saff [broj 304, 18.11.2011]

3

42

48

52

54

61

28

10

8

SAFF broj 304

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

Mekka: Abdurahman es-Sudejs

I poslije zahvale, zahvala

Polumjesec

Ludi polumjesec

Faruk Šehić, Sarajlija za kojeg Norvežanin misli da je musliman

Društvo

Podanički gafovi oko Buškog jezera

Hrvatskoj preko 70 miliona KM dobiti, Livnu i Tomislavgradu mizerija

Pobožnost

Putevi duhovnog uzdizanja: Džehennem - Kuća vječne patnje – II dio

Ko je siguran u smrt, on se boji odlaska s dunjaluka

Razmišljanja

Bošnjačke dileme

Kada se društvo “pomevlidi”

Zelena transferzala

Srbija

Bajramović: Na ideju o otvaranju predstavništvau Geteborgu došao sam slušajući Milorada Dodika

Islamnet

Europa

Krmeća kultura civiliziranih Europljana

Islambosna

Islamske teme

Put u Džennet

18. novembar - 22. zu-l-hidždže

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevo mob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH, Filijala Zenica(KM) 1610550001210010 (DV) 502012000550080swift: RZBABA2S

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

D a li je Mevlid Jašarević iz-vršio teroristički napad na Američku ambasadu, ili

je sav zbunjen malo šetao, malo pucao, ne bi li ga neko uslikao, a neko ubio? Napad, kakav god da je, ne izgleda onako, jer samo lud čovjek može napadati i šeta-ti, vrtiti se lijevo-desno pa onda pripucati bez cilja, tek toliko da se zna kako on ne voli Ameriku. Ta lakrdija od terorizma ne bi bila tolika lakrdija da bh. mediji nisu momentalno razglasili kako na-padač nije sam, da ima ubijenih, pa ranjenih, da bi se na kraju is-postavilo kako je to sve ukupno bio jedan tero-ristički egzibicionizam, neka vrsta pozorišnog hepeninga u kome Me-vlid glumi teroristu, a svi mi ovamo žrtve. Naravno, Mevlid treba da odgovara za krivično djelo izazivanja opasno-sti, a li i bh. mediji treba da snose odgovornost za neprofesionalizam koji su pokazali, posebno u vidu kri-vičnog djela podstrekavanja mr-žnje prema muslimanima. Pred sudom javnosti su dva krivična djela, prvi koji je počinio Mevlid, i drugi koji su počinili bh. mediji predvođeni Federalnom televizi-jom. Oko Mevlidove odgovornosti svi smo saglasni, a li, odgovornost bh. medija za zloupotrebu ovog sluča-ja, kao izgovora za otvoreni napad na vjeru islam - niko ne spomi-nje. Huškačka drskost Federalne tv je išla dotle da su izvještaji o Mevlidovom napadu na Američku ambasadu počinjali sa fotograf i-jom reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića, čime se pokušavala jav-nost inducirati kako iza napada stoji reisu-l-ulema, kao inspirator i pokrovitelj. Bilo je čak i takvih kvalif ikacija, kada su plasirane laži da se reisu-l-ulema Cerić ne ograđuje od tzv. vehabija. Cilj ovih napada na islam, islam-ske institucije i autoritete jeste da se Bošnjaci prestraše i udalje od svoga vjerskog identiteta, misleći kako je sve oko Islamske zajed-nice povezano sa činom Mevlida Jašarevića. Cijeli slučaj je namjer-

no preuveličavan, uz upotrebubombastičnih termina i pojmova,kako bi se stvorio strah od vje-re i vjernika. Pri tome niko nijepravio logičnu paralelu izmeđupravih terorista, sa kršćanskimimenima, koje niko ne povezujesa kolektivitetom, i muslimanskihotpadnika, koji se odmah povezu-ju sa svim muslimanima.Ipak, ono što je najdublje ušlo uprostor drastičnog kršenja ljud-skih prava, u prostor krivičneodgovornosti, jesu na stotine naj-ekstremnijih poruka po internet-skim forumima, kojima se poziva

na ubijanje muslimana, na vješanje, kastriranje, kasapljenje, rezanje bra-da, silovanje, i sl. Oni kojima treba dodatno pojašnjenje preporuču-jemo kratki f ilm “Ne-koliko minuta legitimne mržnje”, koji mogu po-gledati preko interneta, i uvjeriti se u arsenal ek-stremne mržnje prema muslimanima.

Za sve nas nema dilema oko Me-vlidove odgovornosti, ali za naspostoji otvoreno očekivanje reak-cije javnog tužioca za podstrekava-nje na krvni delikt. Šta ako se ovih

j j g p

dana dogodi neko ubistvo musli-mana, nalik na ubistvo Magdija Dizdarevića, da li će biti samo kriv ubica, ili će biti kriv i javni tuži-lac zato što nije reagirao i spriječiojavne pozive na ubijanje i f izičkozlostavljanje vjernika-muslimana?!Hoće li biti krivi i urednici Fede-ralne televizije i web potrtala na kojima su objavljivane poruke da muslimane treba ubijati? Oni suveć krivi! Dokaz za to je ubistvoMagdija Dizdarevića u ljeto 2009.godine, jer je to ubistvo bilo di-rektni rezultat islamofobije na me-dijima. Zakon je jasan – ne smijebiti medijskog podstrekavanja na ubistvo, na f izičko zlostavljanje,na vrijeđanje po osnovu vjerskepripadnosti. Ostaje samo jednootvoreno pitanje: Hoće li instituci-ja Javnog tužioca, kao i druge pra-vosudne instance, zaštititi zakon,a time i građane muslimanske vje-re, ili će javno posvjedočiti svojesaučesništvo u podstrekavanju na ubijanje muslimana.

Impressum

UvodnikUvodnikJavno(st) protiv muslimana


6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allah, dž.š., je u Kur’anu obja-vio: I reći će: “Da smo slušali i razmišljali, ne bismo među

stanovnicima Džehennema u ognju bili.’’ (El-Mulk, 10.). Zatim: Najgora bića kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju. (El-Enfal, 22.).

Osim ovih, postoje mnogobrojni drugi ajeti, kao i hadisi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji govore o tome da je razum (pamet, inteligen-cija, razboritost) jedna od najvećih Alla-hovih blagodati koje je podario čovjeku i po kojoj je čovjek odlikovan iznad drugih stvorenja. U većini slučajeva važi pravilo da se onome čega ima mnogo, smanji vrijednost, pojeftini, osim kad je riječ o pameti i razboritosti. Što je više ima sve je skuplja i dragocjenija.

Razboritost je odlika iskrenih vjernika

Islam nas uči da se ispravno postu-panje temelji na četiri važne osnove: din (religioznost i pobožnost), huluk (moral), ilm (znanje) i akl (zdrav ra-zum). Allah, dž.š., u Kur’anu spo-minje Ibrahima, a.s., kao odabranog poslanika, oca monoteizma i tevhida, koji je bio primjer istinske pobožnosti i iskrenosti u vjeri, i ističe, pored toler-ancije i blagosti u pozivanju ljudi vjeri u jednog Boga, upravo njegovu osobinu razboritosti. Tako u Kur’anu stoji: Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali, i dobro smo ga poznavali. (El-Enbija, 51.). To znači da, što je iman jači i što je vjerovanje iskrenije i razboritost je veća. Ibrahimov, a.s., primjer slije-dio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i on je po izgledu i po ponašanju bio najsličniji Ibrahimu, a.s. Takav vid ustrajnosti u vjeri, koja je utemeljena na izvanrednom ahlaku i razboritim postupcima, Allah, dž.š., je pomogao i obećao pomoći i samo na takav način muslimani mogu biti pravi reprezenti islama i islamskih vrijednosti.

Zato nije čudo što je Allah, dž.š., učinio vatru hladnom i spasonosnom za Njegovog odabranog poslanika, Ibrahima, a.s., koji je u potpunosti bio predan Bogu. I nije čudo što je pred tim veličanstvenim prizorom i Ibra-himov otac, Azer, iako idolopoklonik,

ostao zadivljen. Naime, prenosi se da je njegov otac, kad je vidio kako Ibrahim, a.s., hoda po vatri koja ga ne prži, sa ushićenjem rekao: “Divan je tvoj Gos-podar, Ibrahime!’’ Dakle, Ibrahim, a.s., je svojom vjerničkom praksom, svo-jom dosljednošću u vjeri, poniznošću, samilošću, blagošću i razboritošću, i na kraju velikim trijumfom nad mnogoboštvom, paganizmom i raz-vratom, uspio zadiviti i svoga oca koji je u to vrijeme bio simbol politeizma i neznaboštva.

Upravo na primjerima Ibrahima, a.s., i Muhamm-eda, sallallahu alejhi ve sell-em, i svih drugih Allahovih poslanika i njihovih iskrenih sljedbenika, možemo kazati da je razboritost temelj vjere u Allaha, dž.š. Razborit vjernik poznaje se po sljedećim svo-jstvima: tolerantan je i prave-dan prema onima koji mu nasilje učine, ponizan prema onima koji su istog ranga kao i on, trudi se da pres-tigne u dobrim djelima one koji su iznad njega. On ne ponižava i ne omalovažava nikoga, jer, omalovažavanje bogobojaznih ljudi znači upropaštavanje vjere, omalovažavanje braće mus-limana znači nestanak čestitosti, omalovažavanje ljudi općenito znači gublje-nje poštenja i čovječnosti. Razborit čovjek nikad sebe ne izlaže sramoti i ponižavanju, ne bavi se sum-njivim stvarima, koristan je član društva i trudi se da bude prvi u činjenju dobra, a daleko od svakog zla i gri-jeha.

Islamski učenjaci su govorili: “Šejtanu nema ništa teže od razbori-tog vjernika. Lakše mu je zavesti i upravljati sa stotinu neznalica nego sa jednim razboritim vjernikom.” Rečeno je također: “Allah je opskrbio meleke razumom bez strasti, životinje strašću bez razuma, a čovjeku je dao oboje: razum i strast. Pa, kod koga razum nadvlada strast on je bolji od meleka, a kod koga strast nadvlada razum on je gori od životinje.”

Rušilački poriv antiislamskih medija

Dva su razloga što smo uvodni dio hutbe posvetili blagodati razuma i razboritosti. Prvi razlog je da bismo otvoreno i rezolutno negirali i dem-antirali tvrdnje pojedinih muslimana neznalica koji u vjerskom fanatizmu, agresivnosti i suludom postupku Mev-lida Jašarevića, vide primjer dosljed-nosti u islamu i spremnosti na žrtvu za ideal vjere. Navedeni primjeri iz

primarnih islamskih izvora i prakse Allahovih poslanika, jasno kazuju da djela ko-jekakvih “jašarevića” nemaju i ne mogu imati nikakve veze sa islamom, vjerom razuma i razboritosti, koju je Allah objavio kao uputu svim lju-dima. Takvi postupci bi se prije mogli okvalifi cirati kao negacija islamskog učenja i vjerovanja i kao kriminal i drumsko razbojništvo, što oni i jesu, i što na koncu konca potvrđuju i debeli kriminalni dosijei takvih fa-natika. Jer, iskreni vjernici se raspoznaju po razboritosti i dobrim djelima, a ne po budalaštinama i rušilaštvu. I nema ništa ružnije ni odvrat-nije od čovjeka koji se kiti odjećom vjere, koji po svo-joj vanjštini, formi, liči na muslimana, a svojom prak-som i djelima liči na luđaka i drumskog razbojnika. Takve tipove karateriše tvrdogla-vost, nepismenost, labilnost i fanatizam. Oni ne znaju po-redati prioritete u životu, pa su im sporedne stvari postale temelji vjere i obrnuto. Nji-hove riječi i postupci su

neuračunljivi, oni žive bez svjetla upute iako izvršavaju neke vjerske propise, sramote vjeru, tjeraju ljude od islama i svim ljudima nanose štetu.

Drugi razlog je da, po ko zna koji put, skrenemo pažnju na kontinuirano rušilačko djelovanje islamofobičnih medija čiji je antivjerski (čitaj: antiis-lamski) fanatizam podjednako opasan kao i Jašarevićev vjerski fanatizam. Iako se kriju iza navodne borbe protiv ekstremizma i terorizma, jasno je da

Nema vjere bez razuma

Zar nije krajnje licemjerno i uvredljivo pozivati na pluralizam, toleranciju i dijalog, tek

nakon što se protivniku uspostavi dijagnoza, nakon što

se desi kvalifikacija i osuda, i nakon što se stvarima

i pojavam pristupi s

predubjeđenjem.


7

su njihove otrovne strelice usmjerene prema islamu i islamskim vrijednos-tima. Jedan od mnoštva dokaza je i njihov perfi dni pokušaj sugeriranja ja-vnosti da se na islam treba gledati kroz djela muslimana, pa makar taj musli-man bio obična budala ili provjereni i dokazani kriminalac kakav je Mevlid Jašarević i izvjesni šejh Zlaja kojem su bh. mediji, željni eksluziviteta, pos-vetili više pažnje nego pregovorima o formiranju državne vlasti. Propaganda i indoktrinacija islamofobičnih medija ima za cilj da se u svijesti ljudi pojam vjere islama uvijek povezuje sa pojmom zaostalosti, ekstremizma, militantizma i anarhije.

Ne postoji, u starijoj i novijoj povijes-ti, primjer tako suicidnog odnosa prema vlastitom narodu, kao kod bošnjačkih ateista, odnosno islamofobičnih bh. medija. Oni su preko noći zaboravili genocid, klanje, silovanje, posijano zlo u Bosni i Hercegovini i svu fi zičku, psihičku i moralnu bol i patnju koju su nam četnici i ustaše zadali, i odmah na-kon agresije okrenuli su se protiv svog naroda, a posebno protiv Islamske za-jednice, napadajući njene čelnike i sve Bošnjake koji joj pripadaju (a oni su većina), ne samo, kako vole kazati, zbog pojave tzv. vehabizma, već i zbog gradn-je džamija, zbog uvođenja vjeronauke u škole i vrtiće, zbog mnoštva pokrivenih djevojaka i žena na ulicama, u školama i na radnim mjestima, zbog selama, kriveći IZ za svaki incident i zlodjelo koje počini neki Bošnjak musliman, posebno ako po svom izgledu liči na tzv. vehabije. Islamofobični bh. mediji bjesomučno napadaju na naše svetinje, čereče naše bošnjačko-muslimansko biće, uzimaju nam srce i dušu, kao što su nam četnici i ustaše uzimali živote, samo zato što smo muslimani.

Pitamo se šta ih to motivira, šta im daje snagu, šta ih je to natjeralo da zaborave sva naša stradanja i one koji su nam ih priredili. Zašto su se okomili baš na islam, ta zar invkvizicija, anti-semitizam, fašizam, rasizam i komuni-zam nisu fenomeni kršćanskih zemalja, odnosno kršćana, a ne muslimana, što smo na vlastitoj koži osjetili, i pored toga opet na zločin nismo uzvraćali zločinom niti smo se svetili. Upravo zato što smo muslimani i što smo se rukovodili islamskim, a ne bilo kojim drugim principima.

Islamofobični mediji i “jašarevići”na istom zadatku

Mi razumijemo pravo na samo-opredjeljenje, pravo da se vjeruje ili ne vjeruje u Boga i da se ima drugačije mišljenje i stav, ali ne razumijemo tu ostrašćenost i bolesni poriv da se neistomišljenik bezobzirno napada i vrijeđa, da se islam i muslimani stigma-tiziraju i svakodnevno difamiraju, da se ljudi i cijele porodice progone poput divljih zvijeri, da se raduje hapšenju nevinih ljudi i da se svaka negativna pojava ili postu-pak pojedinca, namjerno i svjesno genralizira i priziva kolektivna krivica, samo na osnovu sličnog izgleda i stila odijevanja. A upravo to rade islamofobični bh. mediji koji su čitave skupine musli-mana praktičara proskribira-li i osudili na odstrijel. Tako da je danas u Bosni i Herce-govini svakome dozvoljeno vrijeđati, pljuvati i napadati ljude koji nose brade i žene s hidžabima ili nikabima, i ako neko od njih bude ubi-jen nasred ulice, kao što je ubijen Magdi Dizdarević u Mostaru, niko neće odgov-arati niti će se oko toga dići medijska prašina ni koliko nakon ubistva psa lutalice.

Zar im nije jasno da oni svojim djelovanjem samo povećavaju smutnju i nered u društvu, i da time diskrediti-raju našu domovinu Bosnu i Hercegov-inu u očima cijelog svijeta, stvarajući dojam da je bh. prostor nemoguć za život. I zar im nije jasno da je njihovo djelovanje najbolja akvizicija onima koji zagovaraju podjelu Bosne i Herce-govine i stvaranje novih nacionalističkih državica ili pripajanje teritorije BiH ve-likoj Srbiji i Endehaziji.

Uistinu se teško suzdržati da se islamofobima ne uzvarati istom mje-rom, jer nam, kao i “jašarevići”, a često puta i mnogo gore, zagorčavaju život i čine zulum. Međutim, mi to nećemo učiniti i evo pozivamo predstavnike tih medija, da više ne rade u korist vlastite štete i štete svog naroda i države Bosne i Hercegovine, da ne koriste medije i novinarski zanat da bi sijali smutnju, već da budu dio progresivnih snaga

koje žele da grade državu i društvo u kojem će svaki građanin bit siguran, slobodan, jednakopravan, bez obzira na vjeru, naciju, vjersko i političko opredjeljenje.

Da podrže, a ne da konstantno napadaju, Islamsku zajednicu i njeno vođstvo u nastojanjima da se situ-acija smiri i da jednostavno budu dio rješenja, a ne stvaranja novih prob-lema.

Na kraju krajeva, nema smisla pozivati se na kulturno i civilizirano

ponašanje, a ponašati se kao rulja. Jesmo li mi zaista tu na Zemlji da ometamo jedni druge, i da se zbog različitih uvjerenja samo preko nišana gledamo?! Zar nije krajnje licemjerno i uvredljivo pozi-vati na pluralizam, toler-anciju i dijalog, tek nakon što se protivniku uspostavi dijagnoza, nakon što se desi kvalifi kacija i osuda, i nakon što se stvarima i pojavama pristupi s predubjeđenjem i izgrade stavovi na temelju predrasuda i stereotipa. Ako je tako, onda su u pravu oni znanstvenici koji kažu da je u savremenom društvu dijalog moguć samo među istomišljenicima, samo što to onda nije dijalog, već “in-

teraktivni monolog”, kako je to lucidno zaključio muslimanski učenjak, Tarik Ramadan.

Ako to ne prihvate i nastave sa svo-jim rušilačkim djelovanjem, onda će svima biti jasno da su FTV, Oslobođenje, Dani, Slobodna Bosna, srpsko-hrvatski nacionalisti, bošnjačka luda od eksper-ta za terorizam na srpskim političkim dvorima Dževad Galijašević, pojedini Bošnjaci iz obavještajnih službi i Mevlid Jašarević i njemu slični ekstremisti i ne-znalice, na istom zadatku. Svi oni, svako na svoj način, i svako u svojoj domeni, rade na rušenju Bosne i Hercegovine i doubijanju Bošnjaka muslimana i rušenju Islamske Zajednice.

U tom slučaju bit će sigurni gubit-nici i njihove rušilačke ideje i prljave namjere da posvađaju Bošnjake mus-limane, da sruše Islamsku zajednicu i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, zauvijek će završit na smetljištu historije gdje im i jeste mjesto.


Zašto su se okomili baš na islam, ta zar invkvizicija,

antisemitizam, fašizam, rasizam i

komunizam nisu fenomeni

kršćanskih zemalja, odnosno

kršćana, a ne muslimana, što smo na vlastitoj

koži osjetili.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: Abdurahman es-Sudejs

Medina: Dr. Husejn Ali Šejh

Preveo i sažeo: Semir Imamović

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, SSdželle šanuhu, samo Njega hvalimo, SSod Njega pomoć i oprost tražimo, i SSNjemu se zahvaljujemo na upotpunjenju hadžskih obreda i neizmjernim blago-datima kojima je darovao hadžije, i svje-dočimo da je samo On Bog, Koji nema sudruga, svjedočenjem koje ćenas odvesti na sami vrh pokor-nosti i predanosti, i svjedočimoda je naš poslanik i miljenik,Muhammed, sallallahu alejhive sellem, najbolji i najpobož-niji Allahov rob, koji je ikada obavio hadž, obilazio (tavafio)oko časnog Hrama i predvodioljude u hadžskim obredima inamazu, obzananio obilježja vjere i zacrtao put kojim ona vodi na najjasniji i najkonciznijinačin. Neka je na njega, njegovučasnu porodicu, koja je slijedila ispravan put i njegove odabraneashabe, hrabre i neustrašive bor-ce za istinu, i one koji ih slijede udobročinstvu do Sudnjeg dana,vječna Allahova milost i spas.Braćo i sestre, cijenjeni hodoča-snici, ostvarite bogobojaznost,onako kako to Allah, dželle ša-nuhu, od vas traži, jer je bogobojaznost vašenajvrjednije blago, i najvažnije postignućehadža. Ona je svjetlost duše, jasan putokaz,lijek za nutrinu i najbolja zaštita od griješe-nja. U tom smislu, Uzvišeni veli: I onim, štovam je potrebno za put, snabdijte se. A najbo-lja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, orazumom obdareni! (El-Bekare, 197.). Jedan!pjesnik je to ovako opisao: “Čovjek svim

( ) J

srcem želi da mu se nadanje ostvari, ali bitće ono što Allah želi; / čovjek vapi: moja ko-rist, moj imetak, a bogobojaznost je njegov najveći dobitak.’’ Prije samo nekoliko dana imali ste priliku uživati u izvršenju peteislamske dužnosti, hadža, i jednog od njego-vih stubova, u ugodnoj imanskoj atmosferi iokruženju i u uvjetima potpune sigurnosti.Nadam se da ste svjesni veličine ove blago-dati na kojoj vam mnogi zavide, i da ćeteznati zahvaliti Onome, koji vas je počastiozijaretom Njegovog časnog Hrama, kojeg jeOn učinio utočištem ljudima (u fizičkom iduhovnom smislu) i sigurnim mjestom, akoništa onda zbog činjenice da ovaj zijaret do-nosi za ljudski pojam nemjerljivu nagradui počast kod Allaha, dželle šanuhu. U tom

Preveo i sažeo: Amir Durmić

Alahovom milošću i Njegovom do-AAzvolom, okončan je još jedan hadž. AAHadž je ibadet koji, ukoliko bude AAobavljen iskreno i onako kako je i propisan, biva uzrokom oprosta grijeha i podizanja stepena u Džennetu. Hadž koga je Uzvi-šeni Allah primio od Svoga roba, ima svoje naznake i obilježja po kojima se može pre-poznati. Tu prije svega spada ustrajnost u činjenju dobrih i Allahu milih djela i nakon obavljenog hadža, sve do trenutka smrti i ra-stanka sa ovim svijetom. Rekao je Uzvišeni: I svoga Gospodara obožavaj sve dok te smrt ne sustigne. (El-Hidžr, 99.). Dakle, jedan od najupečatljivijih dokaza koji jasno ukazuju da je određeno dobro djelo Uzvišeni Allah primio od njegovog počinitelja, jeste ustraj-nost u činjenju različitih vidova ibadeta. Naš Gospodar, Allah Uzvišeni, obraća se Svome poslaniku i miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., kojem su oprošteni svi vidovi grijeha i propu-sta, te mu poručuje: Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite. (Hud, 112.). Došao je neki čovjek Poslaniku, s.a.v.s., te mu rekao: “Posla-niče, preporuči mi u vezi islama nešto o čemu

znaku islamski ummet ispratioje Kurban-bajram i njegove bli-stave i radosne trenutke, jer jedi-no što pristoji uz sve te blagodatijeste šukr (iskrena zahvalnost).Na tome se insistira i u sljede-ćem ajetu, u prijevodu značenja:I kad je Gospodar vaš objavio:“Ako budete zahvalni, Ja ću vam,zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (Ibrahim, 7.). Za-”hvaljujte Allahu, dželle šanuhu,najiskrenije što možete, i spomi-njite Njegovo ime onako kako aa

to On traži od vas, jer vam je On omo-gućio dolazak na ovo sveto tlo, i traženjeoprosta od grijeha na najčasnijim i najo-dabranijim mjestima, i postizanje nagradei spas od vatre. Okupali ste svoja tijela iduše u moru Božijeg oprosta, napunivši ihnjegovim opojnim miomirisima, i sapralimnogobrojne grijehe glačalima Njegovemilosti. Molili ste Ga jezicima očišćenimod svake prljavštine, srcima ispunjenimskrušenošću, poniznošću i predanošću, iočima iz kojih su izvirale rijeke suza. Na Arefatu ste ponizno tražili oprosta za vašeživotne grijehe i propuštene prilike, stojaliste tamo kao što stoji siromah dok čeka da mu neko u ruku stavi novčić ili komadhljeba; na Mini ste žrtvovali kurbane i“kamenovali šejtana”, sa nadom u srcu da ćete tako steći Božiju naklonost i ljubav;zajedno sa drugim dušama, vaše duše suplovile rijekom čistoće i dobrote koja sesa’jom (žurno hodanje između Safe i mer-ve) zove; a kod Ka’be i Mekamu-l-Ibrahi-ma sve je vrvilo do vaših jecaja i uzdaha.(Ostatak hutbe možete poslušati i pročita-ti na: www.alharamain.gov.sa)

I poslije zahvale, zahvala

Ustrajavanje na putu činjenja dobrih djela i nakon hadža


Nadam se da ste svjesni

veličine ove blagodati na

kojoj vam mnogi zavide,

i da ćete znati zahvaliti Onome, koji

vas je počastio zijaretom Njegovog časnog

Hrama, kojeg je On učinio utočištem ljudima.

9

Kuds: Jusuf Ebu Sinine

Allah Uzvišeni kaže:AAMisle li ljudi da će biti AAostavljeni na miru akoAAkažu: “Mi vjerujemo!”, i da uiskušenje neće biti dovedeni? AMi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah si-gurno ukazao na one koji go-vore istinu i na one koji lažu.(El-Ankebut, 2.-3.). Ovo jeAllahov sunnet koji se nemijenja na Zemlji i suština svačije vrijednosti jeste njego-va kušnja, jer Allah iskušava Svoje robove shodno veličininjihovog vjerovanja. Zato na-vreća iskušenja u historiji čo-vječanstva proživljavali su poslanici, a za-tim učeni iz njihovog naroda. Jahja, alejhi selam, je zaklan, a njegov otac Zekerija, alejhi selam, je ubijen. Naš Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem, proživio je velika iskušenja od svoga naroda, a prvak ovog ummeta, Ahmed b. Hanbel zbog svoga ibadeta i znanja, zbog svoga naređivanja na dobro i odvraćanja od zla, mnogo vre-mena je proveo u zatvoru gdje je tučen.Allahovi robovi, vjernikova obaveza u iskušenju, ma kakvo ono bilo, jeste da uzvrati strpljivošću i da bude zadovoljan Allahovom odredbom, upravo onako kako je postupio plemeniti ashab Imran b. El-Husajn koji je trideset godina bio

nakon tebe nikada više nikoga neću morati upitati.’’ Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “Reci: ‘Ja vjeru-jem u Allaha!’, a zatim u tome ustraj.’’ Neki čovjek se Hasanu el-Basriju obratio riječima: “Ui-stinu je oprost grijeha nagrada za hadž-mebrur.’’, a on nadoda: “Znak primljenog hadža jeste to da se čovjek koji je obavio hadž više ne vraća lošim djelima koja je običavao činiti prije hadža.’’ Kako bi čovjek ustrajao na Pra-vome putu, on prije svega mora biti strpljiv i stalno se boriti sa svojom dušom, te je tjerati pu-tem pokornosti Allahu Uzviše-

nom. Jedan od vidova te stalne borbe jeste i nastojanje svakog vjernika da čuva svoj jezik i svoje udove od toga da svojoj braći muslima-nima nanosi neprijatnosti koristeći iste. Alla-hov Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio o mu-flisu, osobi koja će na Sudnjem danu istinski bankrotirati. To je osoba koja je na dunjaluku učinila mnogo dobrih djela ali je druge vrije-đala, fizički zlostavljala i od drugih imetak be-spravno otuđivala, pa će svako od onih koji su bili oštećeni namiriti svoje dugove uzimajući od njega njegova dobra djela ili mu pak tova-riti svoja loša. Na kraju će ostati bez igdje ičega i još natovaren tuđim grijesima, i takav će biti bačen u Vatru. Zato, braćo i sestre, ostanimo ustrajni na Putu istine i činjenja dobrih djela i nakon hadža ali i nakon svakog dobrog djela koje učinimo, te svako učinjeno dobro djelo popratimo istigfarom – traženjem oprosta od našeg Uzvišenog Gospodara, jer bez Nje-gove milosti i Njegovog oprosta, niko od nas neće biti sačuvan kazne.

strpljiv sa bolešću s kojom ga je Allah bio iskušao, a onda je na riječi njegovih prijatelja zašto ne dovi za ozdravljenjerekao čudne riječi. Rekao je:“Ono što je Allahu drago imeni je drago, ako je Allah stim kod mene zadovoljan.”Prvo što trebamo učiniti unaletu iskušenja jeste da po-stupimo onako kako nas jepodučio Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, tj.da proučimo dovu kojom odAllaha tražimo da nam to sta-nje zamijeni boljim i da namda zadovoljstva sa Allahovom

odredbom, a zatim da se okiti strpljivo-šću koja je krasila sve dobre Allahove ro-bove prije nas.Međutim, i pored svega mi opet grije-šimo i ne robujemo Allahu onako kakoto On Uzvišeni od nas očekuje. Stoga nesmijemo ispuštati iz vida nužnost poka-janja i traženja oprosta od Gospodara,te neprestano donošenje istigfara, jer jeto ibadet koji će sigurno popraviti našestanje. Zbog njega Allah obećava mnogodobro od čega je oprost grijeha, poveća-nje imetaka i poroda. Pored istigfara nesmijemo ustrajavati na grijesima, već ihtrebamo smatrati, ma kako oni bili mali,svojim najvećim neprijateljem.

Strpljivost – odlika Allahovih robova


Neki čovjek se Hasanu el-

Basriju obratio riječima:

“Uistinu je oprost grijeha

nagrada za hadž-

mebrur.”, a on nadoda: “Znak

primljenog hadža jeste to da se čovjek koji je obavio hadž više ne vraća lošim

djelima koja je običavao činiti prije hadža.”

Prvo što trebamo

učiniti u naletu iskušenja jeste da postupimo onako kako

nas je podučio Allahov

Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, tj. da proučimo

dovu kojom od Allaha tražimo

da nam to stanje zamijeni

boljim.

10

PolumjesecZvanična potvrda da je filma “Srebrenica – izdani grad” jeftina srpska propaganda o ratu u BiH

Glas razuma i iskrena ljudska reakcija pravoslavnih sveštenika

Norveška

Nevesinje

Prikazivanje dokumentarnog fil-ma “Srebrenica – izdani grad” u

skandinavskim zemljama izazvalo je ogromnu javnu polemiku u zemljama prikazivanja ali i u Bosni i Hercegovini. Nakon brojnih žalbi na spomenuti film, “Helsinški odbor Norveške” je uputio žalbu Odboru za nadgledenje rada me-dija u Norveškoj. Odbor je glasanjem 5 prema 2 i služ-beno proglasio ovaj film ne-profesionalnim i tendecioznim, smatrajući da krši nekoliko odredaba o no-vinarskoj eti-ci. “Ovaj film previđa ili izo-stavlja temeljne činjenice koje je neophodno navesti u bilo kojem slučaju kada se govori o ratu u Bosni i Hercegovini. Sa tačke gledišta novinarske etike, Odbor nalazi ne-prihvatljivim nespominjanje presuda Međunarodnog suda za ratne zločine u Jugoslaviji i Međunarodnog suda prav-de u Haagu, uprkos mnoštvu dokaznog materijala korištenog tijekom sudskih procesa pred ovim sudovima na kojima se utvrdilo postojanje plana o “čišćenju” ovih područja od nesrba, a koji je kul-minirao pokoljima u Srebrenici. Odbor

za nadgledanje rada medija u Norveškojje rekao svoje i o sagovornicima u filmu.“U programu se koristi više kontrover-znih izvora čije tvrdnje nisu ‘vagane’ uodnosu na zaključke iz sudskih procesa protiv kojih ovi izvori u praksi argu-mentiraju. Komisija ukazuje na član 3.2Etičkog pravilnika udruženja novinara Norveške, gdje između ostalog stoji da

se “mora bitikritičan u izbo-ru izvora, i da semora provjeritijesu li informa-cije koje se dajuistinite. Prema dobrim novi-narskim norma-ma neophodnoje truditi se da se iskaže širina i relevantnostu izboru izvo-ra”. Odlukom

glasova većine članova ove komisijepotvrđuje se da su u ovoj tački auto-ri filma i Norveška državna televizi-ja prekršili pravila dobre novinarskeetike. Dakle, spomenuti norveškiodbor za nadgledanje medija potvr-dio je naše stavove o spornom filmua kojeg smo izrekli kroz naslov teksta “Nečasna uloga Sefera Halilovića,Muhameda Filipovića, Hećimovića,Fazlića i Meholjića u širenju srpskepropagande o ratu u BiH”.

Delegacija Srpske pravoslavne crkve predvođena mostarskim parohom D

Radivojem Kruljom i nevesinjskim pa-rohom Zoranom Ilićem u ponedjeljak popodne (14.11.) zajedno sa predstavnici-ma Medžlisa Islamske zajednice Mostar posjetila je gradilište Ljubovića džamije u Odžaku kod Nevesinja. U znak iskrenog uvažavanja i jačanja dobrih međuvjer-skih odnosa, sveštenici SPC-e radnike G.P. “Bišina” koji obnavljaju porušenu džamiju počastili su pečenim jagnjetom. Ovom nesvakidašnjem događaju, vrijed-nom pažnje i poštovanja, prisustvovali su načelnik općine Nevesinje Branislav Miković i predsjednik Skupštine HN

kantona Ramiz Jelovac. Ovakav vidkomšijske podrške veoma je potrebanza bošnjačke povratnike u nevesinjskomkraju. Ovaj glas razuma i iskrena ljudska reakcija pravoslavnih sveštenika zaslužujenašu pažnju i iskreno priznanje.

Mesdžidi ni na nebu ni na zemlji

Simbol vjerske anarhije u BiH

N akon napada Mevlida Jašarevića na Ambasadu

SAD u Sarajevu u javnosti je po-krenuta priča o vjerskom jedin-stvu ili nejedinstvu Bošnjaka. U Bosni i Hercegovini postoje male skupine Bošnjaka musli-mana koje zagovaraju odvajanje od Islamske zajednice u BiH. Te skupine, kao prvi korak na putu odvajanja od IZ-a, otvaraju svoje zasebne mesdžide. Obično se radi o podrumskim prostorijama ili o malim poslovnim prostorima. Novac za otvaranje spomenutih mesdžida dolazi iz Evrope. Osim sumnjivog f inansiranja, ono što je važno za ove podrumske mesdžide svakako su oni koji po-sjećuju iste. S obzirom da je mali broj onih koji posjećuju spome-nute mesdžide, često se doga-đa da, naprimjer zenička grupa odlazi u drugi grad u tamošnji mesdžid čime se pokušava stvo-riti privid da su te prostorije po-sjećene. Također, u te mesdžide ne navraća niko osim tih malo-brojnih pripadnika i pristalica odvajanja od Islamske zajednice u BiH i, naravno, špijuna koji su dio cijelog tog cirkusa. Prema na-šim saznanjima, čitav sistem po-stojanja odmetnutih malobrojnih džemata i postojanje njihovih mesdžida funkcionira na sistemu ličnog interesa, gdje pojedinci vide odličnu priliku za sticanje redovnih primanja od onih koji f inansiraju spomenute aktivno-sti. Zbog toga su njihovi mesdži-di ni na nebu ni na zemlji.


