rudolf steiner o uskrsu

8/12/2019 Rudolf Steiner o Uskrsu

1/69


2/69


3/69

Rudolf Steiner


4/69

SadrzajZASTO SLAVIMO USKRS? (Renata Bakota) 7POBJEDA DUHA 13DOZIVLJAJ SVETOG PAVLA PRED DAMASKOM 25VEZA PO KRVI I VEZA PO KRISTU 43PROPOVIJED 'NA...60RI 57


5/69

astoslavimo Uskrs?Tradicija proslave proljetnih praznika seze daleko uproslost. Nekoc dok su ljudi jos zivjeli u dubokojpovezanosti s prirodom i prirodnim ciklusima proljeceim je izgledalo kao novo radanje kao pocetak novogazivota. Poslije zimske tame hladnoce i neplodnost iosjecali su kako svjetlo i toplina unose novi zivot uprirodu. S promjenama u prirodi mijenjao se i dusevniugodaj ljudi. Poslije zimskog mrtvila povlacenj a udomove tjeskobe zbog dugih dana s malo svjetlosti izbog suhe vegetacije odumrle za jeseni impuls proljetnogbudenja na njih je djelovao kao dar bozanskog svijetakoji im ulijeva nove snage te izvjesnost da ce sve bitibolje i ljepse nego prije. Ovaj novi pocetak obiljezavalisu svetkovinama koje slave radost novoga zivota ikojima se odaje zahvalnost visim bicima zato sto su imomogucila da u sebi osjete budenje optimizma i vjereu buducnost . U znak zahvalnosti svojim su bogovimaprinosili razlicite zrtve. Uskrsni obicaji uterneljeni nahebrejskoj fradicij i na koju se nastavilo krscanstvotakoder nose u sebi elemente starih poganskih proljetnihsvetkovina.Uskrs je pored Bozica najstariji krscanski praznika za mnoge i najveci jer slavi ono neprolazno u covjeku- njegov duh. Radanje bozanskog bica u l judskomtijelu koje obiljezavamo na Bozic mnogima je sarnopriprema za ono sto ce uslijediti a to je pobjeda duhai vjecni zivot u duhovnom svijetu. Stoga se Uskrsomobiljezava prestanak fizickog zivota Isusa Krista sinaBozjeg odnosno pogubljenje pravog ]aganjca Bozjegposlije cega je uslijedilo nj egovo uskrsnuce i zivot


6/69

koji je u ljudskom tijelu ovladao materijalnim svjetom,-covjek je dobio vjecni dio svojega biea, svoje ] a, Ukojem se osjeea povezanim s duhovnim svijetom.

skrs koji je proizasao iz zidovskog blagdana Pashezapravo je poveznica izmedu Starog i Novog zavjeta,a Isusovo uskrsnuee potvrduje njegove rijeci: Nisamdosao da ukinem Zakon nego da ga provedem.

Zidovski praznik Pesah slavi se u spomen na izlazakIzraelskog naroda iz egipatskog suzanjstva. Prije nego stoje ] ahve udario faraona i Egipat posljednjom nedaeom,pomorom prvorodenaca, pozvao je Mojsija i Arona. Rekaoim je da ee ovaj n1jesec, nisan, izraelskom narodu odsada biti pocetak godine, te neka desetog dana svatkopribavi jednogodisnje musko janje iIi kozle bez mane,neka ga cuva do cetrnaestog dana, a potom neka gazakolje u suton. Krvlju neka poskrope oba dovratnikai nadvratnik kuce u kojoj ee blagovati, a meso neka'pojedu s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Nista stotada jedu ne smije biti skuhano na vodi, vee sve morabiti na vatri peceno, a poslije toga, sedam dana, morajujesti beskvasni kruh. Mojsije je prenijeo ove ]ahvinerijeci svirtl starjesinama Izraelaca te im rekao: ... Kad]ahve bude. prolazio da pobije Egipeane zapazit ee krvna nadvratniku i na oba dovratnika pa ce mimoici tavrata i nece dopustiti da Zatornik ude u vase kuce dahara. Ovu uredbu drzite u svim vremenima kao zakonza se i djecu svoju. I kad dodete u zemlju koju ee yam]ahve dati, kako je obecao, vrsite ovaj obred. Kadvas vasa djeca zapitaju: Sto yam taj obred oznacuje?odgovorite im: Ovo je pshalna zrtva u cast ]ahvi koji jeprolazio mimo kuce Izraelaca kad je usmrcivao Egipeane,a nase kuce postedivao. (Izlazak, 12, 23 - 27) Timeje Izraelski narod sklopio savez sa svojim Bogom te jeslavio Pashu u spomen na dan kad je kao Bozji narod


7/69


8/69

stotinjak godina polije Krista. Prvi su krseani nastavilislaviti zidovske svetkovine unoseei u njih novi, krseanskisadrzaj i time im davali novi smisao. Agapa, zajednickagozba u prvih krseana (prema grckon1 agape sto znaciIjubav, odnosno najvisi oblik Ijubavi u kojoj su dvabiea povezana duhovnom vezom, svojim ]a) bila jeponavljanje obreda pashalne vecere -na kojoj sit podjelakruha i vina zadobili novo znacenje krseanske pricesti.Iz ovog ee se obicaja poslije razviti obred euharistijeza kojeg se uzima beskvasni kruh u obliku hostije.

Tek kad su krseani pod utjecajem misionarskedjelatnosti svetoga PavIa poceli izlaziti iz zidovskihzajednica postupno je poceo nastajati novi blagdanUskrsa s novim sadrzajem. On je u romanskih, ali inekih germanskih naroda zadrzao stari naziv.

Osobito je zanimljiva etimoligija rijeci kojom sena razlicitim jezicima oznacava ovaj veliki blagdan.Grcka rijec naaxa nema nista zajednickoga s rijeci

n o ~ sto znaci patnja, kao sto tvrde neki autori, veeje ona aramejski oblik hebrejskog izraza pesah stoznaci prijelaz. \

Romanski su jezici preuzeli hebrejsko-grcki izraz.Tako je Uskrs na latinskom Pascha na talijanskomPasqua spanjolskom Pascua francuskom paque. Slicnoje u nekih keltskih i teutonskih naroda, primjerice,u Skota Pask u Holandana Paschen odnosno Paasenu Danaca Paaske u Svedana Pask a neke njemackepokrajine Donje Rajne ovaj praznik zovu Paiskenumjesto Ostern.

Pretpostavlja se da engleski naziv Easter i njemackiOstern potjecu od imena anglo-saksonske poganskebozice zore ciji se blagdan slavio u proljeee koje jezora godine. U Engleskoj se svetkovao u proljetnommjesecu Easteru ekvivalentu travnja. Engleski redovnik


9/69

bilo Eoster te otuda naziv praznika Easter ali izgledada je on ovo ime izveo iz naziva mjeseca. Takoder jeupitno podrijetlo imena Ostern u njemackom jeziku.Jacob Grimm ga spominje kao ime germanske boziceOstarae ali je moguce da je Grimm preuzeo BedeovuEostre i ustanovio paralelno germansko bozanstvo.U vecini slavenskih jezika ime ovog blagdana imaznacenj e velike noci Hi velikog dana. U slovenskom jeto elika noc, u poljskom Wielkanoc, ceskom VelikonoceHi Velikden i Velykden u ukrajinskom bugarskomi bjeloruskom. Za razliku od ostalih slavenskih jezikaruski je imenom IIacxa preuzeo grcku rijec.

Znacenje uskrsnuca medutim vidljivo je iz imenaovog velikog blagdana sarno u hrvatskom jeziku Uskrsi srpskom Vaskrs. Yjeruje se da je to zasluga Cirila iMetoda koji su za svoje misije pokrstavanja Slavenaprevodeci latinske knjige na slavenski jezik rijec Uskrsizveli od rijeci uskrsnuti koja potjece od staroslavenskogkrisniti sto je znacilo rasti razvijati see Od rijeci Uskrsnastali su izrazi krstiti i krstenje ali se za njih mozetakoder reci da su izvedenice Kristova imena tako daobjedinjuju Kristovo bice i cin uskrsnuca.

Kao sto je zidovska Pasha spomen na izbavljenjez egipatskog suzanjstva krscanski je Uskrs takoderpraznik oslobodenja koje medutin1 ima mnogo dubljeznacenje. U krscana on simbolizira duhovno oslobodenjez ropstva materijalnog svijeta. I dok je zidovska Pashaogranicena sarno na jedan izabrani narod krscanskiUskrs obuhvaca sve narode i sve Ijude svijeta.

Renata Bakota


10/69

Pobjeda DuhaIzmedu boziene i uskrsne misli postoji znacajna suprotnostcije ee nas razumijevanje kao i shvaeanje zive vezeizrnedu ova dva blagdana odvesti u dozivlj aj kojimcerna na odredeni nacin obuhvatiti cijelu zagonetkuljudskog postojanja.

Bozlena misao upueuje na rodenje. Rodenjem covjekayo vjecno biee ulazi u svijet iz kojeg proizlazi njegovamaterijalna tjelesna struktura. Stoga nas boziena misaopovezuje s nadosjetilnim. Zajedno s ostalim sto je snjom povezano boziena misao ukazuje na jedan polnaseg postojanja na kojem smo kao fizicko-materijalnabiea povezani s duhovnim i nadosjetilnim. Iz navedenogje ocito da znanost utemeljena samo na promatranjumaterijalnog postojanja nikada neee moei objasnitirodenje ljudskog bica u njegovom punom znacenju.

Misao na kojoj pociva blagdan Uskrsa nalazi sena drugom polu ljudskog iskustva. Uskrsna je misaotijekom razvoja zapadne civilizacije poprimila oblikkaji je utjecao na jacanje materijalistickih shvaeanjakakva prevladavaju na Zapadu. Nju eemo moei shvatiti - isprva sasvim apstraktno - ako shvatimo dase besmrtno vjecno covjekovo biee odnosno njegovaduhovna i nadosjetilna jezgra koja se u pravom smislune moze roditi spustilo iz duhovnih svjetova i zaodjenuloIjudskim fizickim tijelom. Djelovanje duha u fizickomtijelu od samog pocetka fizickog postojanja fizickotijelo zapravo vodi prema smrti. Zato misao rodenjupodrazumijeva misao 0 smrti.Vise sam puta govorio da covjekovu organizacijuglave mozemo razumjeti sarno u svjetlu spozna je da se


11/69

medutim, suprotstavljaju zivotne snage ostatka organizma. Smrt zapravo nastupa u trenutku kad snage smrti,koje su neprestano prisutne u glavi te omogucavajucovjeku da misli, ovladaju njegovom prolaznom, smrtnom prirodom.

Prema ton1U je misao 0 smrti zapravo sarno drug astrana misli 0 rodenju ne moze biti najvaznije obiljezje\

\uskrsne misli. Stoga kad se Pavlovo krscanstvo pocelopojavljivati iz pojmova, jos utemeljenih na uskrsnojmudrosti, njegove mocne rijeci: Ako Krist ne uskrsneuzaludna je vasa vjera. , nisu upucivale Ijude da mislena smrt Isusa Krista vee na njegovo uskrsnuce.

Uskrsnuce, trijumfalna pobjeda nad smrcu,nadvladavanje smrti, cinilo je bit uskrsne misli ranogakrscanstva koje je jos bilo odjek uskrsne mudrosti. Sdruge strane, postoje slike na kojima je Isus Krist prikazankao dobri pastir koji, dok covjek spava tijekom svojegsmrtnog postojanja, bdije nad njim za njegovu vjecnudobrobit. U ranom....se krscanstvu Ijude uvijek upucivalona rijeci evandelja: Qnaj koga trazite nije vise ovdje. Usirem smislu mogli bismo reci: Potrazite ga u duhovnimsvijetovima, a ne u fizicko-n1aterijalnom svijetu. ]er,ako ga trazite u fizicko-materijalnom svijetu moze yamse sarno reci: Qnaj koga trazite nije vise ovdje.

Sveobuhvatna mudrost, kojom su Ijudi jos u prvimstoljecima krscanstva nastojali shvatiti misterij na Golgoti i sve sto je s njime povezano, postupno je blijedilapod utjecajem materijalizma sa Zapada. U onim prvimstoljecima materijalizam se polako pripremao, ali tad anije bio ni blizu svoje pune snage. Tek su se, mnogokasnije, prve, jos slabe i tesko zamjetljive skolonostipreobrazile u materijalizam koji je sve vise zahvacaozapadnu civilizaciju. Izvorni uskrsni pojam religijepoceo se povezivati s pojmom drzave koji se razvijao


12/69

j postalo drzavnom religijom, drugim rijecima, ukrscanstvo se uvuklo nesto sto uopce nije religija.

]ulijan Apostata*, koji uopce nije bio krscanin,ali je unatoc tomu bio duboko religiozan covjek, nijemogao prihvatiti ono sto je krscanstvo postalo pod

onstantinovom vlascu. Iz navedenog vidimo kako jespoj krscanstva s propadajucom rimskom kulturom

djelovati utjecaj zapadnog materijalizma, isprvablago, ali ipak uocljivo. Pod ovakvim se utjecajem

s l ~ Isusa Krista, koje u pocetku uopce nijekoja nije pripadala krscanstvu u njegovu izvornom- slika raspetog Isusa Krista, Mucenika ciji jebio da na putu u smrt pretrpi neopisivu muku.

