JEZIK je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju.GOVOR je konkretna realizacija jezika.

Nastajanje jezika:Teorija krikova smatra da je jezik nastao postupnom artikulacijom neartikuliranih zvukova kod pračovjeka u trenucima jakih emocijaOnomatopejska teorija smatra da se jezik razvio oponašanjem zvukova iz prirode.Jezik mimike i pokreta mogao je prethoditi govoru.

Izraz jezičnog znaka – čini ga materijalna strana jezičnog znaka – materijalizirati apstraktan pojam izgovaranjem (glasovi) i zapisivanjem (slova)Sadržaj jezičnog znaka – značenje koje to što je zapisano ili izgovoreno ima u našoj podsvijesti Jezični znakovi se u govoru ostvaruju kao fonemi, a u pismu kao grafemi.

Put prenošenja porukeGovornikova psihološka faza – pojam nastaje u svijesti govornikaGovornikova fiziološka faza – impuls se prenosi od mozga do govornih organaGovornikova fizička faza – govorni organi se pokreću i nastaju glasoviSugovornikova fizička faza – do uha mu dolaze zvučni valovi nastali glasovimaSugovornikova fiziološka faza – impuls se prenosi od uha do mozgaSugovornikova psihološka faza – pojam nastaje u svijesti sugovornika

Kontekst – okolina jezične jedinice u kojoj ona dobiva određeni smisaoZalihost/Redundancija – višak obavijesti u komunikaciji koju daje kontekst i kojemu je svrha izbjegavanje nesporazuma (ono što je viška je zalihosno)

Idiom je svaki pojavni oblik jezika, to su svi idiolekti (govori pojedinaca), lokalni jezični sustavi, dijalekti i jezici.Dijeli se na:

- organski – vezan za sela ili ostale najniže razvojne stupnjeve društva- neorganski

o standardni jezik – autonoman vid jezika svjesno normiran i polifunkcionalan, stabilan u prostoru i elastično stabilan u vremenu

o substandardni idiomi - nije usko vezan za određenu sredinu kolokvijalni jezik šatrovački jezik dobni žargoni stručni žargoni

HRVATSKI: Prajezik – indoeuropski; skupina – BALTIČKO SLAVENSKA > južnoslavenski > ZapadniSkupina ljudi u nekom mjestu čine mjesni govor, pa dijalekt, pa narječje, pa jezik

NORME – sustavi pravila kojima se određuju načini korištenja standardnog jezika.- ortografska (pravopisna) – Nadimci se pišu velikim slovom.- ortoepska (pravogovorna) - Jednosložne riječi imaju silazan naglasak.- gramatička (morfološka) – Pridjev se s imenicom slaže u rodu, broju i padežu.- sintaktička – stilski neobilježen red riječi u jednostavnoj rečenici: SPO- leksička – književnik se služi riječima Hrv. Književnog jezika- stilistička – odstupanja od norme dopuštena su radi stvaranja, npr., atmosfere

GOVORNI ORGANI: - POMIČNI: grkljan, glasiljke, nepce s resicom, jezik, donja čeljust, ždrijelne stjenke, usne- NEPOMIČNI: tvrdo nepce, gornja čeljust, zubi

NASTANAK GLASA: Zračna struja prolazi iz pluća kroz dušnik i provlači se kroz grkljan s glasiljkama – tu dobiva oblik glasa. Zatim dolazi u grlo nad kojim se nalazi ždrijelo. Ono vodi u usnu i nosnu šupljinu. Te šupljine služe kao rezonatori (za pojačavanje glasa). U njima zračna struja dobiva konačni oblik.

