U registraturiSadraj: Iviin otac Joica Kimanovi zvani "zgubidan" vesela je ljudina, seljaki muzika na bajsu: "Niti jedna zabava u selu nije mogla biti bez da zgubidan sa svojim muzikaima nije uveseljavao suseljane". Bio je obljubljen svadbeni veseljak, ali je znao biti i kruta svadljivica i jeziar poput kakove babe. Majka je bila tiha i radina kao crv. ivjeli su u seljakoj kolibi koja se sastojala od polovine etverouglaste sobe s ogromnom pei na kojoj su svi zimi spavali, dok je druga polovina iza pregrade sluila za blago i ostalu sitnariju.Jednoga dana zgubidan i prvi susjed mali kanonik gadno se dograbie. Otac, ovjek suh na dugakim suhim tankim nogama, pograbi se sa svojim susjedom kanonikom malenog, krupnog i kratkog vrata i debele jake glave. U seoskoj krmi oni se izmirie, otac se smijao svome bijegu, a susjed kanonik kako ga je otac opalio kolinom.Doe jesen i do Iviinog odlaska u kolu: Sutra ga spremi, a ja u ponijeti uitelju bocu stare ljivovice, purana, a ti pripravi koju deseticu jaja i koji sirac! Bit e meka kolnikova iba, a i slova e biti podatnija! - ree otac majci. Tako Ivica dobije poetnicu i tablice, te je svakoga dana s krikom sira i neto kruha u torbici iao u seosku puku kolu. Iz kue maloga kanonika kolu je polazio Miho, otresit jak djeak i brat mu Pero, slabano dijete. Ivica je dobro napredovao, bio je najbolji uenik, no nije dugo potrajalo i njegov se ivot potpuno izmijeni.U velikom gradu slubovao je oev daleki roak Juri, kojeg je valjalo zvati Gospodin kumordinator (sobar) or pri ilustrisimusu te ga je otac zamolio da Ivicu primi k sebi, a kako je mali bistar mogao bi postati gospodski sluga.Isti dan kad je zavravala kolska godina, kanonikov Perica je umro i bio je njegov sprovod. Iviin uitelj je napisao nekoliko redaka i zatraio od Ivice da odri posmrtni govor. Kako se njemu taj govor inio nepotpun, Ivica je odluio jo poneto dodati. Gledajui u lijes govorio je dugo. itavim njegovim biem strujalo je neto milo i kada je bio gotov opazi svoje seljane gdje im se nadimlju grudi od silnoga plaa. Svi su bili iznenaeni, a uitelj najradosniji i gospoda odlue da e maloga preporuiti illustrisimusu koji je poznati Mecena. I opet pue glas po bregima, da e gospoda poslati Ivicu u veliki grad da ui za fikalia ili suca.I krene Ivica put velikoga grada na nauke. U domu svoga dobrotvora Ivica upozna svoga dobrotvora ilustrisimusa: No, vi ste dili? Ovo je taj mali dobrijan Jilirec? Prije svega budu dobar i pomai oru! poeo je mahati rukama kao da tjera muhe, te oni odoe. Zbogom sinko Ivice! Moli se Bogu i budi dobar! Dugo, dugo je Ivica ukoeno gledao za njime. Lice mu je planulo i stade gorko jecati i plakati. I tako zapone Iviino kolovanje i odgoj u druinskoj sobi meceninoga dvora. Polazio je u kolu, ali nije bio svjestan je li dobar uenik ili ne. Uitelji su prema njemu bili hladni i nekako surovi. Kumordinar niti ga je pazio, niti ga je pitao da li ui, on nije nikada pitao za njega. Kumordinar or obavijesti aka Ivicu da uskoro dolazi prelijepa neakinja milostivog gospodina: Ovakve djevojke neima nijedna barunija, nijedna grofovija ovoga svijeta. Ve sljedeeg dana Ivica upozna novu tienicu, roakinju staroga mecene Lauru G. Bila je ona mlada i lijepa djevojka velikih