ruah hadaša br. 11

RUBRIKA RUAH HADA[A

1

RUAH HADA[A REKLAME

2

INTERNIST – GASTROENTEROLOG[alamon dr. Vladimir

• kompletan internisti~ki pregled i EKG

• suvremen tretman oboljenja jednjaka, èluca, crijeva, jetre, ù~i i gu{tera~e

• ultrazvuk abdomena

• gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija

• zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta

RADNO VRIJEME

Radnim danom: od 08.00 – 17.00 sati

Subotom: od 08.00 – 12.00 sati

10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

Zahvaljujemo donatoru koji

pomaè izlaènje na{eg

~asopisa,

SSttoommaattoolloo{{kkoojj ppoolliikklliinniicciiRROOSSEENNZZWWEEIIGG iizz VVaarr{{aavvsskkeeuulliiccee bbrroojj 77 uu ZZaaggrreebbuu

Uvodnik

4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A...Sonja Samokovlija

4. UVODNA RIJE^dr. Ivo Goldstein

Osvrt 60 godina poslije

5. [EZDESETA OBLJETNICADR@AVE IZRAELRabin dr. Kotel Da-Don

Aktualno iz Rabinata

6. ADAR 5768. Rabin dr. Kotel Da-Don

Uz temu broja

7. SOUL TO SOULMegilat EsterRabin Dovid Goldwasser

8. RAZMI[LJANJA O MEGILAT ESTERRabin Josef B. Solovej~ik

10. NEPOKORENA VJERA

Osvrt

13. MOJ IZRAELShmuel Meirom veleposlanik Izraela u RH

14. UZ JOM HAACMAUTDeklaracija o nezavisnosti

15. 60 GODINA POSLIJEIzrael – Medinat Israel – Arec

16. UZ JOM HAACMAUTZman Herutenu

16. UZ JOM HAACMAUTPosljednjih 4.500 godina

18. EPHRAIM KISHONMoja zemlja

19. 60 GODINA POSLIJEPrognani @idovi... Etgar Lefkovits

20. UZ ME\UNARODNI DAN SJE]ANJA NA HOLOKAUSTJiije Zihram Baruh

22. CRTICE IZ GOVORA TZIPI LIVIN

23. GOVOR SHIMONA PEREZA NA INAUGURACIJI

Na{i miomirisi

24. BESAMIM, RECHNITZJasminka Doma{

Kolumna

25. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIHMame lo{nDolores Bettini

Stajali{ta

27. NEPODIJELJENI, @IDOVSKI JERUZALEM: JEDINO JAMSTVO SU@IVOTABoris Havel

Kolumna

30. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]IJe li dovoljno pamtiti?Drago Pilsel

Stajali{ta

31. RUÂK SA YITZHAKOM NAVONOMMarija Salom

Slike iz Jeru{alajima

33. JERU[ALAJIM TIJEKOM 2007.

34. ZNAÎ, @ELITE PRESELITI U JERUZALEM?

36. PEÂT IZ VREMENA PRVOGA HRAMA PRONA\EN U JERUZALEMU

37. DVADESETOGODI[NJA ISTRAGA OTKRIVA DA JERUZALEM PRIPADA @IDOVIMA

E{et Hajil – èna od vrijednosti

39. LEA I RAHEL

40. HENRIETTA SALD

Da se ne zaborave

41. LICE HEROJA – ROI KLEIN

42. BENJI HILLMAN

42. EMANUEL MORENO

43. RON ARAD

Kultura i umjetnost

44. U IZLOZIMA KNJI@ARA

45. @IDOVSKA ZAJEDNICA U RIJECIRina Brumini

47. KO JE, U STVARI, “JEVREJIN LUTALICA”?Mia Rajner

51. ARHITEKTURA I UNUTRA[NJE URE\ENJE SINAGOGAAbraham Millgram

54. Strane za djecu

55. Vijesti

64. In memoriam

67. Nadolaze}i blagdani

SADR@AJ

RUAH HADA[A

GLAVNI UREDNIK: Sonja SamokovlijaUREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden,

Dolores Bettini, Jasminka Doma{ i Boris MartonIZDAVA^: Bet Israel @idovska vjerska zajednica

10000 Zagreb, Radi}eva 26, p.p. 880.TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376www.bet-israel.comUREDNI[TVO: [email protected] IZDAVAÂ: prof. dr. Ivo Goldstein

IMPRESSUMRUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina 2., broj 7, studeni 2007/adar 5768.

LEKTORICA: Ljiljana CikotaGRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko JovanovskiTISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb

U OVOM BROJU SURA\IVALI SU: Rabini Isak Asiel, Kotel Da Doni Dovid Goldwasser

KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago PilselSURADNICI: Ljubica Albahari, Naida Mihal Brandl, Roni Brandl,Rina Bruminni, Maya Cime{a Samokovlija, Tatjana Cvejin,

Jasminka Doma{, Tamara \ureti}, Boris Havel, Josef - FatiKonforte, Shmuel Meirom, Dubravka Ple{e, Mia Rajner, MarijaSalom, Petra Senjanovi}, Ljubo Ruben Weis

Izlaènje Ruah Hada{a financijski potpomaè Savjet za nacionalne manjine RH.

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima stan-dardnih normi jezika kojima se autori sluè.

Ispravka

U zadnja dva broja Ruah hada{a pogre{no je navedeno da izlaènje Ruah hada{a potpomaè Ured za nacionalne manjine RH, a trebaloje pisati: Savjet za nacionalne manjine RH.

RUAH HADA[A UVODNIK

UVODNA RIJE^ DR. IVE GOLDSTEINA

ragi prijatelji,

na izmaku smo jo{ jedne kalendarske zime, a za razliku odposljednjih nekoliko, ova se zbilja pokazala u pravom ruhu. Bilaje hladna i snje`na. Nije se zamaskirala u prolje}e, kao {to je to~inila zadnjih godina. Neke od nas sigurno je, barem u mislima,vratila u djetinjstvo ili mladost kada smo zagreba~kim ulicamapravili staze u snijegu kako bismo oti{li u {kolu ili u du}an.

Neki bi rekli nostalgija za mlado{}u, drugi, uspomene iz mla-dosti, tre}i, mo`da, sentimentalne gluposti. Bilo kako da tonazovemo, ostaje sigurno samo jedno, a to je sje}anje na svoju,osobnu pro{lost, koju ne èlimo izbrisati. Jednako tako neèlimo izbrisati niti sje}anja na na{u kolektivnu pro{lost, a da seto ne bi dogodilo, pomaù nam i blagdani do kojih drìmo i kojezajedni~ki proslavljamo.

Pred vratima je Purim a zatim uskoro Pesah. Ne znam jeste li svojdolazak na purimsku zabavu potvrdili telefonom, ali svakako vaspodsje}am da za Pesah na vrijeme kupite ulaznice kako bi sviimali udobno mjesto za sjedenje kako je i propisano.

U ~etvrtak 13. adara II. /13. oùjka je Esterin post, kao uspome-na na hrabru kraljicu Esteru, prema Megilat Ester 4.15. i 16. gdjepi{e: Tada re~e Estera da odgovore Mordehaju: Idi sakupi sveJudejce {to se nalaze u [u{anu i postite za mene i ne jedite i nepijte tri dana i tri no}i i ja }u s mojim djevojkama postiti

"Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen" Knjiga Salomonova 6.23

Sonja Samokovlija

Sonja Samokovlija

tako|er, pa }u onda oti}i k caru, ako i nije po zakonu, i akopoginem neka poginem."

Zadivljuju}e hrabra èna! I ne samo za ona vremena. Kako biizgledala na{a povijest da ona nije izloìla svoj ìvot opasnosti zaspas nas sviju? A mi, kako mi uzvra}amo danas?

Zar zaista mislimo da ne zavrje|uje jedan dan posta? Zar }emo sei ove godine oglu{iti na njen vapaj, zar nam je pun èludacva`niji od samopo{tovanja i da li je cijena asimilacije "SVI SMOMI ESAV"?

Da, asimilacija je uzela svoj danak, no da Estera nije uzalud stavi-la svoj ìvot na kocku, dokaz smo upravo mi koji }emo u veseljui pod maskama proslaviti i otplesati "krabuljni ples", izabratinajbolju masku, te se opiti barem plesom i smijehom ako ne ivinom. Bit }e i tombola, jer ipak ime blagdana dolazi od rije~iPUR – loz, lutrija, tombola.

Nostalgija, uspomene, sentimentalne gluposti? Svejedno, zajed-no smo, a i znamo za{to!

Stavimo maske i postanimo ne{to drugo, ali samo te ve~eri, a ve}sutradan budimo opet mi, svatko poseban na svoj na~in a opetsvi zajedno Klal Jisrael.

Hag Purim sameah, Va{a Sonja Samokovlija

Protekli mjeseci u ìvotu Bet Israela bili su doba intenzivnogdoga|anja.

Na radnom mjestu tajnika na{e zajednice po~etkom sije~nja zaposlen jeBorut Ivanu{a kao prvi stalan zaposlenik. Nema dvojbe da je to temeljza stabilno funkcioniranje Bet Israela kao i za razmah novih aktivnosti.

Institucije i dru{tva koja funkcioniraju uz Bet Israel marljivo rade. Valjanaglasiti trajno dobru suradnju s Hrvatsko-izraelskim dru{tvom, {to se

prije nekoliko dana (27. sije~nja) pokazalo u uspje{noj organizaciji obi-ljeàvanja Me|unarodnog dana sje}anja na Holokaust. Na{ prostor uRadi}evoj bio je pun, a nazo~ilo je mnogo uglednika iz politi~kog, vjer-skog i javnog ìvota grada Zagreba i RH. U sklopu toga, svojim uvijeklijepim nastupom, pomogao nam je i mje{oviti pjeva~ki zbor "Lira" na~elu s ravnateljem Robertom Homenom.

@idovska {kola "Lauder-Hugo Kohn" ulazi u {estu godinu ìvota.Radi na mnogima dalekoj Pe{~enici, ali zato nije manje uspje{na.

D

4

Dr. Ivo Goldstein

Dragi ~lanovi i ~itatelji,

UVODNA RIJE^ DR. IVE GOLDSTEINA

OSVRT 60 GODINA POSLIJE

RUAH HADA[A

5

Svi zainteresirani mogu do}i tijekom dana i vidjeti kako ravnatelji-ca g|a Jasenka Rafaj i osoblje {kole predano rade s djecom.Atmosfera je stvarno posebna: ima dosta djece koja {kolu nedoìvljavaju kao {kolu, ve} se svojim u~iteljicama ujutro bacaju unaru~je, a poslijepodne ne èle i}i ku}i, jer im je ljep{e u {kolinego doma. Do|ite i uvjerite se da je tako.

Na{oj je zajednici trajno prioritetna elja da se izgradi nova sinagoga i kul-turni centar u Pra{koj ulici. Tako je bilo i dok smo bili u op}ini uPalmoti}evoj, tako je i od 2005. godine, otkako imamo svoju op}inu. Na{itrenutni sporovi i neslaganja ne bi smjeli ugroziti realizaciju strate{kiva`nog projekta izgradnje u Pra{koj. Imamo i punu i vi{ekratno izraènupodr{ku najvi{ih dràvnih i gradskih vlasti. Ova generacija zagreba~kih ihrvatskih @idova ima veliku odgovornost da izgradi sinagogu i kulturnicentar u Pra{koj i zbog sebe same, i zbog hrvatskog dru{tva i dràve u cjeli-ni. Nama je va`no da po{aljemo poruku i Hrvatskoj i svijetu da nas naovom prostoru jo{ ima, a Hrvatskoj je ta izgradnja va`na da zaklju~i jedno

bolno poglavlje iz razdoblja Drugog svjetskog rata. Samo moèmo àlitida @idovska op}ina u Palmoti}evoj nema sluha za te argumente i ne èlipokrenuti proces pripremanja izgradnje. Nadamo se da }e se stavovi uPalmoti}evoj uskoro promijeniti. Izgradnja u Pra{koj projekt je od kojegane èlimo, a ni ne moèmo odustati.

I na kraju, ono {to je kratkoro~no najva`nije: dok budete ~itali overetke, privodit }e se kraju ili }e ve} biti gotovi radovi na ure|enjunovog reprezentativnog prostora Bet Israela na Maùrani}evu trgu6. Ve} Vas moèmo pozvati na otvaranje novog prostora u ne-djelju, 16. oùjka u ve~ernjim satima, uz nazo~nost brojnih ugled-nika iz vjerskog i javnog ìvota, uklju~uju}i i na{eg po~asnog~lana, predsjednika Republike Stjepana Mesi}a.

S nadom da }emo u budu}nosti dosizati zajedni~ke ciljeve,

srda~no,Ivo Goldstein

[ezdeseta obljetnica Dràve IzraelRabin dr. Kotel Da-Don

Poznata izraelska pjesma kaè:

"Ovdje sam ro|enOvdje su ro|ena moja djeca

Ovdje sam svoj dom izgradio vlastitim rukamaOvdje si i ti sa mnom

I ovdje su tisu}e mojih prijateljaI poslije dvije tisu}e godina, do{ao je kraj mojim lutanjima."

Dan oslobo|enja na{e Svete Zemlje iz ruku stranaca bio je pose-ban dan u svjetskoj a ne samo u ìdovskoj povijesti. Zaista, nijeIzrael prvi narod koji se uspio osloboditi mukom svojih sinova kojisu ustali protiv strana~kog jarma. Ali, ovo je poglavlje u knjizina{eg preporoda ipak jedinstveno i veli~anstveno. Na{ narod nijeneko} samo izgubio svoju neovisnost nego je izgnan iz svoje zem-lje te se nakon dugotrajnog lutanja diljem svijeta poslije tisu}u iosam stotina godina po~eo vra}ati ku}i.

Otada su djeca po~ela napu{tati svoje obitelji kako bi se vratila uzemlju na{ih patrijarha;

Otada je Theodor Herzl èlje stotina generacija jasno izrazio udjelu Der Judenstaat (@idovska dràva);

Otada je Josef Vladimirovich Trumpeldor predvodio svoje vojnikeu bitci kod Galipolja;

Otada je Ze'ev (Vladimir) Jabotinsky osnovao @idovsku Legiju uPrvom svjetskom ratu, prvu ìdovsku oruànu silu od danaShimona Bar Kohbe koja se borila za oslobo|enje svoje domovine;

Otada su narodi svijeta shvatili da postoji vje~na povijesna vezaizme|u ìdovskog naroda i zemlje Izraela;

Otada smo, u poku{aju da oja~amo Svetu Zemlju pred napadima,stigli na povijesno raskri`je za vrijeme Drugog svjetskog rata kadaje sin vraga sve @idove koje je njegova razorna ruka mogla doseg-nuti èlio osuditi na stra{nu, okrutnu smrt.

I dok je njihova krv tekla poput vode, oni koji su bili zaduèni zautemeljenje "Domovine ìdovskog naroda" u kojoj bi patniciprona{li spas, izjavili su: "Zemlja Izraela nije za @idove, niti jedan@idov se vi{e u nju ne smije vratiti."

Svi smo bili suo~eni s izborom ho}emo li prihvatiti kra|u svojezemlje i svjedo~iti rasipanju pepela Holokausta ili }emo ustati isuprotstaviti se, boriti se, pobuniti se i postati slobodni.

Izabrali smo. Pobunili smo se. I izborili smo svoju neovisnost.

Od progla{enja neovisnosti, Izrael je pro{ao sedam ratova: Rat zaneovisnost 1948. godine, Rat na Sinaju 1956., [estodnevni rat1967., Jom Kipurski rat 1973., Operaciju Mir za Galileju 1982., inedavni Drugi libanonski rat 2006. godine. Neki od ovih ratovavo|eni su protiv dràva mnogo ve}ih od malog Izraela a neki odovih ratova bili su ratovi za "biti ili ne biti". U svim je ovim ratovi-ma narod Izraela pratio B-g Izraela i u svim je ovim ratovima Izraelpobijedio.

Utemeljenje Dràve Izrael poslije Holokausta, opstojnost Izraelatijekom posljednjih 60 godina usprkos svim predvi|anjima imnogim analizama te velika, svjetski zna~ajna dostignu}a Izraela usvim zamislivim poljima - od poljoprivrede do visoke tehnologije- jednostavno re~eno, predstavljaju ~udo biblijskih proporcija.Samo oni koji su slijepi ili ne èle vidjeti ~injenice mogu tvrditisuprotno.

RUAH HADA[A OSVRT 60 GODINA POSLIJE

6

Prisjetimo li se svega ovoga, svih slavnih, velikih dana, ne smijemopropustiti uzveli~ati i zahvaliti B-gu Izraela za sva ~uda koja jeu~inio. Moramo biti s ljubavlju ujedinjeni u boli sa svojom bra}om@idovima, djecom Izraela, koji su `rtvovali svoje ìvote za Judeju iza opstojnost Izraela.

Ovo moje razmi{ljanje èlim zavr{iti re~enicama utemeljiteljamodernog politi~kog cionizma, Herzla:

"Tijekom dva mjeseca koje sam proveo u Parizu radio sam na knjizi@idovska dràva. Ne sje}am se da sam ikada i{ta pisao tako rados-no i nadahnuto kao ovu knjigu. Heine je znao re}i da je, dok bipisao slavne pjesme, ~uo lepet orlovih krila iznad svoje glave. Imeni se ~ini da ~ujem ne{to sli~no dok pi{em ovu knjigu. Na njoj

sam radio svakoga dana sve dok me nije napustila snaga; uve~ersam du{u odmarao slu{aju}i pjevanje i melodije Wagnera, osobitooperu Tannhäuser, koju sam odlazio slu{ati kad god je bila narepertoaru. Onih ve~eri kada nije bilo opere sumnjao sam uzdravlje svoga vlastitog uma. Nakon {to sam zavr{io pisanje knjige,rukopis sam na ~itanje dao vrlo dobrom, starom prijatelju. Dok je~itao knjigu iznenada je po~eo plakati. Njegovo mi je uzbu|enjebilo razumljivo jer i moj je prijatelj tako|er bio @idov. âk sam isâm pomalo plakao zapisuju}i vlastite misli u svoju knjigu. Ali, namoje beskrajno iznena|enje, moj je prijatelj naveo druga~ijirazlog za svoje suze. Mislio je da sam izgubio razum…"

Le Hajim!

AKTUALNO IZ RABINATA

Iz Rabinata

Adar 5768.Rabin dr. Kotel Da-Don

Dragi prijatelji, [alom!

Proslava HanukePosljednja proslava Hanuke bila je zaista jedinstvena. @elio bih ~estitatisvima koji su pridonijeli njezinom uspjehu te osobito predsjednici kul-turnog odbora, gospo|i \ur|i [iljak koja je ravnala zbivanjima cijeleve~eri. Ovogodi{nja je Hanuka bila posebna zbog jo{ jednog razloga,zbog osobite posjete Glavnog rabina Tel Aviva, biv{eg Glavnog rabinaIzraela, rabina Israela Meira Laua. Moram priznati da je za mene paljenjeHanukije na Trgu bana Jela~i}a bilo stvarno poseban do ivljaj, a siguransam da moje osje}aje dijele mnogi. injenica da je Hanukiju upalio upra-vo rabin Lau ovom je zbivanju dala specifi~nu dimenziju, dimenziju ~ovje-ka koji je pre ivio Holokaust i koncentracijski logor Treblinku u dobi od9 godina te je mnogo godina kasnije postao glavni rabin dràve Izrael.

Svjetska rabinska konferencijaPrije nekoliko mjeseci, koncem prosinca, odmah poslije Hanuke, kao isvake godine, otputovao sam u Izrael kako bih sudjelovao na Svjetskojrabinskoj konferenciji. Za razliku od proteklih godina kada je konferen-cija odràna u Jeruzalemu, ove je godine konferencija bila smje{tena najugu, u A{kelonu. Razlog tome je te{ka situacija na jugu Izraela gdjemnogi gradovi ive u strahu od raketnih napada, a posebno grad Sderot.Sderot je grad od 20.000 ljudi, smje{ten isto~no od sjevernog djela Gaze.U pro{lih sedam godina, tisu}e raketa Kassam ispaljene su iz palestinskihdomova, polja i {kola na Sderot. Gra|ani Sderota ìve u stalnom strahuod raketa i imaju samo petnaest sekundi upozorenja prije udara. Kakobi ih oja~ali u ovakvoj nemogu}oj situaciji, organizacijski odbor rabinskekonferencije odlu~io je konferenciju odràti u Sderotu. Uistinu je bilostra{no tu`no i {okantno vidjeti pravo stanje stvari, posjetiti socijalnougroène i oàlo{}ene obitelji koje su izgubile svoje najdraè u eksplo-zijama raketa. Iskreno se nadamo da smo ih uspjeli okrijepiti tijekom

kratkog vremena koje smo proveli me|u njima. U naporu da stvore izarade za po{teni ìvot, na~inili su web stranicu putem koje prodajumno{tvo kvalitetnih proizvoda. Izme|u ostalih, na taj je na~in mogu}ekupiti mezuze, oslikano staklo, dje~je igra~ke, keramiku, umjetni~kadjela, nakit, svije}e, pribor za jelo i drugo. Najmanje {to moèmo u~initiza ove hrabre Izraelce je podràti ih kupovinom njihovih proizvoda.Molim vas da posjetite Sderot na adresi www.madeinshderot.com/en/.

Dok sam bio u Izraelu, pozvan sam na sastanak s glavnim rabinomIzraela te sam s njim razgovarao o mnogim aktualnim pitanjima skojima se susre}emo te na~inima na koje bi glavni rabinat mogaopomo}i na{oj zajednici.

Nova sinagoga i zgrada zajedniceAdaptacija na{e nove sinagoge i drugih prostora napreduje "punomparom" i bliì se kraju. Jako se radujemo {to ranijem otvorenju koje }ebiti u~injeno "Berov Am Hadrat Meleh" (s velikim publicitetom na slavuKralja) i u kojem }e sudjelovati rabini iz cijele Europe, kako je i obi~aj priotvaranju nove sinagoge. Tom }emo prilikom u sinagogu unijeti i novuSefer Toru koju su nam darovali na{i dragi ~lanovi iz Chicaga, gospodinShaul Azar i njegova obitelj. Ovo je prilika i da zahvalimo na{emnajve}em donatoru, gospodinu Ronaldu Avivu i gospo|i Marini Talmorkao i ~lanovima na{e zajednice. Jednako tako èlim zahvaliti ~lanovimaOdbora za izgradnju sinagoge koji su poklonili jako mnogo svoga vre-mena, a pogotovo @arku Blau, Elzi Franovi} i Toniju Franovi}u.

Novi {kolski minibusVrlo smo ponosni {to vas moèmo obavijestiti o zna~ajnoj donaciji kojuje {kola primila od gospodina Zeeva Barzilaya i Grand Auto d.o.o.,glavnog uvoznika i distributera Forda i Jaguara u Hrvatskoj. Od sije~nja{kola "Lauder-Hugo Kon" koristi novi kombi s 14 sjedala koji nam je

Rabin Kotel Da-Don

AKTUALNO IZ RABINATA

UZ TEMU BROJA

RUAH HADA[A

7

darovan. [kola }e se ovim kombijem sluìti kako prilikom jutarnjeg ipopodnevnog prijevoza djece, tako i za izlete i druge aktivnosti izvan{kole kao {to su posjeti muzejima, kazali{tu i sli~no.

[ezdeseta obljetnica Izraela

Ove godine slavimo {ezdeseti ro|endan dràve Izrael. Kao {to je svimapoznato, Izrael i dijaspora vezani su osobitim sponama. [to se goddogodi u Izraelu utje~e na @idove u dijaspori te obratno. Datum {ezde-sete obljetnice je 3 ijar 5768. (8. svibnja 2008. godine) kada planiramoposebnu proslavu kojom }emo obiljeìti ovu veliku prigodu.

Nova tjedna predavanja

Umjesto ciklusa predavanja "Molitva i molitvenik" koji je upravozavr{io, srijedom od 19 sati zapo~et }emo novi ciklus tjednih preda-vanja o Talmudu. Ovaj }e ciklus biti koordiniran s Meorot Hadaf

Hayomi svakodnevnim programom prou~avanja jedne straniceTalmuda koji se odvija diljem svijeta. Jednom tjedno na ovim }emo{iurima ukratko govoriti o temama kojima se toga tjedna bavioTalmud. Ovakvo prou~avanje Talmuda zami{ljeno je i namijenjenointelektualcima pa vas zato sve pozivam da nam se pridruìte.

Jednako tako, ovom prilikom èlim vas sve pozvati i na druga pre-davanja i {iurim koja se odràvaju tijekom tjedna: u srijedunave~er, od 18 sati govorimo o tjednoj Para{a i rabinskim respon-sama; na [abat u sinagogi poslije Minha prou~avamo Tanah (upra-vo smo zapo~eli s knjigom Ljetopisa). Molim vas da za sva pitanjavezana uz odràvanja mojih {iurim nazovete tajni{tvo.

[aljem vam sve blagoslove nabrojane u na{oj svetoj Tori!

Va{ rabin, dr. Kotel Da-Don

U Megilat Ester ~itamo da je Mordekaj svakoga dana odlazio ukraljevo dvori{te kako bi saznao kako je Ester.

Midra{ nam pri~a da je Ha{em rekao Mordekaju: "Pita{ za stanje jednedu{e iz Mojeg naroda; na kraju }e{ brinuti za dobro cijelog na{eg naroda."

Moèmo postaviti zanimljivo pitanje: [to je Mordekaj u~inio?

U biti nije u~inio ni{ta zapanjuju}e, ni{ta {to svatko, vjerojatno, nebi bio voljan u~initi za prijatelja ili ~lana svoje obitelji.

Ipak, Ha{em mu kaè da }e zasluìti da bude klju~ni ~ovjek uspa{avanju cijelog naroda.

Leket Reshimos obja{njava: "Vjerujemo da, kako bi potpomogliotkupljenje Klal Israela, moramo dose}i velike visine; moramou~initi herojska djela koja }e sve zaprepastiti i tek }emo tadapostati dostojni da budemo uklju~eni u otkupljenje Klal Israela."

Ipak, iz toga u~imo da to nije tako. Jedan maaseh, jedno djelo koje~ovjek izvr{i cijelim svojim srcem i kojem se potpuno preda, daje~ovjeku snagu da zasluì velike stvari. esto u ivotu ne shva}amo kakveposljedice imaju na{a svakodnevna djela. Posjet nekome tko je bolestan,nov~i} kojega dajemo za siroma{ne, veseli pozdrav nekome tko jesuo~en s problemima, u~enje jednog posuka iz Tanaha – sve su to djelakoja se mogu smatrati neva`nima. Ipak, njihov je u~inak nemjerljiv.

Svima nam je poznat obi~aj da se pri spominjanju Hamanovogimena za vrijeme ~itanja Megile proizvodi buka. Ova nam tradicijapomaè da se prisjetimo svoje nade i èlje da zli budu uklonjeni.

Prije nekoliko stotina godina, u Istambulu, ivio je slu`benik koji je poznavao

ovaj obi~aj te je proglasio da je strogo zabranjeno bu~iti kad se spomeneHamanovo ime. Svatko tko bude uhva}en da bu~i, bit }e strogo ka`njen.

Ljudi okupljeni u sinagogi bili su vrlo tu`ni kada je do{lo vrijeme za~itanje Megile. Iako je kori{tenje gragera pri ~itanju Megile samoobi~aj, mi, @idovi, oduvijek smo voljeli i po{tovali svoje obi~aje. Kadje god zabranjeno po{tivanje nekog obi~aja, u bilo kojem trenutku upovijesti, Klal Israel osje}a se duboko povrije|enim i pla~e suzamao~ajnika zbog nedostatka potpune vjerske slobode.

Pred sinagogom su bili postavljeni ~uvari kako bi se pobrinuli danaredba bude ispo{tovana. Trenutak prije nego {to je trebalo zapo~eti~itanje Megile te prili~no upropa{tene Purimske ve~eri, vrata su seiznenada otvorila i u sinagogu je u{ao postariji ~ovjek duge bijelebrade i vrlo svetoga izgleda. Zaklju~ao je vrata sinagoge i sjeo.

îm je prvi put bilo izgovoreno ime Hamana, po~eo je proizvoditistra{nu buku – lupao je nogama, vikao i udarao po klupi. Ljudi su gapreklinjali da to ne ~ini i poku{ali mu objasniti da tim ~inom ne dovo-di u opasnost samo vlastiti ìvot nego i ìvot svakog ~lana zajednice.

Postariji se ~ovjek samo nasmije{io i nastavio lupati kad god je bilo spomenu-to Hamanovo ime. ûvari su poku{ali u}i u sinagogu, ali su te{ka vrata bilazaklju~ana. Koncem no}i i vladar isto~nog Istambula saznao je novost. Ali,nije se naljutio na @idove nego na upravitelja koji je izdao takvu naredbu.Smatrao je da upravitelj koji je takvu naredbu izdao bez prethodnog razgov-ora sa svojim nadre|enim mora biti ~ovjek koji se eli pobuniti i zbaciti vlast.

Za kaznu, odmah je odlu~eno da }e upravitelj biti obje{en na vje{alimakoja su bila podignuta na trgu pred samim vratima sinagoge.

Soul to Soul

Megilat EsterRabin Dovid Goldwasser

Rabin Dovid Goldwasser

RUAH HADA[A UZ TEMU BROJA

8

Razmi{ljanja o Megilat EsterNapisao: Rabin Josef B. Solovej~ik, s engleskog preveo: Vuk Simi}

Godine 1973., rabin Solovej~ik je pred neobi~no velikim brojemslu{alaca, odrào svoje godi{nje predavanje. Ovo predavanjepod naslovom "Razmi{ljanja o Megilat Ester" odràno je 14. martau Lemport Auditorijumu.

Ova Megila i pri~a o Purimu zbila se u smiraj slavnog dana pred-skazanja. Celokupna nacija je bila suo~ena sa ru`nom izvesnombudu}nosti bez proroka. Tokom pri~e o Pesahu koja se zbila udoba proroka, Mojsije, Bo`ji izaslanik, primio je jasna i preciznauputstva kako i na koji na~in da ispuni svoju misiju. Ali Mordehaji Ester, tako|e Bo`ji izaslanici koji su ìveli u eri bez proroka, nisuimali jasna uputstva od Boga kako da postignu svoj cilj. Oni sumorali da koriste sopstvenu snala`ljivost, ma{tu i domi{ljatost dasprovedu svoju boànsku misiju koja je grani~ila sa nemogu}im:da spasu narod od istrebljenja. Ovaj dio knjige o Ester se nazivaESTER PANIM, (doslovno, Sakriti svoje lice, prim. prev.) jer je Bogsakrio svoju prisutnost. To u stvari zna~i da Bog, da bi sakrio svojuume{anost u tok doga|aja upravlja njima iz pozadine, iz senke,bez neposrednog uplitanja.

U svakoj generaciji postoje ljudi koje Bog odabira za svoje iza-slanike, da postanu stvaraoci istorije. @ive}i u doba kada nemaproroka, oni moraju da koriste svoju snala`ljivost i spretnost da biispunili svoju misiju. Koga Bog odabira? Ljude koji nisu naprostopojedinci ve} one li~nosti koje u sebi nose odlike ~itavog naroda.Njihova uloga me|u narodom Izraela je uloga srca me|u organi-ma tela. Srce je plen strepnji, radosti, straha, besa i svih drugihstresova kojima je telo podlo`no, ali ono ipak ostaje najuporniji inajja~i od svih organa. Pojedinci koje Bog odabira su oni koji li~noose}aju sve {to se doga|a ~itavom narodu, koji pla~u zbog nesre}e~itavog Izraela i koji se raduju u njegovim sre}nim trenucima (poJeudi Aleviju u njegovoj knjizi Kuzari ovo je i uloga Izraela me|uostalim narodima). Ovi pojedinci nisu samo jedna li~nost; oni usebi personifikuju ceo narod. Ovo je zamisao {akul keneged{i{im ribo, koji izjedna~ava jednu osobu sa narodom Izraela. Ikao {to jedan narod ne umire, tako i ove jedinstvene li~nosti kojepredstavljaju ceo narod, nikada ne umiru. Dok god je am Jisraelhaj, dotle David meleh Jisrael haj vekajam. Aman je shvatio daje Mordehaj takva li~nost i da bi bilo nekorisno ubiti samo njega(3:6), jer je Mordehaj bio otelotvorenje celog izraelskog naroda, anarod je samo Mordehajev produètak, tako da bi samo potpunoistrebljenje cele nacije moglo uni{titi Mordehajevu mo}. Od takvesu tvari sa~injene vo|e Izraela.

U pri~i o Purimu, Bog je odabrao i Mordehaja i Ester da odigrajuodlu~uju}u ulogu i spasu narod. Jo{ od vremena Sare, ène su bileu ravnopravnom, ako ne i superiornom poloàju u odnosu namu{karce u procesu stvaranja istorije. Iako i jedni i drugi igrajuva`ne uloge, one su ipak razli~ite. Mu{karac ne moè preuzetièninu ulogu, ali ni èna ne moè preuzeti ulogu mu{karca. Premaprincipima judaizma, mu{karci i ène su i duhovno i fizi~ki razli~itii iako se ove uloge me|usobno dopunjuju, one su u osnovi raz-

dvojene. Mu{karci iniciraju doga|aje, ali su ène te koje ih privodekraju. On je teoreti~ar, dok je ona bi}e prakse. On razmi{lja oapstraktnim, a ona u pragmati~nim terminima. Mu{karac je ~esto"{lemiel" ({eprtlja, prim. prev.); dok ène, na sre}u, naj~e{}eposeduju spretnost.

Mordehajev zadatak bio je da zapo~ne spasavanje jevrejskog naro-da. Kada su zlokobne objave bile istaknute on nije pani~io.Umesto toga, on je pa`ljivo razmotrio tok istorije i do{ao je dozaklju~ka da je Ester odabrana od Boga da spase naciju. Ova "teori-ja" je u~inila da se sve naoko ~udne ~injenice o Va{ti i gozbama iEsterinom sjajnom usponu u aristokratiju sklope u jedan jedin-stven mozaik. On je znao da je na njemu da zapo~ne spasavanjenacije ali i da je Ester ta koja treba da posao privede kraju.Mordehaj je pred sobom imao dva zadatka;

1. Da obavesti Ester od doga|ajima koji su se zbili (4:2-9).

2. Da joj pomogne da shvati da ju je Svemogu}i odabrao za ostvarenje njegovih namera (4:13-14).

Njegov zadatak u~itelja bio je da nadahne Ester da prihvati nje-gove ideje. îm je Ester pristala da prihvati taj izazov, miprime}ujemo zamenu uloga, Ester postaje istaknutiji lik aMordehaju biva dodeljena manje va`na uloga. Ona je sada gospo-dar koji izdaje nare|enja (4:16) i Mordehaj pokorno slu{a (4:17).Po{to je on ispunio zadatak za~etnika spasenja, Ester, èna, zauzi-ma istaknuto mesto onoga koji taj plan sprovodi u delo, koriste}ipri tome sopstvenu domi{ljatost. Ovo je u stvari primerume{nosti, bina jetera (dodatno razumevanje, prim. prev.), (Nida45b), podarene ènskom rodu.

U stvari, Mordehaj je imao sopstvene ideje o tome kako da spaseJevreje. Ali Esterin plan, plan ène, je prevagnuo. Mordehaj jehteo da Ester odmah ode kod kralja i moli za milost prema jevrej-skom narodu (4:8). Ester se usprotivila, smatraju}i da je pametni-je pribe}i sporijim, diplomatskim re{enjima. Ona je priredilajedan pa drugi banket, odugovla~e}i iz nekog, naoko neshvatljivograzloga. Ipak, ako razmislimo o li~nosti Aha{vero{a shvati}emoza{to je Ester ba{ tako postupila i kako je stvarno stanje stvari pot-puno isklju~ivalo uspe{nost Mordehajevog plana.

Kralj je se paranoi~no bojao da }e ga neko svrgnuti sa prestola.Talmud nam govori da on nije bio legalni naslednik prestola, ve}sin kraljevskog konju{ara. Njegova jedina veza sa kraljevskomporodicom bila je njegova ène Va{ti, Belsazarova k}i. Ona ga jeo~igledno prezirala i smatrala ~ovekom kome je vaàn uspon navi{i dru{tveni status, kome je nedostajao kraljevski ponos idrànje. Tako|e je postojao i pokret otpora ~iji je cilj bio kraljevosvrgavanje i vra}anje na stari poredak, o ~emu svedo~i Bigtanov iTere{ov poku{aj ubistva kralja. Aha{vero{ je poku{ao da "kupi"odanost podanika prire|ivanjem bogatih gozbi i pozivaju}i svako-ga da jede i pije i gleda njegovo bogatstvo i ène. Sve ovo suo~igledno postupci osobe zapla{ene mogu}no{}u pobune.

UZ TEMU BROJA RUAH HADA[A

9

Apsurdni zakon (4:11) koji je predvi|ao smrtnu kaznu za svakoga ko binenajavljen u{ao u prestonu dvoranu, tako|e je posledica njegovogparanoidnog straha od pobune ili poku{aja ubistva. Kada ga je Va{tijavno uvredila, on se po~eo bojati da }e – ako je ubije, time izazvatioruànu pobunu. Memukan (1;16-20) mu je dao slede}e zanimljivotuma~enje: "Istina, ako ubije{ Va{ti moè{ izazvati pobunu, ali ako jepusti{ da ìvi, po{to je javno uvredila kralja, to }e biti povod svimènama plave krvi da po~nu vre|ati svoje muève." U to vreme posto-jao je obi~aj da se pobednici ène udovicama ili k}erima pobe|enestrane. Tako su se mnogi Aha{vero{evi oficiri oènili enama koje su pri-padale pre|a{njim velikodostojnicima. "Ako one vide da kraljica nijeka`njena za svoj bezobrazluk i one }e po~eti da rade protiv svojihmuèva i priklju~iti se tajnom pokretu za uspostavljanje starog poretka.Da bi se ta mogu}nost sasekla u korenu, Va{ti mora biti pogubljena."Tako je Memukan, za koga nam Talmud kaè da je bio Aman, stekaopoverenje paranoi~nog kralja, kao ~ovek odan odbrani prestola.Odmah po Bigtanovom i Tere{ovom poku{aju ubistva, saznajemo da jeAman postavljen za prvog ministra. Kralj je odista upla{en i u svomparanoi~nom strahu on se okre}e onom ko je dokazao svoju odanost –Memukanu (Amanu) i po~inje da mu veruje.

Po{to smatra da se Mordehaj ne odnosi prema njemu sa du`nimpo{tovanjem, Aman odlu~uje da uni{ti Jevreje. On igra na kartukraljeve paranoje i uspeva da kod kralja izazove sumnju u odanostJevreja. On govori kralju (3:8) da su Jevreji jedinstven narod, kojiìvi {irom kraljevstva i ima ~udne zakone i obi~aje. Po{to su Jevreji~udan narod ne moè se pretpostaviti spremaju li pobunu ili ne.Ako se priklju~e ilegalnom pokretu, njihovo jedinstvo i raspros-tranjenost {irom zemlje mogu osigurati uspe{nost pobune. Kraljpoveruje u ovu pri~u i pristane na to da Jevreji budu pobijeni.Kada paranoik ìvi u strahu od izmi{ljenog ~udovi{ta, sav njegovose}aj morala biva potisnut. On ima samo jedan neodoljiv nagon– da uni{tava. Ester je sve ovo sasvim dobro razumela i zbog togase nije mogla sloìti sa Mordehajevim planom za brzu akciju. Kadaje Aman ve} uspeo da u kralju probudi strah od jevrejske pobune,nikakva molba ili autoritet ga nisu mogli spre~iti na putu uni{tenjanjegovog imaginarnog neprijatelja. Da bi se prona{lo re{enje zaovu situaciju bio je potreban ènski um, a ne ideje mu{karca. Esterje shvatila da je jedino re{enje preusmeriti kraljev strah premaAmanu tako {to }e ga optuìti da kuje zaveru protiv kralja. Ona jestoga odugovla~ila iz dana u dan, poku{avaju}i da na|e zgodnupriliku, zgodan na~in da kralj izgubi poverenje u odanog prvogministra. înilo se da samo ~udo moè uzdrmati kraljevo povere-nje i odista, ~udo se dogodilo: balajla a-u nadeda {nat a-meleh(6:1). Ovo je klju~na to~ka cele pri~e, prvo ~udo. Najza~u|uju}astvar koja se dogodila te ve~eri nije porast Mordehajevog ugleda ukraljevim o~ima ve} gubitak poverenja u Amana. Moète osetitikraljevu zluradost dok je nare|ivao Amanu da oda po{tovanje"Jevrejinu Mordehaju" (6:10). I te ve~eri Ester je ugrabila pravitrenutak da kod kralja poseje seme nepoverenja u Amana, trenu-tak koji je mo`da nastao zato {to je Aman spomenuo kraljevukrunu ili zato {to nije nagradio kraljevog dobro~initelja Mordehajaili zbog kraljevog paranoi~nog uma. Ovo je to ester panim ~udo,promena raspoloènja kraljevog poreme}enog uma, za koje naPurim zahvaljujemo Bogu. Slede}eg dana, Ester Amana optuùjeza izdaju i kralj spremno prihvata optu`bu. Ona obja{njava kralju

da je Aman imao na umu dobrobit kralja, on bi poslao Jevreje naprisilan rad i tako ih drào na oku, a u isto vreme imao koristi odtoga. "Ali Amana ne zabrinjava pretnja po kraljevu bezbednost"(7:4). Predlaù}i da se po zemlji razdeli oru`je za uni{tenjeJevreja, on je olak{avao pobunjenicima da organizuju svojustanak. Ester je u~inila da kralj poveruje da je Aman kovao zaveruprotiv njega. Esterine re~i na{le su mesta u kraljevoj paranoji. Popovratku iz vrta, kralj zati~e Amana na leàju na kom je bila Esteri vi~u}i pita "Zar ho}e{ da zavede{ kraljicu dok sam ja kod ku}e?"(7:8). On je sada ve} ube|en u Amanovu izdaju i kroz tu prizmuposmatra sve doga|aje. On ne samo da je "video" Amana kakoplanira pobunu, ve} i kako poku{ava da mu ukrade kraljicu. To jeza njega bio najve}i dokaz Amanove izdaje. Amanova sudbina jezape~a}ena. Isti plan koji je on skovao protiv Jevreja, upotrebljenje protiv njega i njegovih pristalica.

To je upravo i bio Esterin plan. Uprkos tome {to je vreme prorokapro{lo, mlada èna je uspela da ispuni skoro nemogu} zadatakkoji joj je Bog postavio. Mordehaj je imao ulogu za~etnika, da jeinspiri{e, ali ona je sama osmislila taktiku i uz pomo} Provi|enjaostvarila cilj. Duh Bo`ji je si{ao na nju i iz pozadine upravljaonjenim postupcima (5:1-Ra{i). U stvari Duh Bo`ji je iz svog tajnogskrovi{ta ester panim upravljao doga|ajima ne direktnim uplita-njem kao u doba proroka, ve} osetljivim putevima ljudskog uma.

Ester je pou~ila jevrejski narod kako da posti i kako da se moli(4:16). Produhovljena, harizmati~na èna je superiornija odmu{karca na dva na~ina: a) sprovodi plan u delo, b) molitva.Hana, Samuelova majka nau~ila nas je kako da se molimo(Berahot 31). Iako se ona sama nikad nije ra~unala u minjan, onaje ta koja je pokazala kako se treba suo~iti sa Bogom. Dok je Hanau~ila pojedince kako da se mole u te{kim trenucima, Ester nas jenau~ila kako da se molimo zajedno, kao narod, u vremenimavelike opasnosti. ûdno je kako su ova dva principa, pragmati~napronicljivost i sposobnost za molitvu, u stvari suprotni, ali èneuspevaju i u jednom i u drugom. Pronicljivost je osobina samo zre-lih ljudi koje je iskustvo nau~ilo da u obzir uzmu veliki broj pre-sudnih faktora i da deluju na osnovu toga. Nezreli ljudi mogu bitisjajni, ali oni ne mogu biti ti koji odlu~uju o politici. Molitva, sdruge strane, jeste ne{to u ~emu su deca najbolja. Odrastao ~ovekje previ{e realisti~an, previ{e cini~an, otvrdnuo. A da bi se od srcamolilo, potrebno je verovati u neverovatno i nadati senemogu}em. Iskrena molitva je tako|e ono {to se ra|a iz krajnjego~aja ili potpunog predavanja. Odrasla osoba kontroli{e svojeemocije i ne dopu{ta sebi da se "prepusti" krajnjim ose}anjima. Alidete pu{ta na volju ose}anjima besa, sre}e, razo~aranja i radosti.Dete zna kako da se moli "mimaamakim" iz najdubljeg o~aja, alii kako da peva "{ir hada{" (novu pesmu odu{evljenja). OdJevrejina se traì da u isto vreme bude i odrastao ~ovek i dete.Kada se od njega traì da uzme u~e{}e u stvaranju istorije, da budebo`ji izaslanik, ~ovek mora da postupa zrelo i pronicljivo. Ali kada semoli on mora ostaviti sa strane svoj odrasli na~in razmi{ljanja idopustiti da iz njega ka Bogu pote~e preplavljuju}e ose}anje radostiili bola. Moramo se nadati da }e se dogoditi i nemogu}e i znati dani{ta nije nemogu}e jer je Bog svemogu}. Ova dva suprotna princi-pa nalaze svoje otelotvorenje u èni ~iji je simbol kraljica Ester.

RUAH HADA[A UZ TEMU BROJA

10

Preneseno sa www.ou.org (Orthodox Union)

Nepokorena vjeraPriredila: Dubravka Ple{e

U svom klasi~nom djelu "To Be a Jew" (Biti @idov), Rabin HayimHalevy Donin vrlo saèto postavlja poznato retori~ko pitanje:Ako je dokaz o postojanju Ha{ema iznad na{ih sposobnostishva}anja, za{to razumni ljudi svoju vjeru obznanjuju silnimàrom i intenzitetom koji nastaje samo kad ~ovjek zaista 'spoz-naje Gospoda? Smatram da je to pitanje s kojim se bore svi ljudikoji razmi{ljaju i vjerojatno bi trebalo biti uklju~eno u plan iprogram svih vjerskih {kola.

Kada sam zamoljena da napi{em ~lanak o "vjeri poslije tero-risti~kog napada", isprva sam oklijevala. @ive}i u sredi{tuJeruzalema, ~ula sam eksplozije bombi i odlazila na sprovode i{ive prijatelja moje djece. Imala sam vrlo malo vremena propiti-vati vlastiti odnos prema Ha{emu kada je tako mnogo vremenai energije odlazilo na preglede torbi i oprezno ìvljenje. Ili je to,mo`da, bila samo isprika. Ipak, sama pomisao o suo~avanju sosobom koja je preìvjela situaciju goru od svih mojih no}nihmora i koja je jo{ uvijek ìva, jo{ uvijek di{e i voli Ha{emov svi-jet bila je istovremeno i privla~na i zastra{uju}a.

Pristaju}i razgovarati s Orom Cohen, pre{utno sam se odlu~ilasuo~iti s vlastitim neizre~enim pitanjima. Najvi{e sam se bojalada vi{e ne}u mo}i stajati uz Ha{ema kada se suo~im s te{kimpitanjima moje djece (Kako On to moè? Za{to to ~ini?).

Za~udo, ne samo da sam bila po{te|ena boli suo~avanja svlastitim sumnjama nego sam nau~ila i najva`niju lekciju ovjeri, emuna. Jer, gotovo je nevjerojatno pogledati u jasne, ~vrsteo~i Ore Cohen ro|ene u Iranu, ~uti je kako engleski i hebrejskigovori s blagim perzijskim akcentom i svjedo~iti kako bezpogre{ke citira pesukim (odjeljke) iz raznih dijelova "Tore" azatim se prisje}a svake strofe "Psalama".

Sada ponizno shva}am da je u mojem pristanku na ovaj razgo-vor bilo arogancije jer sam mislila da }u Ori i ~itateljima u~initiuslugu time {to }u pred cijeli svijet iznijeti njezinu pri~u. Ali, bilasam u krivu. Jer, ako ni{ta drugo, iz toga sam iza{la promijenje-na i, nadam se, kao druga osoba. Nakon {to sam upoznala Oru,spoznala sam da i ja mogu moliti i da ako mi se moja molitvadanas ne ~ini dobrom ili mi ba{ ne leì, to samo zna~i da }usutra imati drugu priliku. Bez najdublje mogu}e, nesalomljivevjere u to da Ha{em blagoslivlja svaki trenutak svakoga dana,Ora ne bi imala razloga vjerovati u "sutra". Ali, Ora ima razloga– to je jasno vidljivo iz njezinog hoda, njezinog osmjeha, nagibanjezine glave. Tu je neuni{tivu vjeru dare`ljivo poklonila i menionoga jutra kad smo se susrele.

S najdubljom zahvalno{}u, pozivam vas da pro~itate Orinupri~u.

A. S.

Jednog vru}eg kolovoskog dana prije ~etiri godine Ora Cohen bila jeu svom malom jeruzalemskom stanu sa svoje petero djece. Odro|enja petog djeteta pro{lo je tek ~etiri tjedna i nije imala snage dadjecu odvede na obli`nje igrali{te gdje bi se mogli istr~ati i uìvati uprirodi. Najstarija od njezine djece bila je Merav (sedam i pol godi-na), zatim je slijedio Daniel ({est i pol godina), Orly (~etiri i polgodine), Shira (osamnaest mjeseci) i na kraju Elchanan.

Do popodneva djeca su bila nervozna i Ora ih vi{e nije mogla kon-trolirati. Stariji su zadirkivali mla|e, a nove igra~ke koje je Orakupila kako bi ih zabavila razbile su se, kako joj se ~inilo, pet mi-nuta nakon {to su ih izvadili iz kutije.

Toga je dana bila Orina deveta godi{njica braka i ona je ~eznula zaodlaskom na Kotel i za molitvom. Buka koja je vladala u malenomstanu toga vru}eg ljetnog dana samo je pridonosila nemiru djece.îm bi pomislila na djecu koja tr~karaju trgom ispred Kotela, stanse Ori ~inio hladnijim i ugodnijim.

Iako je Orin mu` David èlio jo{ nekoliko sati ostati u je{ivi i u~iti,~uo je o~aj u glasu svoje supruge i vratio se ku}i ranije nego ina~ekako bi pomogao pripremiti djecu za izlazak. Uzbu|ena, cijela seobitelj ukrcala na autobus broj dva i krenula prema Starom gradu.

Obraza pritisnutog o hladni kamen Kotela, Ora je iznenada osjetilakako joj tijelo preplavljuje hladna drhtavica te kako je obuzima osje}ajpropasti kojega se nikako nije mogla rije{iti. Iako se iskreno trudila,nije se mogla osloboditi predosje}aja da }e se dogoditi neko zlo. "Kadasam stigla do Zida, po~ela sam plakati i moliti za iste stvari za koje uvi-jek molim – da mi djeca budu zdrava i sretna. Sjetila sam se ne~ega {tosam ~ula nekoliko godina ranije. Dok su nacisti odvodili ìdovskudjecu iz njihovih domova, majke su vri{tale: 'Uzmite mene, ubijtemene! Izaberite mene!' Kada bih god ~ula takve pri~e, uvijek me obu-zimao strah da }u se i sama na}i u takvom poloàju. Ni sama ne znamza{to sam to tako intenzivno osje}ala te ve~eri."

Poslije molitve, Ora se sabrala i ponovo pridruìla svojoj obitelji.

Vidjev{i svoju djecu koja su pored Kotela jela, skakala, smijala se itr~ala s drugom djecom po {irokom trgu, Ora je brzo zaboravilaraniji, neugodan dio dana. Obitelj se te ve~eri i fotografirala i te }eslike zauvijek biti poznate kao "slike prije". Nedugo poslije, ìvotobitelji Cohen zauvijek }e se promijeniti.

"Sje}am se da sam mislila da na fotografijama uvijek moram izgle-dati sretno, ~ak i kad sam upla{ena ili tu`na jer tako }e me pamti-ti u nadolaze}im godinama", uzdahnula je. "Djeca su te ve~eriizgledala tako lijepo da sam pomislila: 'Mogli bi biti u novinama'!"

Autobus broj dva bio je krcat i obitelj se raspr{ila u potrazi za mjes-tima za sjedenje. Beba, Shira i Orly sjedili su na maj~inom kriludok su Merav i Daniel zajedno sjedili na sjedalu nekoliko redova

UZ TEMU BROJA RUAH HADA[A

11

ispred njih. Ali, kada je u autobus u{la trudnica, dvoje starije djecesu joj prepustili mjesto i stisnuli se uz Oru. David je oti{ao ustra`nji dio autobusa i obitelj ga nije vidjela zbog gu`ve.