Ovim je doslo do prijeloma u cijelom shvacanjusvijeta jer slika koja se otada zadrzala

slika Kristove agonije na krizu, je slika Kristase vise nije m o l ~ s h v t i t i u njegovoj duhovnoj,

sarno u njegovoj tjelesnoj prirodi. I sto su se viseznakovi patnje na Ijudskorn tijelu, sto se vise

vjestina kojorn su urnjetnici u razlicitirnuspijevali oslikati patnje, tim je vise jacalo

Rimski car Flavius Claudius ]ulianus 332 - 363), necak KonstantinaVelikog vladao je od 361. godine. Stric ga je u djetinjstvu podvrgnuostrogom krscanskom odgoju sto je u kasnijim godinama kod njegaizazvalo revolt prema krscanstvu koje je osudivalo sve ono sto jevolio. Bio je, naime, strastveni poklonik helenisticke umjetnostii kulture. BuduCi da je bio iznimno religiozan pronasao je izlazu panteistickom misticizmu, a kao sljedbenik fHozofa ]ambli-ha, u ondasnjoj neoplatonistickoj misli. Uvjeren da propadanjeRimskog carstva treba pripisati afirmaciji krscanstva, odrekao gase, obratio na helenizam i obnovio kult antickih bogova. Otudanjegov nadimak Apostata sto znaci odmetnik. Smisao njegove borbeprotiv krscanstva nije bio u njegovom zatiranju, nego u tomu dane bude sluzbenom drzavnom religijom, kakvom ga je proglasioKonstantin. Od krscanske je crkve zahtijevao vracanje bogatstva,koja je oduzela iz poganskih hramova, vracanje oduzete zemljeprijasnjim vlasnicima te je ogranicio utjecaj krscanskih biskupa


13/69

sjeme materijalizma posijano u krscanske osjecaje. Raspeloje izraz prijelaza na krscanski materijaIizam. Ovo ni ukojem smislu nije poricanje dubine i znacaja kojim suumjetnici oslikavali Iskupiteljeve muke. Unatoc tomu,cinjenica je da je usredotocenost na sliku Iskupitelja,koji pati i umire na krizu, znacila udaljavanje od pravogduhovnog shvacanja krscanstva.

Potom se u predodzbu Krista-mucenika usuljalapredodzba Krista-suca svijeta kojeg se trebalo smatratisarno jos jednim izrazom Jahvea iIi Jehove - lika takovelicanstveno prikazanog, kao djelitelja bozje pravde, uSikstinskoj kapeli u Rimu. Stanje svij.esti zbog kojeg jepobjednicki duh, Pobjednik nad smrcu, nestao sa slikegroba iz kojeg je Iskupitelj uskrsnuo, je isto stanje svijestikoje je 869. godine na Osmom ekumenskom koncilu uKonstantinopolu proglasilo heretickim vjerovanje u duhte odlucilo da se covjeka treba smatrati sastavljenimsarno od tijela/i duse koja, medutim, ima neka duhovnasvojstva. Kao sto vidimo raspelo je protjeralo duhovnustvarnost. Prikazi fizickog izrazavaju napacenu dusubez pobjednickog duha koji cuva i krijepi ljudski rod,a dekretom Ekumenskog koncila duh je izbrisan izcovjekova bica.

Blagdan Velikog petka i Uskrs, blagdan uskrsnuca,najcesce su bili spojeni. Stovise, u danima kad ljudi josnisu bili toliko neosjetljivi, toliko liseni razumijevanja,Veliki je petak postao blagdanom u kojem je uskrsnamisao potpuno preobrazena u smjeru egoizma. Previjanjeu bolovima, senzualno uranjanje duse u bol, osjecajekstaze u bolu - sve se ovo stoljecima povezivalos mislju Velikog petka koja je zapravo sarno trebalastvoriti podlogu za uskrsnu misao. No ljudi su postajalisve manje sposobni shvatiti uskrsnu misao u njezinompravom obliku. Gno isto covjecanstvo koje je u svoju


14/69

tijela i duse, zbog svojeg je emotivnog zivota zahtijevalosliku umiruceg Iskupitelja kao protusliku svoje vlastitefizicke patnje, kako bi ona, barem izvanjski, posluzilakao podloga za jasnu svijest 0 tomu da zivuci duh morauVijek odnijeti pobjedu nad svime sto moze zadesitifizicko tijelo. Isprva je Ijudima bila potrebna slikamucenicke smrti da bi, pomocu kontrasta, dozivjeliistinsku uskrsnu misao.

Primorani smo neprestano duboko osjecati kako suvide nje i dozivljaj duha na ovaj nacin postupno nestaja-li iz zapadnjacke kulture te cemo sigurno s cudenjem,istodobno osjecajuci tragicnost svega toga, gledati napokusaje umjetnika da prikazu Mucenika na krizu.

Moji dragi prijatelji, neodredene misli i osjecaji 0potrebama naseg vremena nisu dovoljni. Mi moramojasno uociti pro1Jadanje koje je, s obzirom na shvaca-nje duhovnog, zahvatilo zapadnjacku kulturu. Moramopriznati da covjecanstvo danas mora nadici cak i najvecapostignuca na razlicitim podrucjima. Uskrsna je misaopotrebna cijeloj nasoj zapadnjackoj kulturi, drugimrijecima, potrebno je da se nasa kultura duhovnouzdigne.

Sveti misterij rodenja, bozicni misterij, nekad objav-ljen u takvoj slavi, postupno se, tijekom zapadnjackecivilizacije, izrodio u pretjeranu osjecajnost koja seraspojasala u himnarria i pjesmama 0 djetetu Isusu, azapravo je bila sarno krajnja tocka rastuceg materijalizma.Ljudi su se prepustali pretjeranim osjecajima preman alon djetetu, a banalne himne 0 djetetu Isusu postupnosu postajale modom, zasjenjujuci osjecaje 0 velicanstve-nom bozicnom misteriju dolaska nadzemaljskog Duha.Obiljezje krscanstva koje se sve vise razvija premaintelektualizmu jest da neki od njegovih danasnjihpredstavnika idu cak toliko daleko da govore kako se


15/69

Doista, zadrzala se misao 0 uskrsnueu, ali je onauvijek povezana s mislju 0 smrti. Znakovito je da je,razvojem suvremene eivilizaeije, misao Velikog petkasve vise zauzimala vodeee mjesto, dok se misao 0 uskrs-nueu,prava uskrsna misao, sve vise povlacila. U doba ukojen1 je covjekova duznost da u duhu dozivi uskrsnueevlastitoga biea, uskrsnoj se misli mora pridavati osobitapozornost. Moramo nauciti razumijevati uskrsnu misaou svoj njezinoj dubini, sarno sto to podrazumijeva dase slika Mucenika s jedne strane i slika Suea svijeta sdruge strane mogu smatrati znakom ulaska zapadnjackeeivilizaeije u materijalizam. Da bi se dokucila Suncevamisao 0 Kristu kao nadosjetilnom nadzemaljskom bieukoje je unatoc tomu usio u struju zemaljskog razvoja,trebaju se primijeniti sve snaga ljudskoga misIjenja.Kao sto moramo shvatiti da je boziena misao posta-la necim sto je najveei od misterija uvuklo u podrucjeplitke, pretjerane osjeeajriosti, moramo takoder shvatitikoliko je nuzno da uskrsnom misli isticemo kako je, u onovrijeme, u Ijudski razvoj uslo nesto sto se nikada neeemoei objasniti zemaljskim teorijama, ali je prihvatljivoduhovnoj spoznaji, duhovnom uvidu.

Duhovno razumijevanje nalazi u misli uskrsnueaprvi veliki izvor snage, znajuei da duhovno i vjecno,cak i u covjeku, ostaje netaknuto fizickim i tjelesnim. Urijecima svetog PavIa: Ako Krist ne uskrsne uzaludnaje vasa vjera. , prepoznaje se potvrda prave prirodeKristova biea do koje, u moderno doba, treba doei nadrukciji, svjesniji nacin.

To uskrsna misao mora danas u nama pobuditi.Uskrs mora postati unutarnjom svetkovinom kojom usebi slavimo pobjedu duha nad tijelom. Buduei da nemozemo podejenjivati povijest, ne smijemo zanemaritilik Isusa ispunjenog bolom, Mucenika na krizu, ali iznad


16/69

kao ni smreu. Sarno On moze uzdignuti nasu vidovi-tost prema vjecnim pasnjacima zivota u duhu. Sarnose na ovaj nacin mozemo ponovno pribliziti pravomKristovom bieu. U liku bespomocnog djeteta i nekogatko je na prvom mjestu povezan s patnjom i smrcu,Ijudi Zapada spustili su Krista na svoju razinu.

t sto sam naglasavao da su rijeci: Smrt je zIo.dosle s Buddhinih usana. Davno prije misterija naGolgoti, kao i poslije njega, pojavijivalo se raspeIo,k Raspetoga. Prikazao sam takoder kako su tada, u

sestom stoljeeu, Ijudi shvacali smrt i osjecali da ananije zlo, vee nesto sto zapravo ne postoji. No ovajosjeeaj, koji je bio odjek uskrsne mudrosti cak mnogodubije od budizma, postupno je zasjenio drugi koji jeprionuo uza sliku Patnika ispunjenog bolom.

Moramo shvatiti, ne sarno mislima, jer je njihovdomet ogranicen, nego sa svom puninom svojih osjecaja,kakva je tijekom stoljeea bila sudbina covjekovepredodzbe misterija na Golgoti. Moramo ponovno steeipravo razumijevanje misterija na Golgoti. I neka budeupameeno da, cak ni u danima starih Hebreja, jahvenije shvaeen kao sudac u bilo kakvom pravnom smislu.U Knjizi jobu, najdramaticnijem opisu religioznogdozivljaja u hebrejskoj starini, job je prikazan kao covjekkoji pati, ali ideja izvrsenju pravde izvana ustvarine postoji. job je covjek koji pati, koji se pokoravaudarcima sto mu namecu vanjske okoinosti kao njegovusudbinu. Pravni pojam odmazde, kazne, postao je tekpostupno dio sVjetskog poretka. Michelangelova slikaiznad oitara Sikstinske kapele predstavija jednu stranuneke vrste ozivijavanja jehovinog nacela.Nama je, medutim, potreban Krist kojeg mozemotraziti u nasem najunutarnjijen1 bieu jer kad ga istinski


17/69

je za djela koja se od nas zahtijevaju u svrhu razvojacovjecanstva. Nama ne treba Krist koji pati, vee Kristkoji lebdi iznad kriza gledajuci dolje na Onoga koji visenije ziv, koji je skoncao na krizu. Nama je potrebnasnazna svijest 0 vjecnosti duha, a nju necemo posticiako se predajemo sarno slici raspela. A kad shvatimoda je raspelo postupno postalo predodzbom za covjekapatnje i boli, uvidjet cemo kakvu je snagu zadobio ovajsmjer ljudskih osjecaja. Pogled ljudi odvracen je odduhovnog prema zemaljskom i fizickom. Ovo se gledis-te, uistinu cesto, velicanstveno slikovito prikazivalo,ali u onima koji su poput, primjerice, Goethea osjecalida nasa civilizacija treba ponovno dosegnuti duh, onoje na odredeni nacin pobudivalo odbojnost. Goethe jeopsezno tumacio da lik raspetog Iskupitelja ne izrazavaono sto on osjeca kao bit krscanstva, to jest uzdizanjecovjeka duhu.

Ugodaj Velikog petka kao i ugodaj Uskrsa trebajubiti preobrazeni. Pomocu ugodaja Velikog petka treba- i bismo, misaonim poniranjem u lik umiruceg Isusa,shvatiti da je rijec sarno 0 drugoj strani rodenja.Ne prepoznati da je umiranje takoder ukljuceno ucinjenicu rodenja, znacilo bi izgubiti uvid u cjelovitustvarnost. Covjek koji je sposoban osjetiti da je ugodajsmrti povezan s Velikim petkom sarno drugi pol ulaskadjeteta u svijet rodenjem, ispravno se pripremio zaugodaj Uskrsa koji zapravo moze biti sarno u spoznaji:

bilo kojem ljudskom ovoju da sam roden, moje pravobice je istodobno nerodeno i besmrtno. - Covjek se uvlastitom vjecnom bicu mora sjediniti s Kristom kojije dosao na svijet i ne moze umrijeti, koji gledajucidolje na Mucenika na krizu ne vidi vjecno sebstvo,nego sebe inkarniranog u drugom.