plavih oiju. I kumordinar or je hvalio Lauru, a Ivica je gorio od elje da je opet vidi. Otada je Ivica poeo ivjeti novim ivotom.Njegovi i Laurini domjenci bijahu rijetki, ali sve slai i iskreniji. Oni su se priljubili jedno uz drugo. Je li to bilo prijateljsko bratstvo i sestrinstvo ili je tinjala vatra dva srca djevojke i mladia. Laura otkrije njemu svoje porijeklo, svoje teko djetinjstvo, kako je ostala bez roditelja i svoj ivot u siromanoj porodici Ferkonje, te njezin dolazak u dvor milostivog gospodina mecene.Sve je mirno! - apne Ivica Lauro, ve je gotovo godinu dana kako se poznajemo, ali nikada ja ne bijah u tvojim odajama - klikne strastveno, a nekakav tajanstveni plamen buknu u itavom mu biu. I tako je svrila dvadeseta godina njegove mladosti u domu milostivog gospodina i opega dobrotvora i mecene. Odjednom u hodniku ispred Laurinoga stana zauju se koraci i kucanje na vratima. Mecena se hvatae za glavu: Nitkove, nezahvalnie, da te za koji as ne vidim u svojem domu!. On je moj! - klikne djevojka. Ona je moja! - povie Ivica. Uskrnji su blagdani. Ivica je doao kui s kumordinarom Juriem. Ah kako je milo i ugodno u naem branskom zelenilu. Svega se sjeam, svaki grm, svako stabalce, svaku jarugu i u meni budi krasne i slatke uspomene! - govorio je Ivica majci. Od maloga kanonika saznao je da mu se sin Miha dao u samostalnu trgovinu konjima i marvom - te kako ga je bogati trgovac Medoni odveo u iroki svijet i kako ga nikada nema kod kue.Lijepo, tiho i neto hladno jutro osvanulo je na uskrnji dan. Seljani se spremaju na misu. Nagrnue sa svih okolnih brda prema crkvi u selo. Japa! Japa! - pomoli svoju crnu glavu Miha iz otmjene seoske krme. A Miha! A to mi ga radi ovdje pa na sam Uskrs? - uspali se mali kanonik. Na Uskrs da idem u idovsku krmu prije nego li u crkvu! Ne daj Boe - ree kanonik. U to zazvone crkvena zvona i svi nagrnue u crkvu. Sveti obred je poeo. Aleluja! Aleluja! Narod se bije u grijena prsa i ape molitve i uzdie. Kada uzdigoe Nebo krenue iz crkve. Iz idovske krme izae Miha i stane u red do gospodara Medonia. Miha je crnomanjast, nizak, zbit mladi obuen u maarsko odijelo u koje gvirahu i mukarci i ene.Puk se sakupio pred crkvom. Miha se stvori uz Medonievu Justu. Bijae ona ohola i naduta djevojka, svjesna da je bogata: Nijesam ba lijepa, ali ne treba da budem! to trebam da sam lijepa, kada sam bogata - govorila je Justa prijateljicama.Kada je zavrila misa, zaigrae seoski muzikai, a na elu im Joica sa svojim bajsom. Galama je postajala sve jaa: Igraj onu maarsku! - kriknu Miha i baci na Joziin bajs srebrenjak. A sada zaigraj Joice onu cigansku lupi kumordinar akom o stol, a oi mu se zakrijesie. Igraj obertajersku! - prodere se Miha. Hej, zgubidane! Onu furlansku da se sva zemlja potrese ispod nogu! - viknu kanonik. Igrajte furlansku, ako su vam mile gusle! viknu Miha. Sviraj nau domau polku! - skoi kumordinar gurnuvi Mihu da mu je okrugli klobui odletio s glave. I u krmi nastade sveopa tunjava. Kumordinar svjestan da dri ogajtanjeno maarsko Mihino odijelo, silno povue i razdere itava lea Mihinoga kaputa. Osjetivi to, Miha udara akom lijevo i desno i najljue oepi svoga vlastitoga oca, malog kanonika, koji je u tmini grabio na sve strane poput vampira, ne marei