Dok se autobus pribliàvao njihovom susjedstvu, Ora je brinulaho}e li uspjeti sakupiti sve ~lanove svoje obitelji i na vrijeme iza}iiz autobusa. Beba, koju je Ora dràla u naru~ju, je zaspala.

Iako je mnogo ljudi iza{lo iz autobusa na stanici pokraj dvorana zasvadbene sve~anosti, kada je autobus skrenuo na ulicu ShmuelHaNavi, gu`va je jo{ uvijek bila prili~na. ûo se glas ène koja jeiz stra`njeg dijela autobusa vikala da mora iza}i, da je voza~ prebr-zo zatvorio vrata i da nije stigla si}i s dje~jim kolicima. Na tipi~anizraelski na~in ljudi su po~eli vikati voza~u poznatu rije~ "Nahag!Nahag!" ("Voza~! Voza~!"). Voza~ se zaustavio na ugibali{tu izme|ustanica kako bi èna mogla si}i. Nekoliko joj je ljudi pomagalo dase izvu~e iz gu`ve. Kada je èna kona~no iza{la kroz srednja vrata,Ora je primijetila vrlo debelog hasida koji je gurao vrata i na silupoku{avao u}i u autobus. Sje}a se da je razmi{ljala kako jeneobi~na ta slika i da je njegovo pona{anje prili~no drsko jer auto-bus nije stajao na redovnoj postaji. Tako|er joj se u~inilo ~udnim{to je {e{ir spustio tako nisko na o~i. ôvjek je zakora~io krozvrata koja su jo{ uvijek bila otvorena i detonirao bombu koju jenosio na sebi ispod kaputa.

Ora isprva nije shva}ala da je eksploziju izazvala bomba. Sve okonje po~elo se okretati kao da je u sredi{tu centrifuge. Bila je uvje-rena da je doìvjela mo`dani udar ili neku drugu zdravstvenukrizu. Trebalo joj je dvije ili tri sekunde da shvati da se radio opiguah (teroristi~kom napadu)! Beba joj je kliznula s krila udimom ispunjenu, crnu provaliju koja se otvorila pod njezinimnogama u trenutku kada joj se krov autobusa sru{io na glavu.

Kada sam je upitala {to je bilo prvo {to joj je palo na pamet utrenutku napada, Ora bez oklijevanja odgovara: "U~inila sam ono{to uvijek ~inim", rekla je. "Razgovarala sam s Ha{emom! Reklasam Mu: '@elim da mi vrati{ moju djecu.' I ~ula sam kako mi odgo-vara 'Izaberi jedno,' na {to sam Mu rekla, 'Ali, molila sam Te predKotelom da mi to ne ~ini{, a Ti me stavlja{ u ovakav poloàj?'"

Neki ~ovjek je izvukao Oru iz olupine i polegao je na tlo ali ona seborila s djelatnicima Hitne pomo}i koji su joj poku{avali uvestikanilu u venu. Njezino udaranje nije im dopu{talo da rade svojposao dok je ona bez prestanka vikala: "Moja djeca! Moja djeca!Moja djeca su u autobusu!"

Kraji~kom oka ugledala je ~ovjeka koji je tr~ao bez obje ruke.

Ora se ne sje}a koliko je dugo leàla na ulici zajedno s drugim`rtvama prije nego {to su je ubacili u vozilo Hitne pomo}i. U hit-noj slu`bi bolnice Shaare Tzedek novinar je pri{ao krevetu nakojem je leàla i pitao: "Koliko djece imate?"

"Prije sat vremena imala sam petoro djece", odgovorila je. "Moè limi netko pomo}i? Jesam li jo{ uvijek majka?"

Nakon, kako se njoj ~inilo cijele vje~nosti, nekoliko djelatnika bol-nice dotr~alo je do Orinog kreveta kako bi je obavijestili da je trojenjezine djece bilo u prostorijama hitne slu`be i ne samo da su ìvinego na broju imaju sve dijelove tijela. Njezin su krevet proguralikroz hodnike prepune ljudi kako bi mogla vidjeti svoju djecu.Pregledala je svaki njihov djeli} i pomogla djeci da pokrenu svaki

prst i svaki zglob. To joj je, barem donekle, pruìlo neku utjehu alijo{ uvijek nije znala {to je s Davidom i dvoje najmla|e djece.Primila je sedativ i zaspala.

Ora se probudila u sobi ispunjenoj medicinskim djelatnicima."Molim vas", preklinjala ih je, "Prona|ite moju djecu. Moram znatigdje su mi djeca." Jedan od lije~nika je donio fotografiju i pitao jeprepoznaje li bebu na njoj. Isprva Ora nije bila sigurna ali kada jojje lije~nik opisao neke tjelesne osobine djeteta, shvatila je da suprona{li Elchanana. Nekim ~udom, prona|en je nekoliko satiposlije napada u olupini gdje je leào ispod tri mrtva tijela.

"Znala sam da to moè biti samo ~udo… âk i u takvom strahu,osje}ala sam Ha{emovu ruku na svojem ramenu. Znala sam da jesve {to On ~ini za neko dobro i da me nije zaboravio."

Ora je saznala da je David na jednom od katova Shaare Tzedek. "Neèli da ga vidite", rekli su joj. Lije~nik ga je nazvao telefonom i par sezajedno isplakao. David je rekao: "Ora, nisam spreman da me ovakvo-ga vidi{. Lice mi je prepuno opeklina i ne mogu hodati. Pri~ekajmonekoliko dana." Razumjela je Davidovu tugu i nije insistirala.

Sa svakim satom i kasnije svakim danom koji je prolazio, postaloje jasno da se Shiri dogodilo ne{to stra{no. Ora je preklinjala ljudeoko sebe da joj pomognu ali nitko joj nije mogao ni{ta re}i o sud-bini njezine k}eri. Bilo je toliko mnogo ljudi u stra{nom stanju dajednostavno nije bilo dovoljno osoblja koje bi moglo ispunitisvaku zamolbu. Sestre, lije~nici i socijalni radnici ~uli su Orinemolbe i obe}ali su joj pomo}i. Molitva je Ori posluìla kao izvorutjehe i duhovni lijek za osje}aje koji su je razarali.

Tre}eg dana poslije napada lije~nik, sestra i socijalni radnik u{li suu Orinu sobu u rukama drè}i malu papirnatu vre}icu i zamoliliOru da opi{e odje}u koju je Shira imala na sebi u vrijeme napada.

"Plavi kombinezon. Lijepi kombinezon boje neba", odgovorila je.Pitali su je je li na nogama imala cipele a Ora je osjetila kako joj`marci prolaze tijelom.

"Imala je crne cipele od jelenje koè s vezicama."

Sestra je rukom posegnula u vre}icu. "Jesu li ovo njezine cipele?"

Ora se po~ela tresti a sestra ju je zgrabila za ramena i viknula: "@ivaje! Tvoja k}er je ìva!"

Sestra joj je objasnila da je [ira bila te{ko ozlije|ena komadomlete}eg stakla. Ori to nije bilo va`no. "Treba biti uz mene!Prestra{ena je bez mame!"

Idu}eg je jutra ista ekipa u{la u njezinu sobu. Sestra je u naru~junosila malo dijete za koje je Ora, srame}i se, pomislila kako je ru`no.

"Uop}e nije nalikovalo mojoj prelijepoj, svjetlokosoj i sitnoj Shiri.Ne, ova je djevoj~ica bila ope~ena, porezana i crna, spaljene kosei nedostajao joj je komad usne. Jedno joj je oko bilo tako ote~enoi bilo je potpuno zatvoreno kao da u o~noj duplji nema ni~ega.Tada jo{ nisam znala da je ostala i bez svih zuba." Prije nego {to jeuspjela viknuti: "Tko je ovo dijete? Gdje je Shira?" dijete je povika-lo: "Ima! Ima!" i ispruìlo ruke prema njoj. Sestra ju je spustila umoje naru~je i obje smo po~ele jecati.

Ora je zatim dobila formular kojega je trebala potpisati i dati bol-nici dopu{tenje da odstrani mrtvo i beskorisno lijevo Shirino oko

RUAH HADA[A RUBRIKA

12

koje je, kako su joj rekli, predstavljalo veliku opasnost od infekci-je. Neodlu~nost ju je paralizirala. Pani~no je nazvala muà kojegajo{ nije niti vidjela. Iako je on jo{ uvijek mislio da je bolje da se nevide, Ora je odbila ~ekati i trenutak dulje. Objasnila mu je: "Na{emsu djetetu sada potrebna oba roditelja."

Ugledav{i Davida, Ora je doìvjela jo{ jedan {ok. Njegove guste,crne brade vi{e nije bilo a koà na licu bila mu je ope~ena i pre-puna krasta. înilo se da je i on izgubio jedno oko (na sre}u, ipaknije). Nisu se mogli niti dobro ~uti jer su oboje izgubili dio sluha.Kona~no, tako zajedno sjede}i, par je samo plakao.

U tom trenutku Ora je jo{ jednom porazgovarala s Ha{emom, kaoi poslije napada. Pitala Ga je: "[to da u~inimo? Ti si stvorio Shiru.Ona je Tvoja. Za{to se Ti ne pobrine{ za to?"

"Ha{em mi je odgovorio na prekrasan na~in", obja{njava Ora."Rekao mi je da naglas pro~itam dva razli~ita psalma pa }u takodobiti novu Shir (pjesmu) za Shiru." Ora je u bolnici otvorila svojuknjigu psalama i naglas pro~itala Psalam 96:

Pjevajte Ha{emu pjesmu novu! Pjevaj Ha{emu, sva zemljo!Pjevajte Ha{emu, hvalite ime njegovo!... Raduj se, nebo, i kli~i,zemljo! Neka hu~i more i {to je u njemu! Pred Ha{emom, jerdolazi, jer dolazi suditi zemlji. ... Sudit }e svijetu u pravdi i na-rodima u istini svojoj.

Dok joj je pomalo postajalo jasno {to treba u~initi, nastavila je sPsalmom 98:

Pjevajte Ha{emu pjesmu novu, jer u~ini djela ~udesna. Pobjedumu pribavi desnica njegova i sveta mi{ica njegova... Ha{em obz-nani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi... Svazemljo, poklikni Ha{emu, raduj se, kli~i i pjevaj!

Ove su rije~i Cohenima dale novu snagu i David je jednostavnorekao Ori: "Ovu odluku prepu{tam tebi."

Nisu potpisali formular.

Shira je bila podvrgnuta operaciji kojom je sprije~eno {irenje infek-cije ali sedam dana kasnije ponovo je bila na popisu pacijenata koji-ma je trebalo odstraniti oko. Ora je molila i poslije pa`ljivog savjeto-vanja sa svojim rabinom jo{ je jedanput rekla: 'Ne.'

Do tog su vremena sva djeca osim Shire bila otpu{tena iz bolnicei zapo~ela s beskrajnim fizikalnim i psiholo{kim terapijama. "êstome pitaju {to mi je dalo snage da nastavim i bez sumnje mogu re}ida je to bilo prijateljstvo, ljubav i uklju~enost cijeloga Am Israela(izraelskog naroda)", odgovara Ora. "Svi su prisko~ili u pomo}!Nismo imali novca za nekoga tko bi nam pri~uvao djecu i odjed-nom je grupa djevojaka koja je putovala Izraelom u organizacijisvoje {kole otkazala ostatak puta kako bi nam dvadeset i ~etiri satana dan bila na raspolaganju za brigu o djeci. To su u~inile kako bimi sve to vrijeme mogli provesti uz Shirin bolni~ki krevet!Zamislite! Ljudi su nas zvali, molili za nas i slali nam poklone izzemalja kao {to su île, Francuska, Tajvan i Brazil."

Rabin obitelji Cohen obavijestio ih je da postoji kirurg-oftalmologu bolnici Hadassa Ein-Kerem koji bi im mo`da mogao pomo}i.Shira je preba~ena u tu bolnicu. Na dan kada je bila predvi|enaShirina operacija, David i Ora su zaustavili taksi na glavnoj ulicinedaleko njihovog doma. Smjestili su se na zadnje sjedalo kada se

za~uo glas dispe~era: "Pa`nja, voza~i, najnovija obavijest. Svimolite psalme za malu djevoj~icu koja upravo treba biti podvrgnu-ta operaciji. Djevoj~ica se zove Shira Bat Ora." Par je bio {okiran aliistovremeno nimalo iznena|en. ûda su se nastavljala.

Lije~nici su se potrudili u~initi sve kako bi izvadili ranije nedostu-pan komad stakla i o~istili inficirano tkivo. Poslije pet sati naoperacijskom stolu, Shira je odvezena u sobu za oporavak. Dok sulije~nici izlazili iz operacijske dvorane, glavni je kirurg pogledaoOru i Davida i rekao: "Spasili smo oko."

Svaki put kada netko pita Oru je li u nekom trenutku njezina vjerabarem malo oslabila, ona odlu~no odmahuje glavom.

"Nikada. Ha{em je uvijek s nama. Nikada nas nije napustio niti AmIsrael. Kada smo zamolili petero prijatelja da za nas mole psalme,svaki od njih je nazvao jo{ pet prijatelja. Shira je spa{ena zahvalju-ju}i predivnim molitvama na{eg naroda. To nam je uvijek pomaga-lo da idemo dalje."

U vrijeme kada ovo pi{em, ve}ina Orine djece nosi pomagala kako bibolje ~uli a Daniel je pretrpio te{ko o{te}enje oba slu{na ìvca. Utijelu Orly jo{ uvijek ima {rapnela. Merav pati od psiholo{kih traumai ~esto ima napade tjeskobe i straha. Shira je sada dovoljno velika darazumije svijet oko sebe te se silno uznemiri prije svakog novoglije~ni~kog pregleda. David ne moè raditi jer se ne moè koncentri-rati usprkos ~injenici da je prije napada mogao dugo vremena usre-doto~eno u~iti. I on nosi aparat za sluh i trpi bolove od {rapnela kojije smje{ten preblizu slu{nog ìvca da bi se operativnim putemmogao izvaditi. Orin je nos slomljen kada je krov autobusa pao nanju, bubnji}i su joj probu{eni na barem dva mjesta, ~uje samo najedno uho i jo{ uvijek u jednom kapku ima dio {rapnela.

"Kada bih èljela, mogla bih svaki trenutak u danu provesti pla~u}i",kaè Ora. "Ali, to bi bila krajnja hucpa! Kako bih mogla pokazati takavmanjak zahvalnosti prema HaKado{ Baruh Hu? Pogledajte {to mi jedao! Pogledajte {to mi je dopustio da zadrìm!"

Oru tu`ne misli obuzimaju vrlo rijetko. Iako joj je ponekad te{koi pogledati oglase za kozmetiku ili vidjeti slike nevjesta u izlogu jerse pribojava za Shirinu budu}nost, naj~e{}e je optimisti~na. S vre-menom }e rekonstruktivna kirurgija jo{ vi{e napredovati. Iako jeo~ekuju zahtjevni trenuci u medicinskom, financijskom idru{tvenom pogledu, Orina vjera nije nimalo oslabila tijekomposljednje ~etiri godine.

Vidjela sam najnoviju fotografiju lijepe i {armantne djevoj~ice. Da,imala je oìljke ali pogled joj je bio mudar i draèstan.

"Zahvaljujem Ha{emu svakog trenutka u danu {to me je proveo krozove operacije", kaè Ora. "Bilo je tako mnogo {elihim (vjesnika) kojisu nam donijeli poruke nade i ohrabrenja na svakom koraku. Sa svihnas strana obasipaju ljubavlju! Svi o~ekuju da }emo se u potpunostioporaviti i napredovati. Zahvaljujem Ha{emu {to mi je na devetugodi{njicu braka dao najljep{i, prelijepi, neprocjenjivi dar na najsveti-jem mjestu na svijetu – vratio mi je moju djecu."

Andrea Simantov preselila je u Jeruzalem iz New Yorka 1995.godine. Trenutno je direktorica komunikacija za veliku neprofit-nu organizaciju i pisac-slobodnjak za "Jerusalem Post" iameri~ke ~asopise. Majka je {estoro djece i baka petoro unuka.

OSVRT RUAH HADA[A

13

Uzrael je ro|en u 4 sata poslijepodne u Muzeju Tel Aviva 14. svib-nja 1948., nakon {to je David ben Gurion proglasio Deklaracijunezavisnosti.

Ja sam ro|en nedugo nakon toga i od na{ega ro|enja Izrael i japratimo se u stopu. Izrael moga djetinjstva je Izrael djevi~anskihplaà kojima smo bosi tr~ali po zlatnoùtome pijesku, Izrael mogadjetinjstva je prepun naran~i i smokava i karavana deva koje suvodili prodava~i sabri. To je vrijeme najve}eg useljavanja stotinatisu}a europskih @idova koji su preìvjeli Holokaust i @idova izsjeverne Afrike. Cijelo to vrijeme iz arapskih zemalja ubacivali suse ubojice koji su okrutno ubijali nedu`ne gra|ane. To je gotovou potpunosti prestalo nakon Operacije Sinaj 1956. godine. Izraelse iz dana u dan borio za svoj opstanak.

Danas, 60 godina kasnije, Izrael je potpuno druga~iji. Naran~e supostale high-tech, a zlatne plaè pretvorile su se u hotelska nase-lja. Izrael se vi{e ne mora bojati za svoj opstanak i postao je regio-nalna velesila. Postignu}a tijekom ovoga razdoblja su ogromna idoti~u sve aspekte ìvota.

Izraelska ekonomija, koja je bila bazirana na izvozu svjeìhpoljoprivrednih proizvoda, a kasnije sjemenja i kemikalija, danasse zasniva na visokoj tehnologiji i sofisticiranim proizvodima. UIzraelu su smje{teni istraìva~ki i razvojni centri najve}ih svjetskihhigh-tech kompanija. Microsoft i Intel su u Izraelu otvorili prvesvoje istraìva~ke centre izvan Sjedinjenih Dràva. Jedinoistraìva~ko i razvojno postrojenje izvan SAD-a, CISCO je otvoriou Izraelu, kao i “Motorola”.

Malo ljudi zna da su u Izraelu izumljeni mnogi proizvodi koji su uupotrebi {irom svijeta. "Presvu~eni stant", koji se upotrebljava zapro{irenje krvnih ìla oko srca, jedan je od tih izuma. Isto kao iUSB prijenosna memorija i navodnjavanje kap po kap. Raketa"Arrow", jedina na svijetu koja moè presresti balisti~ke projektile

izvan atmosfere, izumljena je u Izraelu. Kao i cherry raj~ice i nek-tarine. Ima jo{ mnogo toga, ali nema dovoljno prostora da se svenavede.

U odnosu na svoju veli~inu, Izrael je najve}a imigrantska zemlja nasvijetu. Osim toga, to je jedina zemlja u kojoj se godi{nje posadivi{e drve}a nego {to se obori.

U 2007. godini, Izrael je izvezao roba i usluga u vrijednosti od 71milijarde dolara, ogromna suma uzev{i u obzir veli~inu zemlje ibroj stanovnika.

Naravno, preostaje vrlo te{ko i problemati~no pitanje – ono poli-ti~ko. Pro{le godine zapo~eli smo novi mirovni proces uAnnapolisu i svi èlimo njegov uspjeh. Taj uspjeh ovisi i o razumi-jevanju {ireg konteksta ovog sukoba, {to zna~i da to vi{e nije samosukob izme|u Izraelaca i Palestinaca nego i problemati~niji sukobizme|u ekstremista i umjerenih.

Izraelsko-palestinski sukob nije uzrok ekstremizma, ali mipla}amo cijenu jer se nalazimo na prvoj liniji napada. Gledano sa{irega aspekta, to je sukob s ekstremnom vjerskom ideologijomkoji nije rje{iv a ekstremisti, na neki na~in, nastoje podrivati ostalereìme u susjednim zemljama. Taj sukob nije posebno vezan zateritorij, on prelazi granice.

Moramo shvatiti da je sukob izme|u dvaju naroda, izraelskog ipalestinskog, rje{iv, a odgovor leì u postojanju dvaju dràva zadva naroda

I tako, unato~ svojim ogromnim uspjesima, Izrael }e, sve dorje{enja ovoga sukoba, biti zemlja koja ne}e mo}i ostvarivati svojpuni potencijal. Izrael jo{ uvijek nije u svojem najboljem izdanju.

Gotovo 60 godina kasnije ja vi{e ne tr~im bos po zlatnome pijeskuna plaì, a Izrael ima 60 godina; stvarno izgleda dobro za svojegodine, ali je jo{ uvijek bos.

Moj IzraelShmuel Meirom veleposlanik Izraela u RH

Shmuel Meirom

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline;opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: "Evo zemlje {to bija{e pusta,a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!"

Ezekiel

RUAH HADA[A OSVRT

14

ZEMLJA IZRAELA bila je mjesto ro|enja ìdovskog naroda. Ovdje jenjegov duhovni, vjerski i politi~ki identitet uobli~en. Ovdje se prvouzdigao ka dràvotvornosti, stvorio kulturne vrijednosti nacionalnogi op}eg zna~aja i dao svijetu vje~nu Knjigu nad Knjigama.

Nakon {to su silom izgnani iz svoje zemlje, ljudi su ~uvali svojuvjeru u dijaspori i nikada nisu prestajali da se mole i nadajupovratku u nju i obnovi politi~ke slobode u njoj.

Potaknuti povijesnim i tradicionalnim postignu}ima, @idovi su teìli usvakoj generaciji da se nasele u svojoj drevnoj domovini. U posljed-njim dekadama vratili su se masovno. Pioniri, hrabri povratnici i brani-telji, u~inili su da pustinja procvjeta, oìvjeli hebrejski jezik, izgradilisela i gradove i stvorili napredno dru{tvo koje kontrolira vlastituekonomiju i kulturu, voli mir, ali zna kako da se odbrani, donosi blago-dati progresa svim stanovnicima zemlje i teì ka nezavisnoj dràvi.

Godine 5657. (1897.), na poziv duhovnog oca ìdovske dràve,Teodora Hercla, Prvi Cionisti~ki kongres sastao se i istakao pravoìdovskog naroda na nacionalno uskrsnu}e u svojoj zemlji.

Pravo je priznato Balfurovom Deklaracijom od 2. studenog 1917.i osnaèno Mandatom Dru{tva naroda koji je, to~nije, potvrdiopovijesnu povezanost izme|u ìdovskog naroda i Erec Izraela iprava da ìdovski narod ponovo izgradi svoj nacionalni dom.

Katastrofa koja je u nedavnoj povijesti potresla ìdovski narod –Holokaust milijuna @idova u Europi – bila je jo{ jedan jasan pokaza-telj nu`nosti rje{avanja problema besku}ni{tva ponovnim osnivanjemErec Izraela, ìdovske dràve, koji }e otvoriti {irom vrata domovinesvakom @idovu i osigurati svakom pripadniku ìdovskog naroda punstatus privilegiranog ~lana zajednice nacija.

Pre ivjeli nacisti~kog Holokausta u Europi, kao i @idovi iz drugih krajevasvijeta, nastavili su migrirati ka Erec Izraelu, neometeni te{ko}ama,ogradama i opasnostima, i nikada nisu prestajali da isti~u svoje pravo naivot dostojanstva, slobode i iskrenog rada u svojoj nacionalnoj domovini.

U Drugom svjetskom ratu, idovska zajednica ove zemlje dala je sav svojraspolo ivi doprinos borbi slobodoljubivih i miroljubivih nacija protivsnaga nacisti~kog zla i krvlju svojih vojnika i svojim ratnim naporom, izbo-rila pravo da bude me|u ljudima koji su osnovali Ujedinjene narode.

29. studenog 1947. Generalna skup{tina Ujedinjenih naroda prih-vatila je rezoluciju kojom se poziva na osnivanje ìdovske dràveu Erec Izraelu; Generalna je skup{tina pozvala stanovnike ErecIzraela da u~ine sve {to je potrebno da se ta rezolucija implemen-tira. Ovo priznanje Ujedinjenih naroda u vezi s pravom ìdovskognaroda da osnuje svoju dràvu je neopozivo.

Ovo pravo je prirodno pravo ìdovskog naroda da bude gospodarvlastite sudbine, kao i sve druge nacije, u svojoj suverenoj dràvi.

Stoga su se ~lanovi i predstavnici @idova Palestine i cionisti~kog pokretasastali ovdje, na dan prestanka britanskog mandata nad Erec Izraelom i,

snagom na{eg prirodnog i povijesnog prava i na osnovu snage rezoluci-je Generalne skup{tine Ujedinjenih naroda OVIM PROGLA[AVAJUOSNIVANJE @IDOVSKE DR@AVE U EREC IZRAELU, DA OD SADABUDE ZNANA POD IMENOM DR@AVA IZRAEL.

MI OGLA[AVAMO da }e od trenutka prestanka Mandata, odve~eras, ve~eri [abata, 6. Ijara 5708. (15. svibnja 1948.) sve dopostavljenja izabranih, redovnih vlasti dràve u skladu s Ustavomkoji }e donijeti Ustavotvorna skup{tina, ne kasnije od 1. listopada1948., Narodno Vije}e predstavljati Privremeno Vije}e dràve, anjezin izvr{ni organ, Narodna Uprava, bit }e Privremena Vladaìdovske dràve, od sada zvane Dràva Izrael.

DR@AVA IZRAEL bit }e otvorena za ìdovsku imigraciju i oku-pljanje izgnanih; bit }e zasnovana na slobodi, pravu i miru kao{to su predvidjeli proroci Izraela; brinut }e se o potpunoj jed-nakosti socijalnih i politi~kih prava svih njezinih gra|ana bez obzi-ra na vjeru, rasu ili spol; jam~it }e slobodu vjere, savjesti, jezika,obrazovanja i kulture; ~uvat }e sveta mjesta svih religija; i bit }evjerna principima Povelje Ujedinjenih naroda.

DR@AVA IZRAEL je spremna da sura|uje sa agencijama ipredstavnicima Ujedinjenih naroda u provo|enju rezolucijeGeneralne skup{tine od 29. studenog 1947. i provest }e svepotrebne mjere da ostvari ekonomsku uniju cijelog Erec Izraela.

APELIRAMO na Ujedinjene narode da pomognu ìdovskom na-

Uz Jom Haacmaut

Deklaracija o nezavisnostiPriredila: Sonja Samokovlija

Grb Izraela

OSVRT RUAH HADA[A

15

IMAJU]I VJERU U SNAGU IZRAELA, STAVLJAMO SVOJE POTPISENA OVAJ PROGLAS NA SJEDNICI PRIVREMENOG VIJE]A DR@AVE,NA TLU DOMOVINE, U GRADU TEL-AVIVU, NA VEÊ [ABATA, 5. DANA IJARA 5708. (14. SVIBNJA 1948.)

David Ben-Gurion, Danijel Auster, Mordehaj Bentov, Jichak Ben Cvi,Elijahu Berlinj, Fric Bern{tajn, Rabi Volf Gold, Meir Grabovski, JichakGruenbaum, dr. Abraham Granovski, Elijahu Dobkin, Meir Vilner-Kovner, Cerah Varaftig, Hercl Vardi, Rahel Koen, Rabi Kalaman Kahana,Saadia Koba{i, Rabi Jichak Meir Levin, Meir David Loven{tajn, Cvi Lurija,Golda Mierson, Nahum Nir, Cvi Segal, Rabi Jehuda Lajb Hakoen Fi{man,David Cvi Pinkas, Aaron Cisling, Mo{e Kolodni, Eleizer Kaplan, AbrahamKacnelson, Feliks Rosenblut, David Remez, Berl Repetur, Mordehaj[atner, Ben Cion [ternberg, Bekhor [itrit, Mo{e [apira, Mo{e [ertok.

Izdato u Slu`benom listu Dràve Izrael, br. 1 od 5. ijara5708. (14. svibnja 1948.).

rodu u izgradnji dràve i da prime Dràvu Izrael u savez naroda.

APELIRAMO na arapske stanovnike Dràve Izrael – utrenutku napada protiv nas – da sa~uvaju mir i u~estvuju uizgradnji dràve na osnovi punog i jednakog dràvljanstva ibudu}eg u~estvovanja u privremenim i stalnim institucijama.

PRU@AMO ruku svim susjednim dràvama i njihovim narodi-ma i nudimo mir i dobro susjedstvo i apeliramo da stvoreveze suradnje i me|usobne pomo}i sa suverenim ìdovskimnarodom nastanjenim u vlastitoj zemlji. Dràva Izrael jespremna da u~ini sve {to je u njenoj mo}i u korist zajedni~kognapora ka napretku cijelog Bliskog istoka.

APELIRAMO na ìdovski narod {irom dijaspore da se okupioko @idova Erec Izraela u zadacima imigracije i izgradnje i dastanu uz njih u velikoj borbi za ostvarenje vjekovnog sna –uskrsnu}a Izraela.

• Glavni je grad Jeruzalem, 730.000 stanovnika.

• Jezik: hebrejski, arapski i engleski.

• Religija: ìdovstvo, islam, kr{}anstvo i druzi.

• Duga~ak je 470 km, a na naj{irem dijelu {irok oko 135 km.

• Na zapadu grani~i s Egiptom, Sirijom i Jordanom na istoku,te sa Libanonom na sjeveru.

• Rijeka Jordan te~e sa sjevera kroz vode Meroma (jezeroHule) i Kineret, te se ulijeva u Mrtvo more (411 m ispodmorske razine).

• Dràvno ure|enje je parlamentarna demokracija, s pred-sjednikom Shimonom Peresom i premijerom EhudomOlmertom, te ministricom vanjskih poslova Tzipi Livni.

• Najvi{e tijelo je Kneset koje broji 120 ~lanova, a u njemusjede predstavnici 17 partija.

• Broj stanovnika iznosi 7,192.000 prema centralnom ureduza statistiku iz 2006. godine.

• GDP per capita je 18.700 US $ prema Centralnom Uredu zastatistiku i Bank of Israel iz 2006. godine.

• Pismenost iznosi 97%, od toga mu{karaca 98%, a èna 96%.

• Ima oko 2,700.000 zaposlenih.

• EXP u 2006. bio je 57,9 milijardi US $.

• IMP u 2006. bio je 57,5 milijardi US $.

• @ivotni vijek je 79,32 godine, od toga ène u prosjeku ìve81,55, a mu{karci 77,28 godina.

• Smrtnost kod novoro|en~adi je 7,03 na 1.000 poroda.

• Urbano stanovni{tvo 95%.

• Ruralno stanovni{tvo 5%.

• Tel Aviv, drugi grad po veli~ini ima 382.500 stanovnika.

• Haifa, lu~ki grad broji 267.000 stanovnika

• Ber Sheva ima 185.000 stanovnika.

• Izrael proizvodi 93% prehrambenih artikala potrebnih zaprehranu stanovni{tva.

• Glavni izvozni artikli: high technology projekti (avijacija,komunikacije, kompjuterski software i hardware, medicin-ska elektronika, optika), bru{eni dijamanti, agrotehnologija,solarna energija.

60 godina poslije

Izrael – Medinat Israel – Arec Priredila: Maja Cime{a Samokovlija

RUAH HADA[A OSVRT

16

I si|oh da ga izbavim iz ruku egipatskih, i da ga izvedemiz one zemlje, u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdjemlijeko i med te~e, na mjesto gdje su Hananeji i Heteji iAmoreji i Farizeji i Heveji i Jebuzeji. ¢II. kniga Mojsijeva 3:8£

Nakon upornog ponavljanja zahtjeva za odlaskom i ~udima koje jeHa{em u~inio, poslije pomora prvijenaca, faraon je kona~no pristaopustiti Izraelce da odu. Izlaskom iz suànjstva, zapo~inju promjene.Izrael se od grupe pojedinaca po~inje preobraàvati u narod.Izlaskom iz Egipta, po~inje na{a nacionalna povijest. Nije uzaludjedno od imena za Pesah i Zman herutenu – Vrijeme na{e slobode.

Zbivalo se to davne 2448. godine. Od tada svake se godine u vri-jeme trajanja Pesaha prisje}amo na{ih praotaca koji su napustiliEgipat. Tora kaè da je bilo oko 600.000 mu{karaca dospjelih zavojsku. Pridodamo li tom broju jo{ ène, djecu i starce ra~una seda je Egipat napustilo oko 2,000.000 Izraelaca.

I do{li su u Kaanan, izmu~eni i umorni, ~esto napadani i zlostav-ljani, ali su do{li na mjesto koje im je obe}ano. A obe}anje nijedobiveno od bilo koga. Obe}anje je dao i ispunio Stvoritelj.

Svi su oni ispunjeni nadom u bolje sutra do{li u Obe}anu zemlju."Kako su lijepi tvoji {atori, Izraele..."

Sjede}i udobno zavaljeni za stolom na Seder ve~eri, svake godine,~itamo Hagadu, pijemo vino, jedemo maces i haroset, maror ikarpas, i gle, proletjelo je 3320 godina.

Evo nas danas u 5768., godini u kojoj osim blagdana Pesaha iliZman harutenu, slavimo jo{ jednu va`nu obljetnicu i to {ezdesetu.Jom haacmaut obnovljene dràve Izrael.

Ne mogu ne povezati ova dva blagdana.

Postoji nekoliko relacija koje mi se ~ine poveznicama. Oba blag-dana govore o slobodi, oba o nadi, oba pokazuju kako se iz pepela

strahota sakuplja ono {to je preostalo a to je nesalomljiva volja inepokolebljiva nada da }emo uz Bo`ju pomo} uspjeti u onome u{to ~vrsto vjerujemo. Dokaz tomu je na{ opstanak.

U 3:9 iste II. Knjige Mojsijeve pi{e: "I sada, evo, vika sinovaIzraelovih do|e preda me, i vidjeh muku, kojom ih mu~eEgip}ani." Izraelci su zavapili za pomo}, bili su svjesni da ih setla~i, traìli su slobodu i dobili je.

Muka kojom su Hitler i njegovi pomaga~i diljem Europe mu~ili@idove u vrijeme Holokausta neopisiva je, iako opisana u mnogimdokumentima. U doba kada je Teodor Herzel snivao o povratku uErec Israel, mnogima je to izgledalo kao utopija, ali je sjemecionizma bilo zasa|eno i pokrenulo je pionire da se jo{ 1820.po~inju ponovno naseljavati u Izraelu, ~emu su se strahovitosuprotstavljali Arapi nastanjeni u Erecu i okolnim zemljama.

Kada se zavr{io Britanski mandat 1947. godine, Ujedinjeni narodisu izglasali podjelu zemlje, a po povla~enju Britanaca, 14. 5. 1948.@idovski je nacionalni kongres proglasio dràvu Izrael, a ukupni jebroj stanovnika bio oko 650.000.

Cilj, prvi put spomenut u kruni Herclovog dostignu}a DerJudenstaat, kona~no je ostvaren 14. svibnja1948. godine, u TelAvivu, kada je prvi izraelski premijer, David Ben Gurion, pro~itaoDeklaraciju o nezavisnosti, koja progla{ava nezavisnu dràvuIzrael, kao domovinu svih @idova.

Napa}eni narod, koji je jedva preìvio strahote Holokausta, vra}a se ku}i,ali ne dolazi na toplo ognji{te djetinjstva. Samo rijetke sretnike do~ekujenetko od rodbine ili prijatelja. Vra}aju se ponovno pod {atore, sklepaneku}erke, mo~vare prepune malari~nih komaraca, zemlju pustinje i golihbrda. Dolaze izmu~eni i jadni, ali s nadom i vjerom u bolje sutra. A kakoizgleda to bolje sutra {ezdeset godina kasnije, pro~itajte na stranicamaposve}enih ovoj va`noj obljetnici.

Uz Jom Haacmaut

Zman HerutenuPriredila: Sonja Samokovlija

Uz Jom Haacmaut

Posljednjih 4.500 godina Priredila: Maja Cime{a Samokovlija

Abraham je ìvio u Kaananu. U vrijeme velike su{e Jakob(Israel) sa svojih 12 sinova i njihovim obiteljima odlazi uEgipat. U Egiptu su bili 400 godina, ve}inom kao robovi. Uslobodu ih je izveo Mojsije, jer ga je, prema Tori, Ha{emodabrao da im bude vo|a, te da ih odvede natrag u zemljunjihovih praotaca (oko 13. i 12. st. pr.n.e.).

Kralj David (1004. – 965. pr. n. e.) osnovao je Izrael i pro-glasio Jeruzalem glavnim gradom.

Nakon smrti kralja Salomona, zemlja se podijelila na dvakraljevstva: Judeju i Israel.

OSVRT RUAH HADA[A

17

Asirci i Babilonci pokorili su Israel (722. pr. n. e.) i odvelistanovni{tvo u ropstvo, a skoro sto godina kasnije Babiloncipokoravaju i Judeju, razaraju I. Hram i odvode narod usuànjstvo (586. – 538. pr. n. e.).

Od 538. do 142. pr. n. e. Izraelom su vladali Perzija iHeleni, koji su porazili Babilonce. U to se vrijeme oko50.000 Izraelaca vratilo iz Babilona u Izrael. Ustanak 166. pr.n. e., koji je pokrenula obitelj Ha{monejaca, a borbu nas-tavio Juda Makabi, doveo je do oslobo|enja Jeruzalema odhelenisti~ke vlasti i ponovnog posve}enja Hrama (164. pr. n. e.)u ~iju ~ast svake godine slavimo blagdan Hanuku.

Vrijeme 142. – 63. pr. n. e. je vrijeme Ha{monejske dinas-tije u ~ije je vrijeme obnovljena samostalnost Judeje.

Rimska vladavina od 63. pr. n. e. do 313. godine. Herod jepostavljen za judejskog kralja.

Zapo~inje mnoge arhitektonske projekte, preure|ujeHram. Vladaju}i Judejom gotovo bez ikakvih ograni~enja,mijenja joj ime u Sirija – Palestina, a Jeruzalemu u AelinaCapitolina. Na sre}u, Jeruzalem je ostao Jeruzalem, a ono{to je nekada bio samo geografski pojam u vrijeme njegovevladavine postaje i geopoliti~ki.

Nakon njegove smrti potpuno su razoreni Jeruzalem i II. Hram (73. godine) pod upravom Titusa i svladan juna~kiotpor Izraela protiv rimske dominacije.

Izrael pada pod bizantsku vlast 313. i pod njom ostaje svedo 636. godine.

êtiri godine nakon smrti proroka Muhameda (632.godine), Arapi su podjarmili Izrael i vladali njime duè od~etiri stolje}a, sve do 1099. godine.

Kriàri su krenuli u osvajanje Svete zemlje i njezino oslo-ba|anje od nevjernika. Nakon opsade Jeruzalema, koja jetrajala pet tjedana, 1099. su ga pokorili i pobili ve}inunekr{}anskog stanovni{tva. Vladali su do 1291. godine.

1291. – 1516. Mamlu~ka vladavina nad Izraelom – zato je vrijeme ve}ina gradova pretvorena u ru{evine,Jeruzalem gotovo napu{ten, a mala ìdovska zajednicaosiroma{ena. Cijela je zemlja bila zapu{tena, poharanaprirodnim katastrofama i nebrigom vladara.

1517. – 1917. period je vladavine OtomanskogCarstva. Zemlja je podijeljena na 4 podru~ja. U to vrijeme uIzraelu ìvi oko 1.000 ìdovskih obitelji, uglavnom uJeruzalemu, Nablusu (Shehem), Hebronu, Gazi i Cfatu.Sultan Sulejman je poticao naseljavanje @idova i ve}i broj sedoselio uglavnom u Jeruzalem i Cfat.

Zahvaljuju}i cionisti~kom pokretu ve} 1880. Jeruzalemponovno ima ve}insko ìdovsko stanovni{tvo.

U prosincu 1917. godine, britanske snage ulaze uJeruzalem i okon~avaju 400 godina dugu vladavinuOtomanskog Carstva. @idovska legija sa tri bataljuna volon-tera bila je integralni dio britanske vojske.

Britanska vladavina 1918. –1948.

U srpnju 1922. Dru{tvo naroda povjerilo je Velikoj Britanijimandat za Palestinu (ovo je drugi put da se geografskipojam koristi i kao geopoliti~ki). Prepoznavaju}i i priznaju}ipovijesnu povezanost ìdovskog naroda s Palestinom, Velikaje Britanija pozvala na pojednostavljenje i osnivanje@idovskog nacionalnog doma u Palestini – Erec Israelu.

1922. Dru{tvo je naroda odlu~ilo da se to ne odnosi naprostor isto~no od rijeke Jordan.

Motivirani cionizmom i ohrabreni britanskim simpatijamaza cionizam, naseljavanje je uzelo ve}eg maha izme|u 1919.i 1939. Dolaskom Hitlera na vlast 1930. potaknut je novi valuseljenika, njih oko 165.000 naselilo se u Izraelu. Bili su tomahom visoko obrazovani, intelektualno vrlo jaki i profe-sionalno iskusni doseljenici. U mjestima u kojima su se nas-tanili vrlo su brzo organizirali kulturni i obrazovni sustav.

Zbog stalnih tenzija izme|u Arapa i @idova, Britanci su1937. predloìli podjelu zemlje na dva dijela, ìdovski i ara-pski. @idovi su prihvatili ideju, a Arapi su bili beskompro-misno protiv.

Pod utjecajem stalnih arapskih protivljenja, izdana je Bijelakarta kojom se ograni~avalo doseljavanje @idova.

Holokaust.

Nemo} Britanaca da srede situaciju na terenu, dovela je dotoga da je Britanija postavila pitanje Palestine predUjedinjene narode u travnju 1947. godine. Osnovan je pose-ban savjet koji je trebao sa~initi prijedlog plana zabudu}nost zemlje.

29. studenog 1947., Generalna skup{tina UN-a glasala je iusvojila prijedlog da se zemlja podijeli na dvije dràve,jednu ìdovsku i jednu arapsku.

14. svibnja 1948., kada je istekao britanski mandat, ìdov-ska je populacija brojala oko 650.000 stanovnika, imala jedobro organizirane socijalne, politi~ke i ekonomske institu-cije, ve} tada je bila organizirano dru{tvo, te je progla{enaDràva Izrael u skladu sa planom UN o podjeli zemlje.

Za manje od 48 sati nakon progla{enja, regularne vojskeEgipta, Sirije, Jordana, Iraka i Libanona zajedni~ki su napaleIzrael, primoravaju}i ga da brani svoj suverenitet, integritet islobodu. Ovaj rat, Rat za nezavisnost doveo je do formiranjaIDF (Israel Defense Forces – Izraelske obrambene snage), tra-jao je oko 15 mjeseci i poginulo je oko 6.000 Izraelaca.

RUAH HADA[A OSVRT

18

25. sije~nja 1949. odràni su prvi nacionalni izbori na kojeje iza{lo skoro 85% glasa~a.

Za prvog predsjednika izabran je Chaim Weizmann, pred-sjednik Svjetske cionisti~ke organizacije, a za prvog premi-jera vlade David Ben-Gurion, predsjednik Jewish Agency.

11. svibnja 1949. Izrael je postao 59. ~lanica UjedinjenihNaroda.

Usprkos UN rezoluciji od 1. rujna 1951., izraelskimbrodovima i onima koji su plovili za Izrael, zabranjen je pro-laz kroz Sueski kanal.

Nakon {to je potpisan sporazum izme|u Sirije, Egipta iJordana 1956. prijetnja izraelskog opstanka bila je sveo~itija. Poluotok Sinaj pretvoren je u ogromnu egipatskuvojnu bazu.

U akciji koja je trajala osam dana, Izrael je zauzeo pojasGaze. UN je odlu~io poslati svoje snage kako bi nadgledaoslobodnu plovidbu izraelskih brodova, a Izrael se obvezaona postupno povla~enje (zavr{eno je 1957. godine).

1967. [estodnevni rat.

Jordanski i egipatski avioni bombardirali su poljoprivrednadobra i naselja, teroristi su ulazili, Egipat je ponovnonagomilao vojsku na Sinaju, snage UN su se povukle, Izraelse opet na{ao na udaru sa svih strana, te je pozvanostanovni{tvo na obranu.

5. lipnja 1967. motivirani pravom na samoobranu, na juguje poraèn Egipat, odbijen je napad jordanskih snaga naistoku i oslobo|ena Golanska visoravan od Sirijaca.

Na kraju {estodnevnog obrambenog rata, linije primirja bilesu zamijenjene novima, Judeja, Samarija, Gaza, poluotokSinaj i Golanska visoravan bili su pod izraelskom kon-trolom.

Od 1967. do 1970. sporadi~ni ratovi vo|eni sunaizmjeni~no sa svim zemljama susjedima.

Jom Kipurski rat 1973.

Pro{le su tri godine relativnog mira, kada su na najsvetijidan ìdovske godine sirijska i egipatska vojska pre{le Sueskikanal i sirijske snage prodrle na Golansku visoravan. Usljede}a tri tjedna, Izraelske obrambene snage primorale sunapada~ke snage da se povuku kroz Sueski kanal u Egipat ido{le su pred Damask (20 km). Nakon dvije godine muko-trpnih pregovora, Izraela i Egipta, te Izraela i Sirije, rezulti-ralo se pristankom Izraela da se povu~e sa dijela teritorija{to su ga zauzeli protjeruju}i agresore.

1979. Izrael i Egipat potpisali su mirovni sporazum.

1994. Izrael i Jordan potpisali su mirovni sporazum.

Ephraim Kishon

Moja zemlja S hebrejskog preveli: Dan i Sonja Bar Sela

To je zemlja tako mala, da na kartama svijeta njen teritorij nije dovoljan da se u njemu napi{e njeno ime.

To je zemlja u kojoj majka u~i materinski jezik od svojih sinova.

To je jedina zemlja na svijetu koja je podignuta od inozemnih poreznika.

To je zemlja u kojoj se pi{e na hebrejskom, ~ita na engleskom, a govori jidi{.

To je zemlja u kojoj svatko moè re~i {to misli ali nitko nije obvezan poslu{ati ga.

To je zemlja koja proizvodi manje hrane od toga {to je potrebno, ali u njoj jo{ nitko nije umro od gladi.

To je zemlja u kojoj ministre nazivaju jednostavno "Mo{e" ili "Jig-al".

To je zemlja koja uvijek ìvi u opasnosti, ali njeni ìtelji dobivaju ~ir ba{ od susjeda koji stanuju iznad.

To je jedina zemlja na svijetu u kojoj mogu ìvjeti.

To je moja zemlja.

OSVRT RUAH HADA[A

19

"Vlasti bi trebale postaviti pitanje stotina tisu}a @idova koji sunapustili svoje domove u arapskim dràvama nakon utemeljenjadràve Izrael i to pitanje u~initi dijelom svakog budu}eg dogovo-ra o miru s Palestincima", rekao je u ~etvrtak predsjednik Svjetskeorganizacije @idova iz arapskih zemalja.

Otprilike 850.000 @idova pobjeglo je iz arapskih zemalja nakonutemeljenja Izraela 1948. godine i za sobom ostavilo dobra u vri-jednosti od vi{e od 300 milijardi dolara, rekao je Heskel M.Haddad.

Dodao je da organizacija sa sjedi{tem u New Yorku posjedujedokumente o vlasni{tvu @idova iz arapskih zemalja nad zemljomkoja je ukupno pokrivala 100.000 kvadratnih kilometara, {to je petputa ve}e od povr{ine Izraela.

"Ve}ina zemlje nalazi se u Iraku, Egiptu i Maroku", kaè Haddad.

Haddad, koji je ro|en u Bagdadu, pobjegao je iz Iraka 1951.godine i nakon kratkog boravka u Izraelu nastavio putovanje do

Sjedinjenih Dràva gdje je postao poznati newyor{ki oftalmolog.

U jednom je intervjuu rekao da je nu`no da Izrael, prigodom svak-ih idu}ih razgovora o miru – uklju~uju}i i one koji su predvi|eniza Annapolis tijekom nadolaze}ih tjedana, pokrene pitanje @idovakoji su pobjegli iz arapskih zemalja – jer niti jedan palestinski vo|ane èli potpisati ugovor o miru a da prije toga nije rije{eno pita-nje palestinskih izbjeglica.

Stotine tisu}a Palestinaca – procjene se kre}u izme|u 400.000 i750.000 – napustili su podru~ja pod kontrolom Izraela 1948. i1949, godine i zajedno s milijunima svojih potomaka predstavlja-ju jedno od najosjetljivijih pitanja kojima se bave izraelski ipalestinski pregovara~i i ujedno su klju~ni dio svakog razgovora orje{avanju pitanja mira.

Haddad je rekao da klju~ rje{enja ovog pitanja leì u rukamaArapske lige koja je tijekom pedesetih godina pro{log stolje}a pri-hvatila rezoluciju kojom niti jedna arapska vlada ne}e dati dràv-ljanstvo palestinskim izbjeglicama te ih na taj na~in drè u limbuve} preko pola stolje}a.

Istovremeno je ta ista Arapska liga poticala arapske vlade daolak{aju odlazak @idova iz arapskih dràva. Ova je rezolucijaprovedena u djelo i popra}ena je nizom kaznenih mjera i diskri-miniraju}ih dekreta zbog kojih je @idovima postalo nemogu}eostati u tim dràvama.

"@idovi iz arapskih zemalja ne bi se odrekli svojeg vlasni{tva idoma i do{li u Izrael iz ~istog cionizma ", rekao je Haddad.

Jednako je tako utvrdio da je izraelska vlada bila "kratkovidna" kadse nije posluìla ovim slabo poznatim podatkom koji bi, premanjegovim rije~ima trebao biti dio financijskog rje{enja u pitanjupalestinskih izbjeglica.

Izraelski odbor ministara koji se bavi pitanjima ìdovske imovineu arapskim dràvama, kojim trenutno predsjeda ministar zaumirovljenike Rafi Eitan, u stanju je hibernacije otkako je osnovanprije ~etiri godine.

60 godina poslije

Prognani @idovi imaju dokumente o vlasni{tvunad zemljom u arapskim dràvama Napisao: Etgar Lefkovits, prevela: Dubravka Ple{e

@idovi iz Feza, 1900. Photo: Courtesy

POPUNJENO!

[abat u Bratislavi27. – 30. oùjka 2008.

RUAH HADA[A OSVRT

20

Uz Me|unarodni dan sje}anja na HolokaustNapisao: Jiije Zihram Baruh, prevela: Naida Mihail Brandl

Holokaust je gr~ka rije~ koja zna~i potpuno spaljen. U antici je,kod Grka i Rimljana, ozna~avala `rtvu paljenicu bogovima ilidu{ama pokojnika. U suvremeno doba obiljeàva razdoblje od 12godina (od 1933. do 1945.) nacisti~kog progona @idova.Karakterizira ga neprekidna eskalacija sve brutalnijih mjeranacisti~kih vlasti i njihovih pomaga~a i sve ve}i teritorij na kojemse te mjere primjenjuju. Vrhunac je bilo kona~no rje{enje(Endlösung), {to je u nacisti~koj terminologiji bio eufemizam zamasovno ubijanje i uni{tenje ~itavog europskog @idovstva. Uizraelskoj i ìdovskoj me|unarodnoj javnosti, od osamdesetihgodina 20. stolje}a, za ova doga|anja sve se vi{e ustaljuje termin[oa, rijetka prastara rije~ koja u apokalipti~kim vizijama biblijskihknjiga izraàva totalno zlo me|u narodima, pusto{enje kakvogajo{ nije bilo, a moè se dogoditi samo jedanput i nikada vi{e.1

U ranim fazama, nacisti~ka politika prema @idovima definirala je@idove kao podljude, ali s pravom na ìvot pod odre|enim uvjeti-ma; u kasnijim fazama, nacisti~ka politika @idove definira kaoantiljudski element te se isti~e nu`nost njihovog uni{tenja. Upo~etku procesa uni{tavanja @idova, ubijaju se @idovi nesposobniza rad. Kasnije se sve vi{e ubijaju i oni, sposobni za fizi~ki rad iostavljaju na ìvotu samo neophodni u samom procesu ubijanja.

Prema klasi~nom histori~aru [oe, Raulu Hilbergu, tri su faze kojevode do genocida: prva je identifikacija i definicija @idova tenjihova ekonomska diskriminacija i segregacija i traje oddolaska nacista na vlast u Njema~koj (1933.) do 1939. godine.Provodi se kroz politi~ko-pravnu diskriminaciju i oduzimanjeimovine nakon {to su Nürnber{kim zakonima (1935.) definirani@idovi i mje{anci prvoga i drugoga stupnja.2 Lije~nici, odvjetnici,pa ~ak i doma}ice, nisu vi{e smjeli raditi kod Nijemaca, dok je@idovima bilo zabranjeno zapo{ljavati Nijemce. @idovi vi{e nisusmjeli biti u odborima poduze}a, niti posjedovati njihove dionice.Njihova je imovina arijanizirana (prodana arijskim Nijemcima).