11

Dragi sugrađani spasimo jedan mladi život!

Istinu o genocidu u Srebrenici ne može niko poništiti

Ferizović Seadu, početkom mar-ta 2009. godine dijagnosticiran je

Hodgkin limfom (izuzetno agresivno- maligno oboljenje krvi). Sead je inače diplomirani defektolog logoped, ima dvadeset i osam godina, nezaposlen, i živi sa samohranom majkom koja je također nezaposlena, što u velikoj mje-ri otežava njegovo liječenje zbog nedo-statka finansijskih sredstava. Njegovo liječenje je započeto u martu 2009. go-dine na UKC-u Tuzla, agresivnom poli-hemioterapijom i zračenjem. U oktobru 2010. godine bolest se pogoršala, te je bio izložen još agresivnijoj hemoterapi-ji, a nakon toga je uslijedila autologna transplantacija koštane srži na UKC-u Tuzla (sam sebi je donirao matične će-lije). U junu 2011. godine bolest se na-žalost po drugi put vratila, u još agre-sivnijem obliku. Sead se trenutno nalazi pod kontrolom ljekara UKC Tuzla, gdje i dalje prima hemoterapije s ciljem da se bolest dodatno ne pogorša, i ublaži njen negativan uticaj na ostale vitalne organe. S obzirom da prva transplanta-cija urađena u BiH, nije dovela do iz-lječenja, ljekari jedini izlaz iz trenutne situacije vide u alogenoj transplantaciji koštane srži (ćelije donira podudarni nesrodni donor) koja se može uraditi samo van granica BiH, s obzirom da u

BiH ne postoji banka koštane srži. Sama transplantacija koštane srži košta cirka 250.000 eura. To je nažalost jedina šan-sa za njegovo izlječenje, jer hemoterapije samo kratkoročno drže njegovu bolest pod kontrolom. Pokrenuta je kampanja za prikupljanje sredstava za njegovo iz-lječenje, a Vaš doprinos moguće je upla-titi na sljedeće račune:

Za uplate u KM: Naziv banke: Unicredit Bank ddBroj računa: 3384402546730584Broj partije: 40412158000Za devizne uplate (euro)Naziv banke: Unicredit Bank ddBroj računa: 3384402546730584Broj partije: 40412158101 Za uplate iz inostranstva: (euro)Naziv banke: Unicredit Bank ddBroj računa: 40412158101 IBAN: BA39 3384 4028 4673 1893SWIFT: UNCRBA22Za devizne uplate (dolar)Naziv banke: Unicredit Bank ddBroj računa: 3384402546730584Broj partije: 40412158112Za uplate iz inostranstva: (dolar)Naziv banke: Unicredit Bank ddBroj računa: 40412158112 IBAN: BA39 3384 4028 4673 2766SWIFT: UNCRBA22

Apel za pomoć

Holandija

Zapovjednik dutchbata, Thom ZZKarrenmans je bio svjestan da će ZZhiljade muslimanskih muškaraca biti ubijeno nakon pada srebreničke enkla-ve 1995. godine. Ovo je tvrdnja bivšeg dutchbat hirurga Ger Kremera u inter-vjuu za holandski javni TV servis.Kremer optužuje Karremansa da je pod zakletvom lagao UN Tribunal o Jugoslaviji kao i holandski parlamentarnu komi-siju. Ovaj hirurg kaže da je zajedno sa Karremansom gledao kako su Srbi odvo-dili 8.000 muslimana kada je enklava pala u srpske ruke u julu 1995. godine. Kada ga je Kremer upitao šta će se s njima de-siti, Karremans je odgovorio da neće do-bro proći. Karremans je negirao optužbe: “Ostaje pri svojim ranijim izjavama.”Karremans kaže da nikada nije vidio da su odvodili muškarce niti je ikoga ostav-ljao samog za koga je znao da će biti ubi-jen. Christ Klep, vojni historičar, kaže da Karremansova verzija nije tačna. On kaže

da je intervjuisao desetine bivših vojnika izdutchbata i svi oni su znali za predstojećigenocid a da je i njihovih komnadir tako-đer morao znati šta se dešava.Osim ovog iznošenja istine, o genocidu u Srebrenici je progovorio i Carlos RobertSteiner, veteran kanadske vojske koji jeosim svjedočenja donio ekskluzivne snim-ke iz Srebrenice iz dana genocida. Ova svje-dočenja su dokaz da je nemoguće poništitiistinu o genocidu u Srebrenici.

Medijska politika Stranke demokratske akcije

Lud, zbunjen, nenormalan na SDA način

S alko Obhođaš, ministar iz SDA u starom sazivu

Vlade Federacije BiH, uplatio je na račun privatne f irme NIK “Denameda”, koja je izdavač magazina Start, 89.500 KM iz državnog budžeta za usluge be-smislenog reklamiranja koridora 5C, otkriva Dnevni avaz. Kada se uzme u obzir ova informaci-ja, koja je potpuno tačna, i kada se uzmu u obzir javne žalopojke SDA da imaju problema sa medi-jima u BiH, odnosno da je njihov veliki problem što nemaju svoj medij, tek tada čovjeku stane pamet. Naročito, ako se uzme u obzir kakve su novine magazin Start. Ovaj magazin je napisao stotine tekstova u kojima na naj-gori i najvulgarniji način vrijeđa politiku SDA i sve što ide uz ime SDA. Osim javnog blaćenja SDA, magazin Start je napisao stotine tekstova u kojima se na najruž-niji način ismijava sa islamom. I pored toga, SDA-ov minstar tek tako odriješi budžetsku kesu i ko od šale pokloni oko 90 hilja-da KM spomenutom magazinu. Nije magazin Start jedini medij koji je dobro hajrovao od SDA. Ova stranka je dala stotine hilja-da maraka Slobodnoj Bosni, zar nekome treba objašnjavati kakve gadosti je ova novina napisala o rahmetli Aliji Izetbegoviću i svim drugim liderima i liderčići-ma SDA. Od SDA su hajrovali i Dani, Oslobođenje, FTV, Avaz i mnogi drugi mediji. Ima tu još dosta nelogičnosti kada je u pi-tanju medijska politika SDA. Uglavnom, SDA je stotinama hi-ljada maraka plaćala propagandu koja se kontinuirano vodila pro-tiv njih.

12

Ministar koji laže i potvara Saff

Emir Suljagić

Nakon izlaska prošlog broja Saffa i nakon objavljivanja

teksta “U Sarajevu promovirani magistri pederizma: 44 eksperta za razvrat”, na naš magazin se obrušio čitav pederski milet sa svim svojim simpatizerima i zaštitnicima. Na Saff je nasrnuo i Emir Suljagić, mi-nistar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo. Od svih reakcija koje smo primili, Suljagićeva reakcija je naj-nekulturnija. Mržnja koju je iska-zao ministar Suljagić prema Saffu iskazana je preko svih granica. Iako mi nigdje nismo nijednim slovom pisali protiv potrebe obrazovanja ljudi, ministar Suljagić nas je op-tužio da prizivamo srednji vijek, a u prosvjetljenju i obrazovanju vidi-mo neprijatelja. Zapravo, Suljagić je taj koji priziva stari vijek i pri-ziva Sodomu i Gomoru, jer podr-žava zlo i razvrat zbog kojih su oni uništeni, a mi svojim djelovanjem prizivamo istinsku nauku i istinske ljudske vrijednosti i vrline. Kako će bolan ministre Saffovci biti protiv obrazovanja kada Saff ima tri ma-gistra nauka? Naš urednik Semir Imamović je prije 5 godina dobio nagradu grada Medine za najbolji pisani magistarski rad. Uzalud je ministru Suljagiću navoditi argu-mente i prizivati ga pristojnosti, on od mržnje ne vidi dalje od svog ka-bineta. Naš magazin je dosta puta kritikovao rad ministra Suljagića, naročito njegovu islamofobičnu po-litiku. Znamo da ministar Suljagić redovno prati Saff, zato smo ubi-jeđeni da je njegova reakcija lič-na osveta i lični obračun sa našim magazinom.

rije dvije godine napisali smo kri-tički tekst o internet stranici www.

putvjernika.com. U njemu smo otvo-reno upitali anonimne urednike zašto rade za dušmane islama i muslimana. Naravno, na spomenutoj stranici su napali Saff iz svih raspoloživih ano-fnimnih kompjuterskih tastatura. Od tada www.putvjernika.com nastavlja sa ustaljenom praksom i radom za in-teres neprijatelja islama i muslimana. Međutim, vrhunac njihovog nepri-jateljskog djelovanja dogodio se ovih dana, nakon terorističkog napada na Ambasadu SAD u Sarajevu. Kada se pročitaju neki sadržaji na ovoj internet stranici ima se osjećaj da je iste pisao neko ko dobro zna šta odgovara duš-manima islama, odnosno šta će i kakvi će sadržaji nanijeti pravu štetu musli-manima u BiH. Tako je na forumu www.putvjernika.com, neki anoni-mac koji se potpisuje lažnim imenom Ebu Kudame napisao sljedeće blju-votine. Ebu Kudame prvo konstatira “Zbunili ste nas, o daije, podučite nas”, a onda na ovakav način, uz po-stavljanje brojnih provokativnih pita-nja, podržava Mevlida Jašarevića.“Da li je to ovaj napad gori od poziva-nja na biranje taguta (tj. demokratsko glasanje)? Da li je to ovaj napad gori

od dozvoljavanja i pozivanja na prav-ljenje kipova papi i ostalim kafirima?Da li je to ovaj napad gori od dova koje se upućuju mušricima od stranevašeg vođe? Da li je gori ovaj napadili žaljenje za komunizmom? Da li jegori ovaj napad ili huškanje kafira na muslimane? Da li je gori ovaj napadili slavljenje i čestitanje kafirskih pra-znika? Da li je gori ovaj napad ili iz-mišljanje hadisa o Sudnjem danu odstrane vašeg vođe? Da li je gori ovajnapad od otvaranja centara u kojima će se psovati ashabi i majke vjernika?Da li je gori ovaj napad od poziva na suživot i toleranciju?Da li je gori ovaj napad od konferen-cija za zbližavanje vjera i međureligij-ska vijeća i dijalozi? Da li je gori ovajnapad od sastavljanja deklaracija pokojima bi se trebali ponašati ‘evropskimuslimani’, koju je sastavio vaš vođa,samo da zadovolji svoju braću sa zapa-da, braću svinja i majmuna”, zaklju-čuje zapitani Ebu Kudame koji je takovješto sročio svoja pitanja da ostavlja prostor svakome da optuži muslima-ne da je on jedan od nas. Međutim,i malom djetetu je jasno o čemu seovdje radi. Ovo je jasna neprijateljska propaganda, propaganda u ime i za nevjernike.

www.putvjernika.com


Rad za interes dušmana islama i muslimana

13

Sarajevska ateistička pera ispi-sala su kilometre islamofobič-

nih rečenica. Čovjek bi pomislio da nema više ništa što je vezano za islam a što oni nisu napali ili ismijali. Međutim, čovjek se uvi-jek iznenadi. U zadnjem broju magazina Dani objavljen je članak “Bajramski teror”, novinara Faruka Šehića. Naslov nam je privukao pažnju, kakav se sad bajramski te-ror dogodio? Nakon čitanja teksta doživjeli smo još veće iznenađenje. Autor se žali na Bajram, odnosno na mnoštvo religijskih sadržaja u medijima povodom Kurbanskog bajrama i to je za njega teror. A onda slijedi još malo terora. “Teror monoteističkih sadržaja će se nastaviti, trenutno dominira onaj islamski, koji svakako domi-nira, jer je islam ovdje najbrojnija religija, a vjernici su i glasači pa ih treba ispoštovati kroz teror vjer-skih emisija, mirisa somuna, avlija, ukazanja bezbroj džamija i vjerni-ka kako smjerno padaju na serdža-du u transu spram svog boga. Sve je to lijepo i nedemokratično ako znamo da postoje ljudi koji ne pri-padaju monoteističkim religijama, a tu su i oni koji ne vjeruju ni u šta. Takvi su najugroženiji, i kada bi jedan običan Norvežanin došao na mjesec dana u Sarajevo mogao bi pomisliti kako mi još uvijek ni-smo prevazišli tamu Srednjeg vije-ka, jer je religija sveprisutna i ako se zoveš Faruk sasvim je normal-no da si musliman”, piše Faruk za kojeg Norvežanin misli da je mu-sliman. Ovo je definitivno najluđi polumjesec u posljednjih nekoliko godina!

Faruk Šehić, Sarajlija za kojeg Norvežanin misli da je musliman

Ludi polumjesec


SDP preko FTV-a korak po korak rastura SDA

Dodik odlikovao ruske dobrovoljce a SDA-ov premijer Mujezinović marokanskog varalicu Torabia

Medijski obračun platformaških saveznika

Kako javna odlikovanja otkrivaju razliku između srpske i bošnjačke politike u BiH

Nema noći a da SDP preko svog me-NNdijskog megafona Federalne televi-NNzije ne udari na SDA. Naočitiji primjer SDP-ovog izigravanja sa partnerstvom SDA desio se prije nekoliko dana kada je FTV ugostila Fahrudina Radončića, li-dera opozicione Stranke za bolju buduć-nost BiH, koji je u spomenutom nastupu na sva usta hvalio Zlatka Lagumdžiju i politiku SDP-a te za sve i svašta optu-živao SDA. Nije ovo jedini primjer dis-cipliniranja, odnosno rasturanja SDA preko Federalne televizije. Kako se bliže

lokalni izbori tako SDP, polahko, korak po korak počinje da medijski rastura ne-moćnu i nezaštićenu SDA. Istovremeno,SDA ne smije izreći nijednu kritiku na račun FTV-a. Umjesto toga stalno kriti-kuju Dnevni avaz.

Nedavno, zvanično otkrivanje spo-menika ruskim dobrovoljcima

u Višegradu od strane najviših vla-sti Republike Srpske i javna zahvala predsjednika RS-a Milorada Dodika ruskim dobrovoljcima što su, kako on kaže, stali na branik Republike Srpske, te prošlogodišnja javna zahvala i odlikovanje premijera Federacije BiH Mustafe Mujezinovića marokanskom varalici Mekkiju Torabiju, najbolji je pokazatelj kakvu politiku vode srpski a kakvu bošnjački političari u BiH. Dok

srpski političari iz Republike Srpskeimaju jasnu politiku, politiku koja služi jačanju interesa srpskog naroda i njihovog entiteta, bošnjački politi-čari prave cirkus, svojom politikomnaš narod dovode u teške za-blude i još težu eko-nomsko – p o l i t i č k u situaciju.

Foto islamnetaa mole Boga da se ne dogovore

14

Reagiranje na napad Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD u Sarajevu

Vjera i društvo

Potpisnici: Uredništvo magazina Saff, redakcija islamskog portala www.minber.ba

N edavni teroristički napadna Ambasadu SAD u Sa-rajevu na veoma šokan-

tan način otkrio nam je sve slabostii složenost bosanskohercegovačkedruštvene stvarnosti. Ovaj napadje na površinu izbacio sve slabostibošnjačkog naroda ali i opasnostisa kojima se suočava i sa kojima bise tek mogao suočiti naš narod. Ta-kođer, spomenuti napad ozbiljno jeupozorenje za sve nas Bošnjake, na-ročito nas koji vjerujemo u Allaha ikoji težimo ka Njegovom zadovolj-stvu, na ono što se nikako ne smijedovoditi u pitanje i na ono što svimoramo čuvati i braniti.

Suverenitet naše domovine Bosnei Hercegovine

Bosna i Hercegovina je naša do-movina koja ima mnogo neprijate-lja. U našem komšiluku živi mnogoonih koji jedva čekaju i rade sve štoje potrebno da Bosna i Hercegovina doživi svoj kraj. Nedavni teroristič-ki napad na Ambasadu SAD u Sara-jevu najljepši je poklon rušiteljima Bosne i Hercegovine, odnosno ovajčin je napad na državu i pomaganjesrpsko-hrvatskim separatističkimsnagama da ostvare svoje ciljeve.Da dokažu svijetu da je u BiH ne-moguće živjeti i da je njihov zahtjev za odcjepljenem onih dijelova kojesu genocidom osvojili i uspostavili,sasvim opravdan i legitiman.

Godinama srpsko-hrvatski an-tibosanskohercegovački i anti-bošnjački političko-obavještajni i medijski sistemi plaše svijet da je Bosna i Hercegovina opasna drža-va jer u njoj živi hiljade tzv. islam-skih terorista koji su spremni i jed-va čekaju da napadnu cijeli svijet. Uspješnim dokazivanjem da je BiH prepuna Bošnjaka, tzv. islamskih terorista, srpsko-hrvatski dušmani Bosne i Hercegovine koriste kako bi opravdali svoje separatističke ak-tivnosti. I ne samo to, spomenuti dušmani naše zemlje i našeg naro-da svojom pričom o postojanju hi-ljada bošnjačkih islamskih terorista danas žele opravdati svoje zločine koje su počinili nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Herce-govinu. Napadom na Ambasadu SAD u Sarajevu Mevlid Jašarević je doveo mnoge u dilemu. Iako niko nema dokaza da iza njega stoji neka antibosanskohercegovačka obavje-štajna služba, ono što je on uradio može uraditi samo velika neznalica ili dušman Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Njegovo nedje-lo odgovara jedino neprijateljima BiH a svima ostalima nanosi veli-ku štetu. Mevlid Jašarević svojom vanjštinom podsjeća na vjernika muslimana, što cijeli slučaj čini još složenijim. Jasno je da vjernik musliman nikada sebi ne može niti smije dopustiti činjenje sličnog djela. Čuvanje suvereniteta Bosne

j p j j g

i Hercegovine treba biti primarna dužnost svakog Bošnjaka musli-mana. Jer, bez Bosne i Hercegovi-ne nema ni Bošnjaka ni islama na ovim prostorima.

Osim toga, prirodno je da svakiinsan voli svoju domovinu i da ima osjećaj pripadnosti zemlji iz koje vodi porijeklo. Tako je kod svih lju-di osim kod pojedinaca koji nemaju nikakvih normi niti pravila. Islam je potvrdio taj osjećaj i tu ljubav i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je za to najbolji primjer. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve se-

Mora se prestati sa razbijanjem džemata Mora se prestati sa razbijanjem džemata i stvaranjem vjerske anarhije među Bošnjacimai stvaranjem vjerske anarhije među Bošnjacima


llem, napuštao Mekku, okrenuo sei rekao: “Nema ljepše ni meni dra-žeg mjesta od tebe. Da me moj na-rod nije protjerao nikada te ne bihnapustio.” (Tirmizi). Kada se sa as-habima vraćao iz pohoda na Tebuk,i kada su došli na domak Medine,rekao je: “Ovo je Tabe (Lijepa) –misleći na Medinu – a ovo je Uhud,brdo kojeg volimo i koje nas voli.”(Muslim). Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, je molio Allaha, džellešanuhu, da mu omili Medinu, kaošto mu je omilio Mekku, pa i višeod toga. (Buharija).

Jedinstvo naroda

Bosna i Hercegovina je specifič-na zemlja, a život u Bosni i Her-cegovini je posebno složen. Svje-doci smo svih iskušenja kroz kojesmo mi Bošnjaci prošli u bliskoj idaljoj historiji. Jedinstvo naroda jenajvažniji aspekt našeg opstanka (Sjetimo se razdora među krajiš-kim Bošnjacima i međubošnjačkog rata tokom agresije na BiH, kada jesrpski agresori uspio posijati sjemerazdora i izazvati dugogodišnji me-đubošnjački rat na prostoru VelikeKladuše, Cazina i Bužima. Naža-lost, i danas se osjećaju posljedicetog ratnog razdora jedinstva naro-da u cazinskoj Krajini.). Cijenećivrijeme i uvjete u kojima živimoodgovorno tvrdimo da je vjerskojedinstvo najvažniji aspekt jedin-stva Bošnjaka. Ovaj aspekt jedin-stva naroda posebno je važan danaskada je naš narod razbijen na svimdrugim društveno-političkim po-dručjima.

Ovaj terorstički čin je, osimnapada na našu domovinu, na-pad i na Islamsku zajednicu koja ulaže maksimum truda da održimuslimane Bošnjake na okupu ikoja je u ovom općem političkom,ekonomskom i kulturnom haosu udomovini, jedini svijetli primjer isigurna oaza za svakog muslima-na.

Prije nekoliko godina grupa islamskih misionara objavila je proglas o tekfiru. Napad Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD u Sarajevu i njegove štetne posljedice povod je za novo oglašavanje

15 18. novembar - 22. zu-l-hidždže

Upravo zato, vjersko jedin-stvo Bošnjaka danas je izloženo sta lnom udaru. Kako god je srp-sk i agresor uspio u ratu zavadi-ti Bošnjake u Cazinskoj krajini, tako danas neke snage pokuša-vaju nas Bošnjake zavaditi i ra-zjediniti na vjerskoj osnovi. Na-ža lost, spomenuti dušmani su, u određenom smislu, uspjeli u svojim smutnjama. Svjedoci smo stvaranja vjerske anarhije među Bošnjacima. Uz pomoć tekf irske ideologije u vjersk i aspekt našeg naroda unosi se sta lni nemir i razbija se vjersko jedinstvo na-roda. Tekf irska ideologija aktiv-no poziva na rušenje Islamske zajednice u BiH kao najvažnijeg stuba našeg vjerskog jedinstva. Aktivnosti na tom planu su broj-ne, a najizraženije je otvaranje zasebnih mesdžida i pozivanje na razbijanje loka lnih džemata kao i atak na ulemu u BiH i proglaša-vanje ist ih nevjernicima.

Neoharidžijske, tekfirske skupine trebaju znati da je, pored akide i ahla-ka, islamsko bratstvo i jedinstvo je-dan od temelja zdravog društva i ovog ummeta.

Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, je to dobroznao zato je u Mekki, ali ikasnije u Medini, radio na tome i odgajao muslimanena principima islamskog bratstva gdje nije bilo razli-ke između Kurejšija i dru-gih, bogatih i siromašnih isl. Oni su bili jedna pesni-ca, jedan i jedinstven saf.

U bosanskohercego-vačkim prilikama musli-manska obaveza jačanja vjerskog jedinstva značijačanje Islamske zajednice u BiHkao najvažnije institucije. Jasno jeda u radu Islamske zajednice u BiHima propusta, i ova reakcija nema za cilj takve propuste braniti, međutimislamsko jedinstvo čiji je ona stub na ovim prostorima je veći imperativ ipotreba od potenciranja na isprav-kama pojedinih pravnih, odnosnošerijatskih, pitanja. Zato pozivamosve one koji su na bilo koji načindio smutljivog procesa razbijanja džemata i stvaranja vjerske anarhijemeđu nama Bošnjacima da se dozo-vu pameti i da prestanu s tim. Onimoraju biti svjesni svojih djela.

Važnost očuvanja je-dinstvene riječi i jedin-stvenog političkog i du-hovnog autoriteta, te ko-liko je opasno i pogubno svako spletkarenje protiv zajednice, poticanje na neposluh protiv musli-manskih vođa, i stvara-nje negativne atmosfere u društvu, najbolje ilustru-je sljedeći hadis: “Ako vam neko dođe i među vama pokuša ubaciti sje-me razdora i neposluha

prema vladaru, kojem ste jedno-glasno iskazali pokornost, ubijte ga, ma ko on bio”. (Muslim). A da odvajanje iz zajednice nije nikakvo pravovjersvo i dosljednost u vjeri, kako to neki ljudi zamišljaju, za-hvaljući prije svega, pogrešnom tumačenju kojem ih uče njihovi šejhovi, nego naprotiv stranputica i slijeđenje paganskih običaja, u prilog tome govore riječi Poslani-ka, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko se udalji od džemata (musliman-ske zajednice) makar jedan pedalj i umre, njegova smrt je paganska.” (Ebu-Davud).

U bosansko hercegovačkim

prilikama muslimanska

obaveza jačanja vjerskog jedinstva

znači jačanje Islamske

zajednice u BiH kao najvažnije

institucije.


Čuvanje reda, sigurnosti i mira u društvu

Islam kao niti jedna druga religi-ja poziva da se u državi čuva red, slo-boda i mir i svim svojim građanima, muslimanima i nemuslimanima, garantira pravo na život, sigurnost, slobodu kretanja, privređivanja i školovanja, a strogo zabranjuje na-rušavanje reda, sijanje straha i bilo koji vid uznemiravanja i nasilja nad ljudima, svejedno radilo se o nasilju i sijanju smutnje od strane vladara tiranina nad podanicima, ili se ra-dilo o pojedincima koji čine ta (ne)djela. U hadisu koji bilježi ima En-Nesai, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Pravi musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi ljudi, a pravi mu’min je onaj od kojeg su ljudi sigurni u pogledu svojih života i imetaka.”

Islam nas uči da nije dovoljan samo osjećaj ljubav prema domovini, već svaki vjernik mora ponijeti od-govornost za njenu izgradnju, za što bolji i ljepši život svih njenih stanov-nika. Mora je braniti od svih neprija-telja i učestvovati u svim plemenitim akcijama koje znače izgradnju države i uspostavu harmoničnih odnosa u životu njenih građana. Čuvena Me-dinska povelja, koju je Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem, sačinio po dolasku u Medinu i osnivanju prve

muslimanske države, a u cilju što bolje unutarnje organizacije i uređenja, te sprječavanja anarhije i bezakonja, sadržala je, iz-među ostalog, klauzule o zajedničkoj, muslimansko-jevrejskoj, odbrani Medine od vanjskog neprijatelja. Tako se u članu 37 (a) ove povelje kaže: “Židovi će u ratu sudjelovati sa svojom imovinom, a muslimani sa svojom. Jedni druge će po-magati u borbi protiv onog tko nasrne na bilo koga od potpis-nika ovog dokumenta. Među njima će vladati pošteni i prijateljski odnosi u kojem će dobro biti brana zlu.” U članu 44, se kaže: “Među njima (potpisnicima Povelje) mora biti pot-pomaganje protiv onog ko napadne Jesrib, (tj. Medinu)”.

Otvoreni napad na islam i muslimane

I prije nesretnog terorističkog napada na Ambasadu SAD u Sara-jevu pojedinci i grupe iz političkog, obavještajnog i medijskog okruženja u Bosni i Hercegovini i regiji otvore-no su napadali na islam i muslimane u našoj zemlji. Nakon Mevlidovog napada na američku ambasadu u Sarajevu uslijedila je otvorena hajka na nas muslimane i naš islam. Na

internetu i drugim medi-jima zabilježeni su brojni pozivi na silovanje mus-limanki i ubijanje musli-mana koje se pogrdno na-ziva vehabijama. Žalosno je što ovi zabrinjavajući pozivi na linč postaju sve masovniji i što niko ne po-duzima ništa protiv autora navedenih poziva. Nedjelo Mevlida zaslužuje svaku osudu i on treba za to i odgovarati, ali ne želimo da se za slična nedjela ili

eventualno teže prestupe koriste dupli aršini i drugačije postupa s počiniocima samo zato što nisu imali bradu ili nisu bili muslimani. Ponašanje bilo kojeg pojedinca ne može biti opravdanje za proganjanje drugih ljudi koji nemaju nikakve veze sa njihovim djelima. Pozivamo na poštivanje prava muslimana i na prestanak vođenja medijskih antiis-lamskih kampanja.

Na kraju, još jednom naglašavamo da su neoharidžije, tekfirovci, među kojima se nalaze pojedinci koji vjerovatno rade za sitne pare za raznorazne tajne službe, koje se bore protiv islama i muslimana i protiv naše države Bosne i Hercegovine, ljudi koji pozivaju džahilijetskom (neznabožačkom) davom, a njihovo djelovanje je antiislamsko.

Islam nas uči da nije dovoljan samo osjećaj ljubavi prema domovini, već svaki vjernik mora ponijeti

odgovornost za njenu izgradnju,

za što bolji i ljepši život svih njenih stanovnika.

18

Borba za opstanak

Kolumna

Za kolektiviziranje Mevlidove krivice nije kriv Mevlid, već ekstremističko dejtonsko društvo, koje svjesno neće da razumije kako “vehabije” imaju jednaka ljudska prava kao i svi drugi građani BiH, i da ih niko ne smije žigosati zbog njihove osobenosti. Ako nisu svi Srbi krivi za genocid u Srebrenici, zašto bi sve “vehabije” bile krive za Mevlidove vratolomije?!

Piše: Fatmir Alispahić

K ako se moglo dogoditi da onako sabrana njemačka nacija zapadne u oboža-

vanje Adolfa Hitlera? Ta velesila od radinosti, urednosti, nauke irazboritosti savila se pred nogama jednog besprizornog budalaša. Zarsve vrijednosti njemačkog društva nisu mogle biti dovoljna brana pro-tiv najezde te mentalne i moralnetruleži? Ova pitanja Srbi sebi nikadneće postaviti, u odnosu na gedžo-vane tipa Miloševića, Karadžića,Dodika i dr., jer je velikosrpski hi-tlerizam dobio međunarodni certi-fikat, u vidu postojanja RepublikeSrpske. Nijemci, pak, i danas traga-ju za korijenima svoga pokleknuća,i ponizno nose grijeh holokausta.Gdje je ta granica na kojoj demo-kratija prelazi u jednoumlje, um ubezumlje, a jedno sabrano društvopostaje stado ovaca? U ovim proce-sima postoji tačka na kojoj faktorkorupcije preuzima većinu akcija udruštvenoj zbilji, jer je u interesnumrežu uhvaćena kritična masa po-jedinaca i institucija koji bi moglipružiti otpor slapovima bezumlja.

Budući da su hitlerizam i isla-mofobija/antiislamizam istog roda - a o čemu je nadahnuto govorioŽeljko Komšić – nemoguće je ga-

j g

lop bošnjačke autodestrukcije pro-

matrati izvan procesa koji od naro-da prave stado, a od njegovih aka-demskih autoriteta goniče stoke. U Bošnjaka je ovaj problem bjelodan, posebno nakon što je jedan bolesni čovjek, imenom Mevlid Jašarević, zapucao na Američku ambasadu u Sarajevu. Nastalo je općenarodno veselje, jer se konačno do-godio toliko najavljivani i očekivani “vehabija”, pa sad priče o tzv. islamskom terorizmu nisu repa bez korijena. Kad su mogli Nijemci pobudalit’, gdje nećemo mi?!

Test demokratije

Bio je to napad na dr-žavu, svejedno da li se ra-dilo o privatnom napadu ili pak organiziranom i smišljenom napadu kroz instrumentaliziranje i is-korištavanje jednog ah-maka, i svejedno na po-sljedice tog napada, to je napad na državu. No, zar organizirani teroristički napadi na bošnjačke po-vratnike u Republici Srp-skoj, nisu također napadi na državu?! Ako jesu (a jesu) zašto na njih niko nije reagirao kao napade na državu i po toj osnovi ih sankcionirao? Ispade da je u ovoj državi važnija fa-sada na Američkoj amba-sadi od bošnjačkih života i bogomolja! Zar terori-zam poznaje vjerske i etničke razli-ke? Biće da je tako, jer za norveškog teroristu Brejvika niko ne reče da je kršćanski terorist, iako je jasno da djeluje sa pozicija kršćanskog fun-damentalizma i islamofobije, dok se za ludog Mevlida odmah znalo da je tzv. islamski terorist, “veha-bija”, produkt “opasne ideologije”, itd. Šteta je što nemamo načina da

j p p g j

organiziramo istraživanje na temu javnog tretmana slučaja Mevlida Jašarevića, sa posebnim akcentom na radost koja je iskazana zbog pu-

canja u Američku ambasadu. Na FTV su bili toliko ushićeni da suporučili kako, evo, i mi sad ličimona Afganistan, gdje je tog dana odbombe u autobusu ubijeno 20-tak ljudi. Doduše, kod nas je skinu-to 20-tak komadića fasade, marke“ambasada”, a to je isto, zar ne?!

Javnost je ličila na olimpijadu u ulizivanjuAmerici i u nagrđivanju“vehabija”. Ljubav pre-ma Americi tumačena jekao ljubav prema slobodii demokratiji, što je teška budalaština, jer Amerika predvodi aktuelne krstaš-ke ratove, ubija musliman-ske državnike, razara mu-slimanske zemlje, organi-zira pederska iživljavanja po konclogorima u AbuGhraibu i Guantanamu,a samo nas vrijeme dijeliod opće spoznaje da izme-đu Hitlerove Njemačkei ovakve Amerike nema razlike. To ne isključujenašu bosansku zahvalnostza učešće Amerike u zau-stavljanju rata, te uvjere-nje da nam je potrebnoameričko partnerstvo. Kozapuca na Ameriku, zapu-cao je na Bosnu! – ali tone znači ništa više osimsuhog interesa. Amerika je i dalje bliža Hitleru iBrejviku, nego dvorcima bosanske multikultural-nosti i prirođenog antifa-šizma.

U tom poltronisanju Americi,dejtonski su glasnogovornici izgu-bili pamet za jedno prosto pitanje:A kako bi to pucnjevi Mevlida Jaša-revića mogli koristiti “vehabijama”u BiH? Nikako! Time je jasno da “vehabije” nemaju ništa sa Mevli-dom. Jer, kad bi Mevlid nastupaokao dio te zajednice, gledao bi da joj ne nanese zlo, a mogao je zna-ti kako će njegovu krivicu odmahnalijepiti svim “vehabijama”. Za tokolektiviziranje Mevlidove krivicenije kriv samo Mevlid, već ekstre-

Časno je nositi Časno je nositi žig “žig “vehabije”vehabije”

Sad bi neko htio da

Islamska zajednica iz džemata

izbacuje sve koji izgledom podsjećaju na Mevlida

Jašarevića. To bi rezultiralo besmislenim konfliktima i vraćanjem na stanje od prije

deset i više godina.