GLAS – najmanji odsječak izgovorene riječi.FONETIKA – znanstvena disciplina koja proučava glasove same po sebi, njihova artikulacijska (mjesto i način tvorbe) i akustična (zvučnost) svojstva.FON – glas sam po sebi.FONOLOGIJA – znanstvena disciplina koja proučava foneme kao razlikovne jezične jedinice, kako jezik iskor. glasove koje je fonetika opisala.FONEM – najmanja jezična jedinica koja sama nema smisao ali ima razlikovnu ulogu. (30 + otvornik ie + samoglasno r)

PODJELA GLASOVA:OTVORNICI – svi glasovi kod kojih je prolaz zračne struje otvoren, tj. ne pojavljuje se nikakva zapreka, a glasiljke trepere – AEIOU + dvoglas IEZATVORNICI – svi glasovi kod kojih zračna struja nailazi na djelomičnu ili potpunu prepreku.

PODJELA OTVORNIKA:Podjela prema položaju jezika u odnosu na nepce:VISOKI: i, uSREDNJI: o, eNISKI: aPodjela prema vodoravnom položaju jezika u odnosu na nepce:PREDNJI: i, e, ieSTRAŽNJI: o, uMIRUJE: a

PODJELA ZATVORNIKA:Podjela prema načinu tvorbe:

Zvonačnici (Sonanti): djelomična prepreka - V jela munjena rulja. v, j, l, m n, nj, r, ljŠumnici (Konsonanti): potpuna prepreka:

Zatvorni / Praskavi / Eksplozivni : Bode ga patak. b, d, g, p, t, kTjesnačni / Frikativi : Sažeh za šefa. s, ž, h, z, š, fPoluzatvorni / Sliveni / Afrikate : c, č, ć, đ, dž

Podjela prema mjestu tvorbe:Usneni / Labijali:dvousneni/bilabijali: p, b, musnenozubni, labiodentali – v, fJezični:prednjojezični / zubni / dentali: d, t, n, c, z, sdesnici / alveolari: r, lsrednjojezični /prednjonepčani / palatali: č, ć, š, ž, đ, dž, j, lj, njstražnjojezični / zadnjonepčani / velari / jedrenici: k, g, h

Podjela prema zvučnosti:ZVUČNI b d g z ž dž đ - - - zategnute glasiljkeBEZVUČNI p t k s š č ć f c h opuštene glasiljkeNEUTRALNI v, j, l,m, nj, n, r, lj zvonačnici

Z+B > BB B+Z > ZZ

PUŽ – MUŽ – RUŽ

pmr su SUPROTSTAVLJENI FONEMI. Už je FONOLOŠKA OKOLINA – čine ju svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema.

Suprotstavljanje fonema u istoj fonološkoj okolini je FONOLOŠKA OPOZICIJA/OPREKA.

ALOFON – fonem uvjetovan okolinom, njegova izgovorna varijanta.

MORFEM – osnovni i nepromjenjivi dio riječi.

MORFEMSKA ANALIZA – postupak razdvajanja riječi na morfeme

Podjela morfema prema položajuPREFIKSKORIJENSUFIKSZajednički naziv – AFIKSALNI morfemi

MORFOLOGIJA – jezična disciplina koja proučava morfeme odnosno vrste riječiMORFONOLOGIJA – dio gramatike koji proučava fonemski sastav morfema i veze između sastava morfema i njihovog funkcioniranja.

MORF – oblik sam po sebi (morfem pek – morfi peč, pek, pec, pe)

PREFIKS – predmetak, SUFIKS – dometak

ALOMORF – varijanta morfema izrazom djelomično različita a sadržajem jednaka. Do alomorfa dolazi jer je jedan fonem u riječi zamijenjen drugim.

GLASOVNE PROMJENE

FONOLOŠKI UVJETOVANE ALTERNACIJE – do njih dolazi zbog prirode samog fonema, tj. zbog drukčije raspodjele fonema unutar morfema.

1. jednačenje suglasnika po zvučnosti

2. jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe3. stapanje suglasnika4. ispadanje suglasnika

MORFOLOŠKI UVJETOVANE ALTERNACIJE – one nisu uvjetovane prirodom fonema, nego gramatičkom ili tvorbenom kategorijom.

