savremeno vrijeme i kriza vrijednosti

8/17/2019 Savremeno Vrijeme i Kriza Vrijednosti

1/76

Integracija i savremeni status vrijednosti

11

I INTEGRACIJAI SAVREMENI STATUS VRIJEDNOSTI

Vrednost je na~in postojawa qudske realnosti... Da bi se razumeo svet pos-toje}ih vrednosti, neophodan je uvid u

bitne mogu}nosti qudskog bivstvova-wa koje nisu zasnovane ni na postoje-}im pozitivnim vaè}im i vladaju}imvrednostima, ni na parcijalnim projek-tima izmene odre|enih segmenata stvar-nosti (parcijalnim vrednosnim pro- jektima). Da bi se razumeo svet vred-nosti, neophodan je uvid u prirodu i sa- dràje tzv. fundamentalnih, univerzal-nih, radikalnih vrednosti.

Miladin @ivoti}

1. Savremeni svijet i problem vrijednosti

Zbivawa u svijetu koja su obiqeìla posqedwu deceni- ju dvadesetog vijeka mogu se okarakterisati sasvim dalekose`-no, gotovo kao jedan od najradikalnijih diskontinuiteta isto-rijske realnosti u vremenu od nekoliko vijekova novovjekovqa.Zavisno od toga na {ta se stavqa akcenat, ona se razli~ito iimenuju, jedanput kao doba nove informati~ke ere, zatim kaonovi svjetski poredak, postindustrijsko dru{tvo, odnosno post-moderna, najzad i kao integracija/globalizacija i sl., no neza-visno od karaktera imenovawa i samog wihovog imena—znaka, tasu doga|awa nesporno ozna~ila prekretnicu krupnih istorij-skih promjena {to su iz osnova prvo sna`no uzdrmala a onda iuveliko izmijenila tradicionalne sisteme vrijednosti gra|e-

ne, oblikovane i ustaqivane u dugom istorijskom vremenu odnajmawe ~etiri posqedwa vijeka. Nakon renesanse i reforma-cije sa prosvjetiteqstvom i konstitucionalizmom (tj. konstitu-tivnom dràvom) uspostavqa se tzv. vestfalski poredak, kojipromovi{e suverenitet dràva kao najvi{u dru{tveno-istorij-sku vrijednost. Taj je period ozna~en i kao doba moderne i uop-{te moderniteta, i u wemu su postojali ne samo ideja ve} i sa-mi konkretni poku{aji globalizacije i integracije, kao uosta-


2/76

Bogomir \uki}

12

lom i u premoderno doba, u prvom redu preko tzv. univerzalnihcivilizacija i op{tih kulturnih zona. U ovom kontekstu u vi-{estoqetnom vremenskom okviru moderno su doba svojom dina-mi~ko-faustovskom prisutno{}u i istorijskim neokolonijal-nim djelovawem posebno obiqeìle [panija, Portugal, Holan-dija i Velika Britanija, a u posqedwe vrijeme i SAD. Najve}ibroj balkanskih nacionalnih dru{tava, a me|u wima naro~itosrpska etni~ka zajednica, istorijski je me|utim dugo egzistiraou znaku tzv. isto~nog pitawa, dakle kqu~no izvan kontekstapojma Evrope pojmqenog u jednom savremenom i supstancijalnomsmislu.

Sam dvadeseti vijek sa gledi{ta globalnih i integra-cionih procesa biqeì period kontrakcije (vrijeme Prvog iDrugog svjetskog rata) i integracije (period nakon Drugog svjet-skog rata), i on se o~ito vidno i muwevito ubrzava devedesetihgodina tzv. turboglobalizacijom, termin i ime kojim se ozna~a-va djeluju}a forma i bit wegovih savremenih i aktuelnih isto-rijskih zbivawa. Prvo se oblikovao bipolarni sistem vrijed-nosti proiza{ao iz jednog bipolarnog globalnog dru{tva sa dvaekonomska, politi~ka, kulturna, ideolo{ka i vojna, jednom ri-

je~ju socijalno-kulturolo{ka koncepta. S jedne strane, zapadnigra|anski svijet karakterisala je trì{na ekonomija sa pri-vatnim vlasni{tvom, liberalnom demokratijom i civilnim dru-{tvom i gra|aninom, te politi~kim pluralizmom i vi{epartiz-mom, pravom i pravnom dràvom, kao parlamentarnim postupkomi bezbjednosnim sastavom pod pokroviteqstvom NATO-a. S drugestrane bilo je socijalisti~ko jednopartijsko dru{tvo dràvnogili, eventualno, dru{tvenog vlasni{tva utemeqeno na tzv. nau~-nom socijalizmu i vlasti radni~ke klase, zatim planskoj i cent-ralizovanoj privredi te Var{avskom paktu kao vojnoj odbram-benoj strukturi.

Devedesetih godina dvadesetog vijeka me|utim pomenutase bipolarnost ru{i i, za trenutak, prestaje antagonisti~ko su-

~eqavawe i trka u naoruàwu dva suprotstavqena bloka zema-qa. Prestaje i ravnoteà straha i ru{i se socijalisti~ki kon-cept dezintegracijom dràvnih zajednica koje se sada okre}usvojoj tradiciji (vra}awe na staro), privatizaciji, profitu itrì{tu, te vi{epartijskom parlamentarizmu — dakle procesu jedne demokratske integracije i globalizacije koji forsirajumultinacionalne kompanije, MMF, Svjetska banka, Svjetska tr-govinska organizacija, NATO savez i dr. Forsira se tzv. turbo-


3/76


13

globalizacija kroz evroatlantske integracije i Davos-kulturu,u stvari radi se na prikqu~ku pomenutih zemaqa u sam global-ni proces: globalnu ekonomiju, globalni politi~ki poredak, glo-balnu tehni~ko-tehnolo{ku mreù i globalnu kulturu. S razlo-gom se postavqa pitawe {ta u biti zna~e ovi regionalni proce-si planetarnog zamaha i kakve posqedice oni mogu imati na no-vostvorena marginalna dru{tva. Zna~e li oni razvoj, progres iblagostawe wihovom qudstvu i narodima, ili pak ozna~avajuwegovu daqu stagnaciju i siroma{tvo, te pot~iwavawe i zavis-nost? Ili je savremeni svijet najzad pred svojim nezaustavqi-vim ru{ewem i raspadom?

Na prvom mjestu pokazuje se sasvim kompleksan i protiv-rje~an karakter globalizacije pa i svih integracionih procesa:u tim procesima po pravilu uvijek strada lokalno dru{tvo i re-gionalna polifona osobenost. Jer globalne socijalno-istorij-ske i kulturolo{ke promjene bitno mijewaju boju regionalnostii nijansu lokalnog svijeta, a beskrupuloznim potirawem bogatogduhovnog kolorita tradicije izmjenu trpe i same wegove dota-da{we vrijednosti. U stvari, uspostavqa se jedan inferiornipoloàj lokalnog trì{ta i kulture u odnosu prema robi i ar-

tefaktima iz uvoza, a u politi~koj sferi ih odlikuje zamagqe-nost, netransparentnost i vu~ja }ud nelegalnog procesa priva-tizacije te usporenost ovladavawem samom demokratskom sups-tancom. Na poqu kulture potiskuje se wen tradicionalni i lo-kalni karakter i lik na u{trb globalnog i univerzalnog. U timprocesima dakako iskrsavaju nebrojena pitawa, kao {to je naprimjer pitawe otpornosti i snage lokalnih sistema vrijednos-ti spram sistema vrijednosti globalnog dru{tva, zatim pitawestagnacije i uop{te zastoja u razvoju lokalnih dru{tava, te sa-me bivstvene ugroènosti egzistencije naroda kao i realne mo-gu}nosti wihovog opstanka u cjelini.

Najve}e i najradikalnije istorijske promjene lika qud-skog dru{tva prema tome nesporno donio je novi vijek, po~ev od

kraja renesanse pa sve do granice izme|u drugog i tre}eg mile-nijuma, i to u prvom redu nezapam}enim prodorom nau~nog mi{-qewa kao i svojim odre|enim apostrofiranim, progresivno ra-cionalnim nau~no-tehni~kim odnosom prema qudskoj stvarnos-ti. Wime je on istovremeno omogu}io i otvorio u wemu daleko-se`ne procese integracije svijeta na modelu gra|anskog dru-{tva kao i radikalne i te{ko sagledive transformacije siste-ma vrijednosti. Nauka i uop{te nau~no-tehni~ko na poqu i jed-


4/76

Bogomir \uki}

14

nog i drugog procesa, i integracije isparcelisanog svjetskogprostora i same korjenite promjene u sistemu vrijednosti integ-risanih podru~ja, u isto vrijeme odista ostvaruje znatne i viso-ke domete, ali ujedno unosi i odre|ena opasna ograni~ewa. Ne-vi|eni uspjesi i enormni rezultati wenog razvoja i wene upot-rebe u progresivnom {irewu moderne tehnolo{ke civilizacijeodrazili su se kako na pospje{ivawe i ubrzawe integracije kaoprocesa globalizacije i evropeizacije svijeta, tako i na stva-rawe novog pojma i nove skale vrijednosti. Ova upotreba naukei nau~no-tehni~kog nije me|utim potaknuta potrebom smisleni- jeg i sigurnijeg ìvqewa drugog, a naro~ito ne onog marginalnogi nerazvijenog, ve} prije svega motivom kapitalisawa i intere-som u~vr{}ivawa i {irewa sopstvene pozicije, pa otuda ni sa-ma promjena sistema vrijednosti koja iz wene funkcije slijedine donosi plodove jedne nove smislenosti i planetarnog os-mi{qavawa, ve} primarno prati logiku stare prakse, kao i im-puls jednog darvinisti~kog odràwa i reprodukcije savremenogstarog dru{tva.

No ako pomenuti proces evropeizacije primarno ozna~a-va bezuslovno prilago|avawe parametrima zapadnog dru{tve-

no-politi~kog i naro~ito ekonomskog sistema, te saobraèwe ipromjenu demokratskih institucija i uvo|ewe novih vi{ih stan-darda, on istovremeno zna~i i takvu promjenu sistema vrijed-nosti da ona implicira pozitivne i negativne egzistencijalneodjeke koje pomenuta promjena unosi kroz samu razaraju}u modi-fikaciju tradicionalnih i lokalnih vrijednosti. Pa iako je tajproces dakako jedno nesporno uno{ewe novog i modernog, ipakon na kraju krajeva bitno ostaje u okvirima i pod stigmom logikezapadnog modela dru{tava, to jest evropskog liberalnog dru-{tva i gra|anskog svijeta u cjelini. Naime, sam mati~ni trendtog procesa je univerzalizacija i poop{tavawe primarno u jed-nom ekonomskom i profitnom smislu, dakle izvjesno surovo ineumitno svo|ewe robnih razlika i wihovih upotrebnih vri-

jednosti na izvjesnu op{tu vrijednost sa nov~anim izrazom kaoekvivalentom. U tom su smislu projektovana i sama prilago|a-vawa novih dru{tava ~ija su prava svedena na marginalnu funk-ciju koju ona sada treba da vr{e u tom novom politi~kom poretkui integrativnom okviru.

Ako su svesvjetski i op{teistorijski ideal sistema vrijednosti tzv. humanisti~ke vrijednosti, onda je za jedan mogu}irealni razvoj takvog ideala najpogodniji onaj tip zajednice koji


5/76


15

je kao takav i najpodobniji i za koji je takav razvoj jedino prih-vatqiv. Najve}e mogu}nosti u razvoju humanisti~kog idealavrijednosti, kao i naj{ire poqe wegovog djelovawa, imao je upro{losti izgleda gr~ki svijet u kojem se takav ideal kao op{-teprihva}eni projekat smisla egzistencije qudi slobodno raz-vijao. Zato on i nije mogao na}i budu}e pogodno tlo za sebe jerse druga dru{tva, i ono sredwovjekovno pa i ovo novovjekovno imoderno savremeno dru{tvo, nisu mogla slobodno razvijati sobzirom na to da su bila ili pod jakom stigmom teologije i crk-ve, kao ono u sredwem vijeku, ili pod pritiskom razvoja i pro-cvata nauke i nau~no-tehni~kog odnosa uop{te, kao novovjekov-no dru{tvo i savremeni gra|anski svijet uop{te. U stvari, samkarakter sistema vrijednosti bitno je opredjeqivao i jedan de-struktivni i obesmi{qavaju}i faktor koji je sna`no uticao nasavremenu suspenziju slobode i slobodnog razvoja humanisti-~kog ideala vrijednosti. A ovaj ideal ima nesporno najve}u inajdalekose`niju vrijednost po sebi za ~ovjeka, svijet i qudskuzajednicu uop{te. On je oduvijek branio krucijalne vrednote si-gurnosti qudskog bivstvovawa, slobodu i smisao ~ovjekove egzi-stencije, sam wegov duhovni bitak i wegovu otvorenost i smisle-

nost, kao i sve ono wegovo praiskonski imanentno i humanisti-~ki pomno pro~i{}eno i unapre|eno. On je tako|e podràvao isvaki wegov istorijski i qudski pokret koji }e ga jo{ boqefundirati i ja~e u~vrstiti i, korak po korak, izbavqati iz de-terminizma nu`nosti, neumitnosti kao i usko}e zablude i glu-posti.