Moramo biti svjesni sto se stvarno dogodilo kao


18/69

stva zapadna civilizacija postupno izgubila predodzbuduha. Misao 0 Uskrsu svijeta postati ce stvarnost kaddovoljno velik broj ljudi shvati da u modernoj civilizacijitreba ponovno zazivjeti duh. To ce se vanjski izraziti ucinjenici. da se covjek nece zadovoljiti sarno istrazivanjemprirodnih zakona ili njima srodnih povijesnih zakonitosti, nego ce ceznuti za razumijevanjem vlastite volje,za spoznajom vlastite unutarnje slobode i prave prirodevolje koja ce ga nositi kroz i s onu strane dveri smrti,ciju pravu bit, medutim, mora vidjeti duhovno.Kako covjek moze zadobiti snagu za shvacanjeizlijevanja Duha, za shvacanje misli blagdana Duhova,kad je ona dogmon1 Osmog ekumenskog koncila uKonstantinopolu proglasena ispraznom frazom? Kakocovjek moze zadobiti snagu za shvacanje ove misli ako

nesposoban prihvatiti istinitu uskrsnu misao - ako jenesposoban prihvatiti uskrsnuce Duha? Covjeka ne smijezbuniti slika umiruceg, patnjorn izmucenog Iskupitelja;on n10ra nauciti da je bol nerazdvojan dio materijalnogpostojanja.

Ovakvo je znanje bilo temeljno nacelo drevnemudrosti koja jos izvire iz instinktivnih dubina covjekova spoznajnog zivota. Mi iznova moramo zadobiti ovoznanje, ali sada pomocu postupaka svjesnog spoznavanja. Temeljno je nacelo drevne mudrosti da bol ipatnja potjecu iz covjekove povezanosti s materijom.

ilo bi naivno povjerovati da Krist, zato sto je prosaokroza smrt kao bozansko-duhovno bice, nije trpio bol.Izjaviti da je bol povezan s misterijem na Golgoti biosarno privid bola, znacilo bi izgovoriti nesto sto neodgovara stvarnosti. Ovaj se bol mora u najdubljernsmislu shvatiti kao stvarnost, a ne sarno kao njezinaprotuslika. Ako sagledavsi cjelinu razvoja covjecanstva,


19/69

Kad se pristupnicima u stara posvecenja pokazivalaslika covjeka koji je dostigao najvisi stupanj slob ode

nakon sto su prosli kroz pripremne stupnjeve zakojih su obavili sve vjezbe i stekli odredeno znanjekoje im se prikazalo u dramaticnim imaginacijama

odvedeni su pred lik Chrestosa*, covjeka u purpurnojhalji s trnovom krunom na glavi, koji pati u fizickomtijelu. Smisao ovog prizora bio je potaknuti u dustsnagu koja covjeka uistinu cini covjekom. Kapljicekrvi, koje bi pripravnik za posvecenje ugledao navitalnim tockama Chrestosova lika, trebale su u njemupotaknuti nadilazenje l judskih slabosti i uzdizanjepobjednickog duha iz njegova najunutarnjijeg bica.Smisao prizora bola bio je u navjestenju uskrsnucauhovne prirode. Lik se postavljao pred pristupnika

da bi mu se saopcilo najdublje znacenje onoga sto semoze izraziti jednostavnim rijecima: Za svoju srecumozes zahvaliti mnogim stvarima u zivotu, ali ako sistekao znanje i uvid u duhovne veze postojanja, zato moras zahvaliti svojoj izdrzljivosti, svojem bolu.Svoje znanje dugujes cinjenici sto nisi dopustio datobom ovlada patnja i bol, nego si bio dovoljno jakda se ,uzdignes iznad njih. I tako je lik Chrestosa

Rijec Chrestos moze se pronaci kod nekih autora, primjerice, Eshila i Herodota jos u 5. stoljecu prije Krista. Na grckom Chrest6sznaci cestit, posten, plemenit, pravican, zasluzan takoder koris-tan i valjan. U starim je misterijima ova rijec oznacavala ucenikapodvrgnutog kusnji, novaka koji se pripremao za posvecenje umisterije. Nakon sto je ispunio odredene uvjete, odradio odredenevjezbe, prosao razdoblje kusnje te napokon postao posvecenikprimio je pomazanje i postao Christ6s, sto znaci pomazan. U istomse smislu u latinskom i grckom koristila rijec Messias preuzetaiz hebrejskog maslah: koji je primio pomast od Boga). Obredpomazanja posvecenim uljem, kojim se u starom vijeku vladarauvodilo u vlast, bio je privilegija kraljeva. U starim se misterijimanaziv Chrestos takoder koristio kao titula koju bi dobivali onikoji su dosegnuli najviSi stupanj posvecenja i Steiner ju ovdje


20/69

koji pati u starim misterijima na prekretnici zami-jenjen likom pobjednickog Krista koji odozgo gledana Chrestosa koji pati kao na nesto sto je nadisao.A sada ponovno mora biti moguee da dusa predsobom i u sebi a osobito u volji ima pobjednickogKrista. To u ovo sadasnje vrijeme mora biti nas ideala iznad svega u odnosu na ono sto zelimo uciniti zabudueu dobrobit covjecanstva.

Nikada neeemo moei dokuciti istinsku uskrsnu mi-sao ne budemo i mogli shvatiti da kad god govorimoo Kristu moran10 gledati s onu stranu zemaljskog ukozmicko.

Moderno je misljenje kozmos pretvorilo u leseDanas gledamo zVijezde i izracunavan10 njihovo gibanjedrugim rijecima radimo proracune 0 lesevima svemiraa 1i.e opazamo da je u zvijezdama zivot te da voljakozmickog Duha upravlja njihovim kretanjem. Kristse spustio medu ljude da bi njihovu dusu povezao sovim kozmickim Duhom. Sarno onaj istinski navjeseujeevandelje 0 Kristu tko potvrduje da Sunce fizickimosjetilima objavljuje vanjski izraz Duha naseg svemira

njegova uskrslog Duha.Moramo si zivo predociti povezanost ovog Duha

svemira sa Suncem te kako se vrijeme blagdana Uskrsaodreduje s obzirom na odnos Sunca i Mjeseca u proljeee.Moramo uspostaviti vezu s kozmickom stvarnoscusukladno kojoj je blagdan Uskrsa uveden u zemaljskirazvoj. Moramo doprijeti do shvaeanja da je uvijekbud an zastitnicki Duh kozmosa velikim kozmickimsatom na kojem su Sunce i Mjesec kazaljke u odnosuna zemaljsko postojanje izricito pokazao ono vrijemeu razvoju svijeta i covjecanstva u koje se treba slavitiblagdan uskrsnuea. Kao sto za poslove vezane uz fizicko


21/69

poIozaj Sunca i Mjeseca kao dviju kazaljki kozmickogkronometra. Fizicko i zemaIjsko moraju biti povezanis nadfizickim i nadzemaIj skim.

Uskrsna se misao moze tumaciti sarno u svjetlunadzemaIjske stvarnosti te se stoga misterij naGolgoti, kao misterij uskrsnuca, mora razlikovatiod obicnih ljudskih dogadaja. Ljudski se posiovi naZemiji odvijaju u sasvim razlicitim pravcima. Zemljaje primila kozmicke sile, a tiJekom njezina razvoja,l judska snaga volje prodria je u metabolicke procesecovjekova bica. No otkad se dogodio misterij na Golgoti,u zemaIjske je dogadaje ustrujio novi prodor volje.Tako se na Zemlji odigrao kozmicki dogadaj za kojije Zemlja sarno pozornica. Njime se Zernlja ponovnosjedinila s kozmosom.

To je ono sto moramo razumjeti jer se sarno takouskrsna misao moze shvatiti u cijeloj njezinoj velicini.Stoga pred nama ne treba stajati sarno slika raspela,makako je umjetnost velicanstveno i uzviseno prikazivala.U nama se mora probuditi misao: Onaj koga trazitevise nije ovdje.

Onoga koji je ovdje moramo traziti pretvarajuciuskrsno vrijeme u Duh cija je jedina prava slika, slikauskrsnuca. Tada cemo biti sposobni, na ispravan nacin,od ugodaja patnjeVelikog petka, prijeci na duhovniugodaj Uskrsnog dana. U ovom uskrsnom ugodaju takodercemo moci pronaci snagu kojorn mora biti prozeta nasavolja, ako silama propadanja suprotstavirno sile kojecovjecanstvo vode u visine. Nama su potrebne snagekojima se moze postici ovo uzdizanje. A u t renutku ukojem doista shvatimo uskrsnu rnisao uskrsnuca, ona ce,donoseci toplinu i prosvjetljenje, u nama raspIamsatisnage potrebne za buduci razvoj covjecanstva.


22/69


23/69

Dozivljaj svetog Paviapred Damaskom

Os od doba ranoga krscanstva Bozic se razlikovaoad Uskrsa po tomu sto je Bozic bio nepromjenjivblagdan sto je bio utvrden u vremenskoj tocki nekolikodana poslije zimskog solsticija 21. prosinca dok sedan blagdana Uskrsa odredivao na temelju posebnekonstelacije zvijezda koje Zemlju i covjeka povezujusa svjetovima iznad Zemlje. Sutra ce biti prvi proljetnipuni Mjesec koji ce obasjati zrake proljetnoga suncajer se od 21. ozujka Sunce nalazi u znaku proljeca.

t ~ g kad zemaljski Ijudi slave nedjelju dan kojipostoji da bi ih podsjetio na njihovu povezanost sasnagama Sunca kad dode prva nedjelja poslije punogproljetnog Mjeseca tada je vrijeme za proslavu uskrsnogblagdana. Prema tomu Uskrs je pomicni blagdan. Dabi se odredilo vrijeme Uskrsa svake se godine moraobratiti pozornost na nebeske konstelacije.

Nacela poput ovih postavljena su u doba kad supredaje mudrosti jos strujile covjecanstvom predajekoje su potjecale od negdasnjih instinktivnih vidovi-tih sposobnosti te su covjeku prenosile znanje kojeznatno nadilazi ono koje mu moze ponuditi danasnjaznanost. Predaje su bile sredstva za izrazavanje covje-kove povezanosti sa svjetovima visim od zemaljskih

uvijek su ukazivale ne nesto sto je imalo presudnoznacenje za razvoj covjecanstva.Nepomicna vremenska tocka odredena za blagdanBOlica pokazuje kako je ovaj blagdan tijesno povezan sazemaljskim jer je njegova svrha podsjetiti nas na rodenje


24/69

blagdan, s druge strane, trebao bi nas podsjetiti nadogadaj koji nije vazan sarno za tijek zemaljskog razvoja,nego za cijeli svjetski poredak u koji je smjesten covjek.Zato vrijeme Uskrsa ne smije biti odredeno uobicajenimzemaljskim uvjetima; ono se moze utvrditi sarno akocovjek svoje misli usmjeri prema svjetovima koji nadi-laze zemlju. No zamisao 0 pomicnom vremenu uskrsnogblagdana ipak ima dublje znacenje. Ona pokazuje kakose covjek, pomocu Kristovog impulsa, pomocu znanjao onome sto nadilazi zemlju, treba potpuno osloboditisila zamaljskog razvoja. A na ovu istinu ukazuje nacinodredivanja datun1a uskrsnog blagdana. On sadrzi pozivupucen covjeku da se uzdigne u svjetove iznad zemlje;on sadrzi obecanje covjeku da ce se tijekom svjetske

\ povijesti, pomocu djelovanja Kristovog impulsa, mociosloboditi zemaljskih uvjeta.

Da bismo razumijeli sve sto proizlazi iz nacinaodredivanja datuma uskrsnog blagdana, pomoci ce namako svoje misli usmjerimo prema davnim tajnama spocetaka krscanstva, prema nekim od davnih miste-rija koji su tijekom odredenog razdoblja zemaljskograzvoja p ostajali sve vise ovijene velom i skrivenimaterijalistickom svjetonazoru koji se poceo uzdi-zati na pocetku pete poatlantske epohe, a sada morabiti nadjacan i nadomjesten. Da bi se sve navedenoshvatilo u pravom svjetlu, morat cemo, prije svega,razmotriti ulogu koju je u razvoju Kristova impulsa,unutar cijele povijesti covjecanstva, odigrao lik svetogPavla*. Morali bismo se doista neprestano podsjecatina to kako je velik dogadaj u razvoju krscanstva biopojavljivanje lika svetog PavIa. Pavle se bezbroj putamogao vanjskim promatranjem upoznati s dogadajimau Palestini, povezanim s Isusovon1 osobom. No sve stoje 0 tomu na ovaj nacin doznao u fizickom svijetu, bilo


25/69

i nakon sto su ovi dogadaji u Palestini bili dovrseni ufizickom smislu. Apostolom krscanstva postao je tekposlije dogadaja pred Damaskom gdje je dozivio iskustvosaffiogKristovog bica, na vanzemaljski, nadosjetilannacin. Pavle je bio covjek kojeg se nije moglo uvjeritiu znacenje Kristovog impulsa pomocu dokaza fizickihosjetila, nego sarno pomocu nadosjetilnog iskustva. Aova se nadosjetilno iskustvo duboko urezalo u njegovzivot - tako duboku da je od tog trenutka postao drugicovjek. Stovise, postao je posvecenik.