1. nepostojano a2. nepostojano e3. prijeglas4. navezak5. zamjena l sa o (vokalizacija)6. palatalizacija7. sibilarizacija8. jotacija9. alternacije ije/je/e/i

NEPOSTOJANO A je ono a koje se gubi i ponovno javlja u različitim oblicima iste riječi, uvijek u zadnjem slogu. Javlja se: u nominativu i genitivu množine, u nominativu jednine pridjeva (neodređen oblik), u nominativu jednine nekih zamjenica

Npr.vrabac – vrapca, lažljivac – lažljivca, naranča – naranača, izložba – izložabaumoran – umorna, modar – modra, bistar – bistrakakav – kakva, sav – svega, nekakav – nekakva

NEPOSTOJANO E javlja se u kajkavskim govorima.

Npr.Čakovec – ČakovcaGubec – Gupca

ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) - suglasnik L na kraju nekih riječi ili na kraju sloga zamjenjuje se samoglasnikom O:

Kad se javlja: u muškom rodu GPR, u Nominativu jd. imenica muškog roda, ispred sufiksa -ba

Npr.,htio – htjela, anđeo – anđela, kotao – kotla, posao – posla, pisao – pisala, prevodilac – prevodioca, mislilac – mislioca, dijel – dio, cijel – cio, dijeliti – dioba,

Ne provodi se u: imenicama na –lac, nominativ jd i genitiv mn. npr. ronilac – ronilaca, donosilac – donosilaca.

PALATALIZACIJA – velari kgh ispred e, i u palatale čžš (vuk – vuče, velik – veličina, mnogi – množina, duh – duše,

prah – prašina)– dental c ispred e, i u č (mjesec – mjeseče)– dental z ispred e u ž (vitez – viteže)

Kad se javlja:- u vokativu jednine imenica muškog roda na kghcz (puh, junak, mjesec, knez)- u prezentu i aoristu glagola kojima osnova završava na kgh (pekti – pečem, podigti – podiže)- u tvorbi umanjenica sufiksima -ica, -ić imenica na kgh (krug – kružić, noga – nožica, muha – mušica)- ispred nekih sufiksa (mrak – mračan, duh – duša)

Ne provodi se u: kolega – kolege, buha – buhica, zeko - zekin

SIBILARIZACIJA – velari kgh ispred i prelaze u sibilante czs

Npr. ruka – ruci, knjiga – knjizi, duh – dusi

Kad se javlja: - u dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda (majci, knjizi, svrsi)- u dativu, lokativu, instrumentalu množine imenica muškog roda (đacima, vrazima, dusima)- u imperativima glagola kojima osnova završava na kgh (reci, teci, lezi)

Ne provodi se u: osobnim imenima i prezimenima, imenicama odmila (hipokristicima), nekim zemljopisnim imenima (Krki, Kartagi) i imenicama na -cka, -čka, -čka, -zga, -tka, a neke mogu imati dvojake oblike (juhi – jusi, pripovijetki – pripovijetci)

JOTACIJA – stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u novi palatalni suglasnik

t+j – ć (žut – žutji – žući)d+j – đ (mlad – mladji – mlađi)h+j – š (suh – suhji – suši)s+j – š (visok – visji – viši)z+j – ž (brz – brzji – brži)g+j – ž (drag – dragji – draži)c+j – č (micati – micjem – mičem)k+j – č (jak – jakji – jači)l+j – lj (posoliti – posoljen)n+j – nj (puniti – punjen)

Kad se javlja: - u komparativima na –ji- u prezentu i imperfektu glagola na -jem, -jah- u GPT na –jen- u instrumentalu jd ženskog roda na –ju (radostju – radošću)- u zbirnim imenicama na –je

EPENTETSKO ILI UMETNUTO L - oblik jotacije kad se pbmv nađu ispred J pa se umeće L. Promjena se zove EPENTEZA.

Npr. grubji – grublji, grmje – grmlje, snopje – snoplje, mravji – mravlji

JEDNAČENJA (ASIMILACIJE) SUGLASNIKAJEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI

Do jednačenja dolazi kada se dva suglasnika različita po zvučnosti nađu jedan pokraj drugoga.

