1Rogi ribaru

Muz

ej G

rada

Cri

kven

ice

R

ogi

riba

ru

Muz

ej G

rada

Cri

kven

ice

2

3

4

Izložba je ostvarena sredstvima Grada Crikvenice.

Muzej Grada Crikvenice zahvaljuje svima koji su posudbom predmeta, kazivanjima i savjetima omogućili ostvarenje ove izložbe:

Martina Bašić, Smiljo Benić – Rus, Aleksandar Car – Baćo, Mario Brozina – Plemento, Ervin Car, Ivo Car – Žvrk, Marcelo Car, Marijan Car – Mikuljan, Rino Car, Anka Domijan – Brancinka, Ivo Dokić, Jerko Domančić, Miranda Dorić, Žarko Grbčić, Boja Gudac, Jelena Jendrašić – Kacinka, Alen Katnić – Jojo, Velimir Katnić – Jojo, Vito Katnić – Lukac, Goranka Lipovac Vrkljan, Franko Lončarić – Fjaka, Lovro Manestar, Dino Lovrić – Pažur, Slavko Matejčić, Vlado Matejčić, Boris Miškulin, Ozren Naranđa, Dragan Pelić – Fixa, Tihana Petrović Leš, Josip Pričard, Anđelka Radil, Duško Rebernik, Sonja Sačić, Jasna Saršon, Nina Skomerža, Ranko Starac, Bruno Suden, Josip Šamanić, Zlatko Šehović – Brico, Bartul Šiljeg, Sanja Škrgatić, Ivana Veljačić, Dragica Župan, Petar Župan – Cukro

Foto Ivančić, Hrvatski državni arhiv, Knjižnica i čitaonica Selce, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, Prirodoslovni muzej Rijeka, Pomorsko športsko ribolovno društvo Arbun iz Crikvenice, Športsko ribolovno društvo Lovrata iz Dramlja, Udruženje obrtnika Crikvenica – sekcija ribara

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 121024055ISBN 978-953-56521-2-0

katalog izložbe

Rogi ribaruO ribarstvu Crikvenice i okolice

Crikvenica, prosinac 2011.

6

Prva izložba o crikveničkom ribarstvu postavljena je 1933. godine. Izložbu je organizirala Centralna ribarska zadruga u sklopu Ribarske izložbe u Novom Sadu. Samo dvije godine potom ribarska tradicija Crikvenice vrlo je uspješno predstavljena na još jednoj izložbi, ovaj put u Zagrebu na izložbi Zagrebačkog zbora. Tom je prigodom izložen sav do tada poznati ribarski pribor i alat, modeli svih ribarskih brodova i brodica, maketa stajaće tunere, crteži i fotografije (Uremović 1997: 86), a sve u svrhu promocije Crikvenice, tadašnje perjanice modernog ribarstva na Jadranu.

Već tijekom tih prvih godina izlaganja unutar Centralne ribarske zadruge u Crikvenici pojavila se ideja o osnutku ribarskog muzeja, čiji su začetak trebali predstavljati prikupljeni predmeti za potrebe zagrebačke izložbe. Godine 1940. Općina Crikvenica preuzima ovu zbirku (Skomerža 1940: 1), koju nastavlja

Od izložbe do muzejske zbirke

Postav izložbe na Zagrebačkom zboru 2

1

7

izlagati na sličnim izložbama uz stručnu pomoć Josipa Skomerže. Nažalost, ideja o osnutku ribarskog muzeja nikada nije zaživjela te je s vremenom zaboravljena, a predmetima se zagubio svaki trag.

Danas, nakon gotovo osamdeset godina od prve ribarske izložbe, u Crikvenici postoji novoosnovani muzej, no u njegovu fundusu nema zbirke ribarstva. Kako

bismo to nadoknadili, osmislili smo izložbu Rogi ribaru1 kojom želimo predstaviti važnost ribarstva za područje Crikvenice i njezine okolice tijekom minulih stoljeća. Cilj izložbe jest i prikupiti podatke i predmete koji će postati temelj buduće muzejske zbirke. Nadamo se da ova inicijativa nije došla prekasno i da će se sustavnim radom na prikupljanju, obradi, čuvanju i predstavljanju ribarske baštine ona ipak sačuvati za budućnost.

1 Naslov izložbe Rogi ribaru preuzet je iz lokalnoga govora. Naime, rib-arima se u ovim krajevima prilikom odlaska na more nije smjelo poželjeti sreću, već je bilo poželjno reći rogi jer se vjerovalo da je to obećavajući predznak dobra ulova. Predmetne legende s izložaba o crikveničkom ribarstvu3 -13

14 Sak

8

Od prvog zapisa o ribarstvu na istočnom Jadranu prošlo je punih četrnaest stoljeća. Tijekom ovoga dugog razdoblja tradicija ribarstva može se pratiti na temelju brojnih povijesnih izvora. Na području Crikvenice i Hrvatskog primorja razlikuju se tri razdoblja – od svojih samih početaka do šezdesetih godina 20. stoljeća.

Prvo je razdoblje vrlo dugo i seže od najstarijih vremena pa sve do 1908. godine kada se pojavilo prvo motorno ribarsko plovilo na Jadranu, i to upravo u Crikvenici. Ribarstvo se tijekom ovog razdoblja nije znatnije mijenjalo te se temeljilo na priobalnom ribolovu. Srednjovjekovni statuti, urbari i zakoni primorskih gradova i općina te crkvene i svjetovne feudalne isprave sadržavaju najstarije ribarske propise za područje istočnog Jadrana. Iz njih se saznaju podaci o udruženjima ribara, imenima alata te brojnim odredbama o raspodjeli, trgovini i preradi ribe. Povijesni izvori također upućuju na česte ribarske probleme kao što su nerazumijevanje vlasti, brojni nameti, nerazvijenost i stalna konkurencija

talijanskih ribara.2

U ribarstvu na Jadranu nisu se događale veće promjene do početka 20. stoljeća kada započinje razdoblje modernog ribarstva. Obilježava ga postupna motorizacija ribarskih plovila, razvoj koćarenja, a od tridesetih godina 20. stoljeća pojava brodova plivaričara i tunolovaca. Malu plavu ribu, koju su ribari do tada dočekivali u obalnim uvalama, sada su počeli aktivno tražiti i loviti, neovisno o obalama i lokalnim lovištima. Kao rezultat ovih promjena postupno se napušta ribolov stajaćim tunerama, a malu plavu ribu nije se više lovilo isključivo priobalnim sredstvima. U Crikvenici je početkom ovog razdoblja promoviran začetak modernog ribarstva na Jadranu. Tomu su najviše pridonijeli braća Ivan i Josip Skomerža, koji su obilježili zaista zlatno doba crikveničkog ribarstva.

Pedesetih godina 20. stoljeća započinje treće razdoblje obilježeno modernizacijom ribarskih brodova koji se počinju graditi isključivo za potrebe ribolova. Brodovi se opremaju agregatima, radioprijamnicima, ehosondama, hidrauličkim vitlima. Sve ove novosti povećavaju ulov i olakšavaju radne uvjete, no nekontrolirani izlov dovodi i do smanjenja ribljeg fonda.

Poslije Drugog svjetskog rata ribarska flota Crikvenice dijelom je uništena što rezultira smanjenom potrebom za zapošljavanjem većeg broja ribara profesionalaca. Mlađi su naraštaji tako svoj posao pronalazili u drugim, manje napornim i za zaradu predvidljivijim djelatnostima. Već 1955. godine prosječna starost oko šezdeset ribara crikveničkog poduzeća Napredak bila je pedeset godina (Uremović 1997: 9), a to je upućivalo na negativan trend razvoja ribarstva u Crikvenici, koje je postupno stagniralo i propadalo. 2 O tome vidi više u Basioli, Josip. Ribarstvo na Jadranu. Zagreb: Nakladni zavod Znanje, 1984.

Četrnaest stoljeća pisane povijesti

15

Prvi poznati zapis o ribolovu na istočnom Jadranu odnosi se na odredbu porečkog biskupa Eufrazija o povlaštenom ribolovu u Limskom kanalu.

543.

Prvi zapis o ribolovu u Dalmaciji.Zadarski plemići ustupaju samostanu sv. Krševana u Zadru pravo ribolova u luci Telaščici na Dugom otoku.

995.

U gradu Rabu zabilježena je najstarija bratovština ribara (Fraternitas piscatoris) na Jadranu.

poč. 14. st.

Najstariji spomen uporabe svjetla u istočnojadranskom ribolovu nalazimo uStatutu grada Dubrovnika.

1272.

Statut grada Nina donosi najstarije kazneno-pravne propise o ribolovu na Jadranu te prvi popis ribarskog alata.

1103.

Prvi spomen tunolova u Statutu komune Pula.

1331.

Propis Dubrovačke Republike koji je štitio riblju mlađ u plitkim uvalama Stona.

1434.

Šibenčani i Zlarinjani počinju se prvi baviti spužvarstvom na Jadranu.

1522.

Petar Hektorović, renesansni pjesnik, napisao je djelo „Ribanje i ribarsko prigovaranje“, najstariji i najpotpuniji opis ribolova na hrvatskom jeziku.

1568.

Velika pobuna rovinjskih ribara protiv mletačke vlasti koja je ometala slobodu ribolova i trgovinu ribom.

1767.

Donesen Dandolov dekret o ribolovu kojim su se ukinuli brojni nameti ribarima iz vremena mletačke uprave Dalmacijom.

1808.

Braća Skomerža u kanalu ispred Crikvenice prvi su upotrijebili motorno plovilo u ribolovu na Jadranu.

1908.

Crikveničanin Petar Drčić u San Pedru u SAD-u prvi je u svijetu počeo loviti tune na otvorenome moru motornim brodom - tunolovcem.

1917.

Poduzeta je Ribarstveno-biološka ekspedicija Hvar kojom su proučena riblja staništa duž čitavog Jadrana.

1948.

Bračanin Mario Puretić u SAD-u je izumio koloturnik za izvlačenje velikih mreža na palubu broda.

1955.

Prvi spomen ribolova u Tarskoj uvali pokraj Novigrada u Istri.

983.

500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300 1400 1500 1600 1700 1800 1900 2000

Bucel

9

Lenta vremena s važnijim godinama iz povijesti ribarstva na istočnom Jadranu.16

Prvi poznati zapis o ribolovu na istočnom Jadranu odnosi se na odredbu porečkog biskupa Eufrazija o povlaštenom ribolovu u Limskom kanalu.

543.

Prvi zapis o ribolovu u Dalmaciji.Zadarski plemići ustupaju samostanu sv. Krševana u Zadru pravo ribolova u luci Telaščici na Dugom otoku.

995.

U gradu Rabu zabilježena je najstarija bratovština ribara (Fraternitas piscatoris) na Jadranu.

poč. 14. st.

Najstariji spomen uporabe svjetla u istočnojadranskom ribolovu nalazimo uStatutu grada Dubrovnika.

1272.

Statut grada Nina donosi najstarije kazneno-pravne propise o ribolovu na Jadranu te prvi popis ribarskog alata.

1103.

Prvi spomen tunolova u Statutu komune Pula.

1331.

Propis Dubrovačke Republike koji je štitio riblju mlađ u plitkim uvalama Stona.

1434.

Šibenčani i Zlarinjani počinju se prvi baviti spužvarstvom na Jadranu.

1522.

Petar Hektorović, renesansni pjesnik, napisao je djelo „Ribanje i ribarsko prigovaranje“, najstariji i najpotpuniji opis ribolova na hrvatskom jeziku.

1568.

Velika pobuna rovinjskih ribara protiv mletačke vlasti koja je ometala slobodu ribolova i trgovinu ribom.

1767.