19

mističko dejtonsko društvo, koje svjesno neće da razumije kako “ve-habije” imaju jednaka ljudska prava kao i svi drugi građani BiH, i da ih niko ne smije žigosati zbog njihove osobenosti. Ako nisu svi Srbi krivi za genocid u Srebrenici, zašto bi sve “vehabije” bile krive za Mevlido-ve vratolomije?! Dotle seže sljepilo da se čak govori kako je “vehabije” neko odnekle uvezao, a riječ je o bh. državljanima koji imaju ljudsko pravo da izigravaju pingvine ako im je volja. Da li će im brade služiti u vjerske svrhe, ili će izigravati pa-tuljke iz bajke o Snježani, to nikoga ne treba da se tiče. Sistem koji zadi-re u privatnost, koji nečiju osob(e)nost uzima kao mjeru diskreditaci-je, u osnovi je fašistički. U ime slo-bode pederi mogu da se pederišu, pankeri da se pankerišu, a “ jehove” da svjedoče. Dejtonska javnost ne razumije ovu porušenu granicu, zbog koje “vehabije” u BiH bivaju najistureniji test demokratskih ka-paciteta ovog društva, a istovreme-no i najugroženija manjina u BiH. A na granicama, na manjinama, očituje se suština – tvrde zapad-ni učitelji ljudskih prava. U Bosni

danas više ljudskih prava imaju kerovi, nego “veha-bije”! Jer, kerove ne smijeniko progoniti, a na vrije-đanju, hapšenju i maltre-tiranju “vehabija” grade sepolitičke karijere. Časno

j j g

je nositi žig “vehabije” - uime prava na različitost!Takvu torturu, kakvutrpe “vehabije”, zbog zlo-djela pojedinaca iz mu-slimanskih redova koja seobavezno generaliziraju idovode u vezu sa svakimBošnjakom muslimanomkoji ima makar malo bra-de, mogu izdržati samoljudi koji duboko vjerujuu sud vremena, pred ko-jim će islamofobija bitijednaka fašizmu, a pro-gon muslimana biti jed-nak progonu Jevreja u HitlerovojNjemačkoj. Uzvišeno je danas usta-ti u zaštitu “vehabija”, jer se takobrane ljudi kojima je presuđeno bezkrivice; tako se brane ljudska pra-va, zakoni ove zemlje, demokratskiporedak, a naspram dejtonskog jav-nog krda koje ne razumije abecedu


Islamska zajednica je uspjela

kritičnu masu “vehabija” da “vrati u džemate” i odvrati od soliranja,

od mogućeg remećenja ustaljenog

reda i poretka. U normalnom društvu takva bi se činjenica

hvalila, namjesto što se Islamska zajednica

proziva kao sponzor

“vehabizma”.

prava i pravde - da je sva-ko nevin dok mu se krivi-ca ne dokaže. Amerikanci su tu oprezni, jer njihovi izvori napad na Ambasa-du ne imenuju kao “tero-rizam”, već kao incident, za razliku od armije boš-njačkih samomrzitelja koji se utrkuju da izreknu što opasnije riječi, nasto-jeći svakog muslimana sa bradom osumnjičiti kao Mevlidovog saučesnika.

Zanimljivo da na taj“vehabizam” u BiH niko nije ozbiljno upozoravao,niti vodio hajku pro-tiv tih skupina, prije 11. septembra 2001. godine, pa ni godinama poslije. Najednom su “vehabije” otkrivene kao propagan-

dni potencijal u s-h obavještajnim operacijama protiv Bosne i Bošnja-ka. Prvi autor u BiH koji je pisao o pitanju “vehabija”, sa akcentom na njihovu socijalizaciju u džema-te i u bosansku običajnost, bio je Fatmir Alispahić, a iza ove tvrdnje stoji mnoštvo tekstova, u ime kojih

ove riječi imaju konkretan kredibi-litet. I danas mislim da je morala postojati suptilnija mjera za gra-nicu između muslimanskog i bo-sanskog, jer je bosansko starije odmuslimanskog, budući da bez bo-sanskog nema ni bošnjačkog. Prijedesetak godina mnogo sam pisao o“vehabijama”, dok su ostali šutjeli,ali prije desetak godina “vehabije”nisu bile ono što su danas, jer ih jeu međuvremenu Islamska zajednica okupila i vratila u džemate.

Misija ujedinjenja

U subotnjoj reviji “Pogled”, uOslobođenju, u julu 2000. godine,reagirao sam na informacije da jegrupa “vehabija” napravila incidentna manifestaciji “Dani Svetog Petra i Pavla”. Tada se za “vehabije” goto-vo nije ni znalo.

- “Ako će uvažavane vjerske slo-bode vehabija ugrožavati građanskei vjerske slobode drugih, ili obratno– onda je to kuršluz demokratskihkriterija sa nesagledivim posljedi-cama. Slobode vehabija su omeđeneslobodama drugih i slobode drugihsu omeđene slobodama vehabija.Ko pređe tu granicu ugrozio je de-mokratski poredak koji je stariji odsvih sloboda” – pisao sam u Oslobo-đenju od 15. jula 2000. godine.

U tekstu “ZZ TOP” (5.9.2000.),također u Oslobođenju, ustao sam uzaštitu zajednice u Bočinji: “Akonismo spremni da uvažimo osobe-nost mudžahedina (vehabija), onda ne možemo očekivati uvažavanjesvojih različitosti. Različitost neugrožava jednakost svih pred zako-nom. Sve drugo su ljudska prava islobode. Da li će neko nosati bradukao vehabija, ZZ TOP ili Dražinsljedbenik – ne bi trebalo ikoga da zanima. Sve dok ta brada ne ugrozidržavu u kojoj raste. Osvajanje uvi-da o toleranciji različitosti esencija je valjane budućnosti”.

Vidimo da je desetak godina poslije bosanska javnost pred istimneznanjima – da samo ugrožavanjezakona može biti razlog za reakciju,a kod nas ministar defektizma Sa-dik Ahmetović tvrdi kako se repre-sivne akcije po Gornjoj Maoči vršeu cilju preventive. Naša javnost za-boravlja da su preventivne represijesprovodili samo fašistički i komu-nistički režimi - kod kojih je kriv svako ko je oklevetan.

Potpuno se zanemaruje deseto-godišnji proces u kome su se “ve-habije” uključivale u džemate, pri-

hvatale red i poredak Islamske za-jednice. U tekstu “ZZ TOP” pisao sam: “Za par godina naši gradovi su preplavljeni vehabijama. Mnogi mladi ljudi su pronašli sebe u soli-darnosti koja vlada u ovoj zajedni-ci. Ali mnogi nisu izbjegli zamku estradnog islama, kleropolitičke is-ključivosti, što priječi socijalizaciju vehabija u bh. društvo.”

Ovaj tekst je tada postavio važnopitanje o socijalizaciji “vehabija”, o čemu je u svojoj hutbi od 4. novem-bra 2011. govorio reisu-l-ulema dr. Cerić, definirajući taj problem kroz sintagmu “povratak u džemate”. U odnosu na 2000. godinu, Islamska zajednica je uradila divovski posao socijalizacije “vehabija”, koji su do tada znali praviti razne predstave u nastojanju da reformiraju islam u Bošnjaka. Posljednji veliki pokušaj te vrste bio je onaj koji je predvodio rahmetli Jusuf Barčić, a tada su mo-bilizirani čak i policajci da danonoćno nadgledaju Ju-sufovo selo Gornje Petro-vice. ...Sve dok Jusuf nije poginuo u saobraćaju.

Islamska zajednica jeuspjela kritičnu masu “ve-habija” da “vrati u džema-te” i odvrati od soliranja, od mogućeg remećenja ustaljenog reda i poretka. U normalnom društvu takva bi se činjenica afir-mirala i hvalila, namjesto što se Islamska zajednica

20

stalno proziva kao sponzor “veha-bizma”, a pri čemu “vehabizam”, bez ikakvih argumenata, treba da ima značenje samog “terorizma”. Kod Bošnjaka je, na žalost, zavla-dao veći otpor prema “vehabijama”, nego prema četnicima, a što pripada onoj dimenziji genocida koja govori o navikavanju žrtve na status potla-čenog i poniženog subjekta. To što Bošnjaci mrze “vehabije”, a zaborav-ljaju četnike, dio je specijalnog psi-hološkog rata u kome žrtva genocida ostaje bez historijskog pamćenja.

Sad bi neko htio da Islamska za-jednica iz džemata izbacuje sve koji izgledom podsjećaju na Mevlida Ja-šarevića. To bi rezultiralo besmisle-nim konf liktima i vraćanjem na sta-nje od prije deset i više godina. Oni koji to zagovaraju zapravo priželjku-

ju sukobe unutar Islamske zajednice, jer im ne odgo-vara činjenica da u Bošnja-ka ne postoje nikakve “ve-habije”, već postoje samo i isključivo džematlije. Ako ima nekih Bošnjaka što ne priznaju Islamsku zajed-nicu, njih treba jednako tretirati kao i ateiste koji imaju pravo da budu šta hoće. Iznad jednih je Bog, iznad drugih su Marks i Lenjin, iznad trećih je ra-kija, iznad četvrtih je ne-što četvrto i peto, ali iznad svih nas je zakon po kome su – moje slobode omeđe-ne slobodama drugih.


Za kolektiviziranje

Mevlidove krivice nije kriv samo

Mevlid, već ekstremističko

dejtonsko društvo,

koje svjesno neće da

razumije kako “vehabije”

imaju jednaka ljudska prava kao i svi drugi građani BiH.

21

Džemat (džamija) Ensarija u Belgiji

Naši džemati

Priznavanje džamija u Belgiji

Piše: Izet Karalić, predsjednik Izvršnog odbora

Džemat - džamija Ensa-rija iz Genta u Belgiji je

jj

24-ta priznata džamija uj g j j

Flandriji (flamansko govorno pod-p jp j

ručje). Džemat Ensarija je ujednoj g pj g p

prva Bošnjačka priznata džamija uj j j jj j

Beneluxu. Šta to konkretno znači?p j p jp j p j

Nakon ispunjenih uslova (izmeđuostalog i posjedovanje džamijskog

p jp j

objekta), priznate džamije mogu ra-g p j j j gg p j

čunati na materijalnu podršku kaoj p j gj p j g

što je mjesečna nadoknada aktivnog j pj p

imama. Džemat Ensarija je aktivnoj j g

u potrazi za objektom i sredstvima.j jj j

Nadaju se, ako Bog da, kreditu bezp jp j

kamate kako bi onda ubrzanim ko-j gj g

racima krenuli u ostvarivanje uda-ranja čvrstih temelja džemata.

j

Naša dova:jj

O, Svemilostivi, Ti nama po-mozi da prepoznamo kako mi mo-

p

žemo iskrene ensarije da budemo.p pp p

Amin.

Kratka historija priznavanja isl ama u Belgiji

j

U Belgiji je islam priznat kaovjera (vjeroispovijest) od 1974. Tre-

g j j pg j j p

balo je 30 godina da bi ovo prizna-j j p jj j p j

je bilo razlog subsidiranju džamija j g pj g p

i vjerskih službenika (imama) i to uj g j jg j

analogiji sa drugim priznatim vjer-j

skim zajednicama. Zašto je to takog j g p jg j g p j

dugo trajalo?jj

Jedan od razloga je i dugogo-g jg j

dišnje rezervno držanje političkihg j g gg j g g

partija koje su trebale da vode ni-j j pj p

jansirane debate (rasprave) o inte-p j j

graciji uopšteno, a posebno o subsi-j pp

diranju islamskih vjerskih zajednica.

jj

Tek 2004. jejj

Flamanski parla-j

ment uveo i usvo-jio opšti dekret u vezi podrške vjer-j p

skih zajednica.pp

Proces prizna-j

vanja traje i dalje. p

Skoro svake godi-j j jj j j

ne bude priznato g

po nekoliko dža-pp

mija.

DvadesetčetvrtaDvadesetčetvrta priznata džamija priznata džamija u Flandrijiu Flandriji


Snaga ummetaPiše: Esma iz TravnikaBISMILLAHIR-R AHMANIR-RAHIM

Snaga ummeta.Snaga čovjeka je u djelovanju.

Snaga insana je u srcu.Snaga dobročinitelja je u nijjetu.Snaga borca je u insanu.Snaga čovjeka je u dobročinite-

lju.A u čemu je snaga ummeta?Kada bi preko planete, spo-

jene bile tačke ummeta, organi-zam bi stajao pred nama, stajao bi insan, čovjek u obrisu dobro-činitelja.

Pa bi se snaga čovjeka, i snaga insana, i snaga dobročinitelja uveza-le u snagu ummeta, jer, ummet nije bezličan,

Ummet smo i ti i ja, i on i ona.Je li snaga moja dio ovog or-

ganizma, ili snaga njegova, ili njena?

Može li oko insana otići bez nogu čovjeka, a noge čovjeka bez nijjeta dobročinitelja?

Kada je Ibrahim, a.s., u sebi ujedinio i vid i korak i nijjet, sna-gu je Allahu zavjetovao pa mu je kurban primljen.

La havle ve la kuvvete illa bi-llahi.

Kuvvet ovog ummeta Mu-hammedovog, s.a.v.s, sliva se sa Nebesa, a insanu su date tačke izbora sopstvenog, tačke snage u koje se kuvvet uliva. Ako te tačke ne otvorimo, kako da se u nas ku-vvet ulije?

A tačke su SNAGA ČOVJE-KA, SRCE INSANA I NIJJET DOBROČINITELJA.

Tri tačke koje su imale ensarije, pomagači Pejgamberovi, s.a.v.s., koji su znali da njihova snaga dio je snage UMMETA.

O, Svemilostivi, Ti nama po-mozi da prepoznamo kako mi mo-žemo iskrene ensarije da budemo.

Amin.

22

Slučaj “magistri pederizma”

Aktuelno

Pederizam teži drastičnim oblicima ugrožavanja demokratije i slobode govora, s ciljem da peder bude zaštićen kao sveta krava u Indiji, ili Veliki Brat u Orwellovoj “1984”. Peder je postao sinonim demokratije i ljudskih prava, pa ko se usudi da mrko u pedera pogleda, bit će krivično, politički i medijski gonjen kao najgori zločinac. Dokaz za ovo su reakcije na otkriće Saffa da su sarajevski tzv. magistri gender studija zapravo magistari pederizma

Piše: Redakcija magazina Saff

Ovaj tekst nastaje zbog historijekoja će nekada objektivno sa-gledati destruktivnu politiku

SDP-ovog Kantonalnog ministarstva ob-razovanja, pod komandom E. Suljagića,koje s javnošću komunicira na principunajcrnjih ideologija i njihovih propagan-dnih mašina, kao i Vijeća za štampu, kojepored ideološke zasljepljenosti ima problemsa elementarnom logikom. Naime, ove dvi-je zvanične instance su reagirale na tekst uSaffu, pod naslovom “U Sarajevu promo-virani magistri pederizma”, njih 44, koji sutu titulu stekli na rodnim/gender studija-ma, a okosnica oba reagiranja je u tome štosmo pedere nazvali pederima. Evo kako tozvuči u saopćenju Vijeća za štampu, koje jeu povodu našeg teksta sazvalo vanrednusjednicu, jer je napad na pedera napad na državu i demokratiju:

- Urgentna Žalbena komisija Vijeća za j

štampu u Bosni i Hercegovini je razmotri-la žalbe građana, objavljeni tekst i odgovorurednika Imamovića i zaključila da je unavodima iz teksta i kvalifikacijama “44magistra za razvrat”, “magistri pederizma”,

“eksperti za pederluk” i “diplomirani pede-risti”, drastično prekršen Kodeks za štampu BiH, Član 1, Opšte odredbe, Član 3, stav

p pp

1, Huškanje, Član 4, Diskriminacija, Član pp

4a, Ravnopravnost spolova i poštivanje osobenosti – kaže se u saopćenju iza kojeg stoje sve sami ideološki probrani kadrovi,Miodrag Živanović, Dražen Zubak, Nada

j p

Ler-Sofronić, Nada Arsenić i Faruk Borić.

Peder je pederu peder

Vijeće za štampu je samo sebi skočilo ustomak, jer ne može dokazati da riječ pe-der podstiče “huškanje” i “diskiminaciju”, s obzirom da ovu riječ pederi koriste sami za sebe. Po istoj logici bi Vijeće za štampu trebalo da se oglasi u povodu brojnih tek-stova u kojima pederi sebe zovu pederima, pa ispade da sami sebe diskriminiraju. Evo i nekoliko konkretnih dokaza...

U magazinu Dani od 7. jula 2006. iObjavljen je razgovor sa izvjesnim Do-rinom Manzinom koji za sebe tvrdi “JA

SAM PEDER”, te u intervjuu poručuje:“Riječi peder trebalo bi vratiti dosto-janstvo. To znači da bi ona trebala po-stati općeprihvaćen i afirmativan izraz.”Dvije godine poslije, u istom magazinu,uslikao se izvjesni Mirza Beširović, kojije rekao: “Ja jesam peder i nije me strahonoga što sam. ...Nisam izabrao da bu-dem homoseksualac u smislu homosek-sualne orijentacije, ali biti peder u smisluseksualnog identiteta jesam.” Susjedna Hrvatska ima na stotine slučajeva gdjepederi za sebe javno govore da su pederi,te objašnjavaju kako im riječ peder vraća dostojanstvo, a da ih riječ homoseksua-lac vrijeđa. Jedan od njih je Franko Dota,koji je 20. juna 2011. gostovao u emisiji“Nedjeljom u dva” HRT, gdje je na Stan-kovićevo pitanje “Je li uvreda kada se ujavnom diskursu kaže za nekoga da je pe-der?”, odgovorio: “Ja sam peder i tu nema ništa ironično. Ne samo da sebi to govo-rim, to govorim svim svojim prijateljima pederima i lezbama. U tome nema ništa uvredljivo... Puno je gore koristiti homo-seksualnost... ona je zastarjela.”

S obzirom da homoseksualci samisebe oslovljavaju pederima, a da se rodne/gender studije zalažu sa razliku izmeđuroda i spola, po čemu rođeni muškaracima pravo da se spolno prikazuje kaožensko, tj. peder – ne postoji ni jedna netačnost u Saffovom tekstu. Sve vjeremsvijeta smatraju da je pederluk razvrat,pa to smatramo i mi, dajući pravo pe-derima i magistrima pederizma (genderstudijama) da se bave tim razvratom (da spol nije rod) i da ga smatraju najvećimdostignućem ljudskog uma. Pri tome

zadržavamo svoje demokrat-sko pravo da mi tako ne mi-slimo, ali poštujemo pravodrugih da pederistički misle,pa i da rade šta hoće u svojojprivatnosti. Ako u ovom slu-čaju ima neke diskriminacije,onda se ona odnosi na našepravo da se ne slažemo sa pederima i pederizmom, i da demokratski budemo protiv otvaranja Univerziteta u Sa-rajevu za obrazovanje magi-stara, odnosno advokata pe-derizma i razvrata. Programgender studija je zamotan ustotinu folija, ali je njegova pederistička suština jasna, jerpostoje hiljade rečenica kojeto dokazuju. Spremni smo na ma kojem mjestu, i u ma ko-joj formi, upravo literaturomsa gender studija, dokazati da te studije u svojoj osnovi ima-ju izgradnju akademske mre-že koja će podržavati pedere....Kao što su profesori mar-

Evropsko ujedinjenjeEvropsko ujedinjenje protiv pederske tiranijeprotiv pederske tiranije


23

ksizma podržavali komuniste. Sastavni dio te ideološke mreže jesu i napadi na ljude koji razotkrivaju operaciju unište-nja čovjekove porodice.

Ozvaničeni pederizam

Ekstremizam kojemu su izloženi oni koji ne podržavaju pederluk, najbolje se očituje iz reakcije Suljagićevog, SDP-ov-skog, tzv. ministarstva obrazovanja, u kome je tekst iz Saffa zlonamjerno dove-aden u istu ravan sa terorističkim činom koji je izvršio Mevlid Jašarević. Evo te kri-minalne konstrukcije:

- Ovim činom, magazin Saff je javno-fffsti poslao poruku da je obrazovanje zadnja stvar o kojoj pojedinac treba razmišljati, a da primjere treba tražiti u jašarevićima i Jašareviću bliskim ideologijama, kojima je zajednička mržnja prema drugom i dru-gačijem.

Samo ova klevetnička rečenica je do-voljna da detektira svu bijedu Suljagićevog tzv. ministarstva, koje je odveć izgubilo dignitet i kredibilitet, jer se svelo na sile-džijstvo kakvom je teško pronaći pandam i u rigidnim komunističkim režimima. Citirana rečenica je bestidno puna laži i podvala, što znači da E. Suljagić nema poštovanja prema sudu javnosti i kantaru vremena. Bezbeli misli vječno ostati na funkciji.

Saff je islamski časopis, i za nas je ffučenje (Ikre) centralna preporuka života i rada, ali je izučavanje i propagiranje pe-derizma (gender) uistinu – “zadnja stvar o kojoj pojedinac treba razmišljati”, jer se tu ne radi o učenju, već o formiranju partij-skih odreda čiji je cilj da rasture prirodni poredak, tradiciju, kulturu i sve ono što je stoljećima građeno pod okriljem porodi-ce kao osnovne ćelije i naroda i društva. Gebelsovska podvala kako je naša poruka da “primjere treba tražiti u jašarevićima” samo je dno kriminalnog mentaliteta koji je zavladao sa ponovnim ustoličenjem SDP-ovskih crvenih kmera. Naš tekst nema nikakve veze sa “jašarevićima”, koji su, kao ekstremisti, srodniji ministru Suljagiću, njegovom lideru Lagumdžiji i drugim tipovima za koje ne postoji dija-log i ne postoji poštovanje vjere, kulture, tradicije i svega na čemu jeste zasnovan narod, kao osnovni supstrat te toliko slav-ljenje multikukture. Ovo dokazuje da su SDP-ovski esktremisti zapravo primitivci i rušitelji, za koje je multikultura jednaka nekulturi, multikonfesionalnost jednaka nevjeri i bezbožništvu, jer da nije tako, oni bi cijenili činjenicu da su svi bosanski naro-di identitet sagradili na ognjištu svoje vjere, a da ta vjera osuđuje razvrat, a time i pedere i pederizam iza kojih sada stoji zvanična vlast i Univerzitet u Sarajevu. U nastavku saopćenja E. Suljagić ponovo laže:

- Podsjećamo, nakontako izrečenih stavova većse događalo nasilje. Poziva-mo i Univerzitet u Sarajevuda učini sve što je u njihovojmoći da zaštiti studente odprotuustavnih, diskrimini-rajućih i primitivnih napada onih koji prizivaju srednjivijek, a u prosvjetljenju iobrazovanju vide neprijatelja – piše Suljagić.

Odgovor je kratak: nina kakvo nasilje mi ne po-zivamo, već samo govorimosa pozicija prirode, vjere itradicije, a sigurni smo i sa pozicija ogromne većinenormalnih građana; nema ničeg protuustavnog i diski-minirajućeg u našem kori-štenju riječi peder, jer tu riječkoriste pederi sami za sebe; nigdje mine “pozivamo na srednji vijek” izuzev što slijedimo upute vjere i tradicije, a negiranje vjere je negiranje samog na-roda; mi ne možemo vidjeti neprijatelja u obrazovanju, ako je to obrazovanje uslužbi čovjekovog dobra, a pederizam(gender studije) je u službi podsticanja djece da postanu pederi i da mijenja-ju spol kao čarape; u prosvjetljenju mividimo najveću vrijednost, ali se pro-svjetljenjem ne može smatrati spolnoopćenje po kanalima koji su prirodompredviđeni za odvod fekalija.

Pederi kao svete krave

Dan-dva nakon saopćenja tzv. mi-nistarstva, u akciju je stupila ideološka,SDP-ovska Federalna televizija sa emiti-ranjem emisije pod naslovom “Šta omla-

j

dina zna o gej populaciji”. Očito je nasto-

janje da se omladinu pripremi za novu realnost, u kojoj će umjesto tate i mame postojati samo tata-peder i mama-pe-der, koji će usvajati djecu - dok čovječanstvo ne uvehne. Ovo uvođenje pederizma u javni rtv prostor je promocija po-litike čiji je cilj da našu djecu preodgoji u pedere i pederice/lezbejke, jer se ta spolna i men-talna ognojenost predstavlja kao cool, frash, itd. Pri tome nema ni govora o mentalnim i fizičkim bolestima koje prate ovakvo opredjeljenje, a o tome je nauka ispisala na hiljade studija. Namjesto istine o opa-snostima pederizma, u našoj javnosti ovaj novi, pederistički totalitarizam, na silu protežira laž o kvalitetu života u razvra-

tu. Dokaz za to je i da Federalna tv ne pra-vi emisije sa pitanjem “Šta omladina zna o drogi?”, “...o trgovini ljudima?”, “...o in-stituciji porodice?”, o desetinama važnih tema, jer ispada da je najvažnija tema – šta omladina zna o pederima. U kampanju se uključila i TV Pink koja je 17. novembra priredila emisiju o promjeni spola, a što je ništa drugo nego podrivanje bolesti u lju-di čiji je rodni identitet poljuljan i labilan, i koji sada treba da budu ohrabreni da iz muška postaju žensko, a iz ženska muško. U najmanju ruku mnogi će mladi i nezre-li ljudi pomisliti kako je normalno razmi-šljati da se ne bude onakvim kakav te je Bog stvorio.

Maske su, zapravo, pale, jer je jasno da i javni rtv servis, i Univerzitet u Sarajevu, i SDP-ovsko tzv. ministarstvo obrazova-nja, bivaju upregnuti u sistem promocije i ustoličavanja pederizma kao vladajuće ideologije, zapravo, novog totalitarizma.


Nažalost, u našoj zemlji

je mnogo plaćenika i kukavica, neznalica i

poltrona koji će radije

podržavati smutnju i

laž, nego li istinu o sve

jačem otporu Evrope protiv pokušaja da

se pederizam nametne kao novi fašizam,

odnosno komunizam.

Ko digne glas protiv uništavanja porodice,tradicije, potomstva, bit će odmah javnoizvrijeđan, proglašen teroristom, i bit ćemu zaprijećeno krivičnim gonjenjem, kaošto se to upravo dogodilo magazinu SaffffNekoliko riječi i o tome.

Sarajevski pederisti manipuliraju stra-hom i neznanjem, pozivaju se na Zakono zabrani diskriminacije, zazivaju krivičnogonjenje, a zapravo – nikakve diskrimina-cije nema u iznošenju svoga antipederskog mišljenja, ako to mišljenje ne poziva na konkretne oblike nasilja i ugnjetavanja.To što smo mi pedere nazvali pederima, a i oni sami sebe zovu pederima, ili što smoza gender studije kazali da su pederizam, a i same te studije proklamuju navodno pra-vo na izbor roda – ne može imati krivičnikarakter, jer je sve to u domenu demokrat-skih prava na slobodno mišljenje. S drugestrane, pederisti i njihovi advokati, očitoje, teže drastičnim oblicima ugrožavanja demokratije, gdje bi peder bio zaštićenkao sveta krava u Indiji, ili Veliki Brat uOrwellovoj “1984”.

Slobodno protiv pederizma

S obzirom da je neinformiranost naj-veći saveznik pedera i pederista, ovimputem ćemo javnost upoznati sa nekimevropskim slučajevima odbrane ljudskog prava na slobodu mišljenja o nastranosti ipogubnosti pederluka. Kao izvor će namposlužiti hrvatski web portal katolik i tek-stovi uglednog publiciste Daria Ćehića. p p

Kada je riječ o standardima pravo-suđenja u Evropi, u pogledu agresivnihoptužbi pederista stvari stoje drugačije.Sudovi postavljaju standarde koji vrijedeza čitavo društvo; i ti standardi uopćenisu onakvi kakvima nam ih prikazujufeministice i pederističke udruge.

U Velikoj Britaniji su 2010. godine unekoliko slučajeva policijske uprave mo-rale plaćati naknadu štete, zato što su na prijave “boraca za LGBT prava” bile od-lučile “poduzimati mjere” protiv uličnihpropovjednika i političkih aktivista kojisu tvrdili da je homoseksualizam grijehi da ga ponovo treba zakonom zabrani-ti. Dakle, pobijedili su propovijednicikoji i nadalje imaju pravu propagiratida je pederluk grijeh koji ne smije imatizakonsku zaštitu. Znakovita je i presuda Vrhovnog suda Švedske u slučaju pastora

j p

Ake Greena iz novembra 2005. u kojojase, pozivom na čl. 10. Evropske konven-cije za zaštitu ljudskih prava i temeljnihsloboda (odredba o slobodi govora) nala-zi da ima A. Green pravo iznositi prosud-be koje su uvredljive za homoseksualce(da je homoseksualizam “abnormalan,jedan strašni rak na tijelu društva” i slič-no), dokle god izravno ne ohrabruje ili

opravdava mržnju prema njima. Postoje još desetine slučajeva u kojima je evrop-sko pravosuđe zaštitilo pravo na slobodu mišljenja.

Kada nam se govori da bez usvajanja zakona o pederima nema ulaska u Evro-pu, treba se prisjetiti slučaja Mađarske, čiji novi Ustav sadrži reference na Boga i obiteljske vrijednosti. Pederisti su se okomili na novi Ustav, a evo i zašto:

Ustav propisuje da je brak zajednica muškarca i žene. Utvrđuje da život djeteta tre-ba štititi od začetka. Takve odredbe su ponukale “Human Rights Watch” da izda upo-zorenje kako Ustav sadržava odredbe koje mogu voditi u diskriminaciju žena i LGBT manjina: zaštita fetusa navod-no ugrožava žene, a odredbom da je brak zajednica muškarca i žene povrijeđena su ljudska prava lezbijki, homoseksualaca i drugih “džendera”.

“Human Rights Watch” ne navodi da u dijelu koji se odnosi na istospolne brakove njegovo mišljenje nije samo protivno političkom stavu

mađarskih ustavotvoraca, nego je tako-đer i suprotno mišljenju Evropskog suda za ljudska prava iz najnovijih slučajeva: usporu Schalk i Kopf protiv Austrije su-dio je taj Sud 24. juna 2010. godine da je brak veza muškarca i žene. Dakle, ponajvišem evropskom autoritetu za ljud-ska prava – nema braka izvan braka muš-

karca i žene. Nažalost, u našojzemlji je mnogo plaćenika ikukavica, neznalica i poltro-na koji će radije podržavatismutnju i laž, negoli istinu osve jačem otporu Evrope pro-tiv pokušaja da se pederizamnametne kao novi fašizam,odnosno komunizam. Pederisu, zapravo, samo sredstvo ujednoj globalnoj ideološkojoperaciji porobljavanja čovje-ka i njegove porodice.

O tome najbolje govoreagresivne, glupave i ekstremi-stičke reakcije tzv. ministarstva obrazovanja E. Suljagića i Vi-jeća za štampu, kojima je afi r-macija pederluka važnija odsvih važnih problema u ovojzemlji. Dokle god je to tako,kkova će zemlja biti žedna pravde,istine i slobode.


O posvajanju djece

Mediji koji djeluju pod okupacijom pederističkih lobija ne dozvoljavaju da

se sazna za veliku bitku koju protiv ovog zla vodi pravna i humanistička nauka, a čiji časni prvaci trpe teške udarce i oblike diskriminacije. Evo jednog mišljenja sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, od profesorice Lozić:- Dijete treba život u stabilnom i trajnom roditeljskom okruženju, dvojice roditelja, različitog spola. Stabilnost roditeljskog odnosa je ključ za odgoj emocionalno i mentalno zdravog djeteta. Djeca imaju potrebu za uzorom, za modelom identifi kacije i to muškim i ženskim. Raznim istraživanjima takva teza je potvrđena. O tome svjedoče, između ostalog, i istraživanja dviju eminentnih engleskih znanstvenica S. Golombok i F. Tasker koje su u svojoj studiji “Razvojna psihologija” ustanovile da roditelji imaju i te kakav utjecaj na djetetovu seksualnu orijentaciju, bilo kao heteroseksualca ili, pak, homoseksualca. Društveni interes glede zaštite djece treba nužno podrazumijevati zabranu posvojenja djece od strane homoseksualaca. Pritiske homoseksualno orijentiranih osoba (parova) treba doživljavati kao njihovu strategiju da im se dodijele prava i povlastice braka kakva uživaju heteroseksualni parovi. Treba nastaviti tradiciju po kojoj će djecu moći posvojiti ponajprije bračni drugovi, a tek onda, u iznimnim slučajevima (kada je to stvarno u najboljem interesu djeteta) samci za koje se temeljitom provjerom utvrdi da djetetu mogu pružiti zdrav dom, tj. riječnikom Nacrta Konvencije kazano, siguran i stabilan dom. Prema podacima koje iznose S. Golombok i F. Tasker za djecu podizanu u homoseksualnom domu četiri puta je veća vjerojatnost da će se i ona upustiti u homoseksualnu vezu, nego što je to slučaj kod djece odgojene u jednoroditeljskoj (heteroseksualnoj) obitelji.

U Velikoj Britaniji su

2010. godine u nekoliko slučajeva policijske

uprave morale plaćati

naknadu štete, zato što su na

prijave “boraca za LGBT prava”

odlučile “poduzimati

mjere” protiv uličnih propovjednika

koji su tvrdili da je

homoseksualizam grijeh.

25

Istina o ulozi mudžahida u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije

Politika i društvo

Piše: Ezher Beganović

O d završetka agresije na Bosnu i Hercegovini,sve do danas, traje inte-

zivna kampanja iskrivljivanja slikeo ulozi mudžahida, stranih dobro-voljaca u odbrani Bosne i Hercego-vine. U ovu kampanju aktivno suuključene domaće i međunarodnesudske institucije, domaća politika

i domaći i strani mediji. Posljednjih dana, a povodom terorističkog na-pada Mevlida Jašarevića na američ-ku ambasadu u Sarajevu, ponovo je intezivirana negativna priča o ulozi mudžahida tokom agresije na Bo-snu i Hercegovinu i o posljedicama njihovog dolaska i boravka u našoj zemlji. Pored domaćih medija, ne-gativnu priču o mudžahidima ovih dana, s bošnjačke strane, “gura” Fahrudin Radončić preko svog Dnevnog avaza. U želji da se obra-čuna sa direktnim političkim riva-lom, Strankom demokratske akcije, Radončić ovu stranku optužuje za dovođenje mudžahida, a mudžahi-de optužuje da su odgovorni za ono što je počinio Mevlid Jašarević. U tu svoju kampanju uključuje ljude kao što je Nijaz Duraković koji je, također preko Dnevnog avaza, po-ručio građanima Bosne i Hercego-vine da su mudžahidi za nas Boš-njake gori od četnika.

Govoreći na Glavnom odboru svo-je stranke, Fahrudin Radončić je rekao:“Mudžahedine i vehabije na prostore ex ““Jugoslavije, a time i u BiH, dovela je i za to je isključivo odgovorna SDA. Kao štose zna, ja sam svaki dan rata proveo u op-koljenom Sarajevu, bio sam pripadnik Ar-mije BiH, i član kabineta načelnika štaba iznam isto što znate i vi: nama nisu bili po-trebni nikakvi mudžahedini. Mi smo na raspolaganju imali dovoljno naših hrabrihmomaka i patriota koji su bili spremni da ginu u odbrani ove zemlje, te nam nijebila potrebna pomoć u ljudstvu”.

Samodemantirane laži

Radončićeva namjera da optužimudžahide (mudžahidi su, za razlikuod njega, za ovu državu dali sve što suimali, a brojni od njih i svoj život), za ono što je uradio smutljivac Mevlid Jaša-rević, potpuno je obesmišljena, upravopreko njegovog Dnevnog avaza u kojemaje objavljena izjava bivšeg američkog am-

Glavni štab AGlavni štab Armijrmije R BiH:e R BiH: Teško je naći jedinicu kTeško je naći jedinicu koja se možoja se možee porediti sa Odredom “Eporediti sa Odredom “El Mudžahidil Mudžahidin”n”


Svedočili smo ovih danajoš jednom pokušaju iskrivljivanja slike oulozi mudžahida, stranih dobrovoljaca u odbrani Bosne i Hercegovine. Donosimoargumente i činjenice kojegovore ko laže a ko govoriistinu o mudžahidima

basadora pri NATO-u Kurta Vokera da je Mevlid Jašarević ideologiziran u Beču. “Bivši američki ambasador pri NA-TO-u Kurt Voker izjavio je na prekjučerašnjem zasjedanju Odbora američkog Kongresa za vanjske poslove da je ‘odmetnik koji je nedavno izvršio napad na Ambasadu SAD u Sarajevu bio musliman iz Sandžaka, s područja Srbije, a kojeg su radi-kalizirali ekstremisti u Beču’, ot-krivaju transkripti sa zajedanja u Vašingtonu”, piše Dnevni avaz.