Pavle je bio dobro pripren11jen za ovakvo iskus-tVQ Posve je bio upoznat s tajnama zidovske religije;bila mu je blisko njihovo znanje i shvacanje svijeta.* Palvao zidovski Saul, rodio se, otprilike izmedu 5. i 10. godineposlije Krista, u maloazijskom gradu Tarzu. Roditelji su mu biliZidovi od kojih je naslijedio status rimskog gradanina. Odgajan je u

strogo tradicionalnom farizejskom duhu, a u Tarzu je primio opcuhelenisticku naobrazbu. Poslanice pokazuju da je dobro vladaogrckim jezikom te pravnim, vojnickim i sportskim rjecnikom. Kaofarizej izuCio je satoraski iIi mozda kozarski zanat sto mu je pomoglopri misionarenju da ne bude na teret siromasnim krscanskimzajednicama te da moze pomagati siromahe. U dvadesetoj je godiniotiSao u ]eruzalem izuciti Zidovski Zakon kod glasovitog uciteljaGamaliela I gdje je u prevelikoj privrzenosti svojim ocinskimpredajama, napredovao u zidovstvu i nadmasio sve vrsnjake .Kao gorljivi farizej bio jenepri ja tel j krscanstva, smatrajuCi ganovom herezom, i najvatreniji progonitelj mlade Crkve. Okotrideset seste godine, pred vratima Damaska je dozivio iznenadnoobracenje koje pripisuje objavi Isusa Krista u slavi. Od progoniteljapostaje stovatelj krscanstva te ga pocinje propovijedati, najprijeu Damasku, a potom, nakon sto je u ]eruzalemu upoznao Petra,diljem Male Azije, Grcke te u Makedoniji i Palestini. U ]eruzalemusu ga uhvatili Zidovi, koji su ga dugo vrebali, a rimska vlast ga jekao rimskog gradanina spasila od smrti. No ipak je od 58. do 60.godine bio u zatvoru u Cezareji, a potom je, poslije ulaganja zalbecarskom sudu, otpravljen u Rim gdje je jos dvije godine, u blagomzatvoru, sasvim slobodno i bez zapreka, propovijedao 0 kraljevstvuBozjem te izlagao Kristov nauk. Nakon sto je osloboden, nastavioje misionarska putovanja po Istoku, a mozda i u Spanjolskoj.No za Neronova progonstva ponovno je uhicen i bacen u drugo


26/69


27/69

godine, a poslije toga se ana ne moze lako uociti otkakoj Kristov impuls usao u razvoj covjecanstva u vrijemekad su Ijudi - osobito oni grckog i latinskog roda

f dozivljavali podudarnost najkasnije u tridesetimgodinama. Isus Krist je, medutim, svoje dane fizickogzemaljskog zivota zivo samo toliko dugo koliko trajezivotno razdoblje koje protjece u podudarnosti razvojafizicke organizacije i organizacije duse i duha. Potomje u odnosu na zemaljski zivot, prosao kroz dverismrti. Sto znaci ovaj prolazak kroz dveri smrti moze serazumjeti sarno sa stajalista duhovne znanosti; moze serazumjeti sarno ako smo sposobni gledati u nadosjetilnesvjetove. ]er, prolazak kroz dveri smrti nije dogadajkoji se moze shvatiti bilo kakvin1 n1isljenjem koje seodrlosi na osjetilni svijet.

Pavle je kao fizicki covjek bio otprilike iste dobikao sam Isus Krist . Vrijeme koje je Isus Krist provendjelujuci na zemlji Pavle je proven kao protivnikkrscanstva, a drugi dio njegova zivota bio je potpunoodreden onim sto je primio nadosjetilnim dozivljajem.U drugom dijelu svojega zivota nadosjetilno je dozivionesto sto Ijudi onoga vremena nisu vise mogli primiti udrugom zivotnom razdoblju osjetilnim dozivljajem, jers podudarnost izmedu dusevno-duhovnog i fizickograzvoja nije dozivljavala iznad trideset pete godinezivota. A dogadaj na Golgoti pojavio se pred Pavlomu takvom obliku da je izravnim prosvjetljenjem stekaorazumijevanje koje su ljudi nekad, zbog iskonske mudrosti,posjedovali na instinktivan nacin, a koje danas moguponovno zadobiti pomocu duhovne znanosti. Ovo jerazumijevanje doslo Pavlu da bi on mogao biti taj koji ceu ljudima pobuditi shvacanje 0 svemu sto se djelovanjemKristovog impulsa dogodilo covjecanstvu.


28/69

Otprilike isto vremensko razdoblje koje je Isus Kristhodao zemljom, Pavle je nastavio zivjeti na zemlji - stoje bilo do oko sezdeset sedme ili sezdeset osn1e godine.Ovo je vrijeme proven unoseci krscanski nauk u zemalj-ski razvoj. Izmedu zivota Isusa Krista i Pavlovog zivotapostoji eudesna podudarnost . Zivot Isusa Krista bio jepotpuno ispunjen p risutnoscu i bicem Krista. Pavle jeposvecenjem tako snazno naknadno dozivio Kristovdogadaj da je mogao postati onim koji ce eovjeeanstvudonijeti istinu i ideju krscanstva, a to je ueinio u gotovoistom vremenskom razdoblju u kojem je Isus Krist ziviona zemlji. Mnogo se toga moze naueit i proueavanjempovezanosti izmedu zivota koji je Isusu Krist proziviozbog zemaljskog razvoja eovjeeanstva i Pavlovog ueenjakoje se odnosi na Kristovo bice. Ispravno uoeavanjeove povezanosti moglo bi nam biti osobito vazno; sarnosto n1oramo uzeti u obzir da je povezanost izravnaposljedica Pavlovog nedosjeti lnog dozivljaja.Kad suvremena teologija ide toliko daleko da doga-daj pred Damaskom tumaei kao neku vrstu iluzije, kaovrstu halucinacije, to je sarno dokaz da je danas eak iteologija podlegnula materijalizmu. Cak ni teologija visene posjeduje nikakvo znanje prirodi nadosjeti lnogsvijeta te nije u stanju prepoznati da eovjek, prije negosto moze uistinu shvatiti krscanstvo, ima potrebu zarazumijevanjem nadosjeti lnog svijeta.

Dobro je sto danas mozemo sasvim iskreno priznatikako nam je tesko proniknuti ideje iznesene u evande-ljima i Pavlovim poslanicama, sasvim razlicite od onihna koje smo naviknuli. Takvim smo se idejama uglav-nom potpuno prestali baviti. Cinjenica je, medutim,da su i Ijudi koji su sasvim napusti l i obieaje i nacinrazmisljanja danasnjeg doba, daleko od toga da, citajuciPavlove rijeei, mogu oblikovati ispravne predodzbe.


29/69

krscani materijalisticki tumace dogadaj pred Damas-kom pa cak pokusavaju zanijekati i osporiti istinuuskrsnucu Isusa Krista. Oni sami svjedoce da nemajunikakvu namjeru primijeniti znanje 0 nadosjetiInomna bit krscanstva iii na dogadaj pojave Isusa Krista uzemaljskom razvoju. Upravo je cinjenica da na vrhuncukrscanske tradicije stoji Pavlov lik - jedan od onihkoji su razumijevanje krscanstva stekli nadosjetiInimiskustvom - izazov covjeku da ovlada nadosjetiInomspoznajom. To je poput proglasa da se krscansvo uopcen moze shvatiti ako se ne pribjegne spoznaji ~ j je izvoru nadosjetilnom. Neizmjerno je vazno da u Pavlu vidimocovjeka posvecenog u nadosjetilna kozmicka dogadanja.Neizmjerno je vazno da se u ovom svjetlu shvati svesto je on uz tako velike napore donio covjecanstvu.Pokusajmo si jezikom naseg doba predociti nesto stos Pavlu kao posveceniku ciniIo osobito znacajnim.

Pavle je smatrao nadasve vaznim da se l judimaobjasni kako im je Kristovim impulsom dan sasvim novinacin na koji se trebaju odnositi prema kozmickomrazvoju. Osjecao je da je bitno objaviti kako je isteklorazdoblje razvoja svijeta koje je u sebi nosilo poganskedozivljaje prijasnjih vremena; ono je za covjeka zavrsilo.Sada su pred l judskom dusom bili novi dozivljaji. Notrebalo ih je opaziti.

Govoreci na ovaj nacin Pavle je ukazivao na mocnidogadaj koji se duboko urezao u razvoj covjeka nazemlji; a hocemo i razumjeti povijest kakva ona uistinujest moramo mu se neprestano vracati. Osvrnemo lis na predkrscanska vremena a osobito na ona kojasu u stanovitoj mjeri imala karakterist icna obiljezjapredkrscanskog zivota moci cemo osjetiti da je u onimdanima covjek izgledao sasvim drukcije nego danas.Unatoc tomu sto se nije posve promijenio u jednom


30/69


31/69

mu je prilazila iz svih osjetilnih pojava. On je moranpronaei put u bozansko-duhovno kraljevstvo koje semaze dokuciti jedino unutarnjom borbom i unutarnjimrazvojem.

Danas ljudi tumace PavIa na taka povrsan nacinSkloni su njegove rijeci uvijek iznova prevoditi na jeziksvojeg materijalistickog doba. Njihova su tumacenjataliko plitka da je onaj tko sadrzaj Pavlove porukeshvaea na sljedeei nacin izvrgnut opasnosti da budenazvan sanjarom. Unatoc tomu ova je stajaliste posveistinito:

Pavle je shvatio velicinu krize u koju je zapao svijetzato sto blijedi i nestaje staro. videnje koje je u isto

v r i j ~ l bilo osjetilno i duhovno. Svatio je takoder daza covjeka u novom kraljevstvu sVjetla* mora osvanutidrukcije videnje duhovnog, koje nije istodobno prisutnou videnju osjetilima, a za koje se covjek mora samizboriti vlastitim unutarnjim poticajem. Pavle je znao,z vlastitog nadosjetilnog iskustva tijekom posveeenja,da se uskrsnueem Isus Krist povezao sa zemaljskimrazvojem. No, znao je takoder da ee ga unatoc tomucavjek moei pronaei sarno onda aka probudi vlastiteunutarnje vidovite snage, a ne bilo kakvim gledanjemosjetilima. Pavle je znao da se svatko tko pomislida maze dokuciti Krista pukim videnjem osjetilimapredaje zabludama te je sigurno Krista pobrkao s nekimdemonom.

Ova je Pavle neprestano naglasavao onim slusateIjima koji su mogli'shvatiti da se pomoeu starog duhovnag gledanja ne mogu pribliziti Kristu, vee da ga na* "Ovo cinite jer znate vrijeme (u kojem zivimo). Vee je naime casda se probudite od sna, jer je sada nase spasenje blize nego kadsmo prigrlili vjeru. Noe je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo


32/69

taj nacin jedino mogu pobrkati s nekim elementarnimbicem. Stoga je upregnuo sve svoje snage da bi Ijudeoducio od obicaja da gledaju duhove zraka i zemlje*.

U prethodnim vremenima Ijudima su bili bliskielementarni duhovi, sto je bilo neizbjezno, jer su tad ajos posjedovali instinktivne sposobnosti kojima su ihmogli vidjeti. No, sada covjek ne moze ove sposobnostiposjedovati na ispravan nacin. S druge je strane Pavleneumorno poticao Ijude da u sebi razviju snagu pomocukoje bi mogli nauciti razumjeti sto se dogodilo, nairne,da je u zemaljski razvoj usao sasvim novi impuls, sasvimnovo bice. "Krist ce yam opet doci", govorio je, "sarnoako se uspijete osloboditi svojeg posve fizickog videnjazetnlje. Krist ce yam ponovno dici jer on je ondje. Zbog

~ j e l o v n j dogadaja na Golgoti on je ondje. No, vi ga samimorate pronaci; on mora ponovno doci zbog VAS."

