bivanja u tome

mjestu - a to bi me promijenilo. Već i ovaj kratki boravak me promijenio. Ne znam hoću liikad više biti osoba kakvom sam bila prije dolaska ovamo, ali dat ću sve od sebe i barempokušati. Radije bih da nikad nisam doživjela većinu stvari koje sam u Utočištu naučila.Moraš me shvatiti!"

"Da," reče Lythande. "Nije fer od tebe tražiti tako nešto.""Nije da te ne bih voljela," reče Wess a Lythande je oštro pogleda. Wess duboko

udahne i nastavi. "Ali i moji osjećaji prema tebi bi se s vremenom promijenili. To više ne bibila ljubav. Bila bi to... potreba, i zahtjevi i zavist."

Lythande sjedne na veliki korijen, opuštenih ramena, zagledana u tlo. Wess kleknepored nje i nježno joj odmakne kosu s čela.

"Lythande...""Da, sestro," prošapće čarobnica, kao da je previše umorna da bi govorila glasno."Zacijelo ovdje imaš važan posao." Kako bi inače izdržala ovdje? - pomisli Wess.

Nasmijat će ti se u lice kad je upitaš to što želiš, i objasniti ti kako je glupa i kako nemogućatvoja želja. "A Kaimas, moj dom... bio bi ti dosadan..." Ona zastane, iznenađena vlastitimoklijevanjem i strahom. "Pođi sa mnom, Lythande," reče naglo. "Pođimo kući."

Lythande se zagleda u nju, pogledom iz kojega se nije moglo ništa pročitati. "Mislišli doista to što si rekla...?"

"Tako je prekrasno, Lythande. I mirno. Već si upoznala pola moje obitelji. Svidio biti se i ostatak. Rekla si da bi od nas mogla naučiti mnoge stvari."

"...o tome kako bi me mogla voljeti?"Wess zadrži dah. Nagne se naprijed i brzo poljubi Lythande, pa onda još jednom,

polako, onako kako je to željela od prvog trena kad ju je ugledala."Da," reče. "Utočište me natjeralo na laži, ali sad više nisam tamo. Uz malo sreće,

nikad više ni neću biti, i nikad više neću morati lagati.""Ako bih morala otići..."Wess se naceri. "Ja bih te možda nagovarala da ostaneš." Ona dotakne Lythandeinu

kosu. "Ali ne bih te pokušavala zadržati. Čeka te mjesto u Kaimasu koliko god dugo želišostati i kadgod se poželiš vratiti."

"Ne sumnjam ja u tvoju odlučnost, Westerly, već u svoju. Mislim da ne bih poželjelaotići iz tvoga doma jednom kad bih se na nj navikla."

Page 161: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

"Ne mogu ti proreći budućnost," reče Wess. Onda se nasmije, shvativši što je reklajednom čarobnjaku. "Možda ti možeš."

Lythande ne odgovori."Sve što znam," reče Wess, "jest da bilo što što netko učini može nanijeti bol. Sebi

samome, prijatelju... Ali ne možeš zato ne činiti ništa." Ona ustane. "Dođi. Dođi, odspavajmalo, sa mnom i mojim prijateljima. A onda ćemo poći kući."

I Lythande ustane. "Ima toliko toga što o meni ne znaš, sestro. A toliko bi te togamoglo povrijediti."

Wess zažmiri, zaželi želju, poput djeteta koje u sumrak vidi zvijezdu padalicu, paopet otvori oči.

Lythande se nasmiješi. "Poći ću s tobom. Makar na kratko."Krenuše zajedno, držeći se za ruke, pridružiti se ostalima.

Page 162: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1982

Introduction …………………………….…………….Robert Lynn AsprinExercise in Pain ………………………….…………...Robert Lynn AsprinDownwind ……………………………………………C.J. CherryhA Fugitive Art ………………………………………..Diana L. PaxsonSteel …………………………………………………..Lynn AbbeyWizard Weather ………………………………………Janet MorrisGodson ……………………………………...………..Andrew J. OffuttEpilog …………………………………………………Robert Lynn Asprin

Page 163: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1983

Dramatis Personae ………………………………...………….Lynn AbbeyIntroduction ………………………………………..…………Robert Lynn AsprinHigh Moon …………………………………………………...Janet MorrisNecromant ……………………………………………………C.J. CherryhThe Art of Alliance …………………………………….……..Robert Lynn AsprinThe Corners of Memory ………………………………..…….Lynn AbbeyVotary ………………………………………………………...David DrakeMirror Image …………………………………………..……...Diana L. Paxson