Citiranjem izjave bivšeg američkog ambasadora pri NA-TO-u Kurta Vokera, Dnevni avaz, odnosno Fahrudin Ra-dončić je sam ukazao na svoje jeftine podvale i pokušaje op-tuživanja mudžahida za Jašare-vićev terorizam. Međutim, time nije završena lažna priča o ulozi mudžahida tokom srpsko-hr-vatske agresije na BiH. Nakon Radončićevih i Durakoviće-vih antimu džahidskih vojnih ekspertiza, na scenu su stupili Milorad Dodik i njegovi srpski sljedbenici. Svjestan činjenice da su ovo dani kada niko u Bošnja-ka ne smije reći istinu o pozitiv-noj ulozi mudžahida u odbrani Bosne i Hercegovine od njego-vih srpskih agresora, Dodik je spremno dočekao Radončićev poklon i zaputio se u Višegrad gdje je, nakon otkrivanja spo-menika ruskim dobrovoljcima, koji su klali Bošnjake po Bosni i Hercegovini, iz sveg grla, poru-čio Bošnjacima da se nikako ne mogu porediti ruski, rumunski, grčki i drugi prosrpski strani dobrovoljci sa mudžahidima, jer su, po njemu, ovi prvi časni borci za Republiku Srpsku, a mudža-hidi su “došli u Bosnu i stali na bošnjačku stranu da šire ekstre-mizam”. Kako se slažu Milorad Dodik i Fahrudin Radončić.

Hvala Bogu pa historiju ne pišu Milorad Dodik i Fahru-din Radončić. Historija uvaža-va samo provjerene činjenice, i validne dokumente. Prema tim pravilima, mudžahidi su ljudi koji su dali nemjerljiv doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine od srpsko-hrvatske agresije. Zahva-ljujući mudžahidima, srpsko-hr-vatski agresor je mnogo puta po-lomio zube u svojim namjerama da dokrajči Bosnu i Hercegovinu i da uništi Bošnjake.


Potvrđena istina

Prema provjerljivim podacima, tokomodbrane Bosne i Hercegovine od agresijepoginulo je preko 130 mudžahida – stra-nih dobrovoljaca. Samo u operacijama oslobađanja Vozuće poginulo je tačno 99stranih mudžahida. Iako Radončić, Du-raković i neki drugi bošnjački zvaničnicidanas tvrde da Bošnjacima nisu trebali lju-di, odnosno mudžahidi već oružje, jasnoje da, naprimjer, Vozuća nikada ne bi bila oslobođena bez aganžmana mudžahida.U nastavku slijedi zvanični stav ArmijeRepublike Bosne i Hercegovine o Odredu“El Mudžahidin”, jedinici koja je okupljala najveći broj stranih dobrovoljaca. U Prijed-logu za priznanja i stimulativne mjere Tre-ćeg korpusa Armije R BiH za Odred “ElMudžahidin“, poslate na adresu Glavnog štaba Armije R BiH 10. septembra 1995.godine navodi se sljedeće: “U pripremi iizvođenju operacije ‘F’ na vozućkom rati-štu Odred “El Mudžahidin“ imao je jednuod ključnih uloga. Njihovo ranije učešće uborbenim dejstvima na ovom ratištu na naj-tvrđim objektima rezultiralo je uspjesima ilikvidacijom desetina agresorskih vojnika usljed čega je u redovima agresora posijana panika, strah i nesigurnost a među civilima pokrenut proces iseljavanja. Takvo vojno-političko okruženje, nesigurnost i napetostpogodovali su temeljitoj i sistematičnoj pri-premi operacije u kojoj je ova jedinica opetimala najdelikatniji zadatak, na izuzetnoteškom objektu Paljenik. Ranija iskustva su pokazala da se ovaj objekat ne može uze-ti klasičnim napadom, pa je bilo potrebnodugotrajno, strpljivo i uporno pripremati

akciju da se kroz šumu, desetine minskih polja, preko brisanog prostora uz strahovit uspon stigne do pravog lavirinta tranšea, rovova i zemunica na samom vrhu objek-ta koji je dominirao i sa kojeg su oruđima pokrivani drugi objekti i ugrožavane naše snage. Akcija je pripremljena tako da se mora reći da su četničke mine u minskim poljima i po desetak puta uklonjene i vra-ćane na svoja mjesto, da je ne samo svaki zaklon nego i slobodno se može reći svaki četnik registrovan, praćen, fotografisan ili snimljen kamerom tako da se tačno zna-lo i o čemu se razgovara a ne samo kako se brani objekat Paljenik. Ova temeljitost i sistematičnost u pripremi prenešena je i na ostale jedinice koje su učestvovale u operaciji, tako da je, može se reći, kom-pletna četnička linija pala udarom s leđa usljed čega je i najveći broj četnika stradao na licu mjesta, a linije uzete praktično za desetak minuta. U nastavku operacije ova jedinica je među prvima “na leđima četni-ka”, nanoseći im iznimno velike gubitke, prodirala u dubinu PZT, unosila paniku i strah te tako omogućila uspješan nastavak i tok operacije.

Na stotine stradalih četnika, samo iz ove operacije, iznimno velike količine za-robljenog oruđa i oružja, od tenka do pje-šadijskog naoružanja i drugih MS, plod su nevjerovatne kompaktnosti jedinice u kojoj sistematičnost u radu, međuljudski odnosi, hrabrost i požrtvovanje svakog pojedinca do čvrstine kolektiva mogu biti za primjer svakoj jedinici.

U nastavku operacije na Ozrenu jedi-nica je također dala značajan doprinos. Teško je naći jedinicu koja se sa Odredom

“El Mudžahidin” može porediti i u rezul-tatima svoga rada, posebno po broju likvi-diranih četnika i po količini zarobljenog naoružanja, opreme i MST, ali i po mno-gim bitnim elementima borbene gotovostii borbene mobilnosti. Zbog svega toga, alii zbog činjenice da su oni do sada potpunozaobilaženi u dodjeli stimulativnih mje-ra iz razloga što lični motiv pojedinaca za borbu nije vezan za dunjalučke vrijednosti,smatramo da je ovo jedinica koja zaslužujei mnogo viša priznanja. Ovo priznanje za mnoge pripadnike ove jedinice bilo bi po-tvrda da se svačiji doprinos oružanoj borbiu Armiji BiH vidi i podjednako vrednujena svim nivoima rukovođenja i koman-dovanja”, navodi se na kraju Prijedloga.Glavni štab Armije Republike BiH usvo-jio je ovaj prijedlog i nagradio Odred “ElMudžahidin” sa brojnim priznanjima, kaošto su “Zlatni ljiljan”, “Srebrni štit” i slič-no. Pored citiranog dokumenta, postoji jošmnogo zvaničnih dokumenata Armije R BiH i političkih vlasti Republike BiH, kojinedvosmisleno ukazuju na ogroman značaji važnost učešća mudžahida u odbrani Bo-sne i Hercegovine od agresije.

Dakle, ovako o mudžahidima pišu i go-vore oni koji su se sa njima borili rame uzrame, ljudi koji su se na terenu uvjerili kolikije bio doprinos mudžahida u odbrani Bo-sne i Hercegovine. Nažalost, vidimo kakodanas o mudžahidima govore oni koji su sekrili po sarajevskim podrumima, ljudi kojiza ovu državu nisu dali ništa i koji su mud-žahide vidjeli samo na novinskim fotogra-fijama. Bez obzira na sve, istina je poznata svima. Samo je stvar koliko mi Bošnjaci da-nas želimo i smijemo govoriti istinu.


28

Podanički gafovi oko Buškog jezera

Društvo

Piše: Ale Kamber, Livno08.11.2011.god

P roblematika mizernihnaknada za korištenjenajveće evropske vještačke

akumulacije, Buškog jezera, odstrane HEP-a, koje je Hrvatskojomogućila bivša tzv. “HR HB”,dan prije svog gašenja i dalje je ak-tuelna. I sve je aktuelnija. Naime,prema procjeni stručnjaka, HEP od1996. godine, kad je dobio pravokorištenja akumulacije Buško jeze-ro, ostvaruje dobit od minimalno70 miliona KM godišnje od čega općinama Livno i Tomislavgrad čijeje površine poplavila akumulacija isplaćuje jedva oko 3 miliona KMgodišnje, što je ranijih godina biloi upola manje. Na ovaj problem jesvojevremeno, dok je bio poslan-ik u Parlamentu FBiH od 1996.-2002.godine, ukazivao u višenavrata i autor ovog teksta (SBiH)a potom i poslanik Ante Čolak

g ( )

(HSS), a u posljednje vrijeme uka-zuje i delegat u federalnom Domunaroda Josip Perić.

Zajedničko preduzeće

Autor ovih redaka je predlagao da seovaj problem riješi na međudržavnom nivou, sporazumnim stvaranjem zajedničkog preduzeća koje bi dijelilo odgovornost oko akumulacije, ob-jekata uz jezero i same hidrocentrale sa hrvatske strane, ali i ukupnu dobit na barem približno jednak iznos za BiH i Hrvatsku. Bilo je ideja da se na sličan način riješe i sve ostale akumulacije i vodotoci u BiH na kojima se proiz-vodi električna energija sa susjednim državama Hrvatskom i Srbijom, ali podrške takvim rješenjima nije bilo dovoljno, ni tada, niti je ima dovoljno danas, čime BiH gubi milione maraka, a susjedne države profitiraju koristeći naše potencijale.

“Moramo napokon naći poštenoi trajno rješenje ovog problema u kom smislu je neophodno revidi-rati postojeći ugovor sa HEP-om, kako bi u budućnosti sve bilo trans-parentno. Preduvjet za to je formi-ranje vlasti na svim nivoima u BiH a potom izvođenje stvari na čistac i

utvrđivanje koji stvarni iznos trebajudobiti Tomislavgrad i Livno, te država BiH na bazi korištenja naše akumu-lacije. Ovdje se resursi države prodajuu private interese bez koncesije, bezikakvog zakonskog uporišta. Tome semora stati u kraj, pa ako se ispostavida nas Hrvatska pomaže, zahvaliti joj,a ako se ukaže da nas krade zamoliti jeda to više ne čini”, mišljenja je JosipPerić.

Ovo pitanje je dotaknuto i za vri-jeme predizbornog gostovanja pred-sjednika Hrvatske Ive Josipovića na tribini u Livanu. Tada mu je, izmeđuostalih, i ugledni livanjski HrvatNiko Mihaljević otvoreno spočitao da Hrvatska profitira na bazi korištenja Buškog jezera. “Neće nama bh. Hr-vatima, ni državi BiH, biti potrebna vaša milostinja, pogotovo prediz-borna, ako Hrvatska korektno platikorištenje naših resursa. Ja vas u tomsmislu i molim da, ako budete pred-sjednik Hrvatske, inicirate i samipravično rješenje oko Buškog jezera,i ne samo ovog bh. resursa”, bio jedirektan Mihaljević. A, eto, proteklo

Hrvatskoj preko 70 miliona KM dobitiHrvatskoj preko 70 miliona KM dobiti,, Livnu i Tomislavgradu mizerijaLivnu i Tomislavgradu mizerija


Godinama je isplaćivana mizerna naknada za korištenje Buškog jezera,u početku od ukupnogiznosa 2/3 Tomislavgradu a 1/3 Livnu, proporcionalnopoplavljenim površinama.Vremenom su Livnjaci tražili više, baremraspodjelu u omjeru50:50 zbog, kako ističu, daleko većeg dotokalivanjskih voda u jezero od duvanjskih

Buško jezero, potopljeni objekti i zemljište

je dosta vremena od izbora u Hrvats-koj, ubrzo su i novi, a pomaka u tom pogledu nema, sigurno zahvaljujući više inertnosti bh. vlasti nego izbjega-vanju hrvatskih ili srbijanskih da se korištenje bh. potencijala od strane susjeda konačno pravično riješi.

Rješenje izdišuće potpisnice

Rješenje kojim je Ministarstvo pro-stornog uređenja nekadašnje “HR HB” 1966. godine HEP-u Zagreb, poslovnoj jedinica Split, ustupljeno korištenje Buškog jezera i objekata na teritoriji BiH, izdato je samo dan prije gašenja te paradržavne tvorevine, nastale u ratu po uzoru na dvojnicu Republiku Srpsku, prema karađorđevićevskom receptu Tuđmana i Miloševića i želji Bobana i Karadžića. Rješenjem izdišuće “HR HB” nije oteta nadležnost nad Buškim jezerom samo općinama Tomislavgrad i Livno, već i međunarodno priznatoj državi BiH. Sličnih pararješenja je bilo i još ima i u pogledu ostalih bh. akumulacija i vodotoka na kojima su hidroenergetski potencijali, od kojih susjedne države imaju višegodišnje visoke dobiti, a naša država mrvice, ili ništa, poput nakna-da za trebinjsku akumulaciju, hidropo-tencijale duž Drine i sl.

Rješenjem iz 1996. godine HEP je dobio i upotrebnu dozvolu nad akumulacijom Buško jezero, čija je površina 55,8 kilometara kvadratnih, a energetski potencijal veći za 60 MWS od NE “Krško”. HEP je čak poplavljeni teritorij općina Tomislav-grad i Livno, dakle, terito-rij međunarodno priznate države BiH i uknjižio kao svoje vlasništvo!!!, ostavljajući prividno međudržavnu grani-cu na Kamenskom, a koja je u stvarnosti, zapravo, na prio-balnim sjeveroistočnim nas-eljima uz jezero sa duvanjske i livanjske strane.

Mizerna naknada

Godinama je isplaćivana mizerna naknada za korištenje Buškog jezera, u početku od ukupnog iznosa 2/3 Tomislavgradu a 1/3 Livnu, propor-cionalno poplavljenim površinama. Vremenom su Livnjaci tražili više, ba-rem raspodjelu u omjeru 50:50 zbog, kako ističu, daleko većeg dotoka liva-njskih voda u jezero od duvanjskih. Zbog tog međuopćinskog prepuca-vanja jedno vrijeme se naknada nije


ni davala, pa je presudila sama HEP-a određujući omjer 57,705:41,285 u ko-rist Tomislavgrada. Ipak, ako se ima u vidu da je na-knada 0,010 KM po KWS proizvedene električne en-ergije, jasno je da je kra-jnje mizerna i simbolična u odnosu na preko 70 miliona čiste godišnje dobiti HEP-a od korištenja akumulacije Buško jezero. Da je nakan-da mizerna, konačno su sh-vatili i čelnici općina Livno i Tomislavgrad, a sve više shvaćaju i obični građani, posebno Hrvati, kojima je jedno vrijeme bilo svejedno kolika je naknada, vjerujući da kao “državljani HR HB”

zapravo žive samo u jednoj od budućih županija Republike Hrvatske. Kad ih se Hrvatska i zvanično u tom pogledu odrekla i kad se pod međunarodnim pritiskom “HR HB” ugasila, Duv-njaci i Livnjaci su počeli “misliti lo-kalno i djelovati globalno”, konačno se urazumijevši. Jedan od njih je i aktuel-ni načelnik općine Tomislavgrad Ivan Vukadin, koji kao i livanjski načelnik Luka Ćelan, drži da su naknade HEP-a za Buško jezero zaista mizerija, pa čine što mogu da stvar poprave, međutim, to će ići teško bez dogovora

Autor ovih redaka je

predlagao da se ovaj problem

riješi na međudržavnom

nivou, sporazumnim stvaranjem zajedničkog preduzeća

koje bi dijelilo odgovornost

oko akumulacije, ali i ukupnu

dobit na barem približno

jednak iznos za BiH i Hrvatsku.

na međudržavno nivou, kojiće biti neminovan da se stvarkonačno i pravedno riješi na zadovoljstvo BiH, a valjda injenih susjeda. Načelnik Vu-kadin je još donekle i zado-voljan sa prošlogodišnjomnaknadom od 3,8 miliona KM na bazi najnovije ci-jene od 0,010 KM/KWS,za razliku od ranije cijeneod 0,005 KM/KWS proiz-vedene energije u HEP vo-dom Buškog jezera. Nakna-da se povećala usvajanjemIzmjena i dopuna Zakona o izdavanju i usmjeravanjudijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjemakumulacionih objekata u FBiH. Vukadin smatra da većina bh. političara ovaj problem naknade za korištenje akumulacije rađe “gura podtepih” nego što ga rješava. Tako mislii najveći broj Livnjaka i Duvnjaka, a vjerovatno i najveći broj bh. javnosti,zbog čega bi se odgovorni političari ivlastodršci na svim nivoima vlasti uBiH morali ozbiljnije pozabaviti. Do-datni razlog ubrzanom rješavanju ovog problema su i sve veća i češća zagađenja Buškog jezera otpadnim vodama sa farmi, mljekara i drugih zagađivača,kao i česta isušivanja akumulacija i

kanala koji ih povezuju u cilju krpljenja propusta u kojima se gubi voda, usljed čega stradaju desetine tona ribe, ostale faune, kao i flora vodotoka i akumulacije, za što se dobivaju rijetka i simbolična obeštećenja. Od-govorni bi se morali poza-

baviti više i zaštitom kvaliteta vodeakumulacija u cilju vodosnabdijeva-nja, ali i jačanja turističkih kapaciteta,među kojima su rijetke manifestacije,poput onih na plaži Marinovac sa du-vanjske strane, tek naznake šta bi se svemoglo na jezeru ponuditi, kako ne bibilo tek puka “sirovina” za proizvodnjustruje u susjednoj Hrvatskoj.


Som dvometraš iz Buškog jezera

Dodatni razlog ubrzanom rješavanju

ovog problema su i sve

veća i češća zagađenja

Buškog jezera otpadnim

vodama sa farmi, mljekara

i drugih zagađivača, kao i česta isušivanja

akumulacija i kanala koji ih povezuju u cilju krpljenja

propusta u kojima se gubi

voda.

31

Razgovor sa novinarom Salihom Smajlovićem, autorom knjige “Kad bi kosti mogle govoriti”

Društvo

Razgovarao: Fahrudin Sinanović

Dvadeset godina stepisali o stradanju Bošnjaka i za to vrijeme

ste objavili brojne tekstove. Na koji način ste izvršili selekciju,odabir tekstova, koji su ušli u knjigu? Čime ste se tom prilikom

j

rukovodili?Salihović: Tokom pisanja ovih

tekstova, nisam ni pomišljao da ću vremenom napraviti od njihselekciju i objaviti ih u knjizi.Prvenstveni mi je cilj bio da štoviše napišem tekstova o stradanjuBošnjaka, muslimana, u našoj zemljitokom agresije i broj tih tekstova je jako veliki. Kada sam došao na nijet da to objavim u knjizi, izvršiosam odabir po sistemu da uzmemu obzir najupečatljivije slučajevetih dušmanskih zločina. Uz teprimjere, uzeo sam i tekstove kojise odnose na povratak Bošnjaka na svoja ognjišta, odnosno njihovoponovno uspravljanje.

“Sačekao bih da majka obriše suze,pa bih nastavio sa razgovorom”

U knjizi se, između ostalih,nalaze i potresne priče sa majkama koje su u toku agresije izgubile pet i šest sinova. Kako je bilo razgovarati sa tim majkama? Je li bilo neugodnosti?

Salihović: Vjerujte mi, prilikom odlaska osobama koje su izgubile svoje najmilije, sinove, čak i po šestericu, pribojavao sam se da bi mi neka od njih mogla reći: “Dosta mi je svega, nemam šta reći, pustite me na miru, nemojte me ponovo vraćati u te dane užasa.” Ja sam se, prilazeći tim osobama, unaprijed izvinjavao i pojasnio im da ja njima ne mogu pomoći, ali

je cilj pisanja da nam seto zlo ne ponovi. Na mojeprijatno iznenađenje,naišao sam zaista na veliko razumijevanjei na sabur tih osoba.Kada se islamski živi,sve se lakše podnese.Bilo je slučajeva kada bimi neka majka pričala o stradanju svoje djece,da bi ona za trenutak zastala i suze bi joj oblilelice. I mene je to teškopogađalo, svom snagomsam se suzdržavao da isam ne zaplačem. Sačekaobih da majka obrišesuze, pa bih nastavio sa razgovorom. Vjerujtemi da me je to sve teškopogađalo.

Osim imena žrtava,u knjizi su i brojna imena zločinaca. Da lije bilo kakvih demantija nakon objavljivanja tih tekstova i nakonobjavljivanja ove knjige?

Salihović: Nije bilonikakvih demantija. Svitekstovi su objavljeniu Preporodu i niko nije tražio demant nitiispavku ni na jedan

od njih. Recenzenti knjige doc.dr. Fikret Bećirović, uposlenik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, i Šefko Hodžić, poznatip j g

novinar i publicista, istaklisu da knjiga predstavlja velikiliterarno-znanstveni doprinos urasvjetljavanju istine o tragedijibošnjačkog naroda, odnosnoda je to jedinstvena knjiga o genocidu nad Bošnjacima.Kada sam 26. maja o.g. sa Abdulgafar ef. Jukićem,penzionisanim prof. GHb medrese,putovao na promociju knjige uZagreb, u putu smo saznali da je uhapšen ratni zločinac RatkoMladić, koji je u Dejčićima,podno Treskavice, 1993. godine

Knjiga koja se čitaKnjiga koja se čita sa suzama u očima sa suzama u očima


Knjiga “Kad bi kosti mogle gvoriti” - kazivanjao genocidu i zločinima nad Bošnjacima 1992.-1995., sadrži 67 potresnih kazivanja ostradanju Bošnjaka, alii o njihovom ponovnomuzdizanju. Razgovor sa njenim autoromSalihom Smajlovićem,dugogodišnjim novinarom Preporoda, koji jeodnedavno u penziji,obavili smo 31. oktobra2011. godine u Kalesiji, na promociji njegove knjige

Salih Smajlović: Teško mi je bilorazgovarati s majkama koje izgubiše svoje

najmilije

srušio džamiju, spalio Kur’an i rekao: “Ovo je srpska zemlja, više ovdje Turci nikada neće napraviti džamiju niti će učiti u Kur’anu.” Promotori su se osvrnuli na ovaj tekst u knjizi, istakavši da je u Dejčićima ponovo sagrađena džamija, da se u njoj uči Kur’an i da imam Avdo ef. Dedić ima na mektepskoj nastavi solidan broj djece.

Amel Duraković i Duda Zajko kao naši svijetli primjeri

Rekli ste da ste nakon nekih razgovora sa članovima porodica ubijenih dobili još veću nadu i vjeru da će Bosna opstati?

Salihović: Da. U knjizi sam izdvojio dva primjera, koji su mi dali optimizma. U prvom primjeru sam opisao slučaj iz moje posjete Bosanskoj krajini 1995. godine, kada je rat još uvijek bio u toku. Tada sam se ponovo susreo sa porodicom Duraković iz B. Krupe, supružnicima Mehmedom i Zulejhom, koji su kao muhadžiri, tada bili nastanjeni na području Bužima. Tada sam saznao da je njihov stariji sin Kenan poginuo kao šehid u 505. slavnoj Bužimskoj brigadi, dok je mlađi Amel, pripadnik iste brigade, u jednoj bitki ostao bez desne ruke. Kada je Amel čuo da mu je brat Kenan poginuo kao šehid, on je majci Zulejhi rekao: “Moj brat je bolji od mene. On je poginuo kao šehid, a ja sam ostao samo bez desne ruke.” Drugi primjer, koji mi je dao optimizma, odnosi se na otvorenje džamije u Zabrđu, prigradskom sarajevskom džematu, koje je obavljeno 5. jula 2009. godine, kada je čast da otvori taj objekat pripala Dudi Zajko, majci četverice sinova šehida, među kojima je i general Safet Zajko, nosilac zlatnog ljiljana. Kada je Duda Zajko od reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića primila džamijski ključ, rekla je: “Ovo me je jako obradovalo, jer su dušmani htjeli da nas nema. Ubili su moja četiri sina. Imam ja još četvericu sinova.” Ova dva primjera su mi dali optimizma i sam sam sebi rekao: “Dok je

ovakvih Bošnjaka i Bošnjakinja kao Amel i Duda, Bosna i Hercegovina ima perspektivu.”

Koja je po vama najpotresnija priča iz ove knjige?

Salihović: Mnogo je kazivanja u knjizi, koja nagone suze na oči. Kada je Senahid Hodžić, rodom iz Daljegošte kod Srebrenice, nastanjem u Malešićima kod Ilijaša, pričao kako su četnici 15. maja 1992. godine u koloni protjerali 655 žitelja tog džemata i okolnih mjesta, nisam mogao

zadržati suze. Evo samo par rečenica njegove priče: “Kada je pao sumrak, pogledali smo u pravcu našeg sela i zabezeknuto smo ugledali ogroman plamen od naših zapaljenih kuća. Gledam u svoga oca sasušeno lice, sa suzama i jako otvorene oči. Stisnuo sam ga i povikao: ‘Babo, šta ti je bolan, nek je živa glava, neka smo mi zdravi i živi.’ On mi, jecajući odgovori: ‘E moj sine, sve što sam ja, moj babo, moj dedo i ostale generacije uradile, u sekundi je nestalo.’ Stisnuo sam ga uza se i rukom mu pokazao na mog sina Sidika, desetog njegovog unuka, koga


je držala moja supruga, rekavši mu: ‘Babo, ti si dedo, vidiš ovog svog unuka. On će, ako Bog da, pričati o ovome i ponovo će, ako nam bude nafake, sve ovo uraditi i izgraditi.’ Lahnulo mu je, i malo se osmijehnuo.‘Kao medicinar’ -istaknu Senahid Hodžić-, mogu slobodno reći da smo tada doživjeli totalnu anelgeziju skalpa. Ja sam tada mogao čupati kosu, a da ne osjećam bol.”Potresno je i kazivanje o stradanju Hasiba ef. Ramića, imama iz Semizovca, koga su četnici ubili zajedno sa ženom i četvero djece, ubijajući, naočigled roditelja, prvo djecu, najmlađu Aminu u drugom mjesecu života, Ahmeda od četiri godine, Meliku od 11 i Muhameda od 13 godina, a potom suprugu Šef iku u 34. i na kraju njega u 39. godini života.Kazivanje doktorice Hanife Osmanović iz Drinjače kod Zvornika, kojoj su četnici 1942. ubili oca, a nju 1992. godine postavili na strijeljanje, puna je potresnih primjera stradanja Bošnjaka. Ona je kao doktorica, na mnogim ratiština bila u prilici i prva pomoći, ali nažalost i prva često konstatirati da se više ne može pomoći.

Kako komentirate izjave nekih političara da ne smijemo biti opterećeni prošlošću i o sve prisutnijoj pojavi izjednačavanja žrtve i zločinca?

Salihović: Na otvorenju džamije u Vragolovima kod Rogatice, koje je bilo 2009. godine, na lokalnom mezarju u Rudinama zapazismo spomen-obilježje na kome piše: “Dobrača Husein, Dobrača Šemso, Dobrača Hasan, Bahto Hašim i Karahmet Zajko, koji nedužno izginuše 1941. godine.”Na upit, kako su nedužno izginuli i ko ih je ubio, Osman Dobrača odgovori: “Njih su ubili četnici. U vrijeme komunističke vlasti nismo to smjeli napisati, jer tada, takvo obilježje, sa takvim napisom, ne bi tu moglo opstati.”U istom redu je i mezar Raseme Dobrača, majke Ferida i Hamze, rođene 1914. umrle 1992. godine. Njeni sinovi Ferid i Hamza nam ispričaše kako je njihova majka Rasema izgorjela u kući, koju su četnici zapalili početkom rata 1992. godine. Njeni posmrtni ostaci su pronađeni poslije rata i tu ukopani. Iz ovog mjesta ima osoba, žrtava četničkog zločina, koje još

Kada sam 19. oktobra 1998. godine bio na identifikaciji

žrtava iz masovne

grobnice Ramin Grob, u Glumini kod Zvornika, gdje je od 274

žrtve, njih najmanje 200 bilo sposobno za biološku

reprodukciju, to mi je izgledalo

kao da iz zemlje iščupate sa korijenjem 200 hrastova.

“Kad bi kosti mogle govoriti”:Ovo je knjiga opomene, da nam

se zlo ne ponovi

nisu pronađene. Iz ovog primjera vidimo da su Bošnjaci stradavali inakon toga što se nije govorilo o tomeko je nad njima počinio zločine uprethodnih 11 genocida. Ukolikone budemo govorili o tome, postojiopasnost da se zločini ponove.Žrtve i zločinci se ne mogu

p p

izjednačavati. Haški tribunalje presudio da je u Srebreniciizvršen genocid nad Bošnjacima.

Zaboravljene majke heroine

U knjizi ste napomenuli da su dušmani išli na biološkouništenje Bošnjaka, pa bismo željeli da nam topojasnite?

Salihović: Kada sam 19. oktobra 1998. godinebio na identifikacijižrtava iz masovnegrobnice Ramin Grob, uGlumini kod Zvornika,koje je obavljeno uKomemorativnom centruu Tuzli, gdje je od 274žrtve, njih najmanje200 bilo sposobno za biološku reprodukciju,to mi je izgledalo kaoda iz zemlje iščupate sa korijenjem 200 hrastova.Dušmani su i na početkurata i na samom njegovomkraju imali isti cilj, a to jebiološki uništiti Bošnjake.Prvog juna 1992. godine četnici su uBijelom Potoku kod Zvornika odveli668 muškaraca, Bošnjaka, i nijedanse živ nije vratio. Scenario je, u mnogožešćoj formi, ponovljen i pri krajurata, kada su četnici u julu 1995.godine, okupacijom Srebrenice, ubiliosam hiljada Bošnjaka.

Koliko država i naši političarivode računa o porodicama kojesu izgubile po pet i više članova?

Salihović: Naša država ipolitičari slabo vode o tomeračuna. Najbolji primjeri su Nazija Beganović i Hava Tatarević,kojima su četnici ubili po šestericusinova i muževe, a koje su odstrane aktuelne vlasti takorećineprimijećene. Zbog neriješenihstambenih pitanja ovih majki,mi smo u Preporodu vodili akciju da im se pomogne, pa su se timdonacijama sanirale kuće HaveTatarević i Nazije Beganović.Da naše komšije, Srbi i Hrvati,imaju majke koje su izgubile pošest sinova, oni bi od njih napraviliikone, svece, a mi dozvoljavamo

da žive u oskudici, bez elementarnih uslova za život.

Od završetka agresijeprošlo je već 16 godina, stasala je generacija mladih koji nisu osjetili ratne strahote. Kakva je Vaša poruka njima?

Salihović: Na promociji u Visokom, jedan imam naglasi da će knjiga “Kad bi kosti mogle govoriti” dobro doći i onima koji nisu zapamtili rat,

jer će i iz nje doznati kakve su zločine dušmani počinili nad Bošnjacima. Mladima poručujem da se dobro pripreme za život i da nikada ne zaborave što se

njihovim roditeljima, rođacima,komšijama i sugrađanima dogodilou nedavnoj prošlosti.

Vjerovatno će nakon ovoga razgovora nekoga zainteresiratiova knjiga. Na kraju nam recitegdje se može nabaviti?

Salihović: Knjiga se moženabaviti u knjižarama Islamskezajednice u Sarajevu, koje se nalazeu sklopu Begove džamije. Ona semože poručiti preko izdavača “El-Kalem”- Izdavačkog centra Rijaseta Islamske zajednice u BiH, a možese naći i u pojedinim medžlisima Islamske zajednice. S obzirom da jeknjiga u tiražu od 1.000 primjeraka skoro već distribuirana, uskoroće izaći njeno drugo, dopunjenoizdanje, koje će biti dostupnočitalačkoj publici.


Sa promocije Smajlovićeve knjige u Kalesiji

Kada je pao sumrak, pogledali

smo u pravcu našeg sela i zabezeknuto smo ugledali

ogroman plamen od naših

zapaljenih kuća. Gledam u svoga oca

sasušeno lice, sa suzama i

jako otvorene oči.

Iz biografije Saliha Smajlovića

Salih Smajlović je rođen 17. aprila 1945. godine u Glumini kod Zvornika. U Zvorniku je završio osnovnu školu, u Sarajevu osmorazrednu Gazi

Husrev-begovu medresu. U Beogradu je diplomirao na Filološkom fakultetu - Odsjek orijentalna filologija.Desteak godina je radio kao imam, prvo u Ključu, a potom i Osijeku. Od 1980. godine je uposlenik Rijaseta Islamske zajednice - ranije iz Starješinstva IZ, na poslovima novinara Preporoda, člana redakcije, a jedno vrijeme, od 1985. – 1989., vršio je funkciju glavnog i odgovornog urednika tog lista.Prije dolaska u Preporod Salih Smajlović se svojim napisima javljao za ovaj list posebno iz Osijeka. Također je pisao i za druge listove, časopise i publikacije, kao što je Islamska misao, Mu’allim, Kevser, Glasnik, Takvim itd.Sa Mirsadom Mahmutovićem koautor je reportažne publikacije “Bošnjaci na hadžu 1997. godine”. Knjiga “Kad bi kosti mogle govoriti” prva je zasebna knjiga Saliha Smajlovića.