To je Pavle navijestio na jeziku koji je u ono dobasasvim drukcije duhovno zvucio od njegova pukogodjeka koji nam je ostao u prijevodu. Tada je to sasvimdrukcije zvucilo. Pavle je neprestano nastojao probu-diti u covjeku uvjerenje da mora razviti novu vrstuvidenja kako bi mogao razumjeti Krista, jer videnjedostatno za osjetilni svijet nije vise dovoljno. Danas jeIjudski rod sarno toliko odmaknuo da moze govoriti* "Tako i mi: kad smo bili malodobni robovali smo prirodnim silamasvijeta. Ali kad dode punina vremena, posla Bog svoga Sina, rodenaod zene, rodena pod Zakonom, da otkupi podloznike Zakona, daprimimo posinjenje. A da ste zbilja sinovi, dokaz je sto Bog uvasa srca posla Duha svoga Sina koji vice: Abba - Gee!. Stoganisi viSe rob, nego sin. A ako si sin i bastinik si po Bogu. Nekoc,kad niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji po naravi

nisu bogovi. A sada, kad ste odabrali Boga - jos bolje: kad je onvas odabrao - kako se obracate nemocnim i bijednim prirodnimsilama kojima hocete da opet i ponovo budete robovi? Briznoslavite odredene dane, mjesece, vremena i godine. Bojim se zavas da se nisam mozda uzalud muCio za vas." - Pavle, Poslanica


33/69

suprotnosti izmedu vanjske znanosti izvedene izsjetila i sudbine. Suvremena je teologija vanjskojnanosti spremna priznati da je komplicirana, dae realna i objektivna, da ju se mora uciti, ali to ne

kad je rijec a sudbini. Opetovano se istice da semora pozivati na ono sto je sasvim djetinjasto

covjeku, na ono sto u covjeku ne treba upoznati.Takva su stajalista uma koji odbija dogadaj pred

kao nestvaran, koji ga radije smatra nekomhalucinacije. No ako je dogadaj pred

bila san10 halucinacija ili mogao bih takoderako je dogadaj pred Damaskom bio ono sto bi velikdanasnjih teologa zelio da jest, tada mi takoder

o r ~ imati hrabrosti i reci: Klonite se krscanstvaje sa sobom donijelo vjeru koja je protuslovna i

Ovo bi bio nuzan ishod ucenja suvremene teologijebi je ljudi shvacali prvo, ozbiljno i druga, s hrabrascu.ustvari ne cini ni jedno. Dok se pretvaraju da cvrsto

uz krscanstvo, ogranicili su se na prihvacanjevanjske, osjetilne znanosti istodobno poricuci

untitarnji impuls dogadaja pred Damaskom.Upravo na ovakvim primjerima najjasnije dolazi

o izrazaja dusevno-duhovna bolest naseg doba jer oniazotkrivaju dubokoun utarnji nedostatak istine. Istinai nalagala priznanje: Hi je dogadaj pred Damaskombio stvarnost - dogadaj koji t reba smjestiti u carstvostvarnosti - i tada krscanstvo ima smisla ili je bilo onakakao sto tvrdi moderna teologija - koja se uvijek hocepovezivati s modernom znanoscu - a tad a krscanstvonema smisla. Vazno je da se Ijudi suoce s ovakvimzakljuccima jer nesumnjivo zivimo u doba ozbiljnihiskusenja. Zbog toga sto covjek u nutrini postaje neiskren


34/69

je obuzela teznja prema neistini; cesto nesvjesna, alizato ne manje razarajuca. To je pravi razlog postojanjaovakve teznje. Zbog toga ova teznja prema neistinitako cvrsto protkiva dogadaje koji ce - ako se ljudi navrijeme ne priberu te se ne okrenu duhovnoj spoznaji- neizbjezno dovesti do dekadencije cijelog europskogkulturnog zivota.

Ako smo, medutim, usmjereni prema duhovnojspoznaji, danas ni u kojem slucaju nije dovoljno da sezadovoljimo bilo kakvim povrsnim shvacanjem zivota.Od presudne je vaznosti da stvari shvacamo u svomnjihovom dubokom znacenju te da budemo spremnirazmotriti nuznost velikih promjena upravo u nasevrijeme.

Staino se iznova moramo pitati: Sto blagdan poputUskrsa znaci vecini covjecanstva? Vrlo mnogo ljudi mogiobi reci da se, doksu u krugu svojih prijatelja koji se joszele okupljati radi prosiave, svo njihovo razmisIjanjeo Uskrsu nalazi u okvirima starog, uvrijezenog mislje-nja. Oni koriste stare rijeci, izgovarajuci ih manje ilivise automatski, izgovaraju ista odricanja prema istimobrascima na koje su odavno bili naviknuli. No imamoli mi ikakva prava izgovarati ovakva odricanja kadna svakom koraku mozemo uociti izrazitu nesklonostprema sudjelovanju u velikoj promjeni koja je u nasesadasnje vrijme toliko nuzna? Imamo li opravdanjesluziti se Paviovim rijecima: Ne ja nego Krist u meni. ,kad smo tako malo skloni ispitati sto je to u modernodoba donijelo toliko veliku nesrecu covjecanstvu? Nebi li pristajalo uz blagdan Uskrsa da pocnemo dobivatijasne predodzbe sudbini koja je zadesila covjecanstvote tomu sto nas jedino moze izbaviti katastrofe? - Toje, nairne, nadosjetilna spoznaja. - Ako se blagdanUskrsa - cije cijelo znacenje pociva na nadosjetilnoj


35/69

bjasniti uskrsnuee Isusa Krista - shvati ozbiljno, nijei najvainije da Ijudi promisle kako da ponovno unesuadosjetilna obiljeija u svoje spoznajne sposobnosti?

bi Ii se danas u Ijudskom umu trebala roditi misao:laii i obmane suvremene kulture zahvaljujemoda mi sami vise nismo dovoljno ozbiljni glede

sto smatramo svetim blagdanima u godini?Slavimo Uskrs kao svecanost uskrsnuea dok smo

nasem .materijalistickom shvaeanju odavno prestalitomu da Ii uistinu razumijemo uskrsnuee.

smo se u neprijateljski odnos prema istini tepronaei sve moguce genijalne nacine zakozmicke poruge - jer bi, naravno, bila,

jest, poruga proslava svecanosti uskrsnueaistodobno slijepo vjerovanje modernoj znanosti

ocigledno za takvo us.krsnuce nikada neee moeiFazumijevanja. MaterijaIizam i slavljenje Uskrsau dvije stvari koje nikako ne pripadaju zajedno.

nikako ne mogu postojati jedna pored druge. Asuvremene teologije takoder je nespojiv s

Uskrsa. Sada je u nase vrijeme, jedan vodeeiteolog napisao knjigu pod naslovom

it krsc nstv kojoj se pridaje iznimna vainost. Ipak,ovom djelu takoder nailazimo na dokaze za ielju dacinjenica uskrsnuca Isusa Krista ne shvati ozbiljno.

o je pravo obiljeije naseg vremena \Ljudi moraju nauciti osjetiti ove stvari duboko u

srcima. Nikad neeemo pronaci izlaz iz nasihteskoea ako ne razvijemo razumijevanje

suvremeni materijaIisticki nastrojeni Ijudi gajerema istini - sve dok ne naucimo vidjeti istinitetvari poput ovih jer su one od najvece vainosti za

danasnji iivot.Tijekom pete poatlantske epohe djeluju nove skolnosti


36/69

razuma i prosudivanja, a sada je vrijeme da se onaunaprijedi i razvije u spoznaju nadosjetilnog svijeta.]er, dogadaj na Golgoti nesumnjivo je dogadaj kojipripada nadosjetilnom svijetu. A dogadaj pred Damaskom, kako ga je dozivio Pavle, jest dogadaj koji se mozerazumjeti sarno na temelju predodzbi 0 nadosjetilnom. 0razumijevanju navedenog dogadaja ovisi moze i netkouistinu osjetiti nesto od Kristovog impulsa ili ne moze.Suvren1eni je covjek suocen s ozbiljnom kusnjom kad sepita: Kakav je moj odnos prema nadosjetilnoj spoznajiu vrijeme nazvano "Uskrsom"? ]er, Uskrs bi, vec samimnacinom odredivanja njegova datuma, trebao podsjetiticovjeka da uzdigne pogled od zemljaskog prema onomsto nadilazi zemlju. Moderan covjek nema vise uvidu one sto nadilazi zemlju, nego uglavnom u one stomu pruzaju matematika, mehanika i, sada, spektralnaanaliza. Na temelju spomenutih znanosti on pokusavaizgraditi svoju spoznaju svega sto je iznad zemlje. Visene osjeca da je sam sjedinjen s onim svjetovima te dase iz njih spustio Krist kad je usao u osobu Isusa.

Dopustite mi da vas zamolim za vasu punu i ozbiljnu pozornost kako bih izrazio ove misli koje su tolikoprimjerene nasim sadasnjim problemima. Cesto samisticao da fina, duhovna priroda, poput one HermanaGrimma*, mora, ima potrebu razmisljati 0 Kant-LapIaceovoj teoriji. Navedena je teorija, u nase vrijeme, ~ s t u pretrpjela izvjesne preinake, ali je unatoc tomu u svemu bitnom ostala opceprihvacena teorija 0 svemiru.Govori da je Suncev sustav proizisao iz pramaglice teda su pod utjecajem mocnih promjena kojima je onabila podvrgnuta i njezinim zgusnj(ivanjem nastale* Herman Grimm, profesor povijesti umjetnosti na berlinskomSveuciliStu, najistaknutiji medu suradnicima u Goethe-Schillerovuarhivu za Steinerova boravka u Weimaru. U n j musu njegovi


37/69

biljke zivotinje a takoder eovjek. Ako nastavimorazmisljati sukladno ovoj teoriji doci ce vrijeme kadce sve na Zemlji pronaci smrt te kad ideje i proizvodikulture nece vise slati svoj glas van u svemir kad cesarna Zemlja poput komada lave upasti u Sunce a ujos kasnijim vremenima Sunce ce sagorjeti sarno sebe irasprsiti se u Svemu a sve sto je eovjek do sada ueinioi napravio nece biti sarno pokopano nego i ponisteno.

Ovakvo stajaliste glede uredenja svijeta moralo seneizbjezno pojaviti u vremenu u kojem eovjek ono stose nalazi iznad zemaljskog zeli shvatiti jedino pomocuznanja matematike i mehanike. U svijetu u kojem onsarno izraeunava ili spektroskopom ispituje svojstvaSunca nikada necemo moci pronaci carstvo iz kojegse spustio Krist da bi se sjedinio sa zivotom na Zemlji.Danas postoje Ijudi koji se zato sto ne mogu razbistritisvoje misli radije uopce ne zamaraju misljenjem te sezadovoljavaju ponavljanjem rijeei koje su naueili izevandelja i Pavlovih poslanica. ]ednostavno automatskiponavljaju ono sto su naueili nikad ne zastajuci da birazmislili odgovara li to gledistima razvoju Zemlje icQvjeka za koje su euli negdje drugdje. No to je dubokaunutarnja neistina neseg doba: Ljudi se uvlaee u nekiudoban tamni kutak umjesto da u mislima povezujustvari koje prema svojoj biti pripadaju z j ~ d n oZamagljuju si oei da ne bi morali odjednom razmisljatio stvarima koje pripadaju zajedno. Zamagljuju si ocislaveci blagdane poput Uskrsa a istodobno su vrlodaleko od oblikovanja bilo kakve istinite predodzbeo uskrsnucu kojem govore. ]er istinita predodzbauskrsnucu moze se oblikovati sarno pomocu duhovnei nadosjetilne spoznaje.

]edini moguci naein da eovjek u danasnje vrijemes Uskrsom poveze ispravan osjecaj jest da svoje misli


38/69


39/69

su takve da od njih covjek problijedi kad shvati nakakvoj se vrsti moralnih temelja osnivaju sasvimnesvjesno, medutim, on to moze prihvatiti .

Istina je, medutim, da mi danas zivimo u vremenuu kojem se Isusa Krista raspinje na vrlo poseban nacin.Usmreuje ga se na podrucju spoznaje. Sve dok Ijudi neshvate kako sadasnji nacin spoznavanja, koji potpunoovisi 0 osJetilima i sarno 0 osjetilima, nije nista doligrob za spoznaju iz kojeg ee ona uskrsnuti sve dokto ne shvate, neee se moei u mislima i osjeeajima vinuti.dozivljajima koji su dio istinskog obiljezja Uskrsa.Ovu bi misao danas morali nostiti u svojim srcimai svojim razmisljanjima. Jos se pridrzavamo tradicijesvetkovanja Uskrsa koji bi se trebao slaviti prve nedjeljeposlije proljetnog punog Mjeseca. Mi koji zivimo u danasnjoj civilizaciji imamo tradiciju, ali nemamo pravoslaviti ovaj blagdan.

Kako mozemo ponovno steei ovo pravo? Moramornisliti na Isusa Krista koji lezi u grobu, Isusa Kristakoji je u vrijeme Uskrsa jaci od kamena n v l j n o ~ na njegov grob. Moramo prihvatiti ovu misao te jepovezati s mislima 0 kojima sam yam govorio. ]er, covjekova dusa mora sasvim vanjsku mehanicku spoznajuosjeeati kao nadgrobni kamen koji je na nju navaljente se mora napregnuti da bi svladala pritisak ovakvespoznaje. Moramo pronaei moguenost da svoju vjerune ocitujemo rijecima: "Ne ja nego potpuno razvijenazivotinja u meni.", nego da imamo pravo reei: "Ne janego Krist u meni."

To se odnosi na ucenog engleskog znanstvenika*koji je izjavio da ee radije vjerovati kako je svojim vlastitim snagama malo-pomalo probio put od s tupnja* Thomas Henry Huxley (1825 1895) engleski zoolog, jedan od


40/69


41/69

TZ vez po rV veza p K r ~ i 9 t u]ucer sam govorio 0 ulozi koju je odigrao Pavlenapocetku krseanstva. Uskrs je prava zgoda za takvopromisljanje. Pomislimo I i na brojne Ijude koji su dariasobuzeti materijalizmom, koji nemaju stvarnog oprav-danja za slavljenje uskrsnog blagdana, ocito je da se ovopitanje itekako odnosi na okolnosti naseg vremena. Praviuskrsni impuls trebao bi prodrijeti u suvremenu Europui naravno, u cijeli civilizirani svijet, da bi se suprotstaviopropadanju koje n p r e u ~ krupnim koracima. Potrebnoje shvatiti koliko su l.judi daleko od bilo kakvog stvarnograzumijevanja Kristovog impulsa te kako je tijesno ovajnedostatak razumijevanja povezan s vanjskim znakovimapropadanja koji, u danasnje vrijeme, dolaze do izrazaja.Qni danas jasno dolaze do izrazaja u tvrdnjama kojecesto iznose vrlo dobronamjerni Ijudi.

