Šeher banja luka 6

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ŠEHER BANJALUKA #6 MART-APRIL 2010 • MOTALA • CIJENA 25 SEK

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ/RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivareMirsad FilipovićUrednik/RedaktörSamir RajićGrafička obrada/Grafisk arbeteSBLŠ / www.blsavez.seLektor/KorrekturläsareAzra Lokvančić

Redakcija/RedaktionGoran MulahusićEnisa BajrićFatima MahmutovićEsmina MalkićDopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija) Slavko Podgorelec (BiH)Mišo Vidović (BiH)Bedrudin Gušić (USA)

Adresa redakcije/Redaktionens adressŠeher Banjaluka, Luxorgatan 12 591 33 Motala Telefon: +46(0) 141 51684Internet: www.blsavez.seE-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečno. Godišnja pretplata: 6 brojeva 150 SEK plus poštarinaŠvedska: PG 155 25 59-5

Pretplata i reklame na tel:+46(0) 141 51684e-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćajuŠtampa/TryckLTABLinköpings Tryckeri AB013-31 60 40

Naslovna stranica: Anto Miketa- Austrija"Vrbas u Gornjem Šeheru"

UVODNIKPoštovani čitaoci,

Proljeće je, mnogima najljepše godišnje doba, posebno kraj aprila i početak maja kada u našoj domovini sve cvijeta i behara, a opojni miris lipa, bagrema i zove se širi alejama i mami na duge šetnje. Ovdje u Švedskoj proljeća gotovo i da nema, jer zima je bila duga i hladna, snijeg se tek nedavno otopio, a uskoro će i ljeto. Ali proljeće je i dio godine kada naš Savez Banjalučana i njegova udruženja imaju najveći broj svojih aktivnosti.

Planirana posjeta Radmile Karlaš zamalo da se dovede u pitanje. Erupcija vulkana ispod glečera na Islandu, u području Ejafjalajokula prouzrokovala je pravu pometnju u avionskom saobraćaju. Vulkan se izlio i podigao oblake prašine iznad Velike Britanije i Sjeverne Evrope i nekoliko nedjelja bio je paralisan sav vazdušni promet u cijeloj Evropi. Međutim sreća prati hrabre, pa se tako i Radmila nekako provukla i sretno sletjela na Štokholmski aerodrom Arlandu. Kako je prošla njena promocija romana «Četvorolisna djetelina» možete više saznati listajući ovaj broj magazina.

U Sarajevu je održan vrlo uspješan sajam knjiga gdje su se predstavili banjalučki pisci sa svojim novim knjigama. Tu su se našli uz mnoge bosanskohercegovačke majstore pisane riječi i naši saradnici Ismet Bekrić, Denis Dželić i Zlatko Lukić. Održana je i redovna godišnja skupština našeg saveza u udruženju «Zelena rijeka» .Veliki skijaški klubovi koji djeluju u Norveškoj i Švedskoj su također na svoj način obilježili početak proljeća. Na prekrasnim skijaškim terenima na sjeveru Švedske, okupili su veliki broj ljubitelja skijanja i lijepe prirode. Među njima i mnoge Banjalučana koji se tamo tradicionalno okupljaju i druže sedam dana. Polako se zahuktava i «Izborni budilnik» i opominje da se izbori približavaju. Važno je da se svi registrujemo u biračke spiskove kako bi poslije dobili glasačke listiće i obavili svoju građansku dužnost. Glasanjem se mnogo toga može promijeniti na bolje i u Banjaluci, a i u našoj domovini. Zato apelujemo na sve vas koji niste još uvijek izvadili cipsova dokumenta, da to uradite što prije kako vas neminovni popis stanovništa ne bi zatekao nespremne. Tradicionalni majski susreti Banjalučana se bliže u Saint Louisu, Klotenu, Danskoj i Njemačkoj. Siguran sam da će kao i dosadašnji proteći u prelijepom ambijentu i nezaboravnom druženju.

Mirsad Filipović

broj 6 mart-april 2010 ŠEHER BANJA LUKA 3

SADRŽAJBROJ VI/2010

4 SKUPŠTINA SAVEZA

5 POZNATI SUGRAĐANI:prof. Nikola Kozomara

6 POSJETA: Radmila Karlaš

12 RAZGOVORI PO BANJALUČKI: Ismet Bekrić

16 VEZENI MOST 2010

Denis Dželić promovira svoj novi roman

Sazlija Asim Hodžić Radmila sa prijateljima u Geteborgu

Folklorna grupa iz Norrkopinga

19 NOVE KNJIGE BANJALUČKIH PISACA

21 ODLIČNA EKIPA BELGIJE I DALJE NA TRONU

23 NOVA KNJIGA BANJALUČKIH ŽUBORA

24 ZIMOVANJE:ŠVEDSKA - KLÄPPEN

29 IZ NAŠIH UDRUŽENJA

4 ŠEHER BANJA LUKA mart-april 2010 broj 6

U znaku planiranih aktivnostiPiše:Mirsad Filipovi}Foto: Goran Mulahusi}

Skupština Saveza

U nedjelju 21 marta održana je redovna godišnja skupština Saveza Banjalučana u Švedskoj. Domaćin je ovog puta bilo udruženje Banjalučana

«Zelena rijeka» iz Jönköpinga.Prije samog početka rada prisutnim delegatima i domaćinima prigodnim riječima obratili su se gosti, Njegova ekselencija, ambasador BiH u Kraljevini Švedskoj mr. Darko Zelenika, predstavnik Bosanskohercegovačkog saveza žena Hiba Čelik i predsjednik Saveza bh. udruženja Fikret Kadić. Ispred domaćina gostima se obratio Safet Špica i u kratkom obraćanju predstavio rad ovog novoosnovanog udruženja. Sama skupština je protekla u vrlo ugodnom tonu a izvještaje o radu, ekonomiji, reviziji i planovima za slijedeću godinu podnijeli su predsjednik saveza, blagajnik i reviziona komisija. Iz diskusija delegata dalo se zaključiti da je Savez Banjalučana i njegov upravni odbor veoma uspješno odradio većinu zacrtanih ciljeva u prošloj godini. Raduje i odaziv delegata na ovoj skupštini jer se pozivu odazvalo 26 delegata od 28 koliko je statutom predviđeno. Fikret Kadić je predstavio projekt izbornog budilnika koji će pomoći našim građanima kod prijavljivanja u biračke spiskove i glasanje na jesenjim izborima u domovini.Izabrano je i novo rukovodstvo i u naredne dvije godine savez će voditi:Predsjednik Saveza, mandat dvije (2) godine: Mirsad FilipovićStalni članovi, mandat dvije (2) godine: Suada Đelić, Muhamed Ibrahimbegović, Mesud Mulaomerović, Enisa Bajrić, Džemil Vajrača, Fatima Mahmutović, Safet Špica, Fuad Kovačević, Ferid Lukačević, Ilijaz Imamović.Zamjenici, mandat dvije (2) godine: Baisa Babić, Mirsad Omerbašić, Kemal Alihodžić, Lejla Arnautović i Slavica ŠipoNadzorna komisija, mandat jedna (1) godina: predsjednik Nail Vajrača i zamjenik Sadik BeglerovićBlagajnik, Zlatko AvdagićSekretar, Alma KapoPoslije završetka rada skupštine, predsjednik saveza se zahvalio domaćinima na izvrsnom gostoprimstvu začinjenim tradicionalnom bosanskom kuhinjom i naravno ukusnim kolačima koje su spremile vrijedne članice ovog uspješnog udruženja.

Uvijek ado viđen gost Ambasador Republike Bosne i Hercegovine u Kraljevini Švedskoj Mr. Darko Zelenika

Radno predsjedništvo: Zlatko Avdagić, Alma Kapo i Mesud Mulaomerović

Delegati i gošća: Sadil Beglerović, Hiba Čelik, Ferid Lukačević i Mehmed Muhedinović


