Nasljeduj Krista

S A D R A JPRVA KNJIGANasljedovalje Krista i preziranje svjetovnih ispraznosti 6Ponizno miljenje o sebi .6Nauk istine .7Razborito djelovanje .8itanje Svetog pisma ........9Neuredne sklonosti .9Treba se kloniti isprazne nade i umiljenosti 9uvaj se prevelike povjerljivosti .10Poslunost i podlonost ..10Suvino govorenje ..11Traenje mira i revnost u napredovanju 11Korist od protivtina ..12Odolijevanje kunjama 13Valja se uvati nepromiljena suda ..14Djela ljubavi ..14Podnoenje tuih mana ..15Samostanski ivot .15Primjeri svetih Otaca 16Vjebe dobra redovnika 17Ljubav prema samoi i utnji ..18Skruenje srca ..19Razmiljanje o ljudskoj bijedi ..20Razmiljanje o smrti .22Sud i kazne za grenike 23Revni popravak svega naeg ivota 24DRUGA KNJIGANutarnji ivot .27Podlonost iz poniznosti ..28Dobar i miroljubiv ovjek ..29Neduno srce i bezazlena nakana ..29Prosuivanje sama sebe .30Radost dobre savjesti ..30Najvea ljubav prema Isusu ..31Povjerljivo prijateljstvo s Isusom ..32Manjak svake utjehe 33Zahvalnost za Boju milost .34Malo ih je koji ljube kri 35Kraljevski put svetoga kria ..36TREA KNJIGA

Kristov nutarnji govor vjernoj dui 39Istina govori unutra bez buke rijei .39Rijei Boje treba sluati ponizno, a mnogi ih ne cijene .40Molitva za milost pobonosti Pred Bogom treba hoditi u istini i poniznosti 41udesno djelovanje Boje ljubavi .42Dokaz prave ljubavi ..43Milost valja sakriti u zaklon poniznosti .44Pred Bogom sebe malo cijeni 45Sve treba upraviti Bogu posljednjem cilju .46Kad smo prezreli svijet, slatko je sluiti Bogu 46Provjeravaj i obuzdavaj elje srca ..47Odgoj za strpljivost i borbu protiv pouda 48Poslunost i poniznost po primjeru Isusa Krista .49Promatrajmo skrivene Boje sudove da se ne bismo uzoholili u dobru .. 49Kako nam se vladati i govoriti u svakoj poeljnoj stvari . 50Molitva za ispunjenje Boje volje Pravu utjehu treba traiti samo u Bogu 51Svu brigu treba prepustiti Bogu ..52Vremenite nevolje treba podnositi strpljivo, po primjeru Kristovu .52Podnoenje nepravdi i istinska strpljivost ..53Priznanje vlastite slabosti i nevolje ovoga ivota ..53Ponad svih dobara i darova, treba se smiriti u Bogu .54Sjeti se mnogovrsnih Bojih dobroinstava ..55etiri stvari koje donose veliki mir 56Molitva protiv zlih misliMolitva za prosvjetljenje duhaNe ispituj znatieljno tui ivot 57U emu je trajni mir srca i pravi napredak 58Uzviena sloboda duha postie se vie poniznom molitvom nego uenjem 58Sebeljublje ponajvie odvraa od najveeg dobra ..59Molitva za proienje srca i za nebesku mudrostProtiv klevetnikih jezika ..60Kako treba Boga zazivati kad doe nevolja 60Moli Boju pomo i uzdaj se da e ponovno zadobiti milost ..61Sve stvoreno teba zanemariti da uzmognemo nai Stvoritelja ..62Samoodricanje i svladavanje svake poude ..63O nestalnosti srca i o Bogu, naemu konanom cilju ..63Bojem ljubitelju Bog je iznad svega i u svemu ..64U ovome ivotu nema sigurnosti od napasti .65Protiv ispraznih ljudskih sudova ............................................65O istom i potpunom samoodricanju da bismo postigli slobodu srca ....66O dobru upravljanju vanjskim poslovima i utjecanju k Bogu u pogibeljima67Neka ovjek ne bude prenagao u poslovima ......................67Po sebi ovjek nema nita dobra i niim se ne moe hvaliti ........68Prezir svake vremenite asti ..............................................68Ne valja mir graditi na ljudima .............................................69Protiv ispraznog i svjetovnog znanja ...................................69Ne valja se uznemirivati zbog vanjskih stvari .......................70Ne treba svima vjerovati, a u rijei se lako zgrijei ...........................70Kad te pogode strelice rijei, pouzdaj se u Boga ...................71Za ivot vjeni treba podnositi sve tekoe ...............................72Dan vjenosti i tjeskobe ovoga ivota ....................................73O elji za vjenim ivotom i kolika su dobra obeana onima koji se bore ...74Kako se ostavljen ovjek mora predati u Boje ruke .................76Bavi se obinim poslovima ako se ne moe uzvienima ..............77Neka se ovjek ne smatra vrijednim utjehe, nego prije kazne ......78Milost nema nita zajedniko sa zemaljskom mudrou ...........78O razliitim poticajima naravi i milosti ..........................................79Pokvarenost naravi i djelotvornost boanske milosti .......................81Moramo se sami sebe odricati i nasljedovati Krista po kriu .82Padne li u pogreke, ne prepusti se malodunosti ..83O uzvienim stvarima i skrivenim Bojim sudovima ne treba mudrovati ...83Svu nadu i uzdanje teba poloiti samo u Boga .85ETVRTA KNJIGAPOBONI POTICAJI NA PRIMANJE SVETOGA TIJELA KRISTOVA

S kakvim potovanjem treba primati Krista .87U ovom se sakramentu oituju velika Boja dobrota i ljubav prema ovjeku89Korisno je esto se prieivati ..90Mnoga dobra primaju oni koji se pobono prieuju 91O dostojanstvu sakramenta i o sveenikom staleu 92to je initi prije priesti ..93Ispitaj svoju savjest i odlui se popraviti 93O Kristovoj rtvi na kriu i o vlastitu predanju .94Sebe i sve svoje moramo prinijeti Bogu i za sve moliti ..95Ne valja olako propustiti svetu priest .96Tijelo Kristovo i Sveto pismo vrlo su potrebni vjernoj dui .97Tko se eli s Kristom sjediniti, mora se s velikom pomnjom pripraviti .98Pobona dua mora svim srcem teiti za sjedinjenjem s Kristom u sakramentu 99Kako poneki pobonici gorljivo eznu za tijelom Kristovim .100Milost pobonosti stjee se poniznou i samoodricanjem ..101Kristu moramo iznijeti svoje nevolje i moliti njegovu milost .101O arkoj ljubavi i ivoj elji da se primi Krista ..102Ne ispituj znatieljno sakramenat, nego ponizno nasljeduj Krista podlaui svoj razum svetoj vjeri .103

PRVA KNJIGA

Prvo poglavljeNASLJEDOVANJE KRISTAI PREZIRANJE SVJETOVNIH ISPRAZNOSTI

1. Tko ide za mnom nee hoditi u tami, kae Gospodin.

2. To su Kristove rijei. Potiu nas nasljedovati njegov ivot i djela, elimo li se zaista prosvijetliti i osloboditi sljepoe srca.

3. Nastojmo stoga prije sveta razmatrati ivot Isusov.

4. Njegov nauk nadilazi sve nauke svetaca i pronicavi duh nai e u njemu skrivenu manu.

5. A dogaa se, naprotiv, da mnogi, premda esto sluaju evanelje, manje ude za njim, jer nemaju Duha Kristova.

6. Tko eli Kristove rijei shvatiti posve i s uitkom, nastojati mu je da sav svoj ivot uskladi s njegovim.

7. to ti koriste velike rijei o Presvetome Trojstvu ako nema poniznosti? Bez nje mu se ne svia. 8. Doista, velike rijei niti posveuju niti opravdavaju; samo je krepostan ivot drag Bogu.

9. Vie volim skruenost osjeati nego je znati tumaiti.

10. Kad bi naizust znao Bibliju i sve nauke filozofa, to bi ti sve to koristilo bez ljubavi i Boje milosti?

11. Ispraznost nad ispraznou, sve je ispraznost, osim Boga ljubiti i njemu jedinomu sluiti. 12. Ovo je najuzvienija mudrost: prezirui svijet, teiti za nebeskim kraljevstvom. 13. Ispraznost je: gomilati prolazno blago i raunati na nj.

14. Ispraznost je i: hlepiti za astima i uspinjati se na visoke poloaje.

15. Ispraznost je udovoljavati tjelesnim strastima i eljama, nakon ega slijede to tee kazne.

16. Ispraznost je eljeti dug, a malo se brinuti za estiti ivot.

17. Ispraznost je paziti samo na sadanji ivot, a ne obazirati se na ono to dolazi. 18. Ispraznost je ljubiti ono to zaas prolazi, a ne hitjeti onamo gdje je trajna radost.

19. Sjeti se esto poslovice:Nitko ne moe rei da se oi nisu do sita nagledale i ui dovoljno nasluale.

20. Budi stoga razborit pa odvraaj svoje srce od ljubavi prema vidljivim stvarima, a navraaj ga na nevidljive. 21. Oni koji poputaju svojim osjetilima, kaljaju savjest i gube milost Boju.

__________________

1. Iv 8,12; 2. Usp. Mk 3,5; Ef 4,18; 4. Usp. Otk 2,17; 5. Usp. Rim 8,9; 11. Prop 1,2; usp. Pnz 6,13; 13. Usp. Prop 5,9; 15. Usp. Gal 5,16; 19. Prop 1,8.

Drugo poglavljePONIZNO MILJENJE O SEBI

1. Svaki ovjek, po svojoj naravi, tei za znanjem.

2. Zaista, bolji je siromaan seljak koji Bogu slui od uznosita filozofa koji putove zvijezda prouava, a svoju duu zaboravlja. 3. Tko sebe dobro poznaje, malo se cijeni i ne daje mnogo na ljudsku hvalu. 4. Kad bih znao sva znanja svijeta, a ivio bez ljubavi to bi mi to koristilo pred Bogom, koji e me suditi prema djelima? 5. Stiaj preveliku elju za znanjem jer u njemu je mnogo nedoumica i zabluda.

6. Oni koji mnogo znaju, ele da ih smatraju uenima i zovu mudrima.

7. Toliko je toga nevrijedno znati, a dui jedva malo ili nimalo koristi. 8. I vrlo je nerazborit onaj koji se kojeega laa, a ne onoga to koristi dui.

9. Obilje rijei ne siti duu, ve duh obnavlja estit ivot, a ista savjest temelj je snana pouzdanja u Boga.

10. to je tvoje znanje obilnije i vee, to e stroe biti suen nisi li i toliko svetije ivio.

11. Ne uznosi se stoga zbog svojih umijea i spoznaja, radije ivi u brizi za primljeno znanje.

12. Ako smatra da mnogo zna i dobro shvaa, ipak se sjeti koliko je jo toga to ne zna.

13. Ne uznosi se, radije razmiljaj o svojemu neznanju!

14. Zato bi se nad bilo kim uzdizao kad ih je mnogo od tebe uenijih i vjetijih Zakonu?

15. eli li znati i nauiti neto korisno, neka ti bude drago ostati nepoznat i nepriznat.

16. Ovo je najuzvieniji i najkorisniji odabir: istinski upoznati sama sebe i smatrati se neznatnim.

17. Do sebe nita ne drati, a o drugima uvijek misliti dobro i plemenito, to je velika mudrost i savrenost.

18. Vidi li koga da javno grijei ili neto tako kri, ne smatraj sebe boljim. Ne zna koliko e dugo ostati dobar. 19. Svi smo slabi, ali nikoga ne smatraj slabijim od sebe.

__________________

1. Usp. Aristotel, Metaph. I,1; Prop 1,13; 2. Usp. Sir 19,21; 4. Usp. 1 Kor 13,2; 6. Usp. Sir. 7,5; 13. Rim 11,20; usp. 12,3.

Tree poglavljeNAUK ISTINE

1. Blaen onaj koga sama Istina pouava, ne prolaznim slikama i rijeima, nego onakva kava je u svojoj biti. 2. Nae miljenje i na osjeaj esto nas varaju i ne dopiru daleko.

3. to koristi veliko mudrovanje o skrivenim i nejasnim stvarima za koje neemo odgovarati na sudu ako ih nismo znali?

4. Velika je ludost to se, zanemarivi korisne i potrebne, bavimo jo i neobinima i

tetnima! 5. Oi imamo, a ne gledamo. 6. I emu briga za rodove i vrste?

7. Komu Vjena Rije govori, biva osloboen od mnogih nagaanja.

8. Od jedne je Rijei sve i o toj Jednoj sve govori: i ona je Poetak koji i nama zbori. 9. Bez nje nitko ne spoznaje, niti itko pravo sudi.

10. Komu je sve Jedno, i sve privodi tome Jednom i sve vidi u Jednom, taj moe biti postojana srca i u Bogu spokojan. 11. O Boe, Istino, sjedini me sa sobom u vjenoj ljubavi! 12. esto mi se toliko toga gadi itati i sluati; u tebi je sve to hou i elim.

13. Zautite svi vi, ueni! Zamuknite pred Bogom vi, stvorovi! Ti sam mi zbori!

14. Koliko je netko s tobom povezaniji i u sebi jednostavniji, bolje i lake shvaa uzviene stvari jer svjetlo spoznaje prima odozgo.

15. ist, priprost i postojan duh nee rastresti mnogi poslovi, jer sve ini na Boju ast i u sebi se smireno opire svakoj sebinosti. 16. to ti vie smeta i dosauje negoli tvoja neumrtvljena pouda srca? 17. Dobar i poboan ovjek svoja djela koja treba naizvan uiniti najprije razvrsta u nutrini.