Istorijski posmatrano, po{to je sve vidqivo i nevid-qivo podlo`no kretawu i promjeni, a u jednom smislu i napre-dovawu, moè li se govoriti o napretku vrijednosti? Znamo da je pojam napretka uop{te vi{ezna~an i po sebi teàk pojam teda sobom nosi jedan paradoks odnosno da progresirawe na jed-noj strani stvara vrijednosti, ali i gubitke, pa i opasnosti nadrugoj. Otkri}e genoma, na primjer, po sebi je jedna neiskaziva

vrijednost, no kada pomislimo do kakvih sve posqedica moèdo}i wegovom (zlo)upotrebom preko tzv. biolo{ke tehnike od-nosno koliko se on moè transformisati u ne-vrijednost i pro-tiv-vrijednost, naprosto nas hvata panika. Promjena vrijednos-ti i ne-vrijednost usko su povezani sa prakti~nom primjenomnau~nih otkri}a i istraìvawa, budu}i da dolaze do izraàjatek u ìvotu stvarnog pojedinca i konkretne zajednice. Jer ne-{to je vrijedno ako za qude ima stvarnu vrijednost, dok ne-vri-


6/76

Bogomir \uki}

16

jednost, izvor i razlog prvenstveno ima u savremenom progresi-raju}em i racionalnom znawu kao tehni~koj i institucionalno--instrumentalnoj mo}i, dakle u jednoj svjesnoj ili nesvjesnojzloupotrebi nauke.

Qudska realnost bitno egzistira kroz dvojstvo vrijed-nosti i ne-vrijednosti, {to zna~i da su one weni stvarni na~i-ni postojawa. Tu se vrijednost—nevrijednost pojavquje i kao ~i-wenica qudske egzistencije i kao kriterijum kojim se vr{i se-lekcija i izbor ciqeva same prakti~ne qudske djelatnosti.Nalazimo se u dobu tehnolo{ke civilizacije koja je neospornoveoma mo}na i sa dva svoja Janusova lica, pa je ta wena mo} onasavremena zloguka, instrumentalizovana i sasvim prijete}asubjektivna mo}. Me|utim, pitawe se ovdje postavqa kao pita-we mogu}nosti preokreta, odnosno pitamo se kako tu naraslu istasalu savremenu mo} i civilizacijsku energiju pretvoriti usnagu i kvalitet ìvqewa i osmi{qenog postojawa. To bi sva-kako mogao biti jedan od temeqnih obrazovnih ideala i progra-ma u doba tehnolo{ke civilizacije. Zaista, nesporno je da qud-ske vrijednosti imaju dalekose`nu i kapitalnu regulativnu iusmjeravaju}i va`nost u savremenom dobu, pa je pitawe wihovog

smjera ujedno i pitawe samog qudskog opstanka i smislenog po-stojawa.

Ako je ~ovjek jedino bi}e na svijetu koje je odre|enoonim treba da, kao bitnim odre|ewem same ~ovje~nosti, ondazajednice stvorene disolucijom jugoslovenskog dru{tva u svomeprocesu integracije u dru{tva evropske zajednice tako istobitno nose jedno pojmovno evropsko treba da koje moraju dosti-}i da bi se sa Evropom integrisale u jedan univerzalni um i bi-tak. To treba da istovremeno nosi i odre|enu problematikuprema kojoj one u rasponu izme|u svoga empirijskog bivstvovawas jedne i evropske biti s druge strane, izme|u vlastite stvar-nosti i evropske mogu}nosti, moraju pre}i put do svoga konkret-nog ciqa i samoostvarewa, odnosno dosti}i implicirane as-

pekte standarda u promjeni sopstvene biti za svoju novu real-nost. To prelaèwe puta od jednog do drugog statusa stawa em-pirijskog bivstvovawa mogu}e je ~ovjeku otuda {to on jedini ì-vi u svijetu koji sam stvara u istorijskom procesu u kojem sepermanentno sukobqava wegova rodna, izvorna bit i postoje}ive} ostvareni i otjelovqeni sadràji i forme qudske real-nosti. On djeluje prema sopstvenim na~elima, sam sebi postav-qa ciqeve i norme svoje djelatnosti, ali se u isto vrijeme su-


7/76


17

kobqava i sa svijetom koji je stvorio da bi ga prevladao i unap-rijedio, te izgradio jedan novi, druga~iji svijet. U biti ~ovjekanovostvorenih zajednica prema biti evropskog ~ovjeka stoji raz-lika pre|enih puteva i specifi~nih istorijskih aktivnosti,razlika jedne filosofije ìvota koja je raznim na~inima po-stojawa postavqala razli~ite norme i vrijednosti, projekte iistorijska pregnu}a, ali i potrebu jedne wihove univerzaliza-cije i integracije.

Poznato je da se svijet pozitivnih, dru{tveno vaè}ihvrijednosti, sastoji primarno iz sistema normi koje obezbje|ujureprodukciju postoje}e socijalne realnosti, kao i samu socija-lizaciju jedinki i wihovu dru{tvenu integraciju. I kultura jesistem vrijednosti sazdan od normi, institucija i simboli~kihsadràja formiranih u procesu prakti~ne objektivacije i samo-ostvarewa ~ovjeka u kojem egzistira permanentni sukob izme|uwegove zavisnosti od svijeta koji stvara i projekata promjenetog svijeta, sukob stvarawa vrijednosti i wihove savremene de-strukcije kroz obesmi{qavawe i bitno gubqewe ~ovjekove vi-talne supstance. U tom smislu vrijednost je sam na~in postoja-wa qudske stvarnosti, ona je istovremeno i ~iwenica qudskog

ìvota i kriterijum izbora u odre|ivawu i postavqawu ciqe-va ~ovjekove prakse. Preko vrijednosti uveliko do izraàja do-lazi i sam na{ odnos spram prirode, dru{tva i nas samih sa na-{im li~nim i kolektivnim bitkom.

Vrijednosti su dakle qudske tvorevine i predstavepreko kojih qudi uspostavqaju svoju savremenu egzistenciju isvijet, smisao kulture i sam transcendentalni duh. One su ma-terijalne, kulturne, duhovne, moralne, religiozne, estetske ibrojne druge. Qudi svemu bivstvuju}em i postoje}em daju smisaoi svrhu, ciq i funkciju te odre|uju temeqnu vrijednost, ~imestvari i bi}a postaju vrijednosno utjelovqene, smisaono uteme-qene i ozbiqene, pokazuju}i preko sebe wihov na~in i svrhumi{qewa, karakter rada, estetskog stvarawa, te vapiju}eg ali

i u~enog nadawa i vjerovawa. Sami moderni dru{tveno-istorij-ski procesi stvaraju vrijednosti uspostavqaju}i integraciju iglobalizaciju i kroz wih univerzalne vrijednosti. Ovo se ost-varuje tako {to se u procesima mijewa sve, i qudi i wihovi od-nosi, i bi}a i stvari, a mijewa se i logika stvarnosti u cjelini,pa se u tom kontekstu mijewaju i postoje}i sistemi vrijednosti,ideologije i sli~no. Nije rijedak slu~aj da se s tim radikalnimsavremenim promjenama i istorijskim preobraàjima istovre-


8/76

Bogomir \uki}

18

meno vr{e i preusmjeravawa i prevrednovawa stawa stvari ibi}a shodno {irem i nadmo}nijem sistemu vrijednosti, a tako|ei wegovo bezobzirno nametawe.

Takav je na primjer sada slu~aj u Bosni i Hercegovinigdje tzv. visoki predstavnik name}e u jednom wenom dijelu zawegov narod ~esto i neprihvatqiva rje{ewa koja, posmatranoiz jedne vrijednosne perspektive, predstavqaju ~isti atak nasam wegov nacionalni identitet i kolektivni bitak. U stvari,polazi se od toga da ne{to {to je po sebi protivrje~no i inkom-patibilno sada mora biti kompatibilno i saglasno, a zaborav-qaju se skrivene namjere dominacije jednih nad drugima, veli-kih nad malima. Stranci svoj projekat u ovom dru{tvu ostvarujusa brojnim predrasudama o raznim narodima i wihovom menta-litetu, iskustvu pro{losti i stremqewima budu}nosti. Sistemvrijednosti koji u wemu implementiraju otvara mogu}nost zabrojne i te{ke nesporazume u budu}nosti, za privid demokratije i odsustvo prave slobode i dostojanstva qudi, za dvostrukupot~iwenost. Ovdje se postavqa pitawe mogu}nosti ostvarewavrijednosti one "marginalne pozicije" odnosno mogu li uop{te"mali" narodi, koji tako|e imaju svoj ideal o tome kakvu egzis-

tenciju i sistem vrijednosti èle, odlu~ivati autohtono i au-tonomno o tome, ili ne mogu, te kakvu uop{te sudbinu moè ima-ti vizija te marginalne pozicije u kontekstu suprotstavqenihvrijednosnih qestvica u svijetu.

Ako se vratimo u pro{lost i u woj potraìmo oslonac zana{u misao, vidje}emo da je oduvijek u svijetu postojalo da surazli~ita dru{tva i u wima narodi i kulture imali i razli~i-te ideale i shvatawa o tome kakav svijet èle stvoriti i zakoji se tip qestvica vrijednosti opredijeliti. Te razlike itakva vrijednosna sloènost i komplikacija danas je svakako jo{ ve}a i teà, no postoje i pretpostavke, odva`nost i rije{e-nost da se ona kao takva boqe sagleda i promisli, kao {to sdruge strane postoje sredstva i nakane da se odre|ena interes-

na opcija izdvoji i nametne. To je na primjer slu~aj sa anglo--ameri~kom paradigmom vrijednosti koja, kao jedan duh bez duhai izvjesna masovna opcija za komercijalno {irewe, po~iva na jednom povr{nom ali ideolo{ki nadmo}nom stanovi{tu impe-rijalnosti, pragmatizma i efikasnosti samo prividno demok-ratskom.

Me|utim, u ranijem istorijskom vremenu negdje su naprimjer materijalne vrijednosti (korisno) nosile ve}u va`nost


9/76


19

od duhovnih (istinito, dobro, lijepo) ili religioznih (sveto),na drugim su se mjestima religiozne ili eti~ke vrijednosti na-hodile na samom vrhu qestvice, dok su ponekad i na odre|enimmjestima vrijednosti lijepoga (estetske vrijednosti) ili uì-vawa zadobijale prvenstvo i predominantnost, potisnuv{i ustranu sve druge. Zajednice i narodi na balkanskim prostori-ma, s obzirom na istorijske vihore i ratne poàre i katakliz-me, oduvijek su ~uvali i wegovali vrijednosti usko povezane sasopstvenim preìvqavawem i opstankom i pored napora premaideji progresa, razvoja kulture, nauke i civilizacije, kao i svojih raznih identiteta. Kod wih je permanentno u prvom planubilo nacionalno i socijalno oslobo|ewe koje su vremenom za-dobijali i gubili, i ponovo im se svojom borbom vra}ali. Para-digme vrijednosti antike, sredweg vijeka i novovjekovqa su me-|u sobom sasvim razli~ite pa i antipodne, osobene i kao takveprepoznatqive, i svaka je akcenat stavqala na odre|enu vrstuvrijednosti. Razli~ite epohe i razdobqa, kao i wihov smisao,usponi i padovi, mogu se spoznati samo upoznavawem wihovihtemeqnih vrijednosti na kojima su se zasnivali, {to je slu~aj isa na{im savremenim dobom, te i aktuelnim integracionim pro-

cesima koji istovremeno mijewaju i samu matricu wihovog sis-tema vrijednosti.

Premda je u svakom, a naro~ito u na{em vremenu, do iz-raàja do{ao izvjestan nagla{eni subjektivizam odnosno rela-tivizam vrijednosti, ipak qudi, teè}i svome iskonu i bitku,nastoje {to vi{e raditi na ostvarewu svojih univerzalnih iobjektivnih vrijednosti. Iako u raznim epohama i kulturama po-stoje razli~ita vrednovawa istih ili srodnih stvari i feno-mena, razni narodi i razli~ite kulture i pojedinci ipak odre-|ene vrijednosti uzimaju kao zajedni~ke vrijednosti. Takva oso-benost fenomena vrijednosti ima prvorazrednu va`nost time{to ovim "zajedni~kim" omogu}ava i pospje{uje integracioneprocese svijeta, te {to preko wega (tog "zajedni~kog") uspje{no

povezuje posebno i regionalno sa globalnim i univerzalnim,~ime se prostori zajedni~kih vrijednosti enormno {ire, pa sesve vi{e svijeta ìvota i svjetske qudske egzistencije na wi-ma utemequje. Ali pored wih uvijek }e postojati i vrijednostisa karakterom regionalnog i posebnoga, dakle i odre|ene oso-bene vrijednosti koje nose sasvim specifi~nu boju i unikatnunijansu i koje djeluju na odre|enom ograni~enom prostoru, kaona primjer vrijednosti slovensko-balkanskog mentalnog sklopa


10/76

Bogomir \uki}

20

i specifikuma bitno determinisane pozicijom i osobenostimasloènog istorijskog fenomena koji uobi~ajeno nazivamo ku}anasred puta.