Šeret i šahista prof. Nikola KozomaraPiše:Slavko Podgorelec Banjalu~anin

Poznati sugrađani

Poginuo je decembra 1941. godine prilikom avio-bombardiranja manastira Gomionica i sela Kmećani kod Banje Luke. Osim što je bio profesor matematike i deskriptivne geometrije, ovaj osvjedočeni satiričar, humorista i pjesnik bio je vrhunski šahista: prilikom gostovanja dr. Aleksandra Aljehina u Banjoj Luci (početkom tridestih 19. vijeka) Kozomara je svjetskog prvaka naprosto izluđivao potezima i prinudio velikog Rusa da – vidjevši kako gubi od 'tamonekog Banjalučanina' – poruši figure... Profesor Kozomara, o kome se i dan-danas u Banjoj Luci i Gimnaziji (nekadašnjoj Velikoj Realki) prepričavaju doskočice i skaske (gotovo sedamdeset godina nakon što je otišao sa ovoga Svijeta) rođen je 1889. u selu Vilusi nadomak Grada na Vrbasu. Veliku Realku završio 1907, a onda – 13 godina kasnije (15. oktobra 1920) maturu dopunio posebnim ispitom iz latinskog jezika (prema istraživaču Zoranu Mačkiću, također šahisti). Ovo je slučaj bez presedana – da jedan profesor ’dopunjava’ maturu! Fakultet je završio u Zagrebu devet godina ranije (1911) nakon čega matematiku predaje u Livnu, Tuzli, Derventi (1928), Banjoj Luci (1912-1918, 1929-1932, i 1937-1940), a radio je i u Prijedoru od 1933-1936. Penzionisan je marta 1940. Za profesora Kozomaru (koji je, ponavljamo – uz sve bio i vrhunski majstor šahovskog šetanja po crno-bijelim poljima) karakterističan je i detalj da je bio ... nepotkupljiv. Suočen s neznanjem sina (jednog) bana Vrbaske banovine – momka je oborio na popravni ispit. Da ga ne optuže kao pristrasnog – oborio je (na pravdi Boga!) i svog sina Vladu... dobrog matematičara i budućeg vrhunskog šahistu. Kada je gospođa 'banica' došla intervenirati – profesor Kozomara joj saopšti da je oborio i svog sina, a onda dodao kako je sinu (povrh svega ) " i hebao majku!" (!). Tako se priča. Posjećivao je redovito kafanu "Balkan", a kasnije i hotel "Bosnu". Pokupovao bi beogradska dnevna izdanja, iščitavao ih pomno (osobito "Politiku"), a onda znao prihvatiti i izazov na 64 šahovska polja gdje se 'naduravao' sa kolegom profesorom Matom Divićem do u beskonačnost. A šahovski je ’ratovao’ i sa kolegom Ilijom Mihićem – u kafani „Balkan“. Naravno, partije su nastavljane danima sa kovertiranjem poteza... Profesor je imao i stanovite navike: u starom hotelu "Bosna" redovito je zaposijedao treću ložu-separe s lijeve strane ulaza u kafanu. Odatle je imao divan pregled na baštu (i goste koji ulaze) ali i na salu. Kafu je redovito pio sam, uz obavezno čitanje "Politike". No, prije tog rituala, on bi novinu probušio grafitnom olovkom – a onda (kroz taj mali 'zuher') opservirao dvoranu, goste i pridošlice... Naprosto – profesora Kozomaru bilo je nemoguće iznenaditi

susretom. Naravno – takvoj intelektualnoj veličini zavidjeli su banjalučki bogatuni-trgovci, rentijeri, fabrikanti, advokati... Na sve načine nastojali su ga (osim šahom) 'dovući' u svoj serkl (ložu-separe) no to im je, rijetko kad, polazilo za rukom Onda su se dosjetili: započnu bogatuni (trgovci, advokati, rentijeri, fabrikanti) glasni razgovor o tome gdje će svoje supruge poslati na zimovanje... Jedan veli kako će njegova žena u Abaciju (Opatiju), drugi kaže da će suprugu poslati u Kranjsku Goru, treći svoju šalje na Bled, četrvti preferira Krapinske Toplice... Na ove provokacije Kozomara ostaje – indolentan; i dalje zuri u "Politiku"... Onda će se jedan od 'elitnih' (priča se da je to bio vlasnik hotela Emerik Pascolo) okuražiti – i zapitati Profesora: " A gdje ćete vi, gospodine profesore Kozomara, ove zime poslati Vašu suprugu?!" Profesor spusti novine, 'švenkuje' pogledom po bogatunskom separeu i njegovim gostima i kaže: "Poštovana gospodo, ove zime sam odlučio da osobno je..m svoju suprugu; još uvijek to mogu i ne pada mi na um da je šaljem u ekskluzivna zimovališta – drugima na korišćenje!" Zahvaljujući 'vokabularu' (in medias res!) profesor Kozomara imao je debelih okapanja sa Ministarstvom prosvete i školskim vlastima: naime, ne samo da je 'slikovito zborio' nego je tako i pisao... Zbog knjige "Mangupske pjesme" (Tuzla, 1919) Kozomara je 'fasovao' godinu dana zabrane napredovanja u službi i obustave trećine plaće i dodatka 'na skupoću'. Namćora to nije 'dovelo pameti' nego je, uoči Drugog svjetskog rata, u Banjoj Luci izdao drugu zbirku pjesama "Svak svoje zna" koja se (gotovo ni u čemu) nije udaljila od prve... Za kraj – još jedna bizarnost: kada je sredinom tridesetih prošlog vijeka šahista Aljehin u Banjoj Luci pobjedio Kozomaru, i trijumfalno saopštio "da je sada rezultat neriješen" profesor ga spremno dočeka odgovorom kako je Kozomara, prije pet godina, pobijedio svjetskog prvaka i u šahu i u piću: Aljehin više nije svjetski šampion, pa ovaj gubitak Kozomara doživljava kao nešto "en passent" ili – što bi Britanci rekli "By The Way"... I za kraj: profesor Nikola Kozomara tečno je govorio njemački i francuski jezik.


Radmila Karlaš u posjeti ŠvedskojDogodilo se u Švedskoj

Piše:Mirsad Filipovi}Foto: Goran Mulahusi}, Branko Tomi}, Amra Muhelji}

Norrköping 24. april

Poznata banjalučka novinarka Radmila Karlaš, odazvala se pozivu Saveza Banjalučana u Švedskoj. U nekoliko gradova održal je promociju svog prvog romana «Četvorolisna djetelina». Roman je odlično prihvaćen kod čitalaca u Bosni i Hercegovini ali i u dijaspori gdje žive mnogobrojni njeni sugrađani.“ Četvorolisna djetelina“ je prvi roman koji se pojavio na prostorima entiteta, Republika srpska, a koji govori o stradanjima nevinih ljudi prvenstveno u Bosanskoj krajini ali i u ostalim dijelovima BiH. Ovaj neumorni borac za ljudska prava, zaštitu nevinih ljudi, ukazuje na počinjene zločine, ali i nepopravljivi idealista koji još uvijek vjeruje da dobro mora na kraju pobijediti. Fantastično je primljena od svojih domaćina koji su se potrudili da na najbolji mogući način osmisle njen boravak u Švedskoj. Njen dolazak, poklopio se sa obilježavanjem Dana oslobođenja Banjaluke od fašizma koji su Savez Banjalučana i Udruženje Banjalučana u Norrköpingu, svečano obilježili bogatim kulturnim programom. U sklopu tog programa, koji je vodio Ozren Tinjić, posjetioci su imali priliku vidjeti i čuti ovu po svemu neobičnu i netipičnu ženu. Viša od većine prisutnih, markantna, dotjerana i nadasve šarmantna dama, uspostavila je vrlo brzo, čini mi se od svoje prve rečenice, neposredan i blizak kontakt sa publikom koja ju je bez daha slušala. Jednostavna i iskrena u svom predstavljanju «Djeteline» i svoje životne filozofije, svog ličnog viđenja zla koje nas je zadesilo tokom nemilog rata, Radmila je pomela prag ispred svojih vrata, kako to ona voli reći, i osudila svaku vrstu zla i nepravde koja je nanesena mnogim našim Bosancima i Hercegovcima. Na kraju svoje promocije dobila je veliki i zasluženi aplauz i nastavila ugodan neformalni razgovor sa mnogim posjetiocima koji su joj prilazili, kupovali knjigu i usput ćaskali. U kulturnom dijelu programa obilježavanja Dana Banjaluke nastupili su romski pjesnik Šemso Avdić, folklorna grupa udruženja iz Norrköpinga na čelu sa Farukom Sarajlićem, Aida Jaran-Bilanović i Edin Jaran virtouzi na klasičnoj gitari. Prigodne stihove govorili su Sabahudin Bahtijaragić-Cober i Azra Avdagić. Moderator promocije i voditelj programa Ozren Tinjić pripremio je također prigodan osvrt na ovaj pomalo zaboravljeni praznik, koji smo ne tako davno, svečano obilježavali u svom gradu.

Örebro 25. april

Vrijedni članovi sekcije Banjalučana pri udruženju «Miris» bili su slijedeći domaćini našoj gošći. Tridesetak prisutnih, uglavnom Banjalučana, priredili su također prigodan kulturni program, a moderator promocije bio je Sabahudin Bahtijaragić-

Cober. Bilo je to prijatno druženje koje je završilo po našem dobrom bosanskom običaju pjesmom i veseljem.

Nyköping 26. april

Udruženje «Hand i hand» i njegov agilni i neumorni predsjednik Enisa Bajrić su uz promociju knjige priredili i zabavno druženje do kasno u noć. Tako se Radmila nikako nije mogla odmoriti od puta, ali vjerujemo da će joj i Nyköping ostati u

prijatnom sjećanju. I ovdje je bila izvrsno primljena, a Enisa joj je bila i domaćin prvih dana njenog dolaska u Švedsku. Treba napomenuti da je Enisa i prva predložila Savezu da ugosti ovog u prvom redu humanistu i čovjeka.