Donesen Dandolov dekret o ribolovu kojim su se ukinuli brojni nameti ribarima iz vremena mletačke uprave Dalmacijom.

1808.

Braća Skomerža u kanalu ispred Crikvenice prvi su upotrijebili motorno plovilo u ribolovu na Jadranu.

1908.

Crikveničanin Petar Drčić u San Pedru u SAD-u prvi je u svijetu počeo loviti tune na otvorenome moru motornim brodom - tunolovcem.

1917.

Poduzeta je Ribarstveno-biološka ekspedicija Hvar kojom su proučena riblja staništa duž čitavog Jadrana.

1948.

Bračanin Mario Puretić u SAD-u je izumio koloturnik za izvlačenje velikih mreža na palubu broda.

1955.

Prvi spomen ribolova u Tarskoj uvali pokraj Novigrada u Istri.

983.

500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300 1400 1500 1600 1700 1800 1900 2000

10

Antička tradicija

Veći utjecaj Grka na Jadranu započinje u 4. st. pr. Kr., a s njima kreće i znatnije iskorištavanje morskih resursa. Grci su se vrlo rano okrenuli moru te razvili pomorstvo i ribarstvo, a od njih su to baštinili stanovnici Rimskog Carstva.

Na mozaiku pronađenom u antičkom gradu Hadrumetumu u Tunisu prepoznaju se osnovni ribarski alati: udice s povrazom, mreže, vrše i osti. Brojni grčki i rimski pisci spominju ribolov te se iz njihovih opisa zapaža veliko umijeće ondašnjih ribara, koji su se koristili mrežama potegačama i stajaćicama, a poznaju

i upotrebu svjetla u noćnom ribolovu (Basioli 1985: 35). Od Grka i Feničana u antici je preuzet tunolov velikim priobalnim mrežama koje su postavljane na mjestima prolaska tuna. Ovakve su mreže stoljećima korištene diljem Sredozemlja i predstavljale su živo naslijeđe antike (Bekker - Nielsen 2010: 187-203). Kvarnerske stajaće tunere s promatračnicama također pripadaju u ovu skupinu.

Crikvenica i njezina okolica imaju tradiciju ribolova od antičkog razdoblja.

Udica iz 1. stoljeća, pronađena u antičkom nasipu rijeke, današnje Dubračine, najstariji je trag ribarstva na području Crikvenice. Pronađena je na arheološkom nalazištu Igralište gdje je otkrivena

Mozaik s motivima ribolova, Hadrumetum (Sousse), Tunis, 3. st.

Udica, Crikvenica – Igralište, 1. st.

17

18

11Udica, Crikvenica – Igralište, 1. st.

velika keramičarska radionica iz razdoblja Rimskog Carstva. U tom se razdoblju na prostoru današnje Crikvenice nalazilo naselje Ad turres, cestovna postaja i luka na polovici puta između gradova Tarsatica i Senia, važnih središta antičke Liburnije. Ad turres i keramičarska radionica nalazili su se u dubokom i zaštićenom zaljevu s muljevitim i plitkim ušćem rijeke, koja je osiguravala pogodan teren za obalni ribolov.

Udice su bile vrlo vrijedan osobni pribor – alat za preživljavanje i rijetko su se gubile. Utoliko je ovaj nalaz zanimljiviji jer nam upotpunjuje podatke o životu i prehrambenim navikama stanovnika crikveničke figline (Lipovac Vrkljan; Šiljeg 2011: 75).

Udice iz ovog razdoblja nisu bitno drugačije od današnjih. Oblik je to koji varira jedino veličinom i materijalom izrade, stoga je gotovo nemoguće odrediti koja se vrsta riba lovila na ušću današnje Dubračine prije 2000 godina.

Tragovi antičkog ribarstva prisutni su i na području Jadranova u uvali Lokvišće gdje su tijekom arheoloških istraživanja pronađeni brojni olovni predmeti (Starac 2010: 53) od kojih neki pripadaju ribarskom alatu, najvjerojatnije utezima ribarskih mreža.

Utezi, Jadranovo – Lokvišće, 1. st. pr. Kr. / 1. st.

19

21

22

20

12

25

23

Uvala Lokvišće bila je naseljena u 1. st. pr. Kr. što potvrđuju pronađeni ulomci krovnih opeka, keramičkih posuda, amfora i metala. Posebno je zanimljiv pronalazak veće količine brončanih čavala i klinova koji su učvršćivali drvene nadstrešnice pa se pretpostavlja kako je taj dio uvale služio kao prostor za izvlačenje i popravak plovila (Starac 2010: 53).

Pronađeni ulomci olovnih utega upućuju na prisutnost ribarstva. Prema tipologiji utega (Kuniholm 1982: 291-301) može se utvrditi da se lokalno liburnsko stanovništvo bavilo ribolovom s pomoću različitih vrsta manjih mreža. Moguće je da su se neki utezi, posebice oni konična oblika, koristili u ribolovu s udicama. Pronađeni primjerci izrađivani su postupkom lijevanja u kalupe ili preklapanjem olovne trake.

26

24

Vršica od pruća

13

Srednji i novi vijek

Srednjovjekovni Vinodol obuhvaćao je prostor od Grobnika do Ledenica s priobalnim pojasom. Početkom 13. stoljeća Vinodol postaje posjed knezova krčkih, kasnije prozvanih Frankopani, koji su ga kao feudalna gospoda nastojali izjednačiti u statusu s ostalim svojim posjedima. Rezultat ovih društvenih previranja jest Vinodolski zakonik iz 1288. godine, najstariji pravni dokument na hrvatskom jeziku. Zakonik je regulirao društveni ustroj srednjovjekovnog Vinodola, a posebice odnos podložnika prema vlastima koju predstavljaju knezovi krčki i njihovi predstavnici u devet vinodolskih gradova općina.

Vinodolski zakonik ne spominje izričito ribarstvo ni pomorstvo, no te su djelatnosti već prisutne u Vinodolskom kanalu. Potvrda su tomu odredbe koje predviđaju kazne za djela učinjena u lukama i pristaništima vinodolskim.3

U 13. stoljeću Crikvenica kao naselje još nije postojala. Na ušću rijeke Dubračine nalazilo se pristanište koje je zajedno s naseljem Kotor bilo u posjedu Općine Grižane u vinodolskom zaleđu. Sva tadašnja pristaništa u Vinodolskom kanalu bile su luke općina u zaleđu. Tako je Selce bilo luka Bribira, a današnje Jadranovo Drivenika.

U Vinodolskom zakoniku spominje se društveni sloj „orači i pastiri izvan grada“. Njih suvremena povijesna znanost tumači kao pripadnike najnižega društvenog sloja koji je dužan na podavanje svoga rada vinodolskom gradu općini (Levak 2002:74). U kasnijim vremenima, slabljenjem utjecaja vinodolskih gradova općina,

3 „Još će ako ki silu (nasilje) učini v pristanišću vinodolskom platiti ima knezu libar pedeset. Ako tadbu (krađu) onda učini plaća libar 24 (..)“ (Kos 1953: 58)

podavanja stanovništva koje se bavi poljodjelstvom i stočarstvom pripada knezu. Premda ih Zakonik izričito ne spominje, ribari u lukama Vinodolskoga kanala zasigurno su činili jednak društveni sloj kao spomenuti „orači i pastiri izvan grada“.

Frankopani i kasnije Zrinski držali su u vlasništvu sve gospodarske djelatnosti na svojim brojnim posjedima, uključujući i ribolov. Ribolov se u to doba odvijao isključivo uz obalu na pogodnim lovištima (poštama) koja su se nalazila u posjedu feudalne gospode. Na tim su poštama mogli loviti samo njegovi najamni ribari organizirani u ribarske družine, kojima su nametani ugovori o radu i raspodjeli ulova.4 O raspodjeli ulova saznajemo u Urbaru grižanskom iz 1544. godine, kojim se uređuje trgovina ribom u priobalju Općine Grižane, odnosno na području Crikvenice. Ribar je tako bio dužan uhvaćene ribe prvo prikazati grižanskom oficijalu, koji ih je mogao kupiti po povoljnijoj cijeni. Ako bi ribar mimo njega prodao ribu, za to je bila predviđena velika novčana kazna. Novac od kazne dijelili su oficijal grižanski i gvardijan iz samostana na Trsatu (Basioli 1969: 117).

Ribarske su se pošte često davale u zakup, a vjerojatno vrlo rijetko u donaciju. Godine 1621. Nikola Zrinski darovao je Ivanu Katniću iz Crikvenice dvije pošte na predjelima Podvorska i Pod Gospa. Pošte su darovane Katniću i njegovim nasljednicima zbog zasluga koje je učinio na imanju Zrinskih (Laszowski 1951: 60). Ova je isprava prvi pisani spomen ribarstva u samoj Crikvenici.

4 „Prema instrukcijama iz 1599. godine, koje je dao Juraj Zrinski upravitelju svojih gradova u Primorju, od lovina srdela, papalina i skušica u tom kanalu, ribari su trećinu ili četvrtinu lovine davali upravitelju dobara knezova Zrin-skih.“ (Basioli 1976: 419)

14

Isprava kojom Nikola Zrinski daruje dvije pošte na crikveničkom posjedu. Transkripcija isprave (Laszowski 1951: 60) (dolje).

27

Leta 1621., dan 27. miseca marca.Mi gospodin Miklous Zrinski, vikovični grof od Zrinja, salajske i senske sve primorske krajine gospodin vikovični, dajemo na

znanje svim i svakomu kim se dostoji i svake versti našim oficialom sadašnim i potlam budučim vu našem ladanju primorskom Vinodolu i imanjih naših budučih i pribivajučih.

Kako pridne pred nas Ivan Katnič, proseći nas, da bismo mu dali dvi poste ke bi nam volja bila za trud njegov siromaški, ki e on od svoje mladosti učinil va našem imanju svojim poste naše zato glideči mi njegov trud i stroške, ki e on učinil vu našem imanju criqueniščkom, dajemo i dopuščiamo, da on slobodno more lovit i uživat dvi poste slobodne, jednu ka se zove Podvorsko, a druga pod Gospu, i zato da ga nima niedan bantovat od naših ljudi, nego on i njega ostanak slobodno bude lovil i užival rečene dvi poste, i deržal i od suprotivščine branil. Ljubeči našu milost ako kada s čim bude, a navlastito z ribom primoguč. I za veče verovanje i tverdine radi dasmo mu ov naš list s tim i svakim boljim načinom.

Miklous Zriny m. p. Georsius comes a Zrinio m. p.

15

Na najvećem dijelu istočne obale Jadrana ribolov se tijekom cijeloga srednjeg vijeka odvijao u zatvorenim kanalima, zaljevima i uvalama. U takvu se ribolovu redovito koristila ladva, jednostavno plovilo koje nastaje izdubljivanjem debla. Drugi nazivi za ladvu su copul, plav, lađa, odnosno monoksil. Jadranske su ladve bile duge najviše do deset metara, a samo 90 cm široke. Kako bi bile stabilne, na stražnjoj trećini čamca poprijeko se stavljala greda zvana jaram koja je nosila vesla. Često su se koristile na stajaćim tunerama na kojima su se posljednji primjerci održali do početka 20. stoljeća (Basioli 1966: 277).

Crikvenički su ribari također izrađivali i koristili se ladvama, a ova se tradicija samo nazivom očuvala u današnjoj toponimiji. Ladvič (Ladvić) je tako naziv predjela Crikvenice čiji su stanovnici izrađivali ladve (Bašić 2009: 33), a pokraj njega predio je Šupera u kojem su se ladve popravljale. Naziv Šupera dolazi od glagola šuperati ili kalafatati, odnosno začepljivati pukotine na plovilu (Bašić 2009: 42).