18. I ne vuku ga djela k eljama grene sklonosti, ve on njima upravlja po sudu zdrava razuma. 19. Komu se vie boriti nego onomu koji se upinje pobijediti sama sebe?

20. I to treba biti na posao: pobjeivati, naime, sama sebe, dnevice stjecati vie vlasti nad sobom i bar malo napredovati u dobru.

21. Svako savrenstvo u ovome ivotu ukljuuje u sebi i neku nesavrenost, i svako nae umovanje zastire i neko pomraenje.

22. Ponizno upoznavanje sama sebe sigurniji je put Bogu od dubokih prekopavanja po znanosti. 23. Ne treba kriviti ni znanost ni bilo koje poznavanje stvari. To je u sebi dobro i od Boga odreeno. Ali uvijek nam je vie cijeniti dobru savjest i krepostan ivot.

24. A budui da se mnogi vie trude oko znanja nego oko dobra ivota, esto se prevare i donose malo ili nikakva roda.

25. O, kad bi ljudi tolikim marom istrebljivali mane, a sadili kreposti kao to se uputaju u rasprave, ne bi u narodu bilo tolikih zala i sablazni ni toliko nehaja po samostanima.

26. Jamano, na sudnjem danu nee nas pitati to smo itali, nego to smo inili; niti to smo uili, nego jesmo li pobono ivjeli.

27. Reci mi gdje su svi oni uglednici i uitelji koje si dobro poznavao dok su jo ivjeli i odlikovali se uenou? 28. Na njihovim poloajima ve sjede drugi, i ne znam da li ih se jo spominju. 29. Dok su ivjeli, inilo se da neto jesu, sad su zaboravljeni. 30. O, kako slava svijeta brzo prolazi!

31. Dao Bog da im je ivot bio u skladu s njihovim znanjem! Tada bi to bilo dobro uenje i pouavanje. 32. Kako mnoge u ovom svijetu upropauje isprazno znanje jer malo mare da slue

Bogu!

33. I budui da vie vole biti veliki nego ponizni, ishlapljee u mozganjima svojim. 34. Istinski je velik onaj koji je u sebi malen i koji nimalo ne cijeni ni jednu ponudu asti.

35. Istinski je razborit koji sve zemaljsko smatra otpadom: da bi Krista stekao.

36. I pravi je uenjak koji provodi Boju, a naputa svoju volju. __________________

1. Usp. Br 12,8; 5. Usp. Jer 5,21; 8. Usp. Iv 1,3; 8,25; 11. Usp. Iv 14,6; Jer 31,3; 19. Usp. Mudr 10,12; 30. Usp. 1 Iv 2,17; 33. Rim 1,21; 35. Usp. Fil 3,8.

etvrto poglavljeRAZBORITO DJELOVANJE

1. Ne treba vjerovati svakoj rijei ni svakom nagovoru, nego stvar valja pomnjivo i smireno odvagnuti pred Bogom.

2. Na alost, esto o drugome lake povjerujemo i kaemo zlo, nego dobro; tako smo slabi.

3. Ali savreni ljudi ne vjeruju tako lako svkom govorkanju jer poznaju ljudsku slabost, dapae, sklonost zlu i nepostojanost u rijei.

4. Velika je mudrost ne biti nagao u djelima ni tvrdokorno krut u miljenjima.

5. I ovo: ne valja povjerovati svakoj ljudskoj rijei, a niti ono to ujemo ili povjerujemo odmah prenositi drugima.

6. Posavjetuj se s razumnim i promiljenim i radije potrai savjet od boljega nego da se povodi za svojom udljivou. 7. estit ivot uini ovjeka mudrim po Bojem srcu i iskusnim u mnogim stvarima. 8. Koliko je tko ponizniji i Bogu podloniji, toliko je u svemu mudriji i smireniji.__________________

1. Usp. Sir 19,16; I Iv 4,1; 3. Usp. Post 8,21; Sir 14,1; 19,16; 5. Usp. Sir 19,10; 6. Usp. Sir 9,21; Tob 4,18; 7. Usp. Sir 34,9.

Peto poglavlje

ITANJE SVETOG PISMA

1. U Svetome pismu treba traiti istinu, a ne rjeitost.

2. Cijelo Sveto pismo treba itati u onome Duhu Svetom po kojemu je nastalo.

3. U Svetome pismu moramo traiti vie duhovnu korist nego duhovitost.

4. Pobone i jednostavne knjige moramo itati jednako rado kao i uzviene i duboke.

5. Neka te ne smeta ugled pisca, ubrajao se on meu velike ili male; nego neka ta na itanje potie ljubav k pravoj istini.

6. Ne trai tko je to rekao, nego pazi to kae.

7. Ljudi prolaze, a vjernost Gospodnja ostaje dovijeka. 8. Ne birajui osobe, Bog nam govori na razliite naine.

9. U itanju Svetoga pisma esto nas ometa naa radoznalost. Htjeli bismo razumijeti i raspravljati ondje gdje treba jednostavno nastaviti.

10. eli li napredovati, itaj ponizno, jednostavno i vjerno, bez astohleplja da ikada stekne ime uenjaka.

11. Rado upitaj svece i paljivo sluaj njihove rijei; ne odbijaj savjet starijih: ne daju ih oni bez razloga. __________________

2. Usp. 1 Pt 1,21; 3. Usp. 1 Tim 3,16; 7. Ps 117,2; 8. Usp. Kol 3,25; Heb 1,1; 11. Usp. Sir 32, 9; 8,9.

esto poglavljeNEUREDNE SKLONOSTI

1. Kad god ovjek za neim neuredno tei, smjesta u sebi postaje nemiran.

2. Oholica i lakomac nikada ne miruju; siromaan i ponizan u duhu ive u potpunu miru.

3. ovjek koji se jo nije sasvim upokorio brzo pada u napast i svladaju ga sitne i beznaajne stvari.

4. Slab duhom i na neki nain jo puten, sklon sjetilnostima, teko se moe potpuno otresti zemaljskih elja.

5. I esto je alostan ako se neega mora odrei. Lako se takoer naljuti ako mu se tko opire.

6. im udovolji svojoj udnji, titi ga savjest jer je popustio svojoj strasti, koja ne vodi traenom miru. 7. Pravi je mir stoga u opiranju, a ne u sluenju strastima.

8. Nema, dakle, mira u srcu putena ovjeka, niti u ovjeka odana izvanjskih stvarima; ima ga ovjek gorljiva duha.__________________

2. Usp. Mt 5,3; Ps 36,11; 6. Usp. Lk 19,42.

Sedmo poglavljeTREBA SE KLONITI ISPRAZNE NADE I UMILJENOSTI

1. Isprazan je tko polae nadu u ljude ili u stvorenja.

2. Ne stidi se sluiti drugima u Kristovoj ljubavi i u ovome svijetu izgledati kao siromah.3. Ne oslanjaj se na sama sebe, nego svoju nadu stavi u Boga.

4. Uini koliko je do tebe, a Bog e potpomoi tvojoj dobroj volji.

5. Ne pouzdaj se u svoje znanje ni u domiljatost bilo kojeg stvora, nego vie u Boju milost, koja poniznima pomae, a preuzetne poniava.

6. Ne hvali se imanjem, ako si bogat, ni prijateljima, ako su moni, nego Bogom, koji sve daje, a povrh svega eli dati sama sebe. 7. Ne zanosi se snagom i ljepotom tijela, i neznatna ga bolest kvari i rastae.

8. Ne laskaj samom sebi zbog svoje sposobnosti ili otroumnosti da ne bi omrznuo

Bogu, ije je sve dobro to imamo od prirode. 9. Ne smatraj se boljim od drugih da se ne bi moda kod Boga, koji zna to je u

ovjeku, naao gorim.

10. Ne hvastaj se svojim dobrim djelima, jer Bog sudi drukije od ljudi. Njemu se esto ne mili, to je ljudima milo. 11. Ako je to dobra u tebi, o drugima misli jo bolje, da sauva poniznost.

12. Ne kodi podloi li se svima, a vrlo kodi ako se i jednome nametne.

13. Trajni mir je u poniznome, a zavist i zlovolja u oholome. __________________

1. Usp. Jer 17,5; 2. Usp. 2 Kor 4,5; 1 Kor 1,2; 3. Usp. Izr 3,5; 5. Usp. Jak 4,6; 6. Usp. Jer 9,22; 8. Usp. 1 Kor 4,7; 9. Usp. Iv 2,25; 13. Izr 13,10.

Osmo poglavljeUVAJ SE PRVELIKE POVJERLJIVOSTI

1. Ne otkrivaj svojega srca svakom ovjeku, nego se o svojoj stvari posavjetuj s razboritim i bogobojaznim ovjekom. 2. Malokad budi s mladim i stranim ljudima.

3. Bogatima se ne ulaguj, nerado se pojavljuj pred monicima.

4. Drui se s poniznima i priprostima, s pobonima i estitima i razgovaraj o onome to uzdie. 5. Ne budi povjerljiv ni s jednom enom, ve openito sve dobre preporui Bogu.

6. Nastoj biti prisan samo s Bogom i njegovim anelima, a kloni se poznanstva s ljudima. 7. Sve treba ljubiti, ali prisnost ne koristi.

8. Katkad se dogodi da nepoznata osoba zasvijetli dobrim glasom, pa ipak viena oima, razoara.

9. Kadto smatramo da smo u naem druenju s drugima omiljeni, a poinjemo im se nedopadati zbog loih navika koje uoavaju kod nas.

__________________1. Sir 8,22; 9,21; Izr 25,9; 3. Usp. Izr 25,6; 4. Usp. Sir 37,15; Rim 14,19.

Deveto poglavljePOSLUNOST I PODLONOST

1. Velika je stvar biti posluan, ivjeti pod paskom poglavara i ne biti sam svoj gospodar. 2. Mnogo je sigurnije biti podlonik nego pretpostavljeni.

3. Mnogi su posluni vie iz prisile nego iz ljubavi. Takvima je muka i rado mrmljaju; nee stei slobodu duha ne podvrgnu li se svim srcem, radi Boga.

4. Tri tamo ili onamo: nee nai mira, osim u poniznoj podlonosti pod upravom poglavara. 5. Mnoge je prevarilo umiljanje, da e im drugdje biti bolje.6. Istina je, svatko rado postupa po svojem miljenju i sklon je onima koji osjeaju s njim.

7. No, ako je Krist meu nama, potrebno je, radi mira, katkada napustiti svoje miljenje. 8. Tko je tako mudar da bi sve mogao znati? 9. Nemoj se stoga suvie pouzdavati u svoje miljenje, rado posluaj i tua. 10. Ako je tvoje miljenje dobro, a ipak ga radi Boga napusti i prihvati drugo, na taj

e nain vie napredovati.

11. esto sam, naime, uo: sigurnije je savjet posluati i prihvatiti negoli davati. 12. Moe se takoer dogoditi da je miljenje svih dobro, ali ne htjeti pristati uz druge,

kad je to razborito ili razlono, znak je oholosti ili tvrdoglavosti.__________________1. Usp. 1 Pt 2,13; 7. Usp. Rim 8,10; Mt 18,20; 9. Usp. Izr 12,15.

Deseto poglavljeSUVINO GOVORENJE

1. uvaj se ljudske buke koliko god moe. Mnogo, naime, smeta, bavljenje svjetovnim poslovima, makar se to inilo u dobroj nakani. 2. Jer ubrzo nas oneisti i zarobi tatina. 3. Mnogo bih puta volio da sam utio i da nisam bio meu ljudima.

4. A zato tako rado govorimo i zajedno askamo, kad se malokad bez pozlijeene svjesti vraamo utnji.

5. inimo to zato to dugim razgovorima pokuavamo jedan drugoga tjeiti i olakati srce, izmueno kojekakvim razmiljanjima.

6. I najmilije je razgovarati i razmiljati o onome to volimo ili elimo ili to se protivi naim osjeajima. 7. Na alost, preesto je to isprazno i uzalud. 8. Ta, naime, izvanjska utjeha na tetu je onoj nutarnjoj i boanskoj utjehi.

9. Zato treba bdjeti i moliti da nam vrijeme ne bi prolo uzalud.

10. Ako je govoriti i ako je korisno, govori blagotvorno.

11. Zla navika i nehaj za na napredak mnogo pridonosi tome da ne pazimo na svoje rijei.

12. A od velike je koristi za duhovni napredak poboni razgovor o duhovnim stvarima, osobito onih koji su duom i duhom povezani u Bogu. __________________

4. Usp. Izr 10,19; Sir 20,8; 9. Usp. Mt 26,41; Sir 4,23; 10. Usp. Ef 4,29.

Jedanaesto poglavljeTRAENJE MIRA I REVNOST U NAPREDOVANJU

1. Imali bismo mnogo mira kad se ne bismo bavili onime to drugi govore i rade, a nas se ne tie.

2. Kako netko moe dugo ostati u miru ako se mijea u tue poslove, unaokolo trai zadjevice, te malo ili malokad sabire? 3. Blaeni jednostavni, imat e mnogo mira. 4. Zato su neki sveci bili tako savreni i produhovljeni?

5. Zato to su se trudili odvojiti se od svih zemaljskih elja. Tako su se, potpuno slobodni, mogli svim srcem predati Bogu. 6. Nas suvie zaokupljaju vlastite strasti i brige za prolazne stvari. 7. Malokad posve svladamo i jednu manu, i nije nam do svagdanjega napretka; zato i ostajemo hladni i mlitavi.

8. Kad bismo u samima sebi uspostavili sklad i kad ne bismo bili toliko sputani izvanjskim stvarima, tada bismo mogli kuati boanske i uivati u promatranju nebeskih.