Nakon pravne i ekonomske segregacije od ostatka stanovni{tva,slijedi njihova fizi~ka segregacija, koja se o~itovala u koncen-traciji, odnosno getoizaciji (1939. – 1941.): @idovi su prisiljenipreseliti se u posebne zgrade, ~etvrti (geta), koncentracijske iliradne logore; na taj na~in potpuno su odvojeni od ostatkastanovni{tva i nalaze se pod potpunom kontrolom nacista: nacistisu kontrolirali koli~inu hrane koja je ulazila u geta i upotrebljavalinjihovo stanovni{tvo za robovski rad. Izolirani od dru{tva, beznovca i pod kontrolom nacista, @idovi su sada bespomo}ni.

Zadnja faza – uni{tavanje europskih @idova (1941. – 1945.)po~inje ve} nakon okupacije dijelova SSSR-a (od lipnja 1941.)kada nacisti sprovode masovna ubijanja @idova uglavnom strije-ljanjem. Od 1941., odnosno 1942., godine @idove deportiraju utada prazna geta (npr., Riga) da bi bili ubijeni kasnije, ili u logoresmrti Treblinku, Belzec i Sobibór. Poljski @idovi, koji su ìvjeli nateritorijima integriranim u Njema~ku, ubijani su u Chelmnu(Kulmhofu) u pokretnim plinskim komorama. Od 1943., @idovemasovno deportiraju u koncentracijski, odnosno logor smrtiAuschwitz-Birkenau.

KONTEKST

Ideja o Kona~nom rje{enju rodila se u Njema~koj – dràvi u kojojsu @idovi bili najbolje akulturirani, dijelom i potpuno asimilirani;u dràvi, koja nije dekretom emancipirala @idove (kao npr.,Francuska), ve} su @idovi, kako bi postali dostojni ~lanovi dru{tvapokrenuli Haskalu – ìdovski pokret za samousavr{avanje odnos-no ìdovsko prosvjetiteljstvo; u dràvi, u kojoj je ro|en ìdovskireformni pokret, koji je trebao umiti @idovstvo, kako bi isto posta-lo prihvatljivije kr{}anskim susjedima.

Naravno, [oa nije nastala izvan konteksta europskog (i {ire) povi-jesnog razvoja, naro~ito od 20-ih i 30-ih godina 20. stolje}a, kojeje obiljeìo drasti~an porast antisemitizma u Europi, na Bliskomistoku, ali i u Novom svijetu. Numerus clausus provodio se i uKanadi i u SAD-u i to i nakon zavr{etka Drugoga svjetskog ratakada se vi{e nitko nije mogao pravdati da nije znao. Provo|enjeKona~nog rje{enja nacisti su zapo~eli po~etkom 1942. godine, akrajem iste godine, Saveznici su ve} bili informirani o strahotamageta, likvidacijama i transportima @idova u koncentracijske ilogore smrti. Reagirali su o{trom deklaracijom; do masovnihtransporta ma|arskih @idova u Auschwitz-Birkenau (1944.),Saveznici su ve} kontrolirali zra~ni prostor iznad okupiranePoljske, a i u nekoliko su navrata i bombardirali razne ciljeve uneposrednoj blizini najve}eg logora smrti. @eljezni~ku prugu, kojaje nekoliko mjeseci kasnije u Birkenau dovela ve}inu do tadpreìvjelih ma|arskih @idova, nisu nikada ni poku{ali onesposo-biti...3 istovremeno, ni SAD ni Velika Britanija nisu bili sklonipove}ati kvote za izbjegli~ke vize – {tovi{e, za vrijeme trajanjaKona~nog rje{enja, oko 90 posto mjesta za ameri~ke vize nije bilopopunjeno. Britanska mandatna Palestina ~vrsto je zatvorila svojavrata za ìdovske izbjeglice, iako je mandat nad Palestinom dobila

1. Ivo Goldstein, Holokaust u Zagrebu, Zagreb, 2001., str. 3.

2. @ene su uz svoje ime morale dodati Sara, a mu{karci Israel, dok su u putovnicama @idovi imali slovo J.

3. Postoje i podaci o sovjetskom stavu o toj problematici: In the summer of 1944, David Ben-Gurion's deputy, Eliahu Epstein, met with a senior official of the SovietEmbassy in Cairo, and raised the issue of bombing the centres of Jewish extermination in Poland. Epstein reported back to Ben-Gurion that the Soviet official respond-ed that such an idea was out of the question politically, since the government of Russia would not adopt measures which were based on national grounds. (izvor: TheDavid S. Wyman Institute for Holocaust Studies, http://www.wymaninstitute.org/articles/2007-4-russia.php)

OSVRT RUAH HADA[A

21

od Dru{tva naroda kako bi se osiguralo stvaranje ìdovskognacionalnog doma.

Na istoku, nakon Pakta o nenapadanju Hitler – Staljin i sovjetskeokupacije poljskih teritorija (zapadna Bjelorusija i Ukrajina) 1939.,Sovjeti su od 1939. do 1941. deportirali oko 800.000 ljudi u Sibir; odtoga su oko 270.000 deportiranih (ili 30%) bili @idovi, iako je njihovudio u stanovni{tvu bio oko 10%. U balti~kim dràvama Sovjeti sudeportirali oko 15.400 ljudi, u ~emu su @idovi sudjelovali s 11.7%iako je njihov udio u stanovni{tvu bio oko 5%.4 Jedini jezik, koji suSovjeti zabranili nakon okupacije bio je – hebrejski.

Za vrijeme [oe, ameri~ki i britanski du`nosnici upozorili su vo|eìdovskih organizacija da se suzdrè od isticanja da su @idovi bili`rtve. Saveznici su se bojali da }e biti optuèni za sudjelovanje uratu radi @idova. Izjava nakon sastanka ameri~kog, britanskog isovjetskog ministra vanjskih poslova u listopadu 1943. godine uMoskvi, prijetila je ka`njavanjem ratnih zlo~ina nakon rata, a zaratne zlo~ine po~injene protiv okupiranih naroda. Izjava je spomi-njala Francuze, Nizozemce, Belgijance, Norveàne..., kretske seljake..., narod Poljske – ali ne i europske @idove.

[OA – OD @IVOG SJE]ANJA DO POVIJESTI

Sve smo bliè trenutku kad }e [oa prestati biti ìvo sje}anje i postatipovijest; sljede}a generacija vi{e ne}e biti u mogu}nosti ~uti istinu odonih koji su [ou preìvjeli. Zato je na{a obveza ~uti i zapisati njihovepri~e i sa~uvati ih za na{u djecu, unuke, i ostatak ~ovje~anstva.

Prije 62 godine, Sovjeti su stigli pred vrata koncentracijskog i logo-ra smrti Auschwitz-Birkenau. Ni{ta ih nije moglo pripremiti na pri-zore, koje su vidjeli, hrpe kostiju, odje}e i hodaju}e ljudske kosture.

Tisu}e godina ranije, prorok Ezekiel opisao je sli~nu viziju, kada je govo-rio sa suhim kostima, koje su predstavljale narod Izraela. Spusti se na meruka Gospodnja i Gospodin me u svojem duhu izvede i postavi usreddoline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bija{eih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! Re~e mi: 'Sine ~ovje~ji,mogu li ove kosti oìvjeti?' Ja odgovorih: 'Gospode, to samo ti zna{!' Tadmi re~e: 'Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, ~ujte rije~ Bo ju!'Ovako govori Gospodin ovim kostima: 'Evo, duh }u svoj udahnuti u vasi oìvjet }ete! @ilama }u vas ispreplesti, mesom obloìti, koòm vasobaviti i duh svoj udahnuti u vas i oìvjet }ete – i znat }ete da sam jaGospodin!' I ja stadoh prorokovati kao {to mi bje{e zapovje|eno. I doksam prorokovao, nastade {u{kanje i pomicanje i kosti se stado{e pribi-rati. Pogledah, i gle, po njima narasle ìle i meso; koòm se presvuko{e,ali duha jo{ ne bija{e u njima. I re~e mi: 'Prorokuj duhu, sine ~ovje~ji,

prorokuj i reci: 'Ovako govori Gospodin: Od sva ~etiri vjetra do|i, du{e,i dahni u ova trupla da oìve!' (I stadoh prorokovati kao {to mi zapov-jedi, i duh u|e u njih i oìvje{e i stado{e na noge – vojska vrlo, vrlo veli-ka. Re~e mi: 'Sine ~ovje~ji, te kosti – to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele:'Usahnu{e nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' Zato prorokuj ireci im. 'Ovako govori Gospodin: Ja }u otvoriti va{e grobove, izvesti vasiz va{ih grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat}ete da sam ja Gospodin kad otvorim grobove va{e i kad vas izvedemiz va{ih grobova, moj narode! I duh svoj udahnut }u u vas da oìvite, idovest }u vas u va{u zemlju, i znat }ete da ja, Bog, govorim i ~inim' –rije~ je Gospodinova. (Ezekiel 37: 1-14). I zaista, ive kosti ne ive samokroz pre ivjele, ve} i kroz postojanje Dràve Izrael.

Ovdje je neophodno spomenuti da su, i nakon zavr{etka Drugoga svjet-skog rata zabiljeèni pogromi, uglavnom @idova u Poljskoj5 i da pre ivje-lima nije bio dozvoljen ulazak u Zemlju Izrael – tada pod nazivomMandatna Palestina. Stotine tisu}a @idova ( ),6 godi-nama nakon rata luta Logorima za raseljene osobe diljem Europe,nemaju}i se kamo vratiti (imovina im je oduzeta, uni{tena, ilizauzeta; doga|aju se pogromi…), ili su internirani na Cipru,nakon {to su poku{ali u}i u Mandatnu Palestinu.

IZME\U JOM HA-[OE I DANA SJE]ANJA NA HOLOKAUSTI SPREÂVANJE ZLOÎNA PROTIV ÔVJE^NOSTI

Danas obiljeàvamo sje}anje na [ou u dva razli~ita datuma tijekomgodine. Jedan je Jom ha-[oa (

), koji ìdovski narod obiljeàva ve} 56 godina. Jom ha-[oakomemorira i `rtve [oe i njezine heroje, a za njegovo jeobiljeàvanje izabran datum ustanka u var{avskom getu.7

Drugi se obiljeàva odnedavno, na prijedlog UN-a iz 2005. godine,na 60. godi{njicu od ulaska Saveznika u logor Auschwitz-Birkenau.Obiljeàva se kao Me|unarodni dan sje}anja na `rtveHolokausta.8 U mjesecu, koji je prethodio ovoj odluci, UN jeusvojio 22 rezolucije koje osu|uju Izrael i 4 rezolucije o kr{enjuljudskih prava u preostalih 190 zemalja-~lanica.

[oa je po definiciji genocid, sa svojim specifi~nim i univerzalnimaspektima. Iskustvo [oe trebalo bi sprije~iti sve budu}e genocidei zlo~ine protiv ~ovje~nosti. Me|utim, to iskustvo ne samo da nijesprije~ilo druge genocide (Kambodà, Sudan, Ruanda…), negonije iskorijenilo ni antisemitizam. Antisemitizam je preìvio posli-jeratne godine te je, popra}en negiranjem [oe, danas ponovno uporastu; naàlost osim antisemitizma s radikalne desnice (koji je ujavnosti prepoznat kao ne{to lo{e, sramotno i opasno) sve je vi{e

4. Yehuda Bauer, The Holocaust in its European Context; predavanje na International Conference "The Holocaust: Remembrance and Lessons" 4 – 5 July 2006, Riga,Latvia.

5. U Poljskoj je u sije~nju iza{ao poljski prijevod knjige Jana Grossa Fear – Antisemitism in Poland after Auschwitz iz 2006., koja se bavi antisemitizmom i nasiljem uposlijeratnoj Poljskoj; prijevod je izazvao rasprave u poljskoj javnosti u kojoj su ga poljski histori~ari optuìli da upotrebljava hu{ka~ki govor i optuùje cjelokupnopoljsko dru{tvo za antisemitizam. Poljsko tuìla{tvo pak razmatra podizanje optu`nice protiv Jana Grossa a poradi klevetanja poljske nacije. Zakon po kojem bi se Grossmogao na}i na optuèni~koj klupi donesen je 2006. godine, a zabranjuje tvrdnje da je poljska nacija bila sudionik u zlo~inima po~injenim od nacista i komunista.Maksimalna kazna za ovaj zlo~in je 3 godine zatvora. Jan Gross autor je i knjige Neighbors iz 2001. u kojoj je iznio podatak o tome da su pogrom u Jedwabneu u srp-nju 1941. po~inili Poljaci, a ne Nijemci; iako su u po~etku èstoko nijekali, Poljaci su kasnije priznali da je prof. Gross bio u pravu.

6. ['erit ha-pleta referira na biblijsku knjigu Divrei ha-jamim alef (Prvu knjigu ljetopisa), 4:43.

7. Budu}i da je 14. nisan (prema gregorijanskom kalendaru, 19. travnja) dan koji prethodi Pesahu, spomen-dan je preba~en na 27. nisana, tjedan dana nakon 7. danaPesaha i 7 dana prije Jom ha-Zikarona (Dan sje}anja na `rtve izraelskih ratova) odnosno 8 dana prije Jom ha-Acmauta (Dan izraelske neovisnosti).

8. U Njema~koj od 1996. obiljeàva se Godi{njica za `rtve nacionalsocijalizma, u Ujedinjenom Kraljevstvu od 2001. Dan sje}anja na Holokaust: od prije na taj dan Poljskaima Spomen-dan za `rtve nacizma, a Italija Dan sje}anja.

prisutan i antisemitizam naàlost, u ekstremnoj ljevici, bilo da se radio antisemitizmu per se, bilo da se radi o politi~ki korektnom antisemi-tizmu poznatom pod nazivom anticionizam. Antisemitizam je u poras-tu i u arapskom i islamskom svijetu op}enito. Mein Kampf ne silazi sarapske liste bestsellera, a Protokoli cionskih mudraca bestseller su uarapskim zemljama s vi{e izdanja, nego {to su doìvjeli na njema~kom,a tiskaju se i uz predgovore lokalnih vlasti (Sirija), a dijelovi se citirajukao ~injenice u {kolskim ud`benicima (Saudijska Arabija). Pro{li jepetak glavni tajnik iranskog Me|unarodnog instituta za istraìvanjeHolokausta Mohammad-Ali Ramin pozvao ìdovske zajednice u svije-tu da prestanu davati potporu cionisti~kom reìmu. Ako @idovi svi-jeta nastave {utjeti o izraelskim zlo~inima protiv Palestinaca, ~itavo}e ih ~ovje~anstvo dràti odgovornima za zlo~ine, rekao je Ali Raminizme|u svojih tvrdnji o Izraelu kao krvoèdnom neprijateljskomentitetu u srcu islamskog svijeta.9 Hrvatska na sre}u ne slijedi europsketrendove kad je o antisemitizmu rije~; ipak, neophodno je spomenutiizjavu saborskog zastupnika iz redova SDA, [emse Tankovi}a, iz 2006.,da su ameri~ki @idovi kreatori teroristi~kog napada na Svjetski trgovin-ski centar u New Yorku 2001.

Zavr{ila bih citatom iz govora rabina Laua na Mar{u ìvih, 2005.godine u Auschwitz-Birkenauu: prisje}aju}i se svog odlaska uBuchenwald 1991. (r. Lau je preìvio Buchenwald) kad je posjetiosobu, koja je nekad sluìla za mu~enje zato~enika, na zidu je vidio 5hebrejskih znakova, koji su stajali za rije~ osveta na Jidi{u – nekuma.

“[to je ta osveta”, pitao je r. Lau. “Da li je osveta baciti kamen? Ja to nemogu. Da li je osveta pucati u ìvu osobu? Ja to ne mogu. Ali onaj, tkoje napisao osveta, napisao je ono {to su mnogi – milijuni – mislili.

Osveta je to {to smo danas ovdje; osveta je da smo danas u svomdomu; osveta je da imamo Domovinu; osveta je da imamo ûvaraIzraela; osveta je da smo danas ìvi narod; osveta je da smo danasovdje do{li s bijelo-plavom zastavom s Davidovim {titom da bismorekli da }e se u svakoj generaciji pojaviti oni, koji }e teìti za na{imuni{tenjem, ali nas Sveti, blagoslovljeno mu Ime (ha-Kado{Baruhu) spa{ava iz njihovih ruku, da na{a sudbina ne}e utrnuti ida se na{a svjetlost ne}e ugasiti”.

RUAH HADA[A OSVRT

22

9. "The presence of a blood-thirsty enemy at the heart of the Islamic world like the Zionist regime which poses a threat to all Islamic countries provides the best oppor-tunity for the Islamic Ummah to preserve unity and return to its religious identity."

Izvor: http://www.mehrnews.ir/en/NewsDetail.aspx?NewsID=626981

Crtice iz govora Tzipi Livin, ministrice vanjskihposlova Dràve Izrael uz Me|unarodni dansje}anja na HolokaustPrevela: ?????????????????

Evo {to je izme|u ostalog rekla ministrica vanjskih poslova IzraelaTzipi Livni na Me|unarodnom omladinskom kongresu u povoduMe|unarodnog dana sje}anja na Holokaust:

“Biti @idov zna~i sanjati [oa, ìvjeti [oa i umrijeti u [oa bez da stestvarno bili tamo.

Biti @idov je poku{aj da zamisli{ uàs, da se zaustavi{ na najbolni-jim slikama, a da si pritom svjestan da si daleko od pravih patnjikroz koje su pro{li oni koji su bili tamo.

Biti @idov je èljeti pitati starije da li su bili tamo i kroz {to supro{li, a da se ipak boji{ to u~initi.

Biti ìdovska mama zna~i gledati svoje dijete i misliti o tome da lije dovoljno odraslo da se stara samo o sebi bez tebe.

Biti Izraelac zna~i da si ponovo ro|en iz pepela `rtava i da nosi{odgovornost za generacije koje dolaze.

Biti izraelsko dijete zna~i poku{avati spoznati broj od 6,000.000 anikada to ne uspjeti.

Biti Izraelac zna~i ìvjeti u ulici koja nosi ime po zajednicama koje

su potpuno izbrisane, jer nema dovoljno ulica da bi se zvaleimenima `rtava.

Biti Izraelac zna~i ìvjeti u zemlji koja izvana izgleda jaka, ali je uvi-jek duboko svjesna ranjivosti svojih stanovnika.

Biti izraelaska djevojka zna~i dobiti za Bat micvu knjigu pjesamaOvdje nema lopte koju su napisala djeca u Theresienstadt Ghettui razumjeti da su ta djeca bila poput tebe i sve {to su èljela bilo jeda se igraju, ìve i vole.

Biti teenager u Izraelu zna~i, posje}ivati logore smrti u Europi, i gledatiizgrebane zidove, koje su izgrebli oni koji su poku{ali iza}i, vidjetitu{eve, hrpe cipela i kose i nakon toga vi{e nikada ne imati jednakpogled na ono {to teenageri na drugim mjestima smatraju normalnim.

Biti ìdovska majka zna~i biti ona koja odjednom shvati da si na svojudjecu prenijela kolektivno sje}anje i iskustvo Holokausta, iako si eljelasvoju djecu po{tedjeti boli, kako ne bi taj teret nosila poput tebe cijelisvoj ìvot. Kao k}er izraelskog naroda, osje}a{ potrebu prenijetisje}anje tako da se i njihova djeca i djeca njihove djece sje}aju. I takospozna{ da su nacionalni osje}aji prevagnuli tvoje maj~inske.”

OSVRT RUAH HADA[A

23

Pro{lo je 60 godina od trenutka milosti koja se pojavila uìdovskoj povijesti, povijesti u kojoj su te{ki gubici i stradanja biliudoma}eni.

Nikada ne}emo zaboraviti blagonaklonost naroda svijeta.

U govoru koji sam odrào u Knesetu u ~ast spomena na odlukudonesenu 29. 11. 1947., pozdravio sam ambasadore tih zemalja,koji su imali viziju i hrabrosti izglasati osnivanje dràve i zamolioih da svojim narodima prenesu na{u duboku zahvalnost iuvaàvanje.

Taj trenutak ljubaznosti bit }e pohranjen u na{e nacionalnosje}anje kao vrijeme u kome je povijesna pravda nadi{la politi~keocjene korisnosti i hladne ra~unice.

Osobno sam osjetio taj trenutak u dru{tvu lidera nacije BenGuriona. Dok se narod Izraela radovao, on se odlu~io osamiti.Kada sam ga upitao za{to se nije radovao u tom trenu, odgovorioje: "Danas ple{emo, a ve} sutra }emo se na}i u ratu sa na{im ara-pskim susjedima." Kao {to je Ben Gurion to~no predvidio, rezolu-cija UN nije u~inila zna~ajniji dojam na arapske lidere. Sedam ara-pskih zemalja odmah je objavilo rat novoosnovanoj dràvi Izrael.U vrijeme kada je UN ve}inom glasova nudio politi~ko osnivanjedràve, na terenu se Izrael suo~io sa arapskom vojnom silom kojaje prijetila uni{tenjem.

Rat je po~eo ~ak prije osnivanja dràve, a borba prije no {to smoimali vojsku. Cijeli se narod borio i cijela je zemlja pretvorena ubojno polje. Usprkos te{ko}ama, borili smo se kao demokratskodru{tvo i jake unutra{nje razlike mi{ljenja nisu sprje~avale jedinst-vo naroda u ono vrijeme opasnosti.

Jedno je mi{ljenje, npr., odbacivalo podjelu zemlje i predlagalopomicanje progla{enja Deklaracije o nezavisnosti i da se za nekovrijeme uvede me|unarodno posredovanje, iako nije bilo jasnokome bi se ta zada}a mogla povjeriti.

Drugo mi{ljenje je smatralo da treba uzeti biblijske zemlje, i nisusagledavali te{ko}e pod kojima bi malobrojna populacija poku{alavladati velikim podru~jem, naseljenim nasilno raspoloènomve}inom.

Na kraju, usvojen je Biltmorov plan; usprkos patnjama znali smoda }e trajati kratko. Prihva}en je s porukom da }e posluìti kaonajrazumnija opcija za budu}nost. Ben Gurion je traìo da sedràva proglasi odmah. Predvidio je povratak tisu}a preìvjelihHolokausta, koji su otkrili da su im vrata me|u narodima svijetazatvorena.

Posljedice osnivanja dràve nije bilo mogu}e logi~ki niti predvid-jeti niti kvantitativno izraziti, jer nam niti logika niti brojevi nisui{li u prilog.

Govor Shimona Pereza na inauguraciji 23. 12. 2007. Priredila: Rina Bruminni

Cijena je bila gotovo nemjerljivo visoka. Mnogi su na{i vojnicipostali invalidi. Pogo|ene obitelji podnosile su svoje patnje s ne-vjerojatnom hrabro{}u. Re~eno je da je to ~udo!

U stvari, nije nas spasilo legendarno ~udo, ve} izuzetna hrabrost iujedinjen stav na{eg naroda prema svim izazovima. Usprkos podi-jeljenom mi{ljenju, ostali smo ujedinjeni oko na{eg sna da na{ojdjeci osiguramo domovinu u kojoj }e mir biti okosnica vrijednos-ti. Dok je sigurnosti dat prioritet, demokracija se razvijala i njego-vala.

Nakon rata i usprkos nedostatku vode i neplodnom tlu,uspostavili smo agronomski sustav koji sluì kao primjer svijetu.Tako|er smo njegovali i brinuli se o prosperitetu i ekonomskomrastu koji je pre{ao granice politi~kih o~ekivanja.

Bez obzira na jezike koji se govore u zemlji, oìvjeli smo hebrej-ski. Dok nastavljamo voditi ratove, mi tako|er gradimo infrastruk-ture, industriju, domove i na~in ìvota koji poti~e demokratskevrijednosti, kreativnost i otkri}a.

Danas smo u miru s Egiptom i Jordanom, na{im prvim va`nim sus-jedima. Vodimo mirovne pregovore s Palestincima, znaju}i da nji-hov izabrani predstavnik Abu Maren traì mir. înjenica da su ara-pske zemlje do{le na mirovnu konferenciju u Annapolis jezna~ajna, iako se nisu svi ùrili stisnuti ruke svojim izraelskimpartnerima. Ipak, tema i dnevni red bez dvojbe bio je mir, a ne rat.POSTALO IM JE JASNO DA NIJE Izrael taj koji je prijetnja njihovojnezavisnosti, ve} Iran.

Odluka donijeta 29. 11. 1947. bila je izvanredni doga|aj i dra-mati~ni obrat u povijesti.

Put pred nama je dug i zavojit, pun rizika i poplo~an preprekama,no ipak postoji relativni dogovor o konceptu, usvojen od straneskromnih zastupnika mira u regiji i svijetu, a taj je da sljede}apostaja koju su propustili njihovi roditelji s obje strane, koji suizgubili sinove u raznim ratovima, vi{e ne smije biti propu{tena uovoj generaciji.

Dokazali smo da je sna`na vizija ja~a od prihvatljive logike i sadase molimo da Izrael i Palestina otkriju put koji }e biti prihvatljiv zaobje strane.

Razli~ite okolnosti dozvoljavaju promjene u ljudima, narodima anakon svega nije nebeska zapovijed.

Dostizanje mira je na nama i ono je u velikoj mjeri na dohvatu.

RUAH HADA[A NA[I MIOMIRISI

24

BesamimRechnitzNapisala: Jasminka Doma{

Jasminka Doma{

U austrijskom gradi}u Rechnitzu, koji se nalazi u neposrednojblizini ma|arske granice, turisti, stranci, ne zadràvaju se dugo.Jer, to mjesto nije osobito lijepo ni zanimljivo. Ve} na prvi pogledizaziva u ~ovjeku dosadu i sje}anje na neke sjene dugo~asnih ne-djeljnih dana u kojima se ni{ta ne de{ava osim doru~ka, ru~ka ive~ere. Sje}anje na prazne ulice, zatvorene du}ane i po stoti putpre`vakane obiteljske teme dok pogleda uprta u pile}u juhupoku{avate odgonetnuti je li ona tjedan dana ranije bila masnija ilivi jedete sve polaganije pa se pojavljuju masna okanca u kojimapromatrate stropnu svjetiljku.

Rechnitz se ~ini gradom izvan svih gradova i pitate se {to uop}e turadi, za{to nije na nekom drugom mjestu. Austrijska novinarkaSandra Kegel nazvala ga je, ne bez razloga kao {to }emo uskorovidjeti, mjestom Kafkinog Dvorca.

Gotovo sam sigurna da je Rechnitz zajedno sa svojim ìteljimaèlio biti i ostati mjestom kojeg se i ne pamti, ali otelo se i otki-nulo jedno prili~no te{ko povijesno ali… Naime, neposrednopred sam kraj Drugoga svjetskog rata, to~nije 24. oùjka 1945.,netko jako temeljit i rije{en da do kraja provede rje{enje tako-zvanog "ìdovskog pitanja" izveo je u no}i 180 @idova koji su bilina prisilnom radu, do grobne jame koju su sami morali iskopatina imanju grofovske obitelji Batthya'ny i strijeljao ih, jednog pojednog. Kada je taj masovni zlo~in bio zavr{en, strijelci su se urednovratili slavlju u obli`nji dvorac, pjevali i veselili se, sa svijetom navod-no plemenitim i uglednim, sve do jutarnjih sati. Za groficu koja jeumrla 1984. i danas neki u Rechnitzu kaù da je dama bila "du{a".

U me|uvremenu, bez puno rezultata, kajanja, okajanja ili pokaja-nja, vo|ena su dva sudska procesa 1947. i 1948., "Rechnitz I." i"Rechnitz II.". No gospo|a "du{a" i njezini sluge, oboàvatelji iizvr{itelji zlo~ina nauìvali su se na slobodi "fri{kog" zraka sobli`njih i daljih breùljaka. Zaboravak ubavi sve je trebao prekri-ti, jer zgodno je, zar ne, i pristojno, sje}ati se samo lijepih stvari,uklopiti se u onaj poznati austrijski ki~ s debelju{kastim an|elci-

ma i pupoljcima nevinim. Skoro 60 godina kasnije, Austrija }e sidati velikog truda da pronalazi "one koji su bili na prisilnom radu".Robove, koji su pomrli ovako ili onako. A novinari, dosadni i bezo-brazni, trebali bi se zanimati za turizam, a ne za zlo~ine. Ne zaaveti pro{losti… ali, je li u Rechnitzu pro{lost ba{ pro{lo vrijeme?

Osamdesetih godina, slu`beni put doveo me je u Gradi{}e, to~nijeRechnitz. Bila je no}, vrlo hladno, soba u pansionu nimaloprivla~na, s "vri{tavim" tapetama. Sre}om, umor je prevladao iuskoro sam zaspala. Ujutro, jo{ snena, pri{la sam prozoru i {iromga otvorila da vidim gdje sam, pitaju}i se kako zapravo izgledaRechnitz.

Ulica je bila uska i na zgradi nasuprot one iz koje sam gledalanetko je uranio prije mene i isto tako {irom otvorio prozor. A nazidu sobe bila je velika fotografija ~ovjeka u nacisti~koj uniformi.Po svemu sude}i, visoki ~in.

No, ne kaè se uzalud da se dan po jutru poznaje. Bio je prvi stu-deni, Dan mrtvih, spustio se mrak, pritisnula magla… Moj kolegai ja, vra}aju}i se sa snimanja, zatekli smo se u blizini mjesnoggroblja, zaustavili auto da propustimo povorku i bubnjara koji jebubnjao, bubnjao, a sudionike povorke odjednom smo ugledali unacisti~kim uniformama i shvatili da sablasti pro{losti ìve i usada{njosti.

I danas kada se, ipak, sve ~e{}e govori o masovnom zlo~inu i ubi-jenim @idovima u Rechnitzu, neki u Austriji uporno èle ìvjetisvoju kulturu zaborava. "Ako ne govorimo, zlo~in se nije ni dogo-dio."

No od biblijskih vremena pa do danas, u svakom zlo~inu imane{to zagonetno, ali prije ili kasnije, biva razotkriveno, jer "krvibrata tvog vi~u". Umoreni, prona|u put iz tame. Jer, zemlja namnije dana da budemo okrutni i nasilni nego ljubavi radi i dobrote,i tako }e biti sve do posljednje bitke i posljednjeg dana i daha sino-va Svjetlosti i Tame.

Prema tradiciji najavljujemo jo{ jedan [abat. Ovoga puta bit }eto jesenjski [abat u Sarajevu sa hodo~a{}em na grob rabinaMo{ea Danona pokraj Stoca.

[abat/Sukot u Sarajevu17. – 19. listopada 2008.

KOLUMNA RUAH HADA[A

25

Na obalama rijeka babilonskih

Mame lo{nDolores Bettini

Dolores Bettini

S'iz {ver cu zajn a Jid

(Te{ko je biti @idov – jidi{ izreka)

Prije ne{to manje od sto godina, od 18 milijuna @idova u svijetu,njih 11 milijuna je govorilo jidi{ i mnogima od njih je on biomame lo{n (materinji jezik).

" ... to je jezik bez pravila, sakat i nerazumljiv svima izvan na{egkruga i treba ga sasvim napustiti", izjavljivao je jo{ 1798. godineDavid Friedlander, ~lan ìdovskog Prosvjetiteljskog pokreta.

U vrijeme kad se vjerovalo da je odricanje od tradicije, prihva}anjenavika i kulture sredine i stapanje s njom do neprepoznatljivosti,dovoljno, a mo`da i jedino sredstvo protiv antisemitizma; u vri-jeme kad su mnogi s ponosom uzvikivali parolu: "@idov kod ku}e,a Nijemac na ulici!", jedna od `rtava asimilacije bio je i jidi{.

Naàlost, vrijeme je pokazalo da su se prevarili oni koji su mislilida je u asimilaciji izlaz. Me|u 6 milijuna @idova – `rtava nacisti~kihlogora smrti, na{li su se i oni.

Jidi{ je trebao zajedno nestati s njima.

Auschwitz je oslobo|en 27. sije~nja 1945. Taj je dan progla{enMe|unarodnim danom sje}anja na `rtve Holokausta i bit }e izanas kad budete u rukama dràli ovaj broj Ruaha. Ispred nas jeproslava 60. godi{njice progla{enja Dràve Izrael, dràve koja jeposlije dvije tisu}e godina progona, pogroma i ni~im obja{njivemr`nje prema ìdovskom narodu kona~no opet zauzela svojemjesto na karti svijeta. Useljavanje koje je do tada, pa i u godina-ma najgoreg divljanja nacizma, britanska uprava uspje{noonemogu}avala, postalo je jednostavno. Velik broj onih koji supreìvjeli nacizam i njegove otrovne izdanke iznikle po Europi,masovno se vra}ao ku}i – u Obe}anu zemlju, u zemlju praotaca.Onima koji su ostali u dijaspori, postojanje ìdovske dràve je odtada, a i danas je, jamac da se takva zla nikad vi{e ne}e ponoviti.

Prisje}anje na jezik kojim se u svakodnevnom ìvotu prijeDrugoga svjetskog rata sluìlo 11 milijuna @idova, prilog jesje}anju na sve ubijene, znane i neznane, na sve one iza kojih nijeostao nitko tko bi ih pamtio, i sje}anju na jezik koji je jednombroju njih bio mame lo{n – jidi{.

Uz hebrejski koji je opstao unato~ 2 tisu}e godina dugojraspr{enosti @idova po ~itavom svijetu i koji je danas jezik svjetskipoznatih pisaca i pjesnika, na{i su preci u svojim progonstvima ilutanjima svijetom pored jidi{a, na drugom kraju Europe obliko-vali i ladino ili judeo-espanjol na kojem su stvarali i pjevali naj-ljep{e od svih pjesama; pjesme ~e`nje i àla za [panjolskom izkoje su prognani. Premda ladino u kulturi ìdovskog naroda imazna~ajno mjesto i sigurno }e se pri~a o tom melodi~nom jezikuna}i u jednom od slijede}ih brojeva Ruaha, ovom prilikom bit }e

rije~i o jidi{u koji je u 18. i 19. stolje}u nazivan barbarskimjezikom, osaka}enim jezikom geta, barijerom koja onemogu}avaemancipaciju @idova i njihovo prihva}anje u njema~ko dru{tvo itreba ga se odre}i. Naravno, sami @idovi su bili oni koji su kri-tizirali jidi{ i mnogi misle da je to bio izraz onog {to i danas poz-namo pod nazivom: ìdovska samomr`nja.

Me|utim, u isto to vrijeme kad su ga se njema~ki @idovi odricali,na jidi{u se po~ela razvijati vrlo bogata literatura, tekstovi za kaza-li{ne predstave i glazbu.

Prvo zna~ajnije djelo napisano na jidi{u bila je Cena urena (Do|ii vidi), poznatija pod nazivom Cenarena – zbirka tradicionalnihbiblijskih komentara i pri~a vezanih uz tjedan ~itanja Tore. Bila jenamijenjena ènama jer one uglavnom nisu znale hebrejski, a nibiblijske komentare.

Sredinom 19. stolje}a pojavile su se prve novine na jidi{u. Nekeod njih opstale su do danas.

Nekako u isto vrijeme se pojavila i sekularna literatura koju su, unato~otporima vjerskih struktura, mnogi objeru~ke i s odu{evljenjem prih-vatili. Prvi u nizu velikih pisaca koji su pisali na jidi{u je bio [olemJankev Abramovi~, poznatiji po nadimku Mendele Mojher Sforim (maliMendel, knjiàr). Svakako treba spomenuti Jichaka Leiba Pereca, pazatim jo{ slavnijeg Solomona Rabinovi~a, poznatijeg pod imenom[olem Aleihem. Bio je suvremenik Marka Twaina i iako se o njemu go-vorilo kao o ìdovskom Marku Twainu, legenda kaè da je upoznav{iga, Mark Twain za sebe rekao da je ameri~ki [olem Aleihem.

Naravno, posebno mjesto pripada Isaacu Bashevisu Singeru.

"Jidi{ jo{ nije rekao svoju posljednju rije~", rekao je proslavljenipisac 1978. godine primaju}i Nobelovu nagradu. I zaista, posljed-njih godina jidi{ ponovno oìvljava, ~ak je otvoren odjel za jidi{ nafakultetima Harvard, Columbia i Oxford. Brojne ìdovske zajed-nice organiziraju u~enje jezika svojih pradjedova i prabaka. Mnogi@idovi danas èle obnoviti vezu sa svojom ba{tinom kroz taj, goto-vo zaboravljeni, jezik.

Jidi{ kazali{te korijene ima u purim{plu. Njegovim profesionalnimza~etnikom, me|utim, smatra se Abraham Haim Lipke Goldfadenkoji je krajem 19. stolje}a pisao tekstove i reìrao brojne predstavena jidi{u. S ruskim imigrantom Borisom Toma{evskim je 1881., uNew Yorku, osnovao kazali{te.

Ono {to se najvi{e vezuje uz jidi{ kulturu je, naravno, glazba. Tkonije ~uo bar:

Tumbala, tumbala, tumbalalajka...Tumbalalajka, {pil (sviraj) balalajka Tumbalalajka – frejlah zol zajn...(vjen~ajmo se)

Glazbeni stil izrastao iz jidi{ kulture je i glasoviti klezmer. Rije~ima podrijetlo u hebrejskom izrazu: klei zemer – (doslovno:"glazbala pjesme") i vjerojatno ukazuje na va`nu ulogu glazbala uizvo|enju ovakve vrsti glazbe.

Kad se o jidi{u govori kao o mame lo{n – materinjem jeziku, onikoji se njime bave isti~u da nije sasvim jasno je li to izraz od miljaili poruga. Mame lo{n je bio jezik èna i djece, za razliku od lo{nkojde{ – svetog hebrejskog jezika koji su u~ili samo mu{karci.Me|utim, treba znati da u to vrijeme mnogi neìdovi (i ène imu{karci) nisu uop}e znali ~itati i pisati, dok je ve}ina @idovkiznala bar pisati i ~itati jidi{.

Vjeruje se da se jidi{ oblikovao u samostalan jezik negdje izme|u900. i 1100. godine, {to se te{ko moè utvrditi jer je u po~etku biosamo govorni jezik, a tek kasnije i pisani (pismo je hebrejski alef-bejs). Me|utim, zna se da su u to vrijeme ~ak i veliki u~itelji kao{to je bio Ra{i preuzimali rije~i iz lokalnih jezika i pisali ih hebrej-skim pismom kao nadomjestak za rije~ koje u hebrejskom ili nijebilo ili zbog ~itatelja kojima hebrejski izrazi nisu bili bliski.

Jidi{ se razvijao stolje}ima i oblikovao bogat i slikovit rje~nik pre-pun humora i ironije. Koji bi drugi jezik mogao izraziti razlikuizme|u {lemiel (onaj koji trpi zahvaljuju}i vlastitim lo{im procje-nama ili potezima), {limazl (onaj koji trpi, ali ne svojom krivnjom)i nebeh (onaj koji tu|e probleme doìvljava kao svoje). Jedan starivic odli~no obja{njava razliku: [lemiel prolije juhu, ona zalije{limazla, a nebeh sve po~isti!

Nekad je jidi{ bio zajedni~ki jezik @idova Srednje i Isto~ne Europe.Kao mje{avina njema~kog i hebrejskog jezika, jidi{ je tri~etvrtinerije~i preuzeo iz njema~kog (odatle naziv jidi{ taj~ – ìdovsko-njema~ki), ostatak iz hebrejskog i iz jezika brojnih sredina u koji-ma su A{kenazi ìvjeli. Na primjeru re~enice koja slijedi, lijepo semoè vidjeti kako je to u praksi izgledalo:

Der zejde hot geben~t hanike liht. (Djed je blagoslovio Hanukasvije}e.)

Osnovna gramatika je njema~ka, {to se vidi po funkciji koju ure~enici imaju der i hot, i dodavanju ge- i -t u rije~i geben~t zaoblikovanje pro{log vremena. Rije~ liht je njema~ka, zejde slaven-ska, hanike hebrejska, a ben~ romanskog podrijetla. Ovakvare~enica je sasvim uobi~ajena u jidi{u.

Jidi{ se dijeli na zapadnoeuropsko narje~je kojim se govorilo uNjema~koj, Nizozemskoj, [vicarskoj, Francuskoj i Ma|arskoj, iisto~noeuropsko na koje su velik utjecaj imali slavenski jezici, pa stogaima svoje podvarijante (litavsku, poljsku, ukrajinsku) koje su se najvi{erazlikovale po izgovaranju samoglasnika (npr. tejb ili tojb – gluh).

Razumije se, veliki dio jidi{a ~ine hebrejske i u ne{to manjembroju, aramejske rije~i.

Povratnici su u zemlju praotaca, u Izrael, sa sobom donijeli i jezikekojima su govorili u dijaspori. Hebrejski jezik, kojeg su tek trebalinau~iti, i sam je prolazio kroz proces oblikovanja u suvremenihebrejski kojim se danas u Izraelu govori. Tako su mnoge jidi{rije~i, posu|enice i gramati~ke konstrukcije na{le svoje mjesto urazgovornom hebrejskom jeziku. Na primjer, hebrejsko Mani{ma? je doslovni prijevod jidi{ izraza Vos hert zih? Nekijezikoslovci idu toliko daleko, pa kaù da je na izraelski hebrejskivi{e utjecao jidi{ nego starohebrejski.

Jidi{ obiluje izrazima i izrekama kojima su oni, koji su se sluìlinjime, izraàvali svoja raspoloènja – od blagoslova preko zahvalado proklinjanja, protiv zlih o~iju itd. Evo nekih primjera:

Zalc dir in di ojgn, fefer dir in noz! – Sol tebi u o~i, a papar u nos!(Kaè se nekome tko spomene ne{to stra{no.)

Afilu in gan ejden, siz nit gut cu zajn alejn. – âk ni u raju nijedobro biti sam.

Der tajrster zajguer ken nit vajzen mer vi zehcig minit in jeden{tunde. – I najskuplji sat pokazuje samo {ezdeset minuta u jed-nom satu.

A men~ ken lernen zibicig jor un cum sof {tarben a nar. – ôvjekmoè u~iti sedamdeset godina i na kraju umrijeti kao budala.

Culib gelt iz di velt gevoren mis. – Zbog novca svijet postajegadan.

Der veg cu a men~ ke{ene iz gueferleh grojs. – Put u ~ovjekov dèpje strahovito duga~ak.

An avejra iz {ver – nor dos er{te mol. – Grijeh je teàk samo prvi put.

Ojb siz biter in harz'n, vet cuker in mojl nit helf'n. – Ako ti je usrcu gorko, {e}er u ustima ne}e pomo}i.

Oj, va'avoj cu dem man vos zajn froj trogt zajne hojzen. – Jaomuù ~ija èna nosi njegove hla~e.

Mit hohma alejn ken m'nit ajenkojfen {pajzen. – (Samo) mudrostne pla}a namirnice.

Di gance velt iz a holem – nor beser a gute holem ejder a {lehte.– îtav svijet je san – ali dobar san je bolji od lo{eg.

Za koji dan je Purim, ali ne zaboravite:

A sah Umens, nor ejn Purim! – Hamana je puno, a Purimsamo jedan!

RUAH HADA[A KOLUMNA

26

Ve} tradicionalno, organiziramo i ovog prolje}a do~ek [abata ujednoj stranoj zemlji. Ovoga puta predvi|eno je da otputujemou New York.

[abat u New Yorku14. 5. 2008 – 20. 5. 2008.

Zbog duljine putovanja i udaljenosti destinacije, predvi|en jeboravak od 7 dana, tako da ne}emo imati samo [abat, ve} ~itavu{avua u New Yorku.

Odlazak i povratak avionom Air Francea preko Pariza.

POPUNJENO!

STAJALI[TA RUAH HADA[A

27

Boris Havel

Nepodijeljeni, ìdovski Jeruzalem:jedino jamstvo suìvotaBoris Havel

Nekoliko dana pred Boì} 2007. godine, latinski patrijarhJeruzalema, Michel Sabbah kritizirao je ìdovski karakter dràveIzrael. "U dràvi jedne religije, ostale se religije po prirodi stvaridiskriminiraju", rekao je novinarima na godi{njoj konferenciji zatisak odrànoj u povodu dolaze}ih kr{}anskih blagdana uJeruzalemu. Zatim je predloìo da se Izrael odrekne ìdovskogakaraktera i transformira u zemlju kr{}ana, muslimana i @idova. Istutu tezu zagovara i iranski predsjednik Ahmadinedàd. Kad bi samoIzrael prestao postojati kao idovska dràva, onda bi Bliskim istokomzavladao mir. A on vi{e ne bi morao raditi na brisanju te zemlje skarte svijeta, nego bi se mogao posvetiti poeziji ili humanitarnomradu. [to je najbizarnije, ima i Izraelaca koji se slaù sa Sabbahom iAhmadinedàdom. Yossi Beilin, uzdanica izraelske sekularno-libe-ralne ljevice, jedan je od najradikalnijih pobornika ukidanjaìdovskog predznaka ìdovskoj dràvi. Prema njegovu mi{ljenju,@idovi uop}e ne bi trebali i}i na molitve u Hebron na grob Patrijarha,na Rahelin grob u Efrat ili Josipov u [ehem, iliti Nablus, a kamoliondje ìvjeti. Time, naime, ugroàvaju vjersko pravo lokalnoga mus-limanskog stanovni{tva, da o~ima ne vide i u{ima ne ~uju nijednog@idova koji im nije pod~injen u skladu sa {erijatom. A to nije toler-antno. Dakako, od strane @idova. I tako, palestinski aktivist Sabbah(a da je Sabbah otkako je 1987. do{ao na du`nost patrijarha dalekovi{e palestinski aktivist nego promicatelj kr{}anskih vrjednota, malotko, upu}en u njegov rad, dvoji), iranski predsjednik Ahmadinedàdi izraelska ljevica imaju, moglo bi se re}i, sli~an program.Rasformiranje Izraela. A radi ~ega? Mo`da radi poku{aja ponovnogoìvljavanja teologije supstitucije, na koju se dio Crkve kroz povijestpozivao, ali ju danas sve ve}i broj kr{}ana odbacuje kao grotesknoiskrivljavanje biblijskoga nauka. Mo`da radi provedbe dìhadaputem politi~kih trikova, jer u oruànom dìhadu Arapi osvajajusamo djevice u dènetu, a nikako i izraelski teritorij. Mo`da radi agre-sivne, ekstremne sekularisti~ke i anticionisti~ke ideologije koja je ve}nanijela toliko zla vrijednim izraelskim naseljenicima, sada prog-nanicima, Gu{ Katifa u Gazi. Ni zbog ~ega navedenog, uglas bi objas-nili Sabbah, Ahmadinedàd i Beilin, nego radi tolerancije i mira.

Tolerancije i mira?

Jeruzalem pod neìdovskom vla{}u

Posljednjih dvije tisu}e godina povijesti Svete Zemlje predstavljalekciju iz "tolerancije i mira" koja razumnu osobu moè spasiti odnasjedanja idejama toga opakog zbora. Evo {to se da nau~iti izpovijesti Jeruzalema – neìdovskog Jeruzalema – kakav vi{e nikadane bi smio postati.

Godine 70. poslije Krista, vojska rimskoga generala Tita osvojila jeJeruzalem od ìdovskih pobunjenika, njih pobila, a Hram spalila

(Josip Flavije, ìdovski povjesni~ar sklon Rimljanima, kaè da imse omaklo). @idovi su protjerani iz svoga, ve} tada preko tisu}lje}a,glavnoga i najsvetijeg grada. Ponovno su se, nakratko, vratili 132.godine kada je Bar Kohba organizirao novu bunu protiv Rimljana.Tri su godine @idovi odolijevali napadima rimske vojske, no 135.Hadrijan ih je napokon porazio. Nebrojene tisu}e @idova opet supobijene, a svi koji su preìvjeli raseljeni su. Jeruzalem je, premanekim izvje{}ima, preoran. @idovima je pod prijetnjom smr}uzabranjeno ne samo ponovno graditi Jeruzalem i naseliti ga, negoi pribliìti mu se na udaljenost s koje se vidi! Rimski imperij, upovijesti poznat kao jedno od tolerantnijih anti~kih dràvnihure|enja, od trenutka kad je definitivno zavladao Jeruzalemom,@idove je od te tolerancije izuzeo. Na sli~an su na~in tretirani ikr{}ani.

Sljede}i imperij koji je naslijedio politi~ku i vojnu vlast nad svetimgradom bio je Bizantski. Crkva je u ~etvrtom stolje}u teolo{komantijudaizmu dodala tezu o ìdovskom prokletstvu u vidu stalnogprogona i lutanja. Zanimljivo je da se progonstvo nije povezivalos boànskim prokletstvom dok je Crkva i sama bila progonjena, dopo~etka Konstantinova carevanja. @idovima je tako bilo zabra-njeno naseliti se i u kr{}anski bizantski Jeruzalem. Konstantin je@idovima ipak dopustio naseljavanje u obli`nja sela, te posjetru{evinama Hrama jedanput godi{nje, 9. dana mjeseca ava. Uz to,bizantska je vlast progonila i kr{}ane koji su iz antigr~kih iliteolo{kih razloga bili njezini protivnici. Car Julian (361. – 363.),poznat kao "apostat", dopustio je @idovima povratak u Jeruzalemi obnovu Hrama. Motiv za taj korak ipak nije bila ljubav prema@idovima nego èlja da napakosti kr{}anima. Ta je tolerancija tra-jala kratko, koliko i njegova carska karijera. I carica Eudocija, ènaTeodozija II., po dolasku u Jeruzalem 438. dopustila je @idovimada se nasele u gradu. No, osim tih kratkotrajnih razdoblja, vjerskeje tolerancije u bizantskom Jeruzalemu bilo koliko i elektri~nerasvjete.

Kada su 614. godine Perzijanci zauzeli Jeruzalem od Bizantinaca,u @idovima su na{li saveznike, pa su im dopustili povratak u grad.No spalili su mnoge crkve, uklju~uju}i i onu Svetoga groba,najsvetije kr{}ansko mjesto. @idovi su ve} pomislili da se perz-ijskim osvajanjem ostvaruje proro{tvo o dolasku mesijanskogadoba, njihovom povratku i ponovnoj gradnji Hrama, ali se perzij-ska blagonaklonost pokazala kratkoga vijeka. Uskoro su se i oniokrenuli protiv njih, te po~eli favorizirati kr{}ane. Godine 630.,Bizant je porazio Perziju i ponovno zaposjeo Jeruzalem. @idovskirandevu s Perzijancima skupo je napla}en. @idovi su opet poubi-jani ili protjerani iz Jeruzalema. Takav judenfrei Jeruzalemdo~ekao je osvaja~e iz Arabije koji su pred njegove zidine stigli638. godine – Arape.

RUAH HADA[A STAJALI[TA

28

Jeruzalem pod arapskom vla{}u

Arapsko osvajanje Svete Zemlje i Jeruzalema umnogome pred-stavlja nepoznanicu za povjesni~are, ali zato obiluje mitovima.Prema onom najpopularnijem, kalif Omar je, ja{u}i na bijelomkonju, stigao pred gradska vrata s istoka, iz smjera Maslinske gore.Vrata mu je nevoljko otvorio biskup Sofronije i priznao njegovuvrhovnu vlast. U stvarnosti, ~ini se da Omar nikad nije bio uJeruzalemu, a osvojio ga je najvjerojatnije neki niì ~asnik, kojitada nije ni slutio od kolike je vrijednosti taj komad nekretnine.No ono {to je najvjerojatnije to~no jest to da je opsada Jeruzalematrajala kratko i da je grad iz bizantske u arapsko-muslimansku vlastpre{ao predajom, a ne osvajanjem. Tomu je svakako pridonijelo ito {to su neortodoksne kr{}anske sljedbe do~ekale arapske osva-ja~e skoro kao izbavitelje. Jedna od zamolbi koje su kr{}ani,prema predaji, iznijeli muslimanima, bila je da se @idovima nedopusti useljavanje u grad. Muslimani im nisu udovoljili, pa sunakon pola milenija @idovi opet postali stalni ìtelji Jeruzalema.