Isprava kojom Nikola Zrinski daruje dvije pošte na crikveničkom posjedu. Transkripcija isprave (Laszowski 1951: 60) (dolje).

Ladva28

16

Ribolov male plave ribe

U Vinodolskom se kanalu u prošlosti najviše lovila mala plava riba: papalina (sarag), plavica, lokarda, ponajviše mali primjerci, golčići. Mala plava riba lovi se mrežama koje se svrstavaju u tri skupine: stajaćice, potegače i plivarice.

Stajaćice su najjednostavnije, a vjerojatno i najstarije mreže za lov male plave ribe. One love pasivno, tj. riba se sama zaplete u oka mreže dok mreža miruje. U prošlosti su se na području Crikvenice najčešće koristile mreže stajaćice: sardelara, prostrica i poponica.

Mreža stajaćica29

17

Mala plava riba ipak se najviše lovila mrežama potegačama kojima se okružuje i lovi riba u određenoj uvali, kamo se dovodi primamljena umjetnim svjetlom. Mreža se zatim isteže na čamac ili obalu. Postoji mnogo

vrsta mreža potegača. Starinski su tipovi: grip, lokardara, sagena, skušera i migavica. Poznate su mnoge varijante naziva, ovisno o razdoblju i području, no princip lova svugdje je sličan (Basioli 1984: 76).

Ribolov mrežom potegačom30

18

Godine 1871. crikvenički su ribari posjedovali 100 migavica za lov papalina i lokarda i do 50 barki svećarica. Ostale su mreže bile: braganjača, lokardanica, sardelara (stajaćica), poponica (stajaćica), milvenica, iglara, pogonjica, oližnica, skočarica (stajaćica) (Hirc 1891: 179).

Mreže su se u prošlosti sušile i konzervirale (strojile) na predjelu Petak u Crikvenici.

31

Igle za šivanje ribarskih mreža32-39

19

Najpoznatija je mreža potegača na području Crikvenice bila migavica, kojom se vršio glavni izlov male plave ribe tijekom cijele godine. Migavica je u Crikvenici krajem 19. stoljeća potisnula stariju mrežu grip. Njezino ime dolazi od miganja mrežnih oka na krilu mreže, koja se potezanjem otvaraju i zatvaraju, što straši ribu. Ova mreža ima veliku, dugu i posve gustu saku u koju se prilikom istezanja skuplja riba.

Migavica40

20

Ribolov mrežom potegačom obavljala je ribarska družina (kumpanija) koja se sastojala od 8 do 10 ribara. U formiranju ribarskih družina nije se koristio nikakav pisani ugovor, već se sve obavljalo usmenim dogovorom na dan štovne nedelje. Naime, svake je godine predzadnja nedjelja mesopusta (poklada) bila štovna nedelja. Tada bi vlasnik ili zakupac tunere, vlasnik broda ili pak vlasnik ribarskog alata (ovisno o kojoj je vrsti ribolova bila riječ), počastio hranom i pićem ribare koji su odlučili loviti s njim u idućoj sezoni. Na ovaj su način ribari bili štovani i čašćeni te odatle potječe naziv ovog zanimljivog običaja (Uremović 1997: 27). Dan štovne nedelje obilježavala je i misa na koju su odlazili svi ribari. Običaj štovne nedelje

karakterističan je za područje Crikvenice, a napušten je nakon Drugoga svjetskog rata, kada je većina ribara bila zaposlena u ribarskim poduzećima.

Zarada se unutar ribarske družine dijelila obično jednom tjedno. Trećina je išla vlasniku ribarskog alata, a dvije trećine ribarima za rad.

Ribarska družina, koja je lovila mrežom potegačom, posjedovala je ribarsku opremu (arti). Oprema se sastojala od veće barke (ribarice) dugačke 7 – 8 m na kojoj se nalazila mreža, dvije manje barke sa svjetlom (svećarice ili kajići). Ostali arti obično su bili: dva para vesala, saki, drvene kašete, sidro, konopi, ganač, osti, šešula, te razni drugi ribarski alati.

Ribari u Podvorskoj, predjelu Crikvenice s dugom ribarskom tradicijom41

21

Sak

46

Osti

43

44

45

Brankarela42

22

51

Grampin

Motovilo

Motovilo

Motovilo – oputica s povrazom

47

48

49

Parangal

52

50

23

53

56 Bucel

5455

Kutijice za sitni pribor

57 Šuvri

Drakmar

24

Noćni ribolov na malu plavu ribu odvijao se na pošti, odnosno lovištu. Pošta je pristupačno mjesto uz obalu s morskim dnom bez većih stijena koje bi mogle ošteti mrežu. Već u 16. stoljeću, s razvitkom lova male plave ribe na Jadranu, pojavio se običaj brušketa ili ždrijeba pošta. Na svakom su području postojala bolja i lošija lovišta koja su se ovim postupkom licitacije dijelila, tako da su se sve ribarske družine pravedno koristile prednostima i nedostacima pojedine pošte. Na području Crikvenice također je postojao običaj brušketa. Bio je to usmeni dogovor između ribarskih družina koji se temeljio na izvlačenju imena pošta iz šešira. Ipak, običaju brušketa nije se, za razliku od drugih dijelova Jadrana, posebice Dalmacije, pridavala velika važnost. Naime, crikvenički ribari na području Vinodolskoga kanala i otoka Krka nisu imali naročitu konkurenciju jer se većina stanovništva ponajprije bavila poljoprivredom pa su oni mogli nesmetano loviti na poštama drugih općina.

Šešula

59

58

Pošta u Podvorskoj

25

Noćni ribolov na malu plavu ribu (ribolov na sviću) tekao je tako da bi se prvo barka ribarica s mrežom usidrila na poštu, a dva bi kajića veslajući s feralom, u starija vremena svećnjakom, počela tražili ribu. Pronađenu bi ribu polaganim i pažljivim veslanjem vodili prema obali i ribarici. U najpovoljnijem bi trenutku kajići ujedinili jato riba, i to tako da jedan smanji ili ugasi svjetlo, a drugi nastavi voditi ribu prema pošti. Mjesto spajanja ovisilo je o vrsti ribe i dubini mora koje se mjerilo dubinomjerom

(kalumicom). Kada bi kajić došao dovoljno blizu ribarice, počelo bi spuštanje mreže migavice, na zapovijed kalajte. Mrežu su zatim izvlačili ručno na ribaricu. Malim sakom riba se vadila iz mreže i prebacivala u kašete. Nakon završenog izvlačenja ribari bi preslagali mrežu i pripremili se za drugu kaladu, odnosno topljenje i povlačenje mreže. Tijekom jedne noći ovaj se postupak znao ponavljati po nekoliko puta.5

5 Prema kazivanju Zlatka Šehovića - Brice, Crikvenica

Kalumica60

61 Krok 62

26

Osim noćnog ribolova na sviću postojao je i ribolov na sriću tijekom dana. Mala bi se migavica (dužine do 100 m) bacila na poštu i istezala na obalu. Mrežu su istezali ribari – krokari, koji su ime dobili prema pojasu zvanom krok s pomoću kojega su izvlačili mrežu. Za razliku od noćnog

63 Zapis Josipa Skomerže o ribarskoj uzrečici Ki za krok – ti za del!

ribolova sa svjetlom, danju se nikad nije znalo koliko se ribe može uloviti pa od toga potječe izraz na sriću.

27

U ribolovu male plave ribe do početka 20. stoljeća koristile su se priobalne mreže stajaćice i potegače. Svim se ovim alatima lovila ograničena količina ribe, čak nisu bili u mogućnosti uloviti i svu ribu koja bi se skupila pod svijećom. Sredinom tridesetih godina 20. stoljeća, s pojavom suvremene mreže plivarice dolazi do velikih promjena u lovu male plave ribe, koja se privlači svjetlom i okružuje mrežom daleko od obale.

Prva mreža plivarica koja je ušla u širu upotrebu bila je tzv. plivarica na jezik (jezičarka). Nju je 1908. godine konstruirao Josip Skomerža u Crikvenici. Ovom se mrežom, dugom od 120 do 200 m, lovilo ribu ispod ferala neovisno o ribarskim poštama. U to se doba koristila i plivarica na papuču (papučarka) duga do 200 m.

Iza Drugoga svjetskog rata plivarica na stezanje putem prstenova (anela ili imbrolja) potpuno je potisnula ranije oblike te je danas ta metoda glavni način ribolova male plave ribe.

Ribolov mrežom plivaricom – imbroljerkom64

28

65

Umanjeni model mreže plivarice – imbroljerke

29

Brodovi plivaričari u crikveničkoj luci pedesetih godina 20. stoljeća

66

67 Pajet

Plivaričar Viktor u crikveničkoj luci sedamdesetih godina 20. stoljeća.

69

68

70

Popravak mreže plivarice na crikveničkoj Veloj paladi. Ribarska družina Draga Župana – Cukra, 1980.

Veliki ulov plavica 1981. godine

71

72

32

Razvoj svjetla u ribolovu

Svjetlo je ključna stvar u noćnom ribolovu male plave ribe. Čovjek je već vrlo rano zapazio da ribe neobično privlači svjetlo pa je tu njihovu sklonost iskoristio u ribolovu tako da ih svjetlom privlači iz dubina i vodi do željena položaja, okružuje mrežom i lovi (Basioli 1970: 263).

Prvo korišteno svjetlo u ribolovu nastajalo je izgaranjem drveta koje se palilo na željeznoj spravi postavljenoj ispred pramca (prove) barke svećarice. Ta se sprava najsličnija gradelama na području Crikvenice zvala svećnjak. Za održavanje vatre koristilo se smolasto drvo, a na prostoru Crikvenice grmlje šmrikovice.

Biti svećar u to je doba bio težak posao. Čitavu je noć valjalo održavati vatru i pratiti kretanje ribe, a plamen i dim predstavljali su veliku opasnost, posebice za jačeg vjetra.

Posada svećarice morala je po vjetru navlačiti navlažene kabanice, kabane, da bi mogla izdržati udarce vatre. Često su jedni drugog morali gasiti morem. Ribari su ujutro dolazili u svoje luke crni po licu i rukama, opaljenih brkova i obrva te nagorjele odjeće (Basioli 1970: 268).

Krajem 19. stoljeća putopisac Dragutin Hirc mnogo je romantičnije doživio ovakav ribolov u Hrvatskom primorju: Tamo daleko na kraju bakarskog zalieva zatitra poput žarka oka crvenkasto svjetlo, nu zablišti i drugo, treće i četvrto. Ono biva sve veće, iskre frcaju u zrak kao sa usijana željeza i padaju cvrčeć u more. Svjetla uzplamtiše i lagano se pomiču, odsievajuć u morskoj dubljini čarnim sjajem (Hirc 1891: 52).

U prošlosti se svećar tretirao kao najvažnija osoba u ribarskoj družini. O njegovu iskustvu i vještini ovisio je ishod ribolova. Svećar, njegov veslač i nadzornik vatre bili su članovi družine koji su podnašali najteže uvjete rada. Usto, svjetlo nastalo izgaranjem drveta povlačilo je sa sobom radnje kao što su nabava, cijepanje, pripremanje i loženje velikih količina drva. Zbog svih se ovih razloga već sredinom 19. stoljeća počelo proučavati korištenje novih vrsta rasvjete u ribolovu.

Svećnjak73

33

Jedno kraće razdoblje potkraj 19. stol jeća koristile su se svjetiljke s izgaranjem petroleja. Petrolej je davao vrlo slabu, skupu i dimljivu svjetlost , neugodna mirisa. Zato velika većina ribara nije prihvaćala ovakvu rasvjetu i ostala je i dalje vjerna svijetljenju drvima (Basioli 1970: 276).