No, dakako primarnu vrijednost za sve narode uop{te isvakog ~ovjeka posebno ~ini i predstavqa sam ìvot , osebujnaqudska egzistencija na zemqi. Od svih skupnih i pojedina~nihvrijednosti, ona jedina zauzima poziciju prvog mjesta u tom sve-kolikom carstvu vaèwa, u tzv. tre}em carstvu vrijednosti. Naprimjer B. Mondin, me|u brojnim drugim, isti~e da je ìvot "ono{to vrijedi najvi{e: on je najvi{a vrijednost. Druge vrijednos-ti kao mir, pravda, po{tewe, qepota, mudrost, pravo itd. po-dre|ene su ìvotu. Obi~aji, tehnike, jezik okruùju ìvot kaoodbrambeni zidovi, ili kao sredstva za wegovo podupirawe iunapre|ivawe".1

Integracija svijeta je stalni istorijski proces strate-{ki usmjeren od glavnih wegovih subjekata ali povremeno dje-luje i kao neka zastra{uju}a stihija i katastrofizam. Ona je jedno permanentno smjewivawe stvarawa i razarawa ~ovjekute{ko prihvatqivih u kontinuumu wegove jedinstvene egzisten-cije, i koji se javqaju kao vrijednosne situacije sasvim ispuwe-

ne napetostima i kontroverzama. Svijet je, naro~ito zahvaquju}i razvoju komunikacije, postao jedna fenomenolo{ka, istinanekompaktna i potpuno heterogena cjelina. "Ono {to se ispu{taiz vida, vrlo ~esto je ~iwenica da je svet usled spektakular-nog razvoja komunikacije postao u na{em vremenu jedna celina,uprkos svoj wegovoj razjediwenosti koja ne}e jo{ dugo biti pre-vazi|ena. Duboka protivre~nost savremenog sveta ogleda se utome {to je on neka vrsta mozaika zajednica naroda, nacija,plemena itd. na najrazli~itijem nivou razvoja; jedne zajednicetek ulaze na istorijsku scenu, druge su na vrhuncu razvoja iliprestaju da daju novo; scena je oduvek bila i ostala otvorena io tome su imali relativno jasnu predstavu jo{ drevni mislio-ci. Na nama je danas da se suo~imo sa mnogo sloènijim dimen-

1 B. Mondin, Antropologia filosofica, Roma, 1983, str. 173; cit. prema: I.

êhok, I. Koprek, Etika. Priru~nik jedne discipline, [kolska kwiga, Zagreb, 1996, str. 98.


11/76


21

zijama problema nego {to su uop{te slutili stari mislioci koji su govorili o tome."2

U stvari, te{ka protivrje~ja svijeta zahtijevaju izgrad-wu op{tih mjerila i realnih modela u na{em vremenu kao dru-{tvenih instrumenata za izjedna~avawe i dovo|ewe u skladsvih nejednakosti i protivrje~nosti subjekata i institucija me-|unarodne zajednice, zna~i samosvojno provo|ewe i ostvareweglobalnih i integracionih procesa, a da se sa~uva i ne poni{tiidentitet i specifi~nosti tih sadràja i subjekata. Budu}i da je nezamislivo istovremeno integrisawe i autonomnost, uni-verzalnost i regionalnost vrijednosti, mogu}a je samo izvjesnastalna borba i sukobqavawe me|u wima, neka vrsta hobsovskograta svih protiv sviju, u ~emu sama filosofija neosporno moèimati odre|enu misionarsku i osmi{qavaju}u ulogu. "Ako filo-zofi teè i danas, kao {to je to bilo tradicionalno, da izna|uono {to je op{te, univerzalno, da odgovore na pitawe {ta je dobro za sve, {ta je istinito, {ta je lepo, kakvi sistemi vred-nosti bi bili va`ni danas i u perspektivi (podvukao B. \.) —onda filozofsko mi{qewe nu`no mora da polazi od global-nih karakteristika i relacija u svetu, zbog toga {to poloàj

~oveka i wegovu sudbinu odre|uju, na kraju krajeva, svi ti ~i-nioci. Ostanemo li samo u nekim lokalnim ili regionalnim re-lacijama slika je nu`no osiroma{ena pa i perspektiva qudskeaktivnosti mora da se suàva. Jasno je da tragawe za univer-zalnim na~elima u napred nazna~enoj situaciji nije nimalo jed-nostavan zadatak, ali je taj zadatak danas imperativ, jer supretwe op{tem opstanku upravo zbog tih velikih razlika veo-ma velike (...) Dva kruga problema ponovo postaju izuzetno aktu-elna. Prvi, u vezi sa mogu}nostima i perspektivama humanizma,i drugi, u vezi sa preciznijim odre|ivawem pojma subjekt isto-rijskog procesa."3

Uloga sistema vrijednosti u savremenim integracionimprocesima i na Jugoistoku Evrope je fundamentalna, jer ti pro-

cesi nose kretawe i sadrè wegovu radikalnu promjenu od za-te~enog i postoje}eg ka o~ekivanom i optimalnom u jednom raz-

2 Radomir \or|evi}, "Filozofija: mogu}nosti, projekcija budu}nosti",u Filozofija kao dijagnoza vremena, Filozofsko dru{tvo Srbije, Sremski Kar-lovci, 1996, str. 100.

3 Isto, str. 100—101.


12/76

Bogomir \uki}

22

vojno-procesualnom i demokratskom smislu. U tom pogledu samademokratska rekonstrukcija dru{tava i zajednica nastalih di-solucijom jugoslovenskog dru{tva, kao proces tranzicije odnos-no jednog samosvojnog temeqnog prelaska, implicira i ozna~avaizmjenu izvjesnog ne-demokratskog, neokomunisti~kog sistemavrijednosti u jedan demokratski sistem i sve ono {to on kao ta-kav svojom strukturom podrazumijeva. Razlike me|u tim siste-mima su op{tepoznate i ovdje ih dakako ne}emo opisivati. Bit-no je podvu}i da je rije~ o razlikama u samom karakteru siste-ma, {to neosporno implicira i wihove strate{ke ciqeve kao izami{qene krajwe ishode.

Razumije se da se jedna promjena sistema vrijednosti nesvodi, niti se moè svesti, samo na promjenu dru{tveno-poli-ti~kog i ekonomskog sistema kao temeqnog na kojem stoje drugisistemi pa i sam sistem vrijednosti. Ona je neuporedivo {iri isadràjno sveobuhvatniji ali i osobeniji pojam i podrazumijevane samo promjenu osnovnog vrijednosnog okvira nego i samogkonkretnog sadràja i svih specifi~nih oblika koji, u tom pro-mijewenom okviru, sada dobijaju nove vrijednosne tonove i va-lere, tako da se mijewaju ne samo cjelina ve} i pojedini dije-

lovi i elementi zate~enog sistema vrijednosti. Tu se radi o jednom globalnom procesu sa mno{tvom isprepletenih i umre-ènih mikroprocesa u wemu, koji osebujno zahvataju sva podru~- ja i sve posebne sfere qudske li~ne i kolektivne egzistencije,svjesnog i nesvjesnog bitka. Kod savremenih integracijskih pro-cesa bitna je svijest o nepostojawu sasvim ~istih sistema vrijednosti posebnih dru{tvenih i nacionalnih zajednica bez wi-hove me|usobne interakcijske povezanosti sa sistemima vrijed-nosti drugih zajednica i dru{tava. U zate~enim sistemima vrijednosti, dakako, raspoznajemo kulturne forme kao otvorenevrijednosne orijentire preko kojih se razvija idividualni i ko-lektivni identitet, a wihovu dostupnost otkrivamo kroz wiho-vo tuma~ewe iz perspektive odre|ene savremenosti i savreme-

nog doba uop{te. "Ali, bitno je — pi{e s tim u vezi Nenad Dimi-trijevi} — da nam zna~ewe ovih kulturnih formi postaje dos-tupno tek u procesu wihovog tuma~ewa. Tako|e je bitno da ima-mo u vidu kako se ne radi iskqu~ivo o tuma~ewu pro{lostishva}ene kao 'na{a autenti~na tradicija'. Ideja otvorene tra-dicije opire se ideji o ekskluzivitetu tradicije. Ova ideja nenegira partikularnu grupnu etiku, niti posebne vrednosti: ra-di se tek o tome da kulturna, tradicijom posredovana poseb-


13/76


23

nost nikada ne egzistira u nekakvom '~istom' obliku koji bi vo-dio razumevawu kulturnog pluralizma kao pluralizma kultur-nih monizama. Jednostavno, mi ne moèmo razumeti 'na{u' kul-turnu formu ìvota ukoliko ne razumemo na~in i posledicewene interakcije sa drugim kulturnim formama ìvota, sveovo na fonu univerzalnih vrednosti koje presecaju granice

posebnih tradicija i kultura."

4

2. Smisao savremenog svijeta i karakter vrijednosti

Svijet samosvjesnog elementa ìvota aktuelno egzisti-ra u izvjesnoj poodmakloj fazi gra|anskog svijeta. Taj svijet,premda vidno istorijski izmijewen i modernizovan, bitno nosii svoje stare, konstantne karakteristike, dakle odlike {to seprenose iz ranijih faza i perioda svoga dugog svjetsko-istorij-skog razvoja, iz perioda u kojima je on kao takav osvojio dovr-{enost svojih temeqnih pretpostavki specifi~nog na~ina pro-izvodwe i vrijednosne organizacije dru{tva. U stvari, rije~ jeo samim konstitutivnim osnovama gra|anskog svijeta na kojimaon po~iva u svim istorijskim fazama svoje evolucije, a te osno-ve i temeqne momente ispoqava i u svojim nebrojenim istorij-sko-interakcijskim aran`manima koje wegovi najistureniji inajmo}niji dijelovi provode kroz tzv. tranzicije, adaptacije iglobalizacije novih dru{tava u svome permanentnom kretawuka strate{kim ciqevima, uvijek iznova hvataju}i odre|ena ne-razvijena dru{tva u "ribarske" mreè raznih sofisticiranihoblika neokolonijalnosti i zavisnosti. Voqa za interesom ka-pital-imperijalnosti gra|anskog svijeta evidentno {iri se bes-krajno i u nedogled.

Nalazimo se, prema tome, u te{kim procesima brzih pro-mjena i ìlavih otpora, izme|u tradicionalnih i sasvim novihevropskih vrijednosti savremene tehnolo{ke civilizacije. Te

su vrijednosti prepu{tene u svome oblikovawu i modelovawusvojevrsnoj logici i zakonu trì{ta koje je isto tako u dugoro~-nom postupku izgradwe i oblikovawa. To prakti~no zna~i jedno

4 Nenad Dimitrijevi}, "Kriti~ko ~itawe tradicije i poredak slobo-de", u: Integracija i tradicija, zbornik, Institut za filozofiju i dru{tvenuteoriju, Beograd, 2003, str. 58.


14/76

Bogomir \uki}

24

savremeno liberalno otvarawe i rigidno pretapawe raznih ob-lika materijalnih i duhovnih vrijednosti racionalnosti rob-no-nov~ane proizvodwe i kapital-vrijednosti, posebno univer-zalizacija, poravnavawe, homogenizacija i sli~no. Savremenatehnolo{ka civilizacija gra|anskog svijeta donosi nam bespri-zornu detronizaciju i bezo~no pusto{ewe vrijednosti. Ako suvrijednosti po svojoj osnovnoj usmjerenosti bitno humanisti~ke,i ukoliko se one sada ipak otu|uju od ~ovjeka u korist mo}i ikapitala, onda je na djelu, u stvari, sveop{ta dehumanizacija iru{ewe svijeta vrijednosti kao jednog humanisti~kog svijeta,pa se sada u procesima globalizacije i tranzicije ni{te i pus-to{e/detronizuju ne samo tradicionalne vrijednosti, ve} i sa-me one univerzalne i progresivne humanisti~ke vrijednosti. Utom smislu eti~ko je aktuelno poprili~no poru{eno i izopa~e-no, te srozano do koqena. Zlo i iskrivqena qestvica vrijed-nosti ubrzano postaju sve nadmo}niji i agresivniji. Dakle, egzi-stiramo u poreme}enosti stabilnog tradicionalnog statusa vrijednosti koji je obe}avao i davao jednu optimisti~ku perspekti-vu qudskom ìvotu.

Zaista, moralno je odbijeno i pogaèno, potpuno izokre-

nuto, i na djelu je sveop{ta manipulacija ~itavog humanisti-~kog sektora stvarnosti i svijeta ìvota. Ovdje je dakle sadapostavqeno pitawe vrijednosti u na{oj savremenosti, a to da-kako nije bilo mogu}e u~initi na zadovoqavaju}i na~in u jed-nom direktnom vidu, ve} samo indirektno i izvjesnim zaobilaz-nim putem, jer je to takore}i jedini na~in na koji se moè do sa-mog vrijednosnog predmeta, wegovog statusa i karaktera, dose}ii do}i. No, samo pitawe vrijednosti kao takvo za ~ovjeka imazaista kapitalnu va`nost. On ne slu~ajno svoju li~nu, dru{tve-nu i istorijsku egzistenciju bitno oko wih savija i locira, i od-lu~no je rije{en da se za wih izloì svome trudu, usudnoj mucii bitnom osmi{qavawu. Me|utim, vrijednosti su u jednoj stal-noj izmjewivosti i transformaciji, klize, izmi~u i veù se za

sve globalne procese svijeta ìvota i istorijskih dru{tava, teraznih kultura i civilizacija. Pitawe vrijednosti u savreme-nom dobu gra|anskog svijeta je dakle jedno sasvim "napeto" pi-tawe sa nevi|enom gustinom i smislom, ali i pitawe daleko-se`nih implikacija i daqeg smjera kretawa svijeta ìvota.