Arapsko-muslimanska vlast @idove i kr{}ane u Jeruzalemu, kao idrugdje u osvojenim podru~jima, pod~inila je vjerski (~esto nisusmjeli graditi nove bogomolje niti popravljati stare, moliti na glas,polemizirati s muslimanima o vjeri), ekonomski (nametnut im jeposeban porez za "nevjernike"), pravno (nisu mogli sudski gonitimuslimana koji bi im nanio nepravdu) i politi~ki (nisu smjeli sud-jelovati u vlasti, nositi oru`je). Svedeni na drugorazredne gra|ane,takozvane dhimmije. @idovi i kr{}ani su ipak, kao narod knjige(ahl al-kitab), na~elno ostavljani na ìvotu, za razliku od zoroas-trijanaca i mnogoboàca. @idovske su ìvotne prilike pod ranois-lamskom vla{}u bile daleko bolje nego pod rimskom i bizantskom,ali ipak daleko od idile. Na mjestu gdje je nekad stajao ìdovskiHram, a koje su Bizantinci pretvorili u gradsko smetli{te, musli-mani su 691. izgradili dàmiju poznatu pod imenom Kupola nadstijenom. S vremenom su to mjesto po~eli smatrati tre}im najsveti-jim mjestom u islamu premda se ono, kao ni Jeruzalem, ni jednomne spominje u Kur'anu.

Arapsko-muslimansko vladanje Jeruzalemom i Svetom Zemljomimalo je jednu zajedni~ku zna~ajku s rimskom i bizantskomupravom: Jeruzalem je smatran vi{e-manje neva`nim provinci-jskim naseljem negdje usred golema imperija. Za rimske i bizan-tinske uprave Svetom Zemljom glavni je grad toga podru~ja bilaCezareja, a Arapi su 716. osnovali Ramlu kao administrativnosredi{te. Stoga o poloàju @idova i kr{}ana u "provincijalnom"Jeruzalemu od sedmoga stolje}a pa do Kriàrskih ratova postojimanje povijesno provjerljivih podataka nego {to bi se to izdana{nje perspektive o~ekivalo. Zna se da je situacija nemusli-mana s vremenom postajala sve gora, a povremeni progoni, pa iubijanja, ~e{}i. Godine 934. egipatska dinastija Ikhsida zauzimaJeruzalem i pokre}e progon kr{}ana. Godinu dana kasnije, crkvuu blizini Svetog groba muslimani su pretvorili u Omarovudàmiju, a 938. oplja~kali i spalili i samu crkvu Svetoga groba. Udrugoj polovici 10. stolje}a, podru~jem su ovladali Fatimidi, kojisu gradu donijeli odre|eni ekonomski boljitak i stabilnost.Po~etkom jedanaestog stolje}a, fatimidski kalif Al-Hakim, koji jestolovao u Egiptu, po~eo je progoniti kr{}ane i @idove, a s vreme-na na vrijeme i muslimane – najprije sunite, a potom {ijite. Godine1009. dao je uni{titi crkvu Svetog groba. Od 1071. do 1093.

Jeruzalemom vladaju Turci Seldùci, koji su zlostavljali kr{}anskehodo~asnike ali i lokalne muslimane. Sve je to u Europi potaknu-lo val nezadovoljstava i poziva na rat kojim bi se Sveta Zemlja opetvratila u okrilje kr{}anstva. U tu svrhu, izme|u ostaloga, PapaUrban II. je 1097. pokrenuo Kriàrsku vojnu.

Jeruzalem od kriàra do 1917.

Kriàri su 1099. osvojili Jeruzalem od muslimana, ~ime nastaje raz-doblje zapadno-kr{}anske (rimokatoli~ke) vlasti nad gradom.Ulazak kriàra u grad bio je popra}en nezapam}enim masakrommuslimana, @idova i lokalnih kr{}ana. Dàmije na Hramskoj goripretvorene su u crkve. @idovima je opet zabranjeno naseljavanje uJeruzalemu. Antiìdovski sentiment se u kontekstu Kriàrskih rato-va razbuktao, te prenio i na Europu, u kojoj dolazi do progona@idova {to }e potrajati nekoliko stolje}a. Godine 1187. kriàre jeporazio arapski vojskovo|a kurdskog podrijetla Saladin i ponovnoSveti grad doveo pod vlast islama. Mnoge je crkve spalio, a crkvuSvete Ane pretvorio u medresu. Preìvjeli su kr{}ani protjerani izgrada, ali im je kasnijim ugovorom ipak dopu{teno ponovnonaseljavanje i posje}ivanje Svetog groba. Godine 1190., u grad suse vratili @idovi. U trinaestom stolje}u muslimani su, kako bi iz-bjegli nove invazije iz Europe, kr{}anima na kratko predaliJeruzalem, da bi ga 1244. opet zauzeli. Godine 1260. gradom suovladali Mamluci. Mamlu~ka je vlast, koja je ina~e provodila katas-trofalnu gospodarsku i fiskalnu politiku, nastojala poticati vjerskiturizam pa su, uz obvezna sporadi~na nasilja prema nemuslimani-ma, katkad nastupala i duà razdoblja relativnog mira.

Krajem 1516., Jeruzalem su osvojili Turci Osmanlije. Nakon impre-sivnih inicijalnih graditeljskih pothvata, razdoblje turske vladavinenad Jeruzalemom i Svetom Zemljom koje je uslijedilo jedno je odnajdepresivnijih u povijesti toga podru~ja. Nesposobna, hirovita ikorumpirana turska uprava zlostavljala je i favorizirala lokalnoìdovsko, pravoslavno ili katoli~ko stanovni{tvo naizmjence, ovisnoo politi~kim prilikama u Europi, a i njihovoj spretnosti da ju boljepotkupe. Turci su isprva bili blagonakloni prema @idovima, no ta jeblagonaklonost, po ve} ustaljenom receptu, bila kratkotrajna inestabilna. Kako su Svetom Zemljom vladale pa{e koji su sepoloàja dokopali standardnim postupkom podmi}ivanja, tijekommandata su od lokalnog stanovni{tva nastojali izmusti i pokri}e togamita i bogatstvo za mirovinu. Tako je godine 1583., lokalni pa{azaposjeo sinagogu koju je izgradio Nahmanides. Po{teni MuhamedPa{a (vladao je 1620. – 1625.) predstavljao je izuzetak od toga pra-vila, koji su neki povjesni~ari nazvali ~udom. Premda su `rtve nji-hove samovolje uglavnom bili nemuslimani, zlostavljanje je ~estobilo motivirano vi{e ekonomskim nego vjerskim razlozima.

Kad su prvi cionisti potkraj 19. stolje}a po~eli otkupljivati zemljuu Palestini i naseljavati je, Turci su isprva prepoznali potencijalkoji ìdovska prisutnost u Svetoj Zemlji predstavlja za njezin pros-peritet. No, s razvojem ìdovskih zajednica rasla je i turska nepo-vjerljivost. Kulminirala je po~etkom Prvoga svjetskog rata kad suTurci, boje}i se da bi @idovi mogli stati na stranu Antante, po~eliplanirati potpuno uni{tenje ìdovskog ìvlja u Svetoj Zemlji. Uubila~kom naumu, sli~nom onome koji su proveli nad Armencima1917., Tursku je sprije~ila britanska vojska koja je 1917. okupiralaSvetu Zemlju.


29

Povratak na Cion

U prosincu 1917. general Allenby u{ao je u Jeruzalem. Bilo je tomjesec dana nakon {to je Balfourovom deklaracijom to podru~jeobe}ano @idovima za uspostavu nacionalnog doma. Britanci suimali nakanu organizirati odrìv suìvot @idova, kr{}ana i musli-mana, no planove im je uskoro po~eo mrsiti Veliki muftija jeruza-lemski Hadì Amin el-Husseini. Taj je okorjeli mrzitelj @idova orga-nizirao njihova ubojstva, pa tako i val nasilja i masakre 1929. i1936. godine diljem Palestine. Pa`nje je vrijedna ~injenica da suarapski napada~i odba~eni u svim gradovima u kojima je bila orga-nizirana Hagana, primjerice u Tel Avivu. Muftija je sebe smatraonositeljem politi~ke i vjerske vlasti u ~itavoj regiji Palestine i Sirije.Tragi~no je to {to su na njegovoj politi~koj promociji radili mnoginaivni Britanci i Francuzi. [tovi{e, na poloàj ga je uzdigao Visokipovjerenik za Palestinu, engleski @idov Herbert Samuel. Taj bi senjegov ~in mogao nazvati prete~om iskrenog, dobronamjernog,naivnog i samodestruktivnog dokazivanja nepristranosti, koje }e svremenom postati glavna zna~ajka izraelske politi~ke ljevice.Hadì Amin im je uzvratio prijateljstvom s Hitlerom i Himmleromte pozivom na globalni naci-dìhad protiv @idova i Saveznika. U tuje svrhu, izme|u ostaloga, u Sarajevu 1943. ustrojio i SS brigaduslikovita imena Handàr.

Jeruzalem pod jordanskom upravom

@idovi su u Ratu za nezavisnost 1948. – 1949. izgubili bitku za Starigrad i isto~ni Jeruzalem, te su protjerani. Isto~ni Jeruzalem saStarim gradom, Zapadnim zidom i Hramskom gorom okupirali suJordanci. Oni su poru{ili sinagoge, a plo~ama ìdovskih nadgrob-nih spomenika s Maslinske gore poplo~avali su ceste. @idovima jedodu{e dano jamstvo pristupa Zapadnom zidu radi molitve, ali jemalo tko bio iznena|en njegovim flagrantnim kr{enjem. @idovi nesamo da nisu smjeli do Zapadnog zida u isto~nom Jeruzalemu,nego su Jordanci snajperima pucali i po @idovima u zapadnom.Jordanska je vlast provodila politiku animoziteta prema @idovimakoje se mnogi ìtelji Jeruzalema i danas dobro sje}aju.

Kad su 1967. godine Egipat i Sirija zaratili s Izraelom, Jordan se,uvjeren u pobjedu, polakomio i za zapadnim, ìdovskim, dijelomgrada. Bila je to kobna pogre{ka. Za nekoliko sati izraelski supadobranci, canhanim, pod zapovjedni{tvom Motte Gura poraziliJordance i 7. lipnja 1967. u{li u Stari grad. S Hramske se gore zao-rio zvuk roga. Prvi put u skoro dvije tisu}e godina, @idovi su sevratili na svetu Goru kao njezini vlasnici, a svoj pradavni glavnigrad Jeruzalem ujedinili. Arapi su se razbjeàli. îtav je musliman-ski svijet o~ekivao da }e se dogoditi ono najprirodnije – da }e@idovi sru{iti dàmije na Hramskoj gori i zapo~eti gradnju Hrama.

Radikalni povijesni preokret

No, dogodilo se nezamislivo. Prvi puta otkako je Jeruzalem spa-ljen 70. godine i nastavio prelaziti iz ruke u ruku, njegovi su vlas-nici svojevoljno vratili sveto mjesto poraènoj strani podprakti~ki potpun suverenitet! Da bi ~udo bilo ve}e, radilo se omjestu koje je za @idove od apsolutno najve}e vjerske, duhovne,nacionalne, povijesne i politi~ke vrijednosti. Izrael je, naime,~itavu Hramsku goru i dàmije na njoj (Al-Aksa i Kupola nad sti-

jenom) predao islamskom vakufu. [tovi{e, izraelske su vlasti kas-nije drasti~no ograni~ile pristup i djelovanje i @idova i kr{}ana naHramskoj gori, kako ne bi povrijedili muslimanske vjerskeosje}aje (one ve} spomenute, da dok mole ne vide i ne ~uju kojegkaurina u blizini). Izraelske su vlasti muslimanima predale musli-manska sveta mjesta, kr{}anima kr{}anska, Armencima armenska,dok je Zapadni zid o~i{}en i ure|en za ìdovsko bogo{tovlje. Prviput u dvije tisu}ljetnoj povijesti svaka je vjerska skupina dobilaneograni~enu slobodu pristupa i bogo{tovlja. Svim je konfesijamadopu{ten pristup i svojim i tu|im svetim i nesvetim mjestima.Tako, primjerice, muslimani i kr{}ani mogu slobodno do}i doZapadnog zida, a muslimani i @idovi mogu u}i u crkvu Svetoggroba. @idovi i kr{}ani mogu posjetiti plato Hrama u onoj mjeri ukojoj im to dopu{ta islamski vakuf. Jeruzalem je napokon postaograd u kojem pojam miran suìvot ima smisla i zna~enja, za {to suisklju~ivo zaslu`ne izraelske vlasti. U demokratskom Izraelu pravosvake konfesije na neometano prakticiranje vjere ~esto ima prio-ritet nad promicanjem vlastitih vjerskih, politi~kih, ekonomskih pa~ak i sigurnosnih interesa. Ono {to se za vladavine mnogoboàca,kr{}ana i muslimana smatralo apsurdom, {to nikome nije padaloni na pamet primijeniti u praksi, @idovi su samoinicijativnopostavili za standard i ozakonili: bezrezervnu toleranciju.

[to zapravo èle anticionisti?

Povijesne ~injenice koje govore u prilog izraelskom, ìdovskomsuverenitetu nad Jeruzalemom i Svetom Zemljom u kontekstume|ureligijskoga suìvota nepobitne su. Traìti da se Izrael ras-formira kao ìdovska dràva poradi promicanja vjerske tolerancijeisto je {to i traìti da se ukinu {kole radi promicanja obrazovanja.Kada osvjedo~eni antisemiti Sabbah ili Ahmadinedàd predlaùdokidanje "cionisti~kog entiteta" radi "op}e koristi" vjeruju li onizapravo u to {to govore? Ili su svjesni, kao i iole upu}en slu{atelj,da su im prijedlozi apsurdni a nakane morbidne, jer je jedina to-lerancija koju oni imaju za @idove tek tolerancija njihova eventu-alnog ostajanja na ìvotu? Mene ipak najvi{e ~udi to {to je izrael-ska ljevica ~esto puno blià Sabbahovim i Ahmadinedàdovim,nego primjerice Netanyahuovim stanovi{tima, glede ure|enjaizraelske dràve i statusa Jeruzalema. Sva mi logika govori da suBeilin, Vanunu, Tamir ili aktivisti subverzivnog pokreta [alomah{av, za razliku od Sabbaha ili Ahmadinedàda ipak vo|eniiskrenim filantropskim i humanim nakanama. S druge strane, tiljudi znaju kako su pro{li sli~ni kompromisi, od onog HerbertaSamuela s Hadì Aminom do Rabinova s Arafatom. Za o~ekivati jeda poznaju i povijesnu ~injenicu kako je tek pod izraelskim suv-erenitetom uspostavljen koliko-toliko odrìv suìvot (pri ~emuovo "koliko-toliko" nije uvjetovano izraelskim ograni~enjima, negotime {to je jedna od radikalnih muslimanskih vjerskih aspiracijauklanjanje "nevjernika" s vlasti u "Palestini", ~emu se o~ito nemoè udovoljiti). Pa kako onda mogu misliti da bi izraelska kapi-tulacija pred islamo-fa{isti~kim terorizmom i antisemitskim olaja-vanjem ìdovske dràve rezultirala blagostanjem i mirom naBliskom istoku? Kako im samo pada na pamet da bi Izrael mogaoposti}i koristan dogovor s Hamasom, Fatahom i Hezb'Allahomnau{trb svoje obrambene spremnosti i snage? Kako moguvjerovati da bi se pretvaranjem Samarije i Judeje u novi palestin-ski Hamastan pove}ala sigurnost ljudi i imovine? Na osnovi ~ega

svi oni izvla~e zaklju~ak da bi vjerske slobode, prava vjere i ljud-ska prava bila u Jeruzalemu bolje za{ti}ena kad bi glavnu ulogu unjihovu kreiranju imali mudàhedini i vjerski fanatici; isti oni kojisu tijekom stolje}a vladavine pokazali, a pokazuju i danas u Gazi,kako izgleda njihov koncept suìvota? Sve ~e{}e mi se ~ini da bi naneka od ovih pitanja bolji odgovor mogao pruìti stru~njak zaklini~ku psihologiju nego analiti~ar me|unarodnih odnosa.


KOLUMNA

30

Ovih su dana u tijeku javni i tajni razgovori izraelske Vlades Fatahom o statusu Jeruzalema. To je u intervjuu JerusalemPostu potvrdio Hatem Abdel Qader, savjetnik za pitanjaJeruzalema palestinskog premijera Salaama Fayada.Fatah, skojim se pregovara o Jeruzalemu, jedna je od organizacijakoja sebe smatra zaslu`nom za nedavni napad na Dimonu, au svojim medijima slavi bomba{e-samoubojice kao junake i{ehide (mu~enike).

Upovodu Me|unarodnog dana sje}anja na Holokaust, obiljeènog 27.sije~nja (datum koji je te{kom mukom UN dogovorio na planetarnojrazini prije tri godine), odnosno sje}anje na dan kada su 1945. rusketrupe oslobodile nacisti~ki koncentracijski logor Auschwitz (u kome jejo{ bilo ìvih oko 7.500 logora{a), dakle na {ezdesetoj obljetnici togva`nog ~ina, Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi} uputio jeizjavu u kojoj je, pored ostalog, poru~io: "Svijet koji je iskusio uàseDrugoga svjetskog rata i koji ih ne zaboravlja, prisjetit }e se 27. sije~nja,kao i svake godine, nepojmljivog zlo~ina Holokausta, po~injenoga nadpripadnicima ìdovskog naroda u ime teorije o supremaciji jedne rasenad drugom ¢…£ I mi u Hrvatskoj sje}amo se Holokausta, ne samo zato{to se taj monstruozni zlo~in nikada ne smije zaboraviti u funkcijisprje~avanja njegovoga ponavljanja, nego i zato {to se on doga|ao iovdje, na tlu Hrvatske, i {to su u njemu sudjelovali i Hrvati. Usta{kizlo~inci nanijeli su, sudjeluju}i u Holokaustu, te{ku ljagu hrvatskomeimenu, ljagu koju su pomogli sprati samo hrvatski antifa{isti. Ni jedno,ni drugo ne smije se zaboraviti…".

Ovaj broj na{ega ~asopisa izlazi izme|u te obljetnice i za Izraelce,posebno ako su @idovi, ne manje va`nijeg spomen-dana "Jom Ha'{oa vehagvura" (Dan sje}anja na Holokaust i herojstvo), a u povodu danaustanka u var{avskom getu koji je po~eo 19. travnja 1943. ali se uIzraelu klizno slavi u drugoj polovici prvog semestra gra|anske godine(uvijek nakon sve~anosti Pesaha), a ove je godine to 1. svibnja. Reklibismo da imamo niz mjeseci da se sa dubokim pijetetom sjetimo {est,ili ne{to manje, milijuna stradalih @idova u vrijeme Holokausta kao idrugih `rtava ostalih naroda stradalih od nacisti~ke ruke.

Holokaust je gr~ka rije~ koja zna~i potpuno spaljen. U suvremenodoba, kako tuma~e prof. Ivo Goldstein i svaka ozbiljna enciklopedija,obiljeàva razdoblje od 12 godina (od 1933. do 1945.) nacisti~kog pro-

gona @idova. Karakterizira ga neprekidna eskalacija sve brutalnijihmjera nacisti~kih vlasti i njihovih pomaga~a. Vrhunac je bilo "kona~norje{enje" Endlösung, {to je u nacisti~koj terminologiji bio eufemizam zamasovno ubijanje i uni{tenje ~itavog evropskog @idovstva.

[to se mene ti~e, ja imam jedan mali ritual. Mo`da je mnogima zajed-ni~ki. Svaki put kada u Zagrebu prolazim Pra{kom ulicom, na trenutakstanem pred praznim prostorom, sada parkirali{tem, tamo gdje je sta-jala sinagoga i pomislim na silne ubijene @idove, na stradale Rome,Hrvate, Srbe, Bo{njake, Albance, Makedonce, Crnogorce, Slovence idruge, u poku{aju da oìvim duh sno{ljivosti i kajanja, da ne odus-tanem, jer te{ka vremena, naàlost, jo{ nisu pro{la. Za{to? Jer jo{ uvijekpred nama stoji te{ka zada}a demontiranja mitova na{e povijesti, da seodupremo manipulacijama svake elite, da gdje god stignemo progovo-rimo o stvarnim problemima na{e sada{njosti. Da kaèmo istinu o bar-barima.

Predsjednik njema~kog Bundestaga, Norbert Lammert, upozorio je najo{ uvijek prisutan problem antisemitizma u modernom dru{tvu. Imaga i u nas. Itekako ga ima. I zato, parafraziraju}i pismo koje je njema~kikancelar Konrad Adenauer u velja~i 1946. poslao prijatelju, katoli~komsve}eniku u Bonnu, grijesi u hrvatskoj nacionalnoj stvarnosti su~injenice kao {to je to i praznina u Pra{koj ulici u Zagrebu gdje skupinanedoraslih, nezrelih gra|ana sprje~ava da se obnovi nalogom usta{asru{ena sinagoga. Neka nas sljede}a godina ne na|e nespremnima,gospodo iz vlasti, vjerskih zajednica i civilnog sektora. Jer nije dovoljnopam}enje. Treba nam i akcija. Neka do godine, barem to, lopata ve}bude zabijena u Pra{koj ulici.

To bi bio pravi znak pomirenja jer {to }e nam sje}anje na Holokaust([oah) bez èlje za mirom?

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Je li dovoljno pamtiti?Drago Pilsel

Ne, nije dovoljno pam}enje. Treba nam i akcija. Neka dogodine, barem toliko, lopata ve}bude zabijena u Pra{koj ulici. Tamo gdje skupina nedoraslih, nezrelih gra|ana sprje~ava dase obnovi nalogom usta{a sru{ena zagreba~ka sinagoga.

Drago Pilsel


31

Zadnji dani gregorijanske 2007. godine.

Nakon duèg vremena Davor i ja smo opet u Tel Avivu sa eljom da {tovi{e vremena provedemo sa na{om Hanom i svima koje toliko volimo.

"[alom, Marija Salom na vezi, mogu li razgovarati sa gospodinomYitzhakom Navonom?" "Gospodin Predsednik je na sastanku,pri~ekajte da vidim kada ga moète nazvati."

Da, Predsednik, peti predsednik dràve Izrael, predsednik u perioduod 1978. do 1983. godine. Kako sam mogla re}i "gospodin"? I danasje aktivan i predsedavaju}i za mnoge organizacije koje odraàvajunjegovu li~nost i interese, kao {to su Nacionalni savet za ladino kul-turu, Neot Kedumim (udruènje koje neguje biljke navedene uTanahu i Talmudu), Rubin akademiju za muziku i ples u Jerusalimu,po~asni je predsednik Abraham fonda (fonda koji radi na ja~anjurazumevanja i saradnje izme|u Jevreja i Arapa u Izraelu) kao imnogih manjih organizacija. Nisam stigla sve ovo sebi nabrojati, kadaza~uh duboki i mladala~ki mu{ki glas sa druge strane:

"Maria, beautiful Maria..." Ove re~i mi odmah izmami{e osmeh ise}anja na Predsednikovu velikodu{nost i lepo vaspitanje.

"... Kada si stigla? Da li je i Davor do{ao? Koliko ostajete?... Miri ija smo ju~e stigli iz Pariza..."

Niù se pitanja i odgovori. Zaklju~ak je da }emo {abatni ru~akprovesti zajedno.

Miri zove i pita u koji restoran bi voleli da idemo. Kaè da Yitzhakèli da nas vodi u onaj za koji nas veù najlep{e uspomene na na{olehada{ki ìvot u Izraelu.

Opet se za sebe sme{im i pitam da li jo{ negde postoje ovako dragi ljudi?!

Kaèm da vreme prolazi, da se Izrael menja svakodnevno i ima svelep{ih mesta, pa izbor ipak njima prepu{tam.

[abat.

Iznad nas sunce i blistavo, kristalno plavo nebo. Ispred nas plavet-nilo Sredozemnog mora, horizont i duga~ka pe{~ana plaà sa{etali{tem koje vodi u divnu, staru Jafu. Levo i desno visoki hoteli.

Iza nas ~uvene "Bauhaus" stambene zgrade okruène ba{tama.

Upijamo {abatnu atmosferu ovog velikog grada.

Pored nas prolaze mladi roditelji sa svojim najmla|ima inajsla|ima, kao i oni stariji, doterani, lagano se {etaju}i i razgo-varaju}i. Na plaì ìvo. Neki dògiraju, neki bacaju frizbi, neki sedeu leàljkama, sun~aju se i ispijaju pi}e iz obli`njih kafi}a, anajhrabriji se kupaju u decembarskom moru.

Poneko privatno vozilo promi~e ulicom. Nestrpljivo se zagledamou svako od njih o~ekuju}i da vidimo nama draga lica, lica YitzhakaNavona i njegove Miri Shafir.

Na{e druènje je po~elo na "Esperanci", festivalu sefardske kultureBalkana, u Beogradu 2004. godine. Kroz se}anje prolaze uspomene:na{e lagane {etnje Knez Mihajlovom ulicom, zajedni~ki ispijenakapu~ina, ru~ak u beogradskom "Kapricu" i telavivskoj marini, ve~erau jerusalimskom "Hiltonu", posete Mirinom stanu i radnom prostoruu Tel Avivu, ~ajevi popijeni uz duge razgovore u Yitzhakovoj ku}i uJerusalimu, njegov voza~ i kola koja mi je ustupao, topao glas prisvakom razgovoru... Toliko mnogo uspomena za ove tri i po godine,i sve ispunjene obostranim ose}anjem po{tovanja, bliskosti i ljubavi.

Stiù, nasmejani. Miri vozi.

Opet se sme{im u sebi misle}i na [abat i njihove pretke. Miripoti~e iz porodice a{kenaza prido{lih iz Poljske. Yitzhak jepotomak duge linije poznatih sefardskih rabina. Njegova porodicaìvi u Jerusalimu vi{e od 300 godina i zna svoje poreklo unatragdo 1492. godine, vremena progona iz [panije.

Parkiraju pred na{im hotelom samo da bi se pozdravili i izljubili.

Nisu se nimalo promenili od vremena koje smo proveli zajedno posled-nji put. Miri je nesporna lepotica uprkos protoku vremena, a Yitzhakmu{karac sa harizmom koji se retko sre}e. Oboje topli, dragi, mili...

Zajedno nastavljamo vo`nju do "Dan hotela".

Dok Davor pomaè Miri da se {to bolje uparkira na prepunomparkirali{tu, Yitzhak i ja pri~amo i polako kre}emo ka italijanskomrestoranu. Oko nas ljudi staju, gurkaju se, pokazuju deci Yitzhaka,sme{e se, ma{u, {alju poljupce, zaustavljaju automobile... iskazu-ju po{tovanje i ljubav.

Za trenutak mi kroz glavu prolaze re~i na{e telavivske kom{inice iprijateljice Varde: "To je bio PREDSEDNIK..." Predsednik koji jenajneposrednije u~estvovao u stvaranju i razvoju ove zemlje.

Diplomirao je pedagogiju, islamsku kulturu i arapski jezik iknjièvnost, na Hebrejskom univerzitetu i nekoliko godina radiokao profesor. U Ratu za nezavisnost, kao dvadeset petogodi{njak,bio je na ~elu arapske sekcije Hagane u Jerusalimu.

Nakon rata radi u Ministarstvu spoljnih poslova. Godine 1952. jepostavljen za direktora kancelarije premijera Ben-Guriona. Nakon {toje Ben-Gurion penzionisan, 1963. godine, postavljen je na mesto {efaOdeljenja za kulturu pri Ministarstvu za obrazovanje i kulturu. Na ovoj

Ru~ak sa Yitzhakom NavonomNapisala: Marija Salom


32

du`nosti ostao je zapam}en po projektu "Nestanka nepismenosti";projektu koji je mobilisao stotine èna vojnika, koje su postale u~iteljihebrejskog i opismenile sve geografski i socio-ekonomski marginalizo-vane pojedince dràve. Od 1965. – 1978. godine bio je ~lan Kneseta.Za to vreme obavljao je du`nosti zamenika predsednika skup{tine ipredsedavao komisiji za spoljne poslove i bezbednost. Istovremeno,bio je aktivan u poslovima odnosa Izraela i dijaspore, rade}i kaopredsedavaju}i Izvr{ne komisije svetskog cionisti~kog pokreta ipredsedavaju}i Ameri~ko-izraelskog kulturnog fonda.

Za predsednika je izabran 12. nisana 5738., tj. 19. aprila 1978. godine.

Bio je primetno mla|i od svojih prethodnika, promenio je atmo-sferu u zvani~noj rezidenciji i odlu~io se za neformalni odnos uvr{enju svojih du`nosti. Rezidencija je bila stalno otvorena pisci-ma, glumcima i stvaraocima svih polja umetnosti.

Putovao je mnogo zemljom, prou~avaju}i sve {to se doga|a uunutra{njosti, razvijenim gradovima i zajednicama manjina. Bio jemost izme|u razli~itih izraelskih etni~kih grupa, religioznih i seku-larnih, sefarda i a{kenaza, levih i desnih, Jevreja i Arapa.

Ohrabrivao je mlade da aktivno u~estvuju u radu svojih zajednica,da veruju u svoje mogu}nosti i postignu}a u svim poljima.

Prihvatio je poziv predsednika Egipta, Anvara Sadata, i svojomposetom "osvojio srca Egip}ana" savr{enim znanjem arapskog jezi-ka i poznavanjem njihove kulture.

Ulazimo u elegantan restoran. Pokazuju nam rezervisani separe.Yitzhak kaè: "To je toliko izdvojeno da se ne bih ose}ao prijat-no..." Odlu~uje da promenimo mesto i sednemo sa ostalim gosti-ma. Prilazi mladi kelner i, prema mom mi{ljenju, na savr{enomhebrejskom èli dobrodo{licu i nudi karte jela i pi}a. Yitzhak gapita odakle je, jer svojim apsolutnim sluhom prepoznaje poznatunijansu u njegovom izgovoru hebrejskog.

"Odavde", odgovara zbunjeni mladi}."A tvoji roditelji?""Iz Urugvaja..."

Na spomen zemlje u kojoj je nakon Rata za nezavisnost sluìo,Yitzhak po~inje da pevu{i, a mladi} ga gleda iznena|eno i veselo.Prepoznaje urugvajsku himnu.

Ovaj prizor me podsetio na Yitzhakovo savr{eno pevanje pesme"Tamo daleko" pred prepunom salom Kolar~eve zadu`bine, naotvaranju festivala Esperanca, i ovacije koje je tada dobio od publike.

Uvek me ponovo iznena|uje svojim znanjem i {armom.

Biramo pi}e i jelo. Razmenjujemo poklone.

Davor i ja smo dobili DVD prezentaciju televizijske serije "Izvan[panije", sa podnaslovom "Jerusalim koji je bio u [paniji". Ovaserija prepri~ava istoriju Jevreja u [paniji, njihovu slavu i patnje, inastala je povodom 500-godi{njice Izgona. Glavnu ulogu unjenom nastajanju imao je Yitzhak. Odu{evljeni smo i nestrpljivida je {to pre pogledamo. Ovaj poklon me podsetio na ~injenicu daje prvi dogovor o kulturnoj saradnji izme|u Izraela i [panije,nakon toliko mnogo vekova, upravo on potpisao.

Razgovor neizbe`no skre}e ka situaciji u sefardskom svetu danas,njegovim aktivnostima u Nacionalnom savetu za ladino i predsto-je}oj proletnjoj konferenciji u Centru za sefardske studije pri

Univerzitetu Murcia u [paniji.

Stiè naru~eno. Probamo i svi se slaèmo da je izvrsno.

Miri i Yitzhak èle da znaju sve {to se de{avalo u na{em profesio-nalnom i li~nom ìvotu od poslednjeg vi|enja.

Interesuju se za situaciju u na{oj jevrejskoj zajednici. Ovaj razgo-vor se neizbe`no pro{iruje na situaciju u zajednicama u na{emokruènju i problemu edukacije.

Pri~amo o izdava~kim aktivnostima na{eg rabina Icaka Asiela,knjizi rabina Kotela Da-Dona, knjigama Sonje Samokovlije,Jasminke Doma{, Milice Mihajlovi}, Dijamante Kova~evi}, @eniLebl, Eli Taubera, Slavka i Ive Goldsteina, zbirkama "Mi smopreìveli".., knjigama koje nam nedostaju.

"Trebate vi{e igre i pesme. To odràva ìvot...", kaè Yitzhak, a ja seopet nasme{im u sebi. U pravu je, ali na{a situacija i na{e zajednice....

Prisetih se njegovog rada na koncertu "Romancero Sephardi",davne 1968. godine, i drame "Bustan Sephardi", koja je do danasdoìvela stotine izvo|enja.

Stiè desert koji delimo i isprobavamo malo od svakoga.

Nastavljamo o knjigama. Gledam dragog eruditu naspram mene ine mogu da odolim a da ne spomenem knjigu koja izvanrednodo~arava proces stvaranja dràve, knjigu "Moj Izrael" Golde Meir.Pitam ga da li bi, obzirom na dana{nji Izrael, Golda ne{to prome-nila u svojim stavovima i delovanju. Yitzhak se nasmeja i re~e:"Golda nikada nije menjala svoje stavove, pa ne bi ni danas..."

Nastavljamo razgovor i ja ne prestajem da se uvek iznova divim nje-govom {armu, znanju, mudrosti i lako}i kojom izlaè svaku temu.

Mora}u da potraìm i pro~itam njegovu knjigu legendi i pri~avezanih za duh Jerusalima, kao i zbirku ~lanaka Ben-Guriona.

Podse}am se njegovih brojnih aktivnosti koje je nastavio uMinistarstvu za obrazovanje nakon vremena predsednikovanja.Inicirao je "kulturni paket" koji je garantovao svakom {kolskomdetetu umetni~ka i kulturna iskustva, podvukao zna~aj nau~no--tehnolo{kog obrazovanja, vrednosti demokratije i suìvota sasvim etni~kim zajednicama i religijama, uveo za srednjo{kolceobi~aj putovanja u Poljsku i u~enja o Holokaustu.

Vi{e od tri sata su pro{la kao tren. Do{lo je vreme rastanka.

Yitzhak pla}a ra~un i ostavlja mladom "Urugvajcu" velikodu{nunapojnicu.

Izlazimo iz restorana. Sunce se polako spu{ta ka horizontu.

Miri i Yitzhak opet izazivaju uzbu|enje me|u prolaznicima.Pozdravi, zastajanja, mahanja svome PREDSEDNIKU... Yitzhakotpozdravlja lako i neusiljeno. Osobina najboljih.

Opet se sme{im u sebi i mislim kako sam sre}na {to sam dobilaovaj poklon – vreme provedeno zajedno.

Stièmo do kola i, ubrzo, do na{eg hotela.

Pozdravi, zagrljaji, poljupci i èlje da se {to skorije ponovo vidimo.

Gledam tu`no za plavom "Tojotom" koja klizi niz Hajarkon znaju}ida }e do novog susreta pro}i neki mesec, ali znam i da }e na{a srcauvek biti puna kada se setimo jedni drugih.

Beograd, 10. 2. 2008. godine

SLIKE IZ JERU[ALAJIMA RUAH HADA[A

33

Iz izraelskih tiskovina

Jeru{alajim tijekom 2007. Iz raznih izvora prikupila Sonja Samokovlija

6. velja~e islamisti~ki lideri pozvali su na intifadu zbog planiranekonstrukcije novog mosta koji vodi kroz arheolo{ki vrt premaMughrabi vratima. Tri dana kasnije sru~ile su se snage sigurnostina brdo Hrama kako bi rastjerali nasilne islamisti~ke militante kojisu protestirali zbog radova. U lipnju je plan storniran i napravljenje plan za manji most koji je dobio odobrenje gradskih vlasti. Ulistopadu je plan dostavljen planskom odjelu Ministarstvaunutarnjih poslova na kona~no odobrenje. 28. svibnja Otvoren je Luksuzni dvoeta`ni Mamilla Mall.18. lipnja Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da su prego-vori s Moskvom na putu mogu}eg povrata vlasni{tva Ruskoj crkvinad dvjema crkvama i to St. Georgius Metochion u kojoj se nalaziMinistarstvo poljoprivrede i ruske crkvene misionarske zgrade ukojoj je smje{ten Magistralni sud.U studenome su se ruski milijarderi Arkadi Gaydamak i RomanAbramovich sloìli da financiraju novu zgradu Jeruzalemskogsuda, kako bi se problem povrata rije{io.25. srpnja Pu{tena je u promet cesta 9, duga 3,5 km. oko sje-vernog dijela grada.15. kolovoza Rabin Aaron Teitelbaum poloìo je kamen temeljacza izgradnju zajednice Satmar na mjestu biv{eg kina Edison. 29. kolovoza Gaydamak je imenovan novim vlasnikom BikurHolim Hospital (Bikur Holim bolnice) nakon {to je prihva}enanjegova 32 milijun $ vrijedna ponuda.

RUJAN

• Gradska je vlast objavila konstrukciju 1.900 jedinica Arapskogsektora, kao dio plana na osnovi generalnog urbanisti~kog planaza isto~ni Jeruzalem u kvartu Isawiya. U prosincu je lokalni uredtraìo obustavu nekih radova jer se protive {irenju kvarta.

• Vicepremijer Haim Ramon predloìo je da se Arapima ustupeodre|eni predjeli na periferiji Jeruzalema, kao korak ubudu}im pregovorima o miru.

LISTOPAD

• Israelski i Palestinski pregovara~i susreli su se prvi put da biizdali zajedni~ku deklaraciju.

• PA Ministar za Jerusalemska pitanja, Adnan Husseini, kazao je da}e svaka solucija zahtijevati osnivanje Palestinske dràve saglavnim gradom Isto~nim Jeruzalemom.

• Opozicijski lider Jeruzalemskog gradskog vije}a Nir Barkat po-krenuo je me|unarodnu kampanju, nazvanu "Jeruzalem trebabiti oja~an a ne podijeljen" protiv bilo kakve budu}e podjelegrada.

STUDENI

• Natan Sharansky pokrenuo je otvorenu i javnu kampanju protivbilo kakve podjele Jeruzalema pod nazivom "Vi{e od bilo ~ega,Jeruzalem".

• Lupolianski jeruzalemski gradona~elnik predo~io je NIS 200 mi-

lijun "Marshall Plan" za popravku infrastrukture isto~nogJeruzalema i za uvjete ìvljenja, kako bi grad odrào jedinstven-im.

• Rabin Zapadnog zida Shmuel Rabinovitch podrào je inicijativuda se prosjake udalji iz blizine zida.

• Zatvoren je jedini jeruzalemski alternativni gay orijentirani klubShushan pub.

• Grad je zapo~eo obnovu gradskih ulaza (planira se tro{ak od 10milijuna NIS).

• Biv{i {ef kabineta Lt.-Gen (Res.) Moshe Ya'alon izjasnio se pro-tiv povla~enja iz isto~nog Jeruzalema.

GLAS NARODA

• 28% Jeruzalemita u istraìvanju u svibnju kaù da je siroma{tvonajve}i gradski problem.

• 23% kaù da je to prljav{tina i zapu{tenost. • Tre}e mjesto dijele obrazovni sustav, polarizacija izme|u seku-

larnih i pobo`nih te podjela izme|u @idova i Arapa, po 15%svaki.

PORAST STANOVNI[TVA

• Svibanjsko istraìvanje pokazuje da u Jeruzalemu ìvi 720.000,od toga 66% @idova a 34% Arapa.

• U pro{lih 40 godina populacija je narasla za 170% (od 300.000)i biljeì porast od 140% ìdovskih stanovnika i 257% arapskih.

ALIJA

• Oko 17.300 ljudi odselilo se iz glavnog grada u toku 2006., a do-selilo ih se 10.900.

• Gotovo polovina odseljenih su stari izme|u 20 i 34 godine. • Od onih koji se odselili, 1.450 je oti{lo u Ma'ale Adumim; 1.411

preselilo se u Beit Shemesh; 1.019 nastanilo se u Modi'in iMaccabim; 990 preselilo je u Modi'in Ilit; a 1.664 u Tel Aviv.

• Gotovo 2.500 novih olima pro{le je godine u~inilo Jeruzalemsvojim domom. To uklju~uje 794 Amerikanaca, 571 Fancuza,349 iz CIS i 211 Britanaca.

ARHEOLO[KA ISTRA@IVANJA

• Oùjak 2007. Prona|en je zid Prvog Hrama u City of David. • Svibanj 2007. Otkriven je grob kralja Herod u Herodianu. • Rujan 2007. @rtvenik iz Drugog Hrama otkopan je u Ramat

Shlomo. • Listopad 2007. Prona|eni su ostaci Prvog Hrama na Brdu. • Studeni 2007. Otkrivena je Rimska cesta u tunelu Zapadnog zi-

da. • Studeni 2007. Nehemijin zid je otkriven izvan Starog grada. • Prosinac 2007. U blizini Brda Hrama u iskopinama Drugog

Hrama, prona|ena je struktura, za koju se pretpostavlja da pri-pada pala~i kraljice Helene.

RUAH HADA[A SLIKE IZ JERU[ALAJMA

34

Godine 2006., 17.264 ljudi napustilo je Jeruzalem i mnogi su se pre-selili u obli`nja predgra|a Mevaseret Zion, Betar Illit, Ma'alehAdumim i Modi'in. Te iste godine, 10.922 ljudi je doselilo u glavnigrad a od njih je oko 2. 000 bilo novih imigranata, ve}inom iz zema-lja u kojima je materinji jezik engleski.

Dok se odu{evljenost Svetim gradom novoprido{lih stranaca lakomoè shvatiti – radi se o vjerskim, kulturnim i povijesnim vezama –razlozi zbog kojih se veterani Izraelci odlu~uju na preseljenje uJeruzalem iz drugih dijelova zemlje vjerojatno su pone{to druga~iji.Iznena|uju}e je otkriti da isti oni razlozi koji jedne odbijaju odgrada, druge u njega privla~e.

"Prilika za pronalazak posla, za u~enje i posebna atmosfera dovodiljude u Jeruzalem i iz njega ih tjera", kaè Maya Choshen, istraìva~icai urednica u Jeruzalemskom institutu za izraelske studije.

"Ve}ina novih stanovnika Jeruzalema su mladi ljudi koji su do{listudirati na Hebrejskom sveu~ili{tu, Akademiji za umjetnost i dizajnBezalel te u razli~itim vjerskim obrazovnim institucijama me|u koji-ma su Jeruzalemski koled` tehnologije (Machon Lev) te u bezbroj-nim je{ivama", dodaje Choshen. [to se ti~e prilika za pronalazakposla, Hadassah – Sveu~ili{ni medicinski centar i njegov budu}ibiotehnolo{ki centar ve} su privukli mnoge.

Prema Uriju Ullmanu, na~elniku gradskog ureda za planiranje istrategiju, najsna`niji element koji dovodi ljude u Jeruzalem je vi{eobrazovanje koje privla~i 20 posto svih novoprido{lih i 34 postonovih useljenika.

Drugi faktor je pronalazak posla koji privla~i 15 posto ukupno novo-prido{lih i 8 posto haredi novoprido{lih.

Jedinstveno ozra~je grada zauzelo je tre}e mjesto i odgovorno je zadolazak 13 posto novoprido{lih "pa bih skromno predloìo vodstvugrada da se zaista potrudi kako bi se za{titili ovo osobito ozra~je,arhitektura i narav", dodaje Ullman.

Druga klju~na grupa koju se nastoji zadràti u Jeruzalemu, kaèUllman, su budu}i diplomirani studenti Hebrejskog sveu~ili{ta odkojih mnogi ne potje~u iz Jeruzalema. "Ovdje provode barem trigodine. Ali, {to se doga|a poslije toga? To ne znamo. Ipak, moramoimati na umu da barem 70 posto studenata Hebrejskog sveu~ili{tanisu iz Jeruzalema – i zato ih zaista ovdje nastojimo zadràti. Kako?Pa, postoji nekoliko programa iako bi ih trebalo biti vi{e."

Yael, koja se preselila u Jeruzalem prije godinu dana kako bi seposvetila izradi doktorata iz biologije na Hebrejskom sveu~ili{tu, pri-pada upravo toj ciljanoj grupi. "Ovdje sam prona{la najbolje profe-sore i ~ak je i stipendija koju sam dobila bila najve}a u usporedbi sdrugim sveu~ili{tima, kao na primjer u Tel Avivu gdje sam studiralana dodiplomskom i postdiplomskom studiju."

Kada je odlu~ila poha|ati Hebrejsko sveu~ili{te, prisje}a se Yael, pri-

jatelji su je upozorili da je Jeruzalem teàk grad za ìvot – religiozan,siroma{an i prljav.

Isprva je bila zadovoljna promjenom okruènja i vrlo optimisti~na. "Sakademske to~ke gledi{ta sam vrlo zadovoljna. Osim toga, upoznalasam prekrasne ljude."

Ipak dodaje: "Ovdje je te{ko upoznati ljude moje dobi. Kada iza|em ukafi}e ili na neko drugo mjesto za zabavu, slobodni su mu{karci obi~noznatno mla|i – po tome se Jeruzalem razlikuje od ostatka zemlje."

"Osim toga", nastavlja, "moram priznati da je ovdje atmosfera vrloozbiljna. Razgovori se uvijek vra}aju na ozbiljne teme. To moè bitidobro ali ponekad je previ{e. Mislim da se ovdje ne moè voditi ugo-dan, lagani razgovor. I zato, iako }u barem ~etiri idu}e godineprovesti ovdje, nisam sigurna gdje }u biti poslije toga", zaklju~uje.

"Vrhunska kvaliteta vi{e naobrazbe u Jeruzalemu objektivno jedokazana zahvaljuju}i brojkama. I ne samo na Hebrejskom sveu~ili-{tu. Ali, postoji legendarni, osobit osje}aj {to ga grad pobu|uje i iakose naro~ito novi useljenici veù uz taj osje}aj, mogu vam re}i da imladi Izraelci, religiozni i nereligiozni, dijele te osje}aje", dodajeChoshen.

Sukot je jedan od tri praznika – drugi su Pesah i [avuot – tijekomkojih @idovi tradicionalno obavljaju godi{nja hodo~a{}a (alijalaregel) u Jeruzalem, jo{ od vremena Hrama. Za vrijeme Sukota dese-ci tisu}a Izraelaca i turista posje}uju sveti grad, mole pred ZapadnimZidom i prime sve}eni~ki blagoslov.

Prema izjavama djelatnika Ministarstva turizma, ova tradicija neprivla~i samo religiozne @idove nego je postala obi~aj kojega se drèkako svjetovni @idovi tako i tradicionalisti koji se na razli~ite na~inepridràvaju obi~aja i koji osje}aju, barem jedanput ili dvaputgodi{nje da je Jeruzalem posebno mjesto.

Drugi su odlu~ili produìti svoje hodo~a{}e i trajno se naseliti ugradu.

"Godinama smo sanjali o ìvotu u Izraelu", prisje}a se Aouate, novauseljenica iz Francuske. "Prije dvije godine kona~no smo se pridruìligrupi mladih parova poput nas i doselili se u Ofru."

"Bilo je divno i uìvali smo u svakom trenutku kojeg smo tamo pro-veli ali poslije malo vi{e od godine i pol po~eli smo osje}ati potrebuza velikim gradom", nastavlja ona. "Cijelog sam ìvota ìvjela u Parizui trebao mi je osobit osje}aj velikog grada. I zbog zapo{ljavanja Ofranije bila najbolje rje{enje za nas pa smo zato do{li u Jeruzalem. Zanas, ovo je ostvarenje sna. @ivimo u Har Homi, imamo nevjerojatanpogled i u Jeruzalemu smo. [to bismo jo{ mogli poèljeti?"

Har Homa je jednako tako dom, iako drugi dom obitelji Yossefnajve}i dio godine provodi u Francuskoj. "Godinama smo zaljubljeniu Jeruzalem, gotovo sva na{a djeca ve} ive ovdje i mi }emo se jedno-

Preneseno iz Jerusalem Posta, 27. 9. 2007.

Zna~i, èlite preseliti u Jeruzalem? Napisala: Peggy Cidor, prevela: Dubravka Ple{e

SLIKE IZ JERU[ALAJMA RUAH HADA[A

35

ga dana ovamo doseliti. U me|uvremenu smo kupili ovu ku}u itrudimo se do}i {to je ~e{}e mogu}e, tijekom blagdana, ljeta a sve jeto priprema za dan kada }emo se kona~no preseliti ovamo", kaèJanete Yossef.

"Ovo nije grad kao svaki drugi", nastavlja. "S mog balkona u HarHomi vidim brda kojima je lutao kralj David sa svojim ovcama. Ovoje pejza` za kojim je na{ narod stolje}ima ~eznuo a upravo se menipruìla prilika da ovdje ìvim."

"Osje}am jedinstvenost ovoga grada u svemu {to ~inim", nastavljaona, navode}i biblijsko porijeklo imena mnogih ulica kao primjer.

"Voljela sam ìvjeti u Parizu", kaè Aouate, "ali volim ìvjeti i ovdje jerìvimo ìvotom vjernika, a lak{e je tako ìvjeti u Jeruzalemu. Osimtoga, na{a djeca – kojima je deset i {est godina – ovdje ve} imajumnogo prijatelja. Te~no govore hebrejski i potpuno su integrirani.

"Ponekad mi se ~ini da ljudi koji ovdje ìve godinama zaboravljajukakva je to dragocjenost. Istina, u Tel Avivu ili Netanyi moète uìvatiu moru. Ali ovdje prolazite posred stolje}a povijesti a to je tako oso-bito. Osim toga, kuda god po|ete nailazite na arheolo{ka nalazi{ta ito vas zaista veè uz va{u pro{lost."

"A tek boje, svakoga su sata druga~ije. S mojega prozora vidimBetlehem i Rahelin grob. Jutrom ih gledam, promatram ih poslijepodne i uve~er – ~ini se da se pejza` stalno mijenja zahvaljuju}ipromjenama boje i odsjaju od kamenja. ârobno je."

Aouate je svjesna i manje privla~nih strana grada. "Razumijem daJeruzalem moè biti i zastra{uju} i napet. Moja majka, na primjer,nikada ovdje ne bi ìvjela, ovaj je grad ~ini nervoznom."

Ipak: "Mislim da ovo nije samo jo{ jedan grad, ne moè vam biti sve-jedno. Ovo nije mjesto na kojem slu~ajno ìvite ili zato {to ovdjeimate nekog posla. Morate osje}ati da ste dio ne~ega, da ste njimezarobljeni. Niti ja niti moj suprug ne bismo mogli ìvjeti nigdjedrugdje na svijetu", kaè ona.

[to se Ministarstva useljeni{tva ti~e, povijesna i estetska privla~nostgrada sama je po sebi razumljiva.

"Ne gubimo vrijeme poku{avaju}i ljudima prodati povijestJeruzalema, ona se sama prodaje", kaè na~elnik odjela PiniGlinkevich. "To nije dio na{eg marketinga."

"Na sajmovima koje organizira @idovska agencija kako bi potaklaaliju, vidimo da ljudi koji dolaze kako bi ~uli o mogu}nostima i opci-jama koje ovdje postoje vrlo dobro poznaju grad. Pri~aju nam oCaffitu ili kafi}ima, o Cinematheque ili trgova~kom centru Malha –oni ~esto dolaze ovamo i ovdje provode tjedne i mjesece – nemoramo im pri~ati o Jeruzalemu kao gradu.

"Ono {to im moèmo ponuditi su informacije o onome {to im gradmoè pruìti od ustanova, zaposlenja, obrazovanja i stanovanja – toje ono {to moraju znati", kaè on.

"Usredoto~ujemo se na ono {to pokre}e sve ljude na svijetu – brigao djeci. Oni ~ine prvi korak: sele se ovamo nadaju}i se da }e svojojdjeci mo}i pruìti bolje ìdovsko obrazovanje a mi njihovu odluku'nadopunjavamo' ponudom osobitih obrazovnih programa."

"Na primjer, Jeruzalem je jedini grad u zemlji koji nudi ulpane zadjecu. Kako ve}ina novih useljenika dolazi za vrijeme ljetnih prazni-

ka, nudimo im poseban trotjedni program u~enja hebrejskoga kakobi u rujnu mogli krenuti u {kolu s osnovnim znanjem hebrejskoga.Tijekom {kolske godine organiziramo dodatne ulpane tri puta tjed-no uz prijevoz iz svih ~etvrti i {kola do {kole Argentina u KiryatHayovel. A od ove godine, nudimo i ulpan za haredi djevoj~ice uCentru Givat Shaul."

Gradska vlast nije jedina koja se trudi olak{ati dolazak novih useljeni-ka u Jeruzalem. Tijekom posljednjih nekoliko godina organizacijekoje se bave alijom kao {to su AMI i Nefesh B'Nefesh (NBN) tako|ersu na sebe preuzele ovaj zadatak.