Položaj svećnjaka na provi kajića

74

Karbidni feral, dio75

Veliki pomak u razvoju rasvjete započeo je uvođenjem acetilenskog plina koji se u ribolovu počeo koristiti od 1898. godine. Za to je zaslužan Ivan Dellaitti iz Rijeke koji je prvi u Europi izradio ribarsku svjetiljku na karbid, odnosno acetilenski plin. Ta je prva svjetiljka kroz ljetnu noć trošila deset kilograma karbida, a proizvodila je oko 400 svijeća jakosti (Basioli 1970: 276). S vremenom su se pojavili i drugi proizvođači koji su usavršavali karbidne ferale. Unatoč brojnim nedostacima, kao što su glomaznost, velika potrošnja karbida, ribari su prihvaćali ovakve ferale zbog njihove jake i postojane bjelkasto- -ljubičaste svjetlosti.

34

Karbidni ferali na crikveničkim barkama početkom 20. stoljeća

77

76

78 Mali petrolejski feral

35

Novo razdoblje u razvoju svjetla u ribolovu u Crikvenici započinje 1910. godine. Tada je Josip Skomerža, prvi u Sredozemlju, primijenio petrolejski feral (felar) u ribolovu.

Godine 1910. dopremili smo iz Beča do tada u ribariji nepoznatu svijeću i uveli ju u ribariju. Nakon po tvornici provedenih nekojih preinaka na istoj, kada je ista stigla u Crikvenicu uputili smo se u uvalu Šilo na otoku Krku i tamo ju isprobali. Odmaj čim smo ju upalili skupila se ispod svijeće stanovita količina ribe i brzo smo bili načistu da će ista odgovarati našim potrebama. Svijeća je bila na komprimirani petrolej u jakosti 800 svijeća. Izrađena je bila po firmi Kitson – Light u Beču a sama svetiljka je došla u trgovinu pod imenom Invert. Ova je svijeća iza nas ubrzo raširena po čitavom Jadranu i Sredozemlju (Skomerža. Crikvenica kao ribarsko mjesto, str. 10).

Tvornica Kitson – Light Josipu Skomerži povjerila je zastupstvo i dostavila oko 500 ovakvih ferala kojima je opskrbio Istru, Hrvatsko primorje i Dalmaciju. U Crikvenici je potom otvorena trgovina petrolejskih ferala različitih marki i tipova. Dominirale su Lux, Continental, Claris, Degea, a zatim Petromax i Polar (Uremović 1997:76).

Pomorska uprava Kraljevine Jugoslavije propisala je 1926. maksimum intenziteta svjetlosti kod ribarskih ferala do 1500 svijeća jakosti (Basioli 1970: 280). I dalje, kao u ranijim propisima, ferali su se smjeli koristiti tek pošto je dobrano pao mrak, a vrijeme svijetljenja tijekom sezone lova male plave ribe dozvoljavalo se samo 20 dana u mjesecu. Ribari su to razdoblje od 20 dana nazivali mrak ili škuro. Tijekom noći s mjesečinom (užba) provodio se lovostaj jer riba tada ne dolazi pod svjetlo. Običaj izmjene mraka i užbe tako se ustalio kao oblik predaha u radu koji su ribari koristili za odmor i popravak opreme.

Petrolejski feral – felar79

36

Tunolov

Tunolov u najširem smislu obuhvaća lov velike plave ribe – tonida. Tu grupu čine: tuna, polandra, trupac i luc. Tuna u grupi tonida zauzima najvažnije mjesto i po kvantiteti i kvaliteti.

O životu i migracijama tuna u prošlosti su postajale brojne pretpostavke. Poznato je da tune u proljeće, u razdoblju mriještenja, započinju svoj put prema sjeveru. Na tom putu u većim ili manjim skupinama

ulaze u Jadransko more kroz Otrantska vrata. Krećući se prema sjeveru, prolaze kroz brojne uvale i kanale, a putove izabiru prema temperaturi, slanosti, dubinama mora, hrani i morskim strujama. Stupanj slanosti mora predstavlja važan preduvjet njihova kretanja uz obalu. Hrvatsko primorje oduvijek je posebno privlačilo tune zbog smanjena saliniteta i brojnih lovišta papalina i lokarda (Basioli 1984: 172).

Tuna od 250 kilograma ulovljena 1909. godine na tuneri Lukovo Otočko, koja je bila u vlasništvu obitelji Skomerža iz Crikvenice.

80

37Na području Hrvatskog primorja i Kvarnera tunolov se odvijao na dva načina: stajaćim tunerama s ljestvama promatračnicama i brodovima tunolovcima s mrežama plivaricama.

Stajaće tunere s promatračnicama stoljećima su predstavljale jedini način tunolova, a zadržale su se u upotrebi do šezdesetih godina 20. stoljeća. Novo razdoblje u tunolovu započinje 1929. godine uvođenjem motornog broda tunolovca koji lovi velikom mrežom plivaricom. Dva su to posve različita pristupa ribolovu. Prvi je pasivan, priobalni ribolov mrežama stajaćicama postavljenima u uvale kojima prolaze jata tuna. Drugi je aktivan, neovisan o obali, tehnički napredniji.

Lokacije stajaćih tunera u prošlosti na području Kvarnera i Hrvatskog primorja

Morski pas bio je čest slučajan ulov na tunerama.

81

82

38

Stajaće tunere postavljale su se na pogodnim i uobičajenim položajima prolaza i zadržavanja tonida u uvalama Hrvatskog primorja i Kvarnera. Veličina stajaćih tunera ovisila je o konfiguraciji obale. Osnovna mreža – tunera mogla je biti duga od 100 do 400 m, a njezina je visina ovisila o dubini mora. Prostor koji je zatvarala ovakva mreža najčešće je bio u obliku nepravilna četverokuta, kod kojega je dvije strane činila mreža, treću obala, a četvrta je uvijek bila otvorena u smjeru iz kojega dolaze ribe. Čitava

83

84

Vrh straže tunere

Tunera u Selcu prvi se put spominje u 17. stoljeću te je bila u upotrebi do početka 20. stoljeća kada se ukida radi proširenja kupališta.

je aparatura stajaće tunere zapravo velika zamka postavljena za ribe (Basioli 1962: 19-20). Na obali pokraj mreže podignute su ljestve (straže) visoke od 20 do 30 metara na kojima se nalazio ribar koji je promatrao kretanje riba i davao signal za zatvaranje mreže. Kada se riba našla u zatvorenom prostoru tunere, ribari bi bacili mrežu migavicu kojom su izvlačili ribe na obalu. Ulovljena riba odmah bi se čistila i objesila u za tu svrhu pripremljeni prostor – tabarinu, odakle se prevozila na tržište ili preradu.

39

Ribolov na stajaćim tunerama bio je sezonski posao koji je započinjao u travnju i trajao je do listopada. Na tunerama je bila stalno zaposlena ribarska družina od oko 10 osoba.6 Uz tunolov bavili su se i ostalim priobalnim ribolovom, pogotovo u sezonama slabijeg izlova tuna.

Podaci o stajaćim tunerama u Hrvatskom primorju postoje još iz razdoblja Frankopana i Zrinskih u čijem se vlasništvu nalaze najstarije poznate tunere koje se spominju tijekom 16. i 17. stoljeća.7 Nakon propasti Zrinskih i Frankopana tunere dolaze u vlasništvo Austrijske komore, a kasnije su se počele davati u zakup na tri ili šest godina. Od 18. stoljeća u pisanim se izvorima spominju različiti vlasnici i zakupci pojedinih tunera. Vlasnik, odnosno zakupac, osiguravao je mreže i opremu te je za ribolov uzimao ribare najamnike. Najčešći najamni ribari, organizirani u ribarske družine, bili su s područja Crikvenice. Tijekom 19. stoljeća na tunerama Bakra tunolovci nisu Bakrani, već od Crikvenice, a zovu ih Kirci, jer cieli kraj oko toga mjesta pod imenom Kirije poznamo (Hirc 1891: 52). Na tuneri u Bakru uz ljestve straže postojao je kirski puntić, a uz stražu mala prizemnica za ribare kirska kućica (Hirc 1891: 50). Ribarske družine s područja 6 O socijalnim odnosima i uvjetima rada na tunerama vidi Uremović 1997: 24-277 O povijesti pojedinih tunera vidi Basioli 1962: 49-54

Tunera Perčin u Jadranovu85

U uvali Sršćica na ulasku u Bakarski zaljev nalazila se tunera u vlasništvu obitelji Ivančić iz Crikvenice.

86

40

Dnevnik Frane Cara – Bajine u kojemu je zabilježio veliki ulov iz 1932. godine na tuneri Šilo.

Srpići za čišćenje tune

87

89

88

41

Crikvenice nalazimo na gotovo svim tunerama Hrvatskog primorja i Kvarnera tijekom 18., 19. i početka 20. stoljeća (Uremović 1997: 27).

Pojava brodova tunolovaca s mrežama plivaricama značila je velik preokret u tunolovu na Jadranu. Godine 1929. Ante Viličić iz Bola na Braču, po uzoru na kalifornijske tunolovce, prvi je počeo obavljati tu vrstu ribolova motornim brodom Napredak.

Brodovima tunolovcima omogućen je lov tuna velikom mrežom tzv. tunolovnom plivaricom (jataricom) kojom se okružuje i zatvara jato tuna. Ribolov se temelji na stalnom promatranju pojave i kretanja tuna. U pogodnom trenutku mreža se s krme polaže u more, i to u krug tako da se kraj mreže spoji s početnim dijelom. Na donjem rubu mreže nalaze se željezni prstenovi (aneli), koji stezanjem konopa zatvaraju donji otvor mreže. Tako riba ostaje zatvorena kao u nekoj vreći (Crnković 2001: 34).

Godine 1931. krenuo je prvi brod tunolovac Napredak u lov na područje Kvarnera, najbogatijeg lovišta tuna na Jadranu. To je istodobno i početak dugogodišnjih sporova s vlasnicima stajaćih tunera, koji su se smatrali oštećenima zbog novog načina tunolova. U to je doba na ovom prostoru postojalo 38 stajaćih tunera. Uzbuđenje duhova u krugovima stajaćih tunera kulminiralo je na velikoj protestnoj skupštini ribara Hrvatskog primorja, održanoj u Crikvenici 1932. godine (Novi list

Ribarska družina na tuneri Sršćica

Izvlačenje mreže na tuneri Sršćica

90

91

42

1932: 2). Sljedećih godina brodovi Napredak i Tunolovac (Kali) ostvarivali su sve veći ulov što je potaklo i Crikveničane da već 1934. godine naprave dva broda: Sv. Ivan i Jadran (Uremović 1997: 32).

Tijekom cijelog desetljeća, sve do početka Drugoga svjetskog rata, postojale su brojne polemike i rasprave o tunolovcima u kanalima Hrvatskog primorja i sve su se svodile na sukob vlasnika tunolovaca i stajaćih tunera. Godine 1940. Direkcija pomorskog saobraćaja iz Splita zabranila je djelovanja tunolovaca tijekom ljetnog razdoblja u kanalima otoka Krka, Prvića, Golog, Raba i Paga (Basioli 1962: 123). Ova je odredba pogodovalo radu stajaćih tunera, ali nije zaustavila njihov sve izgledniji kraj.

Zbog nekontroliranog izlova i povećanja broja tunolovaca već tridesetih godina 20.