Tekst i foto: HO “Pomoć”

Humanitarna organizacija “Pomoć” uspješno je realizovala, još jednu u nizu humanitarnih akcija, koju je ovoga puta sprovela za vrijeme

najodabranijih dana, tj. za dane Bajrama 1432. h.g. Prema ustaljenoj praksi na mjesec dana prije Bajrama pokrenuli smo ovu veliku humanitarnu akciju. Obavi-jest smo dali preko lokalnih TV stanica: RTV Visoko, IC Kakanj, TV Igman... te radio stanice BIR i rekla-mirali smo se u časopisu SAFF. Štampali smo veliki broj letaka i plakata te ih podijelili Bošnjacima skoro u svim bh. gradovima i brojnim džematima u dijaspori. Uslijedio je veliki odziv, a posebno nam je drago što su u ovoj akciji zajed-no sa nama mnogi Bošnjaci i Bošnjakinje već nekoliko godina uzastopno. Poslije prikupljenih sredstava, nabavila se kvalitetna veterinar-ski pregledana stoka, te iznajmila namjenska klaonica u kojoj se prvi dan Kurban-bajrama izvršilo klanje kurbana, sječenje mesa, rashlađivanje i pakovanje. Pored kurbana koje smo zaklali u vla-stitoj režiji, prikupili smo određenu količinu mesa doniranu od strane muslimana koji su na taj način uzeli učešće u akciji. Pri-kupljeno je i podijeljeno ukupno oko 7 tona kurbanskog mesa. Pojedinačne kurbane smo pakovali po 5 kg, koje smo dijelili na jednu porodicu, obuhvativši na taj način oko 1.000 porodica. Drugi dan Kurban-bajrama vršena je dostava trećina kurbana onima koji su pri uplati svojih kurbana izrazili želju da im se dostavi dio kurbanskog mesa.Isti drugi dan Kurban-bajrama, nakon podjele trećina, sa vo-zilima punim kurbanskog mesa krenulo se na put ka istočnoj Bosni. A u istočnoj Bosni, kao i uvijek dočekala su nas radosna lica i dobrodošlica .Posjetili smo povratnička sela na općini Sokolac i to: Mangurići, Bečari, Karmatoviće i dio Išerić brda. Inače pisca ovog izvještaja vežu za ova mjesta lijepe uspomene. Naime, kad su nas četnici iz logora Srednje škole u Ro-gatici potrpali u kamione i autobuse juna 1992. godine, odvukli su nas prvo na Sokolac, zatim u Knežinu gdje su nam četnici spremali jamu, ali Uzvišeni je htio da se vozač moga autobusa posvađa sa drugim četnicima i na svoju ruku nas je dovukao do sela Mangurića i rekao idite svojima. Tako da smo, zahvaljujući Allahu, živi i zdravi ušli u ovo selo. Mještani su nas objeručke dočekali, ugo-stili samo onako kako se najmiliji gosti ugoščavaju, Allah da ih nagradi. Nakon 18 godina Allah je dao priliku da se stanovnicima ovih sela, makar i na ovaj način odužimo. Narod je bio presretan ne previše zbog mesa kolko zbog osjećaja da ipak neko na njih motri i misli o njihovoj sud-bini u ovim bosanskim vrletima. Ne povjerovavši svojim očima jedna od nana reče: Je li ovo kurban za cijelo selo?

(nakon što je preuzela poveći kurban ). U saradnji sa Medžlisom Islamske zajednice u Višegradu podije-lili smo preko pola tone mesa povratnicima na općini Višegrad.Kurbane smo podijelili i sljedećim udruženjima i licima: - Kolektivnom centru Omerdino Polje u Maglaju;- Centru u Pazariću- Socijalno ugroženim porodicama bez staratelja;- Samohranim majkama, jetimima;i to u sljedećim općinama: Maglaj, Zenica, Donji Vakuf, Bugoj-noa, Jajce i Sarajevo. Ostaje nam da poželimo da ovakvih zijareta i podjela bude što više, ne zbog kurbana- nego zbog onog šta oni znače, a za ove ljude znače mnogo: znače pažnju, saosjećanje, do-bročinstvo i milost, znače da nisu zaboravljeni, ostavljeni i prepu-šteni sami sebi.Molimo Allaha, dž.š., da primi dove svih onih koje smo zajedno pomogli, koje su upućivali pri preuzimanju kurbana za one koji su ih se sjetili i na ovaj način. ( Amin )

DuplericaHumanitarna organizacija “Pomoć”


Još jedna uspješna humanitarna akcija

36

Sajam organske hrane i poljoprivredne proizvodnje: “OPEN-s Zenica 2011” od 09. do 12. novembra

Društvo

Piše: Amir Krivokapa

Asocijacija organskih proizvođača AAZeničko-dobojskog kantona AAorganizator je Sajma organske iAApoljoprivredne proizvodnje i etno narod-nog stvaralaštva “OPEN-s Zenica 2011”koji je od 9. do 12. novembra održan na Trgu Alije Izetbegovića u Zenici.

Sajam je organizovan u partnerstvu sa nekoliko nevladinih organizacija te podrškuTurističke zajednice ZDK i Općine Zenica.

- Cilj sajma je promocija organskihproizvođača i njihovo povezivanje, te pro-mocija organske proizvodnje, a samimtim i zdravijeg načina života. Ne želimoda proizvodimo za izvoz, već da zdravuhranu plasiramo na domaćem tržištenašim ljudima, kazao je na press-konfer-enciji Samir Mehonjić, koordinator sajma OPEN-s Zenica.

Na sajmu Open-s Zenica 2011. svojeproizvode izlagalo je preko 200 izlagača,a posebno mjesto zauzimaju proizvođačiorganske hrane.

Organska proizvodnja u svijetu jepostala prepoznatljiva i priznata. Organ-ski proizvodi su oni čiji su sastojci porijek-lom iz ekološkog uzgoja, što znači da nisutretirani pesticidima, herbicidima, da nesadrže umjetna bojila niti mirise, da su pa-kirani u ekološku ambalažu i da posjedujucertifikat ekološkog ili organskog uzgoja.Činjenica je da je organska hrana zdravija

g g g g j

jer sadrži puno više minerala i vitamina od konvencionalne.

Cilj sajma je promocija organskihproizvođača i njihovo umrežavanje i saradnja, te promocija organske proiz-vodnje, a samim tim i zdravijeg načina života.

Također, sajam je pratio bogat kul-turni program, izložbe kućne radinosti inagradne igre, a posebnost sajma je sprav-ljanje pite od heljde prečnika 5 metara itežine jednu tonu.

Promocija oPromocija organskirganskih ph proizvođačroizvođača,a, organske proizvodnje i zdravijeg načina života organske proizvodnje i zdravijeg načina života Organski proizvodi su oni čiji su sastojci porijeklom iz ekološkog uzgoja, što znači da nisu tretirani pesticidima, herbicidima, da ne sadržeumjetna bojila niti mirise, da su pakirani u ekološku ambalažu i da posjeduju certifikat ekološkog ili organskog uzgoja


Najveća heljdopita na svijetu

Posebnost ovog Sajma bila je najveća heljdopita na svijetu

(Njeno veličanstvo heljdopita) koja teži oko 1.000 kg, prečnika 5x5 metara. Divovska heljdopita bila je izložena na velikoj siniji (sofri). Posjetiteljima je podijelje-no oko 7.500 komada pite, koju su pravili zaposlenici firme “Heljda-eko”, a u podjeli su pomogli kuhari na čelu sa Nerminom Hodžićem. Direkcija sajma je kontaktirala i predstavništvo Ginisove knjige rekorda u Londonu, te je dostavila informacije vezane za heljdopitu.

Certificiran med za izvoz iz Apimeda

Na sajmu smo zatekli i proizvođače meda i proizvoda vezanih uz

med. Zamolili smo ih da nam se predstave i da nam kažu nešto o svo-jim prizvodima;- Ja sam Omer Bosnić, jedan od osnivača specijalizirane pčelarske zadruge Apimed Sanski Most, ovdje sam na sajmu sa kolegom Semirom Šišićem i iznijeli smo proizvode naše zadruge. Imamo oko 1.500 košnica koje su raspoređene od Sanskog Mosta, preko Grmeča do Prijedora. Mi imamo certi-ficiran med za izvoz u Europsku uniju, a možete zamisliti kroz kakva testiranja je med morao proći da bismo dobili taj ceri-fikat. Certifikat je dobijen od Federalnog zavoda za poljoprivrednu proizvodnju. Imamo sve vrste meda, šumski, kadulja, livadski, kesten itd, proizvodimo matičnu mliječ, i pravimo preparate od meda za bronhijalne probleme, kreme od gaveza te pravimo džus od jabuke potpuno prirodan, bez primjesa.

38

Kutak za islamsku omladinu

Žanin put u islamPoziv u raj

Na web stranici Udruženja “Poziv u raj” objavljena jeispovijest Žane Pajović o prelasku na islam. Žana je

j j j j jj j j j

šehadet izgovorila u džamiji Kalibunar kod efendijeAlje Cikotića. Slijedi njena priča. “Na početku želim da ka-žem da sve što sam znala o islamu je to da muslimani čitajuKur’an i ne jedu svinjetinu. Odrasla sam sa njima, jedan odboljih drugova mi je musliman i baš čudno je to da nikada ga nisam pitala šta je zapravo islam.Mediji su čudo, pred-stavljaju islam u najgorem smislu. Muslimane kao teroriste,a istina je potpuno drugačija. Rođena sam u pravoslavnojporodici, krštena sam sa 9 godina,u crkvu nisam išla nitisam čitala Bibliju, jer moj otac je ateist mada i okolina jetakva da ići u crkvu znači da si ‘lud’. Nemojtemisliti da nisam bila vjernik, jer jesam. Vjero-vala sam u Isusa kao Božijeg sina svim svojimbićem. Slavila Božić i Vaskrs. Vjerovala u nje-govo raspeće i da je dao život za naše grijehe.Krst i ikonu bogorodice sa Isusom sa krštenja sam čuvala sve ove god uz sebe. Kako je svekrenulo? Hm, bio je to jedan zahtjev za prija-teljstvo na društvenoj mreži Facebook. Prihva-tila sam iako je ime ‘Svjetlo Istine’ meni tada bilo smiješno. Na pitanje ‘Ko si ti?’ dobila samodgovor ‘Tvoje svijetlo istine’. Odmah me uba-cio u grupu ‘Islam ili Hrišćanstvo’ u kojoj samostala čisto da vidim šta se tamo dešava.Biloje svega. Hrišćani su branili svoje, muslimanisvoje.Boljelo me, priznajem, kad god bi musli-mani govorili ‘Isus nije razapet, Isus je musli-man, Isus nije bog’ i nekad sam ih i vrijeđala kako iznose laži, branila sam hrišćanstvo svomsilom. Rekli su mi ‘Imaš čuda u Kur’anu, imašdokaze’ a ja sam rekla ‘Kunem se nikad Kur’ančitati neću’. Ušla sam u drugu grupu (pri čemuostajem u prvoj) i zid je ispunjavao samo hri-šćanski teolog, a muslimani su samo komentarisali. Bio jetu jedan musliman koji je tako lijepo govorio. Tako je smi-reno komentarisao. On mi je slao dokaze iz Kur’ana i ja samčitala. Vjerovala sam u sve to ali sam odbijala da prihvatimistinu. Muslimani su predstavljali svoju vjeru kako treba ija sam to vidjela, ali nisam htjela da to prihvatim. U onojprvoj grupi sam rekla muslimanima da odlazim iz nje i da će mi Bog dati vremena da shvatim šta je istina. Njihov od-govor je bio ‘Otkud znaš, možeš sutra umrijeti?’. Ja sam imodgovorila ‘Ja vjerujem’ i otišla s obje grupe. Ostala sam ukontaktu s nekima od njih, jednim bračnim parom iz Srbijei još nekima. Plakala sam, lila suze i govorila Bogu da me neostavlja. Jedna žena (bračni par iz Srbije) mi je slala videe ohrišćanima koji su prešli na islam. Zatim sam je pitala šta jeto dova, i ona mi je rekla ‘ Ispruži svoje ruke ka nebu i zamo-li Boga da učini tvoja prsa prostranim i da te uputi na praviput’. Uradila sam to. Nikada neću to zaboraviti. Znala samda me Bog neće, nisam dovila Isusu već Bogu. I onda samjedne noći sanjala da sa drugaricom tražim nekog i ne moguda ga nađem. Tu mi ona kaže nešto što nisam shvatila u snui ja je pitam ‘Otkud ti to?’ a ona odgovara ‘Pa iz Kur’ana’.Kada sam se probudila pomislila sam da to nije ništa, samosan. Ali Bog me ne pušta, ja opet sanjam san kako šetam snekim i taj neko govori mi o nečemu s akcentom da to nijeistina, a ja mu odgovaram ‘Allaha mi, istina je’. Znala sam

da je to to, Bog me uputio. Ušla sam na net, našla Kur’ani čitala. Nisam sumnjala, šta mi nije bilo jasno pitala sammuža ove žene. Čak mi je na engleskom tumačio moj drug

j j j p

Arap iz Egipta, zatim sam stala posle 20 i nešto sura. A znatezašto? Jer Božija Riječ bi trebalo da se lično čita. I muž ovežene mi je donio Kur’an iz Srbije. Tada sam prvi put čula arapski jezik na cd-u, srce mi je lupalo prejako. Jedva samčekala da dođem kući da čitam Kur’an.Abdest? Smiješno, nisam imala pojma šta je to, ali Kur’anse ne smije čitati ako si nečist. Ušla sam na net i posmatrala grupu ‘Islam ili Hrišćanstvo’. Uvidjela sam čovjeka kako na fin način komunicira te mu poslala poruku na Facebooku s

pitanjem ‘Da li si spreman?’. Njegov odgovor je bio ‘Zavisiza šta’ na što sam ja sam odgovorila ‘Da me učiš islamu’, a on je na to odgovorio ‘Za to sam uvijek spreman’. Moramnapomenuti da nikad prije nismo komunicirali. Ja sam musaopštila svoju situaciju, čitala sam Kur’an, a on mi je tu-mačio mjesec dana. Pored njega tu su bili još mnogi koji sumi pomagali. Kad sam pročitala Kur’an u koji nisam ima-la sumnje i koji sam čitala sa suzama na licu, odlučila samprihvatiti islam. Izgovorila sam šehadet pred svjedokom isada pred svima vama svjedočim da ja srcem vjerujem a je-zikom izgovaram da nema boga osim Allaha i svjedočim da ja srcem vjerujem a jezikom izgovaram da je MuhammedNjegov poslanik i Njegov rob!Sjećate se mog druga s početka? Kad sam mu rekla da sammuslimanka nije mogao da vjeruje!Sada klanjam i učim i dalje.Put do istine je dug, a ja sam uz Allahovu pomoć zakoračila njime i molim Allaha da uz Njegovu pomoć prođem krozkapije Njegovog Dženneta!Reći će neki da sam slabić, a ja njima poručujem da samjaka!Najljepše riječi su Allahove riječi, a On kaže ‘NISU SLIJE-PE OČI, SLIJEPA SU SRCA U GRUDIMA’, ‘A SHVATA-

j j p j j Jp

JU SAMO RAZUMOM OBDARENI’.Allah da nagradi sve koji su mi pomagali!”


39

“Marama - pitaj, probaj” Nahla

Upovodu 16. novembra, Međunarodnog dana tolerancije, Centar za edukaciju i istraživanje Nahla organizirala jerazgovor jedan na jedan s muslimankama koje nose maramu, odnosno razgovor o tome kako svijet izgleda iz per-spektive pokrivene žene. Posjetitelji u Edukacionom centru Nahla imali su priliku u direktnom razgovoru na prin-

cipu iznajmljivanja sugovornika saznati zašto se muslimanke pokrivaju, šta je utjecalo na njihove izbore i dobiti odgovore na druga pitanja koja ih zanimaju o životnom stilu muslimanki. Oni koji su to željeli također su imali priliku ispro-bati stavljanje marame i vidjeti kako svijet izgleda iz perspektive pokrivene žene. Cilj ovih i drugih aktivnosti koje je povodom 16. novembra organizirala Nahla jeste poticanje na otvaranje dijaloga u našoj zajednici i preispitivanje spremnosti svakog pojedinca da prihvati toleranciju kao način življenja i djelovanja u plu-ralnom društvu.Osim toga, Nahla je istim povodom upriličila izložbu “Stereotipiziranje musli-manke u medijima”. Radi se o prikazu tendencije mas-medija u posljednjem de-setljeću ka negativnom predstavljanju i stigmatiziranju muslimanke u javnosti. Na izložbi su predstavljeni posteri, karikature, ilustracije, naslovnice časopisa i drugi sadržaji. Izložba je otvorena do 10. decembra.


Rad za islam Nedwa

Unedjelju, 30. oktobra, u “Nedwinom” centru na Stupu,UUodržan je seminar pod nazivom “Rad za islam”. Semi-UUnar je organizovala Asocijacija za kulturu, obrazovanjeUUi sport “AKOS”. Na ovom jednodnevnom druženju učešćesu uzele 52, uglavnom mlađe osobe. Trenerski tim su pred-stavljali dr. Ahmed Adilović, predsjednik Asocijacije i mr. hfz.Dževad Hrvačić. Iako sa svih strana čujemo loše vijesti kojese događaju u našoj zemlji, te postojanju velike koncentracijenegativne energije, pogotovo kod omladine, naša Asocijacija jejučer pokazala da ima nade za društvo u kojem živimo. Šire-

g g j p g j j jj

nje pozitivnih vrijednosti u društvu naš je osnovni cilj, a ovajseminar je jedna od metoda ka tome. Rad za islam je ujedno irad za bolje i sretnije društvo, s obzirom da islam zastupa i pro-pagira samo one najbolje i univerzalne vrijednosti. “Kao ljudikoji pokušavaju da se ukrase islamskim vrijednostima pokušatćemo da promijenimo sebe, svoju porodicu i društvo”, bila jezaključna riječ svih učesnika. Još jednom čestitamo Asocijaciji“AKOS” na odličnom seminaru i molimo Allaha da njihovenapore primi i učini njihovim dobrim djelima.

Centar za lično i profesionalno usavršavanjePredstavljamo

Centar za lično i profesionalno usavršavanje (CLPU) želi putem jednodnevnih ili višednevnih seminara mladimljudima ponuditi širok spektar mogućnosti usavršavanja poslovnih vještina i znanja. Namijenjen je svima kojižele steći ili unaprijediti stečene vještine iz oblasti javnog nastupa, komuniciranja, timskog rada, poslovnog pre-

zentiranja, emocionalne kontrole, liderstva, pozitivne komunikacije iinovativnosti.Centar za lično i profesionalno usavršavanje (CLPU) je nevladina,nestranačka i neprofitna organizacija, koja od 2007. godine djelujeunutar WAMY organizacije u Sarajevu, sa vlastitim klimatiziranimprostorom opremljenim za održavanje seminara od 350 kvadratnihmetara prostora, sa svim potrebnim pratećim sadržajima, tehničkomopremom, kancelarijskim prostorom i salom za održavanje seminara.Posebna pogodnost za one koji dolaze izvan Sarajeva je da za njih uCentru imamo obezbijeđen adekvatan smještaj za prenoćište sa resto-ranom i kuhinjom.

40

Islamska zajednica u BiH

Online komentar polumjeseca

Piše: Nermin Spahić

Mislili ste po naslovu da jeovo još jedno pljuvanjepo reisu? E, pa pošto ovo

nije žurnal, depo, peščanik ili neki petii deseti islamofobični portal modernog i cool naziva, nema ni pljuvanja. To je,naime, sarkazam na trenutno (mal)tretiranje vođe Islamske zajedniceu većini mas-medija u našoj državi.Fatmir Alispahić odlično je obradioovu temu u svojoj knjizi “Reisofobija”,ali nakon nje je došlo do jednog novog momenta, a to je da se bliže idućiizbori za reisu-l-ulemu.

Spomenuto blaćenje ide do te mjereda se čovjek zaista zapita odakle iminspiracija?! Jednostavno šta god da sedesi, a ima veze sa Bošnjacima, nekakona kraju završi na reisu kao krivcu.Kada nema tih “stvarnih” povoda, a nešto treba objaviti, onda se običnoizvlače neke izrezane izjave od prijedeset godina, priča se o “vehabizmu”,vjeronauci, dženazama, poteže se za uvredama i klevetama itd. Kad reis nijekriv za ono što je uradio, onda je kriv za ono što nije. Lični stavovi ne mogu

biti uzrok, jer se mahom radi o novinarima bez stava koji služeći ideologiji jure za platom sa člancima i i z v j e š t a j i m a bez imalo objekt ivnost i . Očigledno je u pitanju rad po direktivi i stvaranje atmosfere u kojoj je popularno i profesionalno poželjno do besvijesti blatiti lik i djelo Mustafe ef. Cerića. Kažu da se navodno radi o kritici, no indikativno je to da je Cerić od cijele vjerske svite jedini “bad guy”. Puljić, Komarica, Artemije, Irinej i još poneki ratni zločinac nisu toliko interesantni javnosti. Ne priča se o njihovim ogrtačima, pravljenju rezidencija, neosuđivanju Gadafi ja itd. Često se zalazi

j j

i u unutrašnje stvari, priča o ustroju Islamske zajednice, hvale se dobri, tj. podobni pojedinci, a kude zločesti, a sve zarad “konstruktivne kritike” i dobrobiti muslimana.

Da se razumijemo, u Islamskoj zajednici ima dosta problema i mjesta za promjene, i reis pogriješi, insan je. Ali to ne mijenja činjenicu da je on svojim radom i djelima dokazao da mu je iskreno stalo do islama na ovim prostorima. Veliki je uspjeh što nakon svih napada i sabotaža, muslimani u BiH još uvijek stoje formalno pod jednom kapom, a mnogima to smeta.

Stvarni problem leži u poziciji Rijaseta i ljudi oko njega. Nekome smeta što je Islamska zajednica nezavisna u svom radu, ne dozvoljava da postane sluga nečijoj misiji deislamizacije Bošnjaka.

Zbog toga je reis ključna ličnost umedijima koju treba diskreditirati.Njima treba neki poltron i Islamska zajednica kao instrument za uticajna vjerski osviještene Bošnjake.Treba im neko ko će aminovati

miješanje politike u vjeru, a kada se radi o zaštiti prava vjernika, onda se pozivatina sekularizam i to da vjerinije mjesto u javnosti. Zbog svega ovoga Bošnjaci morajuozbiljno shvatiti izbore za reisa jer nije svejedno koće biti na čelu jedne odrijetkih institucija koja stojiuspravno ispred muslimana.Ako mi ne budemo djelovalii odlučivali, odlučiće drugi za nas, pa ćemo za reisa dobitidrugog Zilkića koji će samoponavljati kako je sve uredu i pričati u “Duhovnimmostovima” i “Mozaikureligija” na Federalnoj ovrijednostima Bajrama ibaklavi, dok će se muslimaniobespravljivati od Une doDrine.

Muslimani na ovomprostoru žive u čeljustima većduže vrijeme. Reisu-l-ulema iIslamska zajednica su jedanod štapova koji drži te čeljustirazdvojenim. I zato poruka muslimanima i Bošnjacima:dok nam napadaju reisa,IZ i “nove muslimane” sveje u redu, kad prestanunapadati njih, to će biti znak

da razmislimo i počnemo se brinutio našoj budućnosti jer čeljusti su semožda sklopile.

Bliže se izbori, aBliže se izbori, a “reis sve g“reis sve gorori i gi i gorori”i”


Internet je medij putemkojeg svaki pojedinacmože ostvariti uticaj najavno mnijenje. Svaki dan se na internetu objave brojni zanimljivi i veomakvalitetni tekstovi, tekstovikoji zaslužuju veliku pažnju.Upravo zbog toga Saffje uveo psoebnu rubriku u kojoj će objavljivati najbolji komentar objavljenna internetu. Slijedinajbolji online komentar polumjeseca

Da se razumijemo, u Islamskoj

zajednici ima dosta problema

i mjesta za promjene, i

reis pogriješi, insan je. Ali

to ne mijenja činjenicu da je on svojim

radom i djelima dokazao da

mu je iskreno stalo do

islama na ovim prostorima.

41

Kada, kako i zašto!?

Pisma čitalaca

Pišem kako se ne bi zaboravilo i nikomePPponovilo! PPMoj brak sa strancem započeo jePP10.10.1995. godine, te smo iz toga braka dobiličetvero djece.

Već se nagovještavao kraj rata, no nismo nisvjesni bili da zapravo tek počinje RAT za jedi-nicu “El –Mudžahid” i sve one koji ih slijede, tj.koji su kao oni.

Moj suprug i ja smo bili među prvima koji sudoselili u selo Bočinja, a i odselili iz Bočinje.

Moj suprug je bio jedan od onih koji su bilicijenjeni i poštovani u našem društvu i jedinici“El-Mudžahid”. Kako u jedinici, tako i na držav-nom nivou, legalno je pristupio Armiji BiH, TEKAO TAKAV ODLIKOVAN JE NAJVEĆIM

g j p p j

RATNIM PRIZNANJEM, “ZLATNIM LJI-LJANOM”.

Naš problemi nastaju 2001. godine, tačnijekada su mu po prvi put oduzeli državljanstvo.

U međuvremenu su nas svime i svačim pla-šili, imali smo prijetnje pištoljima, zastrašivanjem.Nakon 3 godine, državljanstvo je vraćeno momemužu, i tad smo malo predahli, bili smo mali diovremena ostavljeni na miru.

Ministarstvo sigurnosti BiH, na čelu sa di-rektorom, od 21.11.2008. god. nalaže napuštanjeteritorije BiH.

Osim toga, u rješenju stoji da je moj suprug “prijetnja nacionalnoj sigurnosti”.

Dana 03.04.2009. godine napušta teritorijuBiH. Teška srca odlazi, ostavlja troje djece škol-skog uzrasta i tek novorođenu, tromjesečnu bebu.Srca su nam taj dan počupali! Nastavljaju ih ču-pati evo već dugi niz godina, pogotovo posljed-nje tri godine. Ovakvim Rješenjem nisu samopovrijeđena prava stranca, kako oni vole kazati.Ovakvim odlukama povrijeđana su moja prava,kao državljanke BiH, i prava četvero malodobnedjece, a koliko takvih porodica ima MUSLIMA-NA. Da, ne radi se ovdje ni o kome drugom, većo nama muslimanima. Nisam vidjela ni jedanprimjer sa nemuslimanima da ovako rade, tj.razdvajaju porodice. Osim toga, prinuđeni smoili seliti se (protjerani biti) ili razvod braka, zakonise tumače kako za koga, za muslimane najgore.Ustvari, ne da se tumače, oni se krše, nepravednisu, a osim toga, mogu ih tumačiti i nacionalno,jer drugi nisu ovako stavljeni na muke!

Nakon odlaska mog supruga (napuštanja teritorije BiH) moja borba tek počinje. Nakon sa-znanja da je advokat obustavio postupak pravnog lijeka za državljanstvo, počela sam da sumnjami u drugog advokata, a i ovaj put sumnje su bileosnovane. Moj advokat koji nas je branio veoma nas je razočarao, a imali smo dva advokata; jedanza državljanstvo, a drugi za prijetnju nacinalnesigurnosti. Ni sa jednim nisam zadovoljna, nemože ni tako da se kaže, zadovoljna, s obzirom na

postupke advokata koji je obustavio daljnje prav-no liječenje! Trenutno na sudu vodim tužbu pro-tiv advokata koji je obustavio postupak pravnog lijeka za državljanstvo!

Ja sam preuzela da vodim slučaj svog supruga i da pratim sve, a osim toga, tražila sam od direk-tora Ministarstva sigurnosti BiH ponovno preis-pitivanje rješenja o protjerivanju. On mi je nakon godinu dana dostavio rješenje, ali uz pomoć Mi-nistarstva pravde (inspekcije ), citiram: Odbačen je zahtjev za preispitivanje punomoćnice (mene) zbog; nemogućeg postupanja po istom jer ima mnogo nejasnoća, nepravilnosti, te kao takvo nije moguće pristupiti preispitivanju, iako u drugom tekstu stoji jasno o kojem Rješenju je riječ. NAJ-LAKŠE JE LAGATI!

j j j

Citiram; rješenjem od 21.11.2008. godine,traži se preispitivanje istog, kraj citata! O čemu se ovdje radi?!

Ne želi mi se udovoljiti zahtjevu i preispitatišto sam tražila, jer bi se time otkrilo da zapravoaamoj suprug nema ništa, a i da ima, ono uopšte nije u skladu sa zakonom, zakon o braku, dječija prava nemaju sa krivičnim zakonom ništa. Zapravo, ovdje se radi o čistom nezakonitom postupku, a to je protjerivanje, udaljavanje mog supruga van teritorije BiH (a time i nas, državljana BiH) i stavljanje na teret nešto što ne postoji! Zašto ne daju meni da o ovome pričam preko TV-a, zašto ne prave sada film od ove moje priče, gdje su svjetla i snimci? Nema ih, ne daju svoj kriminal, terorizam da iznosimo! Niko mi nikada nije dozvolio da pričam na TV-u. Uvijek su drugi za nas pričali, a svako najbolje o sebi može kazati.

Sve ovo podnosimo samo sa vjerom u Allaha.Da nije vjere i snage koju uzimam iz te vjere, ne znam kako bi sve ovo izgledalo... Želim da vam

j j g j j

nekoliko od tih načina prijetnji opišem. Ima ih previše, no izuzet ću neke radi svih nas koji treba da znamo i uzmemo kao pouku. Jedno od tih uznemiravanja bila su bušenje gume nožem, pisanjem po autu uvredljivih poruka. Nije ni to bilo dovoljno, pa su prešli na strašnije prijetnje; dok sam se vozila autoputem prema Sarajevu sa rodicom čudne stvari su se dešavale koje mi se dotada nikad nisu dešavale, neki zastoji, nisu baš bili jasna ubacivanja automobila sa svih strana, ono pretjerano.

Nisam ja obraćalu pažnju plaho na to dok nisam napokon dovedena dokle su htjeli . Zapravo, pravio se (ne)red na cesti u po bijela dana, sređivali su policajci (čija policija, to je pitanje) u saradnji s ljudima u civilu. Za takvo nešto, vjerujte mi u svaka doba, postoje ljudi koji su spremni te naredbe izvršiti. Nakon što su se ubacivali, isprebacivali, zaustavljali i planski me zaustavili do jednog mjesta, navodno kao gužva, prišao je jadan čovjek prozoru moga utomobila, podigao majicu i pokazao mi pištolj, da bi to svoje dobro potvrdio.

Prišao je i s druge strane, pokazao pištolj imojoj rodici, a mi smo zanijemile. Ostala sam bezriječi, sve se nekako brzo odvijalo, rodica moja jeproblijedila. Ja sam već kroz takvo nešto sličnoprošla, ali ipak ne ovako. Pokušala sam rodicusmiriti, a već su vozila počela se kretati tako da sam nastavila dalje voziti.

Ne, nikada, kunem se Allahom, da nije,znaju, oni šta rade... I šta su htjeli, isto onozastrašivanje koje smo trpjeli i trpimo svih ovihgodina! Najgore vrste! To su samo najmanja dešavanja koja sam vam ispričala, pokazivali sumi da nisam sigurna nigdje, pa ni u svojoj kući,ni u bolnici, nigdje! Pa sjetite se samo dočeka na aerodromu ...

Ukoliko žele da te ubiju, zaista to mogu. Ali,opet kažem, ništa se ne dešava bez Allahove volje!Ali na meni je da radim onako kako je Allahnaredio. Pokušavam samo dio ovoga iznijeti,jer kada bih sve iznijela, teško da bi neki mogli ipovjerovati. Zaista nevjerovatno šta se dešava uBiH! Nije više u pitanju stranac, ja sam u pitanju,a i taj stranac ne smije da se tretira kao stranac,jer on ima sklopljen brak i djecu iz toga braka, sa državljankom BiH, a pritom je još i borac ArmijeBiH, i to odlikovan!

Ova politika dešavanja koja prolazim nisusamo usmjerena prema strancima muslimanima.Sjetimo se samo prošlog rata ili vrijeme vladavineTita... kako je to bilo. Dakle, ovaj problem uBiH je aktuealn dugi niz godina, i iz godine ugodinu sve je gori. Kao što je uvaženi profesorrekao: “Sofisticirano se nastavlja genocid nadmuslimanima, i u toku mira!”

Kao što sam navela, pune tri godine jeprošlo kako je moj suprug van teritorije BiH,i zbog lažnih navoda nije mu moguće ući uBiH. Sve to ima duboku političku nacionalnu,fašističku, terorističku stranu koja se treba nastaviti nad Bosancima muslimanima, a odkojih je i počelo.

Stoga, važno je govoriti ISTINU i slušatiIstinu radi nas samih! Ovo su samo neka oddešavanja koja sam vam opisala. Mnoge nisamspomenula ovdje, a koje sam proživljavala, ikoje proživljava većina muslimana u BiH.

Istina može biti samo jedna. Posljedicelaži trpi cijelo društvo. Stoga, tražimo istinu igovorimo samo istinu. Šutnja nije uvijek zlato.

p j g

Štaviše, ovdje kod nas može imati veće posljedice.g j j jg

Svi smo svjedoci teškog stanja u BIH. Nismo mimuslimani za to krivi, krivi su svi oni koji hoće da dijele Bosnu. Ili smo krivi zato što smo preživjeligenocid, za koji odgovorno tvrdim da nije nikada stao, samo mijenja svoj oblik, način politike(ratovanja) protiv nas musliman !

Za vas i sebe pisala: Supruga stranog državljana koji ima najveće ratno priznanje“Zlatni ljiljan”.

Državni profesionalizam, Državni profesionalizam, tajno i javno uznemiravanjetajno i javno uznemiravanje


42

Piše: Muhamed Nasirudin el-UvejdPreveo i prilagodio: AbdusamedNasuf Bušatlić

K omentirajući trideseti drugi ajet iz sure El-Murselat: On će kao kule

bacati iskre, Ibn Mes’ud je rekao:“Ja ne kažem da će to biti iskrepoput drveća, već poput ogromnihzidina i građevina” (El-Bejheki, El-ba’su ven-nušur, 506.str.). Od Sel-

Ibn Ebi Dunya prenosi od Vehba ibn Munebbiha da je rekao: “Što se tiče stanovnika Vatre i njihovogboravišta, pa oni su u vatri, u njoj se neće nikadasmiriti, neće spavati, nećeumrijeti, oni hodaju po vatri, sjede na vatri, pijugnoj, krv i znoj stanovnika Džehennema, jedu sadrveta zakkum koje je od vatre, postelja im je od vatre, pokrivači od vatre,košulje i odjeća od vatre,lica će im obavijati vatra,svi stanovnici Džehennemapovezani su u sindžire iokove koji su u rukamačuvara Džehennema, oni ih vode naprijed nazad, anjihov znoj će kapati u rupudžehennemsku i to će im biti piće”

mana Farisija prenosi se da je spo-menuti ajet ovako prokomentirao:“To je crna i tamna vatra, čije žiškei baklje ne daju svjetlost, zatim jeproučio: Kad god pokušaju da zbog teškog jada iz nje izađu, bit će u njuvraćeni: “Iskusite patnju u užasnoj vatri!” (El-Hadždž, 22.).”

Vrućina i hladnoća dže-hennemska

Uzvišeni Allah je objavio:I jedni drugima su govorili:“Ne krećite u boj po vrućini!’’ Recite: “Džehennemska vatra je još vruća!’’ – kad bi oni samo znali.(Et-Tevbe, 81.).

U ovom ajetu spo-minje se slučaj munafi-ka (licemjera) koji supred Bitku na Tebukugovorili jedni drugima da ne idu u boj po nes-nosnoj vrućini, pa jeAllah naredio Muham-medu, sallallahu alejhive sellem, da im kažeda je džehennemska va-tra, koja ih čeka, mno-go vruća od pustinjskevrućine od koje su po-bjegli. Da su svjesnine bi se bojali izlaska u džihadpo vrućini, i ne bi se radovaliizostanku iz bitke.

Prenosi Jahja ibn Abdurah-man ibn Hatib od svoga oca da jerekao: “Sjedili smo s Ka’b el-Ah-barom u mesdžidu dok je govorioo Džehennemu, pa je došao halifa Omer, r.a., i sjeo sa nama. Zatimje dozvao Ka’ba i rekao mu: “Teškotebi! Zastrašuješ nas svojim govo-rom!’’ Ka’b el-Ahbar je odgovorio:“Tako mi Allaha, džehennemska vatra će se približiti na Sudnjemdanu, i ona će pucketati i hučati.Nakon što čuju njenu huku, nema

ni jednog Allahovog stvorenja, svejedno radilo se o poslanicima, šehidima i dobrim ljudima, a da od silnog straha neće pasti na sedždu. Tada će svaki poslanik, svaki šehid i iskreni vjernik govoriti: ‘Gospo-daru Moj, ja danas brinem samo

za sebe!’ Omere, kada bi imao dobrih djela kolik sedamdeset Allahovih poslanika, pomislit ćeš toga Dana da ti nema spasa. Na to je Omer, r.a., rekao: “Uistinu je to težak dan.” (Ibn Ebi Šejbe, El-MusannefffXIII/154).