Jucer ste u Basler Nachr ichten u mogli procitatiuocljiv, ali istodobno tragican clanak koji je sadrzavaopismo iz sjeverozapadne Njemacke. Pisac spomenutogpisma, s kojim se izgleda autor clanka donekle slaze,istaknuo je da se u danasnje vrijeme posvuda priprema-rno za unistavanje starog, a da nista novo ne stavljamona njegovo mjesto te da posvuda Ijudi, gotovo pohlepno,podlijezu iluzijama. Sam autor clanka kaze: Ono stoslijedi je sirenje boljsevizma Europom. To se mozeocekivati jer je to smjer prirodnog razvoja. Tek kadIjudi osjete sto je ustvari boljsevizam, moei ee se pojavitinesto dobro. No, dodao je dva tri retka koji zasluzujupozornost, iako ce ih povrsan citatelj previdjeti kao stoprevida mnogo drugih stvari. Autor clanka dodaje: Nisuiluzije ono cemu danasnji Ijudi spremno podlijezu i cegase treba bojati, nego je to nesto drugo ... Ne smijemo


42/69

slusati sto nam govorepojedini sanjari, vee moramootkriti njihove glavne namjere."

Doista je tesko izaei na kraj s dobronamjernimljudima Oni shvaeaju da civilizacija odlazi nizbrdo, aneprestano upozoravaju, najpesimisticnije upozoravaju,da ne treba slusati one koji pokusavaju unaprijedit iovo jadno stanje. No oni su zapravo sarno predstavnicivelike mase ljudi koji se zadovoljavaju time da se nekaakutna kriza poprati razmjerno mirno. Slijepi su predcinjenicom da ovo mirno meduvrijeme nema doistanikakve vaznosti te da put mora neizbjezno voditinizbrdo sve dok dovoljno velik broj ljudskih biea neshvati da neee biti napretka ako val duhovne obnovene zapljusne ovu nesretnu Europu. Nemoguee je postieibilo kakav napredak ponavljajuei stare uvjete, a to jenajmanje moguee postiei kompromisima koji su uvijekopasni jer je ono novo, sto pokusava doei do izrazaja,vee sarno kompromitirano.

Ljudi mogu, cak u svojim osjeeajima, unaprijeditiispravno stajaliste razmisljajuei 0 prodornosti s kojom jeosobnost poput PavIa, na velikoj povijesnoj prekretnici,uvela nesto posve novo u svjetski razvoj - nesto sto jenastavilo tinjati, ali je u sadasnje vrijeme prekrivenoslojem pepela. Ova je prekretnica odijelila starn odnovog doba iako se prijelaz nije opazio jer se dogodiosasvim postupno.

Kad su ljudi, u davno proslim vremenima, pogledali van u prirodu, mogli su u svemu opazati bozansko-duhovno. Opazanje bozansko-duhovnog prelazilo jeu shvaeanja drustvenog poretka, nacina zivota koji jetrebao prevladavati u masama iz kojih su pojedinciizlazili kao vladari, kao sveeenicki vode. Ne trebamopon1isliti da se tada drustvenim zivotom upravljalopomoeu misterija, ali se drustveni zivot postivao i njimese upravljalo sukladno necemu sto je postavljeno iznad


43/69

covjeka, bez njegova sudjelovanja, kao dar koji proizlaziiz jedinstva prirode i duha.Covjek koji je na nekom mjestu, zbog postojecih

okolnosti i uvjeta, postao vodom bio je kao takav priznat i prihvacen jer bi Ijudi rekli: Kroz njega progovarasarno bozanstvo. Bas kao sto se bozansko i duhovnovidjelo u kamenju, u planinama, u vodi, u drvecu takose vidjelo i u pojedinom covjeku. U minulim vremenimabilQ. je prirodno stovati vladara poput Boga, drugim rijecima, kao nekog u kome se ocituje Bozja narav. Kadbi danasnji Ijudi bili malo ponizniji i ne bi nametalivlastita uvjerenja 0 ovim davnim obicajima, mogli bi ihmnogo bolje razumjeti. Danas, naravno, ne postoji pojampoput: covjek je Bog. U pradavnim vremenima, medutim,iza toga je stajala stvarnost. Kao sto ljudi nisu vidjelisarno potok koji tece, nego su u njemu vidjeli gibanjebozansko-duhovnog, isto su tako utjecaj bozanskog udrustvenom zivotu opazali kao neposrednu stvarnost. No,kako je protjecalo vrijeme, videnje izravne prisutnostibozansko-duhovnog postajalo je sve nejasnije.

Kakvu je predodzbu covjek imao vlastitom bicudok je posjedovao ovu staru vidovitost? Znao je da sukorijeni njegova bica u bozansko-duhovnom svijetu.Znao je da je bozansko-duhovno prisutno na fizick9jzemlji posvuda gdje ima predmeta osjeta, gdje god senalaze ljudska bica. Znao je da je roderi iz bozansko-duhovnog. ja sam roden iz Boga, svi smo rodeni izBoga. - bila je samorazumljiva is tina covjeka onih danajer je on vidio njezinu stvarnost. Ona je bila posljedicaosjetilnog videnja.

Tomu covjek vise nije mogao neposredno svjedocitikad je spoznaja bozansko-duhovnog trebala biti danacovjecanstvu u novom obliku, pomocu impulsa proizislogiz golgotskog misterija. U davnim vremenima covjek je


44/69

stvari i bica dolaze od bogova, da njihovo postojanjenije zatvoreno unutar granica zemaljskog zivota. Covjekje bio svjestan vjecne prirode vlastitog bica jer je znaoda on potjece od bogova. avo prihvacanje duhovnogpostojanja prije rodenja nalazi se u samim korijenimastarih poganskih vjerovanja. Osnovna obiljezja kojaucenjaci danas pripisuju mnogobostvu nisu nista viseod nagadanj a.

Bit mnogobostva, prije nego sto je palo u deka-denciju, bila je u tomu sto su ljudi znali: Prije rodenjabili smo duhovno-dusevna bica; stoga nase postojanjenije ograniceno na zemaljski zivot. Uvjereni smo u vjecnizivot jer dolazimo od Boga i Bog ce nas ponovno uzetik sebi. - To je bila spoznaja proizisla iz pradavneiskonske mudrosti. Moze se takoder reci da je ovaspoznaja dolazila razlicitim ljudima u obliku koji jeza njih bio najprikladniji jer je bila povezana s urode-nim videnjem bozansko-duhovnog u stvarima osjetilnogsvijeta.U pradavna vremena videnje bozansko-duhovnogovisilo je krvi, a poseban oblik u kojem je iskonskamudrost dolazila covjeku ovisio je 0 njegovom krvnomsrodstvu, 0 njegovoj pripadnosti rasi i narodu.

Iznimka je bio jedino zidovski narod. Iako je osobitoblik iskonske mudrosti Zidova bio povezan s njiho-yom krvlju, oni su se smatrali izabranim narodom usmislu da njihova rodovska vjera sadrzi istinsku spoznajuBoga cijeloga covjecanstva. Dok su poganski narodi okonjih stovali svoja rodovska bozanstva, zidovski je narodvjerovao d a je njihov Bog Bog cijele Zemlje.

To je bilo prijelazno stanje. Kad se pojavio Pavle sasvojim tumacenjem krscanstva, potpuno se raskinulo snacelom prema kojem je ljudska spoznaja bila odredenakrvlju, nacelom koje je, bez iznimke, prevladavalo uprijasnjim vremenima. jer, Pavle je bio prvi koji je objavio


45/69


46/69

duhovno-dusevno se mora objaviti u svojoj biti i cistoci.Sarno zato sto je sam dozivio nadosjetilnu stvarnostpred Darnaskonl, u Pavlu je rnogla djelovati snaga daIjudirna govori 0 duhovno-dusevnom bicu koje nijepovezano s fizickom tvari.U proslim je vrernenima spoznaja nadosjetilnogduhovno-dusevnog ovisila 0 krvi; duhovno-dusevnuobjavu u materijalnorn svijetu Ijudirna je donosila sarnakrv. Kad vise nije bilo tako Ijude je bilo nuzno uputitina nesto sto ne ovisi 0 krvi. No, pritorn je postojalavelika opasnost da ce u doba novog svitanja covjek idaije biti skion trazenju duhovno-dusevne spoznaje uurodenim sposobnostima vlastitog bica. Prije je to bilornoguce jer je sarna krv donosila nadosjetilnu spoznaju.Dogadaj na Golgoti je Ijude dobre volje oslobodio oveovisnosti, ali glavni snljer razvoja bio je takav da su, zaneko vrijeme, Ijudi zadrzali duboko ukorijenjepe obicajepovezane s krviju. Pored toga sto su bili nositelji nove,posvecene krvi ipak su htjeli shvatiti bozansko-duhovnopornocu obiljezja urodenih njihovoj l judskoj krvi.

Opasnost koja je proiziazila iz navedenog sastojalase u sljedecern i vazno ju je rasvijetliti:

Covjek svoju krv dobiva naslijedem, rodenjem, te usvojoj dvadeset petoj, tridesetoj, trideset petoj godiniima u sebi naslijedenu krv. Time sto ga svjetski poredakuvodi u postojanje, on prima svoju krv. Ako sarna krvjamci povezivanje s duhovno-dusevnim, covjek se rnozeu nju pouzdati. No, iako je krv rnalo-pornalo gubilasvoju snagu donositelja bozansko-duhovnog, ljudi su idalje trazili nacin da se s bozansko-duhovnim povezuiz sebe, pornocu same cinjenice sto su ljudska bica. Toje sve rnanje bilo moguce jer krv vise nije donosila umaterijalno postojanje sVjedocanstyo 0 nadosjetilnompa s m org niz m nije vise mogao uspostaviti odnoss nadosjetilnom stvarnoscu. Ljudi su dosli do tocke


47/69

istrazivanja nadosjetilnog poniranjem u sebe oslanjajucise pritom sarno na ono sto su dobili rodenjem. Krscanstvoje medutim pozivalo ljude da se ne oslanjaju na onosto su rodenjem unijeli u zemaljsko postojanje; pozivaloih je da se podvrgnu promjeni da dopuste dusi da serazvije kako bi se ponovno rodili u Kristu; da naporomi vjezbom samim zemaljskim zivotom zadobiju onosto nisu dobili pukom cinjenicom rodenja.

Sve navedeno nije se moglo odjednom shvatiti te sestoga dogodilo da je stara mudrost koja se prenosilakrvlju nastavila odjekivati do u 15. stoljece - a cak sei tada zadrzao obicaj da se bozansko-duhovno povezujes precima s nasljedem - sve dok se u 19. stoljecui ovaj tracak bozansko-duhovnog nije izgubio te suljudi mogli vidjeti sarno materijalno. Buduci da subili skloni spoznavanju bozansko-duhovnog pomocuorganizma koji se jos nije preobrazio sasvim su izgubiliuvid pa ih je u 19. stoljecu zadesila velika katastrofa:Ijudi su napustili Boga; postali su nekrscani zato stoje na povrsinu izaslo stanje koje je neko vrijeme biloprekriveno velom tradicije.

Krscanska je tradicija jos bila ziva do pojaveprotestantizma. Qno sto su apostoli ucenici .apostolaicrkveni oci pronosili pomocu ucitelja koji su zadrzalii ivu predaju bilo je povezano s objavom na Golgoti. Nookrepljujuca snaga ove predaje postojano je blijedila

ljudi vise nisu mogli iz sebe dokuciti bilo kakvoistinsko razumijevanje dogadaja na Golgoti. Tada jenastupilo 15 16 17 18. i 19. stoljece kad se izgubilaveza cak i s tradicijom te se na kraju dogadaju naGolgoti pridavala stanovita vaznost sarno na temeljudokumenata. Protestantizam je uvazavao dokumentespise; tradicija je bila napustena. No u 19. je stoljecudosao kraj cak i izvornom razumijevanju dokumenata


48/69

koji sebe nazivaju krseanima, danas vise nije krsean-stvo. Stoga se u 19. stoljeeu pojavila neizmjerna potrebada se iznova otkrije dogadaj na Golgoti, a s ovom sepotrebom posljednji put razbuktio protukrseanski impulskoji je, naravno, vee bio prisutan ispod povrsine, ali jeza neko vrijeme bio zastrt tradicijom i Biblijom. Ovajje impuls isplivao na povrsinu t i jekom 19. stoljeea teje svoju punu snagu dostigao u 20. stoljeeu kad veeiniljudi ni tradicij a ni Biblij a vise nisu bili vazni, a oniistodobno jos nisu u sebi upalili svjetlo potrebno da bise ponovno razumio dogadaj na Golgoti. Sarno se ovimrazlozima moze pripisati pojava krajnje nekrseanskihimpulsa koji su zahvatili covjecanstvo u 19. stoljeeui nastavili djelovati u 20. stoljeeu.