A svaki je moderni svijet ìvota u jednom permanentnomprocesu koji podrazumijeva kretawe, konkretnu promjenu i vid-qivi razvoj svojih ìvotnih oblika. Po{to su wegove potrebe i


15/76


25

vrijednosti wegovi sastavni dijelovi i elementi, u pomenutomse procesu dakako i one same mijewaju. Mijewaju se sami obli-ci—vrijednosti i odnosi—vrijednosti, tako da ~itav istorijskiproces predstavqa pravi kompleks procesa—vrijednosti. U tomse smislu moè govoriti o tradicionalnim ili klasi~nim vrijednostima i o novim i savremenim modernim vrijednostima,ali i onim postmodernim. Svakako, postoji radikalna razlikaizme|u vrijednosti koje je uspostavila minula pro{lost i vrijednosti koje dolaze iz budu}nosti, dok sada{wost ima sasvimaktivan odnos i prema jednima i prema drugima. Vrijednosti sedakle uspostavqaju, pa je opravdano pitati o pojmu samog wiho-vog uspostavqawa. Znamo jo{ od Karla Marksa da je ~ovjeku os-nova i korijen sam ~ovjek, a tako isto on je i temeq svih vrijed-nosti i wihove promjene. ôvjek je glavna determinanta i prvirukovodilac vrednota kao na~ina postojawa realnosti i wenevrijednosti. Vrijednosti se bitno odre|uju u odnosu na wega iwime su{tinski uspostavqaju. Ono humanisti~ko i uop{te ~ovje~ansko u svijetu izvor je i u{}e svih vrijednosti. Pojam ~ovje-{tva je wihova najfundamentalnija mjera.

I svi dru{tveno-istorijski procesi gra|anskog svijeta

ìvota usko su vezani za vrijednost, pa je wihov rezultat promjena vrijednosti, a i sami su oni vrednovani. Budu}i da je ~ovjek kao qudsko bi}e jedini povezan sa vrijedno{}u, on je isto-vremeno i sam kriterijum za odre|ivawe vrijednosti, tj. za od-re|ivawe {ta jest a {ta nije vrijedno. Vrijednost je ujedno u us-koj vezi i sa wegovim smislom postojawa, pri ~emu je taj smisaove}i u uslovima odre|ene ve}e i vi{e vrijednosti. Ina~e, samaona proizlazi i procjewuje se sopstvenim pojmom, odnosno tekpojam vrijednosti nekoj stvari, gestu ili akciji daje wen vri- jednosni smisao, wenu veli~inu i zna~aj. Kako se u jednom dru-{tvu ili odre|enoj istorijskoj realnosti razlikuju weni pojmo-vi, imena i entiteti, svojim se specifi~nostima razlikuju ivrijednosti, kao i wihova fundirawa i zavisnost od drugih,

odnosno razlika raznih sistema vrijednosti, kao vrijednostidobara, vrijednosti stawa stvari, te eti~kih, estetskih, vital-nih i saznajnih vrijednosti, odnosno prirodnih, dru{tvenih iindividualnih vrijednosti, ili neorganskih, organskih, du{ev-nih i duhovnih vrijednosti.

[ta se me|utim de{ava sa vrijednostima u konkretnojistorijskoj ravni gra|anskog svijeta ìvota u savremenom dobu?Jugoistok Evrope aktuelno prolazi kroz procese globalnih i re-


16/76

Bogomir \uki}

26

gionalnih integracija. To podrazumijeva u isto vrijeme i trans-formaciju sistema vrijednosti u wemu, i to svih wegovih pod-sistema unutar jedinstvenog vrijednosnog sistema. Pred evroat-lantskim integracijama stoje sve zemqe nastale raspadom biv-{e Jugoslavije i kao takve one sada i svoje specifi~ne sistemevrijednosti, bitno demontirane i prevladane novim promjena-ma, nastoje adaptirati, kroz procese tranzicije i standardiza-cije, evropskom sistemu vrijednosti, i to prvenstveno na planuekonomije i op{teg politi~kog sistema, prava, morala i vital-nih vrijednosti, te dakako i kulturolo{ko-estetskih i saznaj-nih vrijednosti.

Jedan od na~ina integracije savremenog svijeta ìvota jeste i sve ve}e prodirawe tzv. realne apstrakcije i otu|eneop{tosti u wegovu su{tinu i bit postaju}i tako samo wegovootu|eno bivstvo (bitak). U stvari, taj svijet kao dru{tvo prekosvoga ekvivalenta vrijednosti kroz samooplodwu kapitala ipreoblikovawe konkretnog u apstraktni rad, kao i iz procesapostvarewa ìvog rada, stvara jedan svoj feti{ki totalitet.Op{ti porast kompleksnosti dru{tvenog realiteta izazvan na-rastaju}im trendom modernizacije donosi racionalizovane svje-

tove ìvota kao jedno sve dubqe ukorjewivawe u wemu samoginstrumentalnog uma, koji progresivno nastavqa sa daqim {i-rewem procesa postvarewa. Gra|ansko je dru{tvo preuzelo pri-mat i apsolutnu nadmo}nost nad svim drugim oblicima dru{ta-va u na{oj savremenosti. Otuda se sam pojam integracije ovdje iuzima kao gra|ansko dru{tvo na putu prema svome totalitetu,ka jednom svjetskom gra|anskom svijetu i dru{tvu. Taj pojam is-tina ima svoje brojne sinonime: globalizacija, kosmopolitiza-cija, planetarizacija, posvjetovqewe i sli~no, no svaki taj ter-min nosi makar po jednu kodnu oznaku samog procesa integracije. Prema tome, integracija podrazumijeva izvjesno povezivawekroz uop{tavawe i unifikaciju, univerzalisti~ko stapawe raz-lika u opskurni logocentristi~ki identitet. Ona implicira

bezli~no jedinstvo u kojem je mnogo ~ega i mnogo {ta vrijednos-no iznivelisano, zna~i izvjesnu puku i bespomo}nu univerzalnustopqenost.

Neosporno, pojam integracije gra|anskog svijeta najlak-{e se shvata u smislu povezivawa i spajawa, dakle rije~ je ostapawu razlika u jednotu i jedinstvo kroz izvjestan specifi~-ni proces. Takvo spajawe razlika dakako mogu}e je samo na os-novu i preko formule nekog univerzalnog. Na taj se na~in danas


17/76


27

u svijetu doga|a jedan civilizacijski racionalizovan, sasvimupro{}en i oskudan onti~ki qudski realitet, odvija se jednopotpuno globalisti~ki intendirano i intonirano vrijeme, dak-le na{e vrijeme u kojem nadmo} imaju, kao odve} dominantne ivladaju}e, velike mo}i i snage nauke, tehnike i politike, istokao {to su nekad mitovi i poezija vladali helenskim svijetoma monoteisti~ke religije sredwim vijekom i sredwovjekovnimdru{tvom. Na{a je savremenost o~ito vrijeme tzv. potro{a~kihvrijednosti, vrijednosti masovnog dru{tva i kulture zasnova-nih na dokolici i razonodi u kojoj se maksimum uzbu|ewa i za-dovoqstva sti~e minimumom duhovnog napora.

Duhovni oblici vrijednosti svijeta gra|anstva danas sutakore}i izgubili svoj najvlastitiji horizont, mo} transcen-dencije i kriti~kog odnosa spram realnosti, sasu{ena je wiho-va ona hedonisti~ka dimenzija, pa su kao takvi postali artiklimasovnog konzuma i momenat protivrje~nosti. Estetsko sadastremi trivijalnosti, banalnosti, zabavi, masovnosti, nadok-nadi, surogatima, {to zna~i onom prividno estetskom. Duh seiselio iz samog sebe, supstancijalno je napustilo svijet, a za-posjela ga je komercijalna retorika. Sistem i hijerarhijska se

skala vrijednosti u vrijeme tehni~ko-tehnolo{ke civilizacijeo~ito radikalno obrnula i promijenila. Same vrijednosti su sefunkcionalizovale i takore}i redukovale, napustiv{i svojuistorijski razu|enu polifonost, na Jedno i Uniformno, na sampuki racionalitet globalnog i logocentri~nog, te na monolitnupusto{ i poop{tenu {okantnost gra|anskog dru{tva.

Savremeni svijet i moderno dru{tvo idu prema nepri-rodnoj i opasnoj unitarizaciji i apstrakciji, kao i nametawutzv. novog svjetskog poretka od najmo}nijih sila svijeta. Pozna-to je, me|utim, da svako nametawe predstavqa prijetwu i atakna slobodu onoga kome se takav poredak name}e, ~ak i onda ka-da postoji interes za odre|eni poredak i transformaciju. No,takvo nametawe naprosto ne dolazi izvana, ve} naprotiv, po

logici imanentnog ustrojstva i unutra{we tendencije koja pro-izlazi iz samog istorijskog karaktera tog dru{tva. A ta logikara~una sa intenzivnim {irewem vrijednosne op{tosti i uni-verzalizacije i globalizacije svih qudskih stvari kao i svegaìvog i neìvog. U woj sve {to je posebno i individualno u ka-pital-kristalizaciji i na trijaì trì{ta postaje samosvojnauniverzalna vrijednost problemati~na s ta~ke gledi{ta qud-skosti i sa bitno redukovanom duhovnom komponentom. Sudbina


18/76

Bogomir \uki}

28

logike univerzalne vrijednosti i nametawa novog svjetskog po-retka zakucala je i na na{a vrata i mi je ve} na sebi dobro osje-}amo: "Ve} poslije ovla{nog ra{~lawivawa — pi{e A. Buha —ispostavqa se da je univerzum, pa, mutatis mutandis, i univerza-lizam i univerzalizacija sve prije negoli apriori dobroèle-}i gost pred na{im dràvnim, dru{tvenim, istorijskim, nacio-

nalnim, kulturnim, duhovnim..., najzad individualnim vratima.Mada je odavno dobrano zakora~io preko praga."5 U stvari, savremeni je gra|anski svijet dru{tvo realnih

apstrakcija. U wemu se roba kroz koju se razmjenom vr{i izjed-na~avawe radova utro{enih na wihovo proizvo|ewe pretvarajuu apstraktni rad, odnosno u univerzalnu vrijednost, te takodru{tveni proces konstitucije vrijednosne predmetnosti imastatus bitno apstraktne predmetnosti. S druge strane, integra-cija je proces koji uvodi i {iroko rasprostire ono {to naziva-mo tehnolo{kim dru{tvom, i koji, s tim u vezi, radikalno mije-wa i vrijednosti. U stvari, ve} je odranije poznato da takvodru{tvo predstavqa otvorenu prijetwu autonomiji pojedinca iwegovog personalnog individualiteta. Ono, da bi ostvarilosvoj primarni interes najve}e tehni~ke efikasnosti, od poje-dinca stvara predmet svoje manipulacije. Wegova moderna teh-nologija naprosto ne samo da potiskuje ve} i usmr}uje qudskiduh, osuje}uje individualnu autonomiju i odbacuje humanisti~kevrijednosti. Takvo dru{tvo u svjetskom integracionom i globa-lizacijskom procesu se me|utim sada permanentno {iri insta-li{u}i istovremeno, tamo gdje ga nema, i sam novi politi~kisistem i nove gra|anske dru{tvene i dràvne institucije a, swima dakako, i novi sistem vrijednosti sasvim primjeren tomtehnolo{kom dru{tvu, pa ono kao takvo sada predstavqa praviudar i potirawe pomenutih humanisti~kih vrijednosti. Drugimrije~ima, pojedinac je u savremenom tehnolo{kom dru{tvu isp-ra`wen i sveden takore}i do ni{tavila a istovremeno se on,kako je s razlogom pisao Erih From, transformisao u homo con-

sumens-a odnosno totalnog potro{a~a, ~iji je glavni ciq daima vi{e i da koristi vi{e. Danas svjetsko dru{tvo neosporno

5 Aleksa Buha, "Filozofski aspekti univerzalizma", Radovi, br. 5, 2002,str. 139—140.


19/76


29

"proizvodi mnoge beskorisne stvari, i u istom tom obimu mnogebeskorisne qude"6.