Dalekozor s broda Jadran

Ribarska družina na crikveničkom tunolovcu Jadran

Brodovi tunolovci na Jadranu u razdoblju od 1931. do 1940. godine

92

93

94

Naziv broda

tunolovca

Pojavio se u tunolovu

Dužina broda (m)

Snaga brodskog

motora (KS)

Luka pripadnosti

1. Napredak 1929. 17 50 Bol

2. Thynnus 1932. - - Mali Lošinj

3. Tunolovac 1932. 20 110 Kali

4. Jadran 1934. 22 100 Crikvenica

5. Sv. Ivan 1934. 17 36 Crikvenica

6. Vitlov 1934. 20 110 Kali

7. Toneador 1934. - - Veli Lošinj

8. Kolega 1938. 20 150 Kali

43

Brodski dnevnik tunolovca Jadran

Brodovi tunolovci na Jadranu u razdoblju od 1931. do 1940. godine

stoljeća počinje varirati količina ulova od godine do godine. To je u konačnici prisililo vlasnike brodova, većinom ribarske zadruge i poduzeća, da nakon Drugoga svjetskog rata započnu s kombiniranim ribolovom. Brodovi tunolovci tako su, uz tunolov, korišteni i za koćarenje te ribolov male plave ribe mrežom plivaricom.

Brod Tunolovac 1955. godine u riječkoj luci prilikom istovara velikog ulova

95

96

44

U povijesti crikveničkog ribarstva posebno mjesto zauzima obitelj Skomerža, a osobito se ističu braća Ivan (1864. – 1953.) i Josip (1883. – 1969.). Oni su svojim naprednim promišljanjima ribolova omogućili da Crikvenica početkom 20. stoljeća postane jedno od vodećih ribarskih središta Jadrana.

Zlatno doba crikveničkog ribarstva

Ivan Skomerža Mlađi

Josip Skomerža

97

98

Dnevnik Josipa Skomerže u kojem bilježi rezultate pokusa s mrežom plivaricom i koćom u Vinodolskom kanalu.

99

46

Nastavljajući obiteljsku tradiciju, oni rano obogaćuju svoju ribarsku djelatnost znanstvenim i istraživačkim usmjeravanjem te najprije Ivan, a onda i Josip od 1908. godine odlaze na studijska putovanja u Dansku, Njemačku, Norvešku, a kasnije i u druge europske centre, gdje prvenstveno proučavaju ribarstvo koje je tamo bilo veoma razvijeno i napredno. Njihov uporan rad i fanatična privrženost ribarstvu te težnja za usavršavanjem, olakšavanjem i pojednostavljenjem napornog rada uz istodobno smanjenje troškova rezultiralo je brojnim inovacijama, izumima, otkrićima i novim metodama koje su zatim, često kao prvi, na Jadranu i Mediteranu uveli u ribolov (Uremović 1997a: 178).

Godine 1908. braća Skomerža prvi na Jadranu i Sredozemlju nabavljaju motorno plovilo. Bio je to Galeb duljine 6 metara s petrolejskim motorom od 4 KS marke Alpha. Brod i motor nabavljeni su u Danskoj u Frederikshavnu. Već te iste godine Josip Skomerža počinje pokuse s povlačnom dubinskom mrežom u smjeru Crikvenica – Vrbnik. Prvo je upotrijebio mrežu nabavljenu u Njemačkoj, tzv. Baumnetz, koja je imala oblik vreće, a njezin je otvor otvorenim držalo veliko drvo od 7 metara. Pokusima ova se vrsta mreže pokazala nepogodnom za naše more pa je ubrzo odbacuje. Josip zatim provodi pokuse s mrežom braganjačom koju vuku dva motorna broda Galeb i Ribar.

Motori marke Alpha nalazili su se u prvim mo-tornim plovilima na Jadranu.

Motorni brodovi Neptun i Ribar u Vinodolskom kanalu ispred Crikvenice

101

100

47

Nakon brojnih pokusa i korektura Josip Skomerža i njegova skupina 1909. godine uspijevaju konstruirati novu prikladniju mrežu, koja odgovara današnjoj dubinskoj mreži koći (Skomerža 1908-1910). Do tada su dubinskom povlačnom mrežom na Jadranu lovili samo Talijani iz Cioggie (tzv. Ćozoti), koji su vukli mrežu tartanu dvama brodovima na jedra.

Uskoro braća Skomerža nabavljaju veće i jače brodove Neptun i Kondor. Zbog smanjenja troškova traže način kako bi se mreža koća umjesto dvama brodovima vukla samo jednim. U tu svrhu u Crikvenicu dolazi danski ribarski majstor Nilssen i zajedno s njima provodi pokuse tegljenja koće jednim brodom. U tu su svrhu sa sjevera Europe, prvi u Sredozemlju, uveli daske širilice (pajole) koje prilikom povlačenja mreže njezin otvor drže rastvorenim. Na ovome se principu i danas koćari.

Potvrda o obavljenoj sanitarnoj inspekciji broda Neptun

Daske širilice – pajoli

Godine 1908. Josip Skomerža započeo je pokuse s mrežom plivaricom. Na temelju tih pokusa skrojio je i izradio mrežu plivaricu na jezik (jezičarku). Ova je mreža na donjem dijelu imala trokutasti nastavak poput jezika koji se podvlačio ispod jata riba okupljenoga pod svjetlom i onda zatvarao. Mrežom je rukovalo 10 – 12 ribara. U svom dnevniku Josip Skomerža navodi sve probleme s kojima se susretao, a glavni je bio nespretnost ribara u rukovanju mrežom te slabost karbidnoga ferala (Skomerža 1908-1910).

Problem rasvjete ubrzo je riješen izumom petrolejskoga ferala na petroplin, što ga je prvi u Sredozemlju ponovno uveo Josip Skomerža, 1910. godine u Crikvenici.

102

103

48

Ovi naši uspjesi nisu bili nezapaženi i izvan granica naše zemlja. Uvađanjem motora u koćarenje bili su u prvom redu zainteresirani talijanski ribari. Oni su imali, u ono doba, monopol nad koćarenjem u Jadranu. U samoj Cioggi imali su oni više stotina bragoča. Oni su podržavali svoje ribarske flotilje i u Rijeci, Lošinju, Cresu itd. Uvađanje motora u njihovo koćarenje bilo je životno pitanje tih ribara. Već

godine 1911. dolazi ovamo u Crikvenicu službena komisija talijanske vlade sa zadatkom da na licu mjesta prouči pitanje upotrebe motora u koćarenju (Skomerža. Crikvenica kao ribarsko mjesto: 14). Od godine 1912. talijanski ribari uvode motore i mreže prema modelu Josipa Skomerže koje uskoro ulaze u široku primjenu na čitavom Jadranu i Sredozemlju.

Prikaz ribolova dubinskom povlačnom mežom – koćom104

49

Za razliku od Josipa Skomerže, neumorna istraživača koji je svoje i bratove ideje provodio u djela, stariji Ivan bio je ribarski poduzetnik koji je ustrojio motornu ribarsku flotu. U njegovu je vlasništvu bila i stajaća tunera u Lukovu Otočkom koju je naslijedio od oca Ivana Skomerže Starijeg. Godine 1912. Ivan Skomerža osniva u Rijeci ribolovno dioničko društvo Nekton sa 22 vlastita motorna broda izgrađena u Nektonovu brodogradilištu u Žurkovu (Kostreni) (Uremović 1997a: 182-185). Zanimljiv je i vrlo napredan bio način ribarenja Nektonovih koća. Flotu je predvodio matični brod Valerija opremljen mehaničarskom radionicom, malom bolnicom, skladištem za gorivo i hranu kojom je opskrbljivao cijelu flotu. U floti se nalazio i brod hladnjača Kondor koji je sabirao svježu ribu s ostalih brodova. To je bio prvi brod hladnjača na Sredozemlju. Ovakva je organizacija rada omogućavala samostalan ribolov na većim udaljenostima od luka. (Uremović 1997: 77).

Braća Skomerža bila su svjesna važnosti biologije mora i suradnje sa znanstvenicima. Zbog toga su intenzivno surađivali sa svim poznatim biološkim i oceanografskim institutima u Europi. O njihovu ozbiljnom i za to doba vrlo naprednom pristupu ribarstvu govori podatak da je Ivan Skomerža u svoje poduzeće Nekton uposlio biologa dr. Reinharda Gasta, kao savjetnika u svrhu znanstvenog nadzora ribolova (Uremović 1997a: 188).

Dio ribarske flote društva Nekton u crikveničkoj luci 1914. godine

Ivan Skomerža i biolog dr. Reinhardt Gast na brodu Sloboda 1915. godine

105

106

50

Poduzeće Nekton i njegova djelatnost trebali su prema zamislima braće Skomerža postati temelj i škola za kasniji ribolov na otvorenome moru. Nažalost, do toga nikada nije došlo. Sve je prekinuo Prvi svjetski rat koji je uništio poduzeće Nekton, no ne i volju Ivana i Josipa Skomerže u njihovu predanom radu u unapređenju ribarstva.

Tijekom Prvoga svjetskog rata brojni su ribari unatoč općoj mobilizaciji ostajali kod kuće u primorju, a njihova je važna uloga bila prehraniti stanovništvo u razdobljima dugotrajne nestašice hrane. Ribari koji su ipak završili na ratištu često su vraćani kući te su kao vojnici dodijeljeni ribarstvu (Rigoni 1915: 94).

Crikvenička luka početkom 20. stoljeća

Zapis Ivana Skomerže o problemima ribarstva na Jadranu

107

108

51

Ribarske zadruge

Poslije Prvoga svjetskog rata uvidjela se prednost zadružnog organiziranja ribarstva pa se većina ribara i ribarskih družina uključuju u zadruge koje se osnivaju na razini općina. U Crikvenici je 1921. godine zaslugom Josipa Skomerže osnovana Ribarska zadruga Crikvenica – Sv. Jelena. Zadruga se brinula za materijalne interese svojih članova, nabavu opreme, organizaciju prikupljanja i prodaje ribe. Ribarska zadruga Crikvenica – Sv. Jelena brzo se razvila te je 1931. godine promijenila ime u Centralna ribarska zadruga u Crikvenici. Time je proširila svoj djelokrug rada te postaje savez ribarskih zadruga, ribarskih skupina i ribara pojedinaca na velikom području od Sušaka do Obrovca te na otocima Pagu, Rabu i Krku (Uremović 1997: 88). Centralna ribarska zadruga 1936. godine imala je članstvo od 129 ribarskih družina i 52 ribarske zadruge (Skomerža 1936: 1). Sjedište Zadruge bilo je u Sušaku i u Crikvenici, a vodili su je Josip Skomerža i Josip Pavlović.

Kako bi se na širem prostoru što kvalitetnije organiziralo ribarstvo, osnovana je Ribarska zajednica u Sušaku koja je bila nadležna za cijelo primorje Savske banovine. U njezinu radu i osnivanju aktivno sudjeluju braća Skomerža, a od 1937. godine njezin rad vodi Josip Skomerža. Unutar zajednice, uz crikveničku Centralnu ribarsku zadrugu,

Pravilnik Zajednice ribara u primorju Savske banovine

djeluje i Riblja burza u Sušaku, Riblji eksport u Sušaku, Zadruga stajaćih tunolovki, Ribarska ledana u Senju i Pagu s posebnim kamionima hladnjačama.

Parangal109

110

52

Kako je glavno tržište ribe oduvijek bio Sušak, tamo je 1933. godine osnovana Riblja burza. Njezini su glavni zadaci bili trgovina ribom na veliko i zaštita prava ribara od prekupaca. Za potrebe Riblje burze u Sušaku gradi se riblja tržnica na kojoj su se licitirale cijene ribe. Ogranak Ribarske zajednice u Sušaku bio je i Riblji eksport koji je, u slučaju udruživanja trgovaca s ciljem obaranja cijene ribe, provodio otkup ribe i prodavao je u maloprodaji.