Linköping 27. april

Slijedeća destinacija bilo je udruženje žena «Bumerang». U lijepim prostorijama ovog vrijednog i skromnog udruženja, Radmila je naišla na zaista fantastičan doček. Bile su tu žene iz Banjaluke, Sarajeva, Mostara, Bugojna, Prijedora, Kozarca i bilo ih je dirljivo gledati sa kojom pažnjom su slušali izlaganje i promociju knjige. Bilo mi je zaista ugodno među našim ženama, jer sam imao čast da budem jedan od rijetkih prisutnih muškaraca. Članice udruženja te njihova predsjednica Amila Gunić su se zaista potrudile da nam ugode. Razgovori uz kafu, sokove i kolače koje su nam cijelo vrijeme nutkale vrijedne članice ovog udruženja učinilo je da vrijeme proleti kao tren. Na kraju su domaćini samo za goste i Radmilu, odigrali nekoliko bosanskih folklornih igara. Uz srdačne zagrljaje i poljupce domaćini su se oprostili od Radmile, uručujući joj i prigodan poklon ispred svog udruženja u znak sjećanja na ovo izuzetno prijatno veče.

Radmila u udruženju "Ljiljan"


Motala 28. april

Narednih dana Radmilin domaćin bilo je udruženje «Ljiljan» u kojem je i kancelarija našeg Saveza. Promotor na ovoj književnoj večeri, bila je Azra Avdagić, a Radmila, iako vidno umorna, potrudila se da prisutnima strpljivo odgovara na mnoga zanimljiva pitanja. Prisutnima se obratio predsjednik udruženja Zlatko Avdagić i upoznao, u kratkim crtama, našu gošću o djelatnosti ”Ljiljana”. Čitajući jedan odlomak iz svog romana, nikog nije ostavila ravnodušnim. Na licima prisutnih potekle su suze, a duboki uzdasi bili su definitivno znak da su emocije ovladale njihovim dušama. Bila je to istinska reakcija na prikaz jednog malog dijela ovog značajnog djela. Autorica je govorila jednostavnim i iskrenim riječnikom o svojoj ličnoj boli kad je u pitanju Bosna, koja je po njenim riječima još uvijek ranjena i bolesna zemlja. Bosni je potrebna pomoć svjetske zajednice i nas samih kako bi izašla iz ovog mraka koji je još uvijek nažalost prisutan.

Jönköping 29. april

Radmilino puteševstje se nastavilo malo južnije u udruženju Banjalučana «Zelena rijeka» U malom mjestu Mjölbyju gdje nam se pridruži Sabahudin Bahtijaragić kako bi vodio promociju u ovom vrijednom nedavno osnovanom udruženju. Nadahnuto, sa puno emocija, obratila se autorica prisutnim i pojasnila zašto je i kako došlo do ideje da se napiše ovo literarno djelo. Sabahudin je na sebi svojstven način predstavio Radmilu i njen

Nerma i Amra sa Radmilom u Zelenoj rijeci

Muhamed Ibrahimbegović-Palada predaje skromne poklone Autoru "Četvorolisne djeteline"

roman a među prisutnim bilo je i ljudi koji su prošli strahote Keraterma, Omarske i Manjače. Prijedorčani Izet Bešić, inače predsjednik Saveza logoraša u Švedskoj, Zijad Ališić i njegova supruga su također bili žrtve etničkog čišćenja. Bila je tu i Fočanka Anela Ahmetbegović, nastavnica maternjeg jezika u bosanskoj dopunskoj školi. Njihovim prisustvom čini mi se da je ova promocija dobila još više na svom značaju i vrijednosti. Bilo je i dirljivih scena, Radmila nikoga nije ostavila ravnodušnim, mnogi su poželjeli kupiti knjigu, popričati sa autoricom, slikati se. Gostoljubivi domaćini na čelu sa Safetom Špicom i porodicama Ikan i Džumišić, potrudili su se da se gosti osjećaju kao kod kuće. Bilo je zaista nezaboravno u Zelenoj rijeci i čini mi se da sam te noći oslušnuo negdje u daljini žubore Vrbasa, Une, Sane , Neretve, Bosne, Drine...

Geteborg 30. april

Nažalost svemu mora doći kraj pa tako i ovom kratkom putovanju Radmile Karlaš. A domaćin joj je bilo udruženje Banjalučana u Geteborgu, najveće i najbrojnije u Švedskoj kada su u pitanju

naši sugrađani. Dočekao nas je već na vratima agilni i vitalni 82-godišnji predsjednik udruženja Muhamed Ibrahimbegović-Palada i poželio dobrodošlicu. U klupskom lokalu skupilo se dosta svijeta u želji da čuju i vide šarmantnu gošću iz Banjaluke. Moderator je bila još jedna izuzetna žena, zaljubljenik pisane riječi i veliki promotor bosanskohercegovačke kulture ovdje u Švedskoj Rabija Arslanagić. Njeno je emotivno, nadahnuto i osebujno predstavljanje «Četvorolisne djeteline» dojmilo prisutne slušaoce i uvelo ih polako u srž romana. A, Radmila je po inerciji nastavila svoju priču, dotakla se i pogubne politike koja se nažalost vodi u cijeloj BiH. I u Geteborgu je bilo zanimljivo slušati Radmilu. Pitanja je bilo mnogo, najviše o samoj «Djetelini», ali i rodnom gradu, politici, vrućim temama i sl. Za prijatno i ugodno druženje pobrinuli su se sazlija Asim Hodžić sa nekoliko banjalučkih sevdalinki , pjesnik Meho Baraković, Rabija Arslanagić i domaćini i brojni gosti. Uz bogatu večeru i pokoje piće pjevalo se do kasno u noć, a goste je zabavljao i harmonikaš mostarske grupe «Mostar sevdah reunion» Elmedin Balalić. Radmila je na kraju dobila poklon i cvijeće od ljubaznih domaćina, a sve je to sa svojom kamerom zabilježio vrsni fotograf, Sarajlija, Goran Mulahusić.


NA POLA PUTAPiše:Radmila Karlaš

Uvod: Kada sam započinjala ovaj tekst, u vidu moje male impresije sa gostovanja u Švedskoj i promocije mog romana „Četvorolisna djetelina“ naslov Na pola puta se nametnuo sam. Banjalučani izvan Banjaluke pate za svojim gradom. Ja, koja živim u tom gradu, takođe patim za istim. Neka vremena su nepovratno prošla i veći broj ljudi koji su činili moj grad, iz istog su protjerani. Put u Švedsku je bio naš susret na pola puta.

Kazali su mi na aerodromu u Zagrebu da su svi letovi iz Frankfurta otkazani. Reagovala sam prilično samouvjereno za nekog ko prethodnu noć nije spavao, jer sve radi u zadnji čas. Pakovanje i tako to. Naime, rekla sam: “Ali, ja ću odletiti do Švedske. Tačnije, ja sam već tamo.“ Putnici svakako reaguju, pa je tako i službenica na prijemnom ponašanje žene pred šalterom shvatila kao sindrom predputničke groznice. Ljubazno je otišla da još jednom provjeri šta se dešava sa letovima prema Skandinaviji sa frankfurtskog aerodroma i vratila se sa dobrim vijestima. Tek nešto malo kašnjenja, koje je islandski vulkanski oblak prouzrokovao tog 23. aprila.Za veliku curu kao što sam ja, bilo je to samo zagrijavanje pred ateriranje na aerodrom Arlanda, odakle je sve počelo. Ili umalo da se se završi. Mahanje mi se uvlači u vidokrug, dok me prpošna Šveđanka u službenoj sivo-smeđoj uniformi (ipak niža od mene, unatoč istezanju na prste, konstatujem sa smješkom u sebi ha, ha) zadržava na samom izlazu. Pitam se je li u pitanju natjecanje u visini. Ako je u ljepoti, izgubila je od prve. Ali, prpošna Šveđanka me pita gdje ću, šta ću, ko sam, šta sam i slično, pokazajući očiglednu želju da ćaska na račun mog umora, što sam prekinula jednim hladnim šta to nije u redu s mojim dolaskom. Priskočio mi je u pomoć njen kolega, Šveđanin, koji je očito i na licu mjesta drugačije od svoje radne kolegice reagovao na moju pojavu. I dok naoružana samo smješkom prolazim i tu barikadu, mahanje se pretvara u čvrste zagrljaje. Enisa (Mundžić) Bajrić i njena kćerka Amela grle me istovremeno. Enisa je član GO Saveza Banjalučana u Švedskoj, koja je prva došla na ideju da me pozove da u nekoliko tamošnjih gradova promovišem svoj prvi roman „Četvorolisna djetelina.“Malo poslije, gotovo ću vrisnuti u Enisinom automobilu kad se pogledam u ogledalce iznad sjedišta, dok se vozimo ka Nišopingu. Natjecanje u ljepoti, rugam se sama sebi, dok ipak sretno, pored dva krasna bića gledam krpe od snijega koje te noći, blizu 11 časova padaju po šoferšajbni. I tonem u san. Probudiću se tek kad stignemo na odredište, u Nišoping. Vrlo zahvalna i razgovorljiva saputnica, nema šta. San se gubi i te noći sa Enisom, njenim mužem Kasimom, najduhovitijim čovjekom na svijetu i njihovom kćerkom Amelom pričam do u sitne sate. Nastavljam spavati tek pred zoru u sobi koju mi Bajrići daju na korišćenje i koju ću vrlo brzo posesivno prisvojiti, tako da se i sada, dvije nedelje nakon povratka kući raspitujem da li neko


spava u „mojoj“ sobi.Sutradan je prva promocija u Norčepingu. Poslije ću svima koji me budu pitali gdje sam bila prethodnog dana odgovarati: „u nekom Pingu.“ U Norčepingu, Švedska me grli ledenim vjetrom i vraćanjem dima od cigarete u lice. Sretna što je našla konkurenciju u visini, Azra Avdagić zdušno puši sa mnom dok se kocenemo od hladnoće na šupljikavim metalnim stolicama u bašti obližnjeg kafea. Nezareta nam zdušno pravi društvo, da bi tek kasnije priznala da i nije neki pušač. Prava solidarnost, nema šta. Norrköping,Örebro, Nyköping, Linköping, Motala, Jönköping, Geteborg...