Erih From, polaze}i od postavke da dru{tveno-ekonom-ska struktura dru{tva oblikuje sam dru{tveni karakter pojedi-naca tako "da oni èle ~initi ono {to moraju ~initi"7, i obrnu-to, da dru{tveni karakter djeluje na tu strukturu, ili kao "ce-ment" daju}i joj stabilnost ili kao "dinamit" razaraju}i je — za-kqu~uje kako su za nas vrijednosti samo ono {to po{tujemo, aono {to po{tujemo ujedno bitno i motivi{e na{e pona{awe. Ustvari, ono {to on naziva "okvirom orijentacije" ti~e se u bitisame vrijednosne orijentacije, dok se termin "predmet oboà-vawa" odnosi, mutatis mutandis, na same vrijednosti. "Ali kakomi nismo — pi{e From — determinirani instinktima i kako ima-mo mozak koji nam dopu{ta da razmi{qamo o mnogim putevimakojima moèmo krenuti, potreban nam je predmet potpunog obo-àvawa, fokusna ta~ka za sva na{a stremqewa i osnova za svena{e stvarne — a ne samo za proklamirane — vrijednosti. Pot-reban nam je takav predmet po{tovawa da bismo objedinili na-{u energiju i usmjerili je u jednom pravcu, da bismo prevladalina{u izoliranu egzistenciju, sa svim wenim sumwama i neizvjes-nostima, te da odgovorimo na na{u potrebu za smislom ̀ ivota."8

No, sada je taj "predmet po{tovawa", o kojem govori E.From evidentno nauka i nau~no-tehni~ko bi}e koje u biti odre-|uje ~itav sistem vrijednosti savremenog dru{tva. From je na-ziva "kibernetskom religijom" trì{nog karaktera koja ima-nentno nosi samosvojnu tehni~ku bogolikost i svemo}nost {tose pretvara u "bogiwu destrukcije" kultnu miqenicu "kibernet-skih" qudi. Promjene nose smrtnu opasnost i ukorijewene su usam emotivni odnos qudi spram svijeta te u svjetsko-istorijskogospodarewe. "[to smo vi{e stegnuti na{om izolirano{}u, uh-va}eni u nepostojawe emotivnog odnosa prema svijetu, i {to vi-{e izgleda da je katastrofalan kraj neizbjeàn — s pravom pi-{e E. From — to zlo}udnija postaje nova religija. Prestajemo

biti gospodari tehnike i umjesto gospodara postajemo weni ro-boti a tehnika — nekada vitalni element stvarawa — pokazujesvoje nali~je kao bogiwa destrukcije (kao indijska boìca Ka-

6 Erich Fromm, The Revolution of Hope, New York, Bantam, 1968, str. 39.7 Erich Fromm, Imati ili biti, Naprijed, Zagreb, 1980, str. 181.8 Isto, str. 186.


20/76

Bogomir \uki}

30

li), kojoj su qudi voqni `rtvovati sebe i svoju djecu. Dok se jo{ uvijek — svjesno — drìmo nade u boqu budu}nost, kibernet-ski qudi potiskuju ~iwenicu da su postali oboàvateqi bogi-we destrukcije."9

O~ita je radikalna promjena sistema vrijednosti u sa-vremenom gra|anskom svijetu nove socijalno-ekonomske i civi-lizacijsko-tehnolo{ke strukture i sa novim dru{tvenim karak-terom u kojem same vrijednosti (die Werte) kao idealni entitetine egzistiraju u tom podru~ju bivstva (bitka), ve} u posebnimpredjelima vaèwa (Lotze). Na djelu je svekolika dehumanizacija ~itavog karaktera dru{tva i pojedinca a da jo{ nije svojeutemeqewe ostvario novi radikalni humanizam koji bi otvorioput oslobo|ewu qudi od otu|ewa i reifikativnog transformi-sawa u stvari. U stvari, do punog je izraàja do{lo stawe jednevi{estruke otu|enosti i postvarenosti qudi i stanovni{tvasavremenih dru{tava, tako da oni sve mawe jesu u bitnom ispo-qavawu svoje egzistencije, kao i sve vi{e na oduzimawu od sop-stvenog na~ina ìvota i same svoje qudskosti. Ve} Karl Marks je izgleda sasvim dobro procjewivao kako u gra|anskom svijetuvlada logika "imawa" a ne "bivstvovawa", antropolo{ki modusegzistencije kapital-posjedovawa a ne bivstvovawa i biti ~ovjeka kao ~ovjeka sa ~isto qudskim odnosom prema svijetu, i tak-va se logika, mutatis mutandis, rasprostire u dru{tvima sve dona{eg vremena.

Takav svijet svoju glavnu pretpostavku nalazi u proiz-vodwi robe za trì{te sa primatom op{teg nad pojedina~nim uprocesu poop{tavawa razmjenskih vrijednosti do samog krajwegizraza puke i dosadne univerzalnosti. On vodi ka svome pojmu jednog izokrenutog svijeta i pojmu wegovih krivih potreba sanaopako postavqenim sistemom qudskih vrijednosti koji per-manentno ispoqava tendenciju {irewa i rasprostirawa u ne-dogled. On isto tako bitno determini{e i reguli{e dràvu,iako ona prividno izgleda kao autonomna i samodeterminisana

instanca sa samosvojnim imanentnim zakonitostima. Tako|e suu skladu sa robnim oblikom i same kategorije slobode, prava i jednakosti koje po~ivaju na razmjenskim vrijednostima dobro-voqne transakcije konkretnih supstancijalnih razlika i pri-

9 Isto, str. 200.


21/76


22/76

Bogomir \uki}

32

svjetskog i dru{tvenog zbivawa, u stvarnost razlike pojedina~-nih i posebnih dijelova, kao i prvobitnosti wihove autonomijei samokonstitucije. Ti dijelovi i elementi permanentno vodeborbu za hegemoniju koja sa svoje strane mijewa dru{tvenu struk-turu i uti~e na wenu redefiniciju i pro{irewe, budu}i da onane po~iva na apriornom jedinstvu odre|ene transcendentne mo-}i ve} na stvarnom mno{tvu jednog dràvnog ograni~avawa mo-}i internih subjekata u strukturi svijeta ìvota. Takva se bor-ba vodi i unutar svjetskog dru{tva izme|u pojedina~nih i po-sebnih dru{tava, tako da najmo}nija me|u wima teè da ostva-re svoju hegemoniju nad cijelim svjetskim dru{tvom, kao {to jeto sada slu~aj sa SAD-om, koji beskrajno {iri svoju globaliza-ciju i globalizam bespo{tednim i agresivnim nametawem tzv.novog svjetskog poretka, te i iskqu~uju}i univerzalizaciju pra-va na razliku.

Me|u brojnim drugim, Herbert Markuze tako|e smatra da je savremeni gra|anski svijet jedna represivna civilizacijakoja po~iva na frojdisti~kom antagonizmu na~ela zbiqnosti ina~ela uìtka. U stvari, u takvom je svijetu wegova dru{tvenaorganizacija rada determinisala dominaciju i otu|ewe i na-

metnula na~elo zbiqnosti nagonima. Razvijeno dru{tvo i gra-|anski svijet ne samo da sputavaju kvalitativnu promjenu ve} idaqe {ire svoje imperijalne zahtjeve. U srcu wihove civiliza-cije prevladava — kako je govorio Markuze — sasvim maskirana,ugodna, razumna i demokratska nesloboda. Tehni~ki progres jedonio veliku neizvjesnost za ve}inu stanovni{tva kao i namet-nute, krive i strane potrebe i mogu}nosti. S wim ono smjera to-talitarizmu pa i dràvnom terorizmu i agresiji, osuje}uje iz-vorne potrebe i dodjequje interese. U stvari, qudske su potre-be istorijske potrebe, no ove mogu biti la`ne i krive koje sadaname}u posebni dru{tveni interesi, potrebe {to perpetuirajumukotrpan rad, agresiju, mizeriju i nepravdu: Markuze u tu kate-goriju potreba savremenog gra|anskog svijeta uvr{}uje ve}inu

preovla|uju}ih potreba i vrijednosti relaksacije, razveseqa-vawa, konzumacije prema oglasima, uglavnom sve ono {to vole imrze drugi.

Pojedinac bi trebalo da bude slobodan da bi mogao kri-ti~ki odlu~iti o tim potrebama, wihovoj la`nosti ili istini-tosti. No, on je predmet manipulacije i kao takav je neslobodani sprije~en, wemu je nametnuta wegova egzistencija u otu|enos-ti, a sve poti~e iz jedne tehni~ke racionalnosti, progresivne


23/76


33

racionalnosti i sveop{te tehnifikacije, proizvodwe masovnerobe, informacija i razonode koju propisuju navike i reakcije,manipuli{u i indoktriniraju i proizvode krivu svijest. Marku-ze u savremenom dru{tvu otkriva model jednodimenzionalnogpona{awa i misli i isprazni na~in ìvota u racionalnom sis-temu i wegovom kvantitativnom rastu. Postoje}a stvarnost za jedinku je kao izvjesna paukova mreà u koju je uhva}en, bez nadeda je se oslobodi, u stvari jedna sasvim iracionalna tehnolo-{ka racionalnost koja je ujedno racionalnost destruktivne iideolo{ke politike. Takozvano blagostawe u zapadnom dru-{tvu je tako|e ideolo{ko i ono takore}i nadmo}no preuzimasvu mo} nad pojedincem. To dru{tvo je dru{tvo obiqa i ìvot-nog standarda ali i dru{tvo zaglupquju}eg rada, manipulacijesvije{}u, frustracija, dominacije partikularnih interesa isku~enih alternativa. Wegove materijalne pretpostavke nosetakav karakter da ne postoje ni adekvatni subjekti niti izgled-ne {anse za wegovu skoru promjenu. Wegov sistem vrijednosti jeformalno fiksiran i vezan za jednu ~vrstu racionalnu struk-turu iracionalnih implikacija u kojoj nenormalno postaje nor-malno a nelogi~no logi~no. Dakako, vrijednosti koje on produ-

kuje su su{tinski ne samo ne-humanisti~ke ve} i anti-humanis-ti~ke i bitno usmjerene prema drugim ciqevima i svrhama, kaprofitu i zadovoqewu temeqnog razloga zbog kojeg je proizvod-wa pokrenuta a gra|ansko dru{tvo utemeqeno i organizovano,premda formalno na na~elima pravde, slobode i demokratije.

Markuze je svojevremeno govorio, a mi danas s wim moè-mo ponoviti, da bi svaka kriti~ka teorija aktuelno bila presla-ba i nedovoqno kadra demonstrirati oslobodila~ki poduhvatunutar postoje}eg gra|anskog dru{tva, budu}i da totalitarnosttendencija wegove jednodimenzionalnosti ~ini neefikasnimsvaki mogu}i put i sredstvo wegovog oslobo|ewa. On s razlogomgovori o tome da takva teorija nije u stawu prona}i humanisti-~ko rje{ewe za savremenu etabliranu situaciju u dru{tvu, za

svekolike savremene strategije obesmi{qavawa, i kao takva jedaleko od ispuwewa Nade i Velikog Odbijawa. On {tavi{e go-vori o pojmu "represivne tolerancije" i danas sasvim aktuel-nom i primjewivanom na "druge" narode u ambivalentnoj savre-menoj situaciji tzv. tranzicije za gu{ewe i osporavawe tenden-cija i inicijativa oslobodila~ke prakse i ~uvawa narodnog su-vereniteta, dakle jednom pojmu sasvim u slu`bi interesa pod- jarmqivawa. Tako sada nametawe sistema vrijednosti drugih


24/76

Bogomir \uki}

34

ide ba{ preko tog pojma i pokazuje svu ogoqenost represivnihdru{tava i wihove krajwe antihumane svrhe institucionalizo-vawa nejednakosti, dvostrukih mjerila i nametawa interesa.

Tu o~ito nema istinskih humanisti~kih vrijednosti niprave i stvarne tolerancije. Markuze s dobrim razlogom tvrdida u na{oj savremenosti tolerancija prvenstveno sluì total-nom obesmi{qavawu odràvawem represivnog dru{tva, izvjes-noj neutralizaciji opozicije i imunizaciji qudi prema boqimformama egzistencije, pa je ona kao takva pervertirana zbog~ega je proboj kroz la`nu i ideologizovanu svijest odista te-àk problem kriti~ke teorije u na{em vremenu. Vlada sveop{-ta raspr{enost snaga emancipacije i kriti~ke mawine, pa nepostoje nikakvi izgledi ni mogu}nosti za ma kakav ozbiqnijiistorijski anga`man ili akciju dru{tvene transformacije upreobrazbi aktuelnog besmisla u savremeni smisao. Promjenastrukture gra|anskog svijeta uspostavila je novu etabliranostsavremene demokratije i dru{tva izobiqa sa elementima to-talne represivnosti, manipulacije, odsustva slobode, ali i is-tinske smislenosti i sli~no. Snage otpora i istorijske misijesu se integrisale u savremeni civilizacijski poredak i tako

izmijenile svoj karakter i ulogu, utopiv{i se u podani~ki men-talitet jednodimenzionalnog, apsurdnog ~ovjeka, koji nije u sta-wu artikulisati ve}inu stanovni{tva da oponira nedostacimasvijeta.

A pojam vrijednosti uvijek ukqu~uje relaciju subjektakoji vrednuje i ocjewuje bilo da je rije~ o li~nim vrijednostima(pojedinac), posebnim vrijednostima (grupa) ili univerzalnimvrijednostima (~ovjek uop{te), iako vrijednosti nisu prevas-hodno subjektivne. Predmeti vrijednosti (materijalni, duhovni,radwe, procesi i sl.) nisu vrijednosti "po sebi", ve} samo zaodre|eni subjekat. Vrijednosti zadovoqavaju odre|enu potrebu,moralnu, materijalnu, duhovnu, estetsku, politi~ku, pravnu ilineku drugu. Sudovi vrijednosti izraàvaju voqno-emotivni od-

nos subjekta prema objektu ili pojavi koja se vrednuje. U vrijed-nosnom su|ewu polazi se od odre|enog sistema normi koje ocje-wiva~u sluè da pomo}u wih utvrdi dostignutost odre|ene vrijednosti u wenim realnim odlikama, u samim osobinama i odli-kama ocjewivanih predmeta i fenomena. A op{te, osnovno sta-novi{te kriti~kog vrednovawa i procjene moralo bi biti samahumanizacija svijeta i wegovo prirodno osmi{qavawe.