Z + B > BB

rob + stvo – ropstvouz + put – usput

B + Z > ZZ

svat + ba – svadbanaruč + ba – narudžba

Ne provodi se u: - suglasničke skupine dc, dč, dć, ds, dš (podcijeniti, odčitati, predstava, podšišati)- složenice s ispod/iznad (iznadprosječan, ispodprosječan)- druge složenice kada je to potrebno radi jasnoće (podtekst, postdiplomski, nadtrčati)

JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE Do jednačenja dolazi kad se jedan kraj drugog nađu dva suglasnika različita po mjestu tvorbe.

s + č, ć, lj, nj > šsčepati – ščepatinosnja – nošnja

z + đ, dž, lj, nj > ž kaznjiv – kažnjivpazljiv – pažljivvoznja – vožnja

h + č, ć > šorahčić – oraščićtrbuhčić – trbuščićdrhćem – dršćem

n + b, p > mčinbenik – čimbenikstanben – stambenobranbeni – obrambeni

Ne provodi se u: kad su lj ili nj nastali glasovnom promjenom ( snijeg – snježan, slijep – sljepoća), ako su na početku drugog dijela složenice (razljutiti, raznjihati, izljubiti) ili u složenicama poput jedanput, stranputica kada je n na kraju prvog dijela složenice.

STAPANJE SUGLASNIKA Kad se nađu dva ista stapaju se u jedan (bezzvučan – bezvučan)To se često događa zbog neke glasovne promjene:pet + deset – peddesetbez + žični – bežžičniiz + sipati – issipati

Ne provodi se u: u superlativima pridjeva na j (najjači, najjadniji) i u složenicama (naddržavni, izvannastavni, dvadesettrećina)

ISPADANJE SUGLASNIKADo glasovne promjene dolazi radi lakšeg izgovora.

d i t ispred c i č sudac – sudca – sucaotac – otca – ocasvetac – svetca – sveca

d i t u skupovima st,št,zd,žd ispred suglasnika osim r i v:koristna – korisnakazalištni – kazališniobrastla – obraslagodištnji – godišnjinuždna – nužna Ne provodi se u: rječima stranog porijekla (protestni, azbestni), a može biti i da imaju dva oblika – zadatci, dodatci

s u sufiksu ski kad se nađe iza č i ćribičski – ribičkiGospićski – gospićki

GRAFEMI - temeljna slova, izvedena slova, dvoslovi, troslov

jedan fonem – više grafemaviše fonema – jedan grafem

PRAVOPIS – ortografija, propisuje pravila o pisanju grafema, riječi i skupova riječi.PRAVOGOVOR – ortoepija, propisuje pravila o izgovoru riječi.

GRAFEMSKI SUSTAV – sustav pisanih znakova za foneme.FONEMSKI SUSTAV – se ne podudara s grafemskim. jedan fonem je najčešće jedan grafem, ali može biti i 2 i više.

POVIJEST

latinica, glagoljica i zapadna ćirilica (bosančica)

LATINICARed i zakon sestara dominikankiŠibenska molitva

GLAGOLJICABašćanska pločaVinodolski zakonikMisal po zakonu rimskoga dvora

BOSANČICAPoljički statut

ETIMOLOŠKI PRAVOPIS – traži da riječ pišemo tako da se vidi njezin nastanak (preddvorje)FONOLOŠKI PRAVOPIS – da svako slovo u riječi odgovara glasu koji izgovaramo. (predvorje)

NAŠ – fonološko-etimološki.

IJE JE I E PRAVILA:

PRVO PRAVILO – ije se ispred naglašenog sloga pretvara u jeDRUGO PRAVILO – izvedena imenica/pridjev iz glagola gubi ije u jePOSEBNO PRAVILO – SUG + r + ije > je/e