Da se omogući ribaru dobro unovčenje i najvećih količina ribe i da se tržište ne zasiti sa prekomjernom količinom svježe ribe, osnovana je bila najprije u sklopu Centralne ribarske zadruge u Crikvenici, a kasnije kao samostalna zadruga, Zadružna tvornica ribljih prerađevina u Crikvenici (Skomerža 1942: 2).

Ova je tvornica osnovana 1931. godine u predjelu Crikvenice zvanom Podvorska. Tvornica je u slučajevima

Josip Skomerža i Josip Pavlović 1933. go-dine u Tvornici ribljih prerađevina u Podvor-skoj

111

112

53

obilnog ribolova otkupljivala i konzervirala viškove ribe od kojih je proizvodila konzerve tuna, skuša i srdela. Zbog manjka radnog prostora i sredstava proizvodila se manja količina konzervirane ribe. Ova je tvornica bila zapravo jedna pokusna stanica za uređenje jedne normalne, moderne tvornice (...) ( Skomerža 1942: 2).

Omoti ribljih konzerva Ribarske zadruge u Crikvenici

Knjižica Alberta Lorinija o soljenju i preradi morske ribe

113

114

115

54 Moderna je tvornica izgrađena 1940. godine u Sv. Jeleni, današnjem Dramlju pokraj Crikvenice. Rat je omeo njezin rad, koji u prekidima traje do 1953. godine. Tvornica je proizvodila konzerve, mariniranu i soljenu ribu te riblje brašno. Raspolagala je s osam strojeva potrebnih za preradu ribe te je imala posebnu radionicu za izradu drvenih bačvica.

Odjel za soljenje ribe u Tvornici ribljih prerađevina u Dramlju

Zbog velikih količina neprodane ribe osniva se Tvornici ribljih prerađevina u Crikvenici.

116

117

55

Bačvica za soljenje ribe

Vage118119

120

56

Ribar Šimun Jurinčić 1946. godine u Tvornici ribljih prerađevina u Dramlju

Centralna ribarska zadruga pod vodstvom Josipa Skomerže pokrenula je brojne aktivnosti kojima je osiguravala lakši život ribara i njihovih obitelji. Godine 1936. Zadruga uz pomoć Banovine pokreće ribarski tečaj u Crikvenici i tečaj za vozače motornih brodova u Bakru, osniva Fond za osiguranje ribara u slučaju starosti i iznemoglosti. Zadruga je promovirala ribarstvo na brojnim izložbama iz kojih je proistekla ideja o osnivanju ribarskog muzeja u Crikvenici. Godine 1935. Josip Skomerža osnovao je i vodio Zadružno gojilište oštriga u uvali Klimno na otoku Krku (Skomerža 1942: 1-4).

Sve ove djelatnosti s početkom Drugoga svjetskog rata zapadaju u krizu. Centralnu ribarsku zadrugu u Crikvenici preuzima Savez ribarskih zadruga Gospodarske sloge u Zagrebu, čime započinje postupna stagnacija zadrugarstva u Crikvenici i okolici.

121

122

Kašeta

57

Poslijeratno razdoblje

Neposredno nakon rata osniva se nova ribarska zadruga Jadran i poduzeće Napredak. Iz zadruge Jadran 1947. godine izabrani su ribari koji odlaze pružiti pomoć Albaniji poučavajući njihove ribare novim metodama rada. Organizatori i vođe ove ekspedicije crikveničkih ribara bili su Ante Domančić, vrsni ribarski stručnjak s Hvara, i Bonifacije (Bono) Skomerža, brat Ivana i Josipa Skomerže, koji se također bavio ribarstvom. Jugoslavenska vlada za ove je potrebe dala izgradila tri nova broda koji su bili opremljeni kao koće plivarice, a nakon završene pouke ostavljeni su ribarima Albanije (Uremović 1997: 102).

Na području Crikvenice 1958. godine i dalje se ribarstvom bavilo više od stotinu profesionalnih ribara. Otkupno poduzeće Ribar i ribarska zadruga Jadran posjedovali su deset ribarskih brodova. Godine 1962. ujedinjuju se sva ribarska poduzeća i družine na području Hrvatskog primorja u poduzeće Riba – Rijeka (Uremović 1997: 106). Usprkos tomu, crikveničko ribarstvo počinje postupno stagnirati i nazadovati.

Veljko Car – Baćo i Drago Župan – Cukro bili su posljednji ribari u Crikvenici s vlastitim brodovima plivaricama i ribarskim družinama. S njima je nestao oblik ribolova kakav je obilježio prvu polovicu 20. stoljeća, odnosno razdoblje zlatnog doba crikveničkog ribarstva. Reklama ribarskog poduzeća Napredak 123

58

59

Zajednička putovnica crikveničkih ribara za odlazak u Albaniju

124

Priprema za ribarenje na Maloj paladi oko 1970. godine. Slijeva po nadimcima:Kalumica, Tombac, Baćan Stariji, Musa i Baćan Mlađi.

125

128

131 Košara za ribarsku marendu

126

Kutija s priborom za popravak mreža

Bocuni

127

129

130

Navlaka za ruku

61

132 I za kraj, morski prasac, koji je prema vjerovanjima ribara donosio veliku sreću onome tko ga ulovi.

133 Madir

R o g i !

62

Postav izložbe Rogi ribaru

63

64P. Preradovica 1, CrikvenicaMuzej Grada Crikvenice / The Crikvenica City Museum

Izložba / Exhibition

Plakat izložbe Rogi ribaru

65Katalog

66

1Izložba ribarstva na Zagrebačkom zboruFoto DoneganiZagreb, 1935.fotografija, c/b, papir, 12,5 x 17,7 cmvlasništvo: Nina Skomerža2Izložba ribarstva na Zagrebačkom zboruFoto DoneganiZagreb, 1935.fotografija, c/b, papir, 12,5 x 17,7 cmvlasništvo: Nina Skomerža3Predmetna legenda – Razvoj ribarskog svećarenjaCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 10,9 x 3,8 cmvlasništvo: Nina Skomerža4Predmetna legenda – ŠuštavicaCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 7,5 x 3 cmvlasništvo: Nina Skomerža5Predmetna legenda – Tunolovac sa jataricomCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 7,8 x 3,2 cmvlasništvo: Nina Skomerža6Predmetna legenda – JastogeraCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 7,5 x 3 cmvlasništvo: Nina Skomerža7Predmetna legenda – Karbydna svetiljkaCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 7,9 x 3 cmvlasništvo: Nina Skomerža8Predmetna legenda – Motorni brod sa koćomCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 7,8 x 3 cmvlasništvo: Nina Skomerža9 Predmetna legenda – Svetiljka plinska petrolejskaCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 7,8 x 3,1 cmvlasništvo: Nina Skomerža

10Predmetna legenda – SvićnjakCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 7,8 x 3,2 cmvlasništvo: Nina Skomerža11Predmetna legenda – Igle za pletenje mrežeCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 7,7 x 3 cmvlasništvo: Nina Skomerža12Predmetna legenda – Vrša pletenaCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 7,5 x 3 cmvlasništvo: Nina Skomerža13Predmetna legenda – SakCrikvenica, tridesete godine 20. st.papir, rukopis, 4,5 x 2,5 cmvlasništvo: Nina Skomerža14SakCrikvenica, četvrto desetljeće 20. st.drvo, pamučni konac, ø 36; dužina 90 cmvlasništvo: Sanja Škrgatić15Koloturnik – buceldruga polovica 20. st.metal, drvo, konop, 30 x 10 x 8 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo16Lenta vremena s važnijim godinama iz povijesti ribarstva na Jadranu.Korišteni podaci iz knjige Josip Basioli. Ribarstvo na Jadranu. Zagreb: Nakladni zavod Znanje, 1984.17Mozaik s motivima ribolovaSousse, Hadrumetum (Tunis), 3. sthttp://www.nature.com/nphys/journal/v4/n3/fig_tab/nphys908_F1.html27. 12. 2011., 10.00 sati18Udicaarheološko nalazište Crikvenica – Igralište, 1. stbronca 2,8 x 1,6 cm, MGC 932

19Utegarheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 5,7 x 2,2 x 1,6 cm; masa 99 gMGC 94320Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 4,3 x 1,4 x 1,3 cm; masa 56 gMGC 94421Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, ø 4,2 cm; masa 86 gMGC 94522Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 4,2 x 4,3 x 1,5 cm; masa 131 gMGC 94723Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 7,6 x 5 x 2,5 cm; masa 190 gMGC 94124Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 8,6 x 3,7 x 2,2 cm; masa 267 gMGC 94025Uteg arheološko nalazište Jadranovo – Lokvišće, 1. st. lijevanje, olovo, 3,3 x 1,7 x 0,8 cm; masa 22 gMGC 94626Vršicaprva polovica 20. st.pruće, pleteno, ø 20 cm, d. 53,5 cmPPMHP-EO 1373927Isprava kojom Nikola Zrinski daruje dvije ribar-ske pošte Ivanu Katniću u Crikvenici 1621.Hrvatski državni arhivHR HDA 22: Ugarska dvorska komora. Urbarski spisi i propisi posjeda

67

28LadvaHrvatsko primorje 18./19. st.brijest, 475 x 65 x 38 cmvlasništvo: Josip Šamanić29Crtež mreže stajaćiceStjepan Buković i Željko Kranjčević WinterRijeka, 2011.drvo, akrilna boja, 75 x 107 cm30Crtež ribolova mrežom potegačomStjepan Buković i Željko Kranjčević WinterRijeka, 2011.drvo, akrilna boja, 74 x 105 cm31Razglednica Ribarske mreže na PetakuCrikvenica, putovala 24. 1. 1919.tisak, karton, 9 x 13 cmvlasništvo: Slavko Matejčić32Igla za šivanje ribarske mrežepolovica 20. st.drvo, 26 x 2,5 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo33Igla za šivanje ribarske mrežepolovica 20. st.drvo, 27 x 3 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo34Igla za šivanje ribarske mrežepolovica 20. st.drvo, 37 x 3 cmvlasništvo: Dušan Rebernik35Igla za šivanje ribarske mrežepolovica 20. st.drvo, 34 x 2,5 cmvlasništvo: Dušan Rebernik36Igla za šivanje ribarske mrežepolovica 20. st.drvo, 25 x 2 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo

37Igla za šivanje ribarske mrežepolovica 20. st.drvo, 19 x 1 cmvlasništvo: Alen Katnić – Jojo38Igla za šivanje ribarske mrežepolovica 20. st.drvo, 18,3 x 2,5 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo39Igla za šivanje ribarske mrežepolovica 20. st.drvo, 20,5 x 2,4 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo40Mreža potegača - tip migavicaCrikvenica, polovica 20. st.pamučni konac, olovo, pluto, dužina 70-80 mvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo41Razglednica Ribari u PodvorskojCrikvenica, oko 1900.vlasništvo: Foto Ivančić42BrankarelaPodvelebitsko primorje, polovica 20. st.drvo, željezo, koža, ø 2 cm, dužina 145 cmvlasništvo: Jasna Saršon43Sakizradio Vlado MatejčićCrikvenica, 2010.jasen, konop, mreža, ø 33 cm, dužina 131 cmMGC 94944Ostiprva polovica 20. st.kovanje, željezo, osti (bez ostilja): 30 x 12 x 4 cmvlasništvo: Jasna Saršon45Ostiprva polovica 20. st.kovanje, željezo, osti (bez ostilja): 30 x 9,5 x 4,5 cmvlasništvo: Jasna Saršon

