89

O. RAFAILO (BOQEVI]) O FARISEJSTVU U VERI

U samom po~etku - iako to uop{te nije po~etak duhovnog `ivota - odmah se hvatamo za one lo{e pomisli i odmah ho}emo da razvijemo palu prirodu. Umjesto da je otkrivamo, da je prepoznamo, mi ho}emo da je razvijemo - kroz sujetu, kroz gordost. To je ona tipi~na situacija: do{ao sam u hram Bo`iji, upoznao sam se sa qudima koji su tu, snimio sam kakva se tu pri~a pri~a, vi-dio sam koja je tu literatura, tu su neki molitvenici - dobro, imam Psaltir - u redu, vaqa imati brojanicu, izgleda od stotinu ~vorova i - odmah po~iwe akcija. Odmah su tu duga~ke molitve, vaqa i postiti - strogo, odmah na vodi... I, po~iwe onaj bolesni, takmi~arski DUH KOJI SMO PRIMILI U SVI-JETU, koji je usvojila na{a pala priroda. I, ona ga, bra}o i sestre, emituje u tom nazovi-novom duhovnom ambijentu. To je mnogo opasno... A, one blagodatne projave u otkrivawu slabosti mi gledamo da sakrijemo od pogleda svoga uma. Ako se neka strast otkrije u nama, mi gleda-mo odmah da je sakrijemo od pogleda svoga uma i da je sakrijemo od drugih, da izgradimo neki “dobar duhovni lik”. Tu naj~e{}e upadaju oni koji su tek na po~etku duhovnog `ivota, i wima se tu `ivot i zavr{ava. Oni koji insisti-raju na tome /na dr`awu za pravila, umesto `ive vere; prim. prir./, ONI NI-KAD OD DUHOVNOG @IVOTA NI OKUSILI NISU, bra}o i sestre! Na `alost, sila obmane je velika, pa takvi mogu u Crkvi da pro`ive i deceniju-dvije, a da nikad okusili blagodat nisu! Oni nose u sebi blagodat Svetoga kr{tewa, ali ona treba da se aktivira dejstvom slobodne voqe i zdravim duhovnim pokretima, da se usvaja kroz podvig, kroz ispravan duhovni `ivot. A, ispravan duhovni `ivot, kako nas u~i Sveti Igwatije Brjan~aninov, jeste upravo u otkrivawu sopstvenih strasti i slabosti. Jer, SAMO NA TAJ NA^IN DOLAZIMO DO HRISTA. Ovako si stalno zatvoren u sebe; to je ta gordost, taj ego-centrizam, ta bolesna usmjerenost na sebe, na svoj duhovni `ivot, na svoj podvig, na svoje vrline. To je jedna stra{na atmosfera, to je velika bolest. Umjesto da otkrije{ Hrista kroz slabosti, kroz svoje strasti, kao Onoga Koji ti je potreban, ti si samoga sebe “na{telovao” kao zdravog, i tebi Hristos, u su{tini, uop{te nije potreban. I, sve te molitve koje mi izgovaramo u takvom duhovnom raspolo`ewu, bivaju nam na grijeh. To je samo ono {to se ustima izgovara, a srce nema potrebu za time. ...

SABORNIKBILTEN BEOGRADSKE SABORNE CRKVE

SVETOG ARHANGELA MIHAILA

NEDEQA, 17. FEBRUAR 2019, GODINA 20, BR. 23

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

90

To su oni oblici pobo`nosti koje mi da-nas, vrlo ~esto, srije}emo: to je POBO@NO OKRETAWE PEDALA, ali SA SKINUTIM LANCEM. Kretawe u mjestu. Iscrpqivawe bez smisla, bez ploda. PUTOVAWE BEZ CIQA. Takve pobo`nosti ima, ali to nije pobo`nost pravoslavna, to nije `ivot Crkve, to nije duhov-na dinamika. To je obmana, proma{aj, a do toga

dolazi zato {to nismo primili Istinu. Nismo primili Vjeru onako kako je ona otkrivena i ne ispovjedamo je onako kako smo se zavjetovali, primaju}i Sveto kr{tewe, nego vrlo brzo odstupamo od we. ... Kad bi se mi ispovijedali kako treba, bra}o i sestre, NE BI SE MOGLO GLEDATI DANAS OD SVJETLOSTI KOJA BI DOLAZILA IZ NA[IH LICA! Ali, mi se ne ispovijedamo kako treba! Nema pokajawa u odnosu na grijeh! Nema! Povr{no, licemjerno, ili ga uop{te nema. Ali, bolesti ima! ... A, Hrista nema! [ta }e Hristos “zdravome”, “pravednome”, “svetome” i “pobo`nome”? “Neka Ga tamo, na zidu, neka Ga na ikonama, meni On ne treba, u su{tini! Ja sam dobro, u dobroj sam kondiciji - ~itao sam mo-litve, malo sam postio srijedom i petkom, dajem desetak od svega {to imam, nisam kao oni carinici, bludnici, nar-komani, pijanice, dobar sam, ni{ta mi ne fali!” ... A, grije{nik prilazi i prima Svetu tajnu Pri~e{}a. Obratite pa`wu, to je problem: koliko puta smo se mi - prvi mi, sve{tenici - koliko puta smo se pri~estili! A, gdje je, o~e, to? Gdje se to projavilo? Svaki dan se pri~e{}uje{ - daj da se to vidi! Prima{ Tijelo i Krv, prima{ Svjetlost! Ogaw bo`anski! Gdje je to? Zato {to nema vjere, bra}o i sestre... Ne vjerujemo da je to zaista Tijelo Hristovo i Krv Hristova. I, ne vjerujemo da smo zaista bolesni. I, onda, iako mi ~esto pristupamo, iako se ~esto pri~e{}ujemo, iako nas Hristos ~esto dodiruje, ... a nas Gospod dodiru-je ne vodom, ne ode`dama, nego Tijelom i Krvqu ulazi u nas, dodiruje nas i - ni{ta. A, za{to ni{ta? Zato {to, kad Gospod ulazi u ~ovjeka, On ponavqa iste ove rije~i: Po vjeri neka ti bude. I, {ta biva? Ni{ta. Na `alost, ne biva ono {to bi moglo da bude. Od jednog Pri~e{}a, u silnoj vjeri i po dubo-kom do`ivqaju bolesti, mogle bi da se dese velike, uzvi{ene promjene. Neka bi dao Gospod, Duh Sveti, Onaj Koji u Tajnu uvodi i duhovno rukovodi sve nas koji smo u Crkvi, da do|emo do tog nivoa svijesti i pa`we, da nam da da otkrijemo bolest u nama - ne “kijavicu” i ne “prehladu”, nego duboke povrede, otvorene rane, gangrene, metastaze... Velike, ozbiqne boles-ti! Umne, duhovne, bolesti srca, bolesti voqe, to su stra{ne bolesti - tjele-sne ne mogu ni da se uporije|uju, samo su neki blijedi simvoli - da vidimo to, bra}o i sestre, da ne bje`imo od toga. To Gospod pokazuje, ali ne da bi te ponizio, nego da bi izazvao u tebi `e| za zdravqem i da bi, tom `e|u vo|en,

Kad ~ovek prestane da se bori sa sobom i da delo vere u sebi uve}ava, on po~iwe da progoni druge i da se name}e drugima.

O. Qubivoje Stojanovi}

91

na{ao Isto~nik @ivota. Jer, ko nalazi Izvor najboqe, najpreciznije? @edni, bra}o i sestre! Ko hleb nalazi? Gladni! A, @EDNI I GLADNI ZDRAVQA NAJBR@E NALAZE HRISTA I NE ODVAJAJU SE OD WEGA! Pogledajte ove slijep-ce, pogledajte kako precizno idu za Wim! Pogledaj-te onu krvoto~ivu, pogledajte mnoge gre{nike iz Jevan|eqa, iz istorije Crkve, kako nepogre{ivo idu ka Hristu! Niko vi{e ne mo`e da ih skrene! I, u dodiru i po vjeri, bude iscjeqewe - duhovnih o~iju i srca duhovnog. Neka bi dao Gospod da se otkrije bolest koju nosimo u svim wenim dubinama i {iri-nama, i da ta bolest bude temeq na{e pokajne mo-litve i na{e silne vjere da je samo jedan Spasiteq, samo jedan Iscjeliteq, Gospod na{ Isus Hristos, Koji nas, u na{oj Svetoj Pravoslavnoj crkvi, dodiruje i blagoda}u Svojom pomazuje, Krvqu hrani i Tijelom lije~i...

(Odlomci su uzeti iz nekoliko duhovnih predavawa i liturgijskih pro-povedi o. Rafaila, u manastiru Podmaine)

PITAWA I ODGOVORI: [ta da ~inimo kada nam ne ide molitva, kada se ose}amo duhovno praznima?

Kroz tu vrstu duhovne suvo}e, zapravo, Bog nam otkriva da vidimo [TA SMO MI SAMI PO SEBI, da sagledamo svoje ni{tavilo. Ne treba da se op-tere}ujemo time. ... Da se ~ovek uop{te ne optere}uje svojim ose}awima. U krajwoj liniji, to od nas, u velikoj meri, i ne zavisi. DUHOVNA RADOST JE DAR BO@IJI, i poseta Bo`ija se de{ava onda kada On to blagoizvoli, a zgodno je i korisno - zbog na{eg gordog razuma, i tog nemirnog “kowi}a” koji se stalno u nama otima, a koji treba da se ukroti, KORISNO JE DA OSETIMO I SVOJU NEMO]. To je duhovno vrlo bitno iskustvo. I, tu se pokazuje povi`nik, u tom trenutku neke praznine, kako se on tada postavqa. Tada treba da budemo istrajni, bez obzira {to ne ose}amo neki entuzijazam, neko nadahnu}e. Dobro je da mi molitveno pravilo vr{imo, da sebe prisiqa-vamo, ali nije dobro da ~ovek sebe prisiqava - a da se ~udno pona{a. Mnogo je zna~ajnije da ispitamo sebe kako nas okolina prihvata. Da li smo nervozni kad se molimo ili smo blagi i imamo razumevawa za druge? Da ispitamo sebe da li, ako ulo`imo malo vi{e truda, DA LI NAM TO ZAISTA DONOSI PLODOVE QUBAVI i kako nas bli`wi do`ivqavaju, da to oslu{kujemo, da nam to bude jedan od kriterijuma. Jer, ako se mi molimo, a ose}amo da nam smetaju bli`wi, zna~i da nam se tu potkrala neka lo{a pomisao i mogu}e je da nam takva molitva nije na spasewe...

O. Ilarion (Lupulovi}), iguman manastira Draganac na Kosmetu

Glavni i odgovorni urednik: protojerej-stavrofor Petar Luki}. Urednik izdawa: Ivana Radovanovi}. Tel.hrama: 011/2636-684. Faks: 011/2636-566.

www.saborna-crkva.com. sabornik@saborna-crkva.com. Tira`: 1000 primeraka.

92

U NEDEQI O MITARU I FARISEJU PROSLAVQAMO: 17.(04) Prepodobni Isidor Pelusiot; Prepodobni Nikolaj18.(05) Sveta mu~enica Agatija; Sveti Polievkt19.(06) Sveti Fotije Carigradski; Sveti Vukol Smirnski20.(07) Sveti Partenije Lampsakijski21.(08) Sveti Teodor Stratilat; Sv. Sava, Drugi Arhiepiskop srpski22.(09) Sveti mu~enik Nikifor (Odanije Sretewa)23.(10) Sveti sve{tenomu~enik Haralampije

QUDI GOVORE O... OSU\IVAWU QUDI I PRELESTI

Ti si stvorila NEPRAVILNU PREDSTAVU O DUHOVNOM @IVOTU i, na osnovu te svoje predstave i svog pogleda na stvari, sudi{ drugima.

Sv. starac Amvrosije Optinski, svojoj duhovnoj k}eri

Zle misli su dovele demona do pogibije. Kod ~oveka koji ima crne misli, i glava i lice su crni. Onaj ko ima zle misli, `eqe i namere, OSU\UJE BOGA, krive}i Ga za to {to On dopu{ta ~oveku da u~ini ne{to lo{e drugome. ^ovek koji misli zlo je poput Iroda i Pilata, koji su stajali pred Hristom i sudili Mu... Iz kwige “O qubavi prema Bogu i kako je ste}i”

Postoji i la`no smirewe, smirenoslovqe, kada govorimo o sebi kao o nekome ko ni{ta ne vredi, ali, zapravo, mislimo suprotno. Starac Jefrem, Skit sv. apostola Andreja u Kareji

Najve}i problem svakog od nas je {to `elimo imati KONTROLU, ~ak i nad Bogom. Ali, Boga nije mogu}e kontrolisati. Mi se trudimo na sve mogu}e sup-tilne na~ine da pratimo sva pravila, ispo{tujemo sve formule, ne bismo li prosto USLOVILI BOGA da nam da ono {to nam treba. Iz toga proizilazi da nama ne treba Bog i Wegovo prisustvo, ve} Wegovi blagoslovi.

Vesna Biorac, pravoslavni misionar, pojac i ikonopisac

^ovek je, nemoj se radovati padu wegovom. Brat ti je, neka ti ne igra srce kad propadne. Bog ga je stvorio za `ivot, i Bog se ne raduje propas-ti wegovoj. Ne raduj se ni ti onome {to Boga `alosti. Kad ~ovek propada, Bog gubi; zar da se ti raduje{ gubitku Stvoriteqa svoga, Roditeqa svoga? Zar, kad angeli pla~u, ti da se veseli{? Sv. vladika Nikolaj

Qudi sude o stvarima i doga|ajima u skladu sa onim {to nose u sebi.

Sv. starac Pajsije