9. Odluujua i najvea je zapreka to, zarobljeni strastima i poudama, i ne pokuavamo krenuti putem svetake savrenosti.

10. im iskrsne i najmanja potekoa, gubimo nadu i traimo ljudske utjehe.

11. Kad bismo se junaki dali u borbu, zasigurno bismo nad sobom osjetili Boju pomo s neba.

12. On je, naime, pripravan poduprijeti one koji se bore i pouzdaju u njegovu milost. Ona nam i prua priliku za borbu, da pobijedimo.

13. Smatramo li da emo u pobonosti napredovati tek po nekim vanjskim vjebama, naoj e pobonosti brzo doi kraj.

14. Sjekiru treba usmjeriti na korijen pa da, oieni od strasti, raamo smirenost duha. 15. Kad bismo godinje iskorijenili samo jednu manu, ubrzo bismo postali savreni.

16. Naprotiv, esto osjeamo da smo bili bolji i istiji na poetku obraenja nego nakon mnogih godina redovnikog ivota.

17. Naa revnost i napredak morali bi svednevice rasti; a, evo, velikim smatramo onoga koji je uspio sauvati djeli svoje prvotne revnosti.

18. Kad bismo se s poetka tek malo prisilili, poslije bismo mogli sve initi s lakoom i radou. 19. Teko se ostaviti navike, jo tee krenuti protiv vlastite volje. 20. Ali, ako ne pobijedi u sitnicama, kako e nadvladati tekoe?

21. Na poetku se opiti svojoj sklonosti i odluno se odupri looj navici, inae e te pomalo dovesti u vee nevolje. 22. O, kad bi znao koliko e dobrim vladanjem priskrbiti mira sebi, a drugima radosti,

siguran sam, vie bi se brinuo za svoj duhovni napredak.__________________9. Usp. Heb 9,8; 14. Usp. Mt 3,10; 21. Usp. Sir 19,1.

Dvanaesto poglavljeKORIST OD PROTIVTINA

1. Dobro je za nas to nas kadto snau protivtine, potekoe i neugodnosti. One pomau da se ovjek vrati k sebi, do oktrije kako je zapravo ovdje prognanik i kako je bezizgledno polagati svoje nade u bilo kakva stvorenja ovoga svijeta.

2. Dobro je katkad pretrpjeti protuslovlja, zle i naopake prosudbe o sebi, pa i kad smo radili estito i dobronamjerno.

3. To esto koristi poniznosti i brani od isprazna slavohleplja.

4. Kad ljudi zaziru od nas i nemaju spremnosti da nam vjeruju, tada s vie volje traimo nutarnje Boje svjedoanstvo.

5. U Bogu bi se ovjek morao posve ukorijeniti i nee mu trebati mnogo ljudske ujehe.

6. Kad ovjeka dobre volje pritisne alost ili spopadne napast ili pak salete zle misli, bolje shvaa da mu je Bog potreban i da bez njega ne moe uiniti nita dobro. 7. Uzdie i moli zbog nevolja koje su ga pritisnule.

8. Sit je ivota i poeli smrt, da bi se oslobodio i pridruio Kristu.

9. I tada jasno uoi da u svijetu ne moe biti sigurnosti i potpuna mira. __________________

6. Usp. Iv 15,5; Rim 7,18; 1 Kor 12,3; 8. Usp. 2 Kor 1,8; Fil 1,23.

31

Trinaesto poglavlje

ODOLIJEVANJE KUNJAMA

1. Dokle god ovdje ivimo, ne moemo biti bez tjeskobe i kunje.

2. Zato u Knjizi o Jobu pie:Nije l` borba ivot ovjekov na zemlji?

3. Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kunje i bdjeti u molitvama, e da avao ne bi naao priliku i zaveo ga. On, naime, nikad ne spava, nego obilazi kao riui lav traei koga da prodre.

4. Nitko nije tako svet ni savren a da ne bi pokatkad imao kunji. Ne moemo sasvim bez njih.

5. Ipak kunje, iako mune i pogubne, esto su vrlo korisne. Po njima ovjek stjee poniznost, proienje i iskustvo. 6. Svi su sveci prolazili mnoge jade i kunje i napredovali.

7. A oni koji ih nisu bili kadri podnositi, bili su odbaeni i propali su.

8. Nema tako svetog reda ni tako sigurna mjesta gdje ne bi bilo kunji i neprilika. 9. Dokle god ovjek ivi, nije siguran od kunji jer izvor je kunji u nama.

10. Budui da smo u poudama roeni, im jedna nevolja ili kunja proe, druga doe, pa uvijek neto imamo trpjeti. Jer izgubili smo milost sree. 11. Mnogi pokuavaju umaknuti kunjama, a upadaju u jo vee.

12. Od samog bijega nema pobjede. Tek strpljivou i istinskom poniznou bivamo jai od svih neprijatelja.

13. Tko se samo naizvan sklanja, a ne upa korijenje, malo e napredovati; to vie, kunje e se vraati jo bre i biti goropadnije.

14. Malo-pomalo, strpljivom ustrajnou i Bojom pomou vie e pobjeivati nego svojom estinom i silovitou.

15. U kunji esto potrai savjet, a s onim koji je u kunji ne postupaj strogo, nego ga nastoj utjeiti, kao to bi to i sebi elio.

16. Uzrok je svim kunjama nestalnost duha i nepouzdanje u Boga;

17. jer kao to lau bez kormila valovi bacaju amo-tamo, tako i ovjeka, nemarna i popustljiva u odlukama, zanose razliite napasti. 18. U vatri se ispituje eljezo, a u kunjama pravedan ovjek.

19. esto ne znamo to moemo, kunja nam otkriva to jesmo.

20. A napose je na poetku kunje potrebna budnost: lake se, naime, neprijatelj pobjeuje, ako mu ne dopustimo ui na vrata svoje due, ve mu se odmah, im pokuca, ispred praga, suprostavimo.

21. Zato je pjesnik rekao:U pravi se as odupri, za lijekom je prekasno sezat kad je zlo s duga otezanja ve uzelo mah.

22. Naime, naprije padne na pamet obina misao, zatim doe ivahna mata, onda uitak pa zlo nagnue i pristanak.

23. I tako jedno za drugim zlokobni neprijatelj zahvati sve, kad mu se nismo spoetka oprli.

24. I to mu se tko dulje oklijeva oprijeti, to u sebi dnevice biva slabiji, a njegov neprijatelj snaniji. 25. Neki trpe tee kunje na poetku svojega obraenja, neki na kraju. 26. Neki opet pate gotovo cijeli ivot.

27. Poneki su samo lako kuani, primjereno boanskoj mudrosti i pravdi, koja odvaguje ljudske mogunosti i zasluge i sve upravlja na spasenje svojih odabranika.

28. Zato u kunjama ne smijemo oajavati, nego to are zazivati Boga, da nas udostoji pomoi u svakoj nevolji, jer on e, kako ree sveti Pavao kunjama dati i ishod, da bismo mogli izdrati.

29. Priklonimo, dakle, svoju duu u svakoj kunji i nevolji pod Boju ruku jer on klonule due spasava i uzdie.

30. U kunjama i nevoljama provjerava se ovjekov napredak; tu njegova zasluga postaje vea, a krepost oitija.31. Nije veliko ako je ovjek poboan i revan kad ne osjea tekou. No, ako u vrijeme neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega oekivati velike stvari. 32. Ima ih koji se odre u velikim kunjama, a u malim, svakodnevnim esto doive

poraz, da se, tako ponieni, nikad ne uzdaju u sebe u velikim, kad su tako slabi u malim.__________________

2. Job 7,1; 3. Usp. 1 Pt 4,7; 5,8; 6. Dj 14,2; 10. Usp. Jak 1,14; 4,1; 14. Usp. Kol 1,11; 15. Usp. Gal 6,1; 18. Usp. Sir 31,31; 27,6; 20. Usp. Ef 4, 27; 21 Ovidije, Remedia amoris, L. II, 91; 22. Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia; 28. 1 Kor 10,13; 29. Usp. 1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52.

etrnaesto poglavljeVALJA SE UVATI NEPROMILJENA SUDA

1. Upri oi u sebe i zaziri od prosuivanja tuih djela.

2. Beskorisno je ovjeku druge suditi; esto se prevari i lako pogrijei. A sebe suditi i protresati, uvijek je koristan posao.

3. Koliko nam je neka stvar prirasla srcu, tako o njoj i sudimo. Sebeljublje lako pokvari istinski sud.

4. Kad bi Bog uvijek bio svrha naih nakana, tada nas ne bi lako uznemirilo protivljenje naih osjetila.

5. Ali uvijek su u nama krije ili nas izvana salijee neto, to nas na isti nain takoer privlai.

6. Mnogi potajice u svojim djelima trae samo sebe a da to i ne zamijeuju.

7. Izgledaju sasvim smireni dok se sve dogaa po njihovoj volji. 8. A bude li to drukije no to ele, zaas se uznemire i snude.

9. Zbog razliitih osjeaja i miljenja vrlo esto nastaju nesuglasice meu prijateljima i sugraanima, redovnicima i pobonicima. 10. Stara se navika teko naputa i nitko se rado ne priklanja tuem miljenju. 11. Bude li se vie oslanjao na svoju pamet ili radinost nego na krepost podlonu

Isusu Kristu, jedva e, i to pokasno, postati prosvijetljen; jer Bog eli nau posvemanju podlonost, da bi arkom ljubavlju nadmaio sve nae umovanje.__________________

2. Usp. Rim 14,4,10; 3. Usp. Arist. Ethica Nie III, 5; 10. Usp. Mudr 14,16; 11. Usp. Fil 3,21; 1 Kor 15,27.Petnaesto poglavljeDJELA LJUBAVI

1. Ni za to na svijetu ni bilo kome za ljubav ne smije initi zlo. Ali za korist nevoljnika treba katkad propustiti dobro djelo ili ga zamijeniti boljim. 2. Na taj nain dobro djelo ne propada, ve se promee u bolje.

3. Bez ljubavi izvanjsko djelo nita ne koristi.

4. A to god je uinjeno iz ljubavi, pa koliko god bilo malo i neznatno, sve je plodonosno. 5. Bog vie cijeni kako tko radi nego koliko uradi.

6. Mnogo ini onaj tko mnogo ljubi.

7. Mnogo ini onaj tko dobro ini. 8. Dobro ini onaj tko vie slui zajednici nego vlastitoj volji.

9. esto neto izgleda kao ljubav, a zapravo je vie putenost, jer tjelesni nagon, vlastita volja, tenja za uzvratom, elja za lagodnou trae svoje.10. Tko ljubi istinski i savreno, ni u emu ne trai sebe, ve samo da sve bude na

Boju slavu. 11. Nikome ne zavidi jer nikakvu radost ne trai za sebe.

12. Niti eli uivati u sebi; ve je njegova elja blaenstvo u Bogu, to je uzvienije od svih drugih dobara.

13. Nitko za njega nije izvor dobra doli Bog, od kojega sve proizilazi i u kojemu konano uivaju mir svi sveci.

14. O, tko bi imao samo iskru istiniske ljubavi, zaista bi shvatio: sve je na zemlji samo ispraznost. __________________

3. Usp. 1 Kor 13,3; 5. Usp. Grgur Vel. Homilia V in Evangelia; 10. Usp. 1 Kor 13,5; 11. Usp. 1 Kor 13,4; 14. Usp. Prop 3,19.

esnaesto poglavljePODONOENJE TUIH MANA

1. to ovjek ne moe popraviti na sebi ili drugome, neka strpljivo podnosi, dok Bog drukije ne odredi.

2. Razmisli: bit e da je to bolje za tvoju prokuanost i strpljivost; bez njih naa djela ne vrijede mnogo.

3. Ipak, kod takvih tekoa mora smjerno moliti da ti se Bog udostoji pomoi da sve podnese.

4. Ako netko nakon dvije ili tri opomene ne popusti, ne spori se s njim, nego sve prepusti Bogu. Neka njegova volja i ast budu u svim njegovim slugama. On i zlo zna okrenuti na dobro.

5. Nastoj strpljivo podnositi tue pogreke i kojekakve slabosti; i ti ima mnogo toga to drugi moraju podnositi.

6. Ako sebe sama ne moe odgojiti kako bi htio, kako e moi drugoga oblikovati po svojoj volji? 7. Volimo da drugi budu savreni, a svoje mane ne ispravljamo. 8. Traimo da se drugi do u tanine poprave, a sebe nismo voljni popravljati.

9. Drugima spoitavamo preveliku slobodu, a sebi nita ne uskraujemo.

10. Druge hoemo vezati pravilima, a za sebe ne trpimo nikakva ogranienja. 11. I tako postaje oito: rijetko do blinjih drimo toliko koliko do samih sebe.

12. Kad bi svi bili savreni, to bismo tada podnosili iz ljubavi prema Bogu?

13. A Bog je sada tako uredio da uimo nosei breme drugih. Ta nitko nije bez mane, nitko bez bremena; nitko nije sebi dostatan, nikomu ne dosee njegova mudrost; nego nam je nositi jedan drugoga, tjeiti jedan drugoga, a tako i pomagati i opominjati.

14. Koliko je tko krepostan, najbolje se vidi u asu nevolje. 15. Naime, neprilike ne ine ovjeka slabim, one pokazuju kakav je. __________________

4. Sv. Benedikt, Regula; 13. Usp. Gal 6,2; Izr 3,7; Kol 3,13; 1 Tim 5, 11.

Sedamnaesto poglavljeSAMOSTANSKI IVOT

1. eli li ostati u miru i slozi s drugima, mora se uiti mnogom svladavanju.