IJE U JE: - u dugoj množini imenica koje dobivaju slog više (cvjetovi, snjegovi svjetovi) - u genitivu množine imenica ženskog roda s nepostojanim a (popijevka, pripovijetka – pripovjedaka- imenice ženskog roda na -ota, -oća, -ina (grehota, sljepoća, bijel – bjelina)- imenice srednjeg roda koje u GDLI dobivaju slog više (dijete – djeteta)- zbirne imenice na –ad (zvijer - zvjerad, ždrijebe – ždrjebad/ždrebad)- u deminutivima na -ić, -čić, -ica, -čica (mijeh – mješić, korijen – korjenčić, zvijezda – zvjezdica, cijev –

cjevčica)- glagolske imenice nastale od svršenih glagola (navijestiti – navještenje, prosvijetliti – prosvjetljenje,

izliječiti – izlječenje)- augmentativi (svijet – svjetina)- u prvom dijelu složenice (zvijer – zvjerokradica, cijev – cjevovod)- u komparativu (bljeđi, ljepši, bjedniji)- u opisnim pridjevima na -ast, -kast, -cat, -it (cjevast, bjelkast, cjelcat, rječit)- pridjevi na –ovit (pjeskovit, brjegovit/bregovit)- složeni pridjevi (cjelovečernji, bjelokosni)

IJE OSTAJE IJE:- ponekad u dugoj množini (lijekovi, tijekovi)- kratka množina (snijezi, korijeni)- zbirne imenice na –je (cvijeće, liješće)- u deminutivima na -ce, -ak, -ka (odijelce, ždrijelce, korijenak, cijevka)- glagolske imenice nastale od nesvršenih glagola (svijetljenje, cijepljenje, dijeljenje)- u posvojnim pridjevima na -ov, -ev, -in (pijetlov, slijepčev, zvijezdin) (OSIM KOD brjestov, drjenov,

ljeskov)

IJE I JE U GLAGOLIMA:

IJE>JE – kad od svršenog s ijetvorimo nesvršeni sa -ivati, -avatidodijeliti – dodjeljivatiocijeniti – ocjenjivatirazmijeniti – razmjenjivatiriješiti – rješavatiprimijeniti – primjenjivati

JE>IJE – isto u promjeni vida kad svršeni glagol ima u sebi jedospjeti – dospijevatipodsjeći – podsijecatisagorjeti – sagorijevatirazumjeti – razumijevati

ALI kada ima u osnovi MJERA MJESTO SJESTI onda ostaje jezamjeriti se – zamjerati sepremjestiti – premještatinasjesti – nasjedati

JOŠ:leći – lijeganje, lijegatizreti – sazrijevatiumjeti – umijemrazumjeti – razumijem-htjeti - -htijem-spjeti - -spijemsmjeti – smijem

NAGLASAK je isticanje sloga visinom i jačinom glasa.

NAGLASNE/PROZODIJSKE JEDINICE:- JAČINA (intenzitet) – naglašeno ili nenaglašeno- TRAJANJE (kvantiteta) – dug ili kratak- INTONACIJA (kretanje tona) – silazna ili uzlazna

PROZODIJA – znanstvena disciplina unutar fonologije koja se bavi proučavanjem prozodijskih jedinica (visine, trajanja, intonacije).

Dugi naglasci se često ostvaruju ispred suglasniče skupine.Kratki naglasci se često ostvaruju ispred samoglasničke skupine.

NAGLASNA ILI IZGOVORNA CJELINA – čine ju naglašena riječ i više ili jedna nenaglašena riječ koja se ispred ili iza nje uz nju veže u izgovoru.

ČETIRI PRAVILA:1. Jednosložne riječi moraju imati silazne naglaske.2. Trosložne ili višesložne riječi na srednjem slogu mogu imati samo uzlazne naglaske.3. Dvosložne ili višesložne riječi na početnom slogu mogu imati sve naglaske.4. Na zadnjem slogu u hrvatskim standardnim riječima ne može stajati nikakav naglasak.