25/76


35

Kao {to je ve} ranije na neki na~in isticano, integracija izvorno ozna~ava obnavqawe i dopuwavawe ne~ega onim {tomu je bitno, odnosno zna~i prelazak iz jednog razru{enog i ra-sutog stawa u izvjesno sabrano i usredsre|eno stawe stvari ipojava. Na na{im prostorima to bi zna~ilo wihovo, nakon diso-lucije jugoslovenskog dru{tva, ne samo povezivawe i integrisa-we sa Evropom i evropeizaciju uop{te, ve} istovremeno i wi-hovu bitnu osmi{qavaju}u supstancijalizaciju, dakle dopunu uonom temeqnom i bitnom, kao i wihovo stvarno smisaono obnav-qawe na samim izvornim evropskim principima, izgradwu de-mokratskih institucija, demokratizaciju i postepeno uvo|ewetzv. novog svjetskog poretka kao svjetskog demokratskog gra|an-skog dru{tva i wegovog smislenog svijeta ìvota. To ujedno zna-~i i samu promjenu politi~kog, ekonomskog i kulturnog, kao icjelokupnog sistema vrijednosti: dobara, odnosa, stawa, nauke,tehnike, komunikacije i kulture. Sama promjena kao proces iproces kao promjena po sebi implicira preobraàj i radikalnuizmjenu postoje}eg sistema vrijednosti.

Savremeni svijet istovremeno je i svijet modernih eli-ta znawa i mo}i koje svojim savremenim strategijama provode

logiku obesmi{qavawa cijelog svijeta ìvota. Taj pojam u na-{em vremenu sadrì jednu izrazito negativnu konotaciju, jer uwemu naj~e{}e on ozna~ava izvjesnu besputnu, antidemokratskuvladavinu odre|ene grupe i oligarhije umjesto, kao {to je bioslu~aj ranije, grupu eminentnih i sposobnih qudi u raznim ob-lastima djelatnosti, kojima je osnovna strategija pregnantnostsmisla i osmi{qavawa. Nekada su se razlikovale nau~ne, kul-turne i umjetni~ke elite u kojima su pojedinci do najvi{ega raz-vili svoje razne talente i kreativne mo}i uma i umje{nosti.Sada je me|utim na djelu podjela svijeta i dru{tva na elitu —strukturu koja vlada i na masu podanika kojom se vlada a koja~ini neorganizovanu ve}inu, za razliku od prve u kojoj su poje-dinci superiorni ne toliko po li~nim osobinama koliko prema

dru{tvenoj poziciji i u kojoj se mogu razlikovati ekonomska, po-liti~ka, kulturna i vojna elitna podgrupa.

U kontekstu na{e teme i problema posebnu va`nost imapitawe o ~ovjeku danas, dakle bitno savremeno filosofsko-an-tropolo{ko pitawe. U stvari, u sagledavawu ovog problema nu`-na je svijest o biti i izgledu svijeta i vremena u kojima postoji-mo i egzistiramo. Ta svijest nije samo slika postoje}eg i onog uwemu protivrje~nog, ve} i nada da je ona jedinstvena i trepera-


26/76

Bogomir \uki}

36

va svjetlost qudskog uma u stawu da ~ovjekove ideale i uop{tevi{i smisao ~ovje{tva pretvori u novu stvarnost savremenos-ti, sa novim, izmijewenim sistemom vrijednosti, u kojem }e ~ovjek ~ovjeku postati zna~ajniji, razumqiviji i bliì, a na ~emumogu raditi svi qudi ili najve}i broj wih, {to moè da se na-zove novim osmi{qavaju}e humanisti~kim pokretom savremenogsvijeta ìvota. Tako bi ~ovjek u ovom ali i svakom vremenu biou stawu uvijek iznova kriti~ki preispitivati sopstvenu sis-temsko-vrijednosnu poziciju u svijetu, te na bazi we i uspostav-qati projekcije novih qudskih umnih ciqeva i strate{kih svrha.

No, sudbina je modernog ~ovjeka u krizi savremenog gra-|anskog dru{tva i uop{te u wegovom svijetu ìvota sve teà ineizvjesnija, budu}i da ono sve mawe i na neuporedivo uèmprostoru sada nudi sasvim neznatne smislene vrijednosti zaegzistenciju. Otuda mnogi govore o apokalipsi i kraju qudskeistorije, o sumraku civilizacije i svijeta. Mihailo Markovi}sada{wu sporu i mu~nu, te isprekidanu ali i nezadrìvu demo-kratizaciju savremenog dru{tva s razlogom odre|uje varvar-skom i obesmi{qavaju}om, isti~u}i kako je i mnogi mislioci so~ajawem doìvqavaju kao "prodor gomile, kao varvarsku inva-

ziju mase koja }e uneti op{ti nered, degradirati li~nost, ugro-ziti umetnost i kulturu i sru{iti sve istinske qudske vred-nosti"11. Sjetimo se Kjerkegora koji se suprotstavio, a za ra~un jedinke i wene vrijednosti, svakom univerzalizmu i raciona-lizmu, zatim Ni~ea koji je konstatovao wenu suo~enost s ni{ta-vilom i isturio mo} kao jedinu vrijednost i smislenost weneegzistencije, da bi savremenik nam Hajdeger u dvadesetom vije-ku, polaze}i od Helderlinove "no}i svijeta", na{ao da je sa-vremeni, tehnolo{ki i postindustrijski ~ovjek, gospodar svihobjekata, u povla~ewu Boga i na zalasku sunca, zaboravio samobivstvovawe i priklonio se nihilizmu.

"Voqu za mo} — reflektuje daqe M. Markovi} — mi dodu-{e nalazimo ve} na samom po~etku gra|anske epohe, ali s jed-

nom bitnom razlikom. ôvek koji je stvorio modernu civiliza-ciju, verovao je u progres i teìo je da pot~ini sebi prirodu, daovlada znawem i tehnikom da bi ostvario maksimum sre}e za{to ve}i broj qudi. Gra|anski ~ovek XX veka jeste postao imu-

11 Mihailo Markovi}, Humanisti~ki smisao dru{tvene teorije, BIGZ,

Prosveta, SKZ, Beograd, str. 167.


27/76


37

}an, ali ne i sre}an. Mo} je izgubila svaku dubqu svrhu; ogoqe-na, ispra`wena od svakog humanog sadràja, ona je postala ciqpo sebi. Generacije koje danas jo{ ìve imale su prilike da bu-du neposredni svedoci stravi~ne, neslu}ene erupcije masovnogdivqa{tva do koje je dovela ideologija mo}i u svom drasti~-nom obliku... Dodu{e, gra|ansko dru{tvo je stvorilo impozant-nu nauku, ono je izgradilo kolosalnu tehniku — dakle mo} kojase moè upotrebiti i za najhumanije svrhe. Ali, nauka i tehnikasame, suo~ene s dubokim filozofskim nihilizmom, nisu u sta-wu da uliju nadu, da pridaju dubqi smisao ìvotu savremenog~oveka."12

U stvari, problem leì u tome {to gra|anski svijet no-si paradoks dvostrukosti po kojem istovremeno i nastavqa,ali i prekida i ru{i humanisti~ku tradiciju antike, renesansei prosvije}enosti, s jedne strane ostvaruje nevi|eni nau~ni itehni~ki progres, no u isto je vrijeme jedan iracionalni svijeti dru{tvo destrukcije s druge. Moderni ~ovjek kao bi}e velikogemancipatorskog i osmi{qavaju}eg kapaciteta i mogu}nosti usvojim vi{evjekovnim isku{ewima istorijske prakse, u na{emsavremenom dobu duboko osje}a wegova neprevladiva protiv-

rje~ja i ograni~ewa, posebno otu|ewe i manipulaciju mo}i spo- jene sa znawem. On je uve}ao sve svoje standarde i sredstva, aliipak egzistira u ve}oj nesigurnosti i nesre}i, u okrutnom i ira-cionalnom mehanizmu stra{ne svjetske praznine. On je velikistvaralac, faustovsko bi}e podignuto do boànskih razmjera,ali i veliki destruktivac i ru{ilac, manipulator, ~ovjek kojem vi{e ni{ta nije sveto, pa ni on sam, i obesmi{qava se ta-kore}i do posqedweg ~ovjeka, do sopstvenog izgona iz izvornogi ìvotnog svijeta ìvota.

On je isto tako i bi}e svjetskih ratova, suo~en sa perma-nentnom opasno{}u samouni{tewa, tvorac atomskog doba i kos-mi~kih raketa, apstraktne umjetnosti i elektronskih ra~unara,genoma i svemirskog leta, ali i sukoba civilizacija i nepojm-

qivih teroristi~kih akcija. Postao je jo{ vi{e ono Kantovokrivo drvo iz kojeg se ni{ta pravo ne da napraviti. Tako|e, is-krivqen je i ~itav wegov sistem vrijednosti, premda jo{ nijeizgubio nadu da ga ispravi i, ispu{taju}i su{tinu kao ono za

12 Isto.


28/76

Bogomir \uki}

38

wega nepostoje}e, vjeruje u ono wegovo treba. Ako na tragu Mi-haila Markovi}a sada postavimo pitawe otkud toliko zla usvijetu, otkud toliko razarawa, ubijawa, porobqavawa i svjes-nog pot~iwavawa vo|ama, zatim toliki ratovi jedinke protivcijelog dru{tva, dobija se odgovor da je to fakticitet ali ne isu{tina ~oveka. No, onda se moramo zapitati kako se u fakti-citetu ne{to moè tako masovno i konstantno pojavqivati akonema nikakvog korijena u su{tini. I tada dolazimo do zakqu~-ka da se pod su{tinom ~esto podrazumijeva ono {to bi trebalo da bude, a ne ono {to zapravo realno jeste. I dakako, sa ovak-vim vrijednosnim pojmom ~ovjeka te{ko je ne sloìti se, ali sepostavqa i pitawe iz ~ega se on izvodi. Odgovor je gotovo neiz-bjeàn: svaka vrijednost, pa i sam ideal ~ovjeka, ili }e moratibiti progla{eni ~istim apriornim treba, ili }e biti zasnova-ni na analizi realnih mogu}nosti. Realno mogu}e je sve ono {tone protivrje~i zakonitim tendencijama zbivawa. Jedne mogu}-nosti se ~e{}e realizuju nego neke druge, a one koje se naj~e{}ekao takve realizuju predstavqaju realnu osnovu za konstitui-sawe ontolo{kog pojma ~oveka. "Drugim re~ima — s razlogomzakqu~uje M. Markovi} — struktura mogu}nosti qudskog pona{a-

wa koja se naj~e{}e ostvaruje ~ini su{tinu ~oveka u ontolo-{kom smislu. To je ono {to ~ovek jeste. Ali ~ovek jeste protiv-re~no bi}e. U wegovom pona{awu mi nalazimo protivre~ne ten-dencije. Za filozofa su naro~ito zna~ajne antinomije kreativ-nosti i destruktivnosti, slobode i neslobode, dru{tvenosti iindividualnizma, racionalnosti i iracionalizma, najnepos-rednije ~ulnosti i najposrednije apstraktne refleksije."13

Dvadeseti vijek nedvosmisleno pokazuje kako qudi ve}iinteres imaju za materijalna nego za duhovna dobra, nego naprimjer za kulturu, politi~ke i druge slobode, a upravo se zaove u istorijskoj pro{losti toliko ginulo i `rtvovalo. No, ta-kav stav i opredjeqewe povla~e mogu}nost politi~kog i eko-nomskog ropstva, jedne vrste bjekstva od slobode. Istina, ~ov-

jek je slobodno bi}e jer je bi}e prakse kao slobodne, svrsishod-ne i univerzalne djelatnosti kojom mijewa svijet, no to mijewa-we ne podrazumijeva samo wegovu izgradwu i stvarawe, nego irazarawe i obesmi{qavawe. "Ako je Tojnbijeva periodizacija

13 Isto, str. 171—172.


29/76


39

korektna — lucidno uvi|a Markovi} — ~ovek je dosad stvoriodvadesetak civilizacija. Sve sem jedne — posledwe — uni{tio je ratovima i masovnim ustancima. [to se posledwe ti~e, stvo-rena su sredstva za takvo temeqno uni{tavawe posle koga mo`-da vi{e ne bi bilo nikakvog ni stvarawa ni uni{tavawa. Ali,ne samo {to je razarawe jedna faza qudske delatnosti koju~ovek dosad nikad nije uspeo da elimini{e, ve} je ono i mome-nat samog stvarawa. Realizovati ne{to novo — zna~i ukinutiono {to je negativno u prethodno postoje}em. Onda kad vi{ene bi bilo nikakvog predmeta za ukidawe, ne bi vi{e bilo nimogu}nosti da ~ovek afirmi{e neko svoje ~ulo, neku svoju pot-rebu — i da na taj na~in stvori novi predmet. ôvek je, dakle,u isti mah fakti~ki i kreativno i destruktivno bi}e."14