46Ostiprva polovica 20. st.kovanje, željezo, osti (bez ostilja): 31 x 12 x 5 cmvlasništvo: Jasna Saršon47Parangal Kraljevica, prva polovica 20. st.drvo, konop, željezo, pluto, 66 x 35 x 17 cmvlasništvo: Josip Pričard48MotoviloPodvelebitsko primorje, polovica 20. stoljećadrvo, 24,5 x 14 x 3 cmvlasništvo: Jasna Saršon49MotoviloPodvelebitsko primorje, druga polovica 20. stoljećadrvo, olovo, najlon, 30 x 24 x 2,5 cmvlasništvo: Jasna Saršon50Grampinpolovica 20. st.kovanje, željezo, 16 x 16 x 16 cmŠportsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj51Motovilo – oputica s povrazomPodvelebitsko primorje, polovica 20. st.drvo, konop, olovo, 17 x 8 x 1 cmvlasništvo: Jasna Saršon52Motovilo – oputica s povrazomPodvelebitsko primorje, polovica 20. st.drvo, konop, olovo, 16 x 6,5 x 1,5 cmvlasništvo: Jasna Saršon53DrakmarPodvelebitsko primorje, polovica 20. stoljećaželjezo, 9,5 x 6 x 6 cmvlasništvo: Jasna Saršon54Kutijica za sitni ribarski priborKraljevica, prva polovica 20. st.drvo, 23 x 11,5 x 7 cmvlasništvo: Josip Pričard

68

55Kutijica za sitni ribarski priborKraljevica, prva polovica 20. st.drvo, 13 x 7 x 9 cmvlasništvo: Josip Pričard56Koloturnik – buceldruga polovica 20. st.drvo, 16 x 8 x 6 cmvlasništvo: Josip Pričard57Pluta – šuvriPodvelebitsko primorje, polovica 20. st.pluto, konop, ø 10 cm; dužina 220 cmvlasništvo: Jasna Saršon58Ispolac – šešulaCrikvenica, prva polovica 20. st.drvo, 40,5 x 12,5 x 5 cmMGC 937dar: Marcelo Car59Razglednica Ribarska pošta u PodvorskojIzdanje Franc CarCrikvenica, putovala 20.05.1932.papir, 9 x 14 cmMGC 950dar : Igor Ivančić60Dubinomjer – kalumicaCrikvenica, 1950.konop, pluto, drvo, kamen, 38 x 15 x 11,5 cmMGC 933dar: Anđelka Radil61KrokCrikvenica, prva polovica 20. st.konop, 170 x 4 cmMGC 934dar: Vlado Matejčić62Krokizradio Vlado Matejčić Crikvenica, 2011.konop, 101 x 5 cm

63Ki za krok taj za del!Josip SkomeržaCrikvenica, 17.01.1948.papir, strojopis, 29,5 x 21 cmvlasništvo: Nina Skomerža64Crtež ribolova mrežom plivaricomStjepan Buković i Željko Kranjčević WinterRijeka, 2011.drvo, akrilna boja, 75 x 107 cm65Mreža plivarica – tip imbroljerkaumanjeni model izradio Aleksandar Car – BaćoCrikvenica, 2011.pamučni konac, konop, olovo, željezo, pluto, visina 3,6 m66Razglednica Ribarski brodovi plivaričari u luciĐuro Griesbach nakladnik: Putnik, ZagrebCrikvenica, putovala 25. 6. 1959.fotografija, papir, 10 x 15 cmMGC 94867Bokobran – pajetPodvelebitsko primorje, polovica 20. st.konop, pleteni, ø 15 cmvlasništvo: Jasna Saršon68Plivaričar Viktor na odlasku u ribolovCrikvenica, sedamdesetih godina 20. st.fotografija, papir, kolor, 10,7 x 7,7 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo69Plivaričar Viktor u luciCrikvenica, sedamdesetih godina 20. st.fotografija, papir, kolor, 7,7 x 10,7 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo70Priprema za ribolov na plivaričaru ViktoruCrikvenica, sedamdesetih godina 20. st.fotografija, papir, kolor, 10,7 x 7,7 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Bać

71Popravak mreže plivarice na Veloj paladi Crikvenica, 1981.fotografija, papir, kolor, 9 x 12,7 cmvlasništvo: Dragica Župan72Veliki ulov plavica na brodu Draga Župana – CukraCrikvenica, 30. 8. 1981.fotografija, papir, kolor, 9 x 12,7 cmvlasništvo: Dragica Župan73Svijećnjak – svećnjak19. st.kovanje, željezo, 144 x 56 x 34 cmKnjižnica i čitaonica Selce74Svijećnjak – svećnjak19. st.kovanje, željezo, 98 x 44 x 28 cmKnjižnica i čitaonica Selce75Karbidni feral - diopočetak 20. st.metal, 34 x 51 x 24 cmPPMHP-MKZ 125876Razglednica Pristanište na Petakunakladnik: Papirnica knjižara „Liburnia“Crikvenica, putovala 17. 7. 1913.tisak, karton, 9 x 13,9 cmMGC 91377Razglednica Djeca u plićaku na Obalnom putunakladnik: Leopold Rosenthal, Fiumenije putovalatisak, karton, 8,7 x 13,9 cmMGC 83678Feral – felarJugoslavija, polovica 20. st.metal, staklo, ø 16 cm, visina 25 cmvlasništvo: Velimir Katnić – Jojo

69

79Petrolejski feral - felarBrodogradilište Kraljevica, 1947.metal, staklo, ø 41 cm, visina 91 cmŠportsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj80Ulov na tuneri u Lukovu OtočkomVilim BergerCrikvenica, 1. 9. 1909.fotografija, c/b, karton, 19,5 x 25 cmvlasništvo: Nina Skomerža81Ulov morskog psa na stajaćoj tuneri Bakarski zaljev, prva polovica 20. st.fotografija, c/b, papir, 20 x 27 cmMGC 942dar: Jelena Jendrašić – Kacinka82Orijentaciona karta Kvarneramjerilo 1 : 350 000Crikvenica, četrdesetih godina 20. st.PPMHP KPO-PZ 18478Na reprodukciji karte naknadno su označene pozicije tunera.83Vrh straže tunereStjepan Buković i Željko Kranjčević Winterreplika u mjerilu 1:1Rijeka, 2011.drvo, visina 240 cm84Razglednica Tunolov u Selcunakladnik: Papirnica knjižara „Liburnia“Crikvenica, 1909. karton, tisak smeđi, 9,2 x 14,2 cmMGC 91685Razglednica Tunera u Jadranovutridesete godine 20. st.vlasništvo: Foto Ivančić86Tunera u Sršćicioko 1900. fotografijavlasništvo: Foto Ivančić

87SrpićCrikvenica, polovica 20. st.kovanje, željezo, drvo, 20,5 x 2,3 x 2 cmMGC 935dar: Marcelo Car88SrpićCrikvenica, polovica 20. st.kovanje, željezo, drvo, 20 x 2 x 2 cmMGC 936dar: Marcelo Car89Dnevnik Frane Cara – BajineCrikvenica, 1932.papir, rukopis, 24 x 37 cmvlasništvo: Slavko Matejčić90Ribarska družina na stajaćoj tuneri Sršćica, šezdesetih godina 20. st.fotografija, papir, kolor, 10,7 x 7,7 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo91Izvlačenje mreže na stajaćoj tuneri Sršćica, šezdesetih godina 20. st.fotografija, papir, kolor, 7,7 x 10,7 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo92Ribarska družina na tunolovcu JadranCrikvenica, tridesetih godina 20. stoljećafotografija, c/b, papir, 9 x 14 cmvlasništvo: Miranda Dorić93Dalekozor s tunolovca Jadrančetvrto desetljeće 20. st.čelik, mesing, staklo, 33,5 x 16 x 12 cmvlasništvo: Miranda Dorić94Brodovi tunolovci na Jadranu u razdoblju od 1931.-1940. Tablica iz knjige Josip Basioli. Tunolov na Jad-ranu. Zagreb: Jadranski institut JAZU.1962, str.124

95Brodski dnevnik s tunolovca JadranCrikvenica, 1938. – 1942.papir, rukopis, 20 x 32 cmvlasništvo: Miranda Dorić96Crikvenički brod Tunolovac s velikim ulovomRijeka, 1955.fotografijavlasništvo: Foto Ivančić97Ivana Skomerža MlađiA. SchädlerSarajevo, početak 20. st. fotografija, karton, 10,5 x 6,4 cm vlasništvo: Nina Skomerža98Josip Skomeržaprije 1914.fotografija – razglednica, 14 x 9 cmvlasništvo: Nina Skomerža99Dnevnik pokusa s mrežama plivaricom i koćom u Vinodolskom kanaluJosip SkomeržaCrikvenica, 1908. – 1910.papir, strojopis, 34 x 21 cm; 16. str.vlasništvo: Nina Skomerža100Knjižica tvornice motora AlphaFrederikshavn (Danska), 1910.tisak na papiru, meki uvez, 21,5 x 4,5 cm; 19 str.vlasništvo: Nina Skomerža101Motorne ribarske brodice Neptun i RibarCrikvenica, 1910.fotografijaPrirodoslovni muzej Rijeka102La Deputazine di porto e sanità marittimaVolosko, 1920.papir, tisak, rukopis, 24,5 x 31 cmvlasništvo: Nina SkomeržaPotvrda o obavljenoj sanitarnoj inspekciji broda Neptun

70

103Par širilica – pajoladruga polovica 20. stoljećadrvo, željezo, 66 x 42,5 x 3 cmvlasništvo: Bruno Suden104Crtež ribolova dubinskom mrežom potegačom – koćomStjepan Buković i Željko Kranjčević WinterRijeka, 2011.drvo, akrilna boja, 75 x 107 cm105Dio Nektonove ribarske flote Crikvenica, 1914.fotografijaPrirodoslovni muzej Rijeka106Ivan Skomerža i dr. Reinhard Gast na brodu SlobodaCrikvenica, 1914.fotografijaPrirodoslovni muzej Rijeka107Razglednica Crikvenička lukanakladnik: R. Zástěry, Crikvenica, putovala 14. 4. 1922.tisak, karton, 9 x 13,8 cmMGC 803108U dilemiIvan SkomeržaCrikvenica, 2. 3. 1927.papir, strojopis, 34 x 21 cm vlasništvo: Nina Skomerža109ParangalPodvelebitsko primorje, prva polovica 20. st.drvo, konop, najlon, željezo, 43 x 29 x 17 cmvlasništvo: Jasna Saršon110Pravilnik Zajednice ribara u primorju Savske banovineZajednica ribara u SušakuZagreb, 1932.tisak, papir, meki uvez, 21 x 15 cm; 16. str.vlasništvo: Nina Skomerža

111Tvornica ribljih prerađevina u PodvorskojCrikvenica, 1933.fotografija, c/b, papir, 9 x 13,5 cmvlasništvo: Nina Skomerža112Omot za konzerviranu tunjevinu u uljuZadružna tvornica ribljih prerađevina u CrikveniciCrikvenica, četrdesete godine 20. st.papir, tisak, 23 x 8 cmvlasništvo: Nina Skomerža113Omot za konzerviranu tunjevinu u uljuRibarska zadruga CrikvenicaCrikvenica, 1933.papir, tisak, 23 x 21 cmvlasništvo: Nina Skomerža114Omot za konzerviranu sardelu u marinadiRibarska zadruga CrikvenicaCrikvenica, 1933.papir, tisak, 23 x 21 cmvlasništvo: Nina Skomerža115Soljenje i stručno uređenje morske ribe – praktične upute za ribare i ribarske zadrugeAlbert LoriniSplit, 1937.tisak, papir, meki uvez, 23 x 15,5 cm; 24 str.vlasništvo: Nina Skomerža116Neprodana riba Crikvenica, ?fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cmvlasništvo: Nina Skomerža117Odjel za soljenje ribe u Tvornici ribljih prerađevinaDramalj, četrdesete godine 20. st.fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cmvlasništvo: Lovro Manestar