Sjedim na bini u Norčepingu nakon Ozrenovog i Coberovog uvoda u promociju moje knjige i pričam. Kada bi mi neko sada rekao da opišem sve te ljude, ne bi mi pošlo za rukom. Ono što se najviše ureže u pamćenje su emocije. Ma kakve da su. Ove su bile dobre, obojene ljubavlju, bilo da su se kretale ka meni ili od mene. Ljude ne možete prevariti, ove ne, baš kao ni djecu. Osjećam se kao dijete kada se udobno zavali u majčin zagrljaj. Ništa mi ne remeti taj spokoj i obilje pozitivnih vibracija koje kolaju ka meni ili od mene ka njima svima.Izuzev...Znate li vi kakva je naša čuvena bosanska gostoprimljivost. E pa, ovdje se multiplicirala. Kolači, ćevapi, pite, niz đakonija i brižni Mirsad Filipović koji me prije carske trpeze vodi u obližnji restoran da nešto prezalogajim. To « nešto » je zauzelo pola stola. Specijalitet do specijaliteta. A pri povratku gozba. Nježno saopštim da ne volim kolače, oni se množe. Čeznutljivo mislim na sestru Draganu, ovisnicu o slatkišima, dok me nude prizorima iz bajke. Slano onda mogu, utvrđuju. I tako, dok me moj Fandžo, draga Enisa vozi u Orebro, Nezareta već čeka u zasjedi sa tepsijom punom maslenice od crnog brašna. I pečenim piletom. A Fatima Mahmutović iz Orebra sa svojim ženama iznosi li iznosi ćevape, kajmak, sir i ostalo nakon promocije knjige. Iz ugla dopire muzika koja nam svako malo donosi riječi « Sjećaš li se kad smo... » a ja osjećam da sam na nekoj planeti smisla, koja je negdje na pola puta od našeg zavičaja. I meni i mojim domaćinima, Banjalučanima. Kao i u Norčepingu, i u Orebru geste govore više od riječi. Milovanje po licu neke ostarjele ruke, čvrsto rukovanje, poljubci u obraze, kosu, grljenje. Tako isprepleteni imamo živući smisao i osjećam kako mi se umor i patnja proteklih godina tope u venama ustupajući mjestu čudesnom miru. Moj Fandžo- Enisa je već spremna, okrećem se u autu, još jedno mahanje. Ako mislite da je tu kraj, e pa nije. Dok spavam kod Enise i čika Kasima, kraja nema. Svaku noć njihova Amela, spremna da me gastronomski dotuče, pravi takve specijalitete nakon našeg povratka kući (primjećujem da počinjem da govorim „kući“) da noći nema kraja. Kad malo bolje razmislim, kod nje sam svaki put carski doručkovala. Recimo u 02h poslije ponoći, ha ha. A svako jutro, Enisin Kasim i ja razgovaramo, uz obaveznu „Radensku“ uz kafu. Male tajne velikih majstora. Ko je jednom čuo čika Kasima Bajrića, zna da se svaki razgovor s njim pretvori u provalu smijeha, onog iz stomaka. Sljedeće večeri smo dakle kući, promocija u Nišopingu. Zagrljaji, suze i naravno trpeza. Uz Bubu iz Zenice. Kad taj zasvira i zapjeva hajd ti sad sjedi. Ne ide. A ujedno, hajd stisni, pa ne jedi kad te trpeza naprosto začara.

Već sa zabrinutošću počinjem posmatrati svoj odjednom nastali stomačić, ali nemam vremena da se udubljujem. Imam preša posla pobogu. Da jedem, ha ha. Na putu za Linšoping se mom Fandži i meni pridružuje i čika Kasim. Štafeta (to vam dođem ja) se sad predaje dalje, Mirsadu Filipoviću, predsjedniku Saveza Banjalučana u Švedskoj, koji je sve učinio da se promocije i moj dolazak realizuju u najboljem mogućem redu. S Mirsadom te večeri nakon promocije odlazim u Motalu. Ako mislite da nema prije toga, e ima. Zamislite zagrljaj od tridesetak žena, e to smo mi u Linšopingu nakon promocije romana. Sve zagrljene i nasmijane. Malo poslije sjedim sa poklonom u vidu zdjele pune čokoladnih bombona u krilu i posmatram te drage žene kako igraju. Upražnjavaju sijaset aktivnosti u svom udruženju i ne znam u kojoj su bolje. A onda put za Motalu. Mirsad i ja imamo isti muzički ukus (u prevodu izvrstan, nemoj da neko posumnja) i sijaset sličnih interesovanja, tako da priči o muzici, umjetnosti, literaturi, putovanjima i slično nema kraja.Kao ni jelu. Ako ste mislili da ste upoznali nekog ko bi vas najradije tetošio 24h dnevno, onda svakako mislimo na istu osobu, na Mirsadovu ženu Melkinu. Znate šta nisam probala u toj kući, e pa ptičijeg mlijeka, samo to nisam. Dakle, Melkina mi pravi nekoliko vrsta specijaliteta za doručak, o ručku da ne govorim, kafama, sokovima, izvrsnom crnom i stalno me pita zašto ne jedem. Pojela sam ljudima sledovanje za godinu dana i oni me i dalje pristojno pitaju zašto ne jedem. A u Motali naravno nakom promocije opet gozba. Hrane kao u priči. Moja Azra, moja visoka dobra cura promoviše „Djetelinu.“ Naprosto nemam šta ni da dodam, ni da oduzmem, lijepo priča. Poslije se sve zaglavljujemo u toaletu sa neizbježnom cigaretom među usnama. Muški odlaze gledati neku utakmicu, a mi sa Melkinom na njenoj prekrasnoj terasi teferečimo do kasno u noć. Mislite da je umorna ili da je nešto zaboravila kad je krenula na posao. Ne, dok se spuštam u prizemlje, kafa miriše, a prekriveni doručak me čeka na stolu. I naravno, telefonski poziv, da li je sve u redu, jesam li jela, kako sam spavala. E Melkina, Melkina, imam jednu takvu kod kuće, govorim joj, prištedi snagu, trebaće ti. Ali Melkina je sretna tek kad zbrine sve oko sebe. Uključujući i mene.Mirsad i ja sutradan krećemo za Jončeping. Tamo nas već čeka Cober. Žena u publici plače dok čitam izvode iz knjige. Najteže mi je kad ljudi plaču na mojim promocijama. Ta žena, Prijedorčanka me dugo grli na parkingu ispred, dok sa neizostavnom cigaretom ko zna po koji put stojim, nadmudrujući se sa skandinavskim sjevercem. Taj đavo od vjetra je u stanju ne samo da vam oduva sav pepeo sa cigarete, već i vas ako ste manjeg gabarita. Moja Prijedorčanka i njen muž se već šale, pričaju o kćerkama, kažu jedna je ista ja, isti nam je i broj godina. Cober sa svojim rukoljubom popravlja raspoloženje prisutnih dama, a Safet, vozač iz predratnog „Glasa“ podsjeća na vesele zgode sa našim zajedničkim prijateljem, profesorom Živanovićem. Ako ste i na tren pomislili da su bar ovdje zaboravili na večeru, u krivu ste. Dakle, jedem i popuštam jednu po jednu rupicu na kaišu. Mirsad i ja se vraćamo u Motalu uz muziku koja diže iz mrtvih. Predivni vokali, dobre kompozicije, svijet je lijep. Melkina nas čeka, a onda nas troje uz crno pričamo do duboko u noć. Vrijeme prolazi brzo, htjela bih da ga zaustavim, da mu zabranim da tako bezobrazno brzo teče dok sam u društvu ljudi koje me čine


UDRUŽENJE „ DJECA-STUBOVI SVIJETA“

organizuje tradicionalnu petu Manifestaciju u okviru „DANA BIH DIJASPORE“:

„MI MLADI BIH , U BIH I VAN NJENIH GRANICA“

Pokrovitelji: Podpredsjednik RS, gosp. Adil Osmanovic Zamjenik ministra Ministarstva civilnih poslova BiH Gosp. Senad Šepic Vrijeme održavanja: 02.07 -05.07. 2010. godine Mjesto održavanja: Banja Luka, Kozarac, Opcina Prijedor, Srebrenica, Sarajevo, Visoko

02.07.2010. Banja Luka 20.00 Otvaranje manifestacije -Večera -Odlazak u Kozarac, noćenje

03.07.2010. 08.00. Doručak 10.00–12.00 Radni stolovi o temama: -„MI MLADI BIH, AMBASADORI BIH, U BIH I VAN NJE-NIH GRANICA“ -„JA, BUDUĆI RODITELJ, ODGAJATELJ“ -„ALKOHOLIZAM, PLANETARNI PROBLEM , NASILJE U PORODICI“ 13.00 -15.00 Ručak 15.00 -19.00 Obilazak logora Omarska, Trnopolje, Keraterm 20.00 – 21.00 Večera 21.00 Veče poezije, sevdaha

04.07.2010. 08.00 – 09.00 Doručak ,Ručak, Lanč paket 09.00 odlazak za Srebrenicu, čas historije 17.00 dolazaku u Sarajevo, smještaj, večera 20.00 posjetiti jednu od manifestacija u okviru programa „Baščaršijske noći“

05.07.2010. 08.00 -09.00 Doručak 10.00 Plenarna sjednica, citanje i usvajanje zaključaka, zatvaranje manifestacije ( Bošnjački Institut ) 11.00 Obilazak Bošnjačkog Instituta, Katedrale, Sinagoge, Pravoslavne crkve, Begove džamije 14.00 Ručak 15.00 Odlazak u Visoko, obilazak piramida, susret sa načelnikom općine Visoko, večera 20.00 Odlazak za Banja Luku

PREDSJEDNIK Fatima Hukic. prof

svjesnom da sam nekad živjela, svjedocima mog nekadašnjeg postojanja, ljudima koji su dio mene kao što to može biti ruka ili noga. Ljudima koje volim i bez kojih sam svojevrstan invalid. Odlazimo spavati tek pred zoru.Da bi na posljednju promociju otišli u Geteborg. Skupa sa Goranom Mulahusićem, Sarajlijom koga jednostavno morate da volite. Kao što poslije zavolite negove fotografije i foto-grafike. Upravo sa Goranom u tržnom centru pronalazim nešto što sam dugo tražila: srebrni lančić sa privjeskom u obliku četvorolisne djeteline. Čekao je mene taj lančić baš u toj Skandinaviji dokle sam i stigla zbog jedne druge djeteline, one iz mog romana. Rabija Arslanagić ustaje i govori, nakon što mi je dragi Palada, naš čuveni Muhamed Ibrahimbegović poželio toplu dobrodošlicu. Krajičkom oka vidim Sojtu najmlađeg sa porodicom. „Oko moje“ malo kasnije sa mnom cvokoće od zime dok pušimo ispred udruženja. Htjela bih pričati sa svima, svakom napisati posvetu, htjela bih nemoguće, svima pokloniti onoliko pažnje koliko zaslužuju, ali to je naprosto nemoguće. Podmladak mi nudi da idem sa njima da gledam zenički bend „Dubioza kolektiv“ koji jako volim, a koji te večeri gostuje u Geteborgu. Ne mogu, samo sliježem ramenima. Dok promocija traje Asim Hodžić svira na sazu. Gospodin Palada me fascinira, neumoran je i pazi na svaki detalj. Kada mi nakon zvaničnog dijela promocije donosi ogroman buket crvenih ruža i bombonjeru, poklon pjesnika Mehe Barakovića dva sa dva, uz suvenir karakterističan za Švedsku, došlo mi je da se rasplačem. Ali nisam. To ću učiniti nešto kasnije. Poslije večere, jer da vas podsjetim, ako vas naši Banjalučani nisu našopali u Švedskoj, kao da niste ni bili, ha ha. Slušamo sevdalinke i razgovaramo. Meni potaman, ali noć je, kiša, te se Mirsad, Goran i ja spremamo na put nazad. Bezbroj ruku u mojima, zagrljaji, pozdravi. Cijelih 250 kilometara imamo do nazad. Već sam veteran na švedskim cestama, pa mislim, „pa šta.“ Slušamo opet muziku, krasan Mirsadov izbor, a potom stavljamo CD sa Goranovom interpretacijom sevdalinki. Vrlo avangardno zvuči. Dopada mi se veoma to što slušam. Stižemo u kasne sate. Još su sitniji, kad Mirsad i ja odlučujemo da je krajnje vrijeme da prekinemo priču na terasi. Jer, sutradan je 1. Maj. A šta se radi za Prvi Maj. Niste znali, pa druži, sjedi, jede i pije. A za to će se već pobrinuti naša Melkina. Nakon što Mirsad ukrade sat vremena da mi pokaže Motalu. Te noći, natovarena njihovim poklonima kao Djeda Mraz, putujem sa Mirsadom u Nišoping. Opet svojoj kući, Enisi i Kasimu. Kasimova „Radenska“ i večera čekaju na stolu. Nema spavanja. Amela opet zove. Gotovo je jutro dok me hvata san. A jutro je i kad krećemo na Arlandu. Vraćam se u Bosnu. A dio Bosne ostavljam u Švedskoj. Zapravo, ne ostavljam. Postoji jedan pretinac u koji nijedan carinik ne može zaviriti i u kojem možete ponijeti što vam je volja. E pa u tom pretincu su svi dragi ljudi koje sam znala ili tek upoznala tokom mog boravka u Švedskoj. Pretpostavljam da znate gdje je taj pretinac, evo, čujem ga kako kuca. A nadam se da sam i ja zauzela bar jedan djelić vašeg srca. I da znate, uspjeli ste me udebljati. Jer, kako kažu, čovjek sa svakim može piti, ali jesti može samo sa prijateljima. E pa dragi prijatelji, živi i zdravi mi bili do sljedećeg susreta. Ako treba, opet na pola puta.

stranica i u hrvatskom i engleskom jeziku. Kontakt: [email protected]


Poštovani čitaoci

Od ovoga broja imamo rubriku «Pisma čitalaca» namijenjenu upravo vama. Pišite nam na temu Banja Luka, šaljite nam sugestije, prijedloge i kritike i tako aktivno učestvujte u kreiranju našeg i vašeg magazina. Na taj način ćemo sigurno podići kvalitet «Šeher Banja Luke» na još veći nivo.Vaša pisma šaljite na e-mail: [email protected] ili na adresu:Riksförbundet Banjaluka i SverigeLuxorgatan 1259133 MotalaSverige ili Sweden

Redakcija

PRETPLATA Poštovani čitaoci, ako se želite pretplatiti na Vaš magazin i dobiti ga na vašu kućnu adresu to možete učiniti na dole navedieni račun:

Account Number-broj računa 155 25 59-5 Account Name- ime računa

Account Adress RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE Luxorgatan 12SE-591 33Motala

Bankadress: Nordea Bank Sweden SE-105 71StockholmIBAN: SE38 9500 0099 6034 1552 5595BIC-kod (SWIFT-adress): NDEASESSAccount Name:RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

Dan genocida u Srebrenici

I ove godine u Švedskoj će se obilježiti Dan genocida u Srebrenici. Manifestacija će se održati u Stockholm-u 11. jula. Okvirni program je dogovoren na sjednici 14. maja, a više informacija možete saznati na stranicama organizacija sa BH predznakom preko interneta. Nadamo se vašem odazivu i učešču na danu genocida u Srebrenici.

stranica i u hrvatskom i engleskom jeziku. Kontakt: [email protected]

Biti rije~ u poemi svijetaPiše: Bedrudin Guši} (USA)

Razgovor - po banjalučki bez povoda

Gospodin ISMET BEKRIĆ - banjalučki i bh. književnik, dramski pisac i novinar u egzilu