Tako se ~ovjekov sistem vrijednosti u na{oj savremenos-ti ne samo na izvjestan okomit na~in upravqa, ve} i prepli}esa sistemom ne-vrijednosti i anti-vrijednosti, zbog wegovog ikreativnog i destruktivnog djelovawa, da }e mnoga budu}nostnu`no biti rezervisana za ukidawe negativnog u sada{wem, bu-du}i da ono nije u stawu taj besmisao i tu destruktivnost u sebisprije~iti. U stvari, sam gra|anski svijet po svom karakteru i

najdubqoj prirodi je izvjestan obesmi{qavaju}i svijet ìvotai jedno destruktivno ispra`weno dru{tvo, koje egzistira u svo-me odre|enom bogatom rastu i opse`nom bujawu privida, ali isamorazarawu i obesmi{qavawu. On se upregao da svojom kapi-tal-proizvodwom jednom zauvijek potro{i sve prirodne resur-se i kapacitete, svu energiju i sve qudske potrebe i mo}i, pri-marne i krive, prave i vje{ta~ke i nametnute, da poduprt viso-kosofisticiranom tehnikom i okruèn svim mogu}im napravamai mehanizmima pregne, poput feniks ptice, uvijek iznova u svenovije poslovne aran`mane i nove forme organizovane dokoli-ce, ~ime upravo na pretpostavkama slobode gubi svoju stvarnuslobodu, ali i mnogo {ta drugoga i izvornoga: nakon sru{enog jednog, stupa se u nove oblike svjetskog sistema kolonijalizma

i neokolonijalizma, vi{e se ne preferira sloboda koja sobomne povla~i i druge vrijednosti, jer donosi samo neprijatnu od-govornost i napor odlu~ivawa, i sada su me|utim nastupila te-{ka vremena mirnog nekriti~kog posmatrawa stra{nih nedjela

14 Isto, str. 172.


30/76

Bogomir \uki}

40

u svijetu bez ikakvih poku{aja ve}ine u spre~avawu terora jed-nih prema drugima i sl. O~ito vrijednosti u svijetu ne postojekao ne{to slobodno izabrano, ve} kao ono izvana nametnuto,besmisleno i destruktivno, na djelu je dakle sveop{ta hegemo-nija vrijednosti.

Gra|anski svijet u na{oj savremenosti isto tako ne pre-ferira ni stvarnoj dru{tvenosti ~ovjeka, nego tu dru{tvenostkoristi i wome manipuli{e u svrhu kapital-proizvodwe i um-noène oplodwe vrijednosti. Istina, sada je ta dru{tvenostneuporedivo pove}ana i ra{irena modernim saobra}ajem, {tam-pom, po{tom, telekomunikacijom, internetom, radijem, televi-zijom, filmom i sl., pa zidovi me|u qudima uveliko postaju po-ru{eni, aktivno se komunicira i svi su sa svima uvezani gustommreòm kako u prostoru tako i u vremenu, no ipak — i pored sve-kolike civilizacijske prisutnosti — ~ovjek nikad ranije nijebio usamqeniji i ostavqeniji, nego danas. "Veliki deo qudskecivilizacije i kulture prisutan je u ìvotu dana{weg ~oveka —u na~inu kako radi, kako se zabavqa i izraàva svoje nezado-voqstvo, kako jede, voli, umetni~ki stvara. Sem toga, visokstepen dru{tvenosti u na{oj eposi ispoqio se u mnogim veli-

~anstvenim slu~ajevima op{te qudske solidarnosti, naro~i-to u te{kim situacijama i slu~ajevima prirodnih katastrofa,u borbi protiv agresije i tiranije. Pa ipak, dana{wi ~ovek jeu velikoj meri jo{ uvek nedru{tven. Najve}i centri dru{tve-nog ìvota znaju i za najve}u usamqenost i izolaciju jedin-ke."15

Na sistem vrijednosti i wegovo savremeno stawe izgle-da najtemeqnije uti~e enormni porast i planetarno {irewe od-re|ene racionalnosti. Sam je ~ovjek, poznato je, racionalno bi-}e, koje je svoj nadmo}ni svesvjetski presti` upravo i postiglosopstvenim racionalitetom i uop{te intelektualnim i umnimmo}ima, no sada je ta wegova tendencija okrenuta u pravcu jedneneobi~ne ekstremnosti i nezaustavqivom progresirawu i teh-

nifikaciji. S tim u vezi, mislimo ne samo na porast tehni~ko--tehnolo{ke mo}i, ve} i na svestranu i mnogoliku primjenu na-u~nog znawa u svim domenima qudskog postojawa, pa i u oblastidru{tvenih odnosa, kulture, informacije i ~itavog sveobimnog

15 Isto, str. 174.


31/76


41

sistema vrijednosti. Kao racionalno bi}e ~ovjek mi{qewemuspijeva do}i ne samo do objektivnog znawa ve} i do najcjelis-hodnijih odluka za akciju. "Ova mogu}nost ~oveka da razumomkontroli{e i usmerava svoju delatnost realizovana je u na{emvremenu u monumentalnim razmerama... Nauka je do{la do fas-ciniraju}ih znawa o objektivnom svetu. Na taj na~in je ona omogu-}ila predvi|awe procesa, wihovo prakti~no usmeravawe, prora-~unavawe najpovoqnijih alternativa, izbor najadekvatnijihsredstava za ostvarewe odre|enih qudskih potreba. Znawe, ra-~un, tehnika, ve{tina — prodrli su u sve odnose ~oveka sa sve-tom i ~oveka sa ~ovekom. Tehnolo{ke revolucije su po~ele brzoda smewuju jedna drugu — nakon ere parne ma{ine do{la je brzoera elektriciteta i nafte, a dana{wi ~ovek je ve} uveliko za-kora~io u eru nuklearne energije i automatizacije... U oblastidru{tvenih odnosa, pokazalo se da je racionalnost ~oveka umnogo ~emu ve}a nego {to se jo{ u XIX veku moglo o~ekivati, da je ona katkad sna`nija nego i neposredni ideolo{ki i nacio-nalni interes — ta dva u`asno mo}na i suvi{e ~esto slepa po-kreta~a qudskih akcija."16

Savremeni gra|anski svijet sposoban je za radikalnijumodifikaciju sistema i organizacije, za jednu nevi|enu samora-cionalizaciju s ciqem opstanka i ~uvawa svojih trajnijih, ima-nentnih i elementarnih interesa. On je sasvim rije{en i dokraja spreman da se uvijek iznova odri~e nebitnog zarad su{ti-ne, a to je u osnovi specifi~an izraz wegovog istinskog racio-naliteta i umne gipkosti u wegovom zrelom dobu. Pod vidom in-tegracije Evrope i svijeta napravio je sna`an neokolonijalniprodor na Jugoistok Evrope i druge strane svijeta, premda jeprije samo nekoliko decenija imao svoje veliko povla~ewe izbrojnih kolonija Azije i Afrike, pa je na djelu zakon racional-nog smjewivawa plime i oseke, da bi na kraju dvadesetog i napo~etku dvadeset i prvog vijeka, nakon dokidawa blokovskepodjele svijeta, iznova krenuo unisoni talas porobqavawa od

strane najmo}nijih sila svijeta i wihovo nametawe tzv. novogsvjetskog poretka, jedne agresivne globalizacije i, s tim u vezi,novog protivrje~nog sistema vrijednosti kao opravdawe i pok-ri}e za to destruktivno pona{awe. Pa ipak, u tim iracional-

16 Isto, str. 175—176.


32/76

Bogomir \uki}

42

nim i destruktivnim poduhvatima nije nedostajalo racional-nosti i racionalnog pona{awa. "Sli~an primer je — pi{e Mar-kovi} — i povla~ewe nekih svetskih sila iz kolonija nakonDrugog svetskog rata. Naravno, to ni u jednom slu~aju nije bilodobrovoqno povla~ewe, pogotovo ne iz humanih razloga. Redov-no se i{lo na spasavawe onog {to se spasti moè, i{lo se naoptimalna re{ewa u jednoj, u svakom pogledu nepovoqnoj situa-ciji. Ali sposobnost kriti~kog sagledavawa jedne situacije kaonepovoqne, sposobnost sagledavawa razli~itih alternativa iizbor optimalne me|u wima sa svog vrijednosnog stanovi{ta i jeste odlika racionalne delatnosti.

Me|utim, kad je sve to re~eno, javqa se pitawe ne bi lipre trebalo da nas iznena|uje {to ovih nepredvi|enih problesa-ka racionalnosti nije bilo vi{e, nego {to ih je uop{te bilo.Jer, s druge strane, ba{ XX vek je doneo i neslu}ene erupcijequdske iracionalnosti — stravi~ne i po karakteru i po obimu.ôveku zadwih decenija XX veka, koji je, uprkos svim lokalnimsukobima, verovao u trajni mir i progres, morao je Prvi svetskirat izgledati kao masovno ludilo. Ludilo je izgledalo utolikoneobja{wivije {to je zahvatilo i progresivne snage, kod kojih jeizvestan temeqni racionalizam pretpostavqen apriori. Predvitlawem najmra~nijih {ovinisti~kih strasti za tren je razore-na me|unarodna solidarnost radni~ke klase na kojoj se decenija-ma radilo. Drugi svetski rat je doneo jo{ krvaviju reprizu: na-cionalizmu se prikqu~io rasizam, nezapam}en u istoriji po vrs-ti i opsegu svojih zlo~ina. Taj rat je doneo i momente trijumfaqudske solidarnosti i heroizma u borbi protiv zla. Ali pitaweostaje: Kako je zlo moglo biti toliko veliko? Kako su ~itave na-cije s takvom slepom odano{}u, s takvim fanatizmom mogle po}iza potpuno iracionalnim ciqevima i najrevnosnije se sluìtipotpuno iracionalnim sredstvima da ih dostignu? Jesu li qudikoji pripadaju tim nacijama temeqno razli~ite biolo{ke i psi-holo{ke strukture? Ili je re~ o izvesnim realnim mogu}nostima

qudskog bi}a, koje se ispoqavaju u odre|enim istorijskim uslo-vima i za ~ije ispoqavawe u svojoj praksi je svaki pojedinac bardelimi~no odgovoran — jer je mogao biti i druga~iji."17

17 Isto, str. 177.


33/76


43

I u zbivawima iz posqedweg rata i ratne krize na Jugo-istoku Evrope analogno se postavqa pitawe pona{awa narodaa posebno etike i pona{awa jednog broja qudi koji su u wimadràli situaciju u svojim rukama. Potpuno potisnuta qudskasolidarnost i dominacija egoisti~kog interesa koja je odbaci-la svaku mogu}nost mirnog i pravednog rje{avawa me|unacio-nalnog spora iskopala je iz bi}a qudi ru`nu ostra{}enost ivarvarsko zvjerstvo, te omogu}ila i pridonijela da se ovdje is-torija jo{ jednom bezumno ponovi i u~vrsti paranoidni strah odsusjeda. S druge strane, institucionalna prisutnost tzv. me|u-narodne zajednice u liku "velikog predstavnika", koji je svojimdrasti~nim opho|ewem stvorio jednu konfuznu situaciju i na-metnuo pravi protektorat bosansko-hercegova~kom dru{tvu,unijelo je jo{ vi{e iracionalnosti i, protiv svake argumento-vane logike, ucjenom nametnula nepravdu i besmisao gluposti.Nametawe {ablonskih rje{ewa mimo prirodnog stawa stvaridovelo je ovdje do apsurda i op{teg nezadovoqstva isto kao{to masovna svjetska primjena nauke i tehnike, kao i sve ve}izahtjevi efikasnosti i ve}a organizovanost i sofisticiranostegzistencije na drugoj strani, daje sistematsko manipulisawe,

samo opadawe prirodnosti i spontane mo}i, te izvje{ta~enosti bezosje}ajnost u odnosima.