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Džehennemska vatra se požalila Allahu, rekavši: ‘Gospodaru moj, moji dijelovi jedu jedni druge!’ Nakon toga Al-lah joj je dao dva oduška, jedan u toku zime, kad je dan najhladniji, a drugi u toku ljeta, kad je dan najvrući.” (Buharija i Muslim). Abdulme-lik ibn Umejr je govo-rio: “Kada bi stanovnici Džehennema bili stavlje-

ni u dunjalučku vatru, zaspali bi i odmorili bi se.”

Osim nesnosne vrućine, Allah je stanovnicima Džehennema, kao kaznu, pripremio i nesnosnu hladnoću. Ibn Ebi Dunya preno-si predaju od Mudžahida da je rekao: “U Džehennemu postoji mjesto koje nije ispunjeno nes-nosnom vrućinom, već je hladno, pa će džehennemlije bježati od va-tre u to mjesto, ali će im u njemu kosti pucati od hladnoće i drugi stanovnici će čuti njihovo puck-etanje.” A Ibn Redžeb u svom djelu Et-Tahvifu minen-nari, spo-

PobožnostPutevi duhovnog uzdizanja: Džehennem - Kuća vječne patnje – II dio

Ko je siguran u smrt,

on se boji odlaska s dunjaluka

Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, je rekao:

“Džehennemska vatra se

požalila Allahu, rekavši:

‘Gospodaru moj, moji

dijelovi jedu jedni druge!’ Nakon toga

Allah joj je dao dva oduška, jedan u toku zime, kad je

dan najhladniji, a drugi u toku ljeta, kad je

dan najvrući.”


43

minje predaju od Ibn Abbasa da je rekao: “Džehennemlije će tražiti da im se ublaži kazna vatrom, pa će im se poslati hladan vjetar od kojeg će im kosti pucati. Nakon toga molit će da budu vraćeni u vatru.”

Raspaljivanje Džehennema

Džehennem se svaki dan ras-paljuje i to sredinom dana. Na to aludira hadis koji prenosi Amr ibn Anbese u kojem je Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjaj sabah-namaz, i poslije toga nemoj klanjati ništa dok sunce ne izađe, jer ono izlazi između šejtanskih rogova, a tada mu nevjernici čine sedždu. Zatim klanjaj dok sjenka ne bude kolik jedno koplje, a onda ostavi namaz, jer je to vrijeme kada se raspaljuje Džehennem. Kad podnevna žega prestane, onda možeš klanjati podne-namaz sve do ikindije, a nakon ikindije nemoj ništa kla-njati dok sunce ne zađe, jer ono zalazi između šejtanskih rogova, a tada mu nevjernici čine sedždu.” (Muslim). U drugom hadisu, Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Podnevna žega je zapah vrućine džehennemske i tada od-godite namaz dok ne prođe žega.” (Buharija i Muslim).

Ibn Redžeb spominjepredaju od Katade u ko-joj stoji da se Džehennemraspaljuje Allahovomsrdžbom i ljudskim grijes-ima. Dakle, Džehennemse raspaljuje ljudskimgrijesima koji zahtijevajuAllahovu srdžbu i tada sepovećava i pojačava plameni žestina džehennemskevatre, kao što se mnoštvodžennetskih užitaka povećava dobrim djelima.Također, Džehennem ćese raspaliti i na Sudnjemdanu, kako stoji u sljedećim ajetima:I kada se Džehennem raspali, i kada se Džennet približi, svako će saznati onošto je pripremio. (Et-Tekvir, 12.-14.).Također će se raspaliti onoga dana kada nevjernici uđu u njega, na šta aludira sljedeći ajet: Mi ćemo ih na Sudnjem danu, sakupiti, licem zem-lji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe;boravište njihovo bit će Džehennem;kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im oganj. (El-Isra, 97.).

Džehennemski bijes i huka

Uzvišeni Allah je u Kur’anu ob-javio: A oni kojima smo još prije lij-epu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti, huku njegovu neće čuti.(El-Enbija, 101.-102.). Prenosi se

od Vehba ibn Munebbi-ha da je rekao: “Kada seplanine pokrenu sa svog mjesta i čuju pucketanjedžehennemske vatre i njengnjev i bijesno hučanje,planine će zavriskati i za-pomagati poput žena kadsu u nevolji, zatim će se uprah pretvoriti.”

O tome govore sljedećiajeti: Oni čak, i Čas

g j

oživljenja poriču, a Mi smoonima koji Čas oživljenja

j j p

poriču pripremili vatrurazbuktalu, kada od njih

bude udaljena toliko da je mognuvidjeti, čut će kako gnjevna ključa i od bijesa huči. (El-Furkan, 11.-12.). Zatim: Kad budu u nj bačeni, puck-etanje njegovo će čuti, i on će ključati,gotovo da se od bijesa raspadne. (El-Mulk, 7.-8.).

Ibn Ebi Dunya spominje pre-daju od Ebu Vaila koji je rekao:“Bili smo u društvu Ibn Mes’uda,a sa nama je bio i Rebia ibnHajsem, pa smo naišli pored ve-like peći na obali Eufrata. Kada jeAbdullah ibn Mes’ud vidio kakovatra u njoj pucketa i sagorijeva drva, proučio je gornje ajete izsure El-Furkan. U tom trenutkuse Rebia ibn Hajsem onesvjestio,a bilo je podne, i nije se osvijestiodo akšama.”


Čovječe, zamisli

sebe među stradalnicima

kojima će biti naređeno

da uđu u Džehennem. Zamisli da

prelaziš Sirat-ćupriju koja je tanja od dlake,

a oštrija od sablje, a ispod

nje vatra bukti i gnjevna huči.

Hrana i piće stanovnika Dže-hennema je vatra

U Kur’anu stoji: Drvo zakkumbit će hrana griješniku, u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti, kaošto voda kaoda ključa vri. (Ed-Duhan, 43.-46.). A šta je i kakvoje drvo zakkum, svjedoči sljedećihadis. Naime, Ibn Abbas prenosida je Poslanik, sallallahu alejhive sellem, rekao: “Kada bi jedna kap s drveta zakkum pala na zem-lju, u potpunosti bi zagorčala lju-dima život, pa šta onda mislite oonima kojima će to biti redovna hrana.” (Sahihul-džami’). Ibn’’Redžeb bilježi predaju od Seida ibn Džubejra da je rekao: “Kada stanovnici Džehennema ogladnezatražit će da utole glad, pa ćeim se dati da jedu drvo zakkumod kojeg će im se koža na licuodvojiti. Nakon što se najedu tihplodova ožednjet će, pa će im sedati da piju ključalu vodu od kojeće im se utroba kidati. Zatim ćebiti udarani željeznim maljevima od kojih će im se udovi razdvo-jiti, pa će prizivati propast, a na-kon toga će ponovo biti vraćeniu džehennemsku vatru.” O tomegovore sljedeći ajeti: A da li je bolja ta gozba ili drvo zakkumkoje smo nevjernicima kao kaznuodredili? To je drvo koje će usred Džehennema rasti; plod će mu pop-ut šejtanskih glava biti. Oni će se njime hraniti i trbuhe će svoje njime puniti, zatim će to s ključalom vo-dom izmiješati, a potom će se, sig-urno, u džehennem vratiti. (Es-Saffat, 62.-68.). Komentirajućiove ajete, Katade je rekao: “RiječiUzvišenog Allaha: ...koje smo nevjer-nicima kao kaznu (iskušenje) pri-premili, znače da će se povećati nji-hovo nevjerovanje i poricanje istinekada budu obaviješteni o tome da uDžehennemu raste drvo, a poznatoje da vatra uništava drva, pa ih Al-lah obaviještava da su plodovi tog drveta upravo od vatre.” O drvetuzakkum govore i sljedeći ajeti: I tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje, sigunro s drveta zakkumjesti, i njime ćete trbuhe puniti, pa zatim na to vodu ključalu piti, poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti; toće na onom svijetu biti gošćenje nji-hovo! (El-Vakia’, 51.-56.).

Piće stanovnika Džehennema

U Kur’anu su spomenute četirivrste pića džehennemlija.

El-HamimOva vrsta je spomenuta u

sljedećem kur’anskom ajetu: Koji će se uzavrelom vodom pojiti (maenhamimen), koja će im crijeva ki-dati. (Muhammed, 15.). Zatim:Eto toliko! Pa neka okušaju voduključalu i kapljevinu smrdljivu, i druge slične ovima muke, mnogo-struke. (Sad, 57.-58.). Ibn Abbasje rekao da riječi El-Hamim značiključalu vodu koja sve spaljuje,a Dahak je rekao da će stanovni-ci Džehennema biti napojeniključalom vodom (El-Hamim)koja ključa od onoga dana kada je Allah stvorio nebesa i Zem-lju i ključat će do Sudnjeg dana kada im bude posuta po glavama. Vehb ibn Muneb-bih je rekao: “El-Hamim – to su suze stanovnika Džehennema koje će biti u džehennemskom bunaru iz kojeg će oni piti.” Na to aludira sljedeći ajet: Između vatre i ključale vode (El-Hamim) oni će kružiti. (Er-Rahman, 44.).

El-GassakIbn Abbas je rekao:

“El-Gassak je piće nes-nosne hladnoće koje ćedžehennemliju uništiti, na što aludira i ovaj kur’anski ajet: U njemu svježine neće osjetiti, niti pića okusiti,osim vrele vode (el-Hamim) i kapljevine (El-Gassak).(En-Naba’, 24.-25.). Iz opće negacije bilo kakve svježine za džehennemlije, izuzet je El-Gassak – kapljevina,a iz opće negacije kušanja pića,izuzeta je ključala voda (el-Ha-mim).” Mudžahid je rekao da džehennemlije neće moć kušatiel-Gassak zbog njegove hladnoće.Bilal ibn Sa’d je rekao: “Kada bikofa El-Gassaka ili kapljevine bila prosuta na dunjaluk, umrlo bi svešto je na njemu i cijela zemlja bi seod toga usmrdila.”

Es-SadidUzvišeni je u Kur’anu objavio:

Pred njim će Džehennem biti – i on će biti pojen odvratnom kaplje-vinom (Es-Sadid), mučit će se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti. (Ibrahim, 16.-17.).Mudžahid je rekao da je Es-Sadid– gnoj i krv. U hadisu koji prenosiDžabir, Poslanik, sallallahu alejhive sellem, rekao je: “Sve što opija zabranjeno je. Za onoga ko konzu-

mira opijate, Allah je obećao da će ga napojiti pićem koje se zove ti-netul-hibali.” Upitali su: “Allahov Poslaniče, šta je to tinetul-habal?” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “To je znoj i gnoj stanovnika Džehennema.”

Voda koja je kao El-MuhlOvo piće se spominje u

sljedećem ajetu: Ako zamole pomoć,pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine (kel-muhl) koja će lica ispeći. Užasna li pića i gro-zna li boravišta! (El-Kehf, 29.). Komentirajući ovaj ajet, Ibn Ab-bas je rekao da je to gorka crna tekućina poput izgorenog ulja.

Odjeća stanovnikaDžehennema

O odjeći stanovni-ka Džehennema govori sljedeći ajet: Onima koji ne budu vjerovali bit će odijela od vatre skrojena. (El-Hadždž, 19.). Ibn Redžeb spominje pre-daju od Ibrahima et-Tejmija koji je, kad bi učio ovaj ajet, govo-rio: “Neka je slavljen Onaj koji je stvorio odjeću od vatre!” A Ibn Abbas je spomi-


Ibn Abas je rekao: “El-Gassak je

piće nesnosne hladnoće koje će

džehennemliju uništiti, na

što aludira i ovaj kur’anski ajet: ‘U njemu svježine neće osjetiti, niti pića okusiti,

osim vrele vode (El-Hamim) i

kapljevine (El-Gassak).’”

njao da će stanovnici Džehennema imati odjeću od vatre i to ogrtače, košulje i kape. O njihovoj odjeći govori i sljedeći ajet: Toga dan ćeš vidjeti griješnike povezane u zajedničke okove; košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova obavijati. (Ibrahim, 49.-50.). Ibn Abbas, Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr, Hasan Basri i Katade, tvrde da se ovdje misli na rastoplje-ni vreli bakar. Uzvišeni je objavio: A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili. (El-Isra’, 8.). Hasan Basri je u komentaru ovog ajeta rekao da riječ el-hasir, za-pravo znači postelju i počivalište. A kada bi se pred njim spomenuo Džehennem i njegovi stanovnici, on bi govorio: “Za njih je pri-premljena obuća od vatre, odjeća od vatre, hrana od vatre, piće od vatre, postelja od vatre, pokrivači od vatre, nastambe od vatre, i sve to u najgoroj kući i najtežoj kazni za njihova tijela.” Ibn Ebi Dunya prenosi od Vehba ibn Munebbiha da je rekao: “Što se tiče stanovnika p

Vatre i njihovog boravišta, pa oni su u vatri, u njoj se neće nikada smiriti, neće spavati, neće umrijeti, oni hodaju po vatri, sjede na vatri, piju gnoj, krv i znoj stanovnika Džehennema, jedu sa drveta zak-kum koje je od vatre, postelja im je od vatre, pokrivači od vatre,

košulje i odjeća od vatre, lica ćeim obavijati vatra, svi stanovniciDžehennema povezani su u sindžirei okove koji su u rukama čuvara Džehennema, oni ih vode napri-jed-nazad, a njihov znoj će kapatiu rupu džehennemsku i to će imbiti piće”, zatim bi plakao tolikoda bi se onesvijestio. Ibn Redžebprenosi da je Ata’ el-Horosani, svo-jim prijateljima na putovanju gov-orio: “O ljudi, stajanje na noćnomnamazu u ovoj noći, i post u tokudana, pa makar bili na putovanju,lakše je nego piti rastopljenu kov-inu i znoj”, zatim bi stao da klanja namaz. Upozoravajući muslimanena džehennemsku kaznu, Po-slanik, sallallahu alejhi ve selelm,rekao je: “Ko bespravno pojedehranu drugog muslimana, Allahće ga nahraniti džehennemskomhranom, ko bespravno uzmeodjeću drugog muslimana, Allahće ga odjenuti džehennemskomodjećom.” (Ebu Davud – dio hadi-sa). U drugom hadisu Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:“Četiri stvari iz džahilijjeta zadržat

j j

će se u mom ummetu: hvalisanjeporijeklom, vrijeđanje rodbine,traženje kiše preko zvijezda i nari-canje. Narikača koja se ne pokaje,doći će na Sudnji dan, a na njojće biti odjeća od katrana i vatrenioklop.” (Muslim).

Postelja stanovnika Džehennema

Spominjući džehennemsku ka-znu, Allah je u Kur’anu objavio: U Džehennemu će im ležaji i pokrivači od vatre biti. Eto tako ćemo Mi nevjernike kazniti. (El-‘Araf, 41.).Ovaj ajet jasno govori o tome da ćestanovnici Džehennema imati ležajekoji će biti od vatre i pokrivače kojiće također biti od vatre. U drugomajetu, stoji: Nad njima će biti naslage vatre, a ispod njih naslage. (Ez-Zumer, 16.). Opisujući stanovnikeDžehennema i njihova stanja, Al-lah, dž.š., nam govori da će oni bitiu vatri koja će biti iznad i ispodnjih. Vatra će ih obavijati sa svihstrana. Allah tako opisuje kaznudžehennemsku, ne bi li se griješnicii ohole inadžije vratili na pravi put ipokajali za svoje grijehe.

Veličina stanovnika Džehennemai ružnoća njihovih izgleda

Prenosi se od Ebu Hurejre da je Muhammed, sallallahu alejhive sellem, rekao: “Između ra-

mena stanovnika Džehennema je razdaljina koju konjanik na brzom konju ne može preći za tri dana.” (Buharija i Muslim).U drugoj predaji stoji: “Zubnevjernika u Džehennemu je ko-lik brdo Uhud, a širina njegovekože je tri dana hoda.” (Mus-lim). Ebu Hurejre prenosi da jeMuhammed, sallallahu alejhi vesellem, rekao: “Zub nevjernika u Džehennemu bit će kolik brdoUhud, njegovo bedro bit će ko-lik brdo Bejda’, a njegovo mjestou džehennemu bit će kolika jerazdaljina između Medine i Re-bze.” (Tirmizi).

Njihova tijela i udovi bit ćeogromni kako bi što više kušalidžehennemsku kaznu.

Čovječe, zamisli sebe međustradalnicima kojima će bitinaređeno da uđu u Džehennem.Zamisli da prelaziš Sirat-ćuprijukoja je tanja od dlake, a oštrija od sablje, a ispod nje vatra buk-ti i gnjevna huči. Pred tobom suzastrašujući prizori najgore kazne,ljudi koji se pokušavaju spasiti ipreći preko Sirat-ćuprije, ali imto nikako ne uspijeva. Vidiš ihkako plaču, vrište i pozivaju upomoć. Žele smrt i prekid kazne

p p j

i iskušenja, ali smrt neće okus-iti. Ono od čega su na dunjalukustrahovali, sad silno žele da ih tosnađe. Zatim vidiš kako vatrenijezici dodiruju njihove noge ikako ih žele progutati i strovalitiu džehennemsko grotlo. Strah jeispunio cijelo tvoje tijelo i još uvi-jek se nadaš da ćeš uspjeti prećipreko Sirat-ćuprije i spasiti se.A onda ti se noga posklizne i tiupadaš u Vatru koja spaljuje tvo-je lice i tvoju kožu. Ništa više nevidiš niti osjećaš osim vatre koja jesvuda oko tebe. Tvoji bespomoćnikrici: “Teško meni, teško meni!Spasite me!”, posljednji su izraznade da bi se ipak mogao spasiti ivratiti na dunjaluk da se istog tre-nutka iskreno pokaješ i da radišsamo dobra djela. No, ta nada jeuzaludna. Povratka više nema nitibilo kakve nade da ćeš se spasitiDžehennema i vječne patnje u nje-mu. Zbog svega toga, o ti griješničovječe, pokaj se Allahu dok si jošna dunjaluku, dok još ima nade idok ti Melek smrti nije zakucaona vrata. Jer, onaj ko je siguran usmrt, on se boji rastanka i odlaska sa dunjaluka i džehennemske ka-zne, i priprema se za susret sa Al-lahom, dž.š.



46

Razmišljanja

U vrtlogu grijeha

Piše: Sejfudin Dizdarević

Ako nije Bajram, gužva AApred džamijomAA nije mpovod za radost. AA

Dvije su prilike u kojima se ljudi u neobično velikom bro-ju okupe pred džamijom. Za Bajram i za dženazu. U ned-jelju je bio Bajram, ulica je bila zakrčena. U ponedjeljak dženaza.

Podne-namaz klanjam ucentralnoj turskoj džamiji jer se nalazi u blizini moga radnog mjesta. Iz daleka primijetih okupljene ljude ispred nje. Približavajući se rulji, primijetih i jednog policajca. Na reverima svojih jakni su imali okačenu sliku nekog mladića kojemu su došli klanjati dženazu. Na prvi mah ne prepoznah rahmetliju, ali vidjeh da je bio mlad.

“Neće mene”

I kako to i u Bos-ni biva, ne uđoše svi udžamiju da klanjaju pod-ne-namaz nakon kojeg seklanjala dženaza. Ljudine poduzimaju ništa da se pripreme za stanje kojeće ih jednog dana trefiti,jer imaju nekakvo “nećemene” razmišljanje. Ne-davno pročitah izvještajsvjetske zdravstvene orga-nizacije WHO da najvećibroj doktora koji puše suBosanci. Ljudi koji zbog svoje profesije znaju za štetnost duhana gaje lažnu

nadu da posljedice konzumiranja ni-kotina uvjek pogađaju druge osobe.

“Neće mene” – vjerovatno sutako i razmišljali brojni prijateljirahmetlije koji nisu ušli da klanjaju

Dan prije i dan poslije BajramaI kako to i u Bosni biva, ne uđoše svi u džamiju da klanjaju podne-namaz nakon kojeg se klanjala dženaza. Ljudi ne poduzimaju ništa da se pripreme za stanje koje će ih jednog dana trefiti, jer imaju nekakvo “neće mene” razmišljanje. Nedavno pročitah izvještaj svjetske zdravstvene organizacije WHO da najveći broj doktora koji puše su Bosanci. Ljudi koji zbog svoje profesije znaju za štetnost duhana gaje lažnu nadu da posljedice konzumiranja nikotina uvijek pogađaju druge osobe

UU ttll iijj hh

Jedan dan prije Kurban-

bajrama, Ömer je na

ahiret otišao kao kurban; prerezanog grkljana bez da će imati adekvatan

odgovor šta je tražio u

diskoteci na Dan Arefata.


47

podne-namaz. Nasmijah se i uđoh u džamiju. Džamija je bila dupke puna poznanicima rahmetlije, što znači da se u njoj nalazilo najmanje 300 duša. Po načinu oblačenja, (XS majičice koje valjda imaju funkci-ju da do izražaja dođu mišići – što je automatski značilo da je osoba koja klanja iza njega na ruku’ dobi-la uvid u njegov ‘građevinarski de-kolte’ [donji dio krsta gdje počinje stražnjica]) po načinu klanjanja (spuštanje laktova na pod za vrije-me sedžde) i po depiliranim prsima i obrvama (zadnji krik među mus-limanskom omladinom) – zaključih da većini njih posjeta džamiji i pridržavanje islamskih propisa ne spada u vannastavne aktivnosti.

“Šta se desilo?”, upitah jednog džematliju koji ni sam nije znao da li da se raduje – zbog velike posjete ljudi podne-namazu, ili da bude tužan – zbog predstojeće dženaze.

“U subotu je umro jedan mo-mak u centru grada, pa sada će mu se klanjati dženaza.”

Zaintrigira me sudbina rah-metlije. Po povratku na radno mjesto izguglah lokalne novine da vidim šta se desilo.

U 04h ujutro u subotu – dan prije Kurban-bajrama - Ömer H. je

j

iskrvario na izlogu jedne radnje. Tik

prije toga u jednoj diskotecije imao prepirku sa trojicomdrugih posjetilaca. Policija za trećim traga, druga dvo-jica se u novinama spominjukao Muhammed i “osoba porijeklom iz Iraka”. Ujednom momentu je Ömerp j

počeo bježati od njih, njihtrojica za njim, da bi ga “Muhammed” gurnuo uizlog radnje. Glavom je raz-bio staklo, koje mu je pre-rezalo vratnu žilu. Sedamsati kasnije Ömer je u bolni-ci podlegao svojim ranama.

U diskoteci na DanArefata

Ömera nisam poznavao; novinesu objavile sliku ali mi njegovo licenije ništa govorilo. U džamiji gdjemu se klanjala dženaza, klanjami džuma-namaz. Ja zbog blizinesvog radnog mjesta, većina turskeomladine zbog ‘zipovane’ džume.Hutba i 2 rećata džuma-namaza sezavrše za maksimalno 15 minuta.Ali Ömera ne vidjoh nikada.

Kada pročitah u novinama po-datak da iza njega ostaju dvije kćerkebliznakinje koje su tek napunile go-dinu dana, uhvati me huja.

Šta ćeš ti, kojeg đavla,dan prije Bajrama u dis-koteci, gdje nikakvog hajra nećeš naći dok ti žena i dvoje djece sjede kod kuće?

Očigledno da Ömernije bio jedini musli-man koji je Dan Are-fata odlučio započeti u dotičnoj diskoteci; I njegovi katili bijahu mus-limani. Sjetih se riječi jed-nog njemačkog daije koji u šali jednom reče: “Kada bi neko bacio bombu na diskoteku 80% mrt-vih bi bili muslimani.”Iako je možda ekstreman zbog svoga ishoda, ali

ovaj primjer ilustruje stanje mus-limanke omladine danas; rulja bez cilja i pravca kretanja, neodgovor-nog ponašanja naspram svoje po-rodice, ne sagledavajući posljedice svoga djelovanja provodeći slobod-no vrijeme na mjestima gdje mogu samo fasovati belaja.

Jedan dan prije Kurban-bajra-ma, Ömer je na ahiret otišao kao

J p j j

kurban; prerezanog grkljana bez da će imati adekvatan odgovor šta je tražio u diskoteci na Dan Are-fata.

Kada pročitah u novinama

podatak da iza njega ostaju dvije kćerke

bliznakinje koje su tek napunile godinu dana,

uhvati me huja. Šta ćeš

ti, kojeg đavla, dan prije bajrama u

diskoteci, gdje nikakvog hajra nećeš naći dok ti žena i dvoje

djece sjede kod kuće?


48

RazmišljanjaBošnjačke dileme

Piše: Amir Durmić

Šta je svojim “herojskim’’ jurišem na američku ambasaduu Sarajevu htio postići Mevlid

Jašarević? Kakve su mu se ideje vrzmaleu glavi uoči i u toku samog napada? Šta J j

je trebala biti poenta tog tragikomičnog čina i kakvu je “poruku htio poslati”čitavom svijetu, tajne su koje će vjero-vatno zauvijek ostati zabarikadiranenegdje u slijepim ulicama Mevlidovekore velikog, srednjeg ili malog moz-ga. Njegov zagonetni um možda krijeodgovore, a jezik odbija da progovori.Kažu da se brani šutnjom.

Kako nazvati Mevlida? Kako ga opi-sati? Ja ne znam. Osjećam se potpunonemoćnim. Još od tog kobnog događaja pokušavam za njega i njegovo nedjelopronaći adekvatan opis, ime, dijag-nozu ili šta već. Ne uspijevam. Vjeru-jem da nisam sam. Pretpostavljam da ni najiskusniji psiholozi, ni najslavnijiknjiževnici, a ni najstručniji lingvistinaših prostora i šire, ne bi bili tolikosposobni da u jednoj riječi definirajusav idiotizam koji je Mevlid pokazao usvojoj četrdesetdvominutnoj sarajevskojpredstavi kojom je sebi, bez ikakve sum-nje, poput Nerona, Herostrata i njima sličnih tipova iz prošlosti, obezbijediomjesto na crnim stranicama ljudskepovijesti. “Ako u historiju ne mogu in-teligencijom, zašto ne bih glupošću?”,misao je kojom su se vodila ova dvojica spomenutih, a kojima se evo i Mevlidizgleda rado pridružio. Od mladića čije

je ime bilo poznato tek užem krugu rodbine, poznanika i naravno austrijske policije, Mevlid je odjednom postao planetarno poznat. O njemu danima bruje domaći i strani mediji. Na našu veliku žalost, to će trajati još dugo.

Mevlid Jašarević – precizniji i od najpreciznijih

Pored toga što se svojom “pakle-nom akcijom’’ uspio plasirati u sami vrh svjetski poznatih glupana, Mev-lidu treba priznati još nešto: on je de-finitivno najprecizniji i najsposobniji strijelac kojeg je iznjedrio ljudski rod. Ni najobučeniji profesion-alni vojnici iz najelitnijih vojnih jedinica, nikada, ama baš nikada, s manje metaka ne bi uspjeli nanijeti toliko štete muslimanima ovih prostora koliko im je on nanio. Sve ih je ranio, i to teško. Neki se nakon njegovog napada možda više nikada neće oporaviti. Priti-saka na muslimane koji drže do prakticiranja islamskih propisa, izgledali oni ovako ili onako, bilo je i prije Mev-lida, a nakon njegovog de-bilskog napada, taj pritisak se umnogostručio. Sa is-paljenih sto i kusur metaka, koji su srećom uglavnom završili po sarajevskom as-faltu i u zidovima američke ambasade, Mevlid je opet regrutirao hi ljade onih koji već godinama sataniziraju one musli-mane koji se po svom izgledu ne uk-lapaju u njihovu percepciju “umjerenih evropskih muslimana”. Mevlid je, svjesno ili nesvjesno, pokrenuo revolu-ciju koja od tog kobnog petka ne jenja-va. Na noge su se opet podigli oni koji već godinama Bošnjake žele dovesti u vezu sa globalnim terorizmom i gener-alno ih kao narod proglasiti plodnim tlom za klijanje i brzo širenje ekstrem-nih ideja. Nažalost, Mevlid im je u tome toliko mnogo pomogao. Mnogi iz ovog miljea vjerovatno zadovoljno trljaju ruke i misle: “Da se Mevlid nije pojavio, trebalo ga je izmisliti”.

Evo već danima desetine pojedi-naca iz novinarskih, političkih ili čak akademskih krugova s ushićenjemcitiraju sami sebe, te navode rečeniceiz davno obavljenih razgovora ili obja-vljenih intervjua u kojima su upozora-vali na “širenje radikalizma” u Bosni, i“kako je samo pitanje vremena kada ćeu Bosni da eksplodira”, te pobjednički(čitaj licemjerno) konstatiraju “kakobi voljeli da su pogriješili”, ali kakosu “nažalost bili u pravu”. Gotovosvi oni su upali u vrlo opasnu zamkukoja se zove generaliziranje, te za ovajuistinu zločinački čin, krivca na ovajili onaj način nastoje pronaći u sva-

kom članu našeg društva koji nosi dužu bradu i ideu džamiju, te uporno odbi-jaju da ovaj gnusni zločinpripišu isključivo njegovompočiniocu, “sumanutom ivjerovatno psihički rastro-jenom mladiću po imenuMevlid Jašarević”. Uistinusu rijetki oni koji su ovajnemili događaj ocijenili kaoincident i akt pojedinca, a ne kao pojavu koja će uskoropostati pravilo. Među njima je i zamjenik pomoćnika američke državne tajniceFilip Riker (Phillip Reeker)koji je u vezi Mevlidovog na-pada rekao da je to “akt po-jedinca i da se tako treba tre-tirati”. Na ovoj izjavi uistinumu treba srdačno čestitati.Da i veliki procenat bh. ja-vnosti na neki način dijeli

njegovo mišljenje, potvrđuju i rezultatiankete na portalu depo.ba koji je inačepoznat po neumornom kritiziranju pa i otvorenom blaćenju najviših organa IZ BiH i njenog vrhovnog poglavara,vjeroučitelja i vjeronauke, ali i svega štose na bilo koji način razlikuje od onoga što urednici i novinari ovog portala smatraju islamom koji je prihvatljiv za “evropsko okruženje i evropski ambi-jent”. Naime, na spomenutom portalu,ubrzo nakon ataka na američku amba-sadu, postavljena je anketa u kojoj su na pitanje (konstataciju) koje glasi “Napadna američku ambasadu je...”, ponuđena tri odgovora: a) opasan teroristički čin,

Kad se društvo “pomevlidi’’

I neće samo Mevlid pred Allahom biti

odgovoran za sve pobrojano. Odgovorni će

biti i svi oni koji su (eventualno)

na bilo koji način utjecali na Mevlida i

pomogli mu da u svome umu kreira toliko iskrivljenu i nakaradnu percepciju

islama.

Najgore su prošli oni kojima je Mevlid navodno htio pomoći. Mevlid ih je dovoljno povrijedio svojim ničim opravdanim postupkom koji je navodno učinio “u ime islama i muslimana”, a nakon toga su se “pomevlidili” i mnogi utjecajni pojedinci u našem društvu kao i gotovo svi bosanskohercegovački i regionalni mediji


49

b) pucanj u BiH, c) samo malo veći in-cident. Za sada, najviše ispitanika, njih čak 84 posto, opredijelilo se za zadnje ponuđen odgovor.

Kako da ti halalimo, Mevlide?

Muslimani Bosne i Hercegovine imaju hiljade razloga da Mevlidu ne ha-lale i da ga na Sudnjem danu pred Uzvišenim Stvoriteljem optuže za sve neprijatnosti koje su doživjeli nakon njegovog zlodjela. Mevlid će prije svega biti pitan za krv nedužnih koju je prolio, a onda i za smutnju koju je izazvao, a smutnja je gora od ubijanja. Mevlid će pred Uzvišenim biti pitan za toliko mnogo stvari, da bi bilo nemoguće pobrojati ih. Recimo, odgovarat će između ostalog i za svoju porodicu (roditelje, suprugu, sina...) ko-jima je nanio trajne neugod-nosti koje će ih sigurno pratiti kroz čitav život. Zamislimo samo kakvo će biti djetinjstvo i odrastanje nedužnog djeteta u koje će školski drugovi pa i čitava javnost, stalno upirati prstom uz opasku kako je to “sin onog Mevlida”. Odgov-arat će Mevlid i za novu lavinu kletvi, potvora, laži i psovki koje ovih dana sa raznih stra-na sipaju po svakome onome ko se pot-puno neopravdano po bilo kojem osnovu dovodi u vezu s Mevlidom, pa makar to bilo i samo zbog brade koju ima i Mev-lid. To naravno od odgovornosti pred Uzvišenim Allahom neće osloboditi sve one koji su sebi dozvolili da i sami postanu otrovni plodovi mržnje i be-zumnosti koje je pucanjem po američkoj ambasadi posijao Mevlid, te su započeli s klevetanjem i optuživanjem nevinih. I neće samo Mevlid pred Allahom biti od-govoran za sve pobrojano. Odgovorni će biti i svi oni koji su (eventualno) na bilo koji način utjecali na Mevlida i pomogli mu da u svome umu kreira toliko iskriv-ljenu i nakaradnu percepciju islama koju je pred očima čitavog svijeta i praktično demonstrirao pucanjem po sarajevskim ulicama i ranjavanjem nevinih.

Ne pomaži nam više, Mevlide...

Kako god bilo, u svoj frci nakon ovog događaja i reakcija koje su usli-jedile na taj zločinački čin, najgore su prošli oni kojima je Mevlid navodno htio pomoći. Mevlid ih je dovoljno povrijedio svojim ničim opravdanim

Filip Riker (Phillip Reeker)

je u vezi Mevlidovog

napada rekao da je to “akt

pojedinca i da se tako treba tretirati”. Na ovoj izjavi uistinu mu

treba srdačno čestitati. Da i

veliki procenat bh. javnosti

dijeli njegovo mišljenje, potvrđuju i

rezultati ankete na portalu depo.ba.

postupkom koji je navodno učinio “u ime islama i muslimana”, a nakon toga su se “pomevlidili” i mnogi utjecajni pojedinci u našem društvu kao i gotovo svi bosanskohercegovački i regionalni mediji. I oni nažalost već danima, izb-ezumljeni i povampireni, svojim otro-vnim jezicima i poganim perima “pu-caju” pojedinačnom i rafalnom palj-

bom po određenom dijelu bosanskohercegovačke pop-ulacije te potpuno svjesno javnost indirektno huškaju na linč istih. Uopće nije bitno što ogromna većina onih koje etiketiraju i pro-zivaju, na svojoj savjesti (niti u policijskom dosjeu) nema niti jedno jedino zlodjelo, krivičnu prijavu ili bilo ka-kav prekršaj. Nije bitno što se skoro stopostotno radi o uzornim građanima, do-brim komšijama, brižnim roditeljima, vrijednim članovima svojih kole-ktiva i besprijekornim džematlijama koji nesebično doprinose prosperitetu svo-jih zajednica kao i svoje domovine u cijelosti. To

se njih uopće ne tiče. Zbog Mevlida i njemu sličnih maloumnika, din-dušmani su, po ko zna koji put, i za ovaj i za slične incidente i probleme na terenu počeli upirati prstom i u vjer-ske autoritete Bošnjaka koji se ni po kojem osnovu ne mogu dovesti u vezu s tim pojedincima i njihovim nedje-lima. Ti autoriteti su oduvijek prven-stveno u svoje, ali i u ime svih čestitih Bošnjaka osuđivali svaki oblik nasilja i ekstremizma, ali i jednoumlja, i bili prvi koji su se odlučno suprotstavljali svakom vidu devijantnog ponašanja i nedjela koja se čine “u ime vjere”. Njihove reakcije i na posljednji nemili događaj, tome idu u prilog. Iskreno se nadamo da nam budućnost više nika-da neće iznjedriti nove “mevlide” bilo kojeg tipa ili vrste, koji zarad lažnih ideala ili lične mentalne nesređenosti i frustracija, po nedužnim ljudima puca-ju pravim oružjem, ili pak kao sredstvo “rešetanja” po nevinim koriste svoje jezike i otrovna pera. Pored onih koje rane ili ubiju svojim oružjem, ovakvi i slični štetu će još jedino nanijeti svojoj domovini i ugledu Bošnjaka u svijetu, odnosno samima sebi. Oni su veliko iskušenje za sve nas. Allaha molimo da nas sačuva njihovog zla.