Sjećamo se, dakle - postojimo! I hvala Bogu da smo sačuvali dobrotu u kojoj se možemo prepoznati i u svojim sjećanjima....*Zaista, ako su ljudima postavili granice,

riječi kao ptice mogu svugdje letjeti po svijetu...*Žalosno je kad dođeš u neku školu, u kojoj su razdvojili djecu, pa sada svako ima svoj sprat i svako uči po svome programu. Tragično je i kad počnu sa podjelama već u vrticima. A poetska riječ je jedna, nedjeljiva, kao što je nedjeljivo sunce, proljeće ili djetinjstvo...* U jednoj pjesmi sam izmedu ostalog napisao: >Ko riječ u drugog uperi, ni vlastit ne čuje poj.< ...*Svaki naš čovjek u svijetu je jedna pjesma ili priča za sebe. Ja i ne namjeravam da bilo kome nešto savjetujem ili poručujem, samo bih želio da sa svakim bar malo podijelim tu beskrajnu sjetu, tu vječitu žudnju za nečim što je prošlo, ali čega se ipak možemo sjećati, nalazeći tu i novu snagu.... Siguran sam, poštovani čitatelji, da ste i sami zaključili da broj iza moga imena i prezimena znači redni broj intervjua kojeg sam načinio. Dakle, pred vama je sada moj intervju pod rednim brojem 200. Moj mali jubilej. Malo konicidencijom, a više što sam "pogurao", pod mojim jubilarnim brojem je ipak jedan Banjalučanin - književnik, dramski pisac i novinar Ismet Bekrić. A, k tome, prijatelj mi je i komšija. Prilika je da se ovim jubilarnim povodom zahvalim svim mojim dosadašnjim sugovornicima na suradnji i korektnom odnosu, ne samo prema meni, kao medijatoru, nego i prema javnosti uopće. Hvala i svima onima koji su čitali neke od ovih 200 intervjua, ma koliko da ih je. S druge pak strane, prilika je da barem malkice okrznem i one što se nisu udostojili da barem odgovore na upit, ili one koji su prihvatili intervju, ja se pripremio za razgovor s njima, uputio im pitanja, dao razuman rok kojeg su oni bili prihvatili, pa onda im ga produžavao, a oni nikada nisu odgovorili. Puno, puno je takvih bilo ovih godina, ali ću spomenuti samo one s kojima imam rečena iskustva posljednjih mjeseci, naprimjer: Zoran Milanović, predsjednik SDP RH (dva puta nije odgovorio niti na upit), Čeda Jovanović, predsjednik LDS Srbije (dva puta nije odgovorio na upit, također), Teofil Pančić, novinar beogradskog časopisa "Vreme", Mirko Kovač, književnik, Vesna Pusić, zastupnica Hrvatskoga Državnog Sabora..., dok su me Arijana Saračević Helać i Enver Kazaz (ovaj me čak, nakon što sam ga podsjetio na rok, uslovno rečeno, izvrijeđao, nazvavši me "malim nacionalistom", mada nije objasnio da li sam bh. ili bošnjački nacionalista, po njemu) doslovno slagali, ne odgovorivši nikad na postavljena pitanja za intervjue koje su bili prihvatili. Ili, recimo, književnika Šimu Ešića čekam evo već

dvije sedmice u produženom roku...Eno im svima. Neka obnove gradivo iz bon-tona i preispitaju vlastiti kućni odgoj. Ne bih više o takvima da ne pokvarim ovu "svečarsku" atmosferu. Dragi moj prijatelju, sugrađanine i komšija! U ovih nekoliko riječi je rečeno puno toga o nama, našim korjenima i nekim našim privatnim relacijama iz prošlosti i sadašnjosti. Zaista, koliko sjećanja na prošlost trasiraju naše spisateljske i životne puteve kroz sadašnjost te kroz budućnost, ma koliko da je nje (budućnosti) ostalo pred nama? BEKRIĆ: Dragi komšija, sugrađanine i prijatelju Bedrudine, volio bih da sada sjedimo kraj Vrbasa, u bašči Kajaka, u blizini naše zgrade, ili pred Palasom, i da naše riječi ne moraju prelaziti preko gora i oceana. Ali, to je naša tužna stvarnost, Ti si u Americi, a ja na južnoj strani Alpa, a u svome gradu se susrećemo kao prolaznici ili gosti, oni koji korakom lakim prelaze vitki, vezeni >Vezeni most< Nasihe Kapidžić Hadžić, i koji opet odlaze stopama koje nisu sami izabrali, noseći u sebi izvjesnu gorčinu na koju ne žele odgovarati gorčinom. Svi mi sada, i zajednički, i svako na svoj način, ne živimo samo u svakidašnjici, nego i u sjećanjima. Ja sam se, recimo, u teškim trenucima i godinama prisjećao i breza pred našom zgradom, strepeći da ih neće posjeći, sanjao sam mnoga draga lica rasuta svijetom. Banjaluka je inače bila neiscrpna inspiracija moje poezije, a u ovih zadnjih dvadesetak godina još više. Ta sjećanja su obilježila i moje životne i književne puteve, tako da ih je lako prepoznati i na stranicama novih knjiga, pjesničkih zbirki >Grad u nama<, >Žubor sna<, >Očev kaputJesen u gradu<, i proze >Pijetlov budilnik<, u kojoj su se mnoge slike iz djetinjstva na Pobrđu ili u školi pretočile u priče. Sjećamo se, dakle - postojimo! I hvala Bogu da smo sačuvali dobrotu u kojoj se možemo prepoznati i u svojim sjećanjima. Ovo je naš drugi razgovor za javnost nakon osam i po godina. Osim što je svaki od nas natovario na leđa toliko godina, šta se u tom razdoblju u Tvom književnom radu značajnoga desilo? BEKRIĆ: U ovim godinama objavio sam relativno dosta knjiga poezije, proze, dramskih tekstova i prevoda. Spomenuo bih knjige poezije za djecu >Dječje nebo<, >Izgubljeni kliker<, >Jesen u graduKraljica lutka<, dramske igre >Djeca i lutke<, knjigu priča iz djetinjstva >Pijetlov budilnik< i knjigu bajki

>Drveni konjić<. Bilo je tu i više izbora iz moje poezije za djecu, namijenjenih školskoj lektiri. Kao što se vidi iz ovih naslova, značajno je to da se moja poezija otvorila i prozi - dramskim igrama, pričama i bajkama. Potrebu da svoje djetinjstvo iskažem i prozom, da ga tako produžim, nosio sam u sebi godinama, i, evo, sad se to djelomično razlilo i po stranicama posebne knjige. Bilo je i vrijednih nagrada i priznanja. Hoćeš li upoznati naše čitatelje s njima? BEKRIĆ: U ovom prvom desetljeću novog stoljeća dobio sam više značajnih nagrada, od kojih su neke evropskog i regionalnog karaktera: Alpe Adria >Riječi bez granicaMali princ<, za doprinos književnosti za djecu, te Godišnja nagrada >Bosanske riječi< za najbolju knjigu, >Stazama djetinjstva<, za najbolju priču za djecu, i dr. Spomenuo bih svakako i raniju Zmajevu nagradu, te Nagradu >Veselin Masleša< u Banjaluci. Zanimljiv je jedan podatak u Tvojoj biografiji: Tvoja djela su prevođena na trinaest stranih jezika, ali ne i na njemački, naprimjer. Zašto? BEKRIĆ: Na njemački su prevedene neke pojedinačne pjesme, a do značajnijeg predstavljanja nije došlo, vjerojatno, i zbog toga što naši sugrađani i sunarodnjaci u Njemačkoj nisu na pravi način organizovani na kulturnom i obrazovnom planu. Kontaktirajući s našom >dijasporom< (da je tako uslovno nazovem) u Njemačkoj, uvidio sam da su mnoge niti pokidane, i da zapravo nema nekog >centra<, neke krovne organizacije za kulturnu saradnju. To je slučaj i sa dobrim brojem drugih zemalja. Najbolji je primjer, ipak, Švedska, gdje postoji dobro organizovan savez Banjalučana, koji ima svoje redovne susrete i koji sad izdaje i svoj list >Šeher Banjaluka<. Prevođenje knjiga naših autora ne zavisi samo od volje i kvaliteta, nego u velikoj mjeri i od organizovanosti naših sunarodnjaka i sugrađana u drugim zemljama. BiH još nema pravi program afirmacije svoje literature u svijetu, sve se to više svodi na pojedinačne veze i zalaganja pojedinih književnika i prevodilaca (kao što su, recimo, Josip Osti u Sloveniji, Munib Delalić u Norveškoj, Aleksandar Hemon u Americi, Šimo Ešić u Njemačkoj, Faiz Softić u Luksemburgu, Ševko Kadrić, Meho Baraković i Midhat Ajanović u Švedskoj, i dr.). Preveo si i šest knjiga sa slovenačkog jezika. Kako su primljene u zemlji gdje sada živiš - kako kod čitalacke publike tako i