Kuda vodi prenagla{eni racionalizam i intelektuali-zam savremenog gra|anskog svijeta, koji se sada ubrzano pomjerai prema Jugoistoku Evrope, dobro nam pokazuje primjer ilustra-cije M. Markovi}a iz Sviftove pri~e o Laputancima. "Svift jepre dva i po veka — pi{e on ilustrativno — u jednoj epizodi Gu-liverovih putovawa opisao Laputu, ostrvo koje lebdi u vazdu-hu, odràvano snagom jednog ogromnog magneta, ~iji stanovnici,zahvaquju}i svojoj ogromnoj tehni~koj mo}i, vladaju zemqom. La-putanci su ~esto intelektualna, cerebralna bi}a koja su potpu-no apsorbovana izu~avawem matematike i astronomije, ali zatonisu u stawu da vode konverzaciju o najobi~nijim qudskim stva-

rima. Kad se kre}u u dru{tvu, mora da ih prati sluga koji ih ~e-grtawem jednog mehura ispuwenog suvim gra{kom opomiwe kadtreba da govore ili }ute. Jer, Laputanac je do te mere spremanda se svakog trenutka izgubi u spekulacijama da mu preti stal-na opasnost da zaboravi osobu koja je pred wim. Ova Sviftovafantasti~na vizija u na{em vremenu po~iwe sve vi{e da govo-ri o stvarnosti. I nije ~udo {to je sve vi{e qudi u kojima sebudi impuls da pobegnu nekud iz te stvarnosti, sli~no èni la-


34/76

Bogomir \uki}

44

putanskog predsednika vlade koja je pobegla od svog muà nazemqu, jednom starom slugi koji se redovno opijao i tukao je...Bekstava od Lapute moè biti raznih, i neka, kao {to se vidi,vode samo u drugi oblik degradacije."18

U ~emu je rje{ewe, pitamo se zajedno s M. Markovi}em,da li u bjekstvu od jedne od brojnih iskqu~ivosti i nesno{qi-ve ispraznosti savremenog gra|anskog svijeta, ili u naporu dase prevazi|u wegove limitiraju}e protivrje~nosti i degradira-nosti? Sve {to se preduzima u wemu, ukoliko je dobro organizo-vano, svrsishodno i predmetno postavqeno, ima svoj smisao uqudskom zna~ewu i sagledivo je u kontekstu prakti~nih impli-kacija, no to dru{tvo sve postoje}e pa ~ak i simbole redukuje imjeri mjerilom funkcije i funkcionalnosti. "Sve je postalofunkcionalno, pa i dru{tveni simboli: kad se jednom nau~ilokakve uloge oni igraju, wima se ta uloga moè pridati iako onivi{e ne izraàvaju nikakve stvarne umne i emotivne sadràje.Tako su nastali qudi koji drè govore i pi{u kwige a ni{ta nekaù, koji vode qubav a ne vole, koji pi{u pesme i komponujumuziku a ni{ta ne ose}aju. Kao da je sve postalo stvar ve{tinei zanata. Kao da hladni vetrovi biju tamo gde bismo, po prirodi

stvari, o~ekivali autenti~nu misao i sveè toplo ose}awe.Ali, odbaciti izve{ta~enost ne zna~i odbaciti ve{tinu. Odba-citi apstraktni racionalizam ne zna~i odbaciti razum. Odba-citi stereotipe i kli{ea ne zna~i odbaciti svaku simbolikusa svim wenim najtananijim medijacijama, a sa svim bogatstvomwenih struktura."19

3. Tehnika i vrijednosti u savremenom dru{tvu

Ako je bit savremenog doba tehni~ka bit, onda tehni~koima dominantnu ulogu i u samom sistemu vrijednosti savremenoggra|anskog svijeta. Ta bit i to su{to vremena uveliko je trans-

formisalo i modifikovalo vrijednosti tog svijeta, i to u svimwegovim dimenzijama, grupama i redovima. Istovremeno svadru{tva koja se u na{oj savremenosti integri{u u savremenigra|anski svijet postepeno mijewaju}i svoj karakter, politi~ke

18 Isto, str. 180.

19 Isto, str. 180—181.


35/76


45

i dru{tvene odnose, kao i svoju osnovnu tehni~ku strukturu,ujedno mijewaju i svoj sistem vrijednosti saobraàvaju}i ga tojnovoj, tehni~koj biti vremena i woj adekvatnom odnosu. Vrijed-nosti se u savremenom gra|anskom svijetu primarno formirajukao tehni~ke vrijednosti. Kao prvo, u wemu je sve vi{e, a u vidupermanentnog okruèwa koje sve dato u stopu prati, samih teh-ni~kih mehanizama, instrumenata i sprava {to omogu}uju brzopremje{tawe u prostoru i ulaèwe u sfere sve novijih poslovai organizovanih oblika dokolice. Wegov je odnos ~ovjeka premasvijetu i ~ovjeka prema ~ovjeku umnogome jedan puki tehni~kiodnos. A i sam ~ovjek u wemu sve vi{e postaje onaj tehni~ki ~ovjek, pa je sve mawe onog neposrednog, spontanog i nagonskog, asve vi{e posredovanog i prora~unatog, dakle tehni~kog. Tehni-ka se u na{em ispraznom i hladnom egzistencijalnom ambijentuuzima kao samosvojna kultura, u stvari onaj wen materijalnidio, i stavqa se pored duhovnih oblika kulture, pored nauke,umjetnosti, filosofije, politike i sl., i sasvim vidqivo i {i-roko ugra|ena u beskrajne prostore ìvotnog svakodnevqa. "Teh-nika je u savremenom dru{tvu prodrla u sve oblike qudske de-latnosti. Zahvaquju}i dejstvu niza objektivnih i subjektivnih

~inilaca tehnika svuda teì da razori sve prirodne, patrijar-halne i idili~ne odnose; ona svuda nemilosrdno kida {aroli-ke spontane veze me|u qudima i teì da izme|u ~oveka i svetapotisne sve druge odnose osim hladnog metodi~kog ra~una i dosavr{enstva razvijene ve{tine. Pred licem tehnike gube svakuvrednost: pobo`ni zanos, vite{ko odu{evqewe, malogra|anskaose}ajnost, revolucionarni idealizam; osnovna vrednost pos-taje efikasnost (podvukao B. \.) — efikasnost produkcije, efi-kasnost realizacije planiranog ciqa."20

O~ito da je uloga tehnike u savremenom dru{tvu nadmo}-no porasla i da kao takva po sebi predstavqa jednu od najfun-damentalnijih qudskih vrijednosti, istovremeno uslov daqegprogresirawa, ali i bitan razlog progresivnog gubqewa ~istog

humaniteta, dakle otu|ewe i antipod qudskog bivstvovawa,kao i jedan temeqni vid savremenog neautenti~nog postojawa. Ustvari, qudski problem tehnike proizlazi iz potrebe da se us-postavi harmonija prirodnosti i vje{tine, iracionalnog i ra-

20 Isto, str. 183.


36/76

Bogomir \uki}

46

cionalnog, intuicije i inteligencije, s ciqem razvoja i samo-realizacije ~ovjeka. U savremenom dobu ogromna mo} i uop{temo}nost tehnike kao racionalizovane vje{tine je vidno potis-nula nivo qudske prirodnosti i spontanosti, i u svijetu istu-pila kao otvorena i opasna zaprije}enost ~ovje~anstvu te hiper-produkcijom robe omogu}ila stvarawe kod qudi te{kog porokabi}a — samog potro{a~kog mentaliteta. Tehnicizam kao predo-minantni na~in bivstvovawa u savremenom gra|anstvu stvorio je uvjerewe da je tehnika po sebi temeqna qudska vrijednostpretpostavqena svim drugim vrijednostima. No ona je, premda je ve}a mogu}nost ~ovjeka da bude slobodan, istovremeno uslovi pretpostavka za wegovo porobqavawe i egoizam. A da li }eona stajati s ove ili s one strane dobra i zla fundamentalnozavisi od toga ho}e li ~ovjek vladati ili }e ona ovladati wi-me, to jest da li }e dati dehumanizaciju, otu|ewe i postvarewe,ili }e biti samo sredstvo za wegovo oslobo|ewe, {to je uskopovezano s pojmom "racionalno qudsko pona{awe": "Pona{atise racionalno — obja{wava M. Markovi} — zna~i izabrati onualternativu prakti~nog delovawa koja vodi realizaciji najvi-{e mogu}e vrednosti (podvukao B. \.) za dati (individualni

ili dru{tveni) subjekat. To zna~i, prvo, da ako osobe ìve podsli~nim uslovima i prihvataju isti sistem vrednosti, smatra-}emo da je racionalnija ona ~ije pona{awe vodi ciqu koji odgo-vara vi{oj vrednosti u hijerarhiji ove dve osobe. Drugo, bitiracionalan zna~i uzeti u obzir verovatno}u ostvarivawa raz-li~itih alternativa u datoj objektivnoj situaciji. Nagra|ivaweprema potrebama moè se smatrati vrednijim nego nagra|ivaweprema radu. Pa ipak, u situaciji kad za zadovoqavawe prve nepostoji objektivna mogu}nost, dok je za drugu ona vrlo velika,racionalnije je dru{tvo koje se orijenti{e na nagra|ivawe pre-ma radu."21

Tehnika zaista uti~e na stvarawe novih vrijednosti. Onaomogu}uje svestraniju i bogatiju egzistenciju, no ona je prvenstve-

no upu}ena na stvarawe materijalnih dobara koje je ~ovje~an-stvu na ovom stupwu razvoja bitno. Me|utim, materijalne vrijednosti su samo nuàn preduslov za istinsku qudsku egzisten-ciju, osnova za razvoj vrijednosti i potreba duha i kulture. Bez

21 Isto, str. 195—196.


37/76


47

"tehni~kih" odnosno materijalnih vrijednosti nezamislivi sudakako sloboda, demokratija, stvarala{tvo, znawe i umjetnost.U na{im prostorima, mada su i u predratnom vremenu postojaliodre|eni tehni~ki uslovi, u postratnom vremenu ~ak i u slabimmaterijalnim uslovima pro{irila se osnova za zadovoqewepotreba kulture i informisawa (kompjuterizacija, interneti-zacija, mobilna mreà, proizvodwa kwiga, disketa i op{te {i-rewe znawa iz svijeta). I u wima se tehnika prihvata kao vrijednost koja ~ovjeka osloba|a od zavisnosti od prirode i muko-trpnog rada i daje mu slobodno vrijeme za vi{e oblike razvojavrijednosti. Mihailo Markovi} s razlogom tvrdi da se tek sawenim ulaskom u savremenu ~ovjekovu egzistenciju realno otva-ra i opipqivo "stvara mogu}nost formirawa jedne univerzalnequdske svesti i izgra|ivawa kulture koja bi bila jednaka zasve i koja bi povezivala razli~ite klase, nacije, rase, konti-nente, dru{tvene sisteme"22.

No, tehnika ima i svoje drugo Janusovo lice, svoje nali~- je, i ako se ono ne spozna i previdi moè ozbiqno ugrozitiqudsku egzistenciju i naru{iti ~ovjekov univerzalni sistemvrijednosti. Prije svega, ona dokida i potire qudsku kreativ-

nost a wena civilizacija otu|uje ~ovjeka i on s wom sve mawenalazi ne samo svrhu svoga rada i djelovawa nego i postojawauop{te. U woj i preko we on dobija slobodno vrijeme ali gubislobodu budu}i da mu ona name}e svoju, tehni~ku robu i otu|enu,vje{ta~ku potrebu. Savremena era tehnike je doba agresivnihstrategija obesmi{qavawa i nadmo}ne hegemonije krive tehni-~ke vrijednosti. "Roba nije vi{e samo otu|ena od ~oveka u tomsmislu {to je ~ovek izgubio mo} da kontroli{e wenu proizvod-wu i razmenu — ona po~iwe da vlada ~ovekom i u tom smislu{to je on podvrgnut izvesnoj vrsti prinude da je kupi i onda kadmu realno nije potrebna — `rtvuju}i pri tom druge ìvotne mo-gu}nosti... Xinovska moderna sredstva komunikacije proizvode jednu masovnu kulturu koja, dodu{e, mnogima obezbe|uje prve su-

srete s naukom i umetno{}u, ali koja je naj~e{}e krajwe jefti-na, orijentisana na ki~ i surogat, a na najprimitivnije elemen-te dru{tva katkad razorno deluje. Vi{e no ikad ova kolosalnasredstva }e biti kori{}ena ne samo da informi{u ve} i da dez-

22 Isto, str. 197.


38/76

Bogomir \uki}

48

informi{u — ona }e biti u stawu da ~oveka pove`u i sjedine sdrugim ~ovekom, ali }e ona ~esto biti kori{}ena ba{ zato da uwega uliju mr`wu prema drugome."23

Tehnika prema tome kao ni{ta drugo mijewa qudske vrijednosti, pa na kraju i sam sistem vrijednosti, kao ne{to za~ovjeka mo`da i najva`nije i najdragocjenije, i {to gradi otkadpostoji pa do na{eg istorijskog vremena. Ona je promijenila qud-ski rad na takav na~in da je on postao jo{ otu|eniji u svojoj spe-cifi~noj specijalizovanosti, tako|e i vi{e rutinski i automat-ski u svojoj monotonosti i u svo|ewu ~ovjeka na dodatak ma{inii automatskim napravama moderne proizvodwe; ona je faktorformirawa ~ovjeka kao birokratske organizacije, masovne kon-zumacije, zabave i reklame, ideologije profita i uspjeha, mo-ralne degradacije i sl. Savremeni gra|anski svijet, kao svijettehnike i tehnicizma kao osnove novog sistema vrijednosti, bo-lestan je svijet i dru{tvo velikih nedostataka ako se procje-wuje kriterijumom vrijednosti humanisti~kog ideala, jedan usu{tini svijet hipostaziranog tehni~kog progresa kojem bitnonedostaje kvalitet dru{tvenosti i humanizma, i kojem je glavnimomenat vrijednosti univerzalna dehumanizacija i op{te pri-

rodno, kulturno i duhovno pusto{ewe. Taj }e svijet utoliko oz-dravqati i ispravqati svoje nedostatke ako radikalnije pre-vlada svoj tehnicizam vrijednosti, te i ukoliko tehnika u wemudefinitivno ne postane jedna svrha po sebi, ve} samo egzisten-cijalno sredstvo za ostv

savremeno vrijeme i kriza vrijednosti

Documents