50

ZločinSvjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Snage VRS-a i MUP-a su zastrašivale i zlostavljale muslimansko stanovništvo

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima nastavljamo svjedočenjem

Momira Nikolića, rođenog 20. febru-ara 1955. u selu Hrancin, Bratunac.Momir Nikolić pohađao je Fakultetpolitičkih nauka u Sarajevu, gdje jestudirao odbranu i zaštitu. Od 1981.do 1986. godine radio je kao nastav-nik u srednjoj školi u Bratuncu. Za-tim je počeo raditi za Teritorijalnuodbranu u Bratuncu kao pomoćnik komandanta za obavještajne poslove.Dana 18. aprila 1992. mobiliziran jeu Teritorijalnu odbranu i jedno krat-ko vrijeme bio je komandant Štaba

j j

Teritorijalne odbrane u Bratuncu.U tom razdoblju, bio je član Ratnog predsjedništva i Kriznog štaba u Bra-tuncu. Nakon što je nekoliko mjeseciproveo u Srbiji, Momir Nikolić je unovembru 1992. imenovan na mjestopomoćnika komandanta i načelnika za bezbjednost i obavještajne poslove uBratunačkoj brigadi Vojske RepublikeSrpske /VRS/ i na toj funkciji ostao jedo kraja rata. U julu 1995., Momir Ni-kolić je bio kapetan prve klase u VRS-u. Momir Nikolić je sklopio sporazumo priznavanju krivice. U okviru Izmi-jenjenog sporazuma o izjašnjavanju okrivici, precizno navodi svoja djela iponašanje u udruženom zločinačkompoduhvatu za koje se tereti. Slijedi nje-govo priznanje o zločinima nad Boš-njacima u Srebrenici.

Izdvajanja i pritvaranja vojno sposobnih

Tokom tog dana, u Potočarima,snage VRS-a i MUP-a su zastrašivale i zlostavljale muslimansko stanovništvo da bi ljude natjerale da se ukrcaju u au-tobuse i kamione za Kladanj. U prvim konvojima koji su napustili Potočare u autobusima je ostavljeno nekoliko muškaraca, iz propagandnih razloga. To je upriličeno za nizozemske vojni-ke i srpske televizijske kamere, ali te su muškarce kasnije izdvojili na kon-trolnim punktovima, prije nego što su mogli stići do Kladnja. U toku 12. jula snage VRS-a su zlostavljale i fizički na-padale mnoge Muslimane, muškarce i žene, koji su se okupili oko nizozemske baze u Potočarima. Ja lično znao sam za te postupke, no nisam učinio ništa da ih zaustavim niti da snage pod mo-jim nadzorom spriječim u vršenju tih nedjela. Čuo sam i da su neki musli-j p j j

manski muškarci odvedeni na mjesta na osami oko Potočara i tamo ubijeni. Te večeri, između 18:00 i 21:00 časa, o ovim nedjelima sam podnio i usmeni izvještaj svom komandantu, pukovni-ku Vidoju Blagojeviću. Govorio sam i o operaciji transporta žena i djece u Kladanj i izdvajanja, pritvaranja i ubi-janja vojno sposobnih muslimanskih muškaraca u Potočarima. Bilo mi je jasno da je pukovnik Blagojević u pot-punosti upoznat s operacijom tran-sporta i ubijanja, i da od mene očekuje da nastavim vršiti dužnosti vezane za te operacije koje sam bio započeo tog jutra. Tom prilikom smo bili sami u kancelariji. U operativnoj sali sam raz-govarao i sa drugim oficirima iz štaba Bratunačke brigade, npr. sa Trišićem, Mičićem i Pajićem. Neslužbeno smo razgovarali o ovim nedjelima, o izdva-janjima i evakuaciji. Oni nisu izrazili nikakvu zabrinutost. Tom prilikom nismo razgovarali o operaciji ubijanja.

Tokom 11. i 12. jula primio samobavještajne izvještaje da se većina voj-no sposobnih muškaraca iz Srebrenice okupila kod sela Jaglići i u dugačkoj

koloni krenula prema muslimanskojteritoriji, krećući se jednim poznatimpravcem kroz minska polja na borbenojliniji prema Konjević Polju.

U toku 12. jula i u ranim jutarnjimčasovima 13. jula iz obavještajnih izvje-štaja i drugih informacija saznao sam da snage VRS-a i MUP-a zarobljavaju veli-ki broj muslimanskih muškaraca na po-dručju između Ravnog Buljima, NoveKasabe i Konjević Polja.

Te večeri (12. jula) bio sam dežur-ni oficir, no kako sam bio iscrpljen,negdje oko 03:00 časa 13. jula nazvaosam Mirka Jankovića da me zamijenina dužnosti. Otišao sam u svoj stan ugradu i odspavao nekoliko sati. Na duž-nost u štab Bratunačke brigade sam sevratio oko 07:00 časova 13. jula.

Oko 09:30 časova toga jutra održanje jedan sastanak u štabu Bratunačkebrigade. Prisustvovali su general Mla-dić, pukovnik Vasić, potpukovnik Po-pović i general Krstić. Ne znam o čemuse razgovaralo jer nisam bio na ovom sa-stanku. Oko 10-15 minuta po završetkusastanka razgovarao sam sa svojim ko-mandantom, pukovnikom Blagojevi-ćem, u njegovoj kancelariji.

Pukovnik Blagojević mi je dao zada-tak da nastavim s operacijom transpor-ta žena i djece iz Potočara u Kladanj iizdvajanja i pritvaranja vojno sposobnihmuslimanskih muškaraca.

Moj prvi zadatak

Moj prvi zadatak tog dana (13. jula)bio je da odem u Potočare i provjerimkako napreduju transport, izdvajanjemuslimanskih muškaraca i drugi zada-ci. Ustanovio sam da sve ide po planu.Rukovodio sam radom jedinica pri-sutnih u Potočarima. Dok sam bio uPotočarima, vidio sam Duška Jevtića irekao mu da svojim jedinicama koje suse nalazile na cesti Bratunac - KonjevićPolje prenese naređenje da se svi Mu-slimani uhvaćeni na toj cesti prevezu uBratunac. Zatim sam otišao iz Potoča-ra i vratio se u štab Bratunačke briga-de. Prema mojim informacijama, koje

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Sva svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom


51

sam dobio od pripadnika vojne policije Bratunačke brigade, general Mladić je toga dana namjeravao da prođe cestom Bratunac - Konjević Polje, a moj zada-tak je bio da provjerim bezbjednost i prohodnost te ceste.

Cestom Bratunac - Konjević Polje vozio sam se sa jednim vojnim po-licajcem u motornom vozilu marke “Volkswagen Golf”. Putem sam duž ceste vidio snage MUP-a. U Sandići-ma sam vidio snage MUP-a sa teškim naoružanjem. U tom momentu je na poljani u Sandićima bilo oko 80-100 zarobljenika.

U Konjević Polje sam stigao oko 12:30 časova tog dana. Na raskršću je bio kontrolni punkt civilne policije. Sjedio sam u jednoj spaljenoj kući i če-kao da prođe general Mladić.

Osim mene, u toj kući je bilo pet-šest zarobljenih Muslimana.

Dok sam bio u Konjević Polju, u jednoj zgradi koju je koristio 5. inži-njerijski bataljon Drinskog korpusa u Konjević Polju vidio sam desetak zaro-bljenika. Na kontrolnom punktu sam vidio policiju iz Bratunca i vojnike koje nisam prepoznao. Tamo sam vidio i Nenada Deronjića i Mirka Perića. Kada sam stigao u Konjević Polje, stupio sam u kontakt sa starješinama iz MUP-a i dao im uputstvo da muslimanske zaro-bljenike treba pritvoriti i da će kasnije u toku dana biti prebačeni u Bratunac. U Konjević Polju sam proveo otprilike 45 minuta prije nego što je stigao general Mladić. Stigao je automobilom iz prav-ca Bratunca i zaustavio se na raskršću u Konjević Polju. Izašao je iz vozila i sreli smo se na sredini ceste. Raportirao sam mu da nema problema. Pogledao je naokolo i vidio zarobljenike. Neki od zarobljenika su ga pitali šta će biti s nji-ma, na šta je on odgovorio da će ih sve odvesti odatle, da ne brinu.

Nakon što je Mladić otišao, jednog zarobljenika, Rešida Sinanovića, od-vezao sam svojim kolima u Bratunac. Sinanović je bio važan zarobljenik jer se nalazio na spisku ratnih zločinaca, a prije je bio načelnik policije u Bratuncu. Na povratku u Bratunac sam vidio veli-ke kolone zarobljenih muškaraca, otpri-like oko 500 ljudi, koje su vodili prema Konjević Polju. Dalje sam putem vidio još jednu kolonu zarobljenika koju su vodili prema Sandićima. Dok sam pro-lazio cestom pored skladišta u Kravici zapazio sam nekoliko vojnika, ali ništa drugo. Sinanovića sam predao vojnoj policiji u štabu Bratunačke brigade, tač-nije, pravniku Zlatanu Čelanoviću.p j g

Zatim sam otišao u zgradu vojne policije Bratunačke brigade i sastao se sa Mirkom Jankovićem, komandirom

voda vojne policije iz Bratun-ca, i pripadnikom vojne po-licije Miletom Petrovićem.Janković je znao upravljatijednim od otetih nizozem-skih transportera i onda smose on, Petrović i ja odvezlicestom Bratunac - KonjevićPolje. Mile Petrović je sjediona transporteru i megafo-nom pozivao muslimanskemuškarce da se predaju. Biloje jasno da su se neki već utom momentu predali. Od-mah nakon što smo prošliSandiće, zaustavili smo tran-sporter kada nam se predalooko šest Muslimana. Tran-sporterom smo ih odvezliu Konjević Polje. Kad smostigli, Miletu i Mirku samrekao da odvedu zarobljeni-ke i stave ih zajedno s oko250 zarobljenika koje su tamo već drža-li. Otišao sam u onu kuću u kojoj samranije sjedio. U toj kući su držali oko 30muslimanskih muškaraca. Tada sam izblizine čuo dva rafala iz vatrenog oruž-ja. Desetak minuta kasnije prišao mi jeMile Petrović i rekao: “Šefe, upravo samj j p j

osvetio brata… Pobio samih”. Mislio je na onih šestzarobljenika koji su nam semalo prije predali. Rekao jeda ih je pogubio dolje na rije-ci, iza jedne žute zgrade. Na tom mjestu je sada izgrađena benzinska pumpa.

Mirko se odvezao tran-sporterom u pravcu Zvorni-ka. Mi smo ostali u KonjevićPolju dvadesetak minuta, a kad se Janković vratio s tran-sporterom, krenuli smo uBratunac.

Vidio sam da Janković ima njemačke marke i pitaosam ga odakle mu taj novac.Rekao je da ga je dobio odnekih pripadnika specijalnepolicije koji su se nalazili dužceste.

Na povratku u Bratunac sam vidio mnogo zarobljenika kako ih u stroju vode u oba pravca. Vidio sam i leševe kako leže uz cestu u blizini Per-vana i Lolića. Na više mjesta sam vidio otprilike po tri leša. U Sandićima sam vidio oko 10-15 leševa i veliku masu za-robljenika na poljani.


U prvim konvojima koji

su napustili Potočare u autobusima je ostavljeno

nekoliko muškaraca, iz propagandnih razloga. To je upriličeno za nizozemske

vojnike i srpske televizijske

kamere, ali te su muškarce

kasnije izdvojili na kontrolnim punktovima,

prije nego što su mogli stići do

Kladnja.

52

Zelena transferzala

Hiljade muslimana na bajram-namazu u sportskoj dvorani u Ljubljani

Godine kulturne emancipacije

Slovenija

Kosovo

K ada se pogledaju fotogra-f ije sa održanog bajram-

namaza u sportskoj dvorani na Kodeljevu u Ljubljani,kada se vidi koliki broj mu-slimana je bio prisutan na spoemnutom bajram-nama-zu, stiče se dojam da islampostaje jedan od prepoznat-ljivih simbola Slovenije. Ta-kođer, iz svega je vidljivo da dobro organizirana Islamska zajednica Republike Sloveni-je radi odličan posao i da jepred muslimanima u Sloveni-ji, akobogda, svijetla buduć-nost.

Roditelji kažu mi smo ostavili svoju djecu u emanet prosvjet-RRnim radnicima i društvu, da ih edukuju. RRRekli smo “da” nastava na bosanskome jeziku i to ne po-ričemo. 1999. godine roditelji su stavljajući svoj potpis na izjavu (sa utvrđenim identitetom) rekli da se njihova djeca ubuduće školuju na bosanskome jeziku. Narodna poslovi-ca kaže: “Pljunuli smo i ne želimo da to ližemo”. Time suroditelji htjeli da za svoju budućnost obezbjede garanciju oslobodnom razvoju i očuvanju nacionalnog, kulturnog i sve-općeg identiteta bošnjačke zajednice na Kosovu. Izjava rodi-tjelja da im se djeca ubuduće školuju na bosanskome jeziku-Ostavljeno je u emanet da njihovo opredjeljenje odgovornipostepeno implementiraju u nastavni proces. Taj emanet jedosta odgovoran i težak proces na svima koji su u vezi sa edukacijom.U vezi nastave na bosanskome jeziku imali smo intenzivnei teške pregovore pri UNMIK-u, u Sektoru za obrazovanjeda bismo konačno, hvala Bogu, i uspjeli postići dogovor uskladu sa željom roditelja i međunarodnim pravom kao istandardima koje primjenjuje Evropska zajednica. Školske

j j p

2002/03. godine pristupilo se izradi kosovskog Nastavnog plana i programa. Po prvi put u historiji Bošnjaka Kosova petnaestak Bošnjaka uzelo je učešće u izradi nastavnih sadr-žaja koje će trebati da izučavaju bošnjačka djeca. U 2007-ojgodini (de jure) završeni su svi planovi i programi na Kosovuza osnovno i srednje obrazovanje. Proces implementacije jezapočeo 2003/04. godine, gdje još traje. Nastavni plan i pro-gram, ovaj vrlo važan i značajan projekat, će se okončati (defakto) njegovom potpunom implementacijom, uz dosljednu

primjenu svih njegovih sadržaja kao i Zakona o osnovnom isrednjem obrazovanju.Dogodila nam se historija. Sada više nemamo serviranenastavne planove i programe u kojima su Bošnjaci Kosova,kroz njihove sadržaje, uvijek bivali diskriminirani. Nema više Džafera samo kao fizičkog radnika. Pa nema ni Selima (u matematici) koji treba da izračuna koliko će prase izgubitina težini dok ga je pekao za goste. Nema ni sijaset stvari kojesu bile diskriminatorske prirode. Nastavni plan i program za 4-ti razred na bosanskome jezikuPo prvi put imamo uravnoteženu ideologiju preko koje seprepoznajemo. Naše prepoznavanje je naročito primjetnokroz sadržaje nacionalne grupe predmeta. Mi smo ovihgodina doživjeli kulturnu emancipaciju što je rijetko komepošlo za rukom.


53

6.185 stanovnika u Sandžaku manje nego prije 10 godina!

Stara džamijaPlav Sandžak

Republički zavod za statistiku (RZS) je objavio pre-liminarne podatke Popisa stanovništva, domaćin-

stava i stanova u Republici Srbiji 2011. godine. Prema RZS-u sljedeći su podaci za gradove sjevernog Sandža-ka: Novi Pazar – 92.766, Tutin – 30.770, Sjenica – 25. 248, Prijepolje – 36.713, Nova Varoš – 16.758, Priboj – 27.127. Zvanični podaci su jako manji od podataka koje je objavio Muhedin Fijuljanin ispred SDA San-džaka, kao preeliminarne rezultate. Zvanični podaci tvrde da u sjevernom Sandžaku živi 229.382 stanov-nika. Prema zvaničnim podacima prije 10 godina u sjevernom Sandžaku je živjelo 235.567 stanovnika, što znači da je sada 6.185 stanovnika manje nego prije 10 godina. Statistika pokazuje da je stanovnika Sandža-ka, a posebno Bošnjaka, iz godine u godinu sve manje. Predstavnici Odbora za bojkot su u toku popisa tvrdili da se ide ka tome da se smanji broj stanovnika Sandža-ka. Predstavnici vlasti negiraju da je bojkot uspio. Za-kon nalažeda se popiss t a nov n i š -tva ponoviu svim mje-stima gdjenije popi-sano 100%s t a nov n i š -tva. Režimnegira da jebilo takvihmjesta.

Od četiri džamije u Plavu turistički je najinteresan-tnija Stara džamija. Sagrađena je 1471. godine,

odmah po dolasku Turaka u ovaj kraj, tada za vjerske potrebe vojnika. Nalazi se u centru Plava na najviso-čijem dijelu Meteriza u okviru nekadašnjeg Grada i najstarija je građevina Plava. Više puta je obnavljana a današnji oblik je iz XVIII vijeka. Po građi i konstruk-ciji je brvnara, u ulaznom dijelu (soferlak), dekorisan umjetničkim rezbarenjem i arabeskama, a drugi dio džamije je kameni, takođe ukrašenih stubova, mimbe-ra i mihraba. Interesantna je svojom originalnom arhi-tekturom i kitnjastim minaretom, te je zbog toga zako-nom zaštićena. Tokom cijele godine posjećuju je brojni

turisti i gosti kojima su interesantni nesamo njen izgled, negoi brojni detalji njenog enterijera. Na mjestugdje se sada nalazi Sta-ra džamija, nekada jepostojao Stari ili Diz-darev grad, a njegovibedemi su se nalazi-li tu gdje je podignutzid. Pošto se ovaj kom-pleks nalazi u samomcentru Plavske čaršije,izgradnjom ovog zida na neki način je vraćennekadašnji izled Starog grada.


Bajramović: Na ideju o otvaranju predstavništva u Geteborgu došao sam slušajući Milorada Dodika

Srbija

Ušvedskom gradu Geteborgu u subotu je otvoreno prvo predstavništvo Sandžaka u svijetu i time su najave Na-

rodnog vijeća Sandžaka da je ova regija počela borbu za svo-ju autonomiju dobile i svoju službenu potvrdu.Na velikom skupu kojeg je organizirao džemat IZ-e u ovom gradu svečano je potpisan sporazum o otvaranju predstav-ništva, i ključeve opremljene kancelarije je preuzeo poznati borac za autonomiju Sandžaka prof. Ferid - Ferko Santić. Na potpisivanje sporazuma je iz Novog Pazara došao Sead Šaćirović, koji je predsjednik Izvršnog odbora Narodnog

p p j p j g

vijeća Sandžaka. Nakon svečanog potpisivanja sporazuma glavni muftija IZ-e u Srbiji Muamer ef. Zukorlić održao je dugačko predavanje na kojem je osim vjerskih tema govo-rio i o aktuelnoj problematici Bošnjaka u matici BiH, kao i van nje. Nekoliko stotina prisutnih je sa velikom pažnjom slušalo predavanje, a nakon toga muftija je odgovarao na pitanja prisutnih. Sead Šaćirović je nakon skupa bio vidno

p j g j j g

raspoložen dok je davao izjavu novinarima nazvavši ovaj čin

historijskim: “Mi smou svom proglasu za vraćanje autonomi-je Sandžaku najaviliotvaranja predstav-ništva u Briselu i Va-šingtonu kao najvaž-nijim centrima moći,na čemu intenzivno radimo, ali nam je izuzetno drago da su Bošnjaci Skandinavije preduhitrili naše napore i otvorili prvo predstavništvo ovdje. Predsjednik džematskog odbora u Geteborgu, inače nosilac Zlatnog ljiljana Džebrail Bajra-mović, kaže da je na ideju o otvaranju predstavništva došao slušajući Milorada Dodika: “Njegova priča o potrebi i pra-vu vezivanja bh. Srba sa maticom, usprkos genocidu koji su počinili u našoj domovini, natjerala me je na razmišljanje o tome kako i BiH premalo vodi računa o Bošnajcima San-džaka i borbi za njihova prava”.

54

IslamnetI džini koriste i vole internet?

Zatvoreno 900 mesdžida Alžir

Malezija

Korisnici društvenih mreža kao što KKsu Facebook ne bi trebali postavlja-KKti svoje fotografije na internet jer bi te fotografije mogle biti zloupotrebljene od ljudi koji se bave vračanjem, sihiri-ma i drugim šejtanskim magijama, kaže Kelantan Darussyifa, predsjednik Aso-cijacije islamska medicina iz Malezije. Kelantan je uvjeren da džini (džini su nevidljiva stvorenja koje je Allah stvorio od vatre) mogu da koriste internet i da se konektuju sa ljudima. “Jednom sam

imao tretman sa mladićem koji je biou bunilu i koji je ponavljao riječi kojesu mu ostale sa surfanja po internetu.Nekoliko dana kasnije, jedan roditeljme nazvao i tražio pomoć jer njegov sinne želi da ide u školu. Taj roditelj je po-sumnjao da je njegov sin pod uticajemdžina s kojim je stupio u vezu preko in-terneta. Također, taj roditelj mi je rekaoda njegov sin uvijek puno galami i prije-ti da će se ubiti ako mu budu branili da koristi internet”, kaže Kelentan.

Do sada smo imali priliku da umedijima pročitamo brojne,

originalne načine ugrožavanja ljud-skih sloboda od strane arpaskih dik-tatora. Zaista su arapski diktatori uporni i nemilosrdni u svojim pokušajima da svoj narod drže pod stalnim ropstvom i re-presijom. Tako je ovih dana alžirski diktator Abdelaziz Boutef lika, u strahu da bi Alžirci mogli početi sa orga-niziranjem protesta, donio jednu original-nu i pravu diktatorsku represivnu mjeru. Na-ime, diktator Boute-f lika je naredio da se zatvori 900 mesdžida. Savjetnik u ministar-

stvu vakufa i vjerskih pitanja Ud-det Fellahi priopćio je za dnevni listHaber da su alžirske vlasti naredilerzatvaranje 900 mesdžida i musalla iz sigurnosnih razloga.

Desničarski ekstremizam se opasno širi među evropskom omladinom

Europska unija

Donedavno marginalne stranke i pokreti sa izrazi-

to nacionalističkim i antiemi-grantskim stavovima postaju sve važniji politički čimbenik u mnogim europskim zemljama, pa i u Europskom parlamentu, konstatira se u Demosovom izvještaju, rađenom na preko 12.000 ispitanika u 12 europ-skih zemalja. Istraživači su usm-jerili pozornost na stranke kao što su Flamanski interes (VB), francuski Nacionalni front, Švedske demokrate, Englesku obrambrenu ligu, nizozemsku Stranku slobode i talijansku Sje-vernu ligu, kao i na njihove pan-dane u drugim zemljama EU-a. U svim slučajevima, ustanovili su značajan rast popularnosti stranaka i pokreta koje zago-varaju odbranu nacionalnog kulturnog identiteta od najezde imigranata, a naročito muslima-na. Ono što naročito zabrinjava, kaže se u dokumentu pod naslo-vom “Novo lice digitalnog pop-ulizma”, činjenica je da gotovo dvije trećine (63 posto) pristaša ovakvih stavova čine mladi ispod 30 godina, uvezani u društvene mreže preko kojih vrbuju nove članove. Izvještaj pokazuje da je 26 posto desničara spremno upotrijebiti i silu u postizanju političkih ciljeva, a velika većina navodi veliki broj imigranata i ugrožen nacionalni identitet kao glavni razlog svog angažmana.

55

500 hiljada muslimana na bajram-namazu na moskovskim ulicama

Rusija

Bajramski namazi u Moskvi re-dovno okupe po nekoliko stotina

hiljada muslimana. S obzirom da u Moskvi ima nedovoljan broj džami-ja, moskovski muslimani za bajram-ske namaze prinuđeni su klanjati po okolnim ulicama. Ove godine na kla-

njanju Kurbanskog bajrama okupilose oko 500 hiljada muslimana. Fotoreportaže sa ovog događaja prikazujunesvakidašnji primjer. Sve ulice su upotpunosti ispunjene klanjačima. Za moskovske prilike ovakvi prizori suveličanstveni.

Krmeća kultura civiliziranih Europljana

Europa

O d kako se islamofobija udomaćila na europskom

tlu civilizirani Europljani su usvojili necivilizacijske metode vrijeđanja muslimana i islama. Muslimani na Balkanu znaju da balkanski divljaci posebno uživaju vrijeđati islam i muslimane, a krme im je najomiljenija životinja u tom mrziteljskom poslu. Tako je bilo prije. Sada su civilizirani građani bogatih europskih zemalja postali veći divljaci od Balkanaca a krmetina je glavni simbol kojim spomenuti civilizirani Europljani izražavaju svoj odnos prema islamu. Sve češće se događaju situacije kao što smo svjedočili ovih dana u Švicarskoj gdje je Švicarska muslimanska zajednica ostala šokirana nakon što su svinja i glave mrtvih svinja pokopane na mjestu buduće džamije. “Od trenutka zabrane minareta došlo je do povećanja islamofobije i islamofobičnih događaja, tako da ovo i nije baš iznenađujuće,” rekao je Abdel Azziz Qaasim Illi, glasnogovornik Centralnog islamskog vijeća Švicarske. Ovaj slučaj pokazuje da na mrzitelje islama ne utječe nivo obrazovanja i društvenog statusa. Mržnja prema islamu muti njihov razum.


Bomba od 13 tona spremna za gađanje muslimanskih ciljevaSAD

Amerika je prepuna bombi. Ne zna AAse koja ubojitija od koje. Skoro sve AAte bombe su isprobane u okupiranim muslimanskim zemljama, Iraku, Afga-nistanu, Pakistanu, Somaliji, Jemenu i Libiji. Pukovnik Wesley Miller, glasno-govornik Zračnih snaga SAD izjavio je prije nekoliko dana da je američ-ka avijacija dobila masivne bombe za gađanje podze-mnih bunkerskih ciljeva. Spomenu-ta bomba je duga šest metara a teš-ka je čitavih 13,6 tona. Ovu bombu mogu nositi bor-beni avioni B-52 ili B-2 a navodi se pomoću “GPS” pozicionog siste-ma. Ovako teška

bomba može da uništava ciljeve koji senalaze zakopani duboko u zemlji i točak na dubini od 20 metara. Ne sum-njamo uopće da će barem jedna ovakva masivna bomba pasti u neku od okupi-ranih muslimanskih zemalja.

56

Magribski islamisti se nadaju izbornoj pobjedi

Maroko

M arokanski kralj Mo-hammed obećao je da

će dobar dio svog suvereniteta prenijeti na ostalu vlast i da će svoju kraljevinu na ovaj način primaknuti demokratiji. Prvi test u istinitost navedenih kra-ljevih namjera i obećanja bit će 25. novembar kada se tre-baju održati parlamentarni iz-bori. Ove izbore sa posebnom pažnjom i nadanjima očekuju marokanski islamisti koji su u predizbornoj kampanji na-javili pobjedu. Nakon što je Nahda pobijedila u Tunisu i marokanskim islamistima su porasli apetiti. Oni se nadaju da bi na poštenim izborima mogli osvojiti i do 80 mjesta u parlamentu i tako, kao naj-veća parlamentarna grupa, bi došli u poziciju da budu na čelu nove marokanske vlade. I marokanski islamisti politički uzor vide u turskom premijeru Redžepu Erdoganu i njegovoj partiji. Tako su, skoro slično, po uzoru na Erdoganovu par-tiju dali ime svojoj partiji koja se zove Islamska partija pravde i razvoja.

Svinjsko meso umotano u folije halal mesaJužna Afrika

rodaja i potražnja ha-lal mesa u svijetu u

stalnom je porastu. Naža-lost, sa porastom prodaje i potražnje halal mesa upo-redo ide i kriminal, odno-sno zloupotreba od strane raznih proizvođača koji zloupotrebljavaju povjere-nje svojih mušterija tako što im umjesto halal mesa prodaju meso koje nikako ne može biti halal, kao što je svinjsko meso i slično. Posljednji primjer, odnosno skandal po ovom pitanju dolazi iz Južne Afrike gdje je veliki dobavljač halal mesa kup-cima u ovoj zemlji podvaljivao svinjsko meso koje je uvezeno iz Belgije i Sjever-

ne Irske. Kompanija Orion Cold Sto-rage Company iz Cape Towna je osimsvinjskog mesa uvezla i kengurskomeso iz Australije i bizonsko meso izIndije i isto predstavili kao da je halal.


Nekada je Ameriku potresao rasizam, a danas vjerski fanatizam

SAD

Svjetski poznati psihoterapeut,75-godišnji Amerikanac Gra-

ham Barnesa, prvi stručnjak kojega je američka vojska angažirala zbog problema rasizma u svojim redovi-ma nakon rata u Vijetnamu, upo-zorava da Amerika ide u opasnom smjeru i da se pretvara, umjesto demokratske, u teokratsku drža-vu. “Prosvjedi na Wall Streetu po-sljedica su politike koja se vodi od vremena Reagana. Amerika, nekad

pionir demokracije, danas ima ot-klon od iste te demokracije. Ona sepretvorila u teokraciju, u poticanjekonzervativizma i ekstremizma, pa čak i fundamentalizma, što je u pot-punoj suprotnosti s demokracijom.Opasno je što teokracija političkumoć dobiva kroz pokret Tea party idruge političke organizacije. Postalisu toliko masovni i snažni da se nji-hovi ljudi kandidiraju za američkepredsjednike”, zaključuje Barnes.

57

Jevrejska sramota: Stavili bismillu na toalet papir

Izrael

U izraelskom rasisitičkom društvu muslimani su sva-

kodnevno izloženi raznim vrsta-ma uvreda. Osim na nacionalnoj osnovi, izraelski jevreji uživaju da se takmiče ko će na najgori na-čin uvrijediti islam i muslimane. Tako je ovih dana jedan jevrej-ski lanac restorana odštampao veliki broj papirnih maramica i toalet papira na kojima je kuf-skim pismom (kufsko pismo je uglasta varijanta arapskog pisma iz ranog perioda islama) ispisano bismillah. Ti uvredljivi toalet pa-piri podijeljeni su po restoranima i toaletima diljem Izraela. Ovaj provokativni čin uzbudio je osje-ćaje Palestinaca iz 1948. godine koji zahtijevaju povlačenje spo-menutih proizvoda. Islamska organizacija Palestinaca državljana Izraela pod nazivom Palestina 48 smatra da upotreba vjerskih simbola, a posebice u ovom slučaju, nije samo provoka-cija nego i ugrožavanje vjerskih i manjinskih sloboda, čime se Izra-el diči u svijetu. Zato ovaj pokret traži od uprave lanaca restorana da povuče proizvode i obustavi njihovu distribuciju. Dobro se zna gdje završe papirne maramice i toaletni papir. Ovaj islamski pokret pita se za-što spomenuti lanac restorana ili neka druga f irma ne upotrebljava simbole iz Tevrata na način kako to čini s islamskim.

Foto islamneta

Kako preživjeti od kuće do škole

Kina: Fotografija pokazuje djecu iz sela Pili u kineskoj regijiXinjiang, regiji koju većinski naseljavaju muslimani Uiguri,prelaze put kojeg moraju proći kako bi došli do najbliže školekoja je udaljena 200 kilometara.


Masovna amnestija: Predsjednik Nursultan oslobađa 16.000 zatvorenika

Kazahstan

Upovodu 20. godišnjice nezavi-snosti Kazahstana od nekadaš-

njeg Sovjetskog Saveza, parlamentove države izglasao je amnestiju za čak 16.000 za-tvorenika. Pre-ma proceduri,odluka donjeg doma parlamen-ta potvrđena je ugornjem domu,pa proslijeđe-na predsjedni-ku NursultanuNazarbajevu na potpis. U zatvo-rima ove državesa ukupno 16,5miliona stanov-nika, nalazi seoko 46.000 za-tvorenika, čemutreba dodati još6.600 u pritvo-ru. Prema rije-čima zamjenika ministra Amir-kana Amanbaje-va, amnestija će

važiti za osuđenike kažnjene do pet godina zatvora, zatim za maloljetne prijestupnike, žene s djecom, trudni-ce, umirovljenike i invalide.

58

Mirsad Kurgaš, organizator zabranjenog marša “Bijelo Polje-Tomaševo-Šahovići 1924.-2011.”

Intervju

Razgovarao: Anes Džunuzović

Pokolj u Šahovićima, Pavi-nom Polju, Vranešu i dru-gim okolnim selima bio je

najveći zločin nad muslimanima umirnodopskim uslovima u KraljeviniSHS. Ubijeno je između 500 i 750Bošnjaka. Genocid je izvršen 9. i 10.novembra 1924. godine. Prethodno

su, 7. novembra 1924. godine, crno-gorske komite ubili Boška Boškovića iz zasjede na planini Ceru, a što je pripisano Bošnjacima, odnosno komiti Jusufu Mehoniću. U vrijeme SFRJ o ovom zločinu se nije govo-rilo. Milovan Đilas bio je iznimka. On je opisao ovaj pokolj u kome je učestvovao i njegov otac Nikola, koji mu je opisao detalje. Pored ostalog Đilas piše sjećanje svoga oca: “Takvog osvetničkog pohoda nije nikad bilo. Čovjek nije mogao ni slutiti da je

g p j

nešto tako moglo biti skriveno u ta-kozvanoj narodnoj duši. Pljačka iz 1918. godine, bila je prema ovome dječija igra... Nakon što su taoci u Šahovićima bili poklani, išao je jedan

j j g

seljak iz našeg sela - Sekula, od jednog mrtvaca do drugoga i prereza im žile na nogama. Tako se radi volovima, nakom što ih se sjekirom oborilo, da se ne bi mogli ponovo dići, ukoliko su jos živi. Neki su u džepovima mrtvaca pronalazili komade šećera natopljene krvlju koje su kasnije jeli. Djeca su bila otrgana od majčinih ruku i ses-

tara i pred njihovim očima zaklata ...Muslimanskim sveštenicima su čupalibrade i urezivali krstove na čelo. Ujednom selu zavezali su grupu ljudi za plast i zapalili. Neki su kasnije pričalida je plamen iz zapaljenih tijela biopurpurno crven. Jedna grupa napala je jednu usamljenu kuću. Seljak je up-ravo gulio jagnje. Oni su imali nam-jeru da ga streljaju i zapale kuću, alioguljeno jagnje im je dalo ideju da seljaka objese za noge na šljivu, jedanmesar mu je ogulio lobanju sjekirom,pazeći da ne povrijedi tijelo. Onda ježrtvi razrezao grudi. Srce je još tuklo.Mesar je golom rukom istrgao srce ibacio ga psetu. Kasnije se pričalo da ga pseto nije taklo, jer, čak, ni pseto nećeturskog mesa”, svjedočio je učesnik zločina Nikola, otac Milovanov i pr-adjed aktuelnog gradonačelnika Beo-grada Dragana Đilasa.