118Vaga – balančunpolovica 20. st.željezo,visina 107 cm; postolje: 37 x 37 cmvlasništvo: Dragan Pelić119Vaga – balančunpolovica 20. st. bronca, željezo, visina 78 cm; postolje: ø 28 cmvlasništvo: Sonja Sačić120Bačvica za soljenje ribe drvo, metal, ø 26 cm; v. 56 cmvlasništvo: Ervin Car121Šimun Jurinčić u tvornici ribljih prerađevina u DramljuM. PavićDramalj, 1946.fotografija, c/b, papir, 9 x 14 cmvlasništvo: Nina Skomerža122Kutija za ribu – kašetaDramalj, druga polovica 20. st.drvo, 66,5 x 35 x 10,5 cmŠportsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj123Reklama ribarskog poduzeća Napredakčasopis Morsko ribarstvo, br. 7, godina 8, 1956, str. 238124Zajednička putovnica crikveničkih ribara za odlazak u AlbanijuZagreb, 19. 4. 1947.papir, tisak, fotografija, 29,5 x 20 cm; 4 str.vlasništvo: Jerko Domančić125Priprema za ribarenje na Maloj paladiCrikvenica, sedamdesetih godina 20. st.fotografijavlasništvo: Foto Ivančić

71

126Kutija za ribarski priborpolovica 20. st.drvo, 10,5 x 16,5 x 28 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo127Zaštitna navlaka za rukuW. Smith & Son, Redditch, Engleskapolovica 20. st.šivanje, koža, ø 9 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo128Bocun Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st.staklo, platno, ø 30; visina 42 cmvlasništvo: Jasna Saršon129Bocun Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st.staklo, pruće, koža, ø 10; visina 27,5 cmvlasništvo: Jasna Saršon130Bocun Podvelebitsko primorje, prva polovica 20. st.staklo, konop, ø 10; visina 33 cmvlasništvo: Jasna Saršon131Košara za ribarsku marendupolovica 20. st.pruće, pleteno, metalna kopča, 41 x 27,5 x 18 cmvlasništvo: Josip Pričard132Morski prasac (lat. Oxynotus centrina)Dugi otok, osamdesetih godina 20. st.prepariranje, 74 x 14 x 23 cmvlasništvo: Franko Lončarić – Fjaka133Madir barke Dramalj, 1933.drvo, metal, 64,5 x 6,5 x 1,5 cmvlasništvo: Lovro Manestar134Barka tip guc, registracija CK-79Dramalj, 1946.drvo, 387 x 130 cmvlasništvo: Ivo Dokić

135Jedro - tip oglavnoPodvelebitsko primorje, prva polovica 20. st.šivanje, platno, drvo, 300 x 317 cmvlasništvo: Jasna Saršon136Rudo – argolaDramalj, 1933.drvo, 61 x 6 x 4 cmvlasništvo: Lovro Manestar137Jednostruka mreža potegačaPodvelebitsko primorjeprva polovica 20. st.pamučni konac, olovo, pluto, kamen, oko mreže 2,5 cm, dužina 40 – 50 mvlasništvo: Jasna Saršon138ParangalPodvelebitsko primorje, prva polovica 20. st.drvo, konop, najlon, željezo, 54 x 31 x 13 cmvlasništvo: Jasna Saršon139BrankarelaPodvelebitsko primorje, polovica 20. st.drvo, željezo, koža, ø 1,5 cm; dužina 45 cmvlasništvo: Jasna Saršon140MotoviloPodvelebitsko primorje, polovica 20. stoljećadrvo, 17 x 14,5 x 2,5 cmvlasništvo: Jasna Saršon141MotoviloPodvelebitsko primorje, polovica 20. stoljećadrvo, 21,5 x 16 x 3 cmvlasništvo: Jasna Saršon142MotoviloPodvelebitsko primorje, druga polovica 20. stoljećadrvo, 24 x 20 x 3 cmvlasništvo: Jasna Saršon143SakCrikvenica, druga polovica 20. st.konop, željezo, ø 36cm; dužina 67 cmvlasništvo: Velimir Katnić

144Par vesala – parićiCrikvenica, druga polovica 20. st.drvo, 195 x 10 x 5 cmvlasništvo: Aleksandar Car – Baćo145Ispolac – šešulaDramalj, prva polovica 20. st.drvo, 36 x 12,5 x 6 cmŠportsko ribolovno društvo Lovrata, Dramalj146Mrežica za držanje žive ribePodvelebitsko primorje, polovica 20. st.konop, 68 x 36 cmvlasništvo: Jasna Saršon147MrežnjakPodvelebitsko primorje, prva polovica 20. st.željezo, pamučni konac, ø 103 cmvlasništvo: Jasna Saršon148Čeljust morskog psavrsta Kučak (lat. Isurus oxyrinchus)Bakarski zaljev, ?prepariranje, 22 x 17 x 4cmvlasništvo: Dragan Pelić149Ribarski brod na PacifikuVancouver (Kanada), prva polovica 20. st.fotografijavlasništvo: Slavko Matejčić150Igla za popravak ribarske mrežeŠkotska, polovica 20. st.plastika, 23 x 2,5 cmMGC 938dar: Boris Miškulin151Igla za popravak ribarske mrežeBarbour & Knox Škotska, polovica 20. st.plastika, 17 x 2 cmMGC 939dar: Boris Miškulin

72

Literatura

BASIOLI, JOSIP 1962. Tunolov na Jadranu. Zagreb: Jadranski institut JAZU.BASIOLI, JOSIP 1966. Razvojni put ribarskih brodova i čamaca. Pomorski zbornik 4, Zadar, 277-316.BASIOLI, JOSIP 1970. Svjetlo u ribolovu kroz vjekove. Pomorski zbornik 8, Zadar, 263-286.BASIOLI, JOSIP 1976. Ribarske družine na istočnom Jadranu kroz vjekove. Pomorski zbornik 14, Zadar, 415-433.BASIOLI, JOSIP 1984. Ribarstvo na Jadranu. Zagreb: Nakladni zavod Znanje.BASIOLI, JOSIP 1985. Ribarstvo: povijest. Pomorska enciklopedija sv. 7, Zagreb, 34-38BAŠIĆ, MARTINA 2009. Crikvenička toponimija. Folia onomastica Croatica 18, Zagreb, 1-52.BEKKER-NIELSEN, TØNNES 2010. Fishing in the Roman World. Ancient nets and fishing gear, Universidad de Cadiz; Aarhus University Press, 187-203. CRNKOVIĆ, DRAGO 2001. Problemi ribarstva i okoliša kvarnerskog područja, Rijeka: Prirodoslovni muzej Rijeka.HIRC, DRAGUTIN 1892. Hrvatsko primorje: slike, opisi i putopisi. Zagreb: Knjižara Lav. Hartman (Kugli i Deutch).KOS, LUCIJAN 1953. Sila v pristanišću vinodolskom. Zagreb: Morsko ribarstvo 3-4, 58KUNIHOLM, PETAR IAN 1982. The Fishing Gear. Bass, G. F. Yassı Ada I: A Seventh- Century Byzantine Shipwreck, Texas A & M University Press, 291-310.LASZOWSKI, EMIL 1951. Građa za gospodarsku povijest Hrvatske u 16. i 17. stoljeću: Isprave velikog feuda Zrinskih i Frankopana, Zagreb: JAZU.LEVAK, MAURIZIO 2002. Podrijetlo i uloga kmeta u vinodolskom društvu u 13. st.: Zbornik radova Odsjeka za povijesne i društvene znanosti HAZU 19, Zagreb, 35-81.LIPOVAC VRKLJAN, GORANKA; ŠILJEG, BARTUL 2011. Crikvenica - Ad turres: rezultati četvrte godine sustavnih arheoloških istraživanja rimske keramičarske radionice na lokalitetu „Igralište“. Annales Instituti Archaeologici 6/1, Zagreb, 70-75.NOVI LIST 1932. Protestna skupština ribara u Crikvenici. Rijeka, 22. 12. 1932.

73

RIGONI, ANTUN. Spomenica župe Crikvenica (1914-1941). Arhiv župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Crikvenici.SKOMERŽA, JOSIP 1908 – 1910. Prvi pokusi sa kružnom mrežom i motorima Ribar i Galeb. Arhiv obitelji Skomerža u Crikvenici.SKOMERŽA, JOSIP 1929. Stanje koćarenja i lova tune sa mrežama jataricama kalifornijskog tipa u našim pribrežnim vodama. Arhiva obitelji Skomerža u CrikveniciSKOMERŽA, JOSIP 1936. Što očekuju ribari u 1936. godini? Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici.SKOMERŽA, JOSIP 1940. Zapisnik o preuzimanju izložbenih predmeta. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici.SKOMERŽA, JOSIP 1942. Organizacija morskog zadružnog ribarstva u Hrvatskom primorju i smjernice za budući rad. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici.SKOMERŽA, JOSIP. Crikvenica kao ribarsko mjesto. Arhiva obitelji Skomerža u Crikvenici.STARAC, RANKO 2010. Arheološka baština Jadranova: prilog za monografiju mjesta. Vinodolski zbornik 13, Crikvenica, 47-67.ŠOLJAN, TONKO 1943. Brojitba hrvatskog morskog ribarstva za 1940. godinu. Zagreb: Odsjek za ribarstvo glavnog ravnateljstva za poljodjelstvo.UREMOVIĆ, VLADIMIR 1997. Povijest crikveničkog ribarstva. Crikvenica: Ustanova u kulturi „Dr. Ivan Kostrenčić“.UREMOVIĆ, VLADIMIR 1997 a. Ivan i Josip Skomerža: Zaštitnici hrvatskog i pioniri modernog ribarstva. Dometi 7/12, Rijeka, 177-190

74

Izložba

29. srpanja 2011. – 8. siječnja 2012.

Organizator: Muzej Grada Crikvenice

Autorica izložbe: Tea Rosić

Stručni suradnik: Aleksandar Car – Baćo

Fotografije: Muzej Grada Crikvenice, Foto Ivančić, Prirodoslovni muzej Rijeka, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, Dragan Pelić – Fixa, posudbe iz privatnog vlasništva

Obrada filmskog materijala: Dragan Pelić

Likovni postav: Irena Jurić, Tea Rosić, Aleksandar Car – Baćo

Tehnički postav: Stjepan Buković, Željko Kranjčević Winter, Alen Katnić - Jojo, Aleksandar Car – Baćo, Bojan Crnić, Pruša reklame

Grafička obrada: Bojan Crnić

Dizajn plakata, deplijana i pozivnice: Bojan Crnić

Lektura: Andrea Car

Prijevod na engleski: Angelina Skender

Katalog

Izdavač: Muzej Grada Crikvenice

Za izdavača: Irena Jurić

Tekst i kataloške jedinice: Tea Rosić

Lektura i korektura: Diana Greblički-Miculinić

Fotografije: Muzej Grada Crikvenice, Foto Ivančić, Prirodoslovni muzej Rijeka, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci, Bojan Crnić, Dragan Pelić – Fixa, posudbe iz privatnog vlasništva

Fotografija na naslovnici: Nikica Spudić

Grafička obrada: Branko Lenić, Bojan Crnić

Dizajn: Branko Lenić, Trampi d.o.o.

Tisak: Tiskara Zambelli, Rijeka

Naklada: 300 primjeraka

75

76 Rogi ribaru

Muz

ej G

rada

Cri

kven

ice

R

ogi

riba

ru

Muz

ej G

rada

Cri

kven

ice