kod književne kritike? BEKRIĆ: Riječ je o mojim prevodima iz slovenske poezije, prije svega one za djecu. Prevodeći stihove slovenskih pjesnika, naravno, i uz pomoc rječnika, učio sam odmah i slovenski jezik, i to na najljepšim izvorima. A biti pjesnik iz jedne zemlje, iz jednog jezika, u drugoj zemlji, u drugom jeziku, znači biti i most prijateljstva i razumijevanja, biti bar jedna riječ u poemi svijeta. Većina mojih prevoda objavljena je dvojezično, tako da su i Slovenci mogli osjetiti ljepote našeg, bosanskoga jezika. Dvojezično je u Ljubljani izašao i jedan izbor iz moje poezije, s naslovom >Cipele starijeg brata/Cevlji starejšega brata<, za tu knjigu sam i dobio prestižnu nagradu Alpe Adria >Riječi bez granica<. Zaista, ako su ljudima postavili granice, riječi kao ptice mogu svugdje letjeti po svijetu. Zato je veoma važno da prevodimo, i da na taj način podstaknemo i prevođenje značajnih djela naših pisaca na druge jezike. Često si u Bosni, na gotovo svim značajnim književnim susretima i manifestacijama, a posjećuješ i škole u Domovini. Nosiš li povoljne utiske baš iz svih škola, s obzirom da je politika učinila i čini svoje? BEKRIĆ: Raduje me, da BiH od Slovenije nije daleko, i da me pozivaju na mnoge književne susrete. Posebne me raduje kad mogu otići medu učenike, i to u škole u kojima nema podjela na jedne, druge ili treće, kao što je to, recimo, u Tuzli, Sarajevu ili Zenici. Žalosno je kad dođeš u neku školu, u kojoj su razdvojili djecu, pa sada svako ima svoj sprat i svako uči po svome programu. Tragično je i kad počnu sa podjelama već u vrticima. A poetska riječ je jedna, nedjeljiva, kao što je nedjeljivo sunce, proljeće ili djetinjstvo. Eh, a kako Tvoju poeziju prihvataju djeca po školama u našem (bivšem) gradu? BEKRIĆ: Po zajedničkim programima lektire, moje pjesme bi trebalo da obrađuju i u mome rodnom gradu. No, ne znam da li je u praksi tako. Prilikom nekih susreta sa učenicima banjalučkih škola, u prostorima dječje biblioteke, osjetio sam da me najmlađi prihvataju, prije svega, kao pjesnika, a moje ime je ipak u drugom planu. Mnogo je onih koji se trude da budemo jedni drugima bliži, da sarađujemo, da rušimo često nevidljive granice, ali isto tako osjećaš i da neka nevidljiva >sila< uporno radi na razdvajanju i stvaranju zatvorenih etničkih cjelina. A kako zatim živjeti u tim >zatvorima<? Da li si zastupljen i u lektiri škola u manjem entitetu? BEKRIĆ: U BiH i književnost, nažalost, pokušavaju sve više strpati u neke uske zavičajne, regionalne i nacionalne okvire. Književnost je, svakako, i zavičajna i nacionalna, ali ona je prije svega univerzalna, svjetska, ona pripada svima. Zato svako ko zatvara vrata pred riječima drugih, pred zajedničkim vrijednostima i porukama, u stvari zatvara sam sebe u sve uži prostor. U jednoj pjesmi sam izmedu ostalog napisao: >Ko riječ u drugog uperi, ni vlastit ne čuje poj.<

Evo nas kod edicije Banjalučki zubori. Prije nekoliko godina si mi rekao da Ti je nekako dogurati do broja deset, stavio bi tačku na to - kako zbog umora tako (i više) zbog neadekvatnog odziva prognanih Banjalučana koji bi trebali masovnije podržati taj projekt. Medjutim, odmaklo se i poslije broja deset. Kako iznalaziš dodatnu snagu i motive da nastaviš sa daljnjim trajanjem Zubora i nazire li se konačno kraj toj našoj priči o nama? BEKRIĆ: Banjalučki žubori su nešto posebno, nešto što je nastalo spontano, što svima nama, rasutima, udaljenima, treba kao razgovor, kao bliskost, kao sjećanje, kao dokaz da smo bili, da jesmo i da ćemo biti. Mislio sam zaista prestati s tim projektom nakon desete knjige, ali, eto, uvijek ima novih koji me podstiču, hrabre, koji saraduju. Uostalom, poštovani Bedrudine, ti si jedan od njih, uz Žubore si od prve knjige, a dok je takvih, biće i naših žuborli razgovora i sjećanja. Žubori izlaze zahvaljujući i razumijevanju i podršci naših privrednika, ljudi dobre volje, kao što su Kerim Dizdar i Asim Hamidović u Ljubljani, porodica Golalić, Muharem Sitnica i Mirsad Filipović u Švedskoj, Teo Hadžić u Umagu, Mehmed Zečić, Midhat Zembo i Davorin Miketa u Rijeci, Dževad Haznadar u Sarajevu, Nijaz Durić u Holandiji, Ismet Blentić u Bratislavi, i dr. Značajna je i pomoc Saveza Banjalučana Švedske, Asocijacije mladih >Banjaluka u srcuPreporodBanjalučkih žubora<, na neki način, izrastaju i druge kulturne i zavičajne vrijednosti, kao što su Manifestacija >Vezeni mostŠeher Banjaluka<, nove posebne knjige autora saradnika >Banjalučkih žubora<, i sl. I pojedinci, saradnjom i kupovinom ovih knjiga, pomažu da i dalje izlaze.Zato i ovog puta pozivam sve zaintersirane da se jave na moj email: [email protected] Još jedan "Vezeni most" je pred nama. Da li je načinjen program istog? BEKRIĆ: >Vezeni most< već ima svoj okvirni program, a započeće već u maju, susretima sa djecom škola u kojima ima učenika svih nacionalnosti. Jednom riječju, svih Banjalučana. Sredinom jula biće, svakako, najljepše u avliji rodne kuce pjesnikinje Nasihe Kapidžić Hadžić, gdje se pjesničke riječi, nostalgije i stara drugarstva, uz žubor Vrbasa, prepletu u nezaboravno veče kojega se kasnije svi rado sjećamo. No, bitno je da tada ozbiljno porazgovaramo i o tome gdje smo, šta smo i šta to svi zajedno želimo. Kako zdrav ljudski razum moze prihvatiti fakat da se rodna kuća banjalučke pjesnikinje, rahmetli Nasihe Kapidzić Hadžić, danas nalazi u ulici Vojvode Pere Krece? BEKRIĆ: I na prošlom susretu >Vezeni most< otvoreno smo postavili to pitanje. I sam pjesnik i direktor Zmajevih dječjih igara iz Novog Sada Dušan Pop Đurdev je rekao, da je, dolazeći u ambijent rodne kuće pjesnikinje Nasihe, koja je i dobitnica Zmajeve nagrade, mislio da će doći i u njenu ulicu. Pisci i društveno-politički i kulturni radnici stalno naglašavaju da Banjaluka pripada svim njenim žiteljima, i da zato ugledni

predstavnici svih naroda treba da imaju svoje ulice, kao znak da je to otvoren, multietnički grad. Ja vjerujem, da će se bar dio ulice u kojoj se nalazi rodna kuća pjesnikinje Kapidžić ukrasiti i njenim imenom. Osim što posjećuješ nekoliko puta godišnje BiH i zavičaj, posjećuješ li naše ljude u inostranstvu? BEKRIĆ: Nekoliko puta sam bio medu našim ljudima u Skandinaviji, posebno u Švedskoj, gdje ima najviše žitelja iz BiH i Banjaluke. Cini mi se, da je lakše organizovati kakvu promociju novih knjiga, recimo >Banjaluckih žubora< u Skandinaviji, pa i u Americi, nego recimo u Zagrebu, Ljubljani, Rijeci ili Sarajevu. Jednostavno, naši sugradani su veoma slabo povezani, ne postoje neke organizacije, samo postoje kafane u kojima se ponekad susreću. Šta novoga spremaš čitalačkoj publici, naročito djeci? BEKRIĆ: Pripremam objavljivanje nove knjige pjesama za djecu, te knjigu priča. Naravno, tu su i novi >Banjalučki žubori<, na čijim će stranicama, vjerujem, biti više tekstova o životu i radu naših sugrađana i sunarodnjaka u Americi. I Tebe ću, kao i druge, pitati: imaš li neku poruku za naše ljude rasute "k'o rakova djeca" diljem Planete? BEKRIĆ: Svaki naš čovjek u svijetu je jedna pjesma ili priča za sebe. Ja i ne namjeravam da bilo kome nešto savjetujem ili poručujem, samo bih želio da sa svakim bar malo podijelim tu beskrajnu sjetu, tu vječitu žudnju za nečim što je prošlo, ali čega se ipak možemo sjećati, nalazeći tu i novu snagu. Hvala za ovaj razgovor. BEKRIĆ: Hvala i Tebi, Bedrudine, za sve ove razgovore koji nas ipak povezuju i dokazuju da su naši korijeni duboki, a grane široke i pune lišća i plodova.