U 19. stoljeeu su se pojavila dva impulsa koji su odsvih ostalih bili najvise nekrseanski. Prvi je naciona-lizam koji je zauzeo vodeee mjesto i sve jace utjecao naljudske misli i osjeeaje. U njemu vidimo sjenu starogkrvnog nacela. Krseanski je impuls, u odnosu na opeuhumanost, bio potpuno zasjenjen nacelom nacionalizmajer nije bio pronaden novi put da se usvoji bitan elementopee humanosti. Prvi i najistaknutiji protukrseanskiimpuls pojavio se u obliku nacionalizma. U nacionalnomosvjestavanju jos jednom je zazivjelo starn luciferickonacelo krvi. U nacionalizmu 19. stoljeea vidimo revoltprotiv krseanstva koji je dosegnuo vrhunac u izjaviWoodrowa Wilsona 0 samoodredenju naroda dok bijedna jedina stvarnost koja pristaje sadasnjem vremenutrebala biti prevladavanje nacionalizma, njegovo ukidanje,a Ijude bi trebao pokretati impuls opee humanosti.

Luciferieko je naeelo, prerna Steineru, jedno od dva jednostrana naeela, sukladno kojem je eovjek uglavnorn obuzet duhovnirn zivotornrazvijajuCi razum, spoznaju i sHeno istodobno zanemarujuCi zivot umaterijalnorn svijetu nasuprot arimaniekorn naeelu prerna kojemzivi sarno uvazavajuCi einjenice osjetilnog, rnaterijalnog svijeta.


49/69

Druga je pojava da Ijudi znanje 0 svijetu nenastoje stjecati iz probudenih snaga duse, nego sarnoiz materijalnog odraza ovih snaga. Dusevno gledanjeblijedi, a u svojem fizickom bicu covjek je bio sarnoodraz bozansko-duhovnog. Ovo moze uroditi sarnointelektualizmom, ali ne moze urodit i duhovnomspoznajom. Tajna, kojoj sam cesto govorio, sastoji seu tomu da covjek moze prepoznati i upoznati duhovnojedino uzdizanjem duhu mozak je instrument sarnoza intelektualno razum ijevanje. Intelektualizam imaterijalisticko misljenje su posve isto jer misljenjekojim se sluze znanost, teologija, podrucje suvremenekrscanske svijesti, sarno je proizvod Ijudskog mozga teje stoga materijalisticko. To se s jedne strane ocitujeu formalizmu vjere, a s druge u boljsevizmu.

Boljsevizam zahvaljuje svoju destruktivnu snagucinjenici sto je iskljucivo proizvod mozga, materijalnogmozga. Cesto sam opisivao kako je materijalni mozakzapravo predstavnik procesa propadanja, a materijalisticko se misljenje razvija sarno tijekorn procesarazaranja, procesa umiranja koji se dogadaju u mozgu.Primijeni i se ovakav nacin misljenja na drustveniporedak, kao u lenjinizmu i trockizmu, u takvirn idejamao drustvenom poretku neizbjezno se pokrece destruktivanproces koji je sam temelj destrukcije, odnosno arimanickiimpuls. To je druga strana slike.

Ova dva impulsa, nacionalizam, lucifericki oblikantikrscanstva i arimanicki oblik antikrscanstva kojije kulminirao u dogmama Lenjina i Trockog, neopazicesu se uvukla u ono sto je trebalo biti krscanski impuls19. i 20. stoljeca. Nacionalizam i lenjinizam su lopatekojima je, u nase doba, iskopan grob za krscanstvo. Aondje gdje ova nacela, n1akar u blagom obliku, postanukult, ondjese priprema grob za krscanstvo. Ostroumni


50/69

smislu ugodaj Uskrsne subote: Krscanstvo lezi u grobu,a ljudi na njega postavljaju nadgrobni kamen.

Zapravo su na grob krscanstva polozena dvakamena: kamen nacionalizma i kamen vidljivih oblikaboljsevizma. Covjecanstvo bi sada, kad odvali kameniIi kamenje s groba, trebalo uvesti epohu UskrsnenedjeIje. Krscanstvo nece ustati iz groba sve dokIjudi ne nadidu nacionalisticke strasti i Iazne oblikesocijalizma; sve dok ne nauce kako da izvan sebepronadu snage koje ih mogu voditi razumijevanjumisterij a na Golgoti.Kad s dusevnim ugodajem, koji prevladava u sada-snje vrijeme, Ijudi ispovijedaju vjeru u Krista, andeoim moze sarno dati isti odgovor koji su dobili u danimamisterija na Golgoti: Onaj koga trazite nije ovdje. Uono vrijeme On vise nije bio ovdje jer su Ijudi prvomorali pronaci put pomocu tradicije, potom pomocudokumenata i spisa, a tek poslije toga doci do vlastitespoznaje misterija na Golgoti. Danas, medutim, t rebahitno postici takvu spoznaju jer nam ni tradicija nispisi ne govore ono sto bi trebali znati; to nam mozeotkriti sarno izravna spoznaja. Moramo pripremitidoba u kojem ce andeo moci odgovoriti: Onaj kogatrazite je doista ovdje. , ali ono nece doci prije negosto odbacimo protukrscanske impulse naseg vremena.Mora se ostvariti zajednica kakvu je htio osnovatiPavle, zajednica ispunjena svijescu da je s one stranesmrti covjeku osigurana besmrtnost. - In Christomorimur - U Kristu prolazimo kroza smrt. - Svedok ne shvatimo da se ono sto je Pavle htio utem eljitimoze razumjeti sarno pomocu duhovne spoznaje, necebiti moguc nikakav napredak u drustvenom zivotu; bitce moguce jedino propadanje.

Ono sto moramo shvatiti u odnosu na danasnje


51/69

stjecanje duhovne spoznaje dok je u davnim vrenienima ovu sposobnost dobivao s krvlju.

U svjetlu ovih misli pred nama ozivijavaju teskoeedanasnjeg vremena a iznad svega potreba za radomna oduhovljenju nase civilizacije. Mora Ii se sasvimrazoriti most koji vodi u duhovni svijet u koji eecovjek u svakom slucaju uei nakon prolaska kroz dverismrti i u kojem ce privremeno boraviti izmedu smrti inovog rodenja? Istina je da su ga ostetili nacionalizami Iazni socijalizam jer se oni nalaze u korijenimasvih osnovnih i najveeih kriza naseg doba. Ljudi kojiovo ne mogu shvatiti te zele nastaviti zivjeti sarnosa svijeseu koja je posljedica materijalnih procesa ul judskom bieu takvi Ijudi predaju sve svoje snagepodrzavanju dekadencije. Dosio je vrijeme kad se uodnosu na ova pitanja moraju donijeti odluke a tocovjek moze uciniti san10 svojom siobodnom voljom.Slobodna volja medutim moguea je samo na temeljimaistinske spoznaje duha.

U vrijeme golgotskog misterija u Rimskom je carstvu postojaia velika snosljivost prema svim vjerama.Malo-pomalo posIije dugotrajnog kolebanja Ijudisu cak razvili stanovitu snosljivost prema zidovskojvjeri. U danima kad je impuls misterija na Golgotipronalazio put u razvoj covjecanstva u Rimu je postojalavelika snosljivost. Prema samim krseanima medutimnesnosljivost je postajala sve zesea te je napokonpostala tako velika kao sto je danas nesnosljivostjednog naroda prema ostalim. Danasnje stajalistemedusobno razlicitim narodima ima svoj prauzor unesnosljivosti Rimljana prema izvornoj spoznaji duhakoja je sa svih strana nailazila na protivljenje. Danaspostoje neprimjetni savezi izmedu isusovaca i ponekihekstremnih elemenata. Ekstremni komunisti i isusovci se


52/69

sto takoder podsjeca na nesnosljivost rimske drzavepren1a krscanstvu, a tada kao i sada, temeljni je impulsjednak: Ljudi u nesvjesnom dijelu svojega bica mrze duh- da, doista mrze duh. Nesvjesna mrznja prema duhusuprotstavlja nam se iz nacionalizma jednako kao izlaznog socijalizma. Razmislite, sto mrznja prema duhuznaci danas, sto nacionalizam znaci danas? U davnimje vremenima nacionalizam jmao svoju opravdanusvrhu jer je spoznaja duha bila povezana s krvlju. Bitipod utjecajem nacionalistickih strasti, kao sto su toljudi danas, sasvim je besmisleno jer krvna veza visenije nikakav doista vazan cimbenik. Cinjenica krvnogsrodstva, kakva dolazi do izrazaja u nacionalizmu, jecista fikcij a, iluzij a.

Zbog toga ljudi koji su se priklonili takvim idejamauistinu nemaju pravo slaviti blagdan Uskrsa. Njihovoslavljenje Uskrsa bila bi la e Istina je u tome sto andeoopet moze reci, - odnosno sto moze prvi put reci: "Onajkoga trazite je doista ovdje " No, u jedno moramo bitisigurni: On ce nas udostojiti svojom prisutnoscu sarnoondje gdje ce djelovati nacelo sveobuhvatne ljudskostiDanas je isto kao sto je bilo kad su Rimljani bili krajnjenesnosljivi prema krscanima. - Sto su tada cinili ostali,svi osim krscana? Ostali su jos obozavali rimskogvladara poput Boga i prinosili mu zrtve. Krscani tonisu mogli ciniti. ]edini kralj kojeg su oni priznavali bioje predstavnik cijeloga covjecanstva - Isus Krist.

To je jedna od polazisnih tocaka shvacanja kojese nastavilo sve do u danasnje vrijeme. Mozemo sarnorazmisljati 0 njegovim posljedicama. Znaci li istapojedincima, primjerice u Engleskoj, sintagn1a: U imenjegova velicanstva kralja.", koja se pojavljuje u svakojadmisnistrativnoj odluci? Kad bi prevladavala istina, kaosto to zahtijeva duh, takva se fraza uopce ne bi kori-stila. A kako su, pitam vas, interesi pravih Francuza


53/69


54/69

Propovijed na GoriVee smo govorili tomu kako je danas covjecanstvo

~ u o n o s teskim zivotnim uvjetima. Ovo eemo boljerazumjeti ako nase doba razmotrimo unutar cjeIinerazvoja covjecanstva i tako do demo do nasih dana,uzimajuei u obzir mnogo toga sto nam je do sada bilopoznato iIi nepoznato.

Poznato yam je da je jedna od najvaznijih izjava uvrijeme priblizavanja Kristovog dogadaja bila: Promijenite vase dusevne sklonosti jer se blizi kraljevstvo nebesko.Ove rijeci imaju najdublje znacenje. One ukazuju nato da se u ono doba dogadalo nesto najznacajnije ucijelom razvoju covjekove duse. Kad su bile izgovoreneproslo je vise od tri tisuee godina od pocetka Kali-yuge,mracnog doba.

KaIi-yugi je prethodilo doba u kojem covjek nijeovisio sarno svojim vanjskim osjetilima i razumunego je manje-vise zadrzao sjeeanje na staru snovitusvijest kojom se mogao osjetiti povezanim s duhovnimsvijetom. Z eljeIi bismo osIikati ovo prvobitno doba.

Covjek, u podrucju fizickog, nije mogao vidjeti sarno'mineralno, biljno i zivotinjsko carstvo, kao ni samogasebe, vee je takoder, u stanju izmedu budnosti i sna,opazao bozanski svijet. Sebe je vidio kao pripadnikanajnizeg carstva u hijerarhiji, a iznad sebe je opazaoandele, arkandele i tako dalje. 0 tomu je imao vlastitoiskustvo te mu je stoga bilo besmisleno nijekati postojanje.duhvnog svijeta kao sto bi danas bilo besmisleno nijekatipostojanje mineralnog, biljnog i zivotinjskog carstva. Nijesarno posjedovao znanje 0 onomu sto je prema njemustrujilo iz duhovnih podrucja vee je imao sposobnostda se potpuno prozme ovim silama. Tada bi dosao


55/69

u stanje ekstaze. Potisnuo bi ja-osjeeaj a u njega jeuvirao duhovni svijet sa svojim oblicima. Na taj nacinnije samo imao znanje nego takoder iskustvo duhovnogsvijeta a ako je primjerice bio bolestan mogao sepomoeu ovog stanja ekstaze izlijeciti i osvjeziti.

Istocnjacka mudrost ukazuje na razdoblja kao stosu Krita-yuga Treta-yuga Dvapara-yuga u kojima jecovjek jos bio izravno povezan s duhovnim svijetom. Ukasnijim razdobljima medutim vise nije bilo izravnogvidenja vee ga je zamijenilo sjeeanje kao u starih ljudikad se sjeeaju svoje mladosti. Potom su se zatvorilavrata duhovnog sviJeta. Covjek vise nije mogao s njimeopeiti u normalnom. stanju svijesti vee je doslo vrijemeu kojem se mogao ponovno obraeati duhovnom svijetusamo poslije dugih i strogih priprema za sudjelovanjeu misterijima.

Ipak je tijekom Kali-yuge iz duhovnih podrucjapovremeno ponesto prodrlo u fizicki svijet ali to u pravilunije potjecalo od dobrih snaga vee je bilo demonskeprirode. Sve cudne bolesti opisane u evandeljima pricemu su Ijudi izgledali kao opsjednuti mogu se pripisatidemonskim silama. U njima prepoznajemo djelovanjezlih duhova. Ova Mala Kali-yuga zapocela je 3000 godinaprije Krista a obiljezena je cinjenicom da se duhovnisvijet postupno sasvim zatvorio za covjekovu norm aInusvijest te je stoga sve znanje morao crpiti iz osjetilnogsvijeta. Da se ovaj proces nesmetano nastavio covjek bisasvim izgubio svu mogueu vezu s duhovnim svijetom.Sve do razdoblja Kali-yuge covjek se sjeeao nekih stvarikoje su se zadrzale u tradiciji ali je s vremenom caki ova veza postupno izblijedila. Cak mu ni uciteljicuvari tradicije vise nisu mogli govoriti duhovnimsvjetovima jer on vise nije imao sposobnosti za njihovoshvaeanje. Njegovo se znanje postupno ogranicavalona fizicki svijet.


56/69

Da se ovaj proces nastavio, covjek, rna koliko setrudio, vise nikada ne bi bio sposoban uspostaviti vezus duhovnim svijetom. No, pojavilo se nesto iz drugogsmjera: - na fizickorn planu utjelovilo se bozanskobice koje nazivarno Kristorn.

Ranije je covjek bio sposoban uzdignuti se duhovnimbicirna. Sada su se, rnedutirn, ona spustala u njegovocarstvo, pojavljivala su se u njegovoj blizini prije negosto ih je on mogao prepoznati svojom ]a-svijescu. Ovajsb trenutak navijestili proroci davnih vremena. Recenoje da ce covjek moci iznutra pronaci vezu s Bogomi to pomocu vlastitog ]a. No, kad je doslo obecanovrijeme, eovjeku se silom morala skrenuti pozornostda je ovaj t renutak zapravo stigao. Onaj tko je tonajmocnije ueinio bio je Ivan Krstitelj. Objavio je dasu se vremena promijenila, da je blizu kraljevstvonebesko . Poslije je na to, na sliean nacin, ukazao IsusKrist, ali je to najznacajnije unaprijed obiljezio Ivan_. brojnim krstenjima na ]ordanu i svojim ueenjem.

Ipak, sarno na ovaj nacin, ne bi moglo doci doprornjene. Bilo je potrebno da velik broj Ijudi mnogosnaznije dozivi duhovni svijet kako bi se u njima mogloroditi uvjerenje da ce se objaviti bozansko bice. Tose postizalo uranjanjem u vodu. Kad se netko gotovoutapa, u tom slucaju slabi, a cak se i djelomicno prekidaveza izmedu njegova eterskog i fizickog tijela. Tadaon moze dozivjeti znak novoga impulsa u svjetskomrazvoju. Otuda dolazi mocna opomena: Promijenitestrukturu svoje duse jer je blizu kraljevstvo nebesko.Primit cete takav dusevni ustroj kojirn cete se povezatisa silazecim Kristom. Ispunilo se vrijeme.

Sam Isus Krist je u Propovi jedi na Gori kako suje nazivali, najprodornijim mislima izrazio ispunjenjevremena. To ni na koji nacin nije bila propovijed za


57/69


58/69

U ranlJlnl vrenlenima, da bi neka osoba usIa uduhovni svijet, etersko se tijelo moralo lagano odvojiti odfizickog tijela koje se time oblikovalo na poseban nacin.Stoga je Isus Krist glede fizickog tijela rekao: "Blazeniprosjaci siromaci u duhu jer ako na ispravan nacinrazvi\u tijela kojima je ovladalo a naci ce kraljevstvonebesko."*lo eterskom tijelu je rekao: "Prije su ljudi mogli bitiizlijeceni od bolesti tijela i duse uzdizuci se u ekstaziu duhovni svijet. Sada onl koji pate, a ispunjeni suBozjim duhom, mogu biti izlijeceni i utjeseni nalazenjemizvora utjehe u samima sebi."*2o astralnom je tijelu rekao: "U prijasnjim vreme-nima oni cije su astralno tijelo zaposjele divlje i zesto-ke strasti mogli su ih obuzdati sarno ako su u njih,iz bozanskih duhovnih bica, ustrujili uravnotezenost,mir i prociscenje." Danas ljudi da bi procistili astralnotijelo na zemlji moraju naci snagu unutar vlastitog la,prebivajuci u Kristu. Tako se novi utjecaj u astralnomt i jelu mora prikazati rijecima: "Blazeni i nadahnutiBogom u svojim astralnim tijelima su oni koji u sebinjeguju sm'irenost i uravnotezenost; sva utjeha i svakodobro bit ce njihova nagrada."*3

Cetvrto se blazenstvo odnosi na dusu osjeta. aonoga tko se procisti u dusi osjeta i tezi za visim* Rijec je 0 Steinerovom tumacenju blazenstava. U Bibliji stoji:"lBlago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko2Blago onima koji tuguju, jer ce se utjesiti 3Blago krotkima, jerce bastiniti zemlju 4Blago zednima i gladnima pravednosti , jerce se nasitit SBlago milostivima, jer ce postiCi milosrde 6Blagoonima cista srca, jer ce Boga gledati 7Blago mirotvorcima, jer cese zvati sinovi Bozji 8Blago progonjenima zbog pravednosti , jerje njihovo kraljevstvo nebesko 9Blago varna kad vas budu grdilii progonili i kad yam zbog mene budu lazno pripisivali svakuvrstu opacine Radujte se i kliCite od veselja, jer vas ceka velikanagrada na nebesima Ta, tako su progonili i proroke koji su


59/69

razvojem prozet ce se Kristom. U svojem sreu zedat ceza pravednoscu, ispunit ce se poboznoscu, a njegovo]a ce biti ispunjeno u samom sebi.*4

Sljedeci clan je dusa razuma. ]a se budi sarno udusi razuma; u dusi osjeta ono je jos u dubokom snu.Buduci da nase ]a spava u dusi osjeta, ne mozemo udrugom covjeku pronaci ]a koje ga uistinu cini ljudskimbicem. Prije nego sto neka osoba u sebi razvije la, moradopustiti dusi osjeta da uraste u vise svjetove kako biu njima mogla nesto opazati, ali tek kad se razvije udusi razuma moze opazati osobu pored sebe. Sarno sedusa raZUll1a moze ispuniti onim sto od covjeka strujicovjeku. U petom ce blazenstvu struktura receniee moratipoprimiti poseban oblik. Subjekt i predikat moraju bitislicni jer se ona odnosi na ono sto ]a razvija u samomesebi. Peto blazenstvo kaze: Onaj tko razvije suosjecanjei milosrde naci ce suosjecanje u drugima. *5

Sljedeca receniea 0 blazenstvima odnosi se na dususvijesti. Kroz dusu svijesti ]a ulazi u postojanje kaocisto ]a te postaje sposobno u sebe primiti Boga. Akose covjek moze uzvisiti do takvog stupnja, on u sebimoze opazati ovu kap bozanskog - svoje ja. Svojomprociscenom dusom svijesti moze vidjeti Boga. Stogase sesta receniea blazenstava mora odnositi na Boga.Vanjski fizicki izraz ]a i duse svijesti je krv, a ona se,kao izraz prociscenog jastva, najjasnije izrazava u sreu.Zato je Krist rekao: Blazeni cisti u sreu jer ce vidjetiBoga. *6 Iz navedenog vidimo da je u najdubljem smislusree izraz za ] a, za bozansko u covjeku.A sada prijedimo na ono sto je vise od duse svijesti,a to su manas, buddhi i atma ili duh sam, zivotni duh iduhovni covjek. Danasnji covjek moze dobro razviti tridusevna clana, ali sve do daleke buducnosti nece bitisposoban razviti vise clanove: duh sam, zivotni dub iduhovnog covjeka. Oni sami, kao takvi, zasada ne mogu


60/69

zivjeti u eovjeku. Da bi se to dogodilo on mora uzdicipogled prema visim bicima. Njegov duh sam jos nijeu njemu; on ce ga preplaviti tek u buducnosti. Covjekjos nije dovoljno razvijen da bi potpuno u sebe primioduh sam. Glede njega on je' jos na pocetku svojegarazvoja te je poput posude koja ga u sebe postupnoprima. To je naznaceno u sedmoj recenici blazenstava.Isprva se duh sam moze sarno utkati u covjeka te gapreplaviti svojom toplinom. Sarno pomocu Kristovogdogadaja on se spustio na zemlju kao snaga ljubavi iharmonije. Stoga Krist kaze: Blago onima koji su usebe privukli duh sam jer ce postati djeca Bozja. *7Ovo covjeka upucuje gore, u vise svjetove.

Nadalje se spominje sto ce se dogoditi u buducnosti.No to ce u sve vecoj mjeri nailaziti na protivljenjedanasnjeg vremena te ce izazivati ljutito neodobravanje.U osmoj recenici blazenstava je receno: NadahnutiBogom ili blagoslovljeni su oni koji su proganjani zbogpravednosti i zato ce biti u sebi ispunjeni kraljevstvomnebeskim, zivotnim duhom ili buddhijem. *8S t im u vezi ukazuje se na posebnu misiju samogKrista u recenici koj a glasi: Kristovi najblizi ucenicimogu se smatrati blagoslovljenima ako su zbogNjega bili proganjani. *9 Ovo je blijedi nagovjestajduhovnog covjeka ili atme koji ce nam biti dodijeljenu buducnosti .

Tako je u propovijedi na Gori obznanjena velikavijest 0 dolasku kraljevstva nebeskog. Tijekom ovihdogadaja u Palestini je ispunjen misterij ljudskogarazvoja. Covjek je dostigao stupanj zrelosti u svimclanovima svojega bica time sto je svojim prociscenimfizickim snagama mogao izravno u sebe primiti KristovimpulSe Tako se dogodilo da se bog Krist sjedinio sljudskim bicem Isusa iz Nazareta te je ova ujedinjena


61/69

se rhoralo dogoditi da covjek, tijekom Kali-yuge, ne bisasvim izgubio svoju vezu s duhovnin1 svijetom.

Kali-yuga*, mracno doba, nastavilo se, medutim,sve do 1899. godine. To je bila iznimno vazna godinaza Ijudski razvoj jer je obiljezila kraj pet t isuca godinadugog razdoblja Kali-yuge i pocetak novog stupnjarazvoja covjecanstva. Covjek ce na starim sposobnostima, koje je imao za Kali-yuge, sada razviti noveduhovne sposobnosti. Tako se priblizavamo razdobljuu kojem ce se u covjeku probuditi nova prirodna svojstva i mogucnosti za pristupanje u bozanske duhovnesvjetove. Prije nego sto prode prva polovina 20. stoljecaneki ce Ijudi s punom j svijesti dozivjeti prodiranje

* U hindu filozofiji trajanje materijalnog svemira je ogranlcenoi ocituje se u ciklusima koji se nazivaju kalpe. Kalpa je jedanBrahmin dan, sastoji se od 1000 ciklusa u svakom ad kojih sesmjenjuju po cetiri yuge - Satya ili Krita, Treta, Dvapara i Kali,a isti broj yuga cini jednu Brahminu noc. Brahma zivi stotinutakvih godina koje po zemaljskom proracunu iznose 311 trilijuna40 milijardi zemaljskih godina, a potom umire. Prema ovomproracunu Brahmin Zivot izgleda beskonacno, ali je s gledistavjecnosti kratak poput bljeska munje. Svijet se stvara, razara iponovno stvara svakih 4320000 godina, a yuge se, unutar vecihvremenskih ciklusa, izmjenjuju poput godisnjih doba. U Satya-yugivlada vrlina, mudrost i religija te nema neznanja i poroka. Qnatraje 1728000 godina. U Treta-yugi pojavjuju se porod i ona traje1296000 godina. U Dvapara-yugi vrline i religija sve vise nestaju, apovecavaju se poroci, a ona traje 864000 godina. Kali-yuga, u kojojsada zivimo, zapocela je prije 5000 godina. U njoj prevladavajusukobi, neznanje, bezboznost i porod, a prava vrlina gotovo nepostoji. Qna traje 432000 godina. Porod ce se povecavati do takvemjere da ce se na kraju sam SveviSnji Gospodin pojaviti kao Kalkiavatara, ubiti demone, spasiti svoje bahkte, a potom ce zapocetinova Satya-yuga. Prema hindu filozofiji Kali-yuga traje sve dokse covjek nalazi u fizickom materijalnom svijetu. - No postoje idrukCija tumacenja glede trajanja pojedine yuge kao, primjerice,ono indijskog yogija Swami Sri Yukteswar Giria, s prijelaza 19. u20. stoljece, prema kojem Kali-yug-a traje 1200 godina. Zapocela jeu rujnu 499. godine prije Krista, a zavrsila u rujnu 1699. godine.- Prema Steineru mracno doba Kali-yuge prestaje 1899. godinekad- je covjek odluCio krenuti putem duhovnog svijeta.


62/69


63/69

da mozemo upoznati znacaj i pravu prirodu Krista,ciji drugi dolazak ukazuje da Ijudska spoznaja postajesve zrelij a.

Opcenito govoreci, povijeSna se razdobija ponavljaju,ali uvijek u novim oblicima. Duhovna znanost vidipocetak Kali-yuge kao zatvaranje ulaza u duhovni svijet.Prva kompenzacija za to pojavila se nakon sto je prosloprvih tisucu godina. U osobi Abrahama, posto ga jeposvetio Melkisedek*, pos

rudolf steiner o uskrsu

Documents