"Glavna zada}a Nefesh B'Nefesh je revitalizacija alije i postepenopove}anje broja novih useljenika uklanjanjem financijskih, profe-sionalnih i logisti~kih zapreka koje mnoge spre~avaju da ostvaresvoje snove", kaè Yael Katzman, predstavnik organizacije.

"@elimo pomo}i ljudima da ostvare svoje snove o aliji ali prvo iosnovno èlimo sprije~iti neuspjehe", dodaje Avi Zana, ~elnik AMI uIzraelu.

Obje organizacije se trude pripremiti potencijalne nove useljenike zapreseljenje opskrbljuju}i ih va`nim informacijama i organizacijommreè podr{ke koja ~ak uklju~uje i socijalne radnike – ukratko,svime {to je potrebno kako bi dono{enje odluke i samo preseljenjebilo lak{e.

Za gradsku vlast, napor da se o~uva ìdovska ve}ina u gradu pred-stavlja velik poticaj koji pokre}e njihovu kampanju da ljude doveduu Jeruzalem. Ova kampanja uklju~uje i poticaje za studente koji unaj-mljuju stanove u sredi{tu grada, osobito sniènje arnona poreza(porez na kvadratni metar stana ili poslovnog prostora koji je osobitovisok u Jeruzalemu, op. p.).

Revitalizacija sredi{ta grada i povratak Bezalelovog odjela za arhitek-turu na prija{nju lokaciju u sredi{tu grada tako|er je dio strategijekojom se mladi poku{avaju uvjeriti da Jeruzalem u~ine svojimdomom.

Broj imigranata je ohrabruju}i. Prema podacima gradske uprave, odpo~etka 2007. godine pa do kraja kolovoza, u Jeruzalem se doselilo1.820 doseljenika. Uobi~ajena godi{nja brojka kre}e se oko 14% do15% novih useljenika u Izrael svake godine (u Jeruzalemu ìvi 10%stanovnika Izraela) kaè Glinkevitch. Sve zajedno, broj useljenikakoji su se doselili u Jeruzalem tijekom pro{le tri do ~etiri godineostao je postojan i sada je na najvi{oj to~ki od kraja [estodnevnograta.

"Ljudi dolaze zato {to to èle, zato {to je to njihov san", kaè Zana.Nema to nikakve veze s zbivanjima kao {to su ratovi, antisemitizamili ekonomija. Radi se o snu, a Jeruzalem je vaàn dio tog sna.

[to se ti~e Izraelaca-starosjedilaca koji se doseljavaju u Jeruzalem izdrugih djelova zemlje, gradska vlast nema mnogo podataka.Uglavnom se radi o "studentima, sveu~ili{nom osoblju ili djelatnici-ma u zdravstvu i bolnicama, ~ak i o umjetnicima," kaè slu`benikgradske vlasti.

"Ne znamo (vi{e) o tome tko su oni, mo`da i zato {to medije ne za-nimaju njihove pri~e. Vi{e vole pri~e onih koji iz Jeruzalema odlaze."


36

Kameni pe~at s imenom jedne od obitelji koja je sluìla u PrvomHramu te se poslije izgnanstva u Babilon vratila u Jeruzalemprona|en je tijekom arheolo{kog istraìvanja jeruzalemskogDavidovog grada, u srijedu je izvijestila poznata izraelska arhe-ologinja.

Dvije i pol tisu}e godina stari crni kameni pe~at na kojem jeugravirano ime "Temech" prona|en je ranije ovoga tjedna pod slo-jevima odba~enog materijala prilikom iskopavanja podru~jaodmah izvan vrata Staroga Grada, nedaleko Vrata Sme}a rekla jearheologinja Dr. Eilat Mazar koja predvodi istraìvanje.

Prema Nehemijinoj knjizi, obitelj Temech sluìla je u PrvomHramu i poslana je u babilonsko izgnanstvo nakon {to suBabilonci uni{tili Hram 586. godine prije na{e ere.

U tijeku kontrole osporavanog iskapanja u Jeruzalemu, na najsvetijemmjestu za Muslimane i @idove – izraelski arheolozi su se "spotaknuli" oza{ti}eni arheolo{ki sloj iz razdoblja Prvog jeruzalemskog hrama, izja-vila je u nedjelju izraelska Slu`ba za antiku.

Islamske vlasti odgovorne za taj dio Starog grada, {to ga @idovinazivaju Brdom hrama, a muslimani Uzvi{enim sveti{tem, kaù da

Prema Tori, ova se obitelj kasnije vratila u Jeruzalem.

Pe~at koji je kupljen u Babilonu i datira iz perioda od 538. do 445.godine prije na{e ere prikazuje uobi~ajenu scenu kulta, rekla je Mazar.

Pe~at koji je veli~ine 2,1 cm x 1,8 cm na sebi ima ugraviranu slikudva bradata sve}enika koji stoje svaki s jedne strane oltara za pa-ljenje tamjana s rukama ispruènim ispred sebe u pozi molitve.

Polumjesec koji je bio simbol glavnog babilonskog boga Sinapojavljuje se na vrhu oltara.

Ispod ovog prizora hebrejskim je slovima ispisano ime Temech,kaè Mazar.

Tora govori o obitelji Temech ovako: "Evo ljudi iz pokrajine kojisu do{li iz suànjstva u koje ih bija{e odveo Nabukodonozor,babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svojgrad." ¢Nehemija 7:6£... " Netinaca ¢7:46£"... sinova Tamahovih."¢7:55£.

înjenica da se ova scena kulta odnosi na babilonskog glavnogboga ~ini se da nije smetala @idovima koji su je koristili na svojimpe~atima, dodala je Mazar.

Pe~at jednog ~lana obitelji Temech otkriven je tek nekoliko metaraod podru~ja Opel, gdje su ìvjeli sluge u Hramu ili "Nethinim" uvrijeme Nehemije, rekla je Mazar.

"Pe~at obitelji Temech predstavlja direktnu vezu arheologije i bib-lijskih izvora te sluì kao stvarni dokaz o postojanju obiteljispomenute u Tori," kaè Mazar. "ôvjek mora ostati zapanjenvjerodostojno{}u biblijskih izvora na temelju onoga {to smoprona{li tijekom arheolo{kih iskopavanja."

Ovaj }e pronalazak Mazarova javno predstaviti u nedjelju naOsmoj godi{njoj konferenciji u Herzliji.

su iskapanja dio radova na infrastrukturi radi zamjene 40 godinastarih elektri~nih kablova. Ali islamsko povjerenstvo pori~e da jedo{lo do bilo kakvog otkri}a ili da je bilo koji izraelski arheolognadgledao radove.

U nedjelju je izraelska Slu`ba za antikvitete objavila da su otkrivenekrhotine kerami~kih posuda i ìvotinjskih kostiju iz razdoblja Prvoga

Pe~at iz vremena Prvoga Hrama prona|en u Jeruzalemu Pi{e: Etgar Lefkovits, 17. sije~nja 2008. JP, prevela: Dubravka Ple{e

Jeruzalemska iskopavanja Pi{e: Nadav Shragai, dopisnik Haaretza i Associated Pressa, prevela: Dolores Bettini

SLIKE IZ JERU[ALAJMA RUAH HADA[A

37

hrama – izme|u 6. i 10. st. pr. n. e. Me|u pronalascima su i krhotinerubova zdjela, dno i dr{ka malog vr~a i rub }upa, re~eno je u izjavi.

Gradili{te predstavlja jezgru izraelsko-palestinskog sukoba.Sjedi{te je i dàmije Al aksa i zlatom pokrivene Omarove dàmije(Dome of the Rock), po svetosti tre}ega islamskog sveti{ta koje jeizgra|eno na ru{evinama oba biblijska ìdovska hrama.Arheolo{ka iskapanja koja je ranije ove godine, tik do svetog mjes-ta, zbog projekta renoviranja poduzela izraelska nadle`na slu`ba,izazvala su prosvjede Muslimana.

Jon Seligman, podru~ni arheolog jeruzalemske Slu`be zaantikvitete, ustvrdio je da je nalazi{te zna~ajno jer znanstvenicimamoè pomo}i pri rekonstrukciji dimenzija i granica Brda hrama izvremena Prvoga hrama. "Taj sloj je zatvoren, za{ti}en arheolo{kisloj koji je ostao netaknut od 8. st. pr. n. e. ", rekao je.

Ali Javno vije}e protiv uni{tavanja antikviteta na Brdu hrama,skupina izraelskih arheologa, umanjila je vrijednost nalazi{ta

zaklju~iv{i da je iskapanje vo|eno nestru~no i bez odgovaraju}edokumentacije. Skupina je prethodno kritizirala pripremneradove koji su uklju~ivali upotrebu rovokopa~a i upozorila dakopanje na tako osjetljivom mjestu moè o{tetiti ostatke iz biblij-skih vremena i uni{titi dokaz o prisutnosti biblijskih gra|evina.

"Mislim da je to paravan zbog upropa{tavanja antikviteta", rekao jeEilat Mazar, ~lan Vije}a.

Seligman je ponovio da su pripremni radovi bili nu`ni kako bi seugodilo tisu}ama {tovatelja koji se svakodnevno na gradili{tu sku-pljaju. Tvrdio je da nije nanesena nikakva {teta i dodao da jeotkri}e bilo tek ugodno iznena|enje.

"To je ono {to arheologiju ~ini tako zanimljivom", kaè. "Nikad nezna{ {to }e{ prona}i. Uvijek je to djelomice i avantura."

Dvadesetogodi{nja istraga otkriva da Jeruzalem pripada @idovimaNapisao: Hillel Fendel , A7News, prevela: Dubravka Ple{e

Jacques Gauthier, kanadski odvjetnik i neìdov, koji je proveodvadest godina istraùju}i pravni poloàj Jeruzalema, zaklju~io je:"Jeruzalem pripada @idovima, prema me|unarodnom pravu."

Gauthier je napisao doktorsku disertaciju na temu Jeruzalema injegove pravne povijesti na temelju me|unarodnih ugovora irezolucija donesenih u posljednjih 90 godina. Disertacija ima okotisu}u i tristo stranica i oko tri tisu}e biljeàka, a Gauthier ju jemorao obraniti pred ìdovskim povjesni~arom svjetskoga glasa tedva pravnika koji se bave me|unarodnim pravom od kojih jejedan bio @idov koji je mnogo puta zastupao palestinske vlasti.

Najva`niji podatak kojega je iznio Gauthier, prema saètku urednikaIsrapundita, Teda Belmana, jest da postoji neprekinuti niz ugovora irezolucija kao {to se vidi iz Rezolucije iz San Rema, Dru{tva naroda iUjedinjenih naroda koji ìdovskom narodu daju pravo na gradJeruzalem. Cijeli je proces zapo~eo u San Remu, u Italiji, kada su se~etiri najve}e savezni~ke sile Prvoga svjetskog rata – Velika Britanija,Francuska, Italija i Japan – dogovorile o stvaranju domovine ìdovskognaroda na prostoru dana{nje dràve Izrael.

San Remo

Relevantna rezolucija glasi: "Visoke strane u dogovoru slaù se da}e povjeriti ¢...£ upravljanje Palestinom u granicama koje }e odre-diti glavne savezni~ke snage mandataru (koji) }e biti odgovoran zaprovo|enje (Balfourove) Deklaracije radi ustanovljenja Palestinekao nacionalne domovine ìdovskog naroda."

Gauthier primje}uje da dogovor iz San Rema jasno isti~e da se"ne}e u~initi ni{ta {to bi moglo na{koditi gra|anskim i vjerskim

pravima postoje}ih neìdovskih zajednica u Palestini" – ali ne go-vori ni{ta o "politi~kim" pravima Arapa koji tamo ìve.

Rezolucija iz San Rema temelji se i na ~lanku 22 Povelje Dru{tvanaroda koja isti~e da je "sveta zada}a civilizacije" brinuti o dobro-biti i razvoju kolonija i teritorija ~ije stanovni{tvo "jo{ ne moè zas-tupati vlastite interese u te{kim uvjetima modernog svijeta".

Dru{tvo naroda

Rezolucija Dru{tva naroda koja je utemeljila Mandat za Palestinuuklju~ivala je i ovu va`nu klauzulu: "Prepoznajemo povijesnupovezanost ìdovskog naroda s Palestinom i to smatramo teme-ljem za ponovno osnivanje domovine ìdovskog naroda u tojzemlji." Nikakva veza Arapa i Palestine nije prepoznata.

Godine 1945., Ujedinjeni su narodi preuzeli zada}e i obvezepropalog Dru{tva naroda. ^lanak 80 Povelje Ujedinjenih narodakaè: "Ni{ta se u ovoj glavi ne}e tuma~iti kao da izravno ilineizravno u bilo ~emu mijenja bilo koje pravo neke dràve ilinekog naroda, ili odredbe vaè}ih me|unarodnih akata, kojih bi~lanovi Ujedinjenih naroda bili stranke."

Plan podjele Ujedinjenih naroda

Godine 1947. Generalna skup{tina Ujedinjenih naroda prihvatilaje Rezoluciju 181, poznatiju pod nazivom Plan podjele. Ova jerezolucija prekr{ila Madat za Palestinu Dru{tva naroda time {to jeArapima u zapadnoj Palestini dala politi~ka prava. Ironi~no je to{to su @idovi podràvali usvajanje ove rezolucije dok su je Arapipoku{ali ukinuti.


38

Rezolucija 181 je predvidjela i poseban status Jeruzalema ~ije sugranice iscrtane u sva ~etiri smjera i obuhva}ale su tada{nji gradJeruzalem te susjedna sela i gradove sve do Abu Disa na istoku,Betlehema na jugu, Ein Karema i Motze na zapadu i Shuafata nasjeveru.

Referendum predvi|en za grad Jeruzalem

Ujedinjeni narodi su odlu~ili da }e grad Jeruzalem imati statusposebnog entiteta pod posebnim me|unarodnim reìmom te da}e njime upravljati Ujedinjeni narodi. Ovaj je reìm trebao stupitina snagu u listopadu 1948. godine i na snazi ostati idu}ih desetgodina ako Savjet upravitelja pod nadzorom Ujedinjenih narodane odlu~i druga~ije. Nakon deset godina ìtelji Jeruzalema "slo-bodno }e mo}i na referendumu izraziti svoje èlje vezane uzmogu}u prilagodbu i promjenu na~ina upravljanja Gradom".

Ova rezolucija nikada nije zaìvjela jer je Jordan kontroliraoisto~ni dio Jeruzalema nakon Rata za neovisnost 1948. i nije sepridràvao donesenih odluka.

Poslije 1967.

Poslije [estodnevnog rata iz 1967., Izrael je ponovno osvojioJeruzalem i druga podru~ja zapadno od Jordana. Gauthier isti~e

da je Vije}e sigurnosti Ujedinjenih naroda tada prihvatiloRezoluciju 242 kojom je Izraelu dopustilo da zadrì kontrolu nadcijelom zemljom sve dok "granice ne budu sigurne i priznate".Rezolucija je glasno {utjela o Jeruzalemu i spomenula je "potrebupostizanja pravednog rje{enja problema izbjeglica" ali nije navelarazliku izme|u ìdovskih i arapskih izbjeglica.

Danas

Zahvaljuju}i zna~ajnoj ìdovskoj ve}ini koja danas ~inistanovni{tvo Jeruzalema, Gauthier je zaklju~io da bi Izrael trebaoinzistirati da se dugo odga|ani referendum o sudbini grada odrì{to prije. Ne samo da bi Izrael trebao zahtijevati da se referendumodrì sada, nego bi prva to~ka referenduma trebao biti Jeruzalem."Olmert nas zavla~i (kao {to je to ~inio i prije konferencije uAnapolisu prije dva mjeseca) rije~ima 'Jeruzalem jo{ nije na redu'," zaklju~uje Gauthier. "Olmert bi trebao zahtijevati da se referen-dum odrì prije nego li se dogovori poloàj ostatka zemlje. AkoArapi ne pristanu na referendum, nemamo o ~emu razgovarati."

http://www.web-view.net/Show/0XC3543D57DA9CCC2DDC585B2371B4D242FEA3853699539A080A2BFDDBE467C819.htm

Dogovoreni su gotovo svi detalji boravka u hotelu "Adriatic" u kojem ponovo svi, nas 320, odsjedamo. Ve}i broj postelja naàlost nismo moglidobiti s obzirom na period na{eg gostovanja. Ovaj broj smo ve} podijelili po grupama, pa je tako grupa iz Srbije, Crne Gore i Makedonije dobi-la – 110 postelja, grupa iz Hrvatske i Slovenije – 60 postelja, Bosna i Hercegovina – 30 postelja, Izrael – 30 postelja, ostali imaju na raspolaga-nju – 90 mjesta. S obzirom da se uskoro pojavljuje i Bejahad web site na na{em i engleskom jeziku, vjerujemo da }e 90 mjesta "planuti"!

Rezervirati se moè u Beogradu: Savez jevrejskih op{tina Srbije – Miroslav Grinvald; u Zagrebu u uredu Bejahada, [email protected] i u Sarajevu u Jevrejskoj op{tini Sarajevo – Na|a Finci. Gosti sa prostora izvan ex Jugoslavije }e dogovarati sed-modnevni aran`man direktno sa uredom za rezervacije "Grand hotela Adriatic". Kontakt osobe su gospo|e Ingrid Prokop, SuzanaGalovi} i Makedonka Stojanova. Email: [email protected]; telefonski broj je 00 385 51 719 010.

Primaju se isklju~ivo prijave za 7-dnevni aran`man koji uklju~uje puni sedmodnevni pansion i pra}enje programa.

I ove godine }emo prirediti vrlo atraktivan program gostovanja sjajnih umjetnika sa svih strana svijeta. Program }e biti objavljen oko15. velja~e/februara. Vjerujemo da }e i ovaj Bejahad biti nezaboravan doìvljaj!

Cijene kompletnog sedmodnevnog aran`mana su:

Napomena: Popusti za djecu od 2 – 12 godina na tre}em leàju 50%.Navedene cijene vaè samo za goste Bejahada i zna~ajno su niè od deklariranih.

Dragi prijatelji,u{li smo u 2008. godinu, gdje nas, po deveti put zaredom, o~ekuje Bejahad.Mjesto odràvanja Opatija, termin: 24. 8. – 31. 8. 2008. (od nedjelje do nedjelje).

ADRIATIC

Za ~lanove zajednica sa prostora ex Jugoslavije Za ~lanove izvan prostora ex Jugoslavije

Puni pansion, dvokrevetna soba, cijena po osobi

Puni pansion, jed-nokrevetna soba,

cijena po sobi

Puni pansion, dvokrevetna soba, cijena po osobi

Puni pansion, jed-nokrevetna soba,cijena po osobi

pogled na park pogled na more pogled na park pogled na park pogled na more pogled na park

3* 370 400 500 400 430 520

4* 430 470 580 460 500 600

E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI RUAH HADA[A

39

UvodDao B-g da èna koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea,koje su obje podigle ku}u Izraelovu! (Ruta 4:11)

U ovom dramati~nom svjedo~enju kojega pronalazimo na kraju “Knjigeo Ruti”, Jakovljeve se ène pojedina~no spominju kao utemeljiteljice ipramajke Izraela. Njih su dvije zajedno sa svoje dvije slu{kinje postalemajke dvanaestorici sinova iz kojih su izrasla plemena naroda Izraela.Ali, privatni ìvoti Rahel i Lee nisu bili nimalo jednostavni. Njihova sepri~a od samoga po~etka vrtila oko Jakova.

Zabrinuta za njegovo fizi~ko preìvljavanje kao i za njegovu budu}nostkao nositelja Saveza, njegova ga je majka Rebeka poslala k svojoj obiteljiu Haran kako bi prona{ao suprugu. Stigav{i tamo, sudbinski je nabasaona prelijepu mladu pastiricu koja je, kako je kasnije saznao, bila njego-va sestri~na Rahel. Odmah se u nju zaljubio i zamolio Labana za nje-zinu ruku. Tekst na sljede}i na~in opisuje njihove pregovore:

Po{to je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, Laban re~eJakovu: "Zar }e{ me zato {to si mi sestri} badava slu iti?! Ka i mikoliko }e{ tra iti za najam?" A Laban ima{e dvije k}eri. Starijoj bija{eime Lea, a mla|oj Rahel. Lea je imala slabe o~i, a Rahel je bila sta-sita i lijepa. Kako je Jakov volio Rahel, re~e: "Slu it }u ti sedam go-dina za tvoju mla|u k}er Rahel." Laban odvrati: "Bolje je da je tebidam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" Tako je Jakov slu io zaRahel sedam godina, ali su mu se u~inile, zbog ljubavi prema njoj,kao nekoliko dana. Poslije toga Jakov re~e Labanu: "Daj mi mojuènu, jer se moje vrijeme navr{ilo pa bih htio k njoj." Laban sabrasav svijet onog mjesta i priredi gozbu. Ali nave~er uzme svoju k}erLeu pa nju uvede k Jakovu, i on pri|e k njoj.

Laban dade svoju slu{kinju Zilpu svojoj k}eri Lei za slu{kinju. Kadbi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov re~e Labanu: "Za{to si mi tou~inio! Zar te ja nisam slu io za Rahel? Za{to si me prevario?" Labanodgovori: "U na{em mjestu nije obi~aj da se mla|a udaje prije star-ije. Zavr{i s njom ovu enidbenu sedmicu, a onda }u ti dati i drugu,za drugih sedam godina slu`be kod mene." Jakov pristane: navr{iènidbenu sedmicu. Onda mu Laban dade i svoju k}er Rahel zaènu. Laban dade svoju slu{kinju Bilhu svojoj k}eri Rahel zaslu{kinju. Jakov nato pri|e Rahel. Rahel je vi{e volio nego Leu. Itako je slu io Labana jo{ sedam godina (Postanak 29:14-30).

Biblijska pri~a isti~e Jakovljevu silnu ljubav prema Rahel. Godinenjegove upornosti i te{koga rada svjedo~e o vezi koja je postojalaizme|u njih. Pri~a {uti i dopu{ta ~itatelju da sam zamisli kako jeJakov morao biti o~ajan kada je otkrio da je prevaren i da mu jenatovarena Lea. Rahel i Lea u ovom trenutku ne obznanjuju svojeosje}aje nego to ~ine tek kasnije u pri~i.

Traè}i ljubavLein o~aj i nada izraèni su njezinim ra|anjem Jakovljevih sinova.Nahum Sarna ovako je primijetio:

Prvi motiv koji se javlja u pri~i je Leina nesre}a. Jakovljevave}a ljubav prema Rahel psiholo{ki je razumljiva u kontekstu

njegovog iskustva s Labanom; ali, to manje voljenu Leu ~ininevinom `rtvom licemjernosti njezina oca. Upravo je zbogtoga B-g prema njoj suosje}ajan i blagoslivlje ju mno{tvomdjece. Ona sama rodila je vi{e djece nego sve tri druge ènezajedno (Nahum M. Sarna, The JPS Torah Commentary(Philadelphia: 1989.), Postanak, p. 206).

Lei je ra|anje sluìlo kao na~in kojim se ne samo nadala zadobitiljubav svojega muà nego i kojim je osje}ala B-ga i s Njim komuni-cirala. Leinoj se naravi obi~no posve}uje manje pa`nje negoRahelinoj. Zahvaljuju}i Rahelinoj velikoj ljepoti, Jakov se u nju naprvi pogled zaljubio. Ova duboka, romanti~na ljubav pretvorila jesedam dugih godina u jedan trenutak. îtatelji Biblije osje}ajuRahelinu bol i frustraciju jer je prisiljena ~ekati ljubav svoga ìvota ipodnositi bolne godine neplodnosti. Leina uloga u Jakovljevojobitelji samo je sporedna; ona je nevoljena i neèljena.

Ipak, u zanimljivoj knjizi pod naslovom Women of Israel (@eneIzraela), napisanoj 1845., Grace Aguilar druga~ije prikazuje Leu. U@enama Izraela Aguilarova prikazuje biblijske i ìdovske ènetijekom povijesti sa svoje jedinstvene to~ke gledi{ta.

U poglavlju o Lei, Aguilar zapo~inje opis osje}ajem tuge iodba~enosti {to ga je Lea nosila u svojem srcu i dodaje: "Njezinoprisilno sudjelovanje u o~evoj prevari sigurno je ispunilo uàsomsrce ène koja je voljela tajno i neuzvra}eno kao ona i dodatnopogor{alo muku neuzvra}ene ljubavi." Aguilarova dalje nastavljaopisivati Lein zapanjuju}i vjerski doprinos.

Petoknji`je dalje biljeì:

Ha{em je vidio da Lea nije voljena, te je u~ini plodnom, dokRahel ostade nerotkinja. Lea za~e i rodi sina; nadjenu mu imeRuben, a to zna~i, kako je ona protuma~ila: "Ha{em je vidiomoju nevolju i stoga }e me sada mu` moj ljubiti." Opet za~e irodi sina te izjavi: "Ha{em je ~uo da nisam voljena, stoga mije dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime [imun. Opet za~e i rodisina te izjavi: "Sad }e se moj mu` meni prikloniti: tri sam musina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. Kad je jo{ jednomza~ela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit }u Ha{ema." Stogasinu nadjenu ime Juda.... (Postanak 29:31-35).

Grace Aguilar ovako tuma~i ove stihove:

I kada je vidio da Leu mrze (doslovno da je manje voljena), daojoj je djecu a Rahel ih nije imala. Kada je najstarijem sinu dala imeRuben, rekla je: "Ha{em je vidio moju nevolju i stoga }e me sadamu` moj ljubiti." Kakvu koli~inu najdubljih osje}aja i milosrdneljubavi Vje~noga opisuju ovi kratki reci! On, koji je u svojojmudrosti zapovjedio da Lea pro|e te{ke ku{nje stra{ne usamlje-nosti, neuzvra}ene ljubavi ipak joj je dao nadomjesni blagoslovslatkih, ~istih osje}aja maj~inske ljubavi. Kada bismo pro~italisamo ove stihove znali bismo da ne moèmo re}i da je ènamanje objekt nje`ne ljubavi i brige Ha{ema nego mu{karac. Tkobi mogao re}i da Petoknji`je o toj temi ni{ta ne govori? Ne treba-ju nam ljudske rije~i koje }e nam ukazati na poloàj i vrijednost

Lea i RahelSa www.visionvoices.org prevela Dubravka Ple{e

Henrietta Sald je jedna od naj~uvenijih èna u ìdovskoj povi-jesti. Ro|ena je u SAD-u 1860. godine. Od mladosti je bilaaktivna me|u ìdovskim imigrantima u Americi, posebno kadse radilo o njezi i obrazovanju djece. Bila je aktivna i ucionisti~koj organizaciji. Prvi je put posjetila Izrael 1909., a1912. godine osnovala je organizaciju "Hadasa" – prvu hebrej-sku {kolu za medicinske sestre. Ista je organizacija otvarala

klinike {irom Izraela i uspostavljala infrastrukturu javnogzdravstva u zemlji. Imigrirala je u Izrael 1920., a 1927. godinepostala ~lan cionisti~kog rukovodstva. Upravljala je odjelom zazdravstvo i obrazovanje, a zatim nacionalnim vije}em za socijal-ni rad. Godine 1933. osnovala je imigrantsku organizacijumladih "Aliat hanoar" koja je bila njezina glavna preokupacija, ivodila ju je do smrti. Umrla je u Jeruzalemu.

Henrietta SaldPrijevod: Dolores Bettini

RUAH HADA[A E[ET HAJIL – @ENA OD VRIJEDNOSTI

40

ène jer djeca Izraela umjesto toga imaju RIJE^ SVOJEGA B-GA. Izar jo{ uvijek ne prepoznajemo Leinog B-ga? Nije od nas okren-uo svoje uho, jo{ uvijek dobro ~uje i ruka mu nije postala prekrat-ka, njom jo{ uvijek spa{ava. I Iako nam mo`da nije podario vidljivii ~ujni dokaz Svoje nje`ne brige kao u slu~aju Lee, ipak moèmobiti sigurni da }e nam dati blagoslov za svaku radost koje }e nas usvojoj mudrosti li{iti. ak i suo~ena s onim stra{nim tugama kojepo svojoj naravi ena oklijeva iznijeti pred svojega B-ga i sakriva ihu vlastito srce sve dok ono ne prokrvari iz svake pore – Leina nampovijest pokazuje da }e On dati mir i utjehu. Mo`da se radi otome da je mudrija i ljubaznija narav od njezine podigla nepre-mostivu granicu izme|u èninog srca i predmeta koji joj je naj-draì te je prisilila onim {to je u njezinoj naravi najfinije i najde-likatnije da daleko od svakog pogleda sakrije strepnju koja jenjezin teret. Koliki je blagoslov onda da ~ak i za takvu bol postojivrelo ljekovitih voda u B-`joj rije~i – mjesto na koje moè do}i i~itati ne samo obilje nego i potpunost njegove ljubavi, osobituljubav i nje`nost prema onima koje nitko ne voli. I, kako je Lei daodjecu zato {to nije bila voljena, tako }e onima koji pate dati mir ismirenje te radost u spoznaji Njegove nepresu{ne nje`nosti kojadaleko nadilazi bogatstvo i slavu te prolaznu sre}u su}uti naZemlji" (Grace Aguilar, @ene Izraela, Vol. I (NY, 1951.) str. 115.

Lein duhovni trijumfSama biblijska pri~a opisuje Lein duhovni trijumf ne u smislu da je bilaizuzetni uzor strpljivosti nego zahvaljuju}i njezinoj sposobnosti da ovajdar pretvori u molitvu. Rabini su ovu ideju objasnili poja{njenjemimena Juda. Lea je uzviknula "Ovog }u puta uzvisivati Ha{ema!"

“Ovoga }u puta uzvisivati Ha{ema”. Rabin Johannan je rekao uime Rabina [imona ben Johaja: od dana kada je PresvetiBlagoslovljeni stvorio Svoj svijet, niti jedno ga ljudsko bi}e nijeslavilo sve dok nije do{la Lea i slavila Ga kao {to je re~eno: "Ovoga}u puta slaviti Gospoda." (Babilonski Talmud, Berachot 7b).

Komentatori su se borili s ~injenicom da su i drugi, prije Lee, pjevalipjesme u slavu Svevi{njega. Za{to onda rabini tvrde: "Niti jedno Galjudsko bi}e nije slavilo dok nije do{la Lea koja Ga je veli~ala"? Nekikaù da je mo`da Lea bila prva koja je utjelovila zahvalnost i ponudi-la svoju molitvu u prvom licu. Drugi kaù da nadjenuv{i djetetu imekoje je pokazivalo njezine osje}aje zahvalnosti, ona je Ha{emovuveli~inu u~inila besmrtnom. U tom smislu, njezine su rije~i kao i imenjezinog sina postale trajna molitva za vje~nost.

Grace Aguilar ovoj zamisli dodaje i sljede}e:

Njegova se ljubav ne prepoznaje samo u darovanoj djeci. Mrak jepretvorio u svjetlost, njezinu tugu u slavlje i deset puta ve}imblagoslovom nagradio njezinu pokornost i povjerenje u Njega.Zar }emo onda mi, koji mo`da sada ìvimo u tami tuge i te{kihbriga, oklijevati da krenemo njezinim stopama i razmi{ljati samoo na{im trenutnim problemima? Ne}emo li jednako tako traìti iteìti blagoslovu kojim }emo i mi "slaviti Svevi{njega" i vidjetisvjetlost gdje je do nedavno bila samo tama? Nema sudbine kojabi bila tako te{ka da, ako Ga potraìmo, ne}emo primiti Njegovblagoslov – mo`da ne tako {to }e od nas ukloniti na{utrenuta~nu tugu nego {to }e nam ukazati neku drugu milost. Nesmijemo misliti da }emo, zahvaljuju}i ~injenici da ga volimo itraìmo, biti izuzeti od neda}a. Ne, jer ako bi tako ~inio, u ~emubi tada bila nebeska {kola koja nas jedina moè pripraviti zanebo? Otkuda znamo da nas upravo te neda}e, koje su samoprivremene, pripremaju da postanemo oni koje Ha{em upisujeu svoju knjigu vje~nosti, koji }e biti njegovi kada bude brojaosvoje drago kamenje? Sigurno znamo samo da koga Ha{em volitoga i ispravlja. I zato, kada kao Lea osjetimo neda}u, nadajmose, molimo i s nepokolebljivom vjerom vjerujmo da }emo jedno-ga dana i mi naglas povikati: "Sada }u slaviti Ha{ema" (GraceAguilar, @ene Izraela, Vol. I (NY, 1951.) str. 116.-117.).

Aguilar zaklju~uje da od Lee koja je s ljubavlju, molitvom i zahval-no{}u pozdravljala ro|enje svakog djeteta moèmo nau~iti sljede}e:

Nitko tko se Ha{emu obratio u molitvi, svakodnevnoj molitvi usvakojake svrhe, ne moè re}i da nije dobio odgovor. I, oh! Tko nebi prepoznao sjaj u srcu – svakodnevna zbivanja ivota, i osjetio dasmo dobili ono {to smo od Njega tra ili? Ali, kako bismo to shvatili,za sve se moramo obratiti upravo Njemu. U na{im se srcima kao ina{im usnama moramo moliti Njemu; moramo moliti na{e osob-ne molitve kao i one zajedni~ke. Moramo naviknuti postojano, kaoizvor svega, vidjeti Ha{emovu svemogu}u ruku i vjerovati da jeNjegova ljubav za nas osobno jednako velika kao i Njegovadare ljivost spram cijeloga svijeta. Moramo se s Njim stalno dru ititako da sati molitve djeluju tek kao nastavak a ne samo kao po~etakili zavr{etak poklonstva. Ako tako budemo ~inili – pred Njegadonosili svaku na{u brigu, svaku misao i tugu, svaku radost i sum-nju, svaku zahvalnost – koliko bi tada odgovorenih molitava mogaoposvjedo~iti ~ak i najkra}i ivot. I, oh! Kako Ga moèmo dràtidaleko od nas uskra}uju}i Mu èlje koje nam samo On moèispuniti, tuge koje samo On moè svojim beskrajnim suosje}anjemizlije~iti? (Grace Aguilar, @ene Izraela, Vol. I (NY, 1951.) str. 126.).

DA SE NE ZABORAVE RUAH HADA[A

41

Lice herojaNapisala: Chana Weisberg, prevela: Dolores Bettini

Do prije nekoliko dana to ime mi nije zna~ilo ni{ta. Bio je potpunistranac o kojem nisam nikad ni{ta ~ula i kojega nikad nisam srela. Asada mi slika posljednjih trenutaka njegovog ìvota ne izlazi iz misli.

Roi je bio sin. Bio je brat. Bio je Sarin mu` i otac trogodi{njemGiladu i jednogodi{njoj Yoav.

Ali za nas, Roi je, najvi{e od svega, heroj.

Njegov je pogreb bio 27. srpnja, na dan kad je trebao navr{iti 31 godinu.

Major Roi Klein bio je zamjenik zapovjednika Golanske brigade. Ubijenje u zasjedi me|u ku}ama Bint Jbaila, sela na jugu Libanona. TeroristiHezbolaha su, osim Roja, ubili osmero vojnika i ranili dvadesetak.

Uz njega su bila dvojica vojnika. Na njih je ba~ena ru~na granata.Roi je povikao "Granata!" i bacio se na nju, `rtvuju}i svoj ìvot.Zahvaljuju}i njegovoj po`rtvovnosti, oni su ostali ìvi.

U posljednjim sekundama ìvota, Roi je skupio snagu i uzviknuo: "[maJisrael", molitvu koju @idovi stolje}ima mole i kojom objavljuju svojuvjeru u Boga i bolji svijet, molitvu koju su nara{taji mu~enika izgovaralina svom putu u smrt. Ne mogu prestati zami{ljati posljednje trenutkenjegovog ìvota kada se u djeli}u sekunde odlu~io baciti na granatu.Zami{ljam da je pred sobom vidio svoju voljenu suprugu, njihovo dvojemale djece koja }e odrastati znaju}i ga samo iz pri~a koje }e im kazivatiili sa slika koje }e im pokazivati. Zami{ljam kako je pomislio na svojestare tu`ne roditelje, majku [o{anu ~iji se glas prolomio na sinovljevomgrobu: "Bol je nepodno{ljiva... Brinut }emo se za djecu i podizati ih uskladu s onim {to si za sobom ostavio..." Zami{ljam da je Roi vidio inaselje Eli na Zapadnoj obali u kojem su supruga i on s vjerom gradilisvoj dom usprkos onima koji su ga èljeli sru{iti.

Zbog svojih voljenih Roi je sluìo u specijalnim jedinicama Golanskebrigade. Za njih i za svoje ideale izraène u molitvi [ma Jisrael, Roi jevrijedno i hrabro obavljao svoju vojnu slu`bu primakav{i se trenutkukada je trebao biti unaprije|en u zapovjednika bataljuna.

Kakva ogromna razlika izme|u Roja i njegovih neprijatelja!

Roi je bio tamo kako bi osigurao miran ivot svom narodu u svojojdomovini. Bio je tamo da za{titi nevine ivote svoje djece i svog naroda.

Da im zajam~i kontinuitet svakodnevnog ivota i navika; kupo-vinu bezbojazni da }e biti granatirani, obiteljski odlazak u pizzeriju bez straha od{rapnela, molitvu u sinagogi bez tr~anja u skloni{te ili ulazak djece u {kol-ski autobus bez metaka koji se u njega zabijaju. Roi je bio tamo da obranisvoj narod od onih koji obe}avaju da }e ga uni{titi. ak i u smrti prinio jevlastiti ivot kao `rtvu kako bi dvojica njegovih drugova mogla ivjeti.

Zami{ljam i njegovog neprijatelja. On je tu da prouzro~i {to je vi{emogu}e smrti, pusto{i i razaranja. Revno {alje svoje mlade, opasaneeksplozivom prepunim ~avala u samoubila~ku misiju kako bi sasobom u smrt povukli {to je mogu}e vi{e @idova. Ispaljuje raketu zaraketom u gusto naseljene ìdovske gradove u kojima razaraju bol-nice koje lije~e bolesne i ku}e koje udomljuju stare i sav ivot u njima.

Rojev neprijatelj je bio voljan umrijeti kako bi donio {to vi{e smrtii àlosti; Roi je bio voljan umrijeti kako bi osigurao ìvot i slobo-du drugima, sa~uvao svijet u kojem se @idovi mogu moliti u svo-jim sinagogama, izvr{avati Bo`je zapovijedi i u~initi na{ svijetboljim, moralnijim mjestom i mjestom s vi{e savjesti.

Po tre}i put u posljednjem stolje}u @idovi su se na{li na prvim bor-benim linijama protiv onih koji ih nastoje uni{titi.

Za naciste su @idovi bili rasna ne~ist koju je trebalo iskorijenitipoput gamadi. Za sovjetske komuniste ìdovska je vjera bila trnkoji treba i{~upati. A za islamske ekstremiste @idova i njegovudràvu treba zbrisati s lica Zemlje.

Manje od stolje}a je pro{lo od kad su @idovi deportirani u sov-jetske gulage sa [ma na usnama, a njihov je "zlo~in" bio {to su~uvali ko{er ili [abat. Jedva pola stolje}a je pro{lo od onda kad je[ma odzvanjao nacisti~kim plinskim komorama u kojima su@idove gu{ili, a zatim ih pretvarali u pepeo u krematorijima, samozato jer su se rodili kao @idovi.

A sada je i Roi Klein po{ao stazom tih mu~enika, umiru}i uz poklik[ma na usnama, brane}i svoj narod od onih koji ga opet èle uni{titi.

Roi nije stranac. On je jedan od na{ih muèva, sinova i bra}e.Njegovo lice je lice svakog na{eg heroja i mu~enika.

Roi Klein

RUAH HADA[A DA SE NE ZABORAVE

42

Benji Hillman 5740. – 5766. (1979. – 2006.)Napisao: ??????, prevela: Dolores Bettini

Benji se rodio 12. ti{rija 5740. (3. listopada 1979.) u Londonu kaodrugo dijete Judy i Dannya i brat jednoipolgodi{nje Abigail.

Obitelj je ìvjela u Kingsburyju, sjeverozapadnom dijelu Londona. Benjije s tri godine krenuo u vrti} (gan) koji se nalazio u mjesnoj sinagogi.

Njegov se mla|i brat Shimon rodio 1982., a obitelj je alija napra-vila u prosincu 1983. i nastanila se u Ra'anani.

Benji, njegova sestra i brat, poha|ali su vjersku osnovnu {kolu usvom mjestu, a s jedanaest godina Benji je upisao Kirijat Ja'akov

Herzog u Kfar Savi. Tri godine kasnije dospio je u Midra{jat Noamu Pardes Hani gdje je maturirao 1997.

Zatim je godinu dana proveo u predvojnoj je{ivi Bnei David.

Vojni rok je po~eo sluìti u kolovozu 1998. i bio je primljen uspecijalnu jedinicu Egoz koja je odjel brigade Golani. Osnovnitrening je zavr{io s odli~nim i progla{en je izvanrednim vojnikombataljuna.

Godine 2000. diplomirao je na Vojnoj akademiji, a zatim bio naraznim poloàjima u Egozi i 51. golanskom bataljunu. Napredovaoje do poloàja zapovjednika divizije u Egoz jedinici i na tompoloàju ga je zatekla smrt.

Za vrijeme vojne slu`be dva je puta poslan u inozemstvo: jedan-put u SAD kao promatra~ vje`be ameri~kih rendèra, a drugi putu Kanadu kao predstavnik armije na godi{njem "Mar{u za Izrael" uTorontu. Za vrijeme boravka u Torontu drào je predavanja u broj-nim {kolama i poslovnim centrima.

U lipnju 2006. (manje od mjesec dana prije nego {to je ubijen),Benji se vjen~ao sa svojom dugogodi{njom djevojkom AyalomBorger.

Major Benji Hillman je ubijen u akciji u libanonskom selu MoranAras na po~etku Drugog libanonskog rata, 20. lipnja 2006.

Neka bude blagoslovljeno sje}anje na njega.

Benji Hillman

LT. Col. Emanuel MorenoNapisao: ??????, prevela: Sonja Samokovlija

Emanuel Moreno (36 godina) ìvio je u mo{avu Telamim inadìvjele su ga supruga Maya i njihovo troje male djece: Aviyah,Neriah i Noam. Bio je borac najelitnije IDF jedinice Sayeret Matkali sudjelovao je u mnogim tajnim operacijama. Mnoge od njih jesam osmislio i sudjelovao je u ve}em broju takvih operacija vi{eod ikoga drugog.

Borbena akcija u kojoj je bio ubijen, i ~iji se detalji jo{ ne objavlju-ju javno, uklju~ivala je napad na {kolsku zgradu u Baalbeku, jugo-isto~nom dijelu Libanona, nedaleko od Sirijske granice. [kola jesluìla kao skladi{te oru`ja kojim su Iran i Sirija snabdijevaleHezbolah i kao mjesto u kome su se skrivali hezbolahovi teroristi.Moreno je predvodio jedinicu od sto ljudi u iznenadnom napaduu kome su helikopteri dovezli dva Hummer jeepa na mjesto borbei u kome su ubijena trojica terorista.Emanuel Moreno

Nakon uspje{ne akcije, hezbolahovi su teroristi iz zasjede napaliIDF snage, ubili Emanuela, a dvojicu vojnika ranili.

Akcija je bila neophodna i pored velikog gubitka, i dobro je da jeizvedena, rekao je zvani~nik iz ureda premijera, jer je hezbolahprekr{io dogovoreni prekid vatre i nastavio tajno dopremanjeoru`ja iz Sirije i Irana.

Morenovi suborci govore da nikada nije mislio na sebe, ve} samona grupu i na kraju te{kih borbi, uvijek je podizao duh svom timu.U planiranju akcija najprije je razmi{ljao o suborcima, a naposljednje je mjesto stavljao svoju sigurnost i udobnost. Bio jevrlo skroman i nikada nije pri~ao o svojim postignu}ima, a kakonagla{avaju njegovi suborci, on je bio na takvim mjestima i utakvim situacijama kakva ~ak niti izraelski borci ne mogu zamisliti,te da je bio druga~iji itekako bi imao o ~emu pri~ati.

Jedan od njegovih prijatelja, koji je govorio s njim dan prijepogibije i koji mu se àlio na lo{e rezultate borbi, prisje}a se da jeMoreno kazao da sve to treba biti ba{ tako, kako bi se izraelskinarod probudio i razumio potrebu i va`nost odbrane.

Uvijek je bio vrlo smiren i veliki broj njegovih prijatelja kaè da imje Emanuel ostao ìvi primjer hrabrosti i vjere.

U vrijeme trajanja tjedna àlosti ({ive) za Emanuelom, njegov jebrat, rabin Shmuel Moreno, rekao: "Uvijek smo znali da nemasvrhe pitati ga {to mu je posao u vojsci, jednostavno zato jer je nje-gov karakter bio oli~enje skromnosti, on jednostavno nije govorioo tome. No mi, njegovi bliski, znali smo da je on svoj posao u voj-sci uvijek vidio i osje}ao kao misiju za uzdizanje kraljevstva Izraelas ciljem potpunog iskupljenja."

DA SE NE ZABORAVE RUAH HADA[A

43

Ron AradNapisao: ??????, prevela: ???????????

Ron Arad ro|en je 1958. u Izraelu, a vodi se kao nestao jo{ od1986. Za njim tragaju i tuguju supruga Tami i k}er Yuval.

U listopadu 1986. sa svojim F4 ("Fantomom") bio je na zadatku ublizini grada Sidona (Libanon) gdje je napadao PLO ciljeve.

Kako se ~ini, vlastita je bomba eksplodirala prerano i o{tetilaavion, {to je prinudilo pilota Rona Arada da se katapultira. Spa{enje nekoliko sati kasnije, ali ga je uhvatila {iitska milicija Amal.Odveden je u Beyrut i ~uvan kod {efa osiguranja Amala, MustafeDirana. Vo|a Amala, Nabik Berri objavio je da drè Arada i da suga voljni zamijeniti za svoje zatvorenike u Izraelu.

1987. tri su pisma napisana Ronovom rukom, kao i fotografija na kojojje, obrastao bradom, potvrdila da je ìv. Izraelska je vlada pregovarala ozamjeni no razgovori su definitivno propali 1988. Postoje indikacije daje Arad "prodan" Irancima i da ga je ubila iranska revolucionarna garda.

U nastojanju oko pu{tanja Rona Arada, uhva}en je {eik Abdul-KamObeid, ~lan libanonskog hezbolaha, 1989. i Mustafa Dirani 1994.Izraelska je vlada objavila njihovo uhi}enje, kako bi dobili obavi-jesti o Ronu. Na ispitivanjima je Dirani rekao da je 4. 5. 1988. RonArad predan hezbolahu, a zatim iranskoj revolucionarnoj gardi,koja je tada u Libanonu pomagala hezbolah. Dirani je za predajuArada Iranu dobio 300.000 $.

Karim Obeid i Dirani pu{teni su 2004. kao zamjena za ElthanaTanenbauma.

Godine 2003. premijer Ariel [aron je objavio da je jedan {pijunubijen pri poku{aju otkrivanja vijesti i mjesta na kome eventualnokriju Arada.

U listopadu iste, 2003. godine, trojica biv{ih iranskih diplomatakoji su prebjegli u Europu, izjavili su da je Arad ìv i da ga kriju ublizini Teherana. Rekli su da je nekoliko puta bio hospitaliziran, teda je ~ak poku{ao i pobje}i.

U prosincu 2003. raspisana je i nagrada od 10,000.000 US $ zakonkretnu informaciju o Ronu.

2006. vo|a hezbolaha, Nasrallah, objavio je izjavu da hezbolahvjeruje kako je Arad mrtav, a njegovi posmrtni ostaci izgubljeni.

Ronovo pismo staro dvadest godina upu}eno obitelji, pojavilo seu Izraelu u listopadu 2007.

Izraelski vojnici koji se vode kao nestali :

Ron Arad od 1986., Zvi Feldman, Zahary Baumel i Yehuda Katz od1982., Guy Hever od 1997., Majdy Halabi od 2005., te EldadRegev, Ehud Goldwasser i Gilad Shalit od 2006. godine.

Za njih molimo tehilim (Psalm 142).

Ron Arad

RUAH HADA[A KULTURA I UMJETNOST

44

U izlozima knjiàra

David Grossman LLaavvlljjii mmeeddizdava~: Vukovi}&Runji}, 2007. • prijevod: Jadranka i Josip Bubar • broj stranica: 139

Samsona, biblijskog snagatora, ~ija se mo} nalazila u njegovoj duga~koj kosi, oduvijek se smatraloherojem i spasiteljem svog naroda. Me|utim, za Davida Grossmana, suvremenog izraelskog pisca idobitnika brojnih knjièvnih nagrada, pri~a o Samsonu je pri~a o ~ovjeku ~iji je ìvot bio neprestanaborba prilago|avanja mo}noj sudbini koja mu je bila nametnuta, koju nije uspio ostvariti, ni do krajarazumjeti. Pri~a je to o ~ovjeku koji do samog kraja ostaje stranac roditeljima, svom narodu, ènama,pa i samom sebi; mu~no je to putovanje jedne usamljene i uznemirene du{e. GrossmanovimSamsonom s jedne strane upravljaju vanjske sile, a s druge, duboki unutra{nji porivi koji ga nagonena samouni{tenje.

Ira LevinPPoolljjuubbaacc pprriijjee ssmmrrttii izdava~: V.D.T., ZAGREB. 2004. • prijevod: Marija Krbavac • broj stranica: 302

"[to u~initi kad neo~ekivana trudno}a djevojke dovede mladi}a u naizgled bezizlaznu situaciju? Logi~norje{enje je brak, no prepreka je njezin otac koji }e u tom slu~aju k}er ostaviti bez ogromnog obiteljskogbogatstva.

Richard Feynman""VVii ssee ssiigguurrnnoo [[aalliittee,,

ggoossppooddiinnee FFeeyynnmmaann!!"" izdava~: IZVORI, ZAGREB, 2007. • broj stranica: 288

Feynman (1918. – 1988.) legendarni je znanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, no ovo nije knjiga ofizici. Pri~e u ovoj knjizi skupljane su postupno i neslu`beno tijekom sedam godina druènja s RichardomFeynmanom. Sje}anja u ovoj knjizi oslikavaju njegov karakter – gotovo kompulzivnu potrebu za rje{avanjemzagonetki, provokativne nepodop{tine, pravedni~ki gnjev zbog pretencioznosti i licemjerja, potrebu za nad-metanjem sa svima koji ga poku{aju izazvati!

KULTURA I UMJETNOST RUAH HADA[A

45

@idovska zajednica u RijeciDiplomski rad pri Alma Mater Studiorum Università di Bologna24. Studeni 2006. Dott. Rina Brumini

1. Postanak ìdovske zajednice

1.1. Uvod

Izme|u 18. i 19. st. ìdovska etni~ka skupina postala je toliko broj-na postaju}i diskretno bitna porcija gra|anstva Rijeke. Prisutstvo@idova nije bilo zanemareno od strane povjesni~ara, koji su – ukratkim i op}im crtama – u vi{e navrata poku{ali do~arati karakte-ristike rije~kog @idovstva. Povijesni izvori su, uz notarske knjige,zapisnike gradskih sjednica i sli~ne arhivske dokumentacije kamentemeljac od kud sva povijesna prou~avanja po~inju.

Rije~ki povjesni~ar iz 19. st. Giovanni Kobler pi{e o naselju @idovau gradu Bakru, nedaleko od Rijeke. Koblerov izvor bio je povijes-ni manuskript o gradu Bakru kojeg je sastavio 1740 godine bakars-ki kanonik Bartolomeo Vincenzo Barcich. Kanonik se u svomspisu pozabavio raznim temama od crkvenih – njemu bliskih – dosvjetovnih, odnosno narodnih vjerovanja i tradicija. I upravo iz tihizvora crpi informaciju o gr~koj koloniji koja je tu luku naselila u11. st. i o @idovima koji su se doselili jo{ davne 74. godine n.e.

Zbog osobitog zemljopisnog poloàja te administrativnih okolnos-ti, grad Rijeka je uvjetovao povoljnu socio-ekonomsku premisuìdovskom naseljavanju.