2. Nije malo ui u samostan ili u drubu, ondje nepomueno prijateljevati i u vjernosti ustrajati do smrti.

3. Blaen onaj koji je ondje asno ivio i sretno zavrio ivot.

4. eli li ustrajati u obvezama i napredovati, smatraj sebe prognanikom i prolaznikom na zemlji. 5. Hoe li redovniki ivjeti, mora biti lud poradi Krista.

6. Malo su korisni habit i tonzura; pravog redovnika ine promjena ivota i posvemanje mrtvljenje strasti.

7. Tko trai bilo to drugo doli samo Boga i spas svoje due, naie e samo na neprilike i alost. 8. Nee stoga dugo ostati u miru onaj tko se ne potrudi biti najmanji i svima podloan. 9. Doao si sluiti, a ne gospodovati.

10. Znaj, pozvan si trpjeti i raditi, a ne plandovati i askati.

11. Ovdje se, dakle, ljudi kuaju kao u pei. 12. Ovdje nitko ne moe opstati ako se, radi Boga, ne eli svim svojim srcem poniziti.

__________________

2. Usp. Fil 3,6; Otk 2,10; 4. Usp. Heb 11,13; 5. Usp. 1 Kor 4,10; 7. Usp. Ps 116,3; 8. Usp. 1 Pt 2,13; 11. Usp. Mudr 3,6.

Osamnaesto poglavljePRIMJERI SVETIH OTACA

1. Promatraj ive primjere svetih otaca s kojih odsijeva istinska savrenost, i vidjet

e kako je malo i gotovo nita ono to mi inimo. 2. Ah, to je na ivot usporedimo li ga s njihovim?

3. Sveci, Kristovi prijatelji, sluili su Gospodinu u gladi i ei, u studeni i golotinji, u trudu i muci, u bdjenjima i postovima, u molitvama i svetim razmatranjima, u progonstvima i mnogim sramoenjima.

4. O, kako su mnoge i teke neprilike trpjeli apostoli, muenici i priznavatelji, djevice i svi ostali koji su odluili slijediti stope Kristove! 5. Mrzili su, naime, svoje due na ovome svijetu da bi ih posjedovali u vjenomu ivotu.

6. Kako su samo strog i povuen ivot sveti oci provodili u pustinji, kako su dugotrajno i teko bili kuani, kako ih je esto muio neprijatelj, kako su este i vrue molitve prinosili Bogu, kako su stroge postove provodili, kako su plamtjeli revnou i arom za duhovni napredak, kako su otar rat vodili da bi ukrotili mane, kako su istom i pravom nakanom teili Bogu!

7. Danju su radili, nou dugo molili, premda ni u vrijeme rada nisu prestajali duhom moliti. 8. Na korist su upotrijebili svaki trenutak.

9. Svaki sat za razgovor s Bogom inio im se prekratkim pa bi zbog velika uitka u razmatranju zaboravljali tijelu pruiti potrebnu okrepu.

10. Odricali su se svega bogatstva, poloaja, asti, prijatelja i rodbine; ni u emu od ovoga svijeta nisu htjeli imati udjela.

11. Jedva su uzimali ono to im je trebalo za ivot, i s nevoljkou su traili tjelesne potrebe. 12. Bili su, dakle, siromani zemaljskim dobrima, ali vrlo bogati milou i vrlinama.

13. Izvana su bili bez iega, ali su iznutra uivali obilje milosti i boanske utjehe.

14. Svijetu su bili strani, ali Bogu bliski i pouzdani prijatelji.

15. Samima sebi bili su nita, a ovdanjem svijetu prezir; no u Bojim su oima bili dragocjeni i odabrani.

16. ivjeli su istinsku poniznost i prostodunu poslunost, ljubav i strpljivost, i stoga dnevice duhovno napredovali, stjeui i veliku milost kod Boga.

17. Postali su uzor svim redovnicima i morali bi nas vie poticati na dobar napredak, nego to nas od toga odvraaju mnogi kolebljivci. 18. O, kolik je ar proimao sve redovnike pri osnutku njihove drube!

19. Kakva li je bila pobonost u molitvi, kakvo nadmetanje u kreposti, kako vrsta stega; kakvo li je potivanje i poslunost pravilima u svih cvalo!

20. Jo i danas neizbrisani tragovi svjedoe da su to bili zaista sveti i savreni ljudi. Borei se odvano, svijet su podloili svojim nogama.

21. A danas se smatra velikim ako netko nije prestupio zapovijed, ako je nekomu polo za rukom strpljivo podnijeti to je odabrao. 22. O, mlakosti i nehaja naeg stalea,

23. kad tako brzo odustajemo od prvanje revnosti i kad nam je ivot ve dodijao od tromosti i mlakosti!

24. O da u tebi, koji si vidio tolike uzore pobonosti, nikad ne zaspe napredovanje u krepostima! __________________

1. Usp. Sv. Benedikt, Regula; 3. 2 Kor 11,27; 12,10; 5. Usp. Iv 12,25; 14. Usp. 17,16; 16. Zso, Ef 5,2.

Devetnaesto poglavljeVJEBE DOBRA REDOVNIKA

1. ivot dobra redovnika mora obilovati svim krepostima da bi iznutra bio takav kakav ljudima izgleda izvana.

2. I mnogo vie mora biti iznutra nego to se vidi izvana, jer je na nadzornik Bog, kojeg nam je nadasve tovati gdje god bili i pred njih hodati svijetom poput anela.

3. Svakodnevno moramo obnoviti svoju odluku i potaknuti se na revnost, kao da smo se upravo danas obratili, te rei:

4. Pomozi me, Gospodine Boe, u dobroj odluci i u svojoj svetoj slubi, i daj mi jo danas savreno zapoeti jer nije nita to to sam do danas uinio.

5. Na napredak ovisi o naoj odluci, i potrebno je mnogo marljivosti onome koji hoe napredovati.

6. Ako onaj koji je stvorio vrstu odluku esto posustane, to e tek biti s onim koji se malokad i nevoljko na ita odluuje?

7. Razliiti su naini kojima naputamo svoje odluke; ve i nevelik propust duhovnih vjebi jedva e proi bez ikakve tete.

8. Odluka se pravednik vie oslanja na Boju milost, nego na vlastitu mudrost; to god poduzimaju, uvijek se oslanjaju na nju.

9. Jer: ovjek snuje Bog odreuje; put ovjeji nije u njegovoj vlasti.

10. Ako katkad iz potovanja ili koristi za brau propustimo uobiajenu vjebu, lako emo je kasnije nadoknaditi. 11. Ako je pak lakoumno propustimo iz mrzovolje ili nemara, prava je to pogreka i

tetit e nam.

12. Naprezali se mi koliko god je mogue, jo emo uvijek poneto pogrijeiti.

13. Odluka nam uvijek mora biti odreena i usmjerena na ono to najvie smeta naem uspjehu.

14. Provjeravati nam je i ureivati svoju nutrinu i vanjtinu, jer je za vlastit napredak korisno i jedno i drugo.

15. Ako ne moe biti neprestano sabran, saberi se bar katkad, najmanje jednom na dan, ujutro ili naveer.

16. Ujutro stvori odluku, naveer provjeri svoje vladanje; kakve su danas bile tvoje rijei, djela i misli; moda si se upravo u tome vie puta ogrijeio o Boga i blinjega.

17. Junaki se opai protiv avolske podmuklosti, obuzdaj prodrljivost pa e lake ukrotiti svaku tjelesnu poudu.

18. Nikad ne budi sasvim besposlen, itaj ili pii, moli ili razmatraj ili pak radi to korisno za zajednicu. 19. U tjelesnim poslovima treba biti razborit, na mogu ih se laati svi jednako.20. to svi ne ine zajedniki, ne treba pokazivati pred drugima jer se osobne vjebe sigurnije obavljaju skrovito. 21. Ipak se uvaj zanemarivanja zajednikog, a isticanja privatnog.

22. No, nakon to si poteno i vjerno obavio dunosti i naloge, i jo ti ostane vremena, tada po svome udovolji svojoj pobonosti. 23. Ne mogu svi imati jednu te istu vjebu, ve jednome vie koristi ovo, drugome ono.

24. Vjebe treba rasporediti i prema vremenu: jedne vie pristaju blagdanima, druge radnim danima. 25. Drukije su nam potrebe u vrijeme kunje, a drukije u vrijeme mira i spokoja.

26. Jedno nam je drago razmiljati kad smo alosni, a drugo kad se radujemo u Gospodinu.

27. Za glavne se blagdane moramo obnoviti dobrim vjebama i are zazivati zagovor svetaca.

28. Od blagdana do blagdana moramo si postaviti odluke, kao da emo tada otii s ovoga svijeta i stii na vjeni blagdan.

29. Stoga nam se u tim svetim vremenima valja brino pripravljati, pobonije vladati i stroe obdravati sva pravila, kao da emo uskoro primiti od Boga nagradu za svoj trud.

30. Pa ako do toga i ne doe, smatrajmo da nismo bili dovoljno pripravni niti jo dostojni tolike slave koja se u nama ima objaviti u odreeno vrijeme, i nastojmo se jo bolje pripravljati na odlazak.

31. Blago onome slugi, veli evanelist Luka, kojeg gospodar, kada doe, nae budna! 32. Uistinu, kaem vam, postavit e ga nad svim imanjem svojim. __________________

2. Usp. Izr 24,12; Job 8,6; 4. Usp. 2 Ljet 14,11; 9. Usp. Izr 16,9; Jer 10,23; 12. Usp. Prop 7,20; 17. Usp. Job 38,3; Ef 6,11; 18. Sv. Benedikt, Regula; 19. Sv. Benedikt, Regula, Prologus, 46; 30. Usp. Rim 8,18; 31. Usp. Lk 12,43; 32. Lk 12,44.

Dvadeseto poglavljeLJUBAV PREMA SAMOI I UTNJI

1. Trai prikladno vrijeme suoenja sa samim sobom;

2. esto razmiljaj o Bojim dobroinstivma.

3. Ostavi zantielju; itaj radije ono to e vie potpomagati skruenosti nego radoznalosti.

4. Bude li se umio kloniti suvinih razgovora i besposlenih hodanja, sluanja novosti i glasina, nai e dovoljna i pogodna vremena da se ozbiljno posveti razmatranju.

5. Veliki sveci bjeali su, kamo god bi mogli, od ljudskog drutva i vie su voljeli sluiti Bogu u skrovitosti. 6. Ree netko: Koliko god sam puta bio meu ljudima, manji sam se ovjek vratio. 7. To ponajee iskusimo kad dugo razgovaramo.

8. Naime, lake je utjeti nego ne prijei mjeru u rijei.

9. Lake je ostati kod kue nego se vani dovoljno uvati.

10. Tko se, dakle, nastoji izgraditi u ovjeka nutrine i duhovnosti, mora se s Isusom skloniti od mnotva. 11. Nitko ne moe sigurno izai pred ljude ako rado ne ivi u skrovitosti. 12. Nitko ne moe bez straha govoriti ako rado ne uti. 13. Nitko ne moe pouzdano predvoditi ako se rado ne podlae.

14. Nitko ne moe bez opasnosti zapovijedati ako nije nauio sluati.

15. Nitko se ne moe bezbrino radovati ako u sebi nema mirne savjesti.

16. Sigurnost je svetaca, meutim, uvijek bila zdruena sa strahom Bojim. I iako su se odlikovali velikim krepostima i milou, ipak nisu bili u sebi manje briljivi i ponizni. 17. Sigurnost opakih pak izvire iz oholosti i preuzetnosti i na kraju se okree u beznadnost. 18. Nikad sebi ne obeavaj sigurnost u ovom ivotu, koliko god bio na glasu kao dobar samostanac ili pustinjak.

19. esto su ba oni bolji u ljudskim oima dublje pali zbog svojega prevelikog samopouzdanja.

20. Stoga je mnogo korisnije da ne budu sasvim bez kunji nego esto napastovani, kako ne bi postali previe sigurni te se moda uzoholili pa lakoumno potraili i vanjsku utjehu.

21. O, kako bi sauvao mirnu savjest, onaj tko nikad ne bi traio prolaznu radost, tko se nikad ne bi bavio svijetom.

22. O, kako bi velik mir i spokoj uivao, onaj koji bi potkresao svaku tatu brigu i razmiljao samo o spasonosnim i boanskim stvarima te svu svoju nadu stavio u Boga!

23. Nitko nije dostojan boanske utjehe ne vjeba li se briljivo u svetoj skruenosti.

24. eli li se skruiti srcem, ui u svoju sobicu i zatvori vrata svijetu, kao to je pisano:Na svojim leajima razmislite i zanijemite. 25. U eliji e nalaziti ono to vani esto gubi. 26. Ustrajnim boravkom elija nam postaje slatka, estim izbivanjem mrska.

27. Bude li na poetku svojega obraenja u njoj rado boravio i uvao je, bit e ti kasnije draga prijateljica i najmilija utjeha. 28. Pobona dua napreduje u utnji i u miru otkriva dubine Svetoga pisma.

29. Tu nalazi potoke suza kojima se svake noi oblijeva i isti, da bi svojem Stvoritelju postala to bliskija koliko je udaljenija od svake svjetske buke.

30. Tko se, dakle, odijeli od znanaca i prijatelja, njemu e se Bog primaknuti sa svojim svetim anelima. 31. Bolje je skrovito ivjeti i brinuti se o sebi nego, zanemarivi sebe, initi udesa.

32. Pohvalno je za redovnika, da malokad izlazi, da izbjegava da bude vien i da ne eli viati ljude. 33. Zato eli vidjeti ono to ne smije imati? Svijet prolazi i pouda njegova.