PONOVO VIDIM DRAGA LICA Sanjam,to idem stazom pokraj Vrbasa,od rebrovačkog do novog,a pored mene prolaze licakoja me ne primjećujui koja ne raspoznajemu sumaglici danabez svitanja i sumraka. A onda,okrećem lice prema vodi,i njenom zrcalu jasnomponovo vidim sva draga licašto mi se smiješe iako pateiako čeznu kao sad i jadok sanjam stazei slušam žubor,kao da čujem glasove onihšto su sve bližiiako vrijeme i prostranstvahoće sve više da ih udalje. Ismet Bekrić


Sadeta SokolPiše:Azra Lokvan~i}

Naši sugrađani

Sadeta Sokol je rođena 11. 06. 1932 u Bosanskoj Gradišci. Svoje školovanje je nastavila u Banja Luci u Učiteljskoj skoli. Jedno vrijeme je radila kao učitelj, a zatim je nastavila

kao vaspitač u obdaništu. Majka je dvoje djece. Njena najveća ljubav su njene unuke. Piše za svoju dušu i u pjesmama govori o onome što je bolno, neizbrisivo. Međutim, njene pjesme nemaju samo ton elegičnog. Ona pronalazi i ljepotu i životnu radost.Ona govori o proljeću, o sreći, o cvijeću. Čovjek ne može ostati ravnodušan na snagu i energičnost te žene. Godine su nebitne jer ona i dalje ima snagu da pravi prekrasne slike od prirodnih materijala. Od cvijeća ona ponovo pravi cvijeće. Malo metaforički rečeno ali tema njenog likovnog stvaralaštva zaista je „cvijetna.“ Ni ručne radove ona nije zapostavila. Prekrasno keranje ukrašava njene stolove. Priča da je keranje naučila u ratu. Tako je svoje misli i svoju bol pretvarala u kreaciju. „Svaki sam ovaj rad suzama natopila“ kaže Sadeta. Ta žena zaista plijeni pažnju čovjekovu jer i pored svega proživljenog ona ima snage da ide dalje. Sada živi u Švedskoj.U jednom kratkom razgovoru sa Sadetom saznajemo jako puno o njenom životnom opredjeljenju. Na pitanje sta je to što je najviše veže za njen grad Sadeta je odgovorila.

SADETA:To su sad samo uspomene. Sjećanja na predivno vrijeme i mladost. Moju profesiju koja me uvijek vezala za djecu, za beskrajne igre, učenja, krasna druženja sa njima.

Kad sam zatražila da se sjeti nečeg posebno zanimljivog i njoj najdražeg događaja iz tog mukotrpnog ali nadasve plemenitog posla Sadeta se sa iskrom u očima sjetila dječaka Samira.

SADETA:Moja velika nagrada je bio njihov uspjeh na testiranju za prvačiće. Nikada neću zaboraviti kako je dječak Samir blistao. Krasni rezultati na testiranju toliko su tom dječaku podigli samopouzdanje.Zatim se sjećam djevojčice Tatjane koja je tako stidljivo zatrazila broj telefona. Tada u to doba telefoni su bili tek pristupačni širokoj masi. Ona je bila oduševljena pa je željela imati moj broj. Puno toga je nezaboravno. Danas to moje srce ipunjava beskrajnom srećom. Osjećam da sam činila nešto što je veoma važno. Obrazovala sam generacije.

Na moje pitanje kako se privikla u ovoj novoj sredini i kako provodi vrijeme Sadeta odgovara:„Pišem. Moj glavni motivator je želja da istina ostane zapisana, jer ono što se jednom napiše je nezaboravno. Iznesem svoje misli i svoja osjećanja i osjećam se tada ljepše. Pišem o svemu što me u trenutku inspiriše. O praznicima koje volimo, o gradovima, o mojoj porodici, o ljubavi. Ljubavi koja pokreće sve oko nas. Beskrajnoj ljubavi koju udahnem svakoga jutra."

VOLJENI GRAD

Sanjam, sanjam,Lijepu, dragu miluBanjaluku svoju.

O, tek Vrbas plahovit,Silan, smaragdno-zeleni Kastel u odsjaju sunca.I mirisne aleje i ŠehitlukeI Šeher i Paprikovac,Odakle se pruža najljepši pogled voljeni grad.

Oh, Paprikovac,odakle se čuje najljepša muzika,plač novorođenih beba.Zamislim osmijeh na licu majkeI suze radosnice.Dar materinstva. Dijete!Narast će dijete!Postat će čovjek!Uvijek će pamtit majčine oči,toplu ruku i mio glas.

Tu na Paprikovcu rođene su i moje unuke.Najmlađa Sarah,ima deset godina,lijepa i pametna djevojčica.

Njene oči su velike, okrugle,smaragdno-zelene,baš kao rijeka u mom gradu.

Kad pogledam u tu dubinu,kao da ugledam Vrbas.

Kako me boli sjećanje u duši.Sarah nije vidjela svoj grad.

Samo je tri mjeseca imalaKada je s mamom i starijom sestromotići morala.Često joj pričamo o našem gradu.Naša sjećanja, misli, povratak i nadažive u našim srcima.Eto nas Banjaluko mila!

Sadeta Sokol 2002,

IŠČUPANI CVJETOVI

To sam ja, to si ti,To smo svi mi – DIJASPORA!Moćnici svjetski – domaćiIsplaniraše i rat nametnuše,Zemlju bosanskohercegovačku krvlju natopiše.

Logori, patnje, silovanja, ubijanja,Paljevine, opsade gradova, mijesta sela krenuše.Miris krvi čuje se.Krvave rijeke teku, jedinom nam domovinom.A nas iščupane cvjetove,Poniziše, pljačkaše, istjeraše.Drugi, nepoznati ljudi nas primiše.Hvala im najviše.

Ovo su teška vremena za našu domovinu,Neki zli ljudi, žele da je nestane, da je brišu.Kao da nikad postojala nije.

Oh, dijasporo, iščupani cvjetovi,Pomozimo sebi, domovini svojoj pomozimo!Da postane slobodna demokratska država,svih svojih građana, svojih naroda.Izađimo na izbore!

Izborni budilnik zvoniI pomaže da se registrujemo odmahZa oktobarske izboreStari, srednji, mladi krenite na izbore.

Svojim glasovima, dijasporo,iščupani cvjetovi,sadimo nove cvjetove, da rastu, da cvjetaju,šire dah i mirise lijepe i drage naše domovineBOSNE I HERCEGOVINE!

Sadeta Sokol, 2010.


»VEZENI MOST 2010«U R E Đ U J E : I S M E T B E K R I Ć

BANJALUKA KAO OTVORENI EVROPSKI GRADTradicionalni susret Banjalučana održaće se ovog ljeta od 9. do 16. jula

Susreti Banjalučana, od Amerike do Skandinavije, od Australije do Banjaluke, uvijek su najljepša prilika za stvaranje i povezivanje naših niti, tako da »svaki naš građanin, koji nosi Banjaluku u srcu, zlatna je nit u očuvanju multikulturalne Banjaluke, kao otvorenog evropskog grada sa svim specifičnostima, uvažavajući jednakopravnosti i različitosti«. Ovo smo pročitali u okvirnom programu 7. susreta Banjalučana »Vezeni most 2010.«, koji će se održati od 9. do 16. jula u našem gradu. Stalni moto ovih susreta je i »povezivanje grada Banjaluke i građana Banjaluke sa sugrađanima raseljenim širom svijeta i njihovo integrisanje u životne tokove i razvojne procese svoga grada«Ovogodišnji susreti biće otvoreni u petak, 9. jula, u velikoj Sali Banskog dvora, prigodnim programom i pozdravnim riječima predstavnika grada i Banjalučana u svijetu, te svečanim koncertom, na kojem će između ostalog biti izveden i Oratorijum »Bosanski te deum«, za mješoviti hor, soliste i orkestar.Subotnje veče, 10. jula, biće uljepšano stihovima i zvucima gitare, koji će nas ponovo dočekati u avliji rodne kuće pjesnikinje Nasihe Kapidžić-

Hadžić. I ovog puta preko »Vezenog mosta« preći će zajedno pjesnici Banjaluke i gosti iz drugih bosa-nskohercegovačkih gradova, te Srbije i Slovenije. Nastupiće i dječji studio glume »Roda« iz Banjaluke, i biti oživljeno sjećanje na pjesnika i učitelja Stanka Rakitu, u povodu 80-godišnjice njegovog rođenja i 20-godišnjice smrti. Dodijeliće se i novoustanovljena književna nagrada »Nasiha Kapidžić Hadžić – Vezeni most«, za domete u poeziji za djecu, koju su prošle godine dobili Šimo Ešić iz Tuzle i Enisa Osmančević Ćurić iz Banjaluke, koji će ove godine svojim stihovima i otvoriti praznik lijepe riječi u ambijentu u koji ljuibitelji poezije uvijek rado dolaze, i u kojem će biti priređeno i nekoliko zanimljivih izložbi: »Fake artc« Anura Hadžiomerspahića, crteža osnovaca, iz riznice Bebe Kapidžić i knjiga banjalučkih i bosanskohercegovačkih izdavača. Gost susreta biće izdavačka kuća »Bosanska riječ« iz Tuzle, koja je dosad objavila brojna djela autora iz Banjaluke i sa našeg šireg područja, a koja će u nedjelju, 11. jula, u vijećnici Banskog dvora, predstaviti i nove knjige banjalučkih pisaca: Kemala Coce, Ranka Risojevića, Ranka Pavlovića i Ismeta Bekrića. Biće također predstavljena i nova knjiga Banjalučkih žubora »Sva ta draga lica«, kao i još neki zanimljivi naslovi koji treba da izađu iz štampe do susreta. Svoju retrospektivnu izložbu »Crtežom i slikom kroz vrijeme« priprema i slikar i likovni pedagog Alija Sarač, u povodu 60-godišnjice mature u Učiteljskoj školi u Banjaluci. Uz