Preletimo li pogledom susjednu Italiju 16. st i op}enitoMiteleuropu, primjetit }emo da je situacija razli~ita od one kojuistovremeno susre}emo u Rijeci: primjeri su nicanje geta ¢Venecija(1516.), Rim (1555.), Trst (1697.), Split (1738.)£; ~esta protjerivan-ja ¢Teritoriji Crkve, osim Rima i Ancone (1569. i 1593.), Milano(1597.), Venecija (1527., 1571.), Be~ (1661.), Prag (1444.), Trst(1675.), Slovenija i Zagreb£ tokom dvaju stolje}a odnosno doskoro polovice 18. st.; da ne spominjemo pljusak optu`bi vjerskogkori{tenja kr{}anske krvi odnosno ritualnog umorstva, teponiàvaju}e zakone koji su nalagali da gra|anstvo Mojsijeve vjerebude odmah prepoznatljivo no{enjem osobitih znakova, bude pri-morano prisustvovati misama, pla}anju posebne takse testaticum,i tako dalje. Rasni i ekonomski antisemitizam pro{arao je sna`noEuropom njema~kog jezika te Poljskom, Rusijom, ê{kom tijekom18. i 19. st. Svega toga u Rijeci ni traga. Povjesni~ar SergioKattunarich definira ovu situaciju "anomalijom": bez obzira {to sui druge nacije spoznale tijekom povijesti mirna – podno{ljiva – raz-doblja za ìdovsko gra|anstvo, Rijeka se zbog svog statusa slo-bodne luke na{la u istoj – ako ne i sretnijoj – situaciji od recimoBordeauxa, Livorna, Trsta, Dubrovnika. Izgleda da u Rijeci upro{lim stolje}ima ne bija{e antisemitskih ekscesa te da se suìvotizme|u @idova i ostatka gra|anstva odvija{e mirno. Naravno da jei Rijeka dobila svoj Regolamentum Judaeorum (1781.), ali je tajdokument imao narav obi~nog statuta, kao {to su ga imale druge"nacije" odnosno narodnosti u slobodnim lukama. Moglo bi sezaklju~iti da je normalno da antisemitizam nije izbio u Rijecibudu}i da je grad bio mali odnosno ne pregusto naseljen te da je

i @idova bilo relativno malo, a u ostalom za postavaku takvehipoteze nedostaju izvori odnosno dokumentacija. Me|utim ovahipoteza ni u kojem slu~aju ne moè biti norma: povijest europ-skog @idovstva svjedo~i o naseljima – jo{ daljima u povijesti imnogo manjima od Rijeke – koji se pamte po njihovoj netoleran-ciji i hostilnosti prema @idovima; ~ak i Leon Poliakov navodi pri-mjere antisemitskih ispada u naroda me|u kojima ~ak uop}e nijebilo @idova! S druge strane ne smijemo podcijeniti broj~anost@idova u Rijeci kao ni u ostatku regija oko kvarnerskog luka: kadje u Trstu uspostavljen geto, zatvoreno je ~ak desetak obielji. Uodnosu na ostalo gra|anstvo, ìdovska populacija Rijeke nikadnije dostigla broj~anost Be~a ili gradova Galicije, ali je rasla pro-gresivno i dostigla status drugog talijanskog grada po brojnosti@idova (15,5%). U toliko je situacija bila "anomalna" odnosno ne-antisemitska. Jakov Rosenbaum, koji je 1920 god. do{ao iz Poljskeu Rijeku s bratom svome stricu – kantoru u @idovskoj op}iniSüsskindu Rosenbaumu, rekao je ¢u intervjuu '70-ih god. T.Morganiju£: "Oduvijek navikli na antisemitizam, bili smoiznena|eni kad smo otkrili da se u Rijeci prema @idovima odnosis po{tovanjem i simpatijom. înilo mi se nevjerojatnim vidjeti@idove slobodne, katolici su pozdravljali mog strica! Kao danas uIzraelu."

Naravno da je takva perspektiva preruì~asta. Sigurno da je anti-semitizma bilo ali ni vi{e ni manje od iskaza netrpeljivosti premadrugim ksenoelementima kao {to su bili Austrijanci, Ma|ari, ostaliSlaveni, boduli. A ìvot u po{tivanju Tore je zasigurno odstupao odop}eg trenda. Vjerojatno nije gre{ka pripisati tu "pozitivnu ano-maliju" civilnoj i religioznoj zrelosti gra|anstva Rijeke. Ali vratimose povijesti.

1.2. “Zuecha”, “Zudeca”

Sigurno je da prije prve polovine 18. st. u Rijeci nije postojalaautonomna ìdovska zajednica. Me|utim, prisustvu @idova ugradu ima traga jo{ u 15. st. kad se prvi put spominju talijanski@idovi iz talijanskog grada Pesara.

Iako tijekom 15. st. nema traga o ìdovskom naselju – nema@idova me|u Rije~kim gra|anima – u samom centru nalazimo nepodrobno opisan arhitektonski sklop pod nazivom "Zuecha". Navenecijanskom dijalektu (~ijeg je rije~ki talijanski dijalekt – moglobi se re}i – "ne}ak") naziv Zudeca ili Zueca bio je ime jednog odsestiera ({est kvartova, rajona ili naselja) Venecije, u kojem suobitavali @idovi – geto.

Ta skupina gra|evina (ili samo jedna velika zgrada), kasnije serabila kao skladi{te, prema zapisu gradskog kancelara Ravizze"magazinum sive Zudaicam". S obzirom na povjesni~arski gap kojise ti~e prisustva @idova u Rijeci tijekom 16. st., dalo bi se zaklju~itida je “Zuecha” bila gra|evina namijenjena ugo{}avanju @idova uprolazu kroz grad.


46

Od 16. st. spominje se u vi{e navrata u notarskim knjigama rije~kogkancelara Ravizze (1534. i 1535., na str. 160. i 168.) “Zudecca” o“Zuecca”, prije kao trg a onda kao zgrada, odnosno “magazinum siveZudaicam, unum, mirishe prope Judaicam”. Oko polovice 16. st.spominju se radnje i du}ani koje je municipalitet izdavao u najam a1594. g. municipalitet je dao izgraditi nove “zudecche” namijenjene{tavljenju koà. 1696. ~iste “zueccu”, 1700. pro~i{}avaju vodu u njoj,1705. popravljaju krov a 1710. popravljaju kanal koji vodi do“Zuecche”. Sve nas to navodi na zaklju~ak da ju u 15. st. postajao odi-jeljeni dio grada namjenjen @idovima, kao {to su ga imali drugigradovi uz more. Zapisi iz 1696. g. i kasniji jo{ registriraju isto imeunato~ ~injenici da je ve} bio izgra|en jezuitski samostan, te se vjero-jatno ime “Zuecca” ili “Zudecca” sa~uvalo da bi se njime obiljeìlaskupina starih zgrada u bliskoj okolici. Moèmo pretpostaviti da sedoti~na zgrada prestala koristiti i bila zanemarena.

Tijekom 15. i 16. st. ne postoje podaci o ìdovskim trgovcima uRijeci i nema ih me|u strankama potpisanih ugovora – {to na-ravno ne mora zna~iti da @idova u prolasku i kratkim posjetimanije bilo. U to vrijeme naime Rijeka pripada Kranjskoj odnosnoHabsbur{koj Monarhiji. Nakon protjerivanja @idova iz [tajerske,Kranjske i Koru{ke 1519. najvjerovatnije su nestali i @idovi rije~ke“Zueche” – pod uvjetom da su ikada postojali.

Bitna je ~injenica da u gradskom Statutu iz 1530., potvr|enom od caraFerdinanda I., nedostaje ikakva odredba koja se specifi~no ti~e idovske"nacije" (kao u Statutima drugih gradova) te se @idovi ne spominju ni ukakvim dokumentima druge naravi, skroz do 18. stolje}a.

U drugu ruku, unato~ ~injenici da je ìdovska prisutnostpre{u}ena u potpunosti u zvani~noj gradskoj i drugoj doku-mentaciji, u Gradskoj nau~noj biblioteci pohranjen je primjerakknjige molitvi Dibre Shalom (Rije~i mira) rabina Izhaca Adarbija.To je knjiga molitvi na hebrejskom jeziku, izdana 1530. u svega200 primjeraka. Tko bija{e njezin vlasnik i na koji na~in je ta knji-ga dospjela u Nau~nu biblioteku nepoznanice su. Ali ba{ tajmolitvenik mogao bi predstavljati dokaz prisustva @idova u Rijeciu vrijeme kad ih se uop}e ne spominje, tijekom prve polovice 16.stolje}a.

Moèmo zamisliti koliko je u 15. i 16. st. bilo te{ko trgova~kimputnicima Mojsijeve vjere odràvati vjerske odredbe, sigurno je dase nisu mogli smjestiti pri obiteljima drugih vjera na svojim pro-putovanjima.

Budu}i da su lokalne vlasti tog doba imale u interesuunaprije|enje trgovine, sigurno su sklopile sporazume sìdovskim trgovcima da bi u njihovu korist sagradili ili dodijelilijednu ili vi{e zgrada kako bi nesmetano mogli prebivati u Rijecipotpuno po{tivaju}i svoju vjeru. Takva je situacija pogodovala pro-gresivnom naseljavanju trgovaca iz raznih krajeva talijanske i dal-matinske obale u na{e krajeve, gdje su mogli uìvati slobodupo{tivanja i odràvanja pravila, ko{er prehrane i svetkovina.

2. Dokumenti

Najstariji zapisi o prisistvu @idova u Rijeci su notarski spisi iz 15.st. Rije~anina Antonia de Renne, obveznice izdane @idovima, nji-

hovi notarski iskazi te ugovor za najam radne snage izme|u@idova Abrahama Angelellovog i Marka Sladojeva iz Vrbas, iz 1436.Notarski spis 6. kolovoza 1441. kazuje da su toga dana “Abramo,figlio di Angelello, e Bonaventura, figlio di Simone ambo judei ethabitatores Pesauri” posudili od Piermarino da Fermo 30 zlatnihdukata te da se obvezuju vratiti novac pri povratku u Fermo;drugih 30 zlatnih dukata dobili su na posudbu od MatijeDonadovi}a i jo{ 33 od Maura Vidoni}a.

Istoga dana njihov je drug “Giuseppe, figlio di Salomone, pureebreo”, dobio u zajam 40 dukata od Giovannia Vidulinia, izAncone.

Na temelju ovih podataka da se zaklju~iti ne samo da su talijanski@idovi tog doba uspostavili u Rijeci sretnu suradnju s istovjernici-ma ve} i sa samim gra|anima. Me|utim, do danas ne poznajemomodalitet, uvjete i mjesta prebivali{ta tijekom posjeta Rijeci, nitijesu li neki od njih imali ~ak i stalno boravi{te u gradu. Lukeì}evahipoteza da su neki od tih @idova definitivno uselili u grad, sobzirom na to da je vi{e nego mogu}e da su sporadi~no u Rijecibili prisutne i obitelji i skupine ìdovskih trgovaca, ne smije seisklju~iti.

Me|utim mala je vjerojatnost da su se u tom dobu @idovi mogliosloniti na kr{}anska doma}instva. Ma|arski povjesni~ar Rijeke,Aladar Fest, iznosi u svom istraìvanju pretpostavku da tijekomcijeloga 14. st. nije bilo trajno naseljenih @idova u Rijeci, te da su@idovi u prolasku kroz grad vjerojatno boravili pri “Zuechi”, pot-puno odjeljeni od ostatka gra|anstva, u gra|evini namijenjenojugo{}avanju ìdovskih trgovaca u prolasku.

3. Prva naselja

Povijest ìdovskih naselja u~i nas da za~etak svakog od njih bija{eindividualna (jedan jedini @idov). Taj jedan odnosno jedini nase-ljeni @idov nudio je gostoprimstvo svog doma istovjernicima uprolazu, koji se ina~e ne bi imali gdje zaustaviti i otpo~inuti. Takavinterijer, na raspolaganju @idovima u proputovanju, naziva seKu}a @idova. Uklju~ivao je dio, ponekad ~ak ~itavu prostoriju, ukojoj se obna{ala molitva. Omogu}eno je dakle bilo obavljanjesvih vjerskih du`nosti u tijeku putovanja kroz strani kraj. Logi~anje zaklju~ak, zbog same prirode tog jedinstvenog sociolo{kogfeno-mena, da ikakva dokumentacija o ìdovskom naseljunedostaje. S toga je jo{ logi~niji zaklju~ak da je u gradu poputRijeke, u kojem se civilizacije, imperiji, kulture mije{aju i stapajupostojala takova Ku}a @idova, prethodna samoj prvoj jezgri nase-ljenih ìdovskih obitelji, koje su nakon nekoliko decenija nastanileu Rijeci, tvoriv{i prvu pravu ìdovsku zajednicu grada.

Ova hipoteza je jo{ uvjerljivija utoliko {to tijekom 16. st. poja~avaintenzitet trgovine izme|u Balkana op}enito i talijanske pokrajineMarche, od kud potje~u talijanski @idovi spomenuti u knjigamakancelara Ravizze; osim toga, ìdovski trgovci su bili jako pokretnibiznismeni, koji su sporadi~no posje}ivali Rijeku i zadràvali sekratko, zasigurno privu~eni intenzitetom trgova~kih poslova, kao ibilo koji drugi trgovac.

Nastavak u sljede}em broju


47

Povodom izlo`be Marca Chagalla u Zagrebu

Ko je, u stvari, “Jevrejin lutalica”?Napisala: Mia Rajner– Nastavak –

ponekad duhovito, ponekad tragi~no (sl. 2. i 3.), javlja kao vizuel-na predod`ba tog stvarnog ili duhovnog lutanja.

No, trenutno nemam nameru da pi{em o metafizi~kom aspektujevrejske sudbine vezane za to lutanje, ve} da ispri~am jednupomalo paradoksalnu pri~u o poreklu tog poznatog lika, o pro-menama koje je doìvljavao kroz vekove i njegovu "upotrebu"me|u hri{}anima i Jevrejima.

Pri~a zapo~inje u talijanskom manastiru, u Ferrari, gde se u 13. veku prvi put javlja zabeleèna legenda o Jevrejinu lutalici. Legenda jenavodno postojala ve} od 6. veka i kru ila u raznim varijantama Istokom– od Bliskog istoka do Gr~ke i Armenije. Prema toj pri~i, koja je zadobilau Italiji, u doba krsta{kih ratova i danas poznatu formu, u Jerusalimu je,u doba kada je iveo Hrist, stanovao Jevrejin postolar. Kada je Hrist,mukotrpno nose}i krst na putu ka Golgoti i – vlastitoj smrti, zastao poredJevrejinove ku}e, zamolio ga je da se odmori. No, Jevrejin, ne prihvataju}i

Hrista i njegovo u~enje, to mu nedozvoli i re~e: "Idi odavde!" Na tomu Hrist odgovori: "Ja }u daodem, ali ti }e{ nastaviti da ide{sve dok se ja ponovno ne vratim."I prema legendi, Jevrejin je odistapo~eo da ide i ide, bez prestanka,istovremeno ka`njen lutanjem iblagoslovljen ve~nim ivotom. Onje tako proklet za svoj greh ali je isvedok postojanja samog Hristakojeg je sreo i ~ije ime i kaznumora da nosi sve do SudnjegDana.

Ovoga puta ne}e biti re~i o Chagallu, iako je upravo on stvorioniz slika i crteà koji predo~uju lik Jevrejina lutalice (slika 1.) i samse prema navedenim re~ima identificirao sa njime:

ôvek koji lebdi u vazduhu u mojim slikama… sam ja… Bio je todio mene. Sad sam to ja u potpunosti. Ja nisam ukorenjen nigde. Janemam nigde svoje vlastitomesto… Ja moram da ìvimnegde.

To traènje mesta pripadanja ikonstantno preispitivanje tepripadnosti, ili – identiteta mo-dernog Jevrejina, provla~i sekroz nebrojena dela umetnosti,knjièvnosti, kroz edukativneseminare i predavanja, svesnoili nesvesno okupira mnoge odnas pitanjem – ko smo u stvari?I onda se lik Jevrejina lutalice –

Slika 1.

Slika 3.

Slika 2. Slika 4.


48

Nekoliko godina kasnije, pri~a koja po~inje da se javlja u pisanojformi i u drugim manastirima, dobiva u Engleskoj, prvi put, i likovniprikaz, i mi moèmo da i vidimo predod`bu tog nesre}nog Jevre-jina, pogrbljenog sa izraènim "jevrejskim" nosom, i Hrista koji izri~esvoj sud nad njim (slika 4.). Po~etkom 17. veka, u Nema~koj, u dobaLutherove reformacije, na{ Jevrejin dobiva i ime, po kojem ostajepoznat u literaturi i umetnosti i do danas. U {tampanom pamfletu iz1602. godine, Jevrejin se naziva Ahasverus, i predstavljen je ne kaolik legende, ve} kao stvarni Jevrejin iz 17. veka (slika 5.) kojeg je nekosreo i o kojem kola pri~a da je upravo on taj besmrtni postolar izJerusalima koji je sreo Hrista. Ve~ni Jevrejin lutalica tako postaje traj-no prisutan me|u narodima Evrope. A ime koje dobiva – Ahasverus– odista ima veze sa likom nama poznatim iz pri~e o kraljici Esteri iPurimu (vidi pod praznicima). No, i ta je veza pomalo paradoksalna.Anonimni pisac nema~kog pamfleta je o~ito poznavao {aljive pred-stave Purimspiela (jevrejskih pozori{nih predstava koje su, od sred-njeg veka, prepri~avale, ~esto na vrlo duhoviti na~in, pri~u o Esteri,Mordehaju i Ahasveru), ali izgleda nije sasvim razumeo ~injenicu da~esto komi~ni lik, pijanog kralja Ahasvera u stvari – nije Jevrejin! Usvakom slu~aju, smatra se da je anonimni nema~ki autor ba{ od toglika "posudio" ime i dao ga na{em Jevrejinu lutalici.

U toku 17. i 18. veka, Jevrejin lutalica postaje folklorna ba{tinamnogih naroda Evrope. Njegov lik – starca sa dugom bradom,{tapom u ruci i vre}om – i opisi njegovog ìvota i pute{estvija jav-ljaju se od Francuske, Engleske i Finske do Poljske i Ukrajine. Toje ukleti lik, istovremeno tragi~an i prete}i, on ume da predskazu-je budu}nost, preìvljava sve neda}e i donosi nesre}u. Iako posto-lar on ide bos, jer ne sme nigde da se zadrì i sedne dovoljno dugoda bi popravio vlastite cipele, koje se ~esto prikazuju kako mu viseo pojasu. Njegova ode}a je druga~ija od ode}e savremenih ljudikoje sre}e i ~ak ako ga pozivaju da sedne sa njima u kr~mu i ispri~aim svoju neverovatnu pri~u, on to ne ~ini jer mora svo vreme danastavi da ide. Naravno, u mnogo-~emu on i obja{njava prisutnostJevreja u Evropi, njihovu razli~itost od lokalnog stanovni{tva,mobilnost i ne pripadanje (slika 6.).

U 19. veku lik Jevrejina lutalice po~inje da se javlja paralelno safolklornim prikazima i u lepoj knjièvnosti i umetnosti.Istovremeno on poprima i politi~ki i nau~ni karakter. Time semenja i njegova uloga. On se sada, sa jedne strane predstavlja kaoromanti~ni lik pobunjenika, umetnika i filozofa neshva}enog od

dru{tva kojeg istovremeno poput proroka kritikuje i nagove{tavapromene. Sa druge strane, Jevrejin lutalica se javlja u obliku anti-semitske karikature, pa ~ak i sa "rasnim odlikama" zasnovanim na"nau~nom istraìvanju."

Novi pristup temi Jevrejina lutalice je postao prisutan u zapadno-evropskoj knjièvnosti zahvaljuju}i popularnosti obimnog roma-na pod tim naslovom {to ga je 1844. – 1845. napisao francuski spi-satelj Eugène Sue. Pod uticajem socijalisti~kih ideja, Sue pi{e delokoje otvoreno kritikuje Katoli~ku crkvu i rojaliste, daju}i pri tomeJevrejinu lutalici ulogu za{titnika novih dru{tvenih snaga. Iako selik javlja samo na po~etku i kraju, njegova patnja i lutanja u Suevojverziji imaju odre|en cilj i smisao, i jednom, kad je promena ostvarena, Jevrejin lutalica zavr{ava svoju misiju i – spokojnoumire. Jevrejski pisac nema~kog prosvetiteljskog perioda,Berthold Auerbach, nagovestio je ve} smrt Jevrejina lutalice usvom romanu o imaginarnom ìvotu Barucha Spinoze, publicira-nom 1837. U tom delu Spinoza sanja san u kojem mu se javljaJevrejin lutalica, ljubi ga u ~elo i nagove{tava svoju smrt sa èljomda ga mladi filozof nasledi. U duhu prosvetiteljstva on to i ~ini, aline kao tragi~an lik starog Jevrejina osu|enog na lutanja i patnju,ve} kao novi Jevrejin intelektualac koji svoja "lutanja" svodi naduhovnu potragu za istinom i ravnoteòm izme|u sebe i sveta kojiga okruùje.

U slikarstvu, ideja takvog lutanja i potrage, javlja se u slikamanema~kog romanti~ara Caspara Davida Friedricha koji nas u slici"Putnik" (slika 7.), iz 1818., poziva da zajedno sa likom ~oveka,okrenutim nam le|ima koji se oslanja o {tap lutalice, posmatramoprostranstvo krajolika pokrivenog maglom pred kojim taj ~ovekstoji. Iako mu se silueta ocrtava nadmo}no nad stenom, dolinapred njim je tajnovita, obavijena oblakom magle i on ne delujekao pobednik ve} kao traga~ za nepoznatim.

Slika Gustava Courbeta "Dobar dan, gospodine Courbet" (slika 8.), iz1854., koristi lik Jevrejina lutalice na jo{ direktniji na~in. Courbet jeovde iskoristio ikonografiju popularnih francuskih folklornih predsta-va Jevrejina lutalice koji u jednom trenutku, u toku svojih lutanja,susre}e dva savremeno obu~ena ~oveka koji ga pozivaju da sa njimasedne u kr~mu i ispri~a im svoju neverovatnu pri~u (slika 9.).

On to odbija, jer mu Hristova kazna brani da se zaustavi, na {to gapodse}a i an|eo na nebu koji ga jednom rukom blagosilja a dru-

Slika 5.

Slika 6. Slika 7.


49

gom, drè}i u njoj ma~, pokazuje na crkvu. I Courbet u svojoj slicipredstavlja sli~an susret – ali ovde izme|u sebe samog, predstav-ljenog kao umetnika koji je sa {tapom u ruci i radnim priborom nale|ima krenuo u prirodu da slika i dva gra|anski obu~ena ~oveka,od kojih je jedan portret slikarevog patrona. Sa poprili~nomdozom odva`nosti i ~ak drskosti, Courbet, sude}i i po naslovu,sebi daje nadmo}nu ulogu, a svom patronu, o kojem je kao slikarfinansijski ovisio, poniznu, sli~nu ulozi sluge koji do njega stoji.Courbetova brada, {tap i ranac na le|ima, kao i nekonformnost,sloboda i nepripadanje normama dru{tva, ~ine ga svojevrsnimmodernim Jevrejinom lutalicom, tj. umetnikom koji se identifiku-je sa tim likom. Ali – kao i u navedenim knjièvnim delima –Courbet se ne identifikuje sa tradicionalnim likom tu`nog jevrej-skog besku}nika, nego sa sada pozitivnim aspektom tog lika koji ubiti pripada subkulturi, marginama dru{tva i ima sloboduizraàvanja, koju i moderni umetnik zahteva.

No, pogledajmo sada drugu stranu medalje: 1892. pariskidesni~arski list La Pellerin {tampao je karikaturu koja se odnosi natrenutna politi~ka zbivanja i predstavlja Jevreje na antisemitskina~in, naàlost vrlo dobro nam poznat iz kasnijih pronacisti~kih idana{njih antiizraelskih karikatura (slika 10.).

Scena je zami{ljena kao triptih i time podse}a na crkveno slikar-stvo. I stvarno, u gornjem delu centralnog panela javlja se uoblaku lik Hrista sa krstom na ramenu, na putu ka Golgoti. U don-jem delu tog istog panela je tradicionalni lik Jevrejina lutalice kojisad na le|ima nosi malu figuru modernog Jevrejina, sa polucilin-drom na glavi, ukazuju}i na vezu izme|u starog gre{nog i prokle-tog predstavnika Izabranog naroda i njegovog savremenog civili-zovanog predstavnika. Jevrejin lutalica, u stvari, prati jednu dugupovorku Jevreja – starih i mladih, èna i dece, svi sa izraènim"jevrejskim" nosevima, natovarenim paketima, kasama, koferima ivre}ama. Ta kolona kre}e od desne strane slike gde se na uda-ljenom horizontu nazire nad planinama poprsje ruskog cara sabi~em u jednoj ruci koji ih pokretom druge ruke tera od sebe. Onadopire na levoj strani slike do obale mora na kojem se videbrodovi koji ga prelaze i dopiru do horizonta nad kojim se izdièlik "Uncle Sama", simbola Amerike, koji ih do~ekuje sa ra{irenimrukama i sa suncem u pozadini. Karikatura zna~i deluje i kaogeografska karta i opisuje migraciju ruskih Jevreja sa Istoka na

Zapad, u Ameriku. No, iako prikazuje ~injeni~no stanje, taj crteìstovremeno zajedljivo komentira specifi~an razvoj situacije ipostavljanje "Jevrejskog pitanja" u Evropi, u tom periodu. Godine1891. je, naime, moskovski gradona~elnik naprasno doneopravnu odluku prema kojoj su grad morale napustiti sve jevrejskeporodice koje su se uselile iza 1870. Progon je bio, navodno,opravdan poja~anom konkurencijom me|u doma}im i prido{limtrgovcima. Kako su mnogi od izgnanih Jevreja krenuli na Zapadtraè}i na~ina da do|u do Amerike, u koju se tek deset godinaranije uselilo oko milion ruskih Jevreja kao rezultat pogroma utoku 1881. – 1882.; Amerikanci su traìli obja{njenje i ~ak poslalidelegaciju da ispita situaciju u Moskvi. Vesti su se pro{irile pozapadnoevropskoj jevrejskoj {tampi i kao rezultat, pariski pred-stavnici porodice Rothchild, od kojih je upravo u tom trenutkufrancuska vlada trebala da dobije pove}i zajam, iz solidarnosti saprognanim Jevrejima, odbila je da dâ novac. Karikatura u LaPellerinu bila je jedna od reakcija Francuza koji su politi~kipodràvali Rusiju.

Slede}i primer tako|e poti~e iz Francuske. Tako|e, 90-ih godina19. veka, francuski nau~nici dolaze do novih saznanja na podru~jupsihijatrije: otkriva se vrsta neuroze od koje pate Jevreji koji nemogu da se "smire" na jednom mestu, ve} moraju da stalno putu-ju i menjaju mesto boravka.

Novootkrivena bolest se naziva "Jevrejin lutalica" i snimak g. Gottlieba (slika 11.) ga prikazuje kao bolesnika koji pati od teneuroze. Kao i u slu~aju politi~ke karikature, tako i ovaj "nau~ni"pristup ukazuje na nov odnos prema predstavnicima Izabranognaroda u Evropi: oni postaju politi~ki problem i istovremeno seodre|uju kao rasna grupacija.

Svi ovi novi pristupi liku Jevrejina lutalice – romanti~ni i revolu-cionarni, politi~ki i rasni – javljaju se u drugoj polovini 19. veka iu delima jevrejskih slikara. Naravno, oni interpretiraju taj legen-darni lik sa svog stanovi{ta i sa svoje ta~ke posmatranja – ali otome, u slede}em broju ~asopisa.

Slika 8.

Slika 9.


50

koji }e biti prezentirani tokom manifestacije Bejahad 2008,

24. 8. – 31. 8. 2008., Opatija, “Hotel Adriatic”

Na natje~aj se mogu prijaviti projekti ìdovskog/jevrejskog sadràja ili ìdovskih/jevrejskih autora:

– izlo`ba umjetni~kih djela (slike, skulpture, fotografije i dr.)– scenski nastup (muzi~ki, dramski, plesni i dr.)– film– kazali{na predstava– koncert– predavanje– workshop– promocija knjige i– druge vrste projekata.

Projekti }e se primati do 15. 6. 2008. na adresu:

BEJAHAD – @IDOVSKA KULTURNA SCENA, Trg Marka Maruli}a 18, 10000 ZAGREB. S naznakom Natje~aj – Bejahad 2008.

Radove }e pregledati i ocijeniti natje~ajna komisija, te odabrati 12 (dvanaest) projekata koji }e biti realizirani tijekom prva dva dana rada scene.Izabranim projektima odnosno njihovim autorima i sudionicima organizator pokriva tro{kove dolaska i odlaska, boravka za vrijeme trajanjaprojekta, te tro{kove realizacije na samoj manifestaciji. U velikoj ve}ini slu~ajeva finansirati }e se 2 do 3 dana boravka u “Hotelu Adriatic” uOpatiji (puni pansion).

Rezultati natje~aja bit }e objavljeni do 15. 7. 2008. na www.bet-israel.com, www.makabijada.com, te u ~asopisima Bilten i Most.

Autori prihva}enih projekata bit }e direktno kontaktirani. Radovi poslani na natje~aj ne vra}aju se.

Organizacijski odbor @idovske kulturne scene Bejahad 2008 raspisuje

NATJEÂJ ZA PROJEKTE

Za natje~aj je potrebno dostaviti:

a) Ime projektab) Kratki opis projektac) Adresu, telefon, fax, e-mail kontakt osobed) Popis svih sudionika i odgovornih osoba e) Kompletan projekt (tekst, snimke eksponata,VHS video zapis ili CD-ROM).

Pri~e mogu biti napisane na jezicima prostora biv{e Jugoslavije. Natje~aj je anoniman. U obzir dolaze pri~e koje nisu dosada objavljene.

Rad obiljeèn {ifrom i pisan pisa}im strojem ili na drugom mediju (MS WORD format) treba poslati u dva primjerka s naznakom Zanagradni natje~aj Bejahad 2008 i s naznakom {ifre.

Rje{enje {ifre – puno ime autora i adresa – treba priloìti u zasebnom, zatvorenom pismu.

Krajnji rok za slanje radova je 15. 6. 2008. Radovi se mogu slati na adresu:

BEJAHAD – @IDOVSKA KULTURNA SCENA

Trg Marka Maruli}a 18, 10000 ZAGREB

sa naznakom za "Natje~aj Bejahad 2008"

Radove }e ocijeniti ìri i dodijeliti prvu, drugu i tre}u nagradu. Nagra|ene pri~e bit }e objavljene u knjièvnom prilogu Bejahad 2008.

Rezultati natje~aja bit }e objavljeni na www.bet-israel.com, www.makabijada.com, te u ~asopisima Bilten i Most. Nagrade }e se dodi-jeliti na kulturnoj manifestaciji Bejahad 2008 koja }e se odràti od 24. 8. – 31. 8. 2008. u “Hotelu Adriatic” u Opatiji.

Radovi se ne vra}aju.

Organizacijski odbor @idovske kulturne scene Bejahad 2008 raspisuje

NATJEÂJ ZA KRATKU PRIÛ SA @IDOVSKOM/JEVREJSKOM TEMOM


51

Arhitektura i unutra{nje ure|enje sinagogaNapisao: Abraham Millgram (The Jerusalem Post)Prevela: Dubravka Ple{e

Sinagoge dijele odre|enu funkcionalnu unutra{nju opremu ali nepostoji arhitekturni dizajn ili umjetni~ki stil koji bi bio karakte-risti~an za sinagogu

Rabi Millgram govori o sinagogama koje su prethodile modernomvremenu – modernim sinagogama gra|evinama. Ali, njegov opisosobina sinagogalnih interijera jednako to~no opisuje dana{njestrukture i ~iste bi savjesti mogao koristiti sada{nje vrijeme uznekoliko iznimaka. Jedna od njih je i posljednji odjeljak koji go-vori o prozorima. Suvremene sinagoge imaju mno{tvo prozora,~esto i vrlo velikih, kako zbog svjetla tako i zbog estetskih iduhovnih dojmova. Drugu iznimku predstavlja tvrdnja da jearhitektura sinagoga "najjednostavnija mogu}a" jer su tijekomdevetnaestog i dvadesetog stolje}a izgra|ene mnoge bogatoukra{ene i komplicirane zgrade sinagoga.

Sinagogalna arhitektura nikada nije ocrtavala jedinstven ìdovskistil. Kako su @idovi svugdje bili stranci, nikada nisu nastojali gra-diti mjesta za molitvu s namjerom da budu dugotrajna.

Uslovi dijaspore ~esto su nalagali skromnost

Povjesni~ari su srednjovjekovnu ìdovsku ekonomiju okarakte-rizirali kao ekonomiju teku}e gotovine. @idov nikada nije znaokada }e morati spremiti svoje stvari i odlutati prema novom,privremenom domu. Zbog toga ni arhitekturni stil nije bio odvelikog zna~aja. Osim toga, velika ve}ina @idova bila je siroma{na,za razliku od uvrijeènog mi{ljenja o njihovom navodnom bogat-stvu. Osim u slu~ajevima kada je postojao bogati pokrovitelj, op}esiroma{tvo zajednice nalagalo je krajnju {tednju.

Dodatni razlog zbog kojeg se nije razvio jedinstven ìdovski stilarhitekture bila je i raspr{enost @idova me|u mno{tvom drugihnaroda i ~injenica da su uvijek predstavljali tek maleni malen diostanovni{tva. Sve je to dovelo do situacije da se ìdovske vje{tinenisu razvijale u plasti~nim umjetnostima – @idovi su dali mno{tvoznanstvenika ali mali broj arhitekata. Zbog toga su se obi~nooslanjali na arhitekte neìdove kako bi protuma~ili ìdovsku tradi-ciji sinangogalne prakse. Postojale su dràve u kojima @idovima

nije bilo dopu{teno posjedova-nje zemlje pa su sinagoge bile urukama ljudi od povjerenja kojisu bili neìdovi ili su se unaj-mljivle na kratko vrijeme. Podtakvim uvjetima nije se bilopametno upu{tati u sloènearhitekturalne zahvate i razvojspecifi~nog arhitekturalnog stilabio je malo vjerojatan. Prevla-davala je skromnost koja je i{lasve do krajnje bijede.

Za razliku od kri`nog tlocrta crkve, arhitekturalni oblik sinagoge nijeimao simboli~kog zna~enja. Sinagoge su obi~no bile oblog ili pra-vokutnog tlocrta a njihov vanjski izgled naj~e{}e je bio takav da se {toneprimjetnije uklapao u okruènje. Osobito u srednjovjekovnojEuropi je anonimnost i skrivenost bila osobito mudra i poèljna.

Ako su uvjeti bili povoljni, visoko je bilo dobro

U zemljama Istoka, ìdovska je situacija bila stabilnija. BabilonskiTalmud zato odre|uje da sinagoga treba biti najvi{a zgrada ugradu – i strogo kori svaki grad u kojem su krovovi vi{i od sina-goge te upozorava da }e takav grad biti uni{ten (Shabbat 11a). Ovaodredba rijetko se ipak mogla provoditi, osobito u kr{}anskimzemljama gdje je Crkva za sebe rezervirala ovo pravo. Stra{na bisudbina sna{la ìdovsku zajednicu koja bi se usudila izgraditi sina-gogu vi{u od mjesne crkve.

Ipak, postojale su sinagoge koje su se usu|ivale natjecati s domi-nantnom vjerom. Svoju su skromnu pobjedu ostvarivale grade}iprema dolje te je zato sinaogoga bila "vi{a" od crkve u svojoj struk-turi. Sinagoge su se djelomi~no gradile ispod zemlje i kako bi seostvarile rije~i psalmista: "Iz dubine te zazvah, Gospode" (Psalam130:1) Ovaj je princip tako|er izraèn i u izradi mjesta na kojemje ~ita~ stajao, ne{to ispod razine poda sinagoge kako bi idoslovno mogao Ha{ema zazvati "iz dubina".

Prozori – zapovje|eni ali ponekad neizgra|eni

Talmud tako|er zahtijeva da sinagoge uvijek imaju prozore(Babilonski Talmud Berahot 31a). Rabini su ovu zapovijedtemeljili na primjeru mjesta Danielove molitve za koju Tora kaè:"Njegovi su prozori bili otvoreni u gornjoj prostoriji" (Daniel6:11). Moderno tuma~enje ove rabinske zapovijedi dao je pokojni

Sinagoga u Subotici

Sinagoga u Zagrebu (uni{tena)


52

Rabi Kook. Prozori sinagoge, rekao je Rabi Kook, u~e nas da za vri-jeme molitava moramo biti svjesni vanjskoga svijeta. @idov se nesmije povla~iti iz svijeta i moliti samo za svoje potrebe. Ali i ovaarhitekturalna osobina nije bila uvijek prisutna. Postojale su situaci-je kada su prozori bili izvor ospasnosti jer su se kroz njih molitvemogle ~uti na ulici i biti shva}ene kao uvreda neìdovima.

Unutra{njost sinagoge – funkcionalna, sa simbolima

Unutra{njost sinagoge bila je relativno jednostavna i funkcionalna.U sinagogi nije bilo krupnih vjerskih simbola kao {to su kipovi,krièvi, ikone, relikvije i relikvijari. U usporedbi s nekim mjestimabogoslu`ja, sinagoga je bila izuzetno skromna i jednostavna. Alinije joj nedostajalo zna~ajnih simbola.

Funkcionalno, sinagoga je bila dobro prilago|ena tradicionalnojsvrsi. To je postajalo jasno istoga trenutka kada bi se prekora~ioprag sinagoge. Najdojmljivij predmet, smje{ten u samom sredi{tusinagoge bila je bima, povi{ena platforma na kojoj se ~itala Tora.Time se jasno isticala sredi{nja uloga Tore u sinagogalnombogoslu`ju. U modernim ameri~kim sinagogama bima je gotovoi{~ezla. Platforma ispred sinagoge zamijenila je bimu a simbolnajve}eg zna~aja Tore potpuno je uklonjen.

Drugi klju~an predmet kojim je raspolagala svaka sinagoga bio jearon ha-kode{ u kojem su ~uvani svici Tore. Prvobitno se radilosamo o ormaru s nekoliko polica u kojem su se ~uvali svici poleg-nuti u vodoravni poloàj. Ormar se nalazio u pokrajnjoj sobi a odzajednice ga je dijelila zavjesa. U talmudskom periodu ovaj je

ormar premje{ten na sredi{teisto~nog zida i pretvoren u trajniinventar sinagogalne strukture.Svici su prikladno ukra{eni te supostavljeni u stoje}i poloàj kakobi bili vidljivi kada ormar budeotvoren. I vrata ormara bila suukra{ena lavovima i plo~ama sDeset zapovijedi. Zavjesa naprednjem dijelu ormara poznatapod nazivom parohet postala jeklju~ni dio samoga ormara, imiti-raju}i na taj na~in prijenosni

Kov~eg saveza izgra|en u pustinji. Tora nam kaè da Mo{e "objesizavjesu za zaklon... i tako zastre Kov~eg" (Izlazak 40:21). I u jeruza-lemskom Hramu, govori nam Tora, Solomon je "na~inio zavjesu"za Kov~eg (2. Ljetopisi 3:14).

Drugi simbol preuzet iz drevnog prijenosnog Kov~ega te iz jeruzalem-skog Hrama bilo je vje~no svjetlo. I ovdje Tora biljeì da je jedna odsve}eni~kih du`nosti bila odràvati plamen u svjetiljci "pred Ha{emom¢da gori£ stalno" (Lev. 24:4). U sinagogi je vje~no svjetlo (na~injeno odzlata, srebra ili ugla~anog bakra, ovisno o bogatstvu donatora) visjelopred aron ha-kode{om i neprekidno svijetlilo. Simboliziralo jeduhovno prosvjetljenje koje dolazi vje~no iz Tore.

Sinagogalna umjetnost – preci su imali vi{e

Niti jednom stalnom mjestu bogoslu`ja ne nedostaje neki oblikumjetni~kog izraàja. U tom pogledu ni sinagoga nije bila iznim-ka. Osim ukrasa svitaka Tore i ormara, postojali su i ukrasi na vra-tima i podovima. Nedavno je prona|en niz drevnih sinagoga iz tal-mudskih vremena a me|u njima je i sinagoga iz {estog stolje}a uBet Alpha (sjeverni Izrael) ~iji prelijepi mozaici prikazuju ptice,ìvotinje i ljudske likove.

Najzna~ajnija prona|ena sinagoga je Dura-Europos, sinagogapodignuta u Siriji 245. godine n.e. Ovo je otkri}e razotkrilodrevnu sinagogalnu umjetnost za~u|uju}e ljepote i originalnosti.Freske i mozaici sadrè simbole zodijaka, scene iz Petoknji`ja igeometrijske likove. Murali predstavljaju najranije prikaze prizoraiz Tore i prikazani su u takvom mjerilu da ih se smatra prototipovi-ma kr{}anske umjetnosti. Vidljiv je niz ìvopisnih prizora iz Torekao {to su prorok [muel u Hramu u [ilu (1 [muel 3) i tri mladi}au vatrenoj pe}i (Daniel 3). Iz toga je o~ito da se @idovi talmudskogperioda nisu skanjivali ukra{avati svoje sinagoge slikama ljudi,barem ne u tre}em stolje}u n.e. kada je podignuta sinagoga Dura.

Ipak, tijekom kasnijih stolje}a, nesklonost prikazivanju ljudskihlikova je rasla i nakon nekog vremena postala op}eprihva}ena.Takvi su se prikazi po~eli smatrati suprotnima drugoj zapovijedi:"Ne pravi sebi lika ni obli~ja bilo ~ega {to je gore na nebu, ili doljena zemlji, ili u vodama pod zemljom" (Izlazak 20:4). Ali, vjerskiautoriteti nisu bili jednoglasni pa se posvuda moglo prona}ilavove i orlove u funkciji sinagogalnih ukrasa.

Ograni~enja nametnuta sinagogalnoj umjetnosti dovela su dove}eg oslanjanja na zapise na hebrejskom jeziku kao ukrase. Ovisu zapisi imali dvojaku svrhu: uljep{avali su sinagogu i u~vr{}ivalizajednicu. Kao ukras, hebrejsko pismo, jednako kao i arapsko,predstavlja izuzetan umjetni~ki izri~aj. Kao sredstvo u~vr{}enjazajednice, citati kojima su se umjetnici sluìli uglavnom su potje-cali iz Petoknji`ja i bili su prikladni za stvaranje ozra~ja prikladnogza molitvu. Naj~e{}i zapis bio je: "Znaj pred kime stoji{" (Berahot28b). Ostali su uklju~ivali citate kao {to su: "Kako su lijepi {atoritvoji" (Psalam 84), "Hvalite Ha{ema, prizivajte mu ime" (Psalam105:1); "O Gospode, usli{i molitvu moju" (Psalam 102:2); i mnogosli~nih citata.

Povremeno bi se stakleni prozori ukra{avali simboli~nim oblicimaali to je bilo rijetko. Prozora na sinagogi bilo je malo, bili su neve-liki i potpuno vezani uz svoju svrhu – propu{tati svjetlost a za vri-jeme toplih dana svjeì zrak.

Sinagoga u Novom Sadu

Sinagoga u Karlovcu


53

Izlo`ba “Marc Chagall – Pri~a nad pri~ama” otvara se 13. prosinca 2007. godine, a traje do 16. oùjka 2008. Obuhvatit }e dvanaestprostorija Galerije, u koje }e biti smje{teno otprilike 250 vrhunskih ulja, grafi~kih listova, ilustracija, crteà, litografija, kolaà, skulp-tura i tapiserija Marc Chagalla.

U Zagrebu }e biti predo~ene najva`nije teme njegovoga opusa – religiozne, ljubavne, teme s likovima iz cirkusa kojeg je oboàvao,zatim njegov nadrealisti~ki opus i ilustracije, od kojih moramo izdvojiti predivne rukom kolorirane grafike za La Fontaineove basne.

Djela koja }emo imati priliku vidjeti u Zagrebu dolaze iz Muzeja Biblijske poruke Marc Chagalla u Nici, glasovitog Centra GeorgesPompidur iz Pariza, te iz obiteljske ostav{tine Chagallove unuke Meret Meyer i Fondacije Maeght. Kustos zagreba~ke izlo`be vode}ije stru~njak za Chagalla, donedavni direktor Chagallovog muzeja u Nici, Jean – Michell Foray, a izlo`ba je ostvarena u suradnji sumjetnikovom unukom Meret Meyer. Kustosica u Galeriji Klovi}evi dvori poznata je po uspje{nim me|unarodnim projektima, odkojih je svakako najzna~ajniji "Dora Maar, Picasso – dodir pogledima".

Generalni sponzor izlo`be je Zagreba~ka Banka. Zlatni sponzor HEP.

Izlo`bu "Marc Chagall – Pri~a nad pri~ama" dosada je vidjelo oprilike 35.000 posjetitelja, pri ~emu su tu i brojne grupe iz susjednihzemalja posebno Italije, Bosne i Hercegovine, te Slovenije.

Trude}i se privu}i {to ve}i broj posjetitelja na izlo`bu, organizirali smo brojne popratne sadràje na koje Vas istodobno i pozivamo.

7., 8., 9. O@UJKA Predavanje Mirjam Reiner u Klovi}evim dvorima

Teme:

1. Tko je u stvari Chagallov gusla~ na krovu?2. Zaljubljeni Chagall: dvije Belle i jedna Thea3. Chagallov lik @idova lutalice.

Petra Senjanovi}Odnosi s javno{}u GKD

13. prosinca 2007. – 16. oùjka 2008. • Galerija Klovi}evi dvori

MARC CHAGALL – PRIÂ NAD PRIÂMA

Galerija Klovi}evi dvori od 13. prosinca 2007. do 16. oùjka 2008. na II. katu Galerije veliku izlo`bu

MARC CHAGALL – PRIÂ NAD PRIÂMA.

Uz najavu ove izlo`be donosimo zanimljiv i informativan tekst na{e suradnice iz Izraela prof. Mie Rajner –Weiner: Ko je, u stvari, "Jevrejin lutalica?"

-------------Za 2008. godinu najavljujemo zanimljive izlo`be od kojih smo posebno izdvojili:

• Giambattista Tiepolo/ crteì iz zbirke Sartorio, u suradnji sa Civici Musei di Storia ed Arte, Trieste

• Dizajn Raula Goldonija, autor izlo`be dr. Jasna Galjer, koordinatorica Koraljka Vlajo

• REMBRANDT (1606. – 1669.)/ GRAFIKE u suradnji sa Landesmuseum Johanneum, Graz

Pogledajte u muzejima

Ure|ujue hamora Maya Cime{a-Samokovlijai u~enici {kole "Lauder-Hugo Kohn"

Mala La i Kohav

GRAGER: PRIÂ O PURIMUNapisao: Nissan Mindel, prevela: Dubravka Ple{e

Kako je ovo pri~a o grageru ona, naravno, govori i o Purimu.

Jednog Purima prije mnogo, mnogo godina, u malom gradu kojise zvao Vardik, daleko u Rusiji, svi su bili vrlo tu`ni i silno zabrinu-ti. Umjesto da se vesele radosti blagdana, bojali su se da }e cijelaìdovska zajednica biti uni{tena. Sve je nalikovalo prvom Purimu– tolika je bila opasnost.

Sin velikog i mo}nog cara oti{ao je u lov u {umu u pratnji neko-liko prijatelja. Za vrijeme lova, izgubili su se i slu~ajno nabasali naVardik. Svi ìtelji gradi}a bili su uzbu|eni {to im je u posjet navra-tio tako otmjeni i visokoro|eni gost. Smjestili su ga u najljep{usobu u mjesnom hotelu i ponudili ga najboljom hranom inajboljim kola~ima.

Sljede}eg se dana carevi} iznenada razbolio i nikako se nije mogaovratiti ku}i. Poslane su poruke kako bi car bio obavije{ten o zbi-vanjima. Nedugo zatim, sam car i nekoliko zna~ajnih ministaradoputovali su u Vardik.

Uz njih je stiglo i nekoliko lije~nika koji su odmah po~eli pregle-davati carevi}a. Svaki od njih poku{ao ga je izlije~iti ali niti jedannije bio uspje{an. Carevi} je stenjao od boli, a lice mu je bilozajapureno i vrelo od vru}ice. Ve}inu je vremena spavao, odbijaoje jelo i pi}e, a ìvot mu je bio u opasnosti.

Jedan od ministara rekao je da su za takvo stanje krivi @idovi kojisu mu dali pokvarenu hranu {to je naravno, bilo glupo i neistini-to. Ipak, svi su bili stra{no zabrinuti zbog bolesti carevi}a pa supovjerovali stra{nim rije~ima ministra.

@idovi Vardika stra{no su se upla{ili jer su znali da bi im ìvotimogli biti u opasnosti.

Dan prije Purima na stabla su pri~vr{}ene dvije obavijesti. Jedna jeupozoravala @idove Vardika da }e ih se smatrati odgovornima akose carevi} ne oporavi do kraja sljede}eg dana, a druga da svi mora-ju biti vrlo tihi jer je carevi} izuzetno slab.

No, Megilu se moralo pro~itati. @idovi su se tiho okupili u malenojsinagogi na glavnoj ulici, smje{tenoj odmah pokraj hotela u koje-mu je leào te{ko bolesni carevi}. Svima u sinagogi zapovje|enoje da budu potpuno tihi jer }e rabin ~itati Megilu tihim,prigu{enim glasom. Djeci je re~eno da svoje gragere ostave kodku}e jer je obavijest upozoravala da svi moraju biti tihi.

O~evi su bili vrlo ozbiljni i vrlo tu`ni. Majke u ènskom dijelu suplakale. Ozra~je nije bilo nimalo purimsko, to je sigurno.

Iznenada se za~ula stra{na buka. Pro~itano je Hamanovo ime imali Jaakov je svom snagom vrtio svoj grager. Sav sretan, s velikimosmjehom na usnama, vrtio je grager.

Svi su se stra{no prepla{ili. Rabin je nastavio ~itati a ljudi suodmahivali glavama. Znakovima su Jaakovu pokazivali da mora bititih. Jedan mu je ~ovjek poku{ao uzeti grager ali Jaakov mu nijedopustio niti da ga dotakne. Svi su se bojali da }e Jaakov po~etivikati i da }e biti jako glasan ako mu poku{aju oduzeti grager pasu mu dopustili da ga zadrì. Nitko mu nije mogao re}i da moraprestati vrtiti gragerom jer se za vrijeme ~itanja Megile ne smijegovoriti. Nadali su se da }e Jaakov shvatiti i odloìti grager.

Prozori carevi}eve sobe bili su otvoreni kako bi u sobu u{ao svjeì zrak.Oko carevi}evog kreveta bili su okupljeni ministri, lije~nici a bio je tu isam car. U sobi je vladala potpuna ti{ina. Princ je bio blijed i slab, o~i sumu bile zatvorene i ~inilo se da ~ak niti ne di{e. Carevi} je gubio snagu.

[to je to? Tko se usudio naru{iti ti{inu? Svi u sobi potr~ali su doprozora kako bi vidjeli tko je krivac za silnu buku. Sljede}eg sutrenutka posko~ili od straha jer su za~uli glas iz svojih le|a koji jetraìo vode. Carevi} je sjedio u krevetu, potpuno budan. "Kakvu toveselu buku ~ujem? [to je to? Molim vas, donesite mi vode. Nikadau ìvotu nisam bio ovako èdan. Poùrite, osje}am da sampresu{io." Zvuk gragera probudio je carevi}a.

Nekoliko dana kasnije, carevi} je bio zdrav i cijela se svita vratila upala~u. @idovi maloga grada bili su spa{eni i taj je Purim bio naj-sretniji u njihovim ìvotima.

Junak dana bio je Jaakov. Ljudi su ga grlili i ljubili, a dali su mu itoliko slatki{a da je imao dovoljno do Pesaha.

Gospodin Zeev Barzilay g. direktor Grand Auta, predstavni{tva Forda zaHrvatsku, poklonio je u~enicima na{e {kole "Lauder-Hugo Kohn" minibus.Klju~eve su od donatora preuzeli gospo|a Mesi}-Obranovi} i rabin Kotel Da-Don.

RUAH HADA[A STRANA ZA DJECU

54

VIJESTI RUAH HADA[A

55

@idove Ma|arske sve vi{e zabrinjava paravojna Ma|arska gardakoja koristi u svojim mar{evima nacisti~ke simbole {to je osobitotraumati~no za one koji su preìvjeli Holokaust. Na nogometnomstadionu u Budimpe{ti, ~lanovi Ma|arske garde su uzvikivali:"@idovi, vlak za Auschwitz vam polazi!" U desni~arskom tisku moèse pro~itati da je u Ma|arskoj te{ka ekonomska i socijalna situaci-ja, jer je "Izrael kupio Ma|arsku".