mome e ogrebati nos, kome lice, kome oko. I kada su pobjegli van iz gostionice, tek se onda razmahala prava bitka. Strana bitka zavrtjela je svoje krvavo kolo. itav sat je trajala tunjava. Bilo je krvavih glava i teko ranjenih, da im se ni broja nije znalo.I proe Tri kralja ili kako ih zovu Mali Boi. U trgovca Medonia spremala se sjajna svadba. Sin maloga kanonika Miha eni se sa Justom, kerkom bogatog trgovca konjima Medonia. Istina, djevojka je starija od Mihe, ali: Novac je ipak novac! Najvei, najjai i najsavreniji gospodin na svijetu! - govorilo se po selu. Nikada ovaj kraj nije vidio ovakovu svadbu. ivjeli! ivjeli! - stadoe se svatovi grliti s mladencima, a muzikai sviraju da sve frcaju iskre od struna i nagiblju pehar s vincem, da sve uje kako tee i klokoe niz groce u veselo srce.Kada je mecena otjerao aka Ivicu, zavladao je grobni mir, tuga i samoa nekoliko dana. No, to ne potraje dugo i sve se vrati u normalu nakon pomirbe mecene i roakinje mu Laure. Otada je u dvorima mecene bilo sve po starome, a o onoj zgodi s Ivicom nije se vie govorilo.Iznenada mecena oboli, a Laura je neprekidno bdjela nad bolesnikom. Kada se kumordinator otiao odmoriti, Laura pograbi ljekarsku tekuinu, izlije polovicu i brzo u nju usipa ukasti praak, promijea pred svijeom i apnu: Danas treba da je kraj - i dade starcu lijek. Bolesnika savlada teak san, a onda se pojavi uestalo glasno hroptanje, nakon ega se bolesnik smiri. Svuda zavlada grobna tiina. Laura prisloni uho na prsa: Gotovo je! Tako je i pravo! Neka ive mladi koji su za svijet i za njegove strasti i nevolje. Ispod jastuka mecenine glave uzme kljueve i zapone otvarati mnoge pretince po odajama. Oi joj bljeskae kao u tigra.Poela je vaditi silan novac, a obrazi joj se izmijenie i zadobie grabeljiv i grozan lik. Kada joj je kumordinar or sav izbezumljen doao rei da je milostivi gospodin mrtav, ona se toboe zaprepasti. Nedugo zatim, vatra se iz mecenine sobe poela iriti po cijelom dvorcu, a uzrok je bila svijea koju je or nehotice sruio. Laura se odmah snae i natjera kumordinara da joj pomogne iznijeti krinju, kako ne bi ostala nakon nesree gola i bosa. or se pone prisjeati da je on krivac ove vatre koja je nastala u dvorcu. Ipak i Laura i kumordinar budu bogato nagraeni iz ostavtine za svoju vjernost i slubovanje. Tko bi mogao posumnjati u zloin lijepe i umiljate djevice Laure? Ona je jo nekoliko dana glumila alost i tugu. U svojoj je krinji meu imetkom i blagom to ga je ugrabila pronala dokument iz kojega je saznala da je ona ki mecene i njegovog tekog grijeha iz mladosti s lijepom i gizdavom Dorom. Shvativi da je ubila vlastitog oca, spali dokument i napusti grad: ivjeti u, ivjeti! A sve ostalo do sada bijae puki san!Protjerani ak Ivica vratio se kui. Tumarao je dane i veeri ne bi li gdje sreo kanonikovu ker Anicu - Ah, to je to samnom? Anice! aptae osamljeni mladi. Jednom vrativi se kui, nae Lauru u svojoj sobici: A to e za Boga ti u ovome jednolikom seljakom domu, mila moja? Njezina ljepota, krijeposno i skromno dranje oaralo je sav svijet. Doskora se poinju prenostiti glasovi, da je ona najblia roakinja pokojnog ilustrisimusa i da je batinila silan imetak. Nedugo zatim, iza Joicine potleuice nikla je lijepa zidanica, ureena gospodski, s visokim dimnjakom i sjajnim prozorima. Kada pogleda u oi ti zablijeti sva ljepota zgrade, neviene u tim krajevima, a narod ju je prozvao nova kapelica.Poslije nekog vremena, udari puk u posve neke druge ice o njima i njihovom ivotu pa to nas briga za puk i njegove glupe predrasude i bajke - ree Laura. Vjenajmo se! Ovakav divlji brak ne trpi crkva, to je upnikova dunost. Vjenajmo se! - ree Ivica. Bijae to prva veer, prva no to se navukoe crni oblaci, tuga, sumnja i teke misli ovih ljubavnika.I ponovno Ivica ode na kolovanje u veliki grad, a njegov dobrotvor je sada bila Laura. Nakon odlaska Ivice, poelo je jaati prijateljstvo izmeu Laure, Juste i Mihe. Kada je Justa pod udnim okolnostima umrla, napusti Laura kapelicu i nastani se kod Mihe, a na brdu muzikaa Joice ostane samo kapelica u koju nitko nije ulazio, jer su je smatrali prokletinjom.Kako se Ivica dugo nije javljao, ode muzika Joica da potrai svog sina u gradu. Ondje pronae biveg kumordinatora i sazna da je oenjen i da ima krmu, te da je Ivica kod njih na stanu i hrani.Mali kanonik otuio se od svoga sina Mihe, a muzika Joica opet je svirao po svadbama. Odjednom pue glas da se Miha i njegova ljubavnica Laura sele daleko u tui grad, a svoje gospodarstvo ostavljaju malom kanoniku. Laura i Miha nastanie se u dvorcu izvan oveega grada. On se i nadalje bavio trgovinom i tu upozna udnovatog druga i oni se zavoljee kao braa: Taj svat bijae orav na jedno oko, s brkovima i bradom, a tijelom je bio pravi atleta. Njegove ale i dosjetljivost zavedu trgovca Mihu, pa on bez svoga novoga prijatelja ne moe ivjeti. Laura prepozna oravca Ferkonju: Po itavom svijetu sam te traio i naoh te. Ili e biti opet moja ili emo obadvoje propasti i zavriti! A Miha je elio da se vjenaju i vrate kui u drevni Madoniev dom. Miho moj! Ja ne drim do popovskoga blagoslova i ja se nikada neu ni sa kim vjenati! Mihu ve osam dana razapinje napitak to ga je pripremila Laura, ali ga shrvati nikako ne moe. U mrklom mraku dvije se sjene dogovaraju i uljaju u sobu bolesnika da ostvare svoj strani naum, da ubiju Mihu. Jo bijae no, kia je lijevala kao iz kabla, a usopljeni konji stadoe. Iz dvorca s tekom mukom iznesoe nekakav dugaki omot i poloie ga oprezno u kola. Nosili su i druge teke stvari, osobito teke kovege. Konji opet odjurie i zamalo ostavie dvorac, da se vie nikada u njega ne vrate. Ve dvije godine nas gone poput divlje zvjeradi, a mi jo skupismo razbojniku etu, poinismo grdosiju novih zloina a tvoje ime harambae Lare, strah je i trepet u itavoj zemlji - govorio je Ferkonja. Lauro, im iskopamo blago i novac, da ostavimo razbojniki ivot i da ponemo poteno ivjeti!I prispjee do neke pukotine, tekom mukom odvale kamenu plou i puzei dou u silne prostorije. Zapali zublju! - zapovijedi enski glas. Za kratko vrijeme svijetlo zublje obasja velianstveni hram podzemnog svijeta. Mukarac pomakne dvije teke ploe i stade vui iz jame koveg za kovegom. No ostadoe jo nekoliko vrea, pa kako Frekonja nije htio ii po njih, to se Laura stade uljati u jamu do svoga druga. Do ponora je ostalo jo par stepenica i ona se stane sputati. Glava od Ferkonje sezala je ba do nogu Laurinih. I u isti tren stvori odluku, te ga gurne u ponor. Mukaraki glas zajaukne, zahripi i tropotom se surva u ponor. Neto teko palo je negdje duboko i isto tako daleko. I tebe se rijeih, sretno! - ciknu enski glas. Pravo si imao! Svega je dosta, a Laura e sada potraiti poten, ugodan ivot, pa bilo to i u tuem carstvu. Jo nije svemu kraj!ak Ivica urio je na sastanak k Crnom orlu ne znajui da ga je to pozvala Laura: Oh isti, dragi, slatki moj mladiu - pade mu pred noge. Oprosti, Ivice moj! Pomiluj! Sve to uradih, inila sam samo za tebe! Sve to bijae, bilo je za tebe i radi tebe, sve! Sve je to za nau ljubav, za na mir! - govorila je Laura.Pusti me grozna eno! Pusti! Mene druga iekuje. Kojim pravom me mijea u tminu tvojih grijeha, opaina, uasa? - trgne se Ivica i izleti napolje.Nikada nijedna druga nee biti tvoja, ni ti njezin! Nosi se okrutnie! I pue glas s bregova maloga kanonika i muzikaa Joice, da je muzikaev sin ve drugi puta navjeten s kerju maloga kanonika.Ivica ne dovri nauke, nego se zaposli kao nii inovnik slube, te navijesti Anici da e se vjenati u domu u svojim brdima. Iviina svadba slavila se zajedniki u Laurinoj kapelici i za taj dan je preudesie i oivjee novim ivotom. Mali kanonik i zgubidan Joica predstavljahu domaine, ali badava bijahu nekako zamiljeni. Ni svadba nije takla ba najveselije, kao da mladenci nisu njihovi.I kada je svatovski starjeina ustao, da koju kae slavnoj svadbenoj sviti, vani sijevnue i zagrmie puke i kubure, a konji stanu toptati i rzati kao da se crni vragovi sjatie oko Laurine kapelice i zaigrae nono kolo. U tren oka prsnuli su prozori na kapelici i uasna lica pokau se na prozorima. to blejite u nas? Doosmo po mladenku? Nju nam predajte, pa se nee proliti ni kap krvi! viknu harambaa. Nikada! Nikada!U taj as grunue puke i kubure, te zasjae noevi. Sve se uskomea. Nastade pla, jauk i zapomaganje kao u paklu. Vrisnu enski glas. Razbojnici ostavie bojite, skoe na konje, a najgorostasniji baci nevjestu na svoga konja i svi odjurie.Krvava svadba zavrila je zaista u krvlju i u ljudskim rtvama. Muzika Joica i mali Kanonik izdahnue na mjestu. Iviina mati bila je smrtno ranjena, te je umrla istoga jutra. Od gostiju nije bilo nikoga tko nije zadobio neke ozlijede. Mladoenju Ivicu pogodilo je tane u rame i prenesoe ga u staru muzikaevu potleuicu. Treeg dana pronaoe mladenku Anicu mrtvu pod hrastom osakaenu. To bijae djelo harambaice Lare. Za veliku nagradu izdae je njezini harambae pa je uhvatie i osudie na smrt strijeljanjem. Ivica Kimanovi vukao se po niim slubicama. Samotan, mrk, strog i ozbiljan, svakome bijae tui kao i on drugima. Prole su mnoge godine i do njega doe spis o hajduici Lari. Ostavio je on drugi posao i itao i prouavao dan i no taj kobni spis. Poeo se povlaiti po krmama. Postao je naprasit, surov i nesnoljiv prema drugima.U cijeloj zgradi ostao je registrator sam, ekao je da padne no. Zakljua vrata i stane polijevati zapaljivom tekuinom po knjigama i spisu hajduice Lare i svog ivotopisa, te napokon i po samom sebi. Bjesnoa i ludilo raspiri mu itavo bie. I upali lu, baci je u tekuinu i sve pone buktati u strani oganj koji zahvati svu registraturu. Spasilo se nije nita. Iz zgarita izvukoe pocrnjelu, do ugljena izgorjelu materiju ljudskoga trupla. Nakon istrage utvrdilo se da je to izgorjelo ljudsko truplo Ivice Kimanovia.