Mirsad Kurgaš, iz NVO “Broj 19”namjeravao je organizirati 10. novem-bra memorijalni marš “Bijelo Polje-Tomaševo-Šahovići 1924.-2011.”

j j j

kako bi podsjetio na zločin počinjen

Potomci zločinaca iz Šahovića Potomci zločinaca iz Šahovića zzaprijetilaprijetili kontramaršomi kontramaršom


Sada se savršeno vidjelo kolikoje Crna Gora zaista građanska država, država ravnopravnihnaroda i narodnosti. Umjestoda nadležni državni organi u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima preuzmu mjere prema onima koji prijete nasiljem, oni zabranjuju mirni skup kojim se evociraju uspomene na nevinežrtve od prije 87 godina! Također se vidjelo da je i priznavanje genocida u Srebrenici od strane crnogorskih zvaničnika samo jošjedan licemjerni čin. Činjenicaje, također, da “pravoslavnostanovništvo” (termin koji koristipolicija u Rješenju o zabrani Marša) ne priznaje da je uopšte počinjen zločin u Šahovićima,dok bjelopoljski Muslimani-Bošnjaci ne žele da se sjećaju tog perioda kako se ne bi kvarilidobrosusjedski odnosi!?

Mirsad Kurgaš

u Šahovićima i okolini. Marš je zabra-njen. O tome smo razgovarali sa g-di-nom Kurgašom.

Saff : Gospodine Kur-gaš, 10. novembra namje-ravali ste održati Memo-rijalni marš “Bijelo Polje-Tomaševo-Šahovići 1924.-2011.”. Marš nije održan, zašto?

Kurgaš: Memorijalni marš “Bijelo Polje-Tomaše-vo-Šahovići 1924.-2011.’’ nije realizovan iz razloga što je Uprava policije – PJ Bijelo Polje 7. novembra 2011. go-dine donijela Rješenje kojim se zabranjuje planirani skup.

Saff : Zašto je polici-ja čekala od 14. oktobra, kada ste tražili odobrenje za održavanje Marša, do 7. novembra, kada su Vam isti zabranili, kao da se če-kala prvo rekacija srpskog stanovništva iz Tomaševa, nekadašnjih Šahovića? Je li moguće da je zapravo riječ o koordiniranoj “akciji” policije i mještana Tomaševa?

Kurgaš: Samo da Vas ispravim. Od Policijske uprave nije traženo odobrenje već im je samo upućena Informacija o planiranom Memorijalnom maršu sa pratećim detaljima (podaci objavljeni na www.broj19-number19.org). Inte-resantno i indikativno je da je 7. no-vembar dan kada je prije 87 godina razoružano muslimansko stanovništvo Vraneške doline (Šahovići-Tomaševo i Pavino Polje sa okolnim selima), a što je bilo uvertira za početak kasnijeg po-kolja. Dopis “Odbora građana Vraneške doline-Tomaševa i Pavinog Polja’’ je policiji u Bijelom Polju predat istog datuma, 7. novembra, 87 godina kas-nije. Policijska uprava donosi Rješenje o zabrani Memorijalnog marša odmah po prijemu istog i iste večeri Rješenje dostavljaju meni u Baru, drugog dana Kurban-bajrama! Inače, prethodno sam, 2. novembra, pozvan na razgovor kod načelnika policije u Baru, a na zahtjev policije iz Bijelog Polja. Razgovor je vođen na temu planiranog Memorijal-nog marša i na okolnosti s tim u vezi. Da Vam sada odgovorim na Vaše pitanje. Iz dosadašnjeg iskustva, ne isključujem mogućnost da se radi o koordiniranoj akciji određenih bezbjednosnih struk-tura i određenih političkih aktivista iz tog kraja.

Saff : Ovo je trebao biti jedan mi-ran i dostojanstven način sjećanja na žrtve, a nije tako prihvaćen od stanovnika Tomaševa, bjelopoljske

policije, a sudeći po zabrani postav-ljanja spomen ploče Huzeir-agi Der-voviću ni od strane općinskih vlasti?

Je li ovdje riječ o nespre-mnosti crnogorske politi-ke, oličene u rukovodstvu jedne općine, da se suo-či sa istinama i zločini-ma koji su počinjeni nad jednim od naroda koji sačinjavaju Crnu Goru i koji je zapravo odlučio na referendumu da Crna Gora bude nezavisna? Za-pravo, kakva je poruka ovim činom poslata Boš-njacima u Crnoj Gori?


Kurgaš: Upravo tako. Kao što kaže poslovica: “Ne pada snijeg da prekrije brijeg, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag!’’ Sada se savršeno vidjelo koliko je Crna Gora zaista građanska država, država ravnopravnih naroda i narodnosti. Umjesto da nadležni državni organi u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima preuzmu mjere prema onima koji prijete nasiljem, oni zabranjuju mirni skup kojim se evo-ciraju uspomene na nevine žrtve od prije 87 godina! Također se vidjelo da je i priznavanje genocida u Srebrenici od strane crnogorskih zvaničnika samo još jedan licemjerni čin. Činjenica je, također, da “pravoslavno stanovništvo”

Iako je doneseno Rješenje o zabrani

Memorijalnog marša,o čemu su

blagovremeno obaviješteni prijavljeni učesnici, smatrao

sam svojom dužnošću da

se pojavim na dogovorenoj

lokaciji u zakazano vrijeme.

Jusuf Mehonić

(termin koji koristi policija u Rješenjuo zabrani Marša) ne priznaje da jeuopšte počinjen zločin u Šahovićima,

) p j j

dok bjelopoljski Muslimani-Bošnjacine žele da se sjećaju tog perioda kakose ne bi kvarili dobrosusjedski odnosi!?Na kraju krajeva, zašto bi nas tangiraoodnos crnogorskih zvaničnika, kad se na sve ovo nije oglasio niko od pred-stavnika muslimansko-bošnjačkihstranaka ili nevladinih organizacija,iako se očigledno radi o kršenju ljud-skih prava. Čak niko nije ni pomenuo

g j j

godišnjicu genocida u Šahovićima,p j p

nevezano za Memorijalni marš. UCrnoj Gori vlada totalnimuk začinjen strahom kojise može osjetiti u vazduhu!Postavlja se pitanje odakletoliki strah ako je u CrnojGori tako idilično? Čak su

j j

“na nož” dočekali i plani-rano postavljanje spomen-ploče Huzeir-agi Dervoviću.A on je bio jedan od naju-glednijih Bjelopoljaca u tovrijeme, i bio je u grupi od40-ak najuglednijih građana koji su tada bili zatvoreni ikojima je bila predodređena šahovićka sudbina, sa nam-jerom da se Bijelo Poljeetnički očisti od Muslimana.Zahvaljujući njegovom do-govoru sa komandantomžandarmerije Apostolovićem uspio je da izađe iz zatvora,dođe do Beograda i NikolePašića koji je bio tada premi-jer Kraljevine SHS, i da ga ubijedi da se zatvoreni Muslimani u Bijelom Poljuoslobode i da se prekine sa zločinima uovom kraju.

Saff : Za održavanje Marša nistedobili podršku IZ-e iz Bijelog Polja,šta je razlog tome, zašto niste dobilinaklonost IZ-e u Bijelom Polju? Da li je razlog možda to što Vi dolaziteiz Bara, pa što je možda doživljenokao provokacija?

Kurgaš: Odboru Islamske zajedniceu Bijelom Polju poslata je Informacija o Memorijalnom maršu identična onojkoja je upućena Policijskoj upravi iOpćini Bijelo Polje (naravno, dopisIZ-u je započet sa “Esselamu alejkum”).Imajući u vidu da se Mešihat IZ CGnije ni oglasio na poziv za učešće u orga-nizaciji Marša, kao i ukupnu situaciju uIZ, nijesmo se ni nadali nekoj predus-retljivosti, ali smo ipak bili iznenađenisa kakvim omalovažavanjem je istupioglavni imam OIZ-e Bijelo Polje (ko-liko nam je poznato, propisi Islam-ske zajednice ne predviđaju ovakva istupanja glavnog imama), nazivajući

ovaj projekat provocira-njem, zabranjujući vjers-kim službenicima učešćei navodeći “da im nije do šetnje’’. Osim vjerovatnog upliva određenih struktura unutar države, vjerovatno da zvaničnici IZ-e Crne Gore ne mogu da mi oproste štosam ih u više navrata ja-vno prozivao (nakon više bezuspješnih pokušaja da direktno razgovaram sa nji-ma) u vezi niza mahinacija unutar Islamske zajednice (izborne malverzacije, pro-tivzakonito otuđenje vakufa i dr.). Ako je provokacija

da ja kao rođeni Bjelopoljac dolazimiz Bara, kako bi onda trebalo da medoživljavaju u Srebrenici, gdje smoove godine po drugi put učestvovali na Maršu mira Nezuk-Potočari? Kakvi su tek provokatori brojni strani državljanikoji dolaze u Srebrenicu iz svih krajeva svijeta, a pogotovo ako se ima u vidu da trasa Marša najvećim dijelom prolazi kroz teritoriju dodijeljenu tzv. Repub-lici Srpskoj?

Saff : Pomenuli ste da nije bilo re-akcije bošnjačkih političkih partija na Vašu ideju?

Kurgaš: Početkom septembra uputili smo javni poziv za učešće u organizaciji Memorijalnog marša “Bijelo Polje-Tomaševo/Šahovići

g j j g

1924.-2011.’’, a direktan poziv upućen je i Bošnjačkoj stranci, Sav-jetu muslimana, Mešihatu Islamske zajednice, Forumu Bošnjaka/Musli-mana, Bošnjačkoj kulturnoj zajed-nici… Niko nije ni kurtoazno od-govorio. S obzirom na ovakvu reak-ciju zvaničnika Islamske zajednice nije nam jasno zašto se nijesu tim povo-

dom ranije oglasili. Čak NVO “Broj19’’ nazivaju “fantomskom’’ iako jeista registrovana i djeluje u skladu sa Zakonom, a odmah nakon osnivanja u više navrata se obraćala i Islamskojzajednici sa ponudom za saradnju!?Inače, ako se osvrnemo na dosadašnjeaktivnosti bošnjačkih političkih par-tija onda nije iznenađujuća ni njihova ćutnja po ovom pitanju.

Saff : Iako je Marš zabranjen Vi stedošli na dogovorenu polaznu lokaci-ju ispred zgrade Privrednog suda u Bijelom Polju 10. novembra. Šta Vasj p g g

je i ko Vas je tamo dočekao?Kurgaš: Iako je doneseno Rješenje

o zabrani Memorijalnog marša, o čemusu blagovremeno obaviješteni prijav-ljeni učesnici (moram naglasiti da jemeđu njima bilo i Crnogoraca), sma-trao sam svojom dužnošću da se po-javim na dogovorenoj lokaciji u zaka-zano vrijeme. Od ranog jutra sam biopredmet praćenja brojnih policijskihsnaga u uniformi i civilu, kao i legiti-misanja. Nijesu mi dozvolili da priđemzgradi Privrednog suda (sagrađenu na mjestu Dervovskog groblja). U cijelomgradu su bili primjetni brojni policajcia dio grada gdje je trebalo da se okupeučesnici Marša bio je potpuno bloki-ran! Također mi je bilo zabranjeno da fotografi šem, ali su policajci uglavnombili korektni.

Saff : Da li imate namjeru istrajatiu namjeri održavanja Marša?

Kurgaš: To je interesovalo i prisutnenovinare kojim sam odgovorio da akoje Memorijalni marš onemogućen ovegodine, održaće se sljedeće, ako ne nitada, a onda jednog dana sasvim sig-urno! Mi sigurno nećemo odustati.Niko ne može zauvijek spriječiti da sedođe na mjesto zločina i prouči dova žrtvama!


Šahovići - muhadžiri

Umjesto da nadležni

državni organi u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima

preuzmu mjere prema onima koji prijete

nasiljem, oni zabranjuju mirni skup kojim se evociraju

uspomene na nevine žrtve od prije 87 godina!

61

Onaj ko rodbinske vezekida od Allaha je prokleti pripada mu najgore pre-

bivališteA oni koji ne ispunjavaju duž-

nosti prema Allahu , iako su se na to čvrsto obavezali , i kidaju onošto je Allah naredio da se poš tuje,i č ine nered na Zemlji– njih čeka prokletstvo i najgore prebivali š te !(Prijevod značenja Er-Rad, 21.-25.).

Zar i vi ne biste, kada bi se vla-sti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepimih učinio. (Prijevod značenja Mu-hammed, 22-23.)

Od Mejmun b. Mihrana pre-nosi se da je Omer ibn Abdulazizrekao: “Oporučiću ti tri stvari pa ih dobro zapamti!” Rekoh: “A kojesu to, o zapovjedniče pravovjer-nih?” “Ne osamljuj se sa ženombez njenog mahrema, pa makar joji Kur’an učio, ne druži se sa onimko kida rodbinske veze jer ga jeAllah Uzvišeni i Plemeniti prokleou dva ajeta iz Njegove Knjige: Uajetu iz sure Er-Rad, kada je re-kao Uzvišeni: ...i oni koji kidajuono što je Allah naredio da se uspo-stavlja..., pa do kraja ajeta. I ajet usuri Muhammed, sallallahu alejhive sellem: Zar i vi ne biste, kada bi se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali!” (IbnŠahin u djelu Tergib fi fedaili-l-e’amal ve sevabu zalik).

Muhammed b. Alijj b. Hasankaže, a u rivajetu prenosi se odBakira da mu je njegov otac Zej-nul Abidin kazao: “Babo mi jeoporučio i kazao: ‘Ne druži se sa onim koji kida rodbinske veze, jersam našao da je takav proklet na tri mjesta u Allahovoj knjizi: Pa jespomenuo tri već spomenuta aje-ta; Ajet iz sure Kital u kojem jeprokletstvo jasno spomenuto, ajetu suri Er-Rad gdje je prokletstvospomenuto na općenit način, jerono što je Allah naredio da se odr-žava obuhvata rodbinu a i drugedužnosti. I ajet iz sure Bekare gdjeje spomenuto prokletstvo kao ne-što što obavezno proizilazi iz hu-srana, gubitništva i propasti.

Oni koji kidaju ono što je Allahnaredio da se uspostavlja su pravi gubitnici

One što krše već čvrsto prihvaćenuobavezu prema Allahu i prekidaju ono što je Allah naredio da se održava, i prave nered na Zemlji; to su gubitnici.(Prijevod značenja El-Bekara, 27.).

Onaj ko kida rodbinske veze neće ući u Džennet

Od Džubejr ibn Mutima, radi-jallahu anhu, prenosi se da je čuo Poslanika, alejhisselam, kako kaže: “U Džennet neće ući onaj ko kida vezu.” Kaže Sufjan: “Tj. ko kida rodbinsku vezu.” (Bilježe ga Buhari i Muslim).

Od Ebu Muse el-Eš’arija, radija-llahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhisselam, kazao: “Trojica neće ući u Džennet: notorni pijanica, onaj ko kida rodbinske veze i onaj ko vjeruje u sihr.” (Bilježe ga Ahmed, Ibn Hi-ban, Ebu Davud, Ibn Madže i Tirmi-zi koji kaže hadis je sahih.).

Ne primaju se djela onoga kokida rodbinske veze

Od Ebu Ejjuba Sulejmana štiće-nika Osmana b. Affana, radijallahu anhu, prenosi se da je kazao: “Do-

šao nam je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a bila je noć uoči petka i re-kao: ‘Molim svakog onog ko je pre-kinuo vezu sa rodbinom neka ustane od nas’, i niko ne ustade dok to nije rekao tri puta. Pa je jedan mladić otišao svojoj tetki po ocu na koju se ljutio dvije godine, i ušao kod nje. Ona mu reče: ‘Bratiću, otkud ti?’ ‘Čuo sam Ebu Hurejru, radijallahu anhu, da kaže tako i tako.’ Reče. ‘Vrati mu se i upitaj ga: -Zašto je to kazao?’, reče ona. Pa je Ebu Hurejre rekao: ‘Čuo sam Poslanika, alejhi-sselam, da je rekao: -Doista se dje-la Ademovih sinova izlažu Allahu Uzvišenom i Plemenitom u svakoj noći uoči petka pa se ne prima dje-lo onoga ko kida rodbinske veze.’” (Bilježe ga Ahmed i Buhari u Ede-bul mufredu (61), a Albani kaže da je daif i da nije spomenut u Kutubi sitte sahih Tergib Albani, 2038.)

Kidanje rodbinskih veza je najpreči grijeh za koji Allah ubrzava kaznu na dunjaluku

Imam Ahmed prenosi da je Ebu Bekre, radijallahu anhu, rekao: “Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:

‘Nema grijeha koji je preči da Allah Uzvišeni ubrza njegovom počiniocu kaznu na dunjaluku, uz kaznu koju će mu ostaviti na ahi-


Posljedice kidanja rodbinskih veza Islamske teme

62

retu od nasilja i kidanja rodbin-skih veza.’” (Bilježi ga Tirmizi, Ibn Madže, Sahih Tirmizi od Albanija, (25119, Silsiletu ehadisi sahiha, 918.)

Onaj ko kida rodbinske veze Allah će sa njim prekinuti vezu

Kaže Poslanik, alejhisselam: “Rodbinska veza je okačena o Arš i govori: ‘Onaj ko me održava i spaja Allah njega neka spoji, a ko me kida i prekida Allah njega nek pokida i pre-kine.” (Bilježi ga Buhari i Muslim.).

Od Ebu Hurejre, radija l lahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sa l la l lahu a lejhi ve sel lem, rekao: “Kada je A llah Uzvišeni i Pleme-niti stvorio stvorenja, srodstvo (rahim) je usta lo. A llah mu reče: ‘Šta hoćeš?’ a srodstvo reče: ‘Ovo je mjesto onoga ko od Tebe traži zaštitu od prekidanja rodbinskih veza.’ A Uzvišeni A llah reče: ‘Zar nećeš bit i zadovoljan da Ja uspo-stavim vezu sa onim ko sa tobom vezu održava i da prekinem sa onim ko sa tobom vezu prekida?’ Svakako moj Gospodaru’, ogo-vori srodstvo. A llah reče: ‘Eto to tebi pripada.’” (Mutefekun a lejh.). Ebu Hurejre radija l lahu anhu reče: “Učite ako hoćete!”

Zar i vi ne biste, kada bi se vla-sti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio. (Prijevod značenja Mu-


hammed, 22.-23.).

Kidanje rodbinskih veza je Allahu najmrže djelo

Od jednog čovjeka iz pleme-na Hasam prenosi se da je kazao:“Došao sam kod Poslanika salla-llahu alejhi ve sellem, dok je biomeđu grupom ashaba i upitao ga:‘Da li ti sebe smatraš AllahovimPoslanikom?’ ‘Da, svakako.’, Po-slanik reče. Rekoh: ‘O Allahov Poslaniče, koje je djelo najmržeAllahu?’

‘Pridruživanje Allahu druga (širk).’,reče. ‘O Allahov Poslaniče, a zatimkoje?’ ‘Zatim kidanje rodbinskih veza.’,reče...” (Bilježi ga Ebu Ja’la sa dobrimsenedom).

Nebeska vrata su zatvorena preddovama i molbama onoga ko kida rodbinske veze

Prenosi se od E’ameša da je rekao:“Sjedio je Abdullah b. Mes’ud, radija-llahu anhu, iza sabaha sa nekim ljudi-ma u halki, pa je rekao: ‘Allahom za-klinjem onoga ko kida rodbinske vezeda ustane i ode od nas, jer mi želimoda molimo našeg Gospodara, a nebeska vrata su zatvorena, pred onim ko kida rodbinske veze.’” (Bilježi ga Taberani a Hejsemi kaže: “Prenosioci ovog hadisa su pouzdani, jedino Ea’meš nijedoživio Ibn Mes’uda.” (Pogledaj:Medžmeu zevaid 8/151)d

Ne spušta se Allahova milostna narod u kojem ima onih koji kidaju rodbinske veze

Od Abdullaha ibn Ebi Evfa, ra-dijallahu anhu, prenosi se da je Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Doista se ne spušta Alla-hova milost na narod u kojem ima onih koji kidaju rodbinske veze.” (Bilježi ga Buhari u Edebul Mufre-du, 63, a Allabani kaže da je hadis slab.Pogledaj: Silsile ehadisi daifa, 1456).

Rodbinska veza će na Sudnjem danu svjedočiti protiv onoga ko je sa njom vezu kidao

Od Ibn Abbasa, radija llahuanhu, prenosi se da je Poslanik, sa lla llahu alejhi ve sellem, kazao: “Čuvajte vaše porijeklo i održa-

j

vajte rodbinske veze, jer rodbina nije daleko ako je bliska, makar bila i daleko, kao što nije ni blizu ako nije bliska makar nam bila i blizu. A svaka rodbina će doći na Sudnjem danu pred svoga rođa-ka, te će za njega svjedočiti da ju je održavao ako je sa njom vezu održavao, ili protiv njega da ju je kidao ako je vezu sa njom preki-nuo.” (Buhari u Edebul mufredu, 73; Hakim u Mustedreku rekavšihadis je vjerodostojan po uvjeti-ma Buharije i Muslima ali ga ne bilježe.).

634 prešlo na islam, uglavnom žena Vijesti

IslamBosna.ba - Tursko Pred-sjedništvo vjerskih poslova obja-vilo je da je 634 ljudi prešlo na islam u proteklih godinu dana. U izvještaju navedene turske institucije navodi se da konvertiti potječu iz razli-čitih religija, uglavnom kršćanstva, od čega 467 čine osobe ženskog spola.

Oko 25 odsto onih koji su prešli na islam u Turskoj jesu Nijemci, a također znatan dio konverita čine državljani Sjedinjenih Američkih Država, Francu-ske i Velike Britanije.

Islam je dominantna religija u Tur-skoj s preko 95 odsto stanovnika koji se izjašnjavaju kao muslimani. Ostale religije su različite kršćanske denomi-nacije, poput rimokatolika i protesta-nata.

IslamBosna.ba - Nepobitnoje da je krajnji cilj svakog muslimana Džennet. Kao i

sve što ne možemo očima vidjeti,Džennet je moguće zamisliti samokroz analogiju, jer je njegova real-nost daleko od onoga što mi može-mo opisati riječima.

Allah, subhanehu ve te’ala, je pri-premio Svojim vjernicima “što oči nemogu vidjeti, što uši ne mogu čuti,što srce ne može da osjeti” (Buhari,Muslim i ostali). Ovaj Vječni domnije ograničen samo na ono što jeovdje opisano kao tjelesno i duhov-no uživanje, jer uključuje i “sve za čim je duša žudjela”, i najzad ono štoje najveće i najdragocenije uživanjeu odnosu na sve ostalo - prisustvoi blizina Gospodara svih svjetova -Allaha.

Ko su nasljednici ovakvih blago-slova? Koje su to duše dostojne ova-kvih nagrada?

Raspostranjeno je mišljenje međumuslimanima da će svako ko posvje-doči “da nema drugog boga osimAllaha” i “da je Muhammed Njegov rob i poslanik” ući u Džennet. Noipak, ovo svjedočenje je više negopuka izjava jezikom.

To je zakletva, obaveza koja semora ispuniti. Ona ima svoje zahtje-ve i uvjete koji se prožimaju kroz sveživotne aspekte. Riječ je o autorite-tu koji upravlja našim ponašanjem idjelima.

Arapi Kurejšije su odbili izgovo-riti ovo svjedočenje, jer su u potpu-nosti znali njegove implikacije. Iakoto muslimani danas stalno ponav-ljaju, mehanički, bez razmišljanja,njihova djela i način života svjedočenešto sasvim drugo. I onda očekujuDžennet!

Allah, subhanehu ve te’ala, uKu’ranu upozorava na samodopad-ljivost u vjeri, svojstvenu Jevrejima ikršćanima, koji pogrešno tvrde da ihBog izdvaja i preferira nad ostalima,te da je Džennet samo njima zaga-rantovan:

To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni po-magača (En-Nisa, 123.).

Ipak, mnogi muslimani današnji-ce sebe smatraju odabranim naro-

dom, zanemarujući naredbe svoga Gospodara, okrećući leđa sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve se-llem, i insistiranju na sekularnom životu daleko od blagodati Allaho-vog zakona, nekad idući tako dale-ko da zaniječu pojedine aspekte tog zakona.

Običaji, tradicija, materijalizam,socijalni sistemi koje je kreirao čo-vjek, nacionalni lideri, i sopstvene sklonosti, danas dijele prvo mjesto s Onim kome pripada sva vlast, našim Stvoriteljem, Vladarom Dana sud-njega!

Džennet kao nagrada je isuviše vrijedan da ne bi imao svoju cijenu. Njegova je cijena istinska vjera koja se očituje poslušnošću prema Alla-hu, subhanehu ve te’ala, i slijeđenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ku’ran navodi:A onaj ko želi Onaj Svijet i tru-

di se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti. (Al-Isra’, 19.).

Moramo se vratiti Ku’ranu, ali ne samo u emotivnom ili akademskom smislu, nego sa osjećajem upute za poslušnost i djelovanje. Moramo da otkrijemo kakve ljude Allah, subha-nehu ve te’ala, želi od nas, i da ta-kvima postanemo. To je uistinu put za Džennet.

Piše: Dr. ‘Abdullaah ash-Shime-meri

Za IslamBosna.ba prevela: D.P.


Čitajte i gledajte na IslamBosna.baAktuelno iz BiH i svijeta

Osuđen 31 Hindus za ubistva desetine muslimana

Dok mi svoje branioce proglašavamo zločincima i teroristima, bosanski Srbi grade spomen-obilježja ruskim dobro-voljcima

Tekstovi Slast ibadeta

Šerijatski stav prema plastičnim operacijama

Nauka i zanimljivoZa 50 godina ratovat ćemo zbog manjka žena!

Djeca depresivnih očeva sklonija stvaranju problema

IB TVIslamBosnaTV: Slavoj Žižek o “Occupy Wall Street”

Videovijesti: Muslimani u Kini

Put u Džennet Islamske teme

64

No comment


Preminuli kandidat osvojionajviše glasova na izborimaza gradonačelnikaHenri Resler Džunior pobjedio je na izborima za gradonačelnika Montaga u američkoj državi Mičigen. Jediniproblem je to što je on mrtav.Blic, 14. novembar 2011.

Satelitsko upravljanje traktoromNjemačka televizija Deutsche Welle je prikazala prilog o naučnom pro-jektu koji traje u Njemačkoj a vezano je za pomoć satelita u poljoprivredi. Konkretno je prikazano kako traktor, sam bez vozača, uz pomoć satelita ore zemlju i kasnije nasijava usjeve.Blic, 14. novembar 2011.

Sud naredio razvedenomparu da dijele Facebooklozinke!Nakon što je Stephan Gallion vidio in-kriminirajuće objave o tome kako muse supruga Courtney osjeća po pitanjudjece gdje dovodi u pitanje vlastitusposobnost da se brine za njih odlučiose obratiti sudu. Pomislio je da postojijoš nepovoljnih informacija na njezi-nom računu te je pitao suca za ženinulozinku. Sudac je naredio da se supru-gu da lozinka, i dok se žena šokirala,njezini su odvjetnici pokrenuli pravnipostupak.Dnevnik.hr, 17. novembar 2011.

Gornje Moštre kod Visokog:Ukrao kazan s grahom ibijelim lukomA. O. Iz Visokog ukrao kazan sa 15 ki-lograma graha i 45 kilograma bijelog luka. Policija je uhapsila A. O. I nakonkriminalističke obrade istog pustila na slobodu.Avaz, 16. novembar 2011.

Sin majci podmetnuo lažnenovčanice da ih potrošiOptuženi N. R. iz Sarajeva, tereti se da je od kraja marta do kraja jula 2011.godine, pomoću vlastitog štampača,aparata za kopiranje i skenera, u svomstanu izradio krivotvorene papirnenovčanice različitih apoena i valuta,nakon čega je lažne novčanice vrationa mjesto gdje je njegova majka držala originalne novčanice, u namjeri njiho-vog stavljanja u opticaj kao pravih, zna-jući da će ih ona po potrebi potrošiti.Fena, 15. novembar 2011.

Ahmed Burić: Otišao bihu Džehenem, da predu-hitrim bolDa je sutra smak svijeta, šta bistedanas učinili? Ahmed Burić: Otišaobih u Džehenem, da preduhitrimbol.Slobodna Bosna, 4. novembar 2011.

Banjaluka: Pijanac legao nasred mosta i obusta-vio saobraćaj, te zapje-vao : ‘Mi smo Titini - Tito je naš’Avaz, 4. novembar 2011.

Profesor biologije, u slobodnovrijeme džeparoš?Poslije nekoliko mjeseci stalnih kra-đa novčanika i platnih kartica u niškojŽeljezničkoj ambulanti uhvaćen lopov –

p j

profesor biologije, pišu beogradski mediji.Nezavisne novine, 15. novembar 2011.

Pokvareni zub Johna Lennona prodan za 22.600 euraPokvareni zub John Lennona pro-dan je za 19,500 funti na aukciji u Stockportu u Velikoj Britaniji, javlja aaDailyNews.Kupio ga je zubar iz Kanade, Michael Zuk i to telefonskom ponudom. Kako je kazao, ovaj će zub pridodati kolekciji dinosaurskih zuba koju već posjeduje. Lennon je zub poklonio svojoj sluški-nji Dorothy Jarlett koja je radila za nje-ga 60-ih godina prošlog stoljeća.Večernji list, 15. novembar 2011.

Svaki jedanaesti sred-njoškolac u Srbiji sma-tra da žene treba tućiIstraživanje koje je srbijanski Helsinški odbor za ljudska prava proveo među srednjoškolcima pokazalo je zabri-njavajuće rezultate. Naime, kako pre-nosi Blic, 36,7 posto srednjoškolaca ima izrazito rasističke stavove prema Romima, a 9 posto ih smatra da žena povremeno zaslužuje batine.Večernji list, 15. novembar 2011.

Protupožarne cigareteobavezne u Europi odčetvrtkaProizvođači cigareta će od četvrtka biti obavezni da na tržište iznesusamo cigarete novog tipa, “sa slabommogućnošću izazivanja požara”, koje sesame ugase nakon izvjesnog vremena kako bi se izbjegli požari.Fena, 15. novembar 2011.

Preko 21.000 Srba dalo zahtjev za rusko državljanstvoUdruženje Stara Srbija iz Gračanice u ime preko 21.000 Srba s Kosova predala je zahtjeve za dobivanje ru-skog državljanstva. “Ambasadi Rusije u Beogradu predali smo za početak 21.733 zahtjeva za dobivanje ruskog državljanstva”, kazao je predstavnik udruženja Zlatibor Đorđević, dodavši kako će ruska ambasada zahtjeve Srba proslijediti ruskoj Dumi.Fena, 14. novembar 2011.

V akcine protiv gripe nisutako uspješne kao što se

smatra lo a li su još uvijek meto-da izbora u borbi protiv epide-mije sezonske gripe, pokaza lo je američko istraživanje. Dosad najsveobuhvatnije istraživanje dovelo je do zak ljučka da vak-cinisanje protiv gripe daje tek ograničenu zaštitu kod odra-slih osoba. Uspješnost vakcine varira la je od godine do godine i u nekoliko sezona gripe nije uopće bilo dokaza o uspješnosti vakcine, navode autori.

Ž e n ea l k o -

h o l i č a r i trpe ošte-ćenja dije-la mozga zaduženog za raspoloženje, nagone i spava-nje tri puta brže nego muškarci, ukazuje švedska studija. Švedski

j p g

tim je utvrdio da već poslije četi-ri godine pretjeranog konzumira-nja alkohola, kod žena dolazi do smanjenja za 50 posto tzv. “sero-toninske funkcije” u mozgu, dok se kod muškaraca to dešava tek nakon 12 godina pretjerivanja s alkoholom. Serotonin je možda-ni neurotransmiter koji je izme-đu ostalog od ključne važnosti za razvoj depresije i hronične ank-sioznosti. On regulira i kontrolu nagona i sposobnost da se zaspi ili ostane budan.

65

NaukaOd kupovine stana može se ostariti

Mozak žena je osjetljiviji na alkohol

Vakcine protiv gripe nisu uspješne kako se misli

Inzulinske injekcije idu u prošlost?

Blagotvorno dejstvo oraha na organizam

Šetnjom protiv raka

S tres zbog kupovine i li prodaje nekretnine može

g pg p

ubrzati proces starenja, tvrde p j

britanski istraživači. Nauč-p jp j

nici navode da transakcije sa nekretninama izazivaju nega-

j

tivne posljedice i po f izički j gj g

izgled, od kojih su najčešći p j pp j p

gubitak kose, kratkoročni gu-g j jg j

bitak pamćenja i smanjeni li-g gg g

bido. Svi ispitanici su izjavili p j jp j j

da je kupovina stana jedno od p jp j

najstresnijih iskustava, mnogo j p j

veće od porodičnih problema ili razgovora za posao.

p p

Pozitivne ocjene koje su pre-nosive inzulinske pumpice

dobile poslije detaljnijeg istraživa-nja u Italiji i Francuskoj nagove-štavaju da bi se dijabetičari uskoro mogli riješiti neprijatnih injekci-ja. Riječ je o “samoregulacionoj” pumpici koja nalog o količini in-zulina potrebnoj da se “pošalje” u organizam radi održavanja odgo-varajućeg nivoa šećera u krvi do-bija preko “pametnog” telefona – “smartphona”.

Španski naučnici utvrdili su da orasi smanjuju apetit i da šaka

ovog voća na dnevnom nivou može uticati na smanjenje tjelesne težine. Otkriće je pozitivno i za one koji ima-ju visok nivo šećera u krvi ili visok krv-ni pritisak. Naučnici, također, navode da je svakog dana preporučljivo uzeti šaku mješavine sirovih oraha, badema i lješnika za koje tvrde da imaju poziti-van uticaj na cjelokupno zdravlje.

N a godišnjoj konferenciji Ame-ričkog instituta za istraživanje

raka predstavljena je studija koja je otkri-la povezanost između dugotrajnog sjede-nja i zloćudnih bolesti. Što duže sjedite,

p g j g jg

imate veće šanse da obolite od karcinoma dojke, debelog crijeva ili raka grlića ma-terice, tvrde naučnici. Ljekari poručuju da svakodnevna tridesetominutna brza šetnja može smanjiti rizik.

Pripremio: Saladin Kovačević


saff [broj 304, 18.11.2011]

Documents