Kratko silazni: \\ (nebo, kist, procjena)Kratko uzlazni: \ (magla, sarma, kabanica, pozornica) Dugo silazni: ∩ (sunce, šunka, mir, pamćenje, cijeli) Dugo uzlazni: / (duga, tuga, rezervirati)

NENAGLAŠENA DUŽINA nalazi se iza naglašenog sloga (veže se uz naglasak ispred sebe). Može se nalaziti u osnovnom obliku neke riječi, na tvorbenom sufiksu ili na nastavku. Označuje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi. GDJE SE JAVLJA:- padeži:o Genitiv jednine ženskog roda (tame, vode)o Instrumental jednine ženskog roda (tamom, vodom)o Genitiv množine svih rodova (tama, voda, polja, novaca)- Određeni oblici pridjeva (bijeli, bijeloga, bijelome)- Prezent (gledam, gledaš, gleda)- GPS (čitajući, pišući, videći)- GPP (pročitavši, napisavši, nacrtavši)

RAZLIKOVNA ULOGA – imaju ju i naglasak i nenaglašena dužina (unuka – unuka)

RIJEČI dijelimo na:- TONIČKE ILI NAGLAŠENE RIJEČI, NAGLASNICE- ATONIČKE ILI NENAGLAŠENE RIJEČI, NENAGLASNICE (KLITIKE: ENKLITIKE I PROKLITITE)

Proklitike (prislonjenice, prednaglasnice) – nenaglašene riječi koje stoje ispred naglašene.Vrste proklitika:

prijedložne:- svi jednosložni prijedlozi (od, do, u, za, sa)- neki dvosložni prijedlozi (među, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko)- trosložni prijedlozi složeni sa iz- (ispod, iznad, između, izvan)

veznici - (a, i, ni, da, kad(!))negacija - ne

Prelazak naglaska na proklitiku:- nenaglašene pred uzlaznim naglaskom (u vodi, na jeziku, o trubi)- naglašene pred silaznim naglaskom (u grad, po vodu, ne znam)o kratkouzlazni (ne znam)o kratkosilazni (u grad, po vodu)

Enklitike (naslonjenice, zanaglasnice) – nenaglašene riječi koje stoje iza naglašeneVrste enklitika:

glagolske- nenaglašeni oblici prezenta pomoćnog glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su)- nenaglašeni oblici aorista pomoćnog glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi)- nenaglašeni oblici prezenta pomoćnog glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo,ćete, će)

zamjeničke- nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u genitivu (me, te, ga, je, nas, vas, ih)- nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u dativu (mi, ti, mu, joj, nam, vam, im)- nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u akuzativu (me, te, ga (nj), je (ju), nas, vas, ih)- nenaglašeni oblici povratne zamjenice (si, se)

čestica (riječca) li

Redoslijed enklitika:1. prvo glagolska, pa zamjenička (osim trećeg lica – je – poželio mu je)2. prvo zamjenička u dativu, zatim ostale zamjeničke (ako mu je pokloniš)3. prvo li, glag., zamj (D), zamj (G/A), (Kako li će mu se, Smatraš li da će mu ih) (opet je ide na kraj

– zar joj ih je poklonio)

NASTAJANJE SLOVA Č:- prema osnovnom k ili c- imenički sufiksi -ač, -ača, -jača, -ičar, -čić, -čica, -čina, -če, -ečak, -ičak, -ič, -čaga, -ičina, -ična- pridjevski sufiks -ačak, -ičan, -ički, -ačan, -ački, -čiv, -ičast

NASTAJANJE SLOVA Ć:

- prema osnovnom t ili đ- imenički sufiksi -ić, -oća, -ać, -dać, -bać, -aća- pridjevski sufiksi -aći, -eći

NASTAJANJE SLOVA DŽ:- prema osnovnom č- budžet, džem, džepar, džez, patlidžan, džungla, narudžba, svjedodžba, predodžba, jednadžba,

šeširdžija, buregdžija, buregdžinica, ćevabdžinica, džamija, džemper, džep, džeparac, džokej, džudo, džuboks, menadžer, kandža, fildžan, hodža, pidžama, srdžba,

NASTAJANJE SLOVA Đ:- prema osnovnom d- đavao, đon, đurđica, suđe, evanđelje, leđa, mlađi, grožđe, prilagođavati, uvrijeđen, đak, đački,

đurđevački, međa, đubre, đipati, đerdan, punđa, rđa, mađioničar, čađa,