Page 164: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1984

Introduction ………………………………………………Robert Lynn AsprinWhat Women Do Best ……………………………………Chris & Janet MorrisDaughter of the Sun ………………………………………Robin W. BaileyA Breath of Power ………………………………...……...Diana L. PaxsonThe Hand That Feeds You ………………………………..Diane DuaneWitching Hour …………………………………...……….C.J. CherryhRebel's Aren't Born in Palaces ……………………..……..Andrew J. OffuttGyskouras ……………………………………...…………Lynn AbbeyA Special Note from the Editor…………………...………Robert Lynn Asprin & Lynn Abbey

Page 165: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1985

Dramatis Personae ……………………….………...………..Lynn AbbeyIntroduction ……………………………………..…………..Robert Lynn AsprinHell to Pay ………………………………………….……….Janet MorrisThe Veiled Lady, or A Look at the Normal Folk … …...…..Andrew OffuttThe God-Chosen ……………………………………..………Lynn AbbeyKeeping Promises ……………………………………...…….Robin W. BaileyArmies of the Night …………………………………...……..C.J. CherryhDown by the Riverside ……………………………...……….Diane DuaneWhen the Spirit Moves You ……………………………...…Robert Lynn AsprinThe Color of Magic ……………………………………...…..Diana L. PaxsonAfterword ……………………………………………...…….Andrew Offutt

Page 166: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1986

Dramatis Personae ……………………………………………..Lynn AbbeyPower Play ………………………………………………………Janet MorrisDagger in the Mind …………………………………………….C.J. CherryhChildren of All Ages ……………………………………………Lynn AbbeyDeath in the Meadow …………………………………………..C.J. CherryhThe Small Powers that Endure ………………………………..Lynn AbbeyPillar of Fire ……………………………………………………Janet Morris

Page 167: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1986

Dramatis Personae ………………………………………………….Lynn AbbeyIntroduction ………………………………………………...………Robert Lynn AsprinLady of Fire …………………………………………..…………….Diana L. PaxsonSanctuary is for Lovers ……………………………………………..Janet & Chris MorrisLovers Who Slay Together ………………………...……………….Robin Wayne BaileyIn the Still of the Night …………………………..…………………C.J. CherryhNo Glad in Gladiator ………………………………………………..Robert Lynn AsprinThe Tie That Binds ……………………………...………………….Diane DuaneSanctuary Nocturne …………………………...……………………Lynn AbbeySpellmaster ……………………………………..…………………..Andrew & Jodie OffuttAfterword ………………………………………..…………………C.J. Cherryh

Page 168: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1987

Dramatis Personae ……………………………………………Lynn AbbeyIntroduction ………………………………………………..…Robert Lynn AsprinCade ……………………………………………………..……Mark C. PerryWake of the Riddler ………………………………………….Janet MorrisInheritor ………………………………………………………David DrakeMercy Worse Than None …………………………………….John BrunnerSeeing is Believing (But Love is Blind) ……………………...Lynn AbbeyHomecoming ………………………………………………….Andrew Offutt

Page 169: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1988

Dramatis Personae ………………………………………Lynn AbbeyIntroduction …………………………………...………...Lynn AbbeySlave Trade ……………………………………...………Robert Lynn AsprinThe Best of Friends ……………………………...……...C.J. CherryhThe Power of Kings ……………………………..………Jon DeClesRed Light, Love Light ……………………………..……Chris MorrisA Sticky Business ……………………………….……...C.S. WilliamsThe Promise of Heaven …………………………...…….Robin Wayne BaileyThe Vision of Lalo ………………………………..……..Diana L. Paxson

Page 170: Robert Lynn Asprin @ Lynn Abbey  - Lupeški svijet (knjiga 1.)

1989

Dramatis Personae ……………………..………………………Lynn AbbeyIntroduction ……………………………………………………Robert Lynn AsprinNight Work …………………………………………………….Andrew OffuttThe Incompetent Audience ………….…………………………John DeClesOur Vintage Years ……………………………………………..Duane McGowenQuicksilver Dreams ……………………...…………………….Diana L. PaxsonWinds of Fortune …………………………...………………….C.J. CherryhThe Fire in a God's Eye ………………………..………………Robin Wayne BaileyWeb Weavers …………………………………………..………Lynn AbbeyTo Begin Again …………………………………………..…….Robert Lynn Asprin