34. Tvoje poudne elje vuku te da izae. Kad vrijeme proe i vraa se kui, to donosi? Optereenu savjest i rastreseno srce.

35. Radostan izlazak esto urodi alosnim povratkom, a veselo bdjenje do u kasnu no tunim urankom.

36. Tako svaka tjelesna radost umiljato dolazi, a na kraju grize i ubija.

37. to moe drugdje vidjeti a da ovdje ne vidi? 38. Evo neba i zemlje i svih poela, ta on njih je sve nainjeno!

39. Moe li igdje ita vidjeti, to bi moglo dugo opstojati pod suncem?

40. Moda se nada nai zadovoljstvo, ali nee ti se posreiti. 41. I kad bi vidio sve to postoji, to bi to bilo doli prazan privid? 42. Podigni svoje oi uvis, Bogu, i moli za svoje grijehe i nemare.

43. Ispraznost prepusti ispraznima, a ti povedi brigu o onome to ti je Bog zapovjedio.

44. Zatvori za sobom svoja vrata i prizovi k sebi svojega ljubimca, Isusa. 45. S njim ostani u eliji, jer drugdje nee nai takva mira. 46. Da nisi bio izalzio i da ti se ui nisu napunile glasinama, ostao bi u divnom miru.

47. A dokle god te radoznalost vodi za novostima, mora podnositi nemir srca.

__________________ 6. Usp. Seneca, Ad Lucilium Epistolae, L. 1,7; prema nekima to je izreka.

Dvadeset prvo poglavljeSKRUENJE SRCA

1. eli li ita napredovati, ostani u strahu Bojemu i ne preputaj se prevelikoj slobodi; tovie, sva svoja osjetila privikavaj stezi i ne preputaj se nedolinomu veselju.

2. Skrui se u srcu i stei e pobonost. 3. Skruenost otkriva mnoga dobra koja razuzdanost obino brzo potire.

4. udo je da se ovjek uope moe radovati ovome ivotu, kad se osvrne i odvagne u kojem je progonstvu i u kolikim pogibeljima za svoju duu.

5. U lakoumnosti svojega srca i nehaju za pogreke ne utimo boli svoje due; naprotiv, esto se glupo smijemo ondje gdje bismo imali razloga plakati. 6. Nema istinske slobode ni dobre savjesti, osim u strahu Bojem.

7. Sretan onaj koji je kadar odbaciti svaki teret rastresenosti i usredotoiti se na svetu skruenost. 8. Sretan onaj koji se odrie svega to bi moglo okaljati ili oteati njegovu savjest. 9. Bori se postojano! Navika se svaladava navikom.

10. Bude li se znao odijeliti od ljudi, i oni e tebe ostaviti da radi svoj posao.

11. Ne paaj se u tue poslove, niti se uplei u obveze nadreenih. 12. Uvijek prvo bdij nad sobom i najprije opominji sama sebe, a onda prijatelje.

13. Ako nisi u milosti kod ljudi, ne budi alostan. Nego nek ti je na brigu ako ne ivi dobro i obazrivo kako dolikuje Bojem sluzi i pobonu redovniku.

14. esto je korisnije i sigurnije kad ovjek nema mnogo utjeha na ovome svijetu, napose tjelesnih.

15. No ako nemamo boanskih ili se malokad osjeamo pobonima, krivica je na nama jer ne teimo za skruenou srca i ne odbacujemo isprazne i izvanjske utjehe. 16. Priznaj, nisi vrijedan boanskih utjeha, mnogo si vie zavrijedio svakolike jade. 17. Kad je ovjek savreno skruen, cijeli mu je svijet teak i gorak.

18. Dobar ovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plae.

19. Bilo, naime, da promatra sebe bilo da razmilja o drugome, zna, nitko ovdje ne ivi bez tuge. 20. I to se pomnije ispituje, to vie tuguje.

21. Razlog zasluene boli i unutranjeg skruenja su nai grijesi i mane. Njima smo toliko sputani, da tek rijetko uspijemo razmatrati nebeske stvari.

22. Kad bi ee premiljao o svojoj smrti nego o duini ivota, sigurno bi se vie popravljao.

23. I kad bi ee pametno razmiljao o buduim paklenim ili istilinim kaznama, rado bi, vjerujem, podnosio bol i napor i ne bi se plaio nikakve strogosti.

24. Budui da nam ipak to ne dopire do srca, a k tome jo volimo ono to nam godi, ostajemo hladni i vrlo tromi. 25. esto je nedostatak duha to nam se jadno tijelo tako lako ali. 26. Moli, stoga, ponizno Boga, da ti poda skruenost duha i reci s prorokom: Nahrani

me, Gospodine, kruhom suza i obilnim me suzama napoji.__________________Usp. Izr 23,17; 14. Rim 8,4; 23. Usp. Sir 7,40; 26. Usp. Ps 80,6.Dvadeset drugo poglavljeRAZMILJANJE O LJUDSKOJ BIJEDI

1. U bijedi si gdje god bio i kamo god se okrenuo, osim ako se ne obrati Bogu.

2. to se uznemiruje ako ti ne poe za rukom kako si elio ili naumio?

3. Komu ide sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome na zemlji. 4. Nema nikoga na svijetu bez neke alosti ili stiske, bio on kralj ili papa. 5. A komu je bolje? Dakako, onomu koji je sposoban trpjeti neto za Boga.

6. Mnogi maloduni i nestalni kau:

7. Gle, kako onaj lijepo ivi, kako je bogat i kako ugledan, kako moan i uzvien!

8. No usporedi nebeska dobra, i otkrit e to su ova vremenita: mnogo nesigurnija, dapae, tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez brige i straha.

9. Nije ovjekova srea u posjedovanju obilja vremenitih dobara, dostaje mu i srednja mjera.10. Zaista je nevolja ivjeti na zemlji.

11. Koliko ovjek eli biti duhovniji, toliko mu sadanji ivot postaje gori jer bolje osjea i jasnije uvia posljedice ljudske pokvarenosti.

12. Naime, jelo, pilo, bdjenje, spavanje, poivanje, rad i druge prirodne potrebe zaista su velika nevolja i jad pobonu ovjeku, koji bi se rijeio i oslobodio svakoga grijeha.

13. Unutranjeg ovjeka, naime, vrlo tite tjelesne potrebe na ovom svijetu.

14. Stoga prorok usrdno moli, da bude izbavljen od njih, govorei:Odagnaj tjeskobe srca mojega, Gospodine. 15. A jao onima koji ne spoznaju svoju bijedu i propadljivi ivot!

16. Jer toliko su se neki uza nj prilijepili premda najpotrebnije jedva stjeu naporom ili prosjaenjem da se nikad ne bi brinuli za Boje kraljevstvo kad bi uvijek mogli ivjeti ovdje.

17. O kako su bezumni i nevjernika srca oni koji su tako duboko potonuli u zemaljske stvari, da vie nita ne cijene doli to je tjelesno!

18. Ali ti e bijednici i na kraju teko osjetiti, koliko je bilo nevrijedno i nitetno ono to su ljubili.

19. Boji sveci pak i svi poboni Kristovi prijatelji nisu gledali na ono to se dopada tijelu niti to sja u vremenu, nego su sva njihova nada i pozornost bile usmjerene k vjenim dobrima.

20. Svom su eljom teili za onim to je trajno i nevidljivo da ih odanost vidljivom ne bi povukla u nisko.

21. Ne gubi pouzdanja, brate, da e duhovno napredovati; pred tobom su vrijeme i prilika. 22. Zato eli odgoditi svoju odluku?

23. Ustani, zaponi ovaj as i reci: Sad je vrijeme rada, sad je vrijema borbe, sad je prikladno vrijeme za popravak. 24. Nevolja gola najbolja kola.

25. Proi ti je kroz vatru i vodu prije no stigne na odmorite.

26. Ne nanese li sebi sile, nee pobijediti mane.

27. Dokle god smo u ovome krhkom tijelu, ne moemo biti bez grijeha niti ivjeti bez zlovolje i boli.

28. Rado bismo se oslobodili svake bijede, ali, budui da smo grijehom izgubili nedunost, izgubili smo i istinsko blaenstvo.

29. Stoga moramo biti strpljivi i oekivati Boje milosre, sve dok ne proe ova nepravda i ivot ne proguta ono to je smrtno. 30. O kolika je krhkost ljudska, uvijek sklona grijehu! 31. Danas svoje grijehe ispovijedi, a sutra ih opet poini. 32. Ovog ih se asa odlui uvati, a za koji as ini kao da nita nisi odluio.

33. S pravom se stoga moemo poniziti i nikada o sebi misliti ita veliko, jer tako smo krhki i nestalni.

34. Kako brzo moemo izgubiti nemarnou, ono to smo jedva stekli velikim naporom i milou.

35. A to e jo s nama biti na kraju kad smo ve tako rano mlaki?

36. Jao nama, ako se tako elimo prepustiti poinku, kao da je ve nastao mir i sigurnost, a u naem ponaanju nema jo ni traga pravoj svetosti.

37. Stoga bi bilo potrebno da se jo jednom, kao dobri novaci, damo pouiti u dobru

ponaanju. Tada bi moda bilo nade, da emo se u budunosti popraviti i vie duhovno napredovati.__________________

6. Usp. 1 Kor 11,30; 9. Usp. Izr 30,8; 10. Usp. Prop 2,17; 13. Usp. Rim 7,22; 14. Ps 25,17; 17. Usp. Rim 8,5; 21. Usp. Heb 10,35; 25. Usp. Ps 66,12; 27. Usp. Sv. Bernardo, De gratia et libero arbitrio, 9,29; 29. 2 Kor 5,4; 30. Usp. Post 8,21; 36. Usp. 1 Sol 5,3.

Dvadeset tree poglavlje

RAZMILJANJE O SMRTI

1. Ovdje e ti brzo biti kraj. Stoga pogledaj kako je s tobom.

2. ovjek danas ivi, sutra ga ve nema. 3. A kad iezne s oiju, brzo nestane i iz sjeanja.

4. O tupoga li i krutoga ljudskog srca! Obazire se samo na sadanje stvari, a za budue malo mari. 5. U svakom djelu i namisli vladaj tako, kao da e danas umirijeti. 6. Kad bi imao istu savjest, ne bi se osobito bojao smrti.

7. Mnogo je bolje uvati se grijeha, nego bjeati od smrti.

8. Ako nisi pripravan danas, kako e biti sutra? 9. Sutra je nesigurno i tko zna hoe li ga imati? 10. to koristi dugo ivjeti kad se malo popravljamo?

11. Ah, dug ivot esto ne popravlja, ve nerijetko umnoava krivicu.

12. O da smo bar jedan dan ispravno ivjeli na ovome svijetu! 13. Mnogi broje godine od obraenja, ali je esto sitan plod njihova poboljanja.

14. Ako je strano umrijeti, moda je jo pogibeljnije dugo ivjeti.

15. Blaen onaj koji uvijek ima pred oima as svoje smrti i svaki se dan pripravlja na umiranje. 16. Ako si vidio nekoga umirati, znaj da e ti istim putem prolaziti.

17. Kad svane, pomisli da nee doivjeti veeri. Kad smrkne, ne usuuj se nadati jutru. 18. Budi, dakle, uvijek pripravan i ivi tako da te smrt nikad ne zatekne nepripravna. 19. Mnogi umiru naglo i neoekivano. Jer u as kad i ne mislite, Sin ovjeji dolazi.

20. Kad doe taj posljednji trenutak, poet e mnogo drukije misliti o itavu svojem proteklom ivotu i vrlo e aliti to si bio tako nemaran i mlak.

21. Sretan je i pametan onaj koji sada u ivotu nastoji biti onakav kakav eli biti u smrti.

22. Veliku hrabrost pri umiranju, naime, ulit e ti potpuno preziranje svijeta, arka elja za napredovanjem u krepostima, ljubav prema zaptu, trud u pokori, spremnost na poslunost, samozataja i podnoenje svake protivtine iz ljubavi prema Kristu.

23. Mnogo dobrih djela moe uiniti dok si zdrav, a kad se razboli, ne znam to e moi.

24. Malo ih je koji se poprave u bolesti; kao to se malokad posveuju i oni koji mnogo putuju.

25. Ne uzdaj se u prijatelje i u rodbinu i ne odgaaj svoje spasenje za budunost jer e te ljudi zaboraviti bre no to misli.

26. Bolje se pobrinuti sada, dok je hora, i gdjekoje dobro djelo poslati unaprijed, nego se uzdati u tuu pomo. 27. Ako se sada ne brine za sebe, tko e se za te brinuti u budunosti?

28. Sadanje je vrijeme predragocjeno, ali ga, na alost, nedovoljno iskoritava da bi u njemu zasluio vjeni ivot!

29. Doi e vrijeme kad bude zaelio dan ili sat da bi se popravio, i ne znam hoe li ti poi za rukom.

30. Ej, dragi, kakve bi se pogibelji oslobodio, kakva golema straha rijeio, kad bi ve sada bio bogobojazan i mislio na smrt! 31. Nastoj sada ivjeti tako, da se u asu smrti moe vie radovati nego bojati. 32. Ui sad umirati svijetu da bi tada poeo ivjeti s Kristom. 33. Ui sada sve prezirati da bi tada mogao slobodno pristupiti Kristu.

34. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da bi se tada mogao sa sigurou nadati.

35. O, luae, to misli da e ivjeti dugo, kad ti nijedan dan nije siguran? 36. Koliki su se prevarili i neoekivano rastali od tijela!

37. Koliko si puta uo govoriti: onaj je pao od maa, onaj se utopio, onaj je pavi s visoka slomio vrat, onaj se ukoio pri jelu, onomu doao kraj usred igre; jedan poginuo od vatre, drugi od oruja; jedan od kuge, drugi od razbojnika. 38. I tako je svima svretak smrt, a ljudski ivot odmie kao sjena.

39. Tko e se tebe sjetiti nakon smrti i tko e se pomoliti za te? 40. Uini, dragi, uini, sada, to god za sebe moe uiniti, jer ne zna kad e umrijeti.

41. A ne zna ni to te eka nakon smrti.

42. Dok ima vremena, sabiri besmrtno blago.

43. Ne razmiljaj ni o emu drugom nego o svojem spasenju; brini se samo za ono to je Boje.

44. Sada sebi priskrbi prijatelje tujui svece i nasljedujui njihova djela, da bi te oni, kad ostavi ovaj svijet, primili u vjene stanove. 45. Boravi na ovoj zemlji kao putnik i gost kojega se uope ne tiu svjetski poslovi.

46. Sauvaj srce slobodno i okrenuto Bogu, jer ovdje nema grada u kojemu e ostati.

47. Onamo sa suzama upravljaj svagdanje uzdahe i pronje da bi tvoja dua nakon smrti zasluila sretno prijei Gospodinu. __________________

2. Usp. 1 Mak 2,63;17. Mt 26,20; 19. Lk12,40; Mt 24,44; 25. Usp. Sir 5,8; 32. Usp. Rim 6,8; 34. Usp. 1 Kor 9,27; 38. Usp. Ps 144,4; Job 14,2; 40. Usp. Mt 25,13; 42. Usp. Gal 6,10; 44. Usp. Lk 16,9; 45. Usp. 1 Pt 2,11; 46. Heb 13,14.

Dvadeset etvrto poglavljeSUD I KAZNE ZA GRENIKE

1. U svemu razmiljaj o svretku i kako e stati pred strogim sucem, kojemu nita nije skriveno, koji se ne da privoljeti darovima i ne prihvaa isprike, nego e suditi po pravdi.

2. O bijedni i ludi grenie, to e odgovoriti Bogu poznavaocu svih tvojih zala, kad se katkad plai srdita pogleda ovjeka?

3. to se ne pobrine za sebe u dan suda, kad te nitko drugi nee moi opravdati ili obraniti, nego e svatko imati dovoljno posla sam sa sobom?

4. Sada je tvoj trud koristan, pla dobrodoao, uzdah moe biti uslian, bol donijeti zadovoljtinu i oienje.

5. Trpei ovjek prolazi kroz veliko i korisno istilite, ako prihvaa nepravde saaljevajui vie zlou drugih nego nepravdu koju sam podnosi. Takav rado moli za one koji mu se protive i od srca im oprata krivice, ne oklijeva zaiskati oprotenje od drugih, radije se smiluje nego srdi, esto samoga sebe prisiljava i svoje tijelo u svemu nastoji podloiti duhu.

6. Bolje je sada uklanjati grijehe i zatirati mane nego to ostaviti budunosti. 7. Zaista sami sebe obmanjujemo svojom neurednom ljubavlju prema tijelu. 8. to e drugo prodirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?

9. Koliko se sada vie tedi i ugaa tijelu, toliko e to kasnije munije otplaivati i skupiti veu hrpu za spaljivanje. 10. U emu je ovjek grijeio, u tome e biti i kanjen.

11. Tamo e lijenine podbadati uarenim bodljama, a neumjerenjake moriti velikom glau i eu.

12. Ondje e pohotnike i pohlepnike polijevati goruom smolom i smrdljivim sumporom, a zavidnici e zavijati od boli kao mahniti psi.

13. Nee biti nijedne mane koja nee imati svoje posebne muke.

14. Tamo e oholice spopadati svakojake smutnje, a lakomce e pritisnuti najvea oskudica.

15. Tamo e sat kazne biti tei od ovdanjih stotinu godina najgore pokore.

16. Tamo za osuenike nema nikakva poinka niti kakve utjehe; a ovdje ipak katkad otpoinemo od truda i uivamo prijateljsku utjehu. 17. Sada se pobrini i oplai svoje grijehe da bi na dan suda bio sigurno meu blaenima. 18. Tada e se, naime, pravednici vedro sueliti s onima koji su ih tlaili i potiskivali.

19. Tada e ustati i suditi onaj koji se sada ponizno podlae ljudskim prosudbama.

20. Tada e veliko pouzdanje imati siromah i ponien, a oholica e strahovati kuda god se okrene.

21. Tada e se otkriti da je na ovome svijetu bio mudar onaj koji je navikao biti lud i preziran radi Krista.

22. Tada e biti vrijedna svaka strpljivo podnesena nevolja, a svaka e zloa zaepiti usta svoja.

23. Tada e se radovati svaki pobonik, a tugovati svaki bezbonik.

24. Tada e radosnije poskakivati tijelo mueno pokorama nego da smo ga uvijek hranili nasladama. 25. Tada e zasjati priprosta odjea, a potamnjeti kiena.

26. Tada e biti hvaljenija siromana kuica nego pozlaena palaa.

27. Tada e vie znaiti postojana strpljivost od sve moi ovoga svijeta. 28. Tada e se vie slaviti skromna poslunost nego sva svjetska domiljatost.

29. Tada e nas vie radovati ista i dobra savjest, nego uena mudrost.

30. Tada e vie vrijediti prezir bogatstva nego sva zemaljska blaga. 31. Tada e se vie utjeiti pobonom molitvom nego ukusnom zakuskom. 32. Tada e se vie radovati to si utio nego to si dugo razovarao.

33. Tada e vie valjati dobra djela nego mnoge lijepe rijei. 34. Tada e strogi ivot i otra pokora biti u prevagi pred svim zemaljskim uicima. 35. Navikni se sada trpjeti u malim stvarima da bi tada bio osloboen velikih. 36. Pokuaj najprije ovdje ono to e kasnije moi trpjeti.

37. Ako sada ne moe podnijeti tako malo, kako e uzmoi podnijeti vjene muke?

38. Ako si sada zbog malo muke tako nestrpljiv, kakav e biti u paklu?

39. E, zaista, ne moe imati dvije radosti: uivati ovdje na svijetu i zatim kraljevati s Kristom.

40. Ako si sve do dananjeg dana uvijek ivio u astima i slastima, to bi ti sve to koristilo kad bi morao umrijeti ovoga asa? 41. Sve je, dakle, ispraznost, osim Boga ljubiti i njemu jedinome sluiti.

42. Tko, naime, svim srcem ljubi Boga, ne boji se ni smrti, ni kazne, ni suda, ni pakla, jer po savrenoj ljubavi sigurno pristupamo Bogu. 43. Onaj pak koji se jo i sada veseli grijehu, nije udno ako se boji smrti i suda.

44. Ipak je dobro, ako te ve od zla ne odvraa ljubav, da te pred paklom zaustavlja bar strah.

45. Doista, tko zapostvlja Boji strah, nee dugo ustrajati. Brzo e upasti u avolju zamku.

__________________

1. Usp. Rim 14.10; Sir 39,24; 2. Usp. Job 31,14; Gal 6,5; 10. Usp. Mudr 11,16; 12. Usp. Otk 21,8; 18. Usp. Mudr 5,1; 19. Usp. Mt 19,28; 1 Kor 6,2; 21. Usp. 1 Kor 4,10; 22. Ps 107,42; 27. Usp. Izr 16,32;41. Usp. Prop 1,2; 42. Usp. 1 Iv 4,18; 45. Usp. 1 Tim 6,9.

Dvadeset peto poglavljeREVNI POPRAVAK SVEGA NAEG IVOTA

1. U Bojoj slubi budi budan i marljiv te esto razmiljaj zbog ega si doao i zato si napustio svijet.

2. Nisi li zato da bi Bogu ivio i postao duhovan ovjek?

3. Revnuj stoga za napretkom, jer e zakratko primiti plau za svoj trud i tada te vie ni bol ni strah nee okruivati. 4. Sada e se malo upeti, a stei velik mir, tovie, vjenu radost.

5. Ostane li vjeran i revan u radu, i Bog e bez sumnje biti vjeran i bogat u nagradi.

6. Mora uuvati dobru nadu da e osvojiti palmu, ali nemoj smatrati sigurnim, da se ne zalijeni ili uzoholi

7. Kad se ono neki tjeskobno kolebao izmeu straha i nade i jednom se prilikom, pritisnut tugom, u crkvi pred oltarom prostro u molitvi, ovako je razmiljao u sebi:O kad bih znao, hou li ustrajati!

8. Uas je zauo boanski odgovor u svojoj nutrini:Kad bi znao, to bi uinio?

9. ini sada ono to bi onda uinio i bit e posve siguran.

10. I doskora se, utjeen i okrijepljen, predao Bojoj volji, a tjeskobno je kolebanje prestalo.

11. I nije vie htio znatieljno istraivati, to ga eka u budunosti, ve se mnogo vie trudio otkriti dobrohotnu i savrenu volju Boju, da bi po njoj zapoeo i dovrio svako djelo.

12. U Gospodina se uzdaj i ini dobro, kae prorok, da bi smio stanovati u zemlji i uivati njezina dobra. 13. Jedno mnoge odvraa od napretka i revnog popravka: strah od potekoa, odnosno

estoka borba.

14. A, dakako, vie od drugih u krepostima napreduju oni koji se trude pobijediti upravo ono to im je najtee i najpogubnije.

15. Naime, ovjek vie postie i obilnije milosti sjee tamo gdje sebe vie svladava i u duhu se mrtvi. 16. Svi, meutim, nemaju jednako mnogo svladati i mrtviti.

17. Ipak e briljivi revnitelj snanije napredovati, pa imao i vie strasti negoli drugi, boljeg vladanja, ali manjeg ara u krepostima.

18. Dvoje napose pomae veem uspjehu: silom se trgati od onoga emu narav greno naginje i gorljivo nastojati oko dobra koje nam jo treba. 19. Osobito se nastoj uvati i svladavati u onome to ti se ee ne dopada kod drugih.

20. Sve iskoristi za svoj napredak; vidi li ili uje za dobre primjere, s oduevljenjem ih nasljeduj.

21. Opazi li neto pokudno, uvaj se da i ti ne uini isto, a ako si nekada uinio, potrudi se to prije popraviti.

22. Kao to tvoje oko pazi na druge, tako i drugi paze na tebe.

23. Kako je ugodno i pobudno vidjeti revnu i pobonu brau, dobra vladanja i stege! Kako je alosno i teko gledati one koji ive neuredno i ne ine ono na to su pozvani!

24. Kako je tetno zanemariti odluku svojega poziva i posezati za onime to ti nije povjereno! 25. Sjeti se zadane odluke i imaj pred oima sliku Raspetoga.

26. Postidjeti se moe kad promatra Kristov ivot. Premda si odavno na Bojem putu, nisi se trudio da mu postane sliniji.

27. Redovnik koji zduno i pobono promilja o presvetom ivotu i muci Gospodinovoj, nai e ondje sve to mu je korisno i potrebno, i to u obilnijoj mjeri, i nee morati traiti ita bolje od Isusa.

28. O, kad bi Isus raspeti nastanio nae srce, kako bismo brzo i dobro bili poueni. 29. Revan redovnik rado prihvaa i ispunjava sve to mu se naloi.

30. Mlaka i nemarna redovnika titi nevolja za nevoljom i u neprestanu je kripcu, jer nutarnje utjehe nema, a izvanjske ne smije traiti. 31. Redovik koji ivi bez stege pred velikim je padom.

32. Tko je sklon popustljivosti i mlakosti, uvijek e biti u stisci jer mu ne odgovara sad jedno, sad drugo.

33. Kako rade toliki drugi redovnici ivei po svojim samostanskim pravilima poprilino skueno?

34. Malokad izlaze, povueno ive, siromaki se hrane, grubo se odijevaju. Mnogo rade, malo govore, dugo bdiju, rano ustaju i mnogo mole, rado itaju i strogo odravaju red. 35. Gle kartuzijance i cistercite i redovnike i redovnice razliitih drubi kako svake noi ustaju da bi slavili Gospodina.

36. I zato bi bila sramota da ti u tako svetome poslu drijema i ljenari, dok toliki redovnici poinju klicati Bogu.

37. O kad ne bismo imali raditi nita drugo, doli svim srcem hvaliti Gospodina Boga naega! 38. O kad nikad ne bi trebalo ni jesti ni piti ni spavati! Kad bi uvijek mogao hvaliti Boga

i baviti se samo duhovnim radom!

39. Tada bi bio mnogo sretniji nego sada, dok robuje kojekakvim tjelesnim potrebama.

40. O kad ne bi bilo takvih potreba, nego samo duhovnih uitaka, koje, na alost, tako rijetko kuamo!

41. Kad ovjek stigne dotle da ni u kojeg stvora vie ne trai utjehe, tada mu tek Bog poinje savreno goditi.

42. Tada e biti zadovoljan to god se dogodilo. Zbog obilja se nee radovati niti zbog oskudice alostiti. Na Boga e se osloniti posvemanjim pouzdanjem. On mu je sve

u svemu. U njega nita ne propada niti umire, ve sve ivi i na njegov mig bez oklijevanja slui. 43. Sjeti se uvijek svretka i da se izgubljeno vrijeme ne vraa. 44. Bez ara i mara ne stjeu se kreposti! 45. im pone poputati, eto zla.

46. A preda li se revnosti, nai e velik mir i trud e ti biti laki od Boje milosti i ljubavi do kreposti! 47. Revan i marlji ovjek na sve je spreman. 48. Vei je napor opirati se manama i strastima nego se znojiti u tjelesnim poslovima.

49. Tko ne izbjegava male pogreke, pomalo upada u vee.

50. Provede li dan korisno, naveer e se uvijek veseliti. 51. Bdij nad sobom i , dakako, nad drugima, ali ne tako da zenemari sebe.

52. Toliko e napredovati koliko sobom zagospodari. Amen. __________________

1. Otk 3,2; 3. Usp. 1 Kor 3,8; 4. Usp. Sir 51,35; 5. Usp. Mt 25,21; 11. Usp. Sir 2,19; Rim 12,2; Fil 1,6; 2 Tim 3,17; 12. Ps 37,3; 23. Usp. 2 Tim 3,6; 42. Usp. Kol 3,11; Ps 119,91; 49. Usp. Sir 19,1.

DRUGA KNJIGA

Prvo poglavljeNUTARNJI IVOT

1. Kraljevstvo je Boje meu vama, kae Gospodin.

2. Svim srcem svojim obrati se Gospodinu i ostavi ovaj bijedni svijet pa e nai spokoj svojoj dui.

3. Navikni se prezirati izvanjskost, a predavati se nutarnjosti i vidjet e kako se kraljevstvo Boje nastanjuje u tebi. 4. Jer kraljevstvo je Boje mir i radost u Duhu Svetom, to se ne daje bezbonima.

5. Krist e doi k tebi i pruiti svoju utjehu bude li mu pripravio dostojno boravite u svojoj nutrini. 6. Sva je slava i ljepota njegova iznutra i tamo mu se dopada.

7. esto on posjeuje unutranjeg ovjeka, uljudno razgovara s njim, ljubazno ga tjei, velik mu mir i prijatljestvo donosi.

8. Hajde, vjerna duo, pripravi svoje srce ovom Zaruniku kad se ve udostojao k tebi doi i nastaniti se kod tebe.

9. Ovako, naime, on kae:Ako me tko ljubi, uvat e moju rije i k njemu emo doi i kod njega se nastaniti.

10. Podaj stoga mjesto Kristu, a svima ostalima zaprijei pristup.

11. Kad bude imao Krista, bogat si i dosta ti je. 12. On e nad tobom bdjeti i za sve se brinuti, da se ne bi morao oslanjati na ljude.

13. Ljudi su, naime, nepostojani i brzo malaku, a Krist ostaje zauvijek i nepokolebljivo je postojan do kraja.

14. Ne valja se uveliko pouzdati u krhka i smrtana ovjeka, pa bio on i koristan i drag, niti se treba mnogo alostiti ako ti se tko pokatkad usprotivi ili protuslovi.

15. Koji su danas na tvojoj strani sutra ti se ve mogu usprotiviti i obratno; ljudi su esto kao vjetar. 16. Sve svoje pouzdanje stavi u Gospodina i on neka bude tvoj strah i tvoja ljubav.

17. On e odgovarati za tebe i uiniti kako je najbolje.

18. Nema ovdje trajna grada i, gdje god bio, stranac si i putnik; a niti e ikad imati trajna mira, osim ako s Kristom bude vrsto sjedinjen. 19. to trai ovdje uokolo, kad tu nije mjesto tvojega poinka?

20. Tvoje e obitavalite biti u nebesima, a na sve vremenito mora gledati kao u prolazu. 21. Sve prolazi, a i ti s tim. 22. Pazi da se ne zaplete, ne uhvati i propadne.

23. Neka tvoja misao bude kod Svevinjega, a tvoje zazivanje neka se neprestance uzdie Kristu. 24. Ako ne zna razmatrati uzviene i nebeske stvari, onda svoj otpoinak nai u

Kristovoj muci i rado boravi u njegovim svetim ranama.

25. Ako se, naime, pobono utee Isusovim ranama i dragocjenim znamenjima, u nevolji e outjeti veliku utjehu, nee te mnogo zabrinuti ljudski prezir i lake e podnijeti podcjenjivanja.

26. I Gospodina Isusa Krista prezirali su ljudi na svijetu, a u najveoj potrebi prijatelji i poznanici prepustili su ga ruglu. 27. Gospodin Isus htio je trpjeti i biti prezren, a ti se usuuje na neto aliti?

28. Krist je imao neprijatelj i kelevetnik, a ti hoe da ti svi budu prijatelji i dobroinitelji? 29. ime e se okruniti tvoja strpljivost ako te ne snae nikakva protivtina? 30. Ako ne eli podnijeti nita neugodno, kako e Kristov prijatelj postati?

31. Podnesi s Kristom i za Krista, eli li kraljevati s Kristom!

32. Kad bi jednom potpuno uao u Isusovo srce i osjetio samo malo ara njegove ljubavi, ne bi se vie brinuo ni o svojim probicima ni o gubicima, dapae, radovao bi se i sramoti koja ti je nanesena; jer u Isusovoj ljubavi ovjek ne haje za sebe.

33. Tko ljubi Isusa i ivi pravim nutarnjim ivotom, slobodan od neurendih sklonosti, moe se prostoduno Bogu obratiti, u duhu nadvisiti sama sebe i uivati mir.

34. Tko sve uzima kako jest, a ne kako se priinja ili misli, taj posjeduje istinsku mudrost pouen je vie od Boga nego od ljudi. 35. Tko ivi iz svoje nutrine i malo polae na vanjtinu stvari, taj ne trai mjesto niti

eka priliku da se prihvati pobonih vjebi.

36. Nutarnji se ovjek brzo sabere i nikada se ne prepusti vanjtini.

37. Ne smeta ga tjelesni napor ili povremeno nudan posao, nego kako ga zapadne, tako se prilagodi potrebi.

38. Tko je u sebi staloen i sreen, ne mari za luckasto i naopako ljudsko vladanje.

39. ovjek biva toliko smeten i rastresen, koliko se priljubio stvarima. 40. Da je kod tebe sve u redu i sve isto, sve bi ti sluilo na dobro i napredak.

41. Zato ti se mnogo toga ne mili, a esto te i smeta, jer jo nisi potpuno umro sebi niti se odijelio od svega to je zemaljsko.

42. Nita tako ne kalja i ne zaplee ljudsko srce kao neuredna ljubav prema stvorenjima.

43. Odrekne li se vanjske utjehe, moi e promatrati nebeske stvari i esto u sebi klicati od radosti. __________________1. Lk 17,21; 2. Usp. Jl 2,12; Mt 11,29; 4. Rim 14,17; 6. Usp. Ps 45,14; 8.Usp. 1 Sam 7,3; 9. Iv 14,23; 13. Usp. Job 14,2; Iv 12,34; 16. Usp. Izr 3,5; 17. Usp. Iz 38,14; 18. Usp. Heb 13,14; Ps 39,13; 19. Usp. Dj 7,49; 20. Usp. 2 Kor 5,2; 21. Usp. Mudr 5,9; 23. Usp. Mudr 5,15; 1 Sol 5,17; 26. Iz 53,3; Lk 23,49; 31. Usp. 2 Tim 2,12; 32. Usp. Dj 5,41

Drugo poglavljePODLONOST IZ PONIZNOSTI

1. Ne brini se mnogo tko je za tebe, a tko protiv tebe, ali nastoj i brini se da Bog bude uza te u svakoj stvari koju poduzima. 2. Sauvaj istu savjesti i Bog e te pouzadno tititi.

3. Komu je Bog blagonaklono na pomoi, niija mu zloba nee moi nakoditi.

4. Bude li umio utjeti i trpjeti, nesumljivo e ugledati Boju pomo. 5. On zna vrijeme i nain da te oslobodi, i stoga mu se prepusti. 6. Boja je stvar da ti pomogne i da te oslobodi svake smetnje.

7. esto iznimno koristi poniznosti, da drugi znaju i kude nae nedostatke.

8. ovjek kojega poniavaju vlastite pogreke lako e se pomiriti s drugima i brzo opravdati pred onima koji se srde na nj.

9. Poniznoga Bog titi i oslobaa. Poniznoga ljubi i tjei. Poniznome se priklanja.

Poniznome daje veliku milost i iz njegove ga ponienosti uzdie k slavi. 10. Poniznome otkriva svoje tajne i njeno ga privlai i poziva k sebi.

11. Ponizan ostaje u miru unato uvredama i smutnjama, jer se oslanja na Boga, a ne na svijet. 12. Ne vjeruj da si ita napredovao ako ne smatra da si manji od svih. __________________

4. 2 Pt 20,17; 6. Usp. 2 Ljet 25,8; 8. Usp. Izr 15,1; 9. Usp. 2 Kor 7,6; 1 Pt 5,5; 10. Usp. Mt 11,25.Tree poglavlje

DOBAR I MIROLJUBIV OVJEK

1. Najprije sebe ispuni mirom pa e ga i drugima moi dati.

2. Pomirljiv je ovjek korisniji od uenog. 3. Neobuzdan ovjek i dobro e okrenuti na zlo i zlu olako povjerovati.

4. Dobar i miroljubiv ovjek sve obraa u dobro.

5. Istinski smiren ovjek nikome ne prilazi s predrasudom. A tko je sam sa sobm u sukobu i smuen razliitim sumnjama, niti miruje niti druge ostavlja na miru.

6. esto kae to ne bi trebao rei, a nerijetko proputa ono to bi za njega bilo bolje uiniti. 7. Promilja ono to su drugi duni uiniti, a zanemaruje vlastite dunosti.

8. Pobrini se, dakle, najprije za sama sebe i tada e se moi s pravom brinuti za svojega blinjega. 9. Svoja djela umije dobro opravdati i uljepati, a ne eli prihvatiti isprike drugih. 10. Pravian bi bio da sebe optuuje, a svojega brata opravda.

11. eli li da te drugi podnosi, podnosi drugoga.

12. Gle kako si jo daleko od prave ljubavi i poniznosti, koja se ne zna ni na koga srditi niti predbacivati ikome, doli samome sebi.

13. Nije nikakva zasluga dijeliti ivot s dobrima i blagoudnima; to se, prirodno, svima svia. Svatko se veseli miru i vie voli one koji suosjeaju s njim.

14. Ali ivjeti miroljubivo s osornima i opakima ili neobuzdanima ili spram nas neprijateljski raspoloenima, velika je milost i vrlo je pohvalno i muevno djelo. 15. Ima ljudi koji su sa sobom u miru i podupiru mir s drugima.

16. A ima ih koji sami nemaju mira niti druge putaju na miru. Teki su drugima, a sebi jo tei. 17. A ima ih, opet, koji sebe uspijevaju sauvati u miru, i nastoje druge privesti miru.

18. Pa ipak, sav na mir u ovome bijednom ivotu sastoji se vie u tom da protivtine ponizno podnostimo nego da ih ne osjetimo.

19. Tko zna bolje trpjeti, imat e vie mira; pobjednik je nad samim sobom, Kristov prijatelj i batinik neba.

__________________10. Usp. Izr 18,17; 11. Usp. Gal 6,2; 18. Usp. Lk 21,19.

etvrto poglavljeNEDUNO SRCE I BEZAZLENA NAKANA

1. Dvojim se krilima ovjek die sa zemlje, naime, bezazlenou i nedunou.

2. Bezazlenost mora biti u nakani, nedunost u djelovanju. 3. Bezazlenost tei Bogu, nedunost ga dohvaa i kua.

4. Nema toga to bi te zaustavilo, bude li u svojoj nutrini slobodan od svake neuredne sklonosti.

5. A nutarnju e slobodu uivati ako ne tei ni za im drugim i ne trai nita drugo osim Boju volju i dobro blinjega.

6. Kad bi tvoje srce bilo dobro, svako bi stvorenje bilo ogledalo ivota i knjiga svete nauke. 7. Nema tako siuna i neugledna stvora koji ne bi odraavao Boju dobrotu.

8. Kad bi u svojoj nutrini bio dobar i neduan, tada bi sve bez opasnosti gledao i dobro shvatio. 9. Neduno srce prodire u nebo i u pakao.

10. Kakvu tko ima nutrinu, tako prosuuje okolinu. 11. Ako na svijetu postoji radost, onda je, zasigurno, posjeduje ovjek neduna srca. 12. A ako je gdje alosti i stiske, to najbolje zna zla savjest.

13. Kao to u vatri od eljeza otpada hra i sve se uari, tako se i ovjek koji se sasvim prikloni Bogu, otresa mlitavosti i mijenja u novog ovjeka.

14. Kad ovjek poinje bivati mlak, strai se i neznatna napora pa posee za vanjskom utjehom.

15. Ali kad zduno zapone svladavati sebe i postojano koraati Bojim putem, onda mu je sitnica ono to je prije smatrao tekim. __________________

7. Usp. Sir 39,21; 9. Usp. Mt 5,8; 10. Usp. Aristotel, Ethica Nic, L. III, 5; 12. Usp. Rim 2,9.Peto poglavljePROSUIVANJE SAMA SEBE

1. Ne smijemo sebi previe vjerovati jer nam esto nedostaje milosti.

2. Malo je u nama svjetla, a nemarnou ga brzo gubimo.

3. esto i ne opaamo koliko smo slijepi u svojoj nutrini.

4. esto inimo zlo i, to je jo gore, opravdavamo se. Kadto nas pokree strast, a mi mislimo revnost. 5. Druge korimo za sitnice, a kod sebe prelazimo preko velikih stvari.

6. Brzo primijetimo i istiemo ono to trpimo od drugih, a ne svraamo pozornost na ono to drugi trpe od nas.

7. Tko bi dobro i pravilno prosuivao svoje postupke, ne bi imao razloga strogo suditi o drugome.

8. ovjek nutrine brigu o sebi samome pretpostavlja svim drugim brigama.

9. I tko se pomnjivo brine o sebi, lako uti o drugima.

10. Nikad nee postati nutarnji, poboan ovjek, ne bude li utio o tuim stvarima i posebice pazio na sebe. 11. Usredotoi li se na sebe i na Boga, malo e te smetati ono to te spopadne izvana.

12. Gdje si kad nisi bliz samom sebi? I kad si sve obiao, a sama sebe zapustio, to si postigao?

13. eli li nai mir i pravo jedinstvo, mora sve staviti u drugi red i sebe sama drati na oku. 14. Upravo e tako mnogo napredovati, ako se oslobodi svake vremenite brige.

15. Zasigurno e skrenuti s prava puta bude li se uhvatio neke prolazne stvari.

16. Neka ti nita ne bude uzvieno, nita veliko, nita drago, nita privlano, osim Boga i onoga to je od Boga. 17. to god utjena moe doi od bilo kojeg stvorenja, sve smatraj ispraznou.

18. Dua koja ljubi Boga, prezire sve to je manje od Boga.

19. Samo je Bog vjeni i neizmjerni, koji sve ispunjava dui utjeha i srcu istinska radost. __________________

19. Usp. Jer 23,24.esto poglavljeRADOST DOBRE SAVJESTI

1. Slava dobra ovjeka svjedoanstvo je njegove dobre savjesti.

2. Imaj dobru savjest i uvijek e biti veseo. 3. Dobra savjest moe vrlo mnogo podnijeti, a radosna je i u protivtinama.

4. Loa je savjest uvijek u strahu i u nemiru. 5. Ugodno e poivati ako te srce tvoje ne prekorava. 6. Nemoj se veseliti, osim kad neto dobro uini. 7. Zli nikada nemaju prave radosti ni uitka nutarnjega mira, jer nema mira opakima, kae Gospodin.

8. Pa i ako kau: U miru smo, nee nas stii nesree. Tko e nam se usuditi nauditi? ne vjeruj im: jer iznenada e se podii Boja srdba, djela e im biti ponitena, a namisli upropatene.

9. Onome koji ljubi nije se teko diiti u nevoljama, jer to znai diiti se kriem Gospodinovim.

10. Kratkovjeka je slava koju ljudi daju i primaju.

11. Svjetsku slavu uvijek slijedi alost. 12. Slava je dobrih njihova savjest, a ne ljudska rije.

13. Radost je pravednika od Boga i u Bogu, i izvor im je veselja u istini.

14. Tko ezne za istinskom i vjenom slavom, ne brine se za vremenitu.

15. A tko vremenitu slavu trai ili je ne prezire u srcu, pokazuje da manje cijeni nebesku.

16. Veliki mir srca uiva onaj tko se ne brine ni za pohvale ni za pokude.

17. Onaj ija je savjest neokaljana, lako e biti zadovoljan i smiren. 18. Nisi svetiji ako te hvale ni manje vrijedan ako te kude.

19. to si to si; sve rijei ne ine te veim pred Bogom.

20. Svrati li pozornost na svoju nutrinu, nee se brinuti to ljudi vani govore o tebi. 21. ovjek gleda u lice, Bog u srce. 22. ovjek motri djela, Bog nakane.

23. Znak je ponizne due: uvijek ispravno postupati, a malo drati do sebe. 24. Ni od kojega stvora traiti utjehe, znak je velike estitosti i nutarnjega pouzdanja.

25. Tko za sebe ne trai nikakva izvanjska svjedoanstva, oituje da se svekoliko predao Bogu.

26. Ta nije prokuan onaj tko sam sebe preporuuje, kae sveti Pavao, nego onaj koga preporuuje Gospodin. 27. ivjeti s Bogom u nutrini i nikakvom sklonou ne prianjati za vanjsko to znai biti

nutarnji ovjek.__________________21. Usp. 1 Sam 16,7; 26. 2 Kor 10,18; 27. Usp. Post 5,22; Mih 6,8.

Sedmo poglavljeNAJVEA LJUBAV PREMA ISUSU

1. Blaen tko shvaa to znai: Isusa ljubiti, a sebe, radi Isusa, prezirati.

2. Treba ostaviti voljeno radi Voljenoga, jer Isus eli da ga ljubimo iznad svega.

3. Ljubav prema stvorenju prijevarna je i nestalna, ljubav prema Isusu blagorodna i postojana.

4. Tko je prionuo uza stvorenje, s njim e propasti, tko je pak prigrlio Isusa, u njemu e opstati.

5. Odaberi i smatraj svojim prijateljem onoga koji te nee ostaviti makar te svi napustili i koji nee dopustiti da na kraju propadne. 6. Htio - ne hitio, jednom ti se od svih odijeliti.

7. Dri se Isusa u ivotu i u asu smrti i prepusti se njegovoj vjernosti, jer kad svi klonu on ti jedini moe pomoi.

8. Tvoj je Ljubljeni takve naravi da nikoga drugoga ne puta uza se. Sam eli posjedovati tvoje srce i u njemu kao kralj sjesti na prijestolje.

9. Kad bi se ti umio odvojiti od svakoga stvorenja, Isus bi se rado nastanio kod tebe.

10. Gotovo sve to gradi na ljudima, mimo Isusa, moe smatrati izgubljenim.

11. Ne uzdaj se i ne oslanjaj na krhku trsku, jer svako je tijelo kao trava i sva njegova slava propada kao travin cvijet. 12. Brzo e se prevariti bude li gledao samo na vanjtinu ljudi. 13. Ako, naime, u drugima trai svoju utjehu i korist, preesto e ponjeti gubitak. 14. Ako u svemu tai Isusa, njega e, sigurno, nai.

15. Ako pak trai sama sebe, nai e i sebe, ali na svoju propast. 16. Tko ne trai Isusa, sam sebi kodi vie no to mu kode sav svijet i svi njegovi

protivnici.__________________11. Usp. Iz 36,6; Mt 11,7; Iz 40,6-7.

Osmo poglavljePOVJERLJIVO PRIJATELJSTVO S ISUSOM

1. Kad je Isus nazoan, sve je dobro i nita ne izgleda teko.

2. Kad Isusa nema, sve je trpko.

3. Kad Isus ne govori u nutrini, slaba je utjeha.

4. A kae li Isus samo jednu rije, outimo veliku utjehu.

5. Nije li Marija Magdalena odmah ustala s mjesta svojeg plaa kad joj je Marta rekla:Uitelj je ovdje i zove te? 6. Sretna li trenutka kad Isus zove od suza na duhovno veslje! 7. Kako si suh i opor bez Isusa! Kako lud i tat ako neto eli izvan Isusa! 8. Nije li to vea tea nego kad bi cijeli svijet izgubio!

9. to ti moe pruiti svijet bez Isusa?

10. Biti bez Isusa, teki je pakao; biti s Isusom, ugodni je raj. 11. Bude li Isus s tobom, nijedan ti neprijatelj nee moi nakoditi. 12. Tko nae Isusa, naao je dobro blago, dapae, dobro ponad svih dobara.

13. A tko izgubi Isusa, previe je izgubio, i vie no cijeli svijet.

14. Tko ivi bez Isusa, najvei je siromah, a tko je s Isusom u prijateljstvu, najvei je bogata.

15. Velika je umjenost znati ivjeti s Isusom, i velika mudrost znati ga zadrati.

16. Budi ponizan i miroljubiv i Isus e biti s tobom. 17. Budi poboan i miran i Isus e ostati uza te.

18. Brzo e Isusa otjerati i izgubiti njegovu milost bude li se priklanjao izvanjskim stvarima.

19. A ako njega otjera i izgubi, komu e se tada utei i kojeg e tada potraiti prijatelja?

20. Bez prijatelja ne moe dugo ivjeti, a ako ti Isus ne bude prvi prijatelj, bit e duboko alostan i osamljen. 21. Ludo stoga radi ako svoje pouzdanje i veselje stavlja u nekoga drugog. 22. Radije neka ti je cijeli svijet protivan nego da uvrijedi Isusa.

23. Odvai se, i neka ti je od svih dragih Isus najdrai!

24. Sve nam je ljude ljubiti radi Isusa, a Isusa radi njega samoga.

25. Samo Isusa Krista treba ljubiti na osobit nain jer on je vjeran i dobar prije svih prijatelja.

26. Radi njega i u njemu neka su ti dragi i prijatelji i neprijatelji, da bi ga svi upoznali i uzljubili.

27. Nikad ne poeli da te zasebice hvale i vole, jer to pripada samo Bogu, koji nema sebi slina.

28. I ne eli da se itko tobom bavi u svojem srcu, a ni ti se ne daj zaokupiti ljubavlju prema ikome, ve nek je Isus u tebi i u svakome dobrom ovjeku. 29. Budi neokaljan i slobodan u svojoj nutrini, bez navezanosti na bilo koje stvorenje.

30. eli li se Gospodinu predati na raspolaganje i vidjeti kako je dobar, potrebno je da si bezazlen i da pred Isusa iznese isto srce.

31. I, istini za volju, to nee postii, ako te ne pretee i ne privue njegova milost, po kojoj e se, sve uklonivi i svega se oslobodivi, sam sjedini s Bogom. 32. Jer kad Boja milost pohodi ovjeka, sve mu je mogue. 33. A kad ga ostavi, siromaan je i nemoan i tako rei preputen samo udarcima. 34. No pritom ne smije klonuti niti zdvajati, nego se predano podvrgnuti Bojoj volji i, sve to ga stigne, podnijeti na slavu Isusa Krista. 35. Ta nakon zime slijedi ljeto, poslije noi vraa se dan, a nakon oluje velika vedrina.

__________________

5. Iv 11,28; 12. Usp. Sir 6,14; 19. Usp. Iv 6,68; 20. Usp. Prop 4,10; 24. Usp. Sv. Augustin, De civitate Dei, L. XIX,1; 27. Usp. Jr 10,6; 30. Usp. Ps 34,9; 32. Usp. Fil 4,13.

Deveto poglavljeMANJAK SVAKE UTJEHE

1. Nije teko ne hajati za ljudsku utjehu kad imamo boansku.

2. Ali je veliko, i to vrlo veliko, uzmoi biti bez ljudske i bez boanske utjehe i iz ljubavi prema Bogu rado podnostiti progonstvo srca i ni u emu ne traiti sebe niti se obazirati na vlastitu zaslugu.

3. Zar je veliko biti radostan i poboan kad doe milost? Takav trenutak svi ele.

4. Koga Boja milost nosi, na krilima leti. 5. I kakvo udo ako onaj koga nosi Svemogui i vodi najvei Voa, ne osjea tereta? 6. A volimo se neim tjeiti i teko se ovjeku odrei sama sebe.

7. Sveti muenik Lovro, obodren od Prvosveenika, pobijedio je svijet, jer je prezreo sve to je u svijetu izgledalo ugodno te iz ljubavi prema Kristu mirno podnio i to da ga rastave od njegova dragog prijatelja, pape Siksta.

8. Dakle, ljubavlju prema Stvoritelju nadiao je ljubav prema ovjeku; i mjesto ljudske utjehe, radije je odabrao boansku volju.

9. Tako se i ti, iz ljubavi prema Bogu, privikavaj ostaviti nekog bliskog i dragog prijatelja.

10. Ne smatraj nesreom ako te prijatelj napusti; ta zna da se najposlije ipak svi moramo odijeliti jedan od drugoga. 11. Mnogo i dugo mora se ovjek boriti sa sobom, prije nego se uspije potpuno svladati i svu svoju ljubav upraviti Bogu.

12. Dokle god se ovjek oslanja na sebe, olako se povodi za ljudskim utjehama.

13. Ali tko Krista istinski ljubi i revno slijedi kreposti, ne preputa se takvim utjehama niti trai takve osjetne ugode, nego vie naporne borbe i vjebe i uporni rad za Krista.

14. Stoga, kad ti Bog dade duhovnu utjehu, primi je sa zahvalnou i znaj, ona je Boji dar, a ne tvoja zasluga. 15. Ne budi suvie radostan ni isprazno umiljen, nego, zbog dara, budi jo ponizniji pa

i oprezniji i savjesniji u svim svojim postupcima, jer to e vrijeme proi i nadoi kunje.

16. Kad proe utjeha, nemoj odmah zdvajati, nego u poniznosti i strpljivosti oekuj nebesko pohoenje; ta kadar je Bog obdariti te jo obilnijom milou i utjehom.

17. To nije nita novo niti strano onima koji poznaju Boji put, i takve su obrate iskusili

i veliki sveci i davni proroci.

18. Tako je onaj zahvaen milou govorio:U svojoj srei rekoh: neu se pokolebati nikada!

19. A kad je milost prestala, iznosi svoje raspoloenje, govorei: ali im lice sakrije, sav se uplaim.

20. No ipak nije oajavao, nego je pomnjivije molio Gospodina govorei:Tada, Gospodine, zavapih k tebi, i zazvah milosre Boga svojega.

21. Konano pobire plod svoje molitve i ovako svjedoi da je uslian:uo je Gospodin i smilovao mi se; Gospodin mi je pomogao!

22. A u emu? Okrenuo si, kae, moj pla u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radou! 23. I ako se tako dogaalo velikim svecima, nije prilika da se mi, nejaki i potrebni, koji smo kadto gorljivi, kadto hladni, odriemo nade.

24. Duh, naime, dolazi i odlazi kako hoe. Stoga blaeni Job kae:Svakoga jutra pohodi (ovjeka) i svakog ga trena iskuava.

25. U to se, dakle, mogu uzdati ili u koga staviti nadu, ako ne u samo veliko milosre Gospodnje i samo u milost odozgo?

26. Bili oko mene dobri ljudi, bila pobona braa i prijatelji, bile svete knjige i lijepe rasprave, bile ugodne pjesme i himni, sve to malo pomae i malo znai ako me napusti milost i ostanem u vlastitoj bijedi.

27. Tada nema boljega lijeka od strpljivosti i predanja u volju Boju.

28. Nikad nisam naao pobonika koji katkad ne bi doivio us