Sve u~estalije probleme s neonacistima ima i pra{ka ìdovskazajednica i ~etvrt koja je na meti desni~arskih provokatora kao iAlteneueschul, najstarija sinagoga u Europi. Neonacisti~ka ~e{kaskupina “Narodni otpor” poru~ila je rabinima Praga da }e uskorogledati nacisti~ke zastave. Na te provokacije gra|ani Praga, @idovii neìdovi, odgovorili su zajedni~kim snagama. Okupili su se uìdovskoj ~etvrti i stajali na ulicama u znak prosvjeda sa ìdovskomzvijezdom na odje}i. Me|u njima bio je ~e{ki predsjednik VaclavKlaus.

Turska }e u Jeruzalemu otvoriti sveu~ili{te na kojem }e studiratiIzraelci i Palestinci. Na taj na~in Turska èli pridonijeti miru naBliskom Istoku. Detalji u vezi otvorenja sveu~ili{ta dogovoreni suu Ankari izme|u izraelskog predsjednika [imona Peresa i palestin-skog ~elnika Mahmuda Abasa.

Koliko je opasan Iran? Na to pitanje poku{ala je odgovoriti izrael-ska ministrica Zipi Livni rije~ima: "Iran u tajnosti razvija svoje nu-klearno oru`je. Jednoga }emo se jutra probuditi i suo~iti s nuk-learnim Iranom."

Njema~ka je policija objavila da je tijekom pet godina na internet-skim stranicama na{la vi{e od tri tisu}e poruka ekstremno desnogsadràja. U tom razdoblju u Njema~koj je devastirano 230 groblja.

Na ovogodi{njem [oletu u Novom Sadu zabiljeèn je rekordanbroj u~esnika. Sakupljenih sa svih strana svijeta bilo nas je izme|u380 i 400. [olet i organizacija bili su odli~ni, program zabavan, adruènje nezaboravno. Kol hakavod novosadskoj Jevrejskoj op{ti-ni, vrijednim doma}icama u kuhinji, predsjednici Ani Frenkel, aposebno Rubenu Daj~u koji je osmislio ovaj susret i koji nam jeskuhao {olet za prste polizat’! Mi, ~lanovi Bet Israela, koji smo biliu Novom Sadu, uìvali smo u druènju svakog trenutka.

Grob Rava Nahmana u Umanu u Ukrajini, mogao bi biti prodan uprivatne ruke, nakon {to je izgubljen spor. Breslovski Svjetski kon-gres je planirao uz pomo} zastupnika u Parlamentu PetraKuzmenka pro{iriti sinagogu uz grob, no do{lo je do ozbiljnogspora. Kuzmenko je tuìo centar i uspio izboriti zalo`beno pravonad sinagogom i grobom. Kako izgleda, sinagoga bi se trebala pro-dati kako bi se isplatio dug centra prema Kuzmenku. Svake godineotprilike 150.000 ljudi posjeti grob rabi Nahmana, a oko 30.000 ihdolazi samo za Ro{ Ha{ana.

Olimi iz Etiopije traè da se blagdan SIGD (prostiranje u svrhubogo{tovanja) uvrsti u slu`beni kalendar religioznih blagdana uIzraelu. Kaù da bi blagdan dao jo{ jednu priliku svima da poste ipokaju se za svoje grijehe, te da se mole za povratak @idova uJeruzalem. Stotine veterana doseljenika iz Etiopije i sabri, porijek-lom iz te zemlje, potpisivali su peticiju koja je uru~ena glavnimrabinima Amaru (Sefardi) i Metzgeru (A{kenazi).

Revital Levi (37), majka sedmero djece, vjerojatno je jedina hare-di taksistica u Jeruzalemu i prevozi isklju~ivo ène. Nakonkonzultacije sa brojnim rabinima haredi zajednice, odlu~ila se naovaj potez, kako bi i njezin suprug (taksista) povremeno mogaobiti s njihovom djecom. Ve}inom no}u prevozi ène koje putujusame ili sa djecom na aerodrom “Ben Gurion”. Levi kaè da jerado pozivaju i neortodoksne ène, jer se no}u puno boljeosje}aju kada je za upravlja~em èna.

Izraelska hi-tech industrija se kao zna~ajna ekonomska snagapojavila sredinom 90-ih. Svoj uspjeh zahvaljuje tvrtkama koje supruìle priliku mladima i tako do{le do najsuvremenijihtehnolo{kih rje{enja. Prvo desetlje}e hi-tech sektora (od 1995. do2005.) moglo bi se nazvati po~etni~kim jer su poduzetnici bilipo~etnici na tom podru~ju, trebali su po~etni kapital, a nedosta-jala im je i menadèrska stru~nost. Svi su o~ekivali brzi uspjeh {toje dovelo do propasti ili prodaje mnogih manjih tvrtki. Samonekolicina tvrtki iz prvog razdoblja – divova kao {to su"Checkpoint", "Amdocs", "Orbotech", "Nice Systems" i "Comverse"– uspjele su postati vode}e u svijetu i taj svoj poloàj zadràti.Izrael je, kao proizvo|a~ visoke tehnologije, danas me|u najus-pje{nijima u svijetu. U deset godina, prosje~ni je iznos kapitala teindustrije s 3 milijuna US$ porastao na 16 milijuna US$, koliko jeiznosio 2006. godine. Izraelska industrija visoke tehnologije i daljeje u usponu i donosi ogromne prihode ~itavoj izraelskoj ekonomiji.

Razne vijesti s raznih strana

KubaNa Kubi, gdje ìvi oko 1.200 @idova, odràni su parlamen-tarni izbori.

Ortodoksna zajednica u Havani, Adat Israel de Cuba, broji400 ~lanova, a njihov predsjednik Louis Rouso je rekao da jeve}ina @idova iza{la na glasovanje.

Predsjednica zajednice Hatikva iz Santiaga de Cube, gospo|aEugenia Farin Levy, istaknula je da su ~lanovi njezine zajed-nice tako|er u velikom broju pristupili ovim izborima.

Manje je poznato da je Fidel Castro prisustvovao slu`bi u sinago-gi Bet Shalom koja se nalazi u dijelu Havane koji se zove Vedad.

JOINT je prisutan i aktivan i na Kubi; ve}ina pomo}i zajedni-cama dolazi od njih i od kanadsko-ameri~kih donatora. Zavelike blagdane dostavlja im se ko{er hrana, a za Pesah Judiosmazze i ko{er vino.

RUAH HADA[A VIJESTI

56

KenijaAjws (American Jewish World Service) financira 14 organi-zacija koje djeluju na podru~ju napa}ene Kenije i njezinihstanovnika. Ve}ina tih organizacija aktivna je u predgra|uNajrobija i Kiberasa gdje ìvi najugroènije stanovni{tvo.

U Nairobiju ìvi izme|u 400 i 500 @idova, ve}inom iz VelikeBritanije, Kanade i SAD-a.

Direktor Habada za Afriku, rabin Shlomo Bentolila, koji ìviu Kongu (tri sata leta do Najrobija), brine se i organiziradolazak rabina u Najrobi za velike blagdane i Pesah.

AfganistanNakon smrti Ishaqa Levina (80 godina) u sije~nju 2008.,~uvara jedine sinagoge u funkciji u Kabulu, pretpostavlja seda u Kabulu postoji jo{ samo Zebulon Simentov (45) koji jeìvio sa gospodinom Levinom u sinagogi.

Iako su bili jedini u sinagogi, nisu bili u dobrim odnosima.êsto su jedan drugoga optuìvali.

Oko 5.000 afganistanskih @idova napravilo je aliju jo{ davne1948. godine kada je osnovana obnovljena Dràva Izrael.

Prema svjetskim izvorima, @idovi su ìvjeli u Afganistanu jo{od osmog stolje}a, uglavnom u Kabulu i Heratu.

Mnogi od njih su se iselili u Indiju i centralnu Aziju.

U Portugalu se sve ve}i broj osoba potomaka Maranosa odlu~ujena povratak u @idovstvo. Rabi Elijahu Birnbaum iz zaklade [aarejIsrael kaè, da je uvijek bilo pojedina~nih zahtjeva, no da senedavno, zahvaljuju}i njihovoj zakladi, jedna cijela zajednica,odlu~ila vratiti u @idovstvo. Veleposlanik Izraela u Portugalu, AronRam, kaè: kada ~uju da je ambasador Izraela, mnogi mu ljudi pri-laze i govore kako su porijeklom i oni @idovi. Naravno ne èle sesvi vratiti @idovstvu, ali broj onih koji su to u~inili ili to èle jeimpozantan.

Ono {to Target-In ~ini, ljudi su nazvali "navo|enim projektilima." Naneki je na~in upravo to ono {to oni proizvode: navo|ene projektilekoji mogu prepoznati i ubiti stanice tumora i drugih bolesti.Me|utim, tehnologija Target-Ina je jo{ sofisticiranija jer ne samo daubija te stanice, nego ih navodi da same po~ine samoubojstvo. Dr.Shai Yarkoni, predsjednik Target-Ina, obja{njava da je glavna zamisaosuvremene medicine opona{anje procesa koji se prirodno zbivaju utijelu. "U jednom smo trenutku shvatili da je upravo mehanizamsamoubojstva stanica ona toksi~na smjesa koju smo traìli." Ciljanoubijanje stanica je mogu}e samo zbog napretka koji je postignut udosada{njim ciljanim terapijama. Njihov je nedostatak {to nisu ubijalestanice. Ba{ na tome radi Target-In. "Proizveli smo osam molekula",kaè dr. Yarkoni, "koje se mogu kombinirati s molekulama iz dosa-da{njih ciljanih terapija kako bi se dobio jedan mali dvofunkcionalniprotein. Taj protein koristi ciljanu molekulu kako bi pogodio pravustanicu, a posljedica ulaska u nju je samoubojstvo stanice. Zdravestanice ostaju neo{te}ene, pa u ovakvoj vrsti terapije nema kolateral-nih `rtava." Od kad je Hebrew University uloìo 200.000 US$ u tutvrtku, po~ela su pritjecati sredstva i od privatnih ulaga~a (4 milijuna$). "Century Pharmaceutical" im je obe}ao 1 mlijun US$, a dobili sui ~vrsto jamstvo japanske tvrtke koja namjerava uloìti 3 milijuna US$.U pregovorima su s ameri~kim i japanskim investitorima.

Prema pisanju izraelskog tiska, Nahal haredi bataljon, poznat i kaoNecah Yehuda, ~iji su vojnici zamijenili je{ive za sluènje u IDF,postigli su izvanredne rezultate na obuci preciznog ga|anja, na kojojsu se koristila znanja iz matematike u izra~unu kakve bi posljedice naciljane mete mogao imati vjetar, udaljenost i drugi faktori. Budu}i daharedi studenti nikada nisu u~ili vi{u matematiku, a postigli suizvanredne rezultate na vje`bama, ustanovljeno je da je studijTalmuda kod njih razvio vrlo istan~ane analiti~ke sposobnosti, kojesu im omogu}ile da brzo savladaju matemati~ke analize.

Izraelski film Beaufort redatelja Josepha Cedara jedan je odnominiranih filmova za Oskara u kategoriji – najbolji film na stra-nom jeziku. Osim izraelskog, u istoj su kategoriji nominirani filmiz Poljske, Mongolije, Kazahstana i Rusije.

Tijekom proslave blagdana Hanuke odràne u prosincu 2007.godine, i Zagreb je postao jedan od preko 2.000 gradova svijeta ukojima ~lanovi Me|unarodne ìdovske organizacije Habad Lubavi~posljednjih godina, na glavnom trgu, postavljaju velike hanukijena kojima se svake ve~eri pali po jedna svije}a vi{e. U suradnji suredom gradona~elnika, postavljanje hanukije na glavnom zagre-ba~kom trgu organizirao je rabin Pinchas Zaklos. Tako su 4. pro-sinca, u prisutnosti ~lanova ìdovskih zajednica, Izraelaca koji tuìve i gra|ana grada Zagreba, prvu svije}u upalili veleposlanikShmuel Meirom i gradona~elnik Milan Bandi}, a 10. prosincaIsrael Meir Lau, glavni rabin Tel Aviva.

Jacquesq Fromentala Halevya (1979. – 1862.) premijerno je izve-dena 22. 12. 2007. u Operi u Zürichu. Opera je prvi put izvedena23. velja~e 1835. u "Salle de la rue Le Peletier" u Parizu, libretto jenapisao Eugene Scribe. U prvoj verziji radnja se odigrava uKonstanzi 15. stolje}a, prati tragediju obitelji Elazara, izazvanuantisemitizmom i inkvizicijom Katoli~ke crkve, njegovih sinova ik}eri Rachele, te zlog kardinala Brongija. Moderna verzija reìseraDavida Pountneva, koja se sada izvodi, smje{tena je u Pariz u dobaafere Drayfus iz 19. stolje}u. Zanimljivo je spomenuti da je Halevybio profesor i Georgesu Bizetu na pari{kom konzervatoriju.

Od 19. listopada 2007. do 10. velja~e 2008. u Amsterdamu u@idovskom povijesnom muzeju (Jewish Historical Museum) odràvase izlo`ba – Ruski umjetnici, @idovi. Bit }e izloèni radovi nastali od1910. – 1940. a posu|eni su iz dràvne Galerije Tretyakov i Bakhrushinkazali{nog muzeja u Moskvi. Izloèni su Lissitzky, Brodsky, Altman,Labas, Tyshler, kubist Falka, te socrealist Y. Katzmann. Zna~ajno je daje ve} 1920. ìdovska kulturna renesana u Rusiji bila uni{tena i da suumjetnici bili strogo ograni~avani, kako u izboru tema, tako i stilom, amnoga su djela zabranjenih tema nastala u tajnosti.

VIJESTI RUAH HADA[A

57

Francuska Prema najavama glasnogovornice CRIF-a (ConseilRepresentatif des Institutions juives de France), gospo|eEdith Lenczner, godi{njoj sve~anoj ve~eri te francuskekrovne ìdovske organizacije, koja }e se odràti 13. velja~e upari{koj "Palace d'Ermonouville", prisustvovat }e i predsjed-nik Francuske Republike Sarkozy, koji }e odràti govor.

CRIF je osnovan 1943. godine u Lionu od strane razli~itihìdovskih francuskih grupacija u Pokretu otpora, s namjerom dakoordiniraju svoje akcije u pomaganju i spa{avanju @idova.

Danas u Francuskoj ìvi oko 600.000 @idova.

Profesor Leo Joskowicz s Hebrejskog Sveu~ili{ta predstavio jenovorazvijenog robota koji se s velikom to~no{}u moè koristiti ulaparoskopskim kirur{kim zahvatima. Laparoskopska neuro-kirurgija koristi se prilikom biopsija, stimulacije mozga, uvo|enjacjev~ica za va|enje teku}ine kod hematoma te uvo|enje kateteraa sve }e se vi{e koristiti i za uzimanje uzoraka tkiva, tumora i DNA{to se ne moè posti}i anatomskom obradom. Pomo}u ovakvogrobota cijeli se zahvat moè obaviti laparoskopski (kroz otvorpromjera 3 do 30 mm). Robota je razvio tim predvo|en profe-sorom Mosheom Shohamom iz Odsjeka za strojarstvo Tehniona uHaifi a nakon {to je uporabu robota dopustila i ameri~ka Agencijaza hranu i lijekove (FDA), Mazor Surgical Technologies razvila jekomercijalnu varijantu. Robot je ve} kori{ten u vi{e od 400 spinal-nih operacija i presti`na clevelandska klinika proglasila ga jedrugim najboljim klini~kim dostignu}em u 2005. godini.

Izraelski specijalist dr. Assia, koji se bavi vrlo kompleksnim ope-racijama oka pacijenata koji pate od glaukoma, razvio je novulasersku tehnologiju koja }e, kako se ~ini, transformirati teàk irijetko izvo|en zahvat u proceduru koju }e mo}i obavljati obi~nikirurzi-oftalmolozi diljem svijeta. Glaukom izaziva preveliki priti-sak teku}ine na o~ni ìvac, a direktna je posljedica starenja. Zanjega danas ne postoji lijek a dostupni kirur{ki zahvati kao inekirur{ko lije~enje skupi su i neizvjesnog ishoda. Tijekomkirur{kog zahvata {to ga obavlja tek nekolicina kirurga-oftalmolo-ga na svijetu, kirurg mora ostrugati tanak sloj na zidu oka i ostavi-ti tek 5 posto sloja netaknutim. Ovaj sloj mora biti dovoljno tanakda vi{ak teku}ine moè iscuriti iz oka, ali i dovoljno debeo da okoostane za{ti}eno. Komplikacije su ~este i vrlo te{ke pa se zato vrlomali broj lije~nika odlu~uje na kirur{ki zahvat i radije prepisujedugotrajnu ali manje u~inkovitu terapiju lijekovima. Zahvaljuju}iizraelskoj kompaniji IOPtima, rje{enje je mo`da na vidiku – posebanlaser temeljen na laserskoj tehnologiji uglji~nog dioksida. Laser seisklju~uje trenutak prije nego {to }e probiti membranu oka – upravou tom trenutku membrana je dovoljno tanka da kroz nju moè pro}iteku}ina, ali i dovoljno debela da {titi oko. Glavni istraìva~ kompani-je, dr. Assia i njegov tim uspje{no su obavili pretklini~ke pokuse na23 ljudi u Izraelu, a njihovi inicijalni rezultati izazvali su pravu buruzanimanja u svjetskoj oftalmolo{koj zajednici.

U povodu dana vjerskih sloboda SDP i Udruga za vjersku slobodu uRepublici Hrvatskoj organizirali su u Zagrebu prigodne tribine nakojima je bilo rije~i i o Zakonu o pravnom poloàju vjerskih zajedni-ca koji je u praksi pokazao mnoge nedostatke. Uskoro }e taj Zakonmorati i}i na uskla|ivanje sa zakonodavstvom EU s tog podru~ja.Pored ostalog, to zna~i da }e vjerske zajednice i crkve uskoro izgubitineke povlastice koje su dosad imale, primjerice u pogledu nepla}anjacarine. Jasminka Doma{ je u svojem uvodnom referatu povodomdana vjerskih sloboda govorila i o poloàju ìdovske zajednice u nasi svijetu, zabrinjavaju}em porastu antisemitizma u nekim zemljama ina internetu gdje ima sve vi{e govora mr`nje. Tako|er je istaknula daje Bet Israel u potpunosti spreman na dijalog kako bi se sagradila sina-goga u Pra{koj ulici, “jer smatramo da je to od va`nosti za cijeluìdovsku zajednicu u Hrvatskoj i da gradnja sinagoge ima i za cijeluna{u zemlju i njezine gra|ane vi{e od simboli~nog zna~enja”.

Vladin ured za ljudska prava, na poticaj ìdovske vjerske zajed-nice Bet Israel, u ovoj }e godini organizirati javnu raspravu okr{enju ljudskih prava putem interneta, odnosno postavlja sepitanje da li pravo na slobodu govora uklju~uje i poziv na uboj-stvo i lin~ osoba koje nam iz bilo kojeg razloga nisu simpati~ne ilije to, ipak, kazneno djelo za koje treba odgovarati.

U Madridu je odràna svjetska praizvedba mjuzikla o Ani Frank. O tome su izvijestili {panjolski mediji.

Njema~ka je odlu~ila financirati s pet milijuna eura gradnjuMuzeja poljskih @idova u Var{avi. Otvorenje Muzeja planirano jeza 2010. godinu.

@idovi Argentine izabrali su predsjednika Izraela [imona Peresaza osobu godine u 2007. godini.

Izrael i Indija rade na zajedni~kim sigurnosnim projektima. Touklju~uje i proizvodnju raketa zemlja-zrak. Dvije zemlje napodru~ju visoke tehnologije postiù rezultate koji su na samomsvjetskom vrhu.

U cijelom svijetu ìvi ne{to vi{e od 13 milijuna @idova; 41 postoih ìvi u Izraelu. U odnosu na 2006. godinu broj @idova u svijetuve}i je za 200 tisu}a.

Miles Lerman, ro|en 1920. u Tomaskovu (Poljska), jedan odglavnih pokreta~a i osniva~a Memorijalnog Muzeja Holokausta uWashingtonu, preminuo je u 88. godini, 22. sije~nja 2008. u svomdomu u Philadelphii. Holokaust je preìvio bore}i se protiv nacistau poljskom pokretu otpora.

[est zastupnika NDP (National Democratic Party) u njema~kojsjeveroisto~noj pokrajini Maklenburg u zapadnoj Pomeraniji,odbili su 27. 1. 2008. ustati za vrijeme minute {utnje, kojom se uparlamentu odavala po~ast `rtvama nacisti~kog reìma. Zastupniciostalih partija izjavili su da su zgroèni njihovim pona{anjem kojeje izazvalo i kratak prekid rada Parlamenta. Predstavnik NDP jeizjavio da su odbili ustati jer se po~ast odaje samo `rtvama nacista,a ne i poginulim Nijemcima.

RUAH HADA[A VIJESTI

58

Globalna demokracija

UN slijedi izraelski trag u razvoju poljoprivredeJerusalem Post, prevela: Dolores Bettini

Izraelska uloga u Ujedinjenim narodima mogla bi se promijeniti nabo-lje poslije vijesti da je Generalna skup{tina dala preliminarnu dozvolurezoluciji koju je potaknula i ~iji je pokrovitelj izraelska delegacija.

Rezolucija pod izraelskim pokroviteljstvom, "Poljoprivredna raz-vojna tehnologija", poziva razvijene nacije da podijele svojustru~nost i iskustvo s Tre}im svijetom.

Odobrena na Drugom povjerenstvu Generalne skup{tine sve}inskih 118 glasova “za”, 29 suzdrànih i nijednim protiv, ta je

inicijativa rezultat vi{e od pola stolje}a dugoga iskustva ume|unarodnom razvoju pod pokroviteljstvom izraelskog Centraza me|unarodnu suradnju (MASHAV) pri Ministarstvu vanjskihposlova.

"Razvoj je uvijek bilo pitanje od izuzetne va`nosti za Izrael", izjavioje u Generalnoj skup{tini izraelski savjetnik Ilan Fluss. "Ve} uprvim danima svoje dràvnosti, u vrijeme dok je i sam bio dràvau razvoju, Izrael je brojnim nacijama diljem svijeta, uklju~uju}ina{e podru~je i suradnju s na{im susjedima, pomagao u njihovomosposobljavanju na raznim podru~jima."

Me|u inicijativama MASHAV-a nalazi se: program prevencije sljepo}eu Keniji i Nepalu, osnutak pokaznih farmi u Senegalu i Kazahstanu iseminari osposobljavanja èna u ruralnim dijelovima Indije.

Poticanjem me|unarodne zajednice na sli~no obvezivanje udru{tvenom razvoju, rekao je Fluss, Izrael moè izvr{iti jo{ sna`nijiglobalni utjecaj.

Ako rezolucija dobije kona~no odobrenje od Generalne skup{tine,tj. 192 nacije, po}i }e ususret postizanju jednog od klju~nihmilenijumskih razvojnih ciljeva UN-a – 50 postotnom smanjenjuglobalnog siroma{tva i gladi – za ~ije je ispunjenje krajnji rok2015. godina.

To }e istodobno pruìti priliku i za proslavu kod ku}e. "Za Izraelje to vrlo uzbudljiv razvoj doga|aja i povijesni dan u UN-u", rekaoje za Jerusalem Post veleposlanik pri UN-u Dan Gillerman.

Bojkoti, na{i i njihoviNapisao: Berel Wein (Jerusalem Post): 14. 11. 2007.Prevela: Dolores Bettini

Nedavne prijetnje bojkotom, {to su ih su prema ìdovskoj dràviuvele neke europske dràve – posebno britanski sveu~ili{tarci lijeveorijentacije – i 60-godi{nji arapski i muslimanski bojkot Izraela, prizi-va u sje}anje povijesne doga|aje povezane s bojkotima u kojima su@idovi sudjelovali kao `rtve, a ponekad kao inicijatori.

U srednjem je vijeku bila uobi~ajena neìdovska praksa povre-meno proglasiti bojkot ìdovskih trgovina, robe i profesija. U da-nima svoga uspona, Crkva je poticala takve bojkote kako bi navela@idove na pokr{tavanje. @idovima nije bilo dopu{teno ~lanstvo utrgova~kim cehovima, a razli~iti oblici diskriminacije protiv @idovabili su provo|eni uz pomo} zakona i ekonomskog bojkota.

Me|utim, u nizu slu~ajeva bojkoti su bili kratka vijeka i ne previ{edjelotvorni. Katoli~ki je vladar trebao ìdovskog lije~nika ili finan-cijera mnogo vi{e no {to je lije~nik ili financijer trebao katoli~kog

vladara, pa iako je u teoriji bojkot trebao biti sveobuhvatan, u praksito nije bio. Mnogi su neìdovi imali svog "dobrog @idova" ~ije suusluge i vje{tine bile nu`ne za njihovu dobrobit i blagostanje. Uloga@idova u ekonomiji bila je do te mjere od vitalnog zna~enja, kao, npr.,otvaranje du}ana nedjeljom, da bi neìdovska populacija nakonnekog vremena shvatila da bez njih ne moè. Dakle, bojkoti, bolni ipsiholo{ki uznemiruju}i kao {to su za @idove i bili, zapravo na dugestaze nisu bili djelotvorno oru`je protiv ìdovskih interesa.Jednostavno, bila je to kontraproduktivna taktika.

U 16. stolje}u, poslije izgona s Iberijskoga poluotoka, @idovi su seraspr{ili po mediteranskim zemljama. Osobito su se nastanjivali uItaliji, bili aktivni u trgovini i natjecali se s afirmiranim kr{}anskimtvrtkama i gospodarstvima. U ankonskoj je luci vlast proglasila iprovodila mjere protiv @idova i ìdovskih interesa.

VIJESTI RUAH HADA[A

59

Dekodiranje Koenskog, sve}eni~kog kodaPrevela: Maya Cime{a SamokovlijaIzvor: The Jerusalem Report, may 1999.

Nova geneti~ka istraìvanja nam pokazuju da ve}ina kohanim(Koeni) ìdovskog sve}enstva potje~e od istog pretka ¢...£znanstveno dokazana usmena predaja preno{ena s koljena na ko-ljeno 3000 godina. [tovi{e, sve}eni~ki gen je prona|en kodvelikog broja Lemba, tamnoputog ju`noafri~kog plemena kojedugi niz godina tvrdi da je ìdovskog podrijetla.

Pesah 5759. Desetci tisu}a @idova se skupljaju pred Kotelom (Zidompla~a). Pokraj drevnog kamenja, slijevaju se rijeke vjernika razli~itihna~ela. Ortodoksi, hasidi, ultraortodoksi, nereligiozni...

Mu{karci pod molitvenim pla{tevima u rukama nose Tore. Iznadàmora prolama se glas starog rabina koji govori molitve na megafon.

Odjednom, redovi mu{karaca koji se nalaze najbliè zidu skupljaju se,mu{karci iz tih redova prebacuju svoje molitvene {alove preko glave iokre}u se prema ostatku mu{karaca. To su Koeni, potomci drevnesve}eni~ke klase. Ovdje su da bi izgovorili birkat hakohanim (koens-ki blagoslov) – "Neka te Gospodin ~uva i blagoslivlja. Neka tiGospodin svojim licem osvjetljuje." – blagoslov kojim premaBrojevima, 6, sve}enici moraju blagosloviti ìdovski narod. Blagoslov

Dona Garcia Beatrice Mendes, glasovita i pobo`na financijerka iutjecajna savjetnica sultana Osmanskoga Carstva, vratila je milo zadrago Anconi, proglasiv{i bojkot luke, njezinih ustanova i prometarobe – sa ìdovske strane. Zahvaljuju}i bogatstvu i utjecajnompoloàju, bila je uvjerena da }e njezina podr{ka bojkotu posti}ièljeni u~inak. Me|utim, usprkos herkulovskim naporima danametne bojkot, on se uskoro pokazao nedjelotvornim. @idovskitrgovci, zainteresirani za neposrednu financijsku dobit, odbili supodràti bojkot i ubrzo je postalo jasno da se Ancona nema zbog~ega bojati bojkota {to ga je proglasila Dona Beatrice Mendes.

Razne manje, lokalne bojkote ìdovski su lideri uvodili tijekomstolje}a ne bi li pobolj{ali stra{ne uvjete u kojima su radili europ-ski @idovi. Naposljetku su svi propali, opet stoga jer ìdovskitrgovci nisu bili u stanju `rtvovati vlastite interese. Kao i u slu~aje-vima kr{}anskih bojkota, i @idovi su vrlo brzo nau~ili da trebajuusluge i dobra onih koje bojkotiraju vi{e nego {to ovi trebaju njih.Te{ko je mijenjati ~ovjekovu narav.

Kad su se 1930-ih nacisti~ki progoni @idova u Njema~koj intenzivi-rali, ameri~ke ìdovske organizacije i trgova~ke tvrtke pozvale suna bojkot njema~kih proizvoda i usluga. Bojkot nije bio uspje{an

Hm... Vrlo je zahtjevna uloga biti k}er glavne urednice jednih novina... pogotovo novina koje izlaze u ovakomaloj zajednici kao {to je na{a. Naravno da svaki put kada nedostaje ~lanak, najbliì iz obitelji priska~u upomo}, pa tako i u ovom slu~aju ja. Na po~etku s malo otpora, ali u kona~nici s velikim osmjehom na licu igu{tom u srcu, otvorila sam svoje stare bilje{ke i knjige iz studentskih izraelskih dana.

Nakon {to sam se po milijarditi put nasmijala nekim papiri}ima i porukicama koje su prve poispadale van izbilje`nica, a pisane su vrlo poznatim rukopisom – ili Matein, ili Silvijin ili moj, a uglavnom tematike kako suAmerikanke ~udne i kako jedva ~ekamo da neko dosadno predavanje zavr{i pa da idemo na krov... pa`nju mije odvukao jedan folder na kojem je uz snoopy naljepnicu, velikim slovima napisano DAT UMADA, RELIGIJA IZNANOST! Moj najdraì predmet u Machon Goldu. Mo`da zbog samog predmeta, a mo`da i zbog toga {to mi jetaj profesor, rabin Gordon, kojega smo nas tri zvale ALF bio najsimpati~niji i najdraì od svih profesora, bezobzira {to je njegovo predavanje bilo srijedom od 18h do 19.30 sati. Po~ela sam ~itati tekstove, bilje{ke,fotokopije i odlu~ila sam da }u prevesti jedno od njegovih predavanja. Kako su predavanja bila jako duga iispunjena mno{tvom podataka po~et }u s onim {to je meni najzanimljivije i napravit }u isto {to i rabin Gordon:Podijelit }u ga u dva dijela! I to~no u trenutku kada vam bude najzanimljivije, prekinut }u i nadati se da }etenestrpljivo ~ekati sljede}i broj! He, he!

jer je Amerika tada bila usred velike krize i nije bila u situaciji dabojkotira bilo koga. Ipak, Hitleru je taj ìdovski poziv na bojkotposluìo kao izgovor za jo{ sna`niji progon njema~kih @idova.Proglasio je to ~inom agresije svjetskog @idovstva protivNjema~ke, potvr|uju}i time svoju tvrdnju da su @idovi ~itavog svi-jeta u ratu s Njema~kom i arijevskom rasom. Tako su @idovi bilizate~eni "kvakom 22" u odnosu na predloèni bojkot koji je ubrzonestao s politi~ke scene.

Poslije Holokausta, bilo je poku{aja bojkota njema~ke robe i uslu-ga. Pojedini @idovi provode takav bojkot i danas. Me|utim, nakon{to su Dràva Izrael i Claims Conference prihvatili njema~ki spo-razum o restituciji, prestali su masovni ìdovski bojkoti premaNjema~koj.

Iz navedenog se ~ini da bojkoti, koliko god bili neugodni i frustrira-ju}i, na duge staze nisu djelotvorni. Arapski bojkot Izraela pokazaose "{upljim". Opet su vlastiti interesi na obje strane izigrali nacional-ni, ideolo{ki i vjerski zanos koji je inicirao objavu bojkota. I engleskibojkot izraelskih sveu~ili{taraca se izjalovio. O~ito je da bojkot kaooru`je nije sretan izbor u sukobima i bitkama.

RUAH HADA[A VIJESTI

60

koji mnogobrojni prisutni Koeni izgovaraju je jedan od najupe~atljivi-jih trenutaka pred Kotelom na sam blagdan Pesah.

Nekoliko minuta nakon molitve, u jednom od kuteva blizu Zida,na obi~nim stolovima prekrivenim plahtom, ova prekrasna tradici-ja stavlja se na ku{nju sa znano{}u. U pokusu koji izgleda kaopoduka o higijeni usne {upljine, mu{karci, mladi i stari, A{kenazii Sefardi, ortodoksni i ultraortodoksni, skupljaju se oko stolova idugim {tapi}ima trljaju unutra{njost svojih usta. Nakon {to zavr{epostupak, znanstvenik uzima {tapi} i zatvara ga u posebnu prozir-nu tubicu.

Uzorci koji se uzimaju samo su dio projekta koji se provodi u~itavome svijetu, a ujedinjuje najnoviju geneti~ku tehnologijukako bi se istraìo tisu}ama godina stari ìdovski sve}eni~ki gen.

Ako je vjerovati tradiciji, svi mu{karci diljem svijeta koji izgovarajukoeniski blagoslov su direktni potomci Aharona, prvog visokogsve}enika kojega je pomazao njegov brat Mojsije, prije najmanje3.000 godina.

Sada, sluè}i se uzorcima koje su ovi mu{karci ostrugali sunutra{njosti svojih obraza i uzorcima Koena iz Amerike i VelikeBritanije, znanstvenici mogu zaviriti u njihove kromosome. Ono{to su otkrili je zapanjuju}e. Najmanje 70 posto Koena, koji ~inedvadesetinu ìdovskih mu{karaca, imaju isti par na svojim Y kro-mosomima, kromosom koji svaki mu{karac skoro nepromijenjen

U projekt "Bolji svijet" sredstva su uloìli Corp., Morgan Stanley,Vantage Point Venture Partners, i privatni investitori kao {to suJames Wolfensohn, Edgar Bronfman Sr. i Musea Ventures.

Voditelj pothvata je Shai Agassi, koji je nekad bio predsjednikproizvodne i tehnolo{ke grupe SAP. Agassi je grupu slu`benonapustio po~etkom travnja i rekao da se èli usredoto~iti na "zele-na" pitanja. Agassijev je cilj pomo}i Izraelu da se oslobodi ovisnos-ti o nafti u sljede}ih deset godina te stvoriti industriju elektri~nihvozila koja bi u tome pomogla. Pothvat je slu`beno podràla iizraelska vlada, ali nije mu dodijelila nikakva sredstva.

Prema izvje{}ima, predstavnici ovog projekta vode pregovore skompanijama kao {to su francuski Renault SA te s proizvo|a~imaautomobila iz Kine, Japana i raznih dijelova Europe.

Agassi vjeruje da }e za nekoliko godina samo u Izraelu biti mi-lijun elektri~nih automobila.

Projekt }e se usredoto~iti na izgradnju infrastrukture – postaja zapunjenje baterija potrebnih za elektri~ne automobile. Sli~nim se

modelom sluè i kompanije koje proizvode mobilne telefone tegrade potrebnu infrastrukturu. Cilj je sura|ivati s izra|iva~ima auto-mobila i baterija na na~in koji }e sudionicima u mreì elektri~nihautomobila omogu}iti kupovanje vlastitih automobila po subven-cioniranim cijenama koje }e biti niè od stvarnih.

Visokopozicionirani ~lanovi uprave projekta "Bolji svijet" tvrde da }estruja, kao gorivo za jedan automobil, stajati samo 175 dolara godi{njeiako mnogi izraelski stru~njaci nisu uvjereni u to~nost njihovih tvrdnji.

"Projekt "Bolji svijet" na privla~an poslovni i za okoli{ prihvatljivna~in nudi odgovore na pitanja globalnih potreba za energijom iizazove prijevoza. Sada svjetskim cestama vozi 700 milijuna auto-mobila koji godi{nje ispu{taju 2,8 milijardi tona CO2," rekao jeIdan Ofer, predsjednik Israel Corp i projekta "Bolji svijet".

Kompanija trenutno pregovara s raznim vladama u èlji dauspostavi pokusna mjesta izvan Izraela. Izgradnja nove infra-strukture planira se za po~etak 2008. godine.

Od na{eg suradnika iz Izraela Josefa Fatija Konfortea.

Izraelski projekt uvo|enja elektri~nih automobila prikupio 200 milijuna dolaraNapisao: Amir Ben-Artzi Prevela: Dubravka Ple{e

NETANYA, Israel – Projekt "Bolji svijet", izraelski pothvat usredoto~en na uvo|enjeelektri~nih automobila, prikupio je po~etnu svotu od 200 milijuna dolara.

prima od svojega oca – i u pravilu otac od svojega oca i on od svo-jega oca itd.

Znanstvenici zaklju~uju: Tradicija ìdovskog sve}enstva, kehuna, imageneti~ku bazu koja potje~e od jednog zajedni~kog pretka – mogu}e isamog Aharona. [tovi{e, ovaj geneti~ki znak, moè biti i potpis staro-hebrejske kulture, sa~uvane u kehuni, jer je to zatvoreni krug: moètekonvertirati na judaizam, ali ne moète konvertirati u Koene, sve}enst-vo. Ova genetska parica, drugim rije~ima, moè nas uz Aharona odvestido njegovog praprapra djeda Jakova, tj. Izraela.

Mogu}nost da na ovaj na~in zavirimo kroz prozor~i} DNA istraìvanja,moè zna~ajno pro{iriti ono {to za sada znamo o Jakovljevoj djeci. Aliovo je samo pola pri~e, a druga polovica je mo`da i spektakularnija. Jerznanstvenici su ve} otkrili zajednicu koja nije dio tradicionalne idovskepopulacije – to je tamnoputo ju`noafri~ko pleme koje se zove Lemba,~iji potomci u sebi imaju visoku koncentraciju Koenskog kromosoma.Pleme Lemba dugi niz godina za sebe vjeruje da su potomci Abrahama,sami sebe nazivaju Crnim @idovima i imaju obi~aje koji su vrlo sli~nina~elima ìdovskoh pravilnika halahe.

Ovo otkri}e }e svakako rasplamsati vatru znatièlje svih onih koji traga-ju za izgubljenim ìdovskim plemenima. Napokon imamo znanstvenooru|e koje }e nam pomo}i da prikupimo dokaze o idovskim precima.

Peter Hirschberg, s reportaàma Jane Logan iz sjeverne regije Ju`ne Afrike.

VIJESTI RUAH HADA[A

61

Ruben i ReuvenNapisala: Ljubica Buba Albahari

Kada su se davno, davno, Reuven i Tirca vra}ali sa usavr{avanjakulinarskih vje{tina iz [vicarske, odlu~ili su se zaustaviti u Zagrebui posjetiti svog tetka Mordu Albaharija.

Prepri~avaju}i svoja bogata iskustva, otvorili su posebnu kutiju u kojojje uredno bio sloèn set posebnih noèva, sa kojih mali Ruben nijemogao skloniti pogled svojih {iroko razroga~enih crnih o~iju.

Njegovom divljenju nije bilo kraja nakon {to je Reuven izvukav{ijedan od njih u nekoliko poteza od obi~ne rotkvice napravio ruù.Reuven je nastavio obi~no povr}e i vo}e pretvarati u ~udesne oblikekojima je ukra{avao delicije koje je pripremao u ku}i svoga ro|aka.

Vrijeme je prolazilo, Reuven i Tirca i{li su svojim ìvotnim putovi-ma, Ruben svojim.

Rubenov put znamo, a evo i nama manje poznatog puta Reuvena Harela.

Nakon zavr{ene kulinarske {kole u Nataniji, {kolovanje je nastaviou [vicarskoj, da bi se vratio u Izrael, gdje je nekoliko godina bioglavni {ef u hotelu “Ha Hof Hajarok” u Nataniji, te vlasnik uspje{necatering tvrtke. Od 1990. vi{i je predava~ u {koli Umjetnost kuha-nja u Nataniji. U ovoj se {koli osposobljavaju kuhari za najpoznatijeizraelske hotele. Ve} je nekoliko godina suvlasnik lanca restorana podnazivom "Safari". Tako|er je i predsjednik izraelske i ~lan svjetskeudruge kuhara. Na svjetskim natjecanjima voditelj je izraelskereprezentacije kuhara, te dràvni sudac na kuharskim ispitima.

Svoju ljubav i znanje prenio je i na sina Erana, koji radi u hotelu"Hilton" u Jeruzalemu.

Kako se to nerijetko zbiva, trideset godina kasnije, u studenom 2007.,u organizaciji ambasade Izraela u Hrvatskoj i "Podravke", Reuven seponovno na{ao u Zagrebu. Ovoga puta pozvan je na gostovanje uokviru Tjedna izraelske kuhinje, koji je odràn u “Hotelu Antunovi}".

Ponovni susret ro|aka nije pro{ao bez emocija, a kada su se onemalo slegle i sti{ale, na red je do{lo i kulinarstvo. No sada je i na{Ruben "stru~njak" sa {irclom. Tko nije probao Rubenov pastel, nezna {to je to dobar pastel, lazanje s povr}em da ne spominjem.

Razgovor je vo|en na hebrengli{u i ìvom artikulacijom. Kako i nakom jeziku moèmo objasniti za{to je biftek najbolji ako tele prestanesisati u odre|enom mjesecu, ako Ruben ne zna kako se vime kaè nahebrejskom, a Reuven ne zna kako se kaè na engleskom. Eto, zato sutu ruke i prsti koji nam slikovito prikaù tko na {to misli.

Reuven je isprobao mnoge hrvatske specijalitete, Ruben je biodoma}in kakvoga se zna, odveli smo ga i na Plitvice. Plitvice sumjesto koje Izraelci posje}uju s velikim po{tovanjem i divljenjem,voda je za njih pravo bogatstvo.

Reuven je, kao pravi Izraelac, zadivljeno gledao jezera i slapove, azatim je zahvativ{i rukom vodu iz jezera i popiv{i je iz dlana,rekao: "Va{ najbolji specijalitet je voda, ba{ ova plitvi~ka."

Za kraj, kakva bi ovo pri~a o kuharu bila a da nema barem jednogrecepta!

Malabi

Sastojci: 1 l mlijeka, 20 dkg {e}era, 8,5 dkg kukuruznogbra{na i pola {alice ruìne vodice

Priprema: Skuhajte mlijeko sa {e}erom, dodajte kukuruznobra{no pomije{ano s malo hladne vode. Dolijte ruìnu vo-dicu i promije{ajte. Ulijte u ~a{e. Le hajim!

Teror je moralno pravo Palestinaca Preveo i priredio: Roni Brandl

U dugoj i o{troj raspravi na Sveu~ili{tu Oxford, 25. i 26. sije~nja,studentska unija je "priznala" Izraelu pravo na postojanje, sa stoti-njak glasova razlike. Daju}i na glasanje prijedlog "Ku}a smatra daDràva Izrael ima pravo na postojanje", raspravu su vodili NormanFinkelstein, biv{i profesor ~ika{kog Sveu~ili{ta DePaul i TedHoenderich, profesor filozofije s londonskog University College.

Pitanja o ozbiljnosti rasprave su postavljena ve} uo~i iste, po{to sui podràvatelj i protivnik odluke, poznati neprijatelji ìdovskedràve. Finkelstein, koji je podràvao odluku, glasovao je protiviste, dok je Hoendrich, koji je za vrijeme debate mijenjao strane,glasovao za istu, potvr|uju}i ~injenicu da je rasprava bila farsa.

Podràvaju}i prijedlog, Jessica Prince sa Sveu~ili{ta u Oxfordu,

govorila je o apsurdnosti naziva rasprave: Mislila sam da je ovopitanje, koje vi{e ne postavljamo.

Lewis Turner s oksfordskog University Collegea, glasovao je protiv,dodaju}i: ako Izrael treba biti skloni{te ìdovskom narodu, ondato ne uspijeva, jer je on jedno od najopasnijih mjesta za ìvot.

Bila sam {okirana kad sam ~ula Hoendricha kako govori da'Palestinci imaju moralno pravo na terorizam', rekla je OlgaBelogova, ìdovska studentica s bostonskog Sveu~ili{ta, kojaprovodi semestar na Oxfordu.

Rasprava je jo{ jedan djetinjast poku{aj senzacionalizma odstrane Oxford's Uniona, rekao je Yair Zivan, predsjednik kampa-nje Unije ìdovskih studenata (UJS).

Oxford University Debating Society odbio je komentirati debatu.

Dva dana prije rasprave. 23. sije~nja, londonski University College,na kojem predaje prof. Ted Hoendrich, posjetila je delegacijaakademskih uglednika iz Saudijske Arabije, uklju~uju}i i rektore~etiriju vode}ih saudijskih sveu~ili{ta, predvo|ena zamjenikom mini-stra obrazovanja, dr. Muhamedom Al Ohalijem. Cilj posjete je, kakonavodi slu`bena stranica UCL-a, ispitivanje na~ina budu}e suradnje.

U izvje{}u Freedom House iz 2006. o saudijskom obrazovnom sus-tavu navodi se:

îtanka za dje~ake za 10. razred sadrì lekciju o'Cionisti~kom pokretu'. Rije~ je o interesantnoj mje{avinidivljih teorija konspiracije o masonskim loàma, Rotary iLions klubovima, s antisemitskim objedama. Tekst tvrdi dasu 'Protokoli cionskih mudraca' autenti~an dokument, koji

otkriva {to @idovi stvarno misle, te okrivljuje @idove zamnoge ratove i nevolje u svijetu.

U izvje{}u Centra za pra}enje mira i kulturne tolerancije u {kol-skoj edukaciji (CMIP) iz 2003. o saudijskom {kolstvu, stoji:

Primatelji mita, narod prevare, lukavost, zlo u samoj srì,narod izdaje, neprijatelji Boga – karakteristike su @idovaprema saudijskim {kolskim knjigama.

S obzirom na navedeno, i s obzirom na op}u atmosferu na britan-skim i europskim sveu~ili{tima, o~igledno je da su akademskiuglednici UCL-a i njihovi saudijski kolege prona{li zajedni~ki jezik,i uspostavili temelje budu}e suradnje.

Na debatu oksfordske studentske unije o "pravu na postojanjesaudijskog obrazovnog sustava" nema potrebe ~ekati.

RUAH HADA[A VIJESTI

[ABAT

62

êlnik reformacijskog pokreta pozvao je na obnovu pridràvanja[abata, {to je najnoviji potez pokreta koji se sve vi{e priklanjatradiciji kojoj se nekad sna`no protivio.

U svom jutarnjem {abatnjem predavanju, na dvogodi{njoj konven-ciji koju je Savez odrào u San Diegu, rabin Eric Yoffie, predsjed-nik Saveza reformacijskog pokreta, obratio se ~lanovima, kojih jebilo 6000, govorom koji je trebao odraàvati stav Saveza.

Njegov poziv na ve}e po{tivanje [abata stigao je gotovo 150 godinanakon {to je utemeljitelj ameri~kog ogranka reformacijskog pokretapreobrazio ameri~ko @idovstvo pomicanjem glavne {abatnje slu`be napetak nave~er kako bi se prilagodilo @idovima koji subotom rade.

Yoffi je rekao da je pokret uvidio nove mogu}nosti za po{tivanjetjednog dana odmora.

"Reformacijski @idovi razmi{ljaju o [abatu jer trebaju [abat", rekaoje. "U na{oj 24-satnoj i 7-dnevnoj kulturi, granica izme|u radnog islobodnog vremena je nestala, a posljedice su porazne. @elimo lizaista ìvjeti u svijetu u kojem polovi~no vodimo ljubav i sva jelakuhamo u mikrovalnoj pe}nici?"

Iako priznaje da ve}ina @idova reformista jo{ nije spremna pri-hvatiti [abat kao dan koji je odvojen i razli~it od ostalih dana utjednu, "na{a istraìvanja pokazuju da je onih koji po{tuju [abatvi{e nego {to znamo", rekao je Yoffi.

Nedavno istraìvanje Istraìva~ke mreè iz Tallahassee na Floridi,provedeno na vi{e od 12.000 @idova reformista, pokazalo je da se46 posto njih suzdràva od poslovanja na [abat, a 39 posto nasto-ji u~initi [abat posebnim danom.

Yoffijev poziv na po{tivanje [abata odraz je sve ve}eg pribliàvanjatradiciji koju je pokret nekad odbacio. Yoffi je rekao da njegova vizijapo{tivanja [abata "ne zna~i uvo|enje beskrajne liste {abatnjihzabrana", nego }e biti odraz jedinstvenog reformacijskog pristupa.

"To zna~i ¢...£ pristupiti [abatu s kreativno{}u kojom se reformacij-ski pokret uvijek odlikovao", rekao je Yoffi: "Isticati ono {to 'treba'~initi: {abatnje svije}e, kidu{, odmor i u~enje, molitva i zajednica,a ne ono {to se 'ne smije' ~initi."

Pozvav{i zajednicu da se pridruì inicijativi, Yoffi je predloìo dva pris-tupa: imenovanje {abatnje radne grupe koja }e prou~iti i preporu~itikako preoblikovati jutarnju {abatnju slu`bu, i osnivanje druge grupe,[abat havura, koja }e se tijekom tri ili ~etiri mjeseca sastajati kako biosmislila po{tivanje [abata na autenti~an reformacijski na~in.

Ostala pitanja o kojima se raspravljalo bila su: potreba izgradnje"bezuvjetne" veze s Izraelom, ìdovsko-muslimanski dijalog ipotreba za op}om zdravstvenom skrbi.

Yoffi je, kao prvi veliki ìdovski lider koji je odrào govor vode}ojmuslimanskoj grupi na Konvenciji Islamskog sjevernoameri~kogudruènja (ISNA) tijekom vikenda za Praznik rada, najavio novusuradnju izme|u Saveza i ISNA i pozvao sve @idove reformiste dase upoznaju s islamom.

Sinagoge i dàmije u 11 zajednica ve} su dogovorile program razgovora nakojem su zajedni~ki radili s ISNA, a zapo~eli su i druge oblike suradnje.

Povrh toga, Yoffi traì od svih kongregacija da, koriste}i se novimreformacijskim curriculumom, zapo~nu s programom u~enja oislamu za odrasle.

Reformacijski vo|a prigrlio [abat kao sredstvoprotiv "kulture mikrovalke"Napisala: Michal Lando, dopisnica Jerusalem PostaPrevela: Dolores Bettini

[ABAT RUAH HADA[A

63

[abat za svakogaNapisao: Shmuley Boteach, The Jerusalem Post, 10. prosinca 2007.Prevela: Dubravka Ple{e

@idovska naobrazba je tajna ìdovske opstojnosti. Slaèm se. Ali,je li to dovoljno?

Stotine milijuna dolara potro{ene su na ìdovske {kole kako bimlade` za{titili od asimilacije. Ali, i predobro se sje}am gomile stude-nata @idova koji su na sveu~ili{te u Oxfordu, na kojemu sam sluìokao rabin tijekom 11 godina, dolazili s jarmulkama na glavi da bi ihskinuli poslije samo nekoliko tjedana provedenih u neìdovskomokruènju jer su se zbog ~injenice da su druga~iji neugodno osje}ali.

To nas dovodi do sljede}eg zaklju~ka: ìdovska je naobrazbanepotpuna ako nije popra}ena znatno sna`nijim sastojkom:ìdovskim ponosom.

Na Oxfordu smo ponos poku{ali usaditi najsna`nijim oru|em kojenam je bilo na raspolaganju – time {to smo neìdovske prijateljena{ih studenata @idova odu{evljavali za @idovstvo. Privukli smotisu}e studenata neìdova na predavanja ìdovskih intelektualacakao {to su Elie Wiesel i Simon Wiesenthal te nagovorili svjetskevo|e neìdove da pred prepunim dvoranama drè predavanja natemu ìdovskih vrijednosti.

Najvi{e od svega odu{evili smo studente neìdove za [abat. Na{esu ve~ere petkom bile prepune studenata iz raznih krajeva svijetakoji su se zaljubili u osje}aj pripadanja obitelji i zajednici {to gadaje samo doìvljaj ìdovske {abatnje ve~ere.

Svijet je postao tako tehnolo{ki ovisan da gotovo vi{e nema mira.Mobilni telefoni zvone tijekom izlazaka, televizori tutnje u pozadi-ni obiteljskih ve~era, a automobil je uvijek spreman da nas istrgneiz dosade doma i odbaci do uzbu|enja kupovnih centara. Ali,[abat je povratak starim danima kada su ljudi znali cijeniti pro-svjetljenje dobiveno iz strasnih razgovora bez osiguranja protivdosade koje nam danas pruàju DVR-ovi i Blackberryji.

