Romanika Rascjepkanost Europe u romanici 11. i 12 stoljee

"Na europskome kontinentu, na povrini na kojoj je danas tridesetak drava, tada ih je bilo dvjestotinjak. Dovoljno je spomenuti kako je takvih dravica, samo na podruju dananje Njemake, bilo ak 72, a na tlu Italije tridesetak. No, prisjetimo se kako je Karlo Veliki u 9 stoljeu bio ujedinio gotovo cijelu zapadnu Europu, a da u doba Rimskog carstva, nisu samo zemlje oko Sredozemlja, nego i velik dio Europe, bile u sastavu jedne drave. Osim to se svaka jedinica (vojvodstvo, grofovija, kneevina, kraljvina itd.) zatvarala u svoje granice granice, unutar njih je bila jo vea rascjepkanost jer je temelj privrede bila zemljoradnja, pa je svatko estoko branio vlastiti posjed, te su se jedan do drugoga nizali posjedi triju glavnih nositelja drutvenog ivota: plemstvo, sveenstvo i graanstvo. Karta Europe toga doba doima se poput tkanine usitnjena ukrasa, a simboli kakvima bismo mogli prikazati tu trodjelnu mo bili bi plemiki dvorci, samostani i gradovi. ak i unutar svakog veeg grada bila je slina unutarnja podjela. Takva nain organizacije drutva i iskoritenja prostora - kad su sile to dre na okupu pojedini dio, mogli bismo rei sile ograivanja i odvajanja, monije od sila to ih povezuju - naao je svoj izraz i u nainu komponiranja u likovnoj umjetnosti, pa ga moemo promatrati odnosno "itati" i u tlocrtu graevina i u nainu komponiranja vanjskih oblika. Dva zakona to kao da vladaju tadanjom arhitekturom, ali i likovnim umjetnostima u cjelini, mogli bismo nazvati zakonom zbrajanja (adicije) i podreivanja (subordinacije)."

Radovan Ivanevi

Samostanska crkva Saint-Nectaire, zapoeta oko 1080. Puy-de-Dome, Francuska

Tlocrt romanike crkve i shema prostornih tijela, razmjerno samostalnih volumena, to se zbrajanjem povezuju u unutarnji prostor.

Re: Romanika Zakon zbrajanja ili adicije

"Zakon zbrajanja znai da se neku veu cjelinu slae (komponira) tako da uvijek jasno prepozajemo dijelove od kojih je sastavljena i imamo dojam kao da bi ti dijelovi mogli i samostalno postojati. Bitno je svojstvo romanike kompozicije relativna samostalnost dijelova. To naelo komponiranja otkrivamo u gotovo svakoj likovnoj umjetnosti, iako je, naravno, u svakoj izraeno na osobit nain. Promatrat emo ga u tlocrtu i volumenu romanikih crkva, na bronaima i

drvenim vratnicama portala, na drvenim stropovima ranoromanikih bazilika, i na zidnim slikama i minijaturama u rukopisima."

Radovan Ivanevi_________________ Uputi pogled nebu. Bog ti je darovao savrenstvo tog prizora.

05 pro 2009 02:13

LanaGlavni moderator

Re: Romanika Adicija u arhitekturi

"Tako nam se romanika crkva izvana doima sastavljenom od onakvih kockica, prizma, valjaka, piramida i stiaca kakvima se igraju mala djeca kada slau razliite komcinacije. Pogledamo li istoni dio tipine romanike crkve u Francuskoj, vidjet emo da se svaki prostorni dio izvana jasno odvaja od drugoga: najvii je toranj ili oktogon nad kriitem (gdje se sijeku glavni i popreni brog),Pridruen/a: 10 lip 2009 19:14 Postovi: 1888 Spol: ensko

zatim se niu poloene trokutne prizme krovita nad pravokutnim prizmama krakova transepta i svetita, na koje se prislanja velika glavna apsida u obliku poluvaljka s krovom u obliku polustoca, oko nje se ovija nii i iri valjkasti ophod (deambulatorij), a uza nj se pripijaju manje polukrune apsidice (apsidiole), priljubljene i uz krakove poprena broda. Iako je graevina cjelovita i iznutra ima povezan prostor u kojemu se slobodno moete kretati iz jednog u drugi dio, izvana je u oblikovanju volumena osobito naglaena relativna samostalnost svakoga prostornog dijela. I u tlorisu se moe jednako jasno zamijetiti kao je ta peterobrodna bazilika s trobrodnim transeptom sastavljena od niza prostornih jedinica. Temeljna jedinica je kvadrat u kojemu se sijeku glavni i popreni brod, nazvan kriitem. Njegov oblik i veliina ponavlja, ili su iz njega izvedene sve ostale mjerne jedinice. Svaki nadvoeni dio glavnog broda izme dviju pojasnica irok je kao polovica kvadrata kriita, a svaki jaram bonih brodova velik je poput etvrtine toga kvadrata (pa ako spoji etiri, dobit e jednaku povrinu kakvu ima kriite). Kvadrat kriita ponavlja se dva puta u krakovima tranepta i jednom u svetitu, a srednji brod crkve dugaak je kao est kriita. Slinu kompoziciju vidimo i u tlocrtu opatijske crkve u Clunyju, samo to je ona jo ralanjenija, jer ima dva transparenta, jedan dui i jedan krai."

RomanikaIzvor: WikipedijaSkoi na: orijentacija, trai

Katedrala u Pisi s krstionicom u prednjem planu, bazilikom u sredini i tornjem u pozadini. Romanika (romaniki stil) je stil u europskoj umjetnosti koji traje otprilike od 1000. do 1250. Dok su prethodne umjetnosti (Karolinka i Otonska) bile izrazito dvorske, romanika se rairila cijelom zapadnom Europom bez jedinstvenog centralnog izvora. Podruje rasprostiranja ove umjetnosti je od sjeverne panjolske do Rajnske oblasti i od kotske do srednje Italije, a najbogatije se razvija u Francuskoj. Izraz romaniki potjee od izraza rimski, jer je nain graenja vrstih masivnih crkava sa bavastim svodovima vrlo slian rimskom. Kamen je glavni graevinski materijal, a dimenzije se poveavaju sa usavravanjem tehnike izgradnje.

Sadraj[sakrij]

1 Povijesna pozadina 2 Arhitektura 3 Kiparstvo 4 Slikarstvo 5 Primijenjene umjetnosti 6 Poveznice 7 Vanjske poveznice

Povijesna pozadina [uredi]Detalj tapiserije iz Bayeuxa koja opisuje Normansko osvajanje Engleske iz 11. st. Detaljniji lanak o ovoj temi: Srednji vijek U doba Rimskog carstva veliki dio Europe bio je u sastavu jedne drave, no raspadom zapadnog Rimskog carstva u 5. st. nastale su brojne dravice. Karlo Veliki u 9. st. je ponovno ujedinio gotovo cijelu zapadnu Europu, ali ve u 11. st., na podruju gdje je danas tridesetak drava, tada je bilo dvjestotinjak; to vojvodstava, to grofovija, to kneevina, to kraljevina itd. Pa i svaka ta jedinica zatvarala se u svoje granice gdje su se nizali posjedi glavnih nositelja drutvenog ivota: plemstva, sveenstva i graanstva. Ta trodijelna mo oituje se gradnjom preteno tri vrste objekata: plemiki dvorci (feudalni burgovi), samostani i gradovi. Kranstvo je tada bilo svuda prisutno, barbarski narodi su gotovo ve svi primili kransku vjeru, posebno su jaki crkveni redovi Benediktinci i Cisterati. Nije bilo centralne politike vlasti u Europi, ali je Papa utjelovljavao centralnu duhovnu vlast. Islam po prvi put dolazi u Europu (iz Alira u panjolsku). Uope je u to vrijeme vladalo vjersko oduevljenje koje je doseglo je svoj vrhunac u Kriarskim ratovima (na samom kraju 11. st.). Iznie graanska srednja klasa (zanatlije i trgovci) koji se uvruju izmeu seljatva i plemstva kao vaan initelj srednjovjekovnog drutva.

Arhitektura [uredi]

Crkva Saint-Sernin u Toulouseu (Francuska), 1080.-1120. Detaljniji lanak o ovoj temi: Arhitektura romanike U Romanici dolazi do velikog procvata graevinske djelatnosti, posebno izgradnja crkvi, plemikih utvrda (donjon) i samostana. U crkvenom graditeljstvu prevladavaju jednostavne graevine masivnih zidova, bogata horizontalna ralanjenost, kameni polukruni i bavasti svodovi, polukruni lukovi i kockasti kapiteli esto ureeni biljnim i figuralnim motivima.

Kiparstvo [uredi]Detaljniji lanak o ovoj temi: Kiparstvo romanike

Posljednji sud u timpanu portala katedrale St.-Lazare u Autunu, Francuska iz 12. st. Na skulpturi romanike, jo uvijek vezane za arhitekturu, javlja se ponovo, prvi put nakon kasne antike, jak osjeaj za plastino, a u obradi detalja tenje za shematiziranjem.

Slikarstvo [uredi]Detaljniji lanak o ovoj temi: Slikarstvo romanike Romaniko slikarstvo (kao i kiparstvo) vezano je uglavnom za arhitekturu (kao freska, oslikani drveni stropovi, vitraj, tapiserija, rjee mozaik), za knjigu (iluminacije) ili oltar (oslikane oltarne ploe i sanduci).

Freska iznad oltara koja prikazuje Krista u slavi, oko 1220., San Clemente, Barcelona. Za romaniko slikarstvo (kao i u kiparstvu) vrijede odreene zajednike osobine, skoro zakonitosti, to su: plonost i linearnost, vertikalna perspektiva, metoda redukcije u nainu prikazivanja religijskih tema, odnosno ikonografije i skromna ljestvica boja (zemljane boje: ciglasto-crvena, oker-uta i ravo-smea).

Primijenjene umjetnosti [uredi]U umjetnikom oblikovanju nakita, liturgijskih i uporabnih predmeta koriste se plemenite kovine, bjelokost, drago kamenje, emajl.

Poveznice [uredi]

Predromanika Romanika u Hrvatskoj

Gotika Kosi toranj u Pisi

U Wikimedijinu spremniku nalazi se jo materijala vezanih uz: Romanika

Vanjske poveznice [uredi]

Romanika u Hrvatskoj Odijevanje u Romanici[sakrij]vru

Razdoblja i pravci zapadne umjetnostiPrapovijest Paleolitika umjetnost Neolitika umjetnost Umjetnost metalnog doba Drevna Mezopotamija Umjetnost drevnog Egipta Umjetnost drevne Grke Umjetnost starog Rima Ranokranstvo Bizantska umjetnost Predromanika Romanika Gotika Renesansa Manirizam Barok Rokoko Neoklasicizam Romantizam Realizam (knjievnost, likovna umjetnost, glazbena umjetnost) Historicizam Impresionizam Postimpresionizam Simbolizam Pointilizam Art Nouveau Fovizam Ekspresionizam Naiva Kubizam Orfizam Apstraktna umjetnost Suprematizam De Stijl Konstruktivizam Futurizam Dadaizam Metafizam Nadrealizam Apstraktni ekspresionizam Kinetika umjetnost Pop art Op art Neo-realizam Minimalizam Taizam Informel Konceptualna umjetnost Land art Postmoderna

Antika

Kasna antika i srednji vijek 15. - 18. stoljee

19. stoljee

20. stoljee

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Romanika" Kategorije: Povijest umjetnosti | Umjetnika razdoblja Romanika je europski umjetniki stil koji se javlja oko 1000. godine i traje do 1250. Karakterizira se masivnim zidovima, polukrunim lukovima i bavastim svodovima. U skulpturi i slikarstvu su figure predstavljene frontalno, bez naglaene tenje za individualizacijom. Kranstvo pronalazi svoj umjetniki identitet... Benediktinci pokreu duhovnu revoluciju(X.st.) SKOLASTIKA- crkveno uenje u kojem prevladava vjerska misao i razvoj filozofije u slubi teologije. =>posljedica: LATINSKI JEZIK slubeni

jezik Crkve i feudalnih struktura. to je obiljeilo romaniku epohu? vojno- politiki sukobi borba za investituru(za uvoenje biskupa u crkvenu funkciju =>borba careva i papa) Kriarski ratovi- pokrenuti radi osloboenja Jeruzalema i Kristova groba od muslimana =>posljedica: RAZVOJ EUROPSKE KULTURE i SAKRALNOG GRADITELJSTVA (Njemaka, Italija, Francuska- samostanska crkva St. Pierre, Moissac, itd.) Razvoj stila Ranoromaniki oblici nastaju u razdoblju OTONSKE RENESANSE (X.st.1070.) Kasnoromaniki oblici sve vie poinju poprimati tekovine gotike

ARHITEKTURA

Notre Dame Pariz

Predstavljaju BAZILIKE obino trobrodne, rjee petobrodne. Dodavanjem TRANSEPTA i APSIDE tlocrt bazilike zadobija oblik latinskog krsta.Drveni krov se zamjenjuje polubavastim svodom ili masivnom konstrukcijom krstastih svodova. Uoljiva tenja MASIVNOSTI i sklonost KOCKASTIM ili VALJKASTIM FORMAMA. Uski prozori u prizemlju, prozori iznad bonih brodova su veibazilikalno osvjetljenje Ulazni portali: stupnjevani (od najveeg vanjskog povrinskog otvora prema najmanjem, unutarnjem zatvorenom vratnicama)- time se naglaava sigurna debljina zida koja crkvu ini i vrstim utoitem kad zatreba

Ralamba unutranjosti objekata Potporni sustav: izmjenino STUPOVI I STUBOVI RANOROMANIKI KAPITEL- sve se bogatije ukraava plonim ukrasima, zoomorfnim, antropomorfnim i ornamentalnm plitkoreljefnim motivima=>poprima vitki oblik cvijeta POPRENI I GLAVNI BRODOVI- jednake irine, u zreloj romanici prevladava vezani sustav gradnje: veliina osnovnog TRAVEJA sredinjega glavnog broda i pobonih brodova mjeri prema veliini etvrtastoga polja nastalog na krianju glavnoga sredinjeg broda i TRANSEPTA tzv. KRIITA, koje je mjerna jedinica itave tlorisne dispozicije. ALTERNACIJA POTPORNJAKA- na uglovima traveja glavnog broda podignuti su stubovi a izmeu njih su umetnuti stupovi. (crkva st. Sernin u Toulouseu) ZVONICI- vizualno i funkcionalno odreuju oblik romanike crkve; obino dva NADSVOENJE CJELOKUPNOG unutranjeg crkvenog prostora BAVASTIM ILI KRINIM SVODOM (katedrala u Speyeru) FIGURALNO UKRAENI KAPITEL- na njemu uprizoreni metodom redukcije, mnogi biblijski motivi(Adam i Eva, Noina arka, Posljednja veera itd.), ljudske glave i likovi, grozomorni svijet fantazmagorinih ivotinja i zaudnih ptica pokazati da je ovjek smrtan i daleko od nebesa, ali da u vjeri u Boga moe nai spas.

KIPARSTVO

Zdenac Renier iz Huya

U romanici, za razliku od logine arhitekture, sadri uglavnom matovite predstave fantastinih bia i paklenskih muka. Reljefi i skulpture su potinjeni arhitektonskim sklopovima. podreeno arhitekturi uporaba KAMENOG MATERIJALA, od temelja do svodova objekata.

SLIKARSTVO

Katedrala u Pisi

Najee je minijaturno slikarstvo u rukopisima.HOROR VACUI- osobina romanske umjetnosti-strah od praznog prostora. Kompozicije su pretrpane sa prvenstvenim ciljem da se prepria scena iz Biblije. FRESKE i MINIJATURE- prevladavaju zemljane boje- iskljuiva zadaa zaodijevanje kranskog nauka o spasenju i kranskog promiljanja slike

svijeta u simbolino ruho kojima se podreuje sve to je ivotno i stvarno => deformiranost oblika,plosnatost, izbjegavanje naturalistike proporcionalnosti... Pri tome e se odreeni predloci u prikazivanju mimike i pokreta(lebdenje iznad praznih pozadina, izvijenost oblika, sanjalaki izraz lica itd...) stalno ponavljati. Slikarstvo minijatura U romanici doivljava istinski procvat Scenski razraeniji slikarski i kiparski prikazi zabiljeeni ponajvie u Francuskoj(Vezelay, Autun, Toulouse, Moissac, Poitiers, Angouleme) Sj. panjolskoj (Santiago de Compostella) Italija (Verona, Modena, Pavia, Ferrara, Pisa, Parma) Za razliku od stilizirane saetosti izriaja FRANCUSKE romanike, NJEMAKI romaniki pokazuju vitalnost forme i ivost izraza, koji iroko nadmauju svoje vrijeme(lik konjanika u katedrali u Bambergu), te likovi ktitora (darovatelja, npr. Ekeharda i kraljuce Ute u katedrali u Naumburgu) U primjenjnoj umjetnosti dolazi do znatnog uzleta jer je potranja za NAKITOM, KUNIM I CRKVENIM NAMJETAJEM I OPREMOM VELIKA

Otonska renesansaIzvor: WikipedijaSkoi na: orijentacija, trai

Crkva Svetog Mihovila u Hildesheimu Otonska renesansa je razdoblje preporoda za vrijeme vladavine prva tri cara Otonske dinastije. Sva trojica nosili su ime Oton: Oton I. (936.973.), Oton II. (973.983.), i Oton III. (983.1002.), a razdoblje procvata uvelike je ovisilo o njihovom pokroviteljstvu. Otonska renesansa zapoela je nakon Otonovog vjenanja s Adelaidom (951.) kad su ujedinjena kraljevstva Italije i Njemake ime je dolo do pribliavanja Zapada i Bizanta, to je nadalje povelo ka kranskom (politikom) jedinstvu predstavljenim njegovom carskom krunidbom 962.godine.

Ovo se razdoblje ponekad proiruje i na vladavinu Henrika II. a rijee i na Salijsku dinastiju. Openito se termin ograniava na imperijalnu dvorsku umjetnost provoenu na latintini u Njemakoj. Otonska renesansa naroito je prepoznatljiva u umjetnosti i arhitekturi, ojaana obnovljenim kontaktima s Konstantinopolom, to se ogleda u oivljavanju katedralnih kola (radionica). To je vidljivo primjerice u radu Bruna iz Klna, u proizvodnji iluminiranih rukopisa iz nekoliko elitnih pisarnica poput Quedlinburga, utemeljenoga od Otona 936. godine, kao i u politikoj ideologiji. Carski dvor je postao centar religioznog i duhovnog ivota kojega su predvodile ene-uzori iz kraljevske obitelji poput Matilde od Ringelheima, literarne majke Otona I., njegove sestre Gerberge od Saksonije, njegove supruge Adelaide, ili carice Theophano. Nakon carske krunidbe Otona I. godine 962., pojavila se obnovljena odanost ideji Carstva u Otonovom najbliem krugu kao i u reformiranoj Crkvi, to je stvorilo razdoblje velikoga kulturnog i umjetnikog zanosa. Otonska je umjetnost prvenstveno bila dvorska umjetnost, stvorena da bi potvrdila direktnu svetu i carsku liniju kao izvor legitimne moi proizale od Konstantina i Justinijana. U takvoj atmosferi, remek-djela su spajala tradiciju na kojoj se temeljila nova umjetnost: slike kasne antike, karolinko razdoblje, i umjetnost Bizanta. Na ovaj nain, termin se koristio kao analogija karolinkoj renesansi koja je popratila krunidbu Karla Velikog godine 800.-te. Mala grupa otonskih samostana primala je direktno sponzorstvo cara i biskupa, to je omoguilo stvaranje velianstvenih srednjovjekovnih iluminiranih rukopisa - ujedno najcjenjenije umjetnike forme toga doba. U samostanu Corvey nastali su neki od najranijih rukopisa, za kojima su uslijedili radovi pisarnice u Hildesheimu nakon 1000. godine. Najpoznatija otonska pisarnica je ona otokoga samostana Reichenaua na jezeru Constance, ije su minijature najizrazitije oblikovale sliku otonske umjetnosti. Jedan od najznaajnijih radova iz Reichenaua jest Codex Egberti koji sadri narativne minijature s prikazom Kristovog ivota, to je ujedno najraniji takav ciklus, a koji u sebi spaja utjecaje karolinke umjetnosti kao i tragove otokih i bizantskih utjecaja. Drugi poznati rukopisi su Reichenauski Evangelistar, Liuther Codex, Pericopes Henrika II., Bamberka Apokalipsa i Hitda Codex. Izraz vremena oituje se u stvaralatvu redovnice Hroswithe iz Gandersheima, ije su drame i stihovi bazirani na radovima antikih pisaca. Arhitektura ovog razdoblja takoer je bila inovativna te prethodi kasnijoj romanikoj arhitekturi. U politici su se razvijale teorije kranskoga jedinstva i carstva, kao i oivljavanje klasinih ideja o carskoj moi na zapadu. Supruga Otona II. bila je Grkinja Theophano, uslijed ega je bizantska ikonografija postala prisutna u zapadnoj umjetnosti. Globus s kriem (globus cruciger) postao je simbol kraljevske moi, a sveti rimski carevi prikazivani su kao okrunjeni od Krista u bizantskom stilu. Na pokuaj povratka slavi carskoga Rima ukazuje injenica da je Oton III. svoju prijestolnicu smjestio u Rim te ukljuio grkorimsku modu u dvorskim ceremonijama.

Najznaajnije osobe otonske renesanse [uredi]

Hroswitha iz Gandersheima Oton I., Oton II., Oton III., Henrik II. Hermannus Contractus Gerbert iz Aurillaca- papa Silvestar II.