Idu}a velika ìdovska borba koja bi nam donijela i najvi{e ìdovskogponosa trebala bi biti univerzalizacija [abata. Petak uve~er trebalo bipretvoriti u dràvnu obiteljsku ve~er kada bi obitelji bile potaknute napaljenje svije}a, pozivanje gostiju i uzdràvanje od kori{tenja svakoja-kih elektronskih razbibriga koje odvla~e pa`nju.

Studije pokazuju da manje od 17 posto ameri~ke djece redovnove~era sa svojim roditeljima. Jednako tako, gostoprimstvo jeameri~ka osobina koja izumire s iznimkom celuloidinih gostijukoji nam bez najave ulaze u ku}e preko televizijskih ekrana.

Nimalo ne iznena|uje da je u takvim uvjetima Amerika postala zemljareality showa u kojoj su mladi voljni biti iskori{teni ako za uzvrat dobi-ju svojih 15 minuta slave i u kojoj im je uskra}ena sigurnost koja dolaziod bezuvijetne roditeljske ljubavi. Ekstremni primjer ovoga je, naravno,sam svijet slavnih u kojem mnogi Amerikanci pronalaze svoje uzore.

Nedavni ~lanak u Vanity Fairu pokazao je da su Britney Spears,Lindsay Lohan i Paris Hilton tijekom djetinjstva njihove majke najednak na~in poticale da postanu zabavlja~ice. U~ile su ih da pod

svaku cijenu streme zvjezdanom statusu. Za uzvrat su dobilepa`nju bez ljubavi, parazitske novinare umjesto odane obitelji icrvene tepihe umjesto toplih zagrljaja.

Posljedice ovakvog ìvota za svaku od njih su bile tragi~ne irazorne. Veliki dio Amerike danas se pita mogu li one i na kojina~in ozdraviti. Lijek je [abat.

@idovska bi im zajednica trebala pruìti ruku i djevojke bi trebalepostati veleposlanicama obiteljskog dana. Pri tom bi trebale pris-tati na uvijet da ne mogu predstavljati ovaj sveti dan ako }e gaobe{~astiti nimalo svetim pona{anjem. Morale bi pristati na pro-mjenu vlastitog pona{anja. Ali, za uzvrat bi ponovo mogle zauzetisvoje mjesto kako u ma{ti svekolikog pu~anstva kojem bi sadapredstavljale pojam zdravlja kao i u vlastitim ìvotima. Uvijek samisebe lije~imo lije~enjem nekog drugog.

Osim toga, petak uve~er trebao bi postati vrijeme bra~ne ljubavi.Talmud kaè da je [abat idealno vrijeme za intimnost muà i ène.To je dan odmora kada muèvi i ène imaju dovoljno vremena dauistinu uìvaju jedno u drugome.

Amerika je dràva platonskih brakova u kojoj je jedna tre}ina parovanavikla ivjeti bez seksa. I, za{to bi nas ti podaci iznenadili ako znamoda najvi{e veselja i razonode u spava}u sobu unosi televizijski pro-gram? Ali, poku{ajmo zamisliti kako bi se situacija promijenila ako bise ameri~ke parove uspjelo uvjeriti da ne uklju~uju televizor petkomuve~er. Isklju~e li televizor i romantika dobiva {ansu.

Kada je Napoleon Bonaparte napao Rusiju 1812. godine, velikave}ina va`nih rabina podràla je cara Aleksandra u borbi protivfrancuskog cara. U~inili su to usprkos ~injenici da su pod vla{}uNapoleona @idovi dobili gra|anska prava dok su ih ruski carevimaltretirali. U~inili su to vjeruju}i da }e sada ravnopravni @idovi uogromnom broju po~eti napu{tati judaizam.

Naravno, upravo se to i dogodilo. Tijekom posljednjih dvije stotinegodina velika ve}ina @idova postala je sekularna, samo formalno sedrè}i tradicije za koju su njihovi preci neko} bili voljni i umrijeti. Ali,zar je judaizam zaista tako nemo}an da ne moè zadràti odanost svo-jih pripadnika? Mi{ljenja sam da smo u opasnost doveli veli~anstvenuvjeru stvaranjem la`nog dualizma koji se sastoji od dvaju svjetova:ìdovskog i neìdovskog, a to je opet bezbrojnim @idovima pruìlomogu}nost da jedan od ta dva svijeta zamijene drugim.

Svjetlo @idovstva stvoreno je kako bi obasjavalo prostranstva beskrajnoudaljena od (samo)nametnutih ìdovskih geta. Njegova poruka, oso-bito poruka [abata bila je univerzalna. Dok su ìdovski rituali bili rez-ervirani za @idove, klju~ne vrijednosti Tore namijenjene su svim naro-dima. A to osobito vrijedi za [abat kao blagdan obitelji i zajednice.

Hollywood je bu~an, prepun ki~a i la`nog sjaja te ~ezne za na{ompa`njom. Ne postoji bolji na~in da mu se donese ozdravljenje odspokoja i mira [abata.

RUAH HADA[A IN MEMORIAM

64

Ugledni i nagra|ivani hrvatski nakladnik, urednik, pjesnik, pripovje-da~ i prevoditelj, zaljubljenik u istarske boje, razgovore, okuse i knjige,napustio je svoje najbliè, ali i brojne kolege, prijatelje i po{tovateljenaglo, u petak 18. svibnja u Zagrebu, gradu u kojem je svijet ugledao1943. godine. Splitski i beogradski osnovac, maturirao je na Klasi~nojgimnaziji u Zagrebu u, kako kaè legenda, neobi~nom razredu –mo}noj gomilici predeksperimentalnih klinaca {to je okupljala i nekabudu}a ugledna imena hrvatske humanisti~ke inteligencije.

Taj klasi~arski trag i iva ljudska upletenost u sva najva`nija stremljenjahrvatske intelektualne scene, ali i aktivni i kriti~ki rad u danima njenaposvema{njeg eti~kog glavinjanja, sna`no }e se osje}ati u svakomGoldsteinovom koraku – u svakom njegovom ~asnom intelektualnompothvatu i u svakoj kriti~koj procjeni, kako u nakladni{tvu, tako i u njegovuvlastitom prinosu hrvatskoj knji evnosti. A taj od samog po~etka nije zane-mariv: pjesme pi{e jo{ kao gimnazijalac, pripovijetke je po~eo objavljivatiu Studentskom listu i Poletu, a nastavio u Razlogu i u Forumu, knjiguproze Pamfilos ili pripovijetke dokonjaka objavio je 1971., a pjesni~kezbirke Usmjereni odgoj Anne Boleyn 1982. i Orfejev posao 1992. godine.

Ipak, prije svih tih zapaènih i nagra|ivanih knjiga i prije no {to jediplomirao povijest umjetnosti i komparativnu knjièvnost uslavnom i ludom {ezdesetosma{kom nara{taju, tom nedosti`nomuzoru generacija {minkerske revolucionarne mladosti, iz vreve jestudija i zagreba~kih ritmova na godinu dana po{ao u traganjakoja }e ga dovesti i do @minja i Rovinja. Tu su zapo~ele njegovebrojne i preva`ne istarske {etnje otvorenih o~iju. Mladi humanist,tek osovljen na noge i plodotvorno kriti~an, ubrzo }e se na}i usredi{tu onog ponajboljeg {to je hrvatsko nakladni{tvo nudilotijekom sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stolje}a.

Radi u nepreàljenom ~asopisu Teka i njegovoj biblioteci. Kada je1979. godine Biblioteka Teke pre{la iz Studentskog centra uGrafi~ki zavod Hrvatske, s njom je po{ao i Albert Goldstein,budu}a apsolutna eminencija hrvatskog izdava{tva, urednik bira-nica i poslastica. Polovicom osamdesetih Goldstein prelazi u ku}uAugust Cesarec koju vodi do njena ga{enja 1993.

Te je godine, naime, u trenutku ratno-tranzicijsko-pretvorbenogsloma hrvatskog izdava{tva i knjiàrstva, zapo~ela njegova posljed-nja i sjajna nakladni~ka avantura: s dvojicom je prijatelja osnovaoIzdanja Antibarbarus, nakladni~ko ime ~iji se neporecivi ugled nijegradio medijskim blebetanjem i sjajem ambala`nog ki~a, ve} uvi-jek i samo sna`no potvr|ivao za katedrom, me|u studentimahumanisti~kih studija, u rukama onih razroga~enih i spremnih, ubibliotekama intelektualno razmaènih. I sve to u malom svijetugra|anske humanistike i njenih starih dobrih kriterija, svijetu {toga je pomama za brzopoteznim identifikacijama i rje{enjima ve}bila svela na rijetke osobne pothvate, presudne za preìvljavanje

na{eg urbanog bi}a u uvjetima nacionalisti~kog {oka, retradi-cionalizacije i provincijalizacije.

U nizu se takvih osobnih pothvata oku{ao Berti Goldstein, ili se u njihsretno umije{ao, taj staloèni i uporni podupiratelj svega slobodarskog iljudski normalnog. I kada je javnim djelovanjem krijepio hrvatskonakladni{tvo, transparentno i hrabro brane}i njegove te{ko izborene slo-bode i (pre)krhke ravnoteè pred licem zlonamjerne i glupe politi~kemo}i. I kada je finim, zapravo posve otmjenim i intelektualno superior-nim, prijevodnim i uredni~kim izborom niza francuskih, njema~kih, bri-tanskih i inih klasika kulturalne povijesti, povijesti umjetnosti, teatrologi-je, religiologije, filozofije, antropologije, politologije i drugih granahumaniore pametno popunjavao davno zata{kane i bolno potisnutelakune i rascjepe na{ih osobnih i kolektivnih spoznaja. I kada je, na poza-dini tog besprijekorno odra|enog monumentalnog posla za "na{u kul-turnu stvar" (otrovno bi se nasmijao na svaku takvu frazetinu, uz neiz-bjeàn papreni komentar na najvi{oj razini potkovanosti u drevnoj idanas zgasloj umjetnosti vrhunske kozerije!), kada je, dakle, na pozadi-ni tog divnog posla prepunog zasluga, njegovao i sebi svojstveno "stro-go teto{io" rijetka doma}a pera spremna kriti~ki progovoriti o stvarnostikoja se sru~ila na ~ovjeka i na "dru{tvenost", kako je znao re}i.

I tada kada je u~iteljski pomagao malenima da se ohrabre i za{iljepera, raskva{ena od buljenja u ekrane i vlastite male egzistencije itada kada je pokretao kolektive, nadzirao projekte, nadahnjivaosusrete i razmjene, probijao ledene plo~e, uvijek se radovaoautoru, toj ~esto zaboravljenoj i nezalivenoj biljci. Blagi hod nje-gove semitski krhke figure presijecao je pogled koji je palio iu{iljena rije~ koja je znala dosegnuti svaki cilj.

U njegovoj davno posvojenoj Istri, u pulskoj Castropoli, kod "Tomasa"(i jednu biblioteku je nazvao Kod Tomasa, taj sladokusac i plemeniticinik!), na pazinskom skupu izdava~a, na pulskom sajmu knjige, posvu-da se njegova rije~ slu{ala, cijenila, pamtila, pohranjivala, prepri~avala.Volio je ìvot i nije se {tedio da ga podijeli, pro{iri, oslu{ne i prenese.Ne grabe}i ga, ku{ao ga je pred svima i dijelio za trpezom s onima kojisu, katkad i posred magle relativisti~kog zamora, bili neo~ekivano dir-nuti ugodnom trpko{}u i britkom svjeìnom njegova govora.

Starinski frajer posve svjeèg {arma i osje}aja za trenutak, osje}ajan i ot-mjeno plah, nije se libio suvereno savjetovati i sigurno voditi. Iza hladno}enekrologa, te jalove forme u koju trebaju stati ivoti, ljubavi i strasti zatostoji ne{to veoma bolno: odlazak ljudske institucije koja se nije jalovojavno kreveljila titulama, nagradama, akademskim i akademi~kim sineku-rama i pozlatom malogra|anskog ki~a, ve} samo i jedino isticala radom,predano{}u, vrsno}om, sposobno{}u da istodobno zadivi i ohrabri.

Koliko takvih institucija imamo? Koliko takvih ljudi?

Da. Bolno }e nedostajati.Aljo{a Puàr

Albert Goldstein

Zbogom Berti

Oti{ao je dobri u~itelj Albert GoldsteinNapisao: Aljo{a Puàr

IN MEMORIAM RUAH HADA[A

65

Maja Albahari

Maja Albahari rodila se u Sarajevu 1977. godine gdje, okruènabezgrani~nom pa`njom i ljubavlju, provodi sretno djetinjstvo.Sje}amo se Maje onako bezbri`ne, s velikim srcem i jo{ ve}imosmijehom, vragolastih kovr~a i sjajnih o~iju.

S petnaest godina, zbog rata, Maja odlazi u London gdje joj se ubrzopridruùju mama Seka i tata Milenko. Bila je osoba koja je brzo steklaveliki broj iskrenih prijatelja, uspje{no se uklopila u novi {kolski sis-tem, i s lako}om savladavala izazove ìvota u tu|ini. Nakon zavr{enogstudija povijesti, zahvaljuju}i vedrom duhu, izuzetnoj upornosti iinteligenciji, vrlo brzo je napravila uspje{nu karijeru.

Ali… naàlost… ìvot ponekad pi{e tu`ne i te{ke scenarije gdje suglavne uloge dodijeljene ba{ onima koji su posebni.

Nakon iznenadne te{ke i kratke bolesti, Maja gubi ìvotnu bitku usije~nju 2008. godine u Londonu, naglo prekinuta u strastvenojvolji i èlji da ìvi i uìva ìvot punim srcem.

Sahranjena je u Londonu po ìdovskom vjerskom obredu.

Maja je osoba koja }e ostati u sje}anju svima koji su je bar jednomvidjeli: vesela brbljavica, bistra i brza sa smislom za humor i ne-zaboravnim smijehom. Voljela je ìvot i ìvjela ga je strastveno.

Iako vi{e nije s nama, Majin duh }e uvijek ìvjeti u srcima onih kojisu imali tu sre}u da je upoznaju.

Zihrona liurahaNapisala: Tamara Djureti}

Marko Weiss

Na vje~ni po~inak oti{ao je Marko Weiss, po~asni predsjednik@idovske op}ine Virovitica, predsjednik @idovske op}ine Viroviticaod 1964. do 2002. godine, jedan od pripadnika najstarije ge-neracije ìdovskih aktivista ex-Jugoslavije i Hrvatske.

Umro je 11. 12. 2007. nakon duge i te{ke bolesti, u 86. godiniìvota. Pokop dragog pokojnika obavljen je 12. 12. 2007. naGradskom groblju u Virovitici na tradicionalan ìdovski na~in, aslu`bu je predvodio rabin Lucijan Mo{e Prelevi}. Do grobniceispratili su ga supruga Zdenka, sinovi Ljubo-Ruben i @eljko st.,unuka Daniela i unuk @eljko ml., snaha Ivanka, druga rodbina teve}i broj prijatelja, biv{ih suradnika, znanaca, sugra|ana,po{tovatelja. Bio je to jedan od rijetkih pogreba po ìdovskom ri-tualu nakon Drugoga svjetskog rata u Virovitici, i s obzirom nakratko}u vremena od smrti do pokopa, ispratio ga je do grobavelik broj oàlo{}enih. Obitelj Weiss primila je ve}i broj telegrama,e-mail i SMS poruka s izrazima su}uti. Lokalna radiostanica teViroviti~ki list zabiljeìli su smrt Marka Weissa.

U opro{tajnom govoru, stariji sin, Ljubo Ruben Weiss, naveo jeosnovne ìvotne postaje o~eve biografije te izmolio kadi{.

Marko Weiss ro|en je u Luka~u kraj Virovitice 28. 5. 1922. u trgo-va~koj obitelji. [kolovao se u Luka~u i Virovitici gdje je 1940.

zavr{io gimnaziju. Vjeronauk je polazio kod rabina dr. Kaufmanna,a obitelj Weiss imala je svoja stalna mjesta u viroviti~koj sinagogisve do njezina ru{enja.

Bio je ~ovjek koji je imao dvije obitelji i dva ìvota. Jednu je obiteljizgubio u najve}oj tragediji koja je zadesila @idove – tragedijiHolokausta, a drugu je osnovao vrativ{i se u zavi~aj iz njema~kihnacisti~kih logora, kao jedan od rijetkih Weissovih. Odveden jezajedno s obitelji u svibnju 1943., preìvio je i zloglasne logorekao {to su Auschwitz-Birkenau (gdje je ime i prezime zamijenjenologora{kim brojem 121.729), logor u var{avskom getu te Dachauu ~ijoj blizini je oslobo|en od ameri~ke vojske 2. 5. 1945. Razdo-blje nakon 1945. nazivao je svojim drugim ìvotom i dan 2. 5. 1945. obiljeàvao je sve~anije nego svoj ro|endan.

Iako gubitnik, posvetio se radu i 33 godine (od 1947. do 1980.)radio je na raznim radnim mjestima, u skladu s obiteljskom tradi-cijom, kao komercijalist. Upam}en je kao sposoban, marljivstru~njak, koji je gotovo sav svoj radni vijek posvetio razvojupoljoprivrede viroviti~kog kraja.

Nije isticao, ali nije ni tajio svoje @idovstvo i od 1964. do 2002.,dakle punih 38 godina, vodio je malobrojnu ìdovsku op}inuVirovitica, organiziraju}i njezin rad predstavljaju}i Op}inu prema

IN MEMORIAM – povodom smrti Marka Weissa Napisao: Ruben Ljubo Weiss

RUAH HADA[A IN MEMORIAM

66

drugim ìdovskim institucijama, odnosno dràvnim i dru{tvenimtijelima. Sura|ivao je vrlo dobro s rukovodstvom Saveza jevrejskih(ìdovskih) op{tina Jugoslavije, Jevrejskim istorijskim muzejom(predstavljao Savez i SUBNOR u nekoliko navrata u inozemstvukao ~lan delegacija), sura|ivao s institucijama i pojedincima uIzraelu, s Koordinacijom ìdovskih op}ina Hrvatske, @idovskomop}inom Zagreb… Brinuo se o @idovskom groblju u Virovitici:njegovim zalaganjem postavljena je spomen-plo~a na mjestu gdjeje nekada stajala viroviti~ka sinagoga koju su sru{ile usta{ke vlasti1941. godine. Duè vrijeme zalagao se u Izraelu da se sve}enikuStjepanu Jankovi}u, koji je poku{ao spasiti ìdovsku obitelj Weissu vrijeme Drugoga svjetskog rata, dodijeli Medalja Pravednikame|u narodima. @upnik Jankovi} progla{en je od strane izrael-skog Yad Vashema 1996. pravednikom me|u narodima.

Gotovo desetak godina slao je sinove na ljetovanja pionira i omla-dine u organizaciji Saveza jevrejskih op{tina Jugoslavije, odgaja-ju}i ih u ìdovskom duhu. Sin @eljko st. danas je predsjednik maleìdovske op}ine Virovitica a sin Ljubo-Ruben publicist i literata.

Marko Weiss bavio se i pisanjem – objavio je vi{e tekstova s pro-blematikom logora{kog ìvota, sura|ivao je u Viroviti~komzborniku te u ~asopisima i publikacijama ìdovskih organizacijapi{u}i o povijesti @idova Virovitice i okolice. Zapaèn je bio i nje-gov rad u Ekolo{kom dru{tvu Virovitice.

Za vo|enje @idovske op}ine i rad u ìdovskim organizacijamadobio je Megilu, zahvalnicu Saveza jevrejskih (ìdovskih) op}inaJugoslavije.

Marko Weiss desetlje}ima se borio za obe{te}enje i nakon gotovo~etiri desetlje}a odobrena mu je od{teta koju je primao sve dosvoje smrti. Ostavio je iza sebe vrijedne dokumente s tim u vezikao i u vezi svog ìvota, dokumente koje je bri`no ~uvao, te ove}ubiblioteku s teì{tem na Holokaustu. Intervjuiran je za

Memorijalnu fondaciju Stivena Spielberga, a nekoliko puta bio jei gost Radiostanice Virovitica gdje je opisao najdramati~nijedijelove svoje biografije. Mogu}e je da }e neki muzej imati interesza postoje}u dokumentaciju i literaturu, da ih sa~uva kako bi semladim generacijama pokazalo kolika je vrijednost tolerancije,po{tovanja prava manjina te mira koji je uvjet ìvota bez kojeg sene moè. ôvjek koji je propatio mnogo u svom ìvotu, ìvio jegovore}i kako se moè nasilje i oprostiti, ali nikada ne i zaboravi-ti, govorio je da su optimizam i psihi~ka snaga te rad ono {to~ovjeka drì u ìvotu… SAMOPOUZDANJE, VJERA U DOBROTU ISNAGU PRAVEDNIKA, pogled u budu}nost, solidarnost, ustrajnostbile su neke njegove karakteristike kao ~ovjeka. I nikada se neprestati nadati!

Desetlje}ima je nastojao da mu nadle`na tijela, odnosno vlastivrate o~evinu, tj. imanje u Luka~u, ali izostalo je razumijevanjeonih koji su mu to mogli vratiti. Radovao se odlasku u vikendicuu Bilogoru, vikendicu koja je sru{ena od nepoznata po~initeljapo~etkom 1992. godine.

Zalagao se u svom ìvoti za pravednost, iako je sam doìvionepravde.

Marko Weiss bio je radin i skroman ~ovjek predan obitelji, radu i@idovstvu. Kada je cijela obitelj odvo|ena u logor iz Luka~a, naKolcu, pri skretanju iz Luka~a prema Virovitici, kamion je malozastao, i dok su drugi pozdravljali sa Zbogom! ili upla{eni {utjeli,on je iz kamiona doviknuo: DO VI\ENJA!

Hvala mu za dobra djela, hvala mu {to je ostao svoj!

Neka Adonaj njegovoj du{i podari vje~ni mir!

Zihrono livraha!

Virovitica, 26. 12. 2007.

Jichak Jakov Romano

Oti{ao je na{ Ro|o. Pitamo se tko }e sada nove domare "Lavoslava[varca" do~ekivati, pomo}i im da se lak{e prilagode novoj sredini iìvotnim uvjetima. Ro|i, kako smo ga svi zvali, nikada nije bilo te{kopomo}i, ba{ kao da su mu svi bili najro|eniji. Tako je i stekao svojnadimak, jer prema tradiciji postoji ime koje nam daju roditelji, onokoje zasluìmo svojim radom i ìvotom i ono kojim nas drugi zovu. ARo|o nam je bio blizak, jednostavan, vje~ni zaljubljenik u ladino isefardske pjesme, rado ih je pjevu{io, tje{io njima dame, obasipao ihkomplimentima – sve su one uvijek bile samo "prima goventu".

Ro|o je bio skroman ~ovjek, odan bli`njem i Svevi{njem. Jer,jedno bez drugoga ne ide.

A nedostajat }e nam i u sinagogi i onaj njegov ponos i uzbu|enje skojim bi izgovarao imena sarajevskih i vi{egradskih hahama, rabina…

Jichak Jakov Romano odrastao je u velikoj obitelji, njegova majkaSara Levi udana Romano rodila je desetero djece. Porijeklo nje-gove obitelji je rabinsko i Ro|o bi znao re}i: "Nono je bio rabin uVi{egradu." A otac – pobo`ni trgovac ko{er hranom i koàma. Uobitelji je bilo i ljubavi i po{tovanja, djeca su majci, ocu i djedugovorila "vi".

No kada su u vrijeme NDH usta{e u Bosni do{le na vlast, ratnivihor rasuo je obitelj po logorima i izbjegli{tvu, a Ro|u je spasionjegov prijatelj s kojim je radio, musliman, èljezni~ar.

Jichak Jakov Romano-Ro|oNapisala: Jasminka Doma{

IN MEMORIAM

NADOLAZE]I BLAGDANI

RUAH HADA[A

67

Jichak Jakov Romano, taj sefardski Jevrej, bio je do kraja ìvota privrènvjeri i tradiciji i velik je broj onih za koje je Ro|o izmolio kadi{.

U Zagreb je stigao iz Sarajeva 1995., preìvjev{i jo{ jedan rat usvom ìvotu. Posljednje godine proveo je u Domu "Lavoslav [varc"za koji je rekao: "Dom je meni druga ku}a. Imamo sestru Ivanukoja nas voli kao da smo joj najro|eniji."

Sve blagdane je slavio, drào se propisa vjere, a posebno mu jesrcu bio prirastao Jom Kipur. Prvi bi dolazio u hram a nakon toga:"Do|em ku}i, soba me ~eka, zadovoljan sam i sretan {to sam biou templu."

S velikom ljubavi uvijek bi spominjao brata Morica koji se brinuoo njemu.

Kad netko ode, sjetimo se susreta, rije~i, a Ro|o je bio poseban ~ovjek.

Jedanput, kada je do{la moda {panjolskih serija, sav presretan mije rekao da se u njegovoj ku}i govorio ladino i ponavljao bire~enice iz "sapunice".

Ispekla sam kola~e za Ro|u i poslala moju Anu i Ilana da mu ihodnesu u Dom. On ih je odmjerio i odmah zaklju~io da su dobarpar i uvijek bi me pitao: "Sinjorica, sinjorica, kako su mladi?" Idoista, koju godinu kasnije oni su se vjen~ali. Tako je na{ Ro|o bioi neka vrsta proroka.

U svakom ~asu davao je najvi{e {to je mogao dati. Kraj njega je uvi-jek bilo svjetlosti i topline i zato smo voljeli biti u njegovoj blizini.

Ro|o ro|eni, neka ti du{a u nebeskim visinama na|e sve za ~imeje ~eznula.

Vrijeme Pesaha koji zapo~inje Seder ve~erom prve ve~eri blag-dana, vrijeme je ne samo sje}anja i podu~avanja mla|ih nara{tajana Izlazak na{ih predaka iz egipatskog ropstva, ve} i prilika dapreispitamo svoja osobna robovanja.

îtaju}i Hagadu, idu}i uhodanim i utrtim stazama tradicije,ponu|ena nam je i mogu}nost osloba|anja na{eg unutarnjeg,intimnog i duboko skrivenog robovanja. Razmislite o robovanjumodernom dobu: vremenu, novcu, automobilu, ra~unalu itd.

Zaronite u Hagadu i budite osobno jo{ jednom sudionici Izlaskas na{im precima, a zatim zajedno sa neplodnom pustinjom prijeulaska u Erec Israel, ostavite za sobom sva robovanja i kao slobod-ni ljudi uìvajte u Sederu.

Pesah je prvi blagdan godi{njeg niza blagdana i jedan je od trihodo~asna ({alo{ regalim). U vrijeme hodo~asnih blagdana, a uvrijeme Hrama, mu{karci su se sakupljali u Jeruzalemu i prinosilina hramski oltar janje kao `rtvu.

Seder ve~era se prire|uje u prvoj i drugoj blagdanskoj no}i.Uobi~ajeno je da se prve blagdanske ve~eri prire|uje obiteljskiSeder. Seder na hebrejskom zna~i red, a ova se ve~er tako zove jerse sve odvija po strogo utvr|enom redu. Ova ve~era – za razliku oddrugih obiteljskih okupljanja oko stola – nije puko druènje i blago-vanje, ve} obitelj i prijatelji ove duge ve~eri za stolom vr{ebogoslu`je. Uobi~ajeno je da tijekom ve~ere sjedimo lijevom rukomoslonjeni na stol. Razlog tomu je proslava nacionalnog oslobo|enja,{to blagdan Pesah i predstavlja, a naslanjamo se, jer su u vrijemeIzlaska samo slobodni ljudi jeli za stolom. Svatko za stolom trebaimati Hagadu po kojoj prati slijed i sudjeluje u obredu.

Tijekom ve~ere, svaki sudionik treba popiti 4 ~a{e vina i to to~nou vrijeme koje je predvi|eno obredom. Seder ve~era traje dugo iprili~no je sloèna procedura koja se provodi prema Hagadi {elpesah, pripovijetki o Izlasku sa to~nim propisima i strogomredoslijedu obreda.

Na stolu je obvezni zajedni~ki tanjur sa tri macesa, beskvasnogkruha, koji su jeli na{i preci u vrijeme Izlaska, a ta tri komadapredstavljaju kohanim, leviim i Izrael.

Poseban pesah pladanj – keara obvezni je dio na Seder trpezi. Nanjoj se postavi pet simboli~kih jela: gorke trave (maror), ribanejabuke s medom i vinom (haroset), li{}e od per{una ili celera(karpas), kuhano jaje (bejca) te komad pe~enog mesa sa kosti.

Za Seder ve~eru prire|uje se tradicionalni obrok, koji se obi~nosastoji od pile}e juhe sa maces knedlama, pe~eno ili kuhano mesood peradi i neki prilog koji je dozvoljen u vrijeme pesaha, {tozna~i da ne sadrì ni{ta kvasno.

Ova je ve~era spomen na no} u kojoj nas je Bog izveo iz Egipta ioslobodio egipatskog ropstva.

Za postavljenim stolom uvijek treba ostaviti jedno mjesto prazno,na kojem nitko ne smije sjediti. To je mjesto koje ~eka prorokaElijahua. Vrata ku}e trebaju biti otvorena za namjernike, ali i zaproroka, koji se radosno o~ekuje, jer }e upravo on objaviti dolazakMesije. Na kraju ve~eri uskliknemo: Le {ana habaa bi Jiru{alajim! –Dogodine u Jeuzalemu, u nadi Mesijina dolaska, koji }e nas sveponovno sakupiti u Izrael!

Pesah SederNapisala: Maya Cime{a Samokovlija

RUAH HADA[A NADOLAZE]I BLAGDANI

68

Seder bez vina? Kako to moè biti, pitate se. Svatko zna da se zavrijeme Sedera moraju popiti ~etiri ~a{e vina u znak sje}anja na~etiri faze oslobo|enja iz egipatskog suànjstva.

Te su ~etiri ~a{e toliko va`ne da za svaku od njih izgovaramoblagoslov dok za prvu radimo kidu{.

Seder bez vina gotovo je nezamisliv! Ali, i to se zbilo jedanputdavno kada je cijela ìdovska zajednica morala odràti Seder bezvina. O tome govori na{a pri~a.

Dogodilo se to prije mnogo godina u zemlji u kojoj je vladao kralj– prijatelj @idova. Jedan od najboljih prijatelja toga kralja bio jerabin ìdovske zajednice kojem se kralj divio zbog mudrosti iznanja, dobrote i poniznosti.

Bile su to osobine koje kraljevi dvorjani nisu posjedovali. Kralj jevolio provoditi vrijeme s rabinom i s njim raspravljati o va`nimpitanjima. Kada bi se suo~io s nekim problemom, od rabina jetraìo savjet i nikada nije poàlio.

I sve bi bilo dobro da kralj nije imao premijera koji nije volio @idovei koji je bio osobito ljubomoran na prijateljstvo kralja i rabina.

Jednoga je dana premijer upitao kralja za{to prema rabinu imatoliko naklonosti. "A, za{to ne?" odgovorio je kralj. "Divim se nje-govoj mudrosti i znanju, u njegovom srcu nema ni~ega dolidobrote i straha Gospodnjega i on mi je iskreno odan i èli midobro. Svakako zasluùje moje prijateljstvo!"

"[to ako Veli~anstvu dokaèm da rabin nije onakav kakvim se pretvara i daiza Va{ih le|a ne}e oklijevati kr{iti Va{e zakone i ru`no o Vama govoriti?"

"Sumnjam da mi takvo {to moè{ dokazati," s puno je sigurnostiodgovorio kralj. "Ali, ako ti to po|e za rukom, znat }u {to s njimtrebam u~initi. Ali, ne uspije{ li dokazati svoju neopreznuoptu`bu, znat }u i {to mi je s tobom u~initi. Onda, dragi moj pre-mijeru, kako }e{ dokazati svoju optu`bu?"

"Prekosutra }e @idovi zapo~eti slavlje svojeg blagdana Pesaha.Tijekom prve dvije no}i imaju osobitu gozbu koju zovu Seder nakojoj }e popiti ~etiri ~a{e vina. Vino je tako zna~ajno za njihovSeder da }e @idov prodati i vlastitu ku}u kako bi osigurao vino zaSeder. Moj je prijedlog, Viso~anstvo, da zapovjedite rabinu da svim@idovima kaè kako nitko, ~ak ni rabin na Sederu ne smije pitivino. Onda }ete vidjeti ho}e li rabin i ostali @idovi poslu{ati va{uzapovijed i {to }e o vama re}i."

"A kako }emo to saznati?" pitao je kralj.

"Znam da prije nego li sjedne za vlastiti stol za Seder, rabin posje}ujeìdovsko svrati{te u kojem se organizira Seder za siroma{ne i @idove--lutalice koji nemaju doma a koji su u gradu. Ako se preru{imo, lako}emo se pridruìti gomili i prisustvovati Sederu."

"Neka tako bude", sloìo se kralj. "Ali, upozoravam te, igra{ se svlastitom glavom!" "Moja glava protiv rabinove glave", premijer jeprihvatio izazov.

Sljede}eg je dana kralj pozvao rabina i kada se ovaj pojavio, rekaomu: "Nare|ujem ti da kaè{ @idovima da nitko, ~ak ni ti, prijateljumoj, ne smije piti vina na Seder pod prijetnjom smrti!" Rabin jebio àlostan i iznena|en ali je rekao: "Zapovijed va{eg Veli~anstvabit }e izvr{ena."

Kao {to je i obe}ao, rabin je obavijestio sve @idove toga grada:"Prema naredbi kralja, @idovima je zabranjeno piti vino na Sederali, osim toga, Seder treba proslaviti na uobi~ajen na~in i suobi~ajenim veseljem i nadahnuto{}u. Svaki put kada Hagada kaèda treba popiti vina, podignite prazne ~a{e i recite ovu molitvu:

"Gospodaru svemira, znano Ti je i poznato da iskreno èlimoizvr{iti Tvoju volju ali njegovo Viso~anstvo kralj zabranio nam jeda pijemo vino ove ve~eri pod prijetnjom smrti. Kako Tvoja Torakaè da je spa{avanje ìvota va`nije od ispijanja ~etiri ~a{e, molimoda nam oprosti{ {to ve~eras ne}emo piti vino."

U svrati{tu je stol bio postavljen za Seder. Za svakog je sudionikabio postavljen tanjur za Seder na kojem su bila maca, gorko bilje isve drugo {to je bilo potrebno. Na stolu su bile i kristalno ~istevinske ~a{e i fla{e ispunjene crvenim vinom.

Prostorija se uskoro ispunila slavljeni~ki raspoloènim ljudimakoji su posjedali za stol. Me|u njima su bila i dva stranca, odjeve-na jednako siroma{no kao i ostali ali kako su bili stranci na njihnitko nije obra}ao posebnu pa`nju. Nikome od nazo~nih nije nina kraj pameti bilo da su to kralj i njegov premijer.

Nedugo zatim stigao je i rabin i svi su iz po{tovanja ustali u nje-govu ~ast. Rabin je sjeo na ~elo stola i svima od srca zaèlio sretanblagdan. Prvo je na redu bio, naravno, Kade{: kidu{ na prvu od~etiri ~a{e vina. Rabin je sve nazo~ne podsjetio na kraljevu zapovi-jed a zatim ih je zamolio da ustanu i podignu prazne vinske ~a{e iza njim ponove molitvu koju je pripremio upravo za tu priliku:"Gospodaru svemira..."

Svi su poslu{no slijedili rabinove upute i fla{e vina ostale sunetaknute na stolu. Osim toga, Seder je protekao jednako rados-no i nadahnuto kao i uvijek.

Kralj i premijer odsjedili su cijeli Seder i istu molitvu ~uli ~etiri puta.Svi, uklju~uju}i i kralja, uìvali su u Seder ve~eri; samo je jedna osobabila oàlo{}ena – bio je to nesretni premijer. Kada je Seder zavr{io,kralj i njegov premijer napustili su svrati{te zajedno. Prije nego li suse razi{li na vratima dvorca, kralj je pozvao premijera da se pojavipred njim sljede}eg dana sredinom poslijepodneva.

Sljede}eg je jutra kralj poslao tekli}a rabinu s porukom da sepojavi pred kraljem sredinom poslijepodneva. U nazna~eno vri-jeme rabin i premijer susreli su se na vratima pala~e i obojica sudovedena pred kralja.

Okrenuv{i se prema rabinu, kralj je rekao: "Iako vi o tome ni{ta neznate, plemeniti rabine, moj premijer i ja smo ju~er bili gosti naSederu. Naravno, bili smo preru{eni i do{li smo se vlastitim o~ima

Seder bez vinaNapisao: Nissan Mindel

NADOLAZE]I BLAGDANI RUAH HADA[A

69

uvjeriti ho}ete li poslu{ati moju naredbu. Glupi premijer je biotoliko uvjeren da to ne}ete u~initi da je zaloìo vlastitu glavu.Drago mi je da ste vjerno ispunili moju naredbu iako se iskrenokajem {to sam vama i ostalim @idovima nanio nepotrebnu boltime {to sam se upleo u va{e sveto slavlje Sedera. Ali, moj }e pre-mijer platiti za svoju glupost. Njegovu sudbinu stavljam u va{eruke: izaberite na~in na koji }e umrijeti i tako }emo u~initi."

"Va{e Veli~anstvo", odgovorio je rabin, "otkako smo izgubili na{Hram u Jeruzalemu, ni jedan rabinski sud nema pravo nikoga osu-diti na smrt."

"U tom slu~aju", rekao je kralj, "ja }u izabrati kako }e umrijeti:odmah }e biti javno obje{en!"

Tada je kralj rekao rabinu da ukida zabranu pijenja vina te dopus-tio rabinu da svim @idovima obznani da slobodno mogu piti.

Sretna se vijest brzo pro{irila me|u @idovima i primljena je s velikimslavljem. Drugi je Seder proslavljen s izuzetnom rado{}u i dubokomzahvalno{}u Svevi{njem za sva ~uda, ne samo ona u vrijemeoslobo|enja iz Egipta nego i za ~udo kojim su se rije{ili okrutnogneprijatelja. Bio je to najveseliji Pesah kojeg su ikada proslavili.

Ispri~ao Joseph Freuchtwanger, ne}ak rabina Davidsa.

Bio je erev Pesah 1944. Cjelokupna ìdovska zajednicaRotterdama – mu{karci, ène i djeca – preba~eni su iz Vesterborka,deportacijskog logora u Nizozemskoj u koncentracijski logorBergen-Belsen u Njema~koj.

Uvjeti u Vesterborku bili su te{ki ali stalno pridràvanje vjerskihpropisa do zapanjuju}eg je stupnja o~uvalo ponos @idova kao injihovu volju za ìvotom. Pod vodstvom voljenog i po{tovanogpoznavatelja Tore rabina Aharona (Bernarda) Davidsa, zadràna jeodre|ena ~vrsto}a zajednice i optimizam. No, nakon dolaska uBergen-Belsen, svakodnevni je ìvot iznenada postao bitno gori ive}ina stvari zahvaljuju}i kojima se ~ovjek osje}a kao ljudsko bi}ebile su nam oduzete. Na na~in na koji nam se to sada, 60 godinakasnije ~ini poznato ali je ipak nezamislivo, obitelji su razdvojene,ljudi umirali od gladi a suludo teàk rad lomio je tijelo i du{u.Bolesti su se brzo {irile.

Macot za Seder, naravno, bilo je nemogu}e nabaviti.

Rabin Davids, koji je tada bio u ranim ~etrdesetim i koji je odmahpo dolasku u logor bio odvojen od svoje supruge i djece, ~eznuoje za prilikom da duh svoje obitelji i zajednice odrì na ìvotu iakoim je fizi~ka snaga kopnila. Ali, pod tako te{kim uvjetimauzdràvanje od jedenja hameca sigurno bi uzrokovalo bolest ismrt nepoznatog broja @idova. [to u~initi tijekom tjedna Pesaha smalim porcijama kruha?

Rabin Davids se savjetovao s drugim velikim rabinima u logoru inakon iscrpljuju}e i duge rasprave o ovoj dilemi, rabini su odlu~ili{to treba u~initi.

Dana 14. Nisana, na samu ve~er Sedera, rabin Davids sjeo je na~elo dugog stola u mu{kim spavaonicama i predvodio Seder, ne izHagade jer, naravno, Hagadu nisu imali, nego po sje}anju. Kada jestigao do blagoslova "... koji nas je posvetio Svojim zapovijedima i

zapovjedio nam da jedemo macu..." podigao je glas i jasno izrekaoovu molitvu koju je kasnije na engleski preveo profesor HaroldFisch:

Nebeski O~e, Tebi je znano i poznato da mi èlimo izvr{iti Tvojuvolju glede zapovijedi jedenja mace i strogog uzdràvanja odhameca na blagdan Pesaha. Ali, srce nam se para {to to nemoèmo u~initi jer smo mu~eni i u smrtnoj opasnosti. Spremnisu izvr{iti Tvoje zapovijedi o kojima je re~eno"Izvr{it }e{ ih i ponjima }e{ ìvjeti" (Vajikra 18:5), {to zna~i da }emo po njimaìvjeti a ne umrijeti. I, s time u skladu, slu{amo Tvoje upozore-nje kako je pisano: "Zato pazi i ~uvaj svoju du{u na ìvotu."(Devarim 4:9). Zato Te molimo da nas ~uva{ na ìvotu i izbavi{ iotkupi{ iz na{eg suànjstva uskoro kako bi na vrijeme mogliizvr{avati Tvoje zapovijedi i ispunjavati Tvoju volju sasavr{enim srcem. Amen.

Zatim je posegnuo za komadom kruha i zagrizao, na taj na~inpoti~u}i svoju bra}u da u~ine isto.

Rabin Davids zajedno sa svojim sinom Elijahuom umro je nedugoprije nego li su savezni~ke snage oslobodile logor Bergen-Belsen.

Njegova supruga Erika i njihove k}eri zajedno sa oko 2.800drugih, vlakom su odvezeni iz logora. Tijekom njihovog dvo-tjednog putovanja bez cilja umrlo je 570 ljudi koji su sahranjeni umasovnoj grobnici negdje uz put. One koji su putovanje preìvjeli,nacisti su napustili nedaleko sela Troebits u Isto~noj Njema~koj.

Godine 1947. Erika i njihove k}eri su emigrirale u Izrael i na putuzele kopiju molitve koju je sastavio njihov mu` i otac. Erika jeumrla u stara~kom domu u Herzliji 1997. godine.

Svake godine njezina obitelj i potomci glasno ~itaju molitvu u no}iSedera kako bi ponovo ~uli rabina Davidsa koji traì Ha{emovupomo}, preklinju}i slomljene ljude da u~ine nezamislivo i ponjima ìve a ne umru.

Seder u Bergden-BelsenuNapisala: Sarah Shapiro, prevela: Dubravka Ple{e

RUAH HADA[A

70

Na izlasku iz Zagreba Vatroslav je u ime svih nas rekao molitvu zaput, pa smo, iako nas je cijelim putem pratila ki{a, ipak vjerovalida }e prestati ki{iti, a jutro osvanuti sun~ano. Vjerovali ili ne, upra-vo tako je i bilo. Osim {to nam je planove malo pobrkao ulazak uBeograd koji je trajao preko sat vremena (tko misli da je u Zagrebudoìvio prometni krkljanac, jako se prevario), sve ostalo je doposljednjeg detalja bilo sjajno, razumije se, najvi{e zahvaljuju}ina{oj Sonji koja je ovo putovanje zamislila, organizirala i ni{ta nijeprepustila slu~aju.

Nakon {to smo se smjestili u “Hotelu Palace”, od{etali smo naslu`bu. Do~ekala nas je puna sinagoga: osim Beogradana, s namasu do{li provesti [abat i ~lanovi zajednica iz Novog Sada,Zrenjanina, Zemuna, Pore~a, a bili su tu i polaznici me|unarod-nog omladinskog seminara.

Zahvaljuju}i "triju" – Rabin Isak, kantor Stefan i Marko, slu`ba nijebila samo {abatna molitva na sefardski na~in, nego prekrasan koncert.

Ve~erali smo i druìli se u restoranu koji se nalazi u zgradi sina-goge. Oko nas su se igrala djeca rabina Isaka i rabina Kotela.

U me|uvremenu je ki{a prestala padati i ~itavu smo ve~er {etaliBeogradom: Knez Mihajlova, Trg Republike, Narodno pozori{te,Skadarlija, Terazije...

Subota je osvanula sun~ana i za ovo doba godine topla, pa smoizme|u slu`bi uìvali u {etnjama i druènjima.

Strani kapital i ovdje je nahrupio sa svih strana: u banke, hotele,poslovne zgrade, benzinske pumpe i koje{ta drugo, naglava~ke ule-tio Zapad na taj stra{ni Istok! Shvatila sam i za{to su pametne bombe– pametne: Amerikanci su prvo s njima bombardovali atraktivnelokacije, a onda ih tako srokane jeftino kupili; na primjer nekolikotisu}a kvadratnih metara na Dedinju za dàbe. Za razliku od njih,Japanci su u~inili ne{to drugo: poklonili su autobuse i ostavili ugradu svog ~ovjeka da nadzire peru li ih redovno, jer ako to ne budu~inili, uzet }e ih natrag. Tako sad ~isti ùti autobusi kruè gradom.

Ina~e, saznali smo da je vikendima Beograd prepun Slovenaca iHrvata koji dolaze uìvati u nacionalnoj kuhinji i no}nim provodi-ma. Masovno odsjedaju u “Hotelu Balkan” (da li zbog ôli}evepjesme “...hotel Balkan rano ujutru, al'ti vi{e nisi tu, ....u hotelBalkan se vra}am u snu...” ili nekih drugih balkanskih veza i snova,pitanje je sad?). Zaista se stje~e dojam da grad nikad ne spava. Ilispava "u smjenama" jer netko je uvijek budan, pa pjeva ulicomusred no}i, dovikuje se s nekim, smije, ban~i. Ulice su pune ljudi.âk i knjiàre rade do pono}i. Da ljudi zaista u pola no}i kupujuknjige, uvjerili smo se i sami u jednoj od mnogobrojnih knjiàra uKnez Mihajlovoj.

Raznim mu}kalicama, vje{alicama, urnebesima, prebrancima, pro-jama, {opskim salatama, orasnicama i... tko }e pamtiti ~emu svene, nismo ni mi mogli odoljeti, pa smo s beogradskim prijateljimasubotnju ve~er proveli u restoranu "Zlatar" i uz obilje ukusnih jelauìvali u obilju dobrih starih starogradskih pjesama uìvo.

U nedjelju ujutro smo posjetili Jevrejski muzej, popili kafu ipro}askali s na{im doma}inima u zgradi Jevrejske op{tine, a napovratku u hotel pogledali tek otvorenu izlo`bu slika AmadeaModiglianija u galeriji “Progres”.

Prije polaska za Zagreb, Marija i Davor Salom, koji su ~itav vikends nama bili od jutra do duboko u no}, poveli su nas u dvosatni obi-lazak grada na{im autobusom. Sad u ulozi turisti~kog vodi~a,Davor nam je tuma~io i pokazivao grad: Dor}ol, sefardsko groblje,Slavija, Ta{majdan, Bulevar revolucije, Skup{tina, Zeleni venac,Dedinje, Banjica, Ada, obala Dunava i na kraju Kalemegdan. Suncekoje je zalaze}i "zapelo" za njega, podsjetilo me da je jednomdavno na istom tom mjestu moj sin, tada dvogodi{njak, ugledav{iogromnu rumenu kuglu na zalasku, pruìo ru~ice prema njoj iuzbu|eno uskliknuo: "Mama, daj 'optu!" Uop}e, mno{tvo je togazaboravljenog izranjalo dok sam {etala Terazijama, jela lepinju skajmakom, spu{tala se na Zeleni venac..., ali o tome drugom pri-likom.

I tako je na{e kruènje Beogradom zavr{ilo, pozdravili smo se sasjajnim doma}inima Marijom i Davorom i krenuli za Zagreb.

[to jo{ da vam kaèm osim – bilo nam je mnogo lepo!

[abat u BeograduNapisala: Dolores Bettini

Predavanja rabina Isaka Asiela- êtvrtak 13.oùjka 2008. u 18.00 sati, tema "Zavera ~utanja".- Subota 15.oùjka 2008. nakon minhe u 17.45 "Politi~ko u~enje knjige o Esteri" .

Predavanja }e se odràti u Radi}evoj 23.

Sinagoga u Beogradu

RUAH HADA[A

71

Dobrovoljni prilozi za Hevru kadi{uRuben i Buba Albahari 300,00 kunapovodom prerane smrti Maje Albahari.

Emil i Branka Albahari i Ante i Lea Jeri~evi} 300,00 kunapovodom prerane smrti Maje Albahari.

Aleksandar Sa{a Ajzenberg iz Beograda 200,00 euraza pla}anje odràvanja grobova obitelji od 2005. godine na dalje.

Ulica, koja vjerojatno vodi do samog brda Hrama, stara je blizu2.000 godina kad je grad, od 2. do 4. stolje}a, nosio ime AeliaCapitolina.

Mjesto koje je otkriveno za vrijeme pro{logodi{njih iskapanja, bo~naje ulica koja spaja dvije glavne ceste tog podru~ja, kaè Jon Seligman,podru~ni arheolog jeruzalemske Slu`be za antikvitete.

Drevna ulica, poplo~ana velikim kamenim blokovima, iznena|uju}eje dobro o~uvana i s obje strane ozidana potpornim kamenimblokovima.

Nedavni arheolo{ki pronalasci u tunelima kod Zapadnog zida,najnovije su naznake da su Rimljani, i nakon {to su razru{ili Drugihram 70. godine, nastavili s ~uvanjem brda Hrama i njegovogokruènja kao jednim od glavnih urbanih sredi{ta i aktivnosti grada.

Prilikom iskapanja, otkriveni su razni artefakti uklju~uju}i lon~ariju istaklene posude kao i desetke kovanica iz vremena izgradnje ulice ikasnijeg razdoblja kad je napu{tena.

Izraelska Slu`ba za antikvitete objavila je da su u tunelima kod Zapadnog zida otkriveni ostacidrevne poplo~ane ulice iz doba Rimljana. Napisao: Etgar Lefkovits JP, studeni, prevela: Dolores Bettini

Ispod pustinjske, povijesne utvrde Masade, pokrivaju}i veliki diopjeskovitog tla, 23. 11. 2007. razvijena je najve}a zastava na svijetu.

Ogromna bijelo-plava Izraelska zastava duga 660 m i {iroka 100 m(te{ka 5,2 metri~ke tone), prema informacijama Ministarstva zaturizam, oborila je svjetski rekord kao najve}a zastava na svijetu.Izmjerili su je predstavnici iz Guinnnessove knjige rekorda.

Ideju je za~ela Filipinka, kr{}anka, evangelistica Grace Galindez-Gupana, a njoj bliski izvori kaù da je prije dvije godine odlu~ilanapraviti divovsku izraelsku zastavu kao izraz svoje ljubavi premaIzraelu i ìdovskom narodu, te kao doprinos proslavi pedesetegodi{njice uspostave diplomatskih odnosa izme|u Izraela i Filipina.

"Bog mi se obratio kroz gromove i munje", rekla je Galindez-Gupana."Bog je rekao: Napravi izraelsku zastavu, barjak mog naroda."

"To je najvi{a zapovijed", kazala je, briznuv{i u pla~.

Izraelska zastava koja je oborila rekord, bila je pra}ena filipin-skom, no ne ba{ tako velikom poput izraelske. Bila je te{ka "samo"oko 3,8 metri~kih tona.

Ogromno kamenje pridràvalo je zastave dok su se lelujale napustinjskom vjetru.

"Izra|ene su na Filipinima i poslane u Izrael prije nekoliko dana",kazao je Daniel Rozen glasnogovornik Living Stone Ministries,grupe koja je pomogla u dopremanju zastave.

U Izraelu ìvi oko 31.000 Filipinaca, od kojih je ve}ina na privre-menom radu, rekao je Gilberto Asuque, generalni konzulFilipinskog veleposlanstva u Izraelu.

"Ova zastava predstavlja prijateljstvo izme|u Filipina i DràveIzrael, jednako tako i prijateljstvo izme|u ìdovskih i kr{}anskihzajednica", kazao je Saul Zemach, direktor Ministarstva za turizam.

Divovska izraelska zastavaJP 25. 11. 2007., by the Associated Press

Foto: Western Wall Heritage Fund

RUAH HADA[A JAMIM NORAIM – STRA[NI DANI

72

ruah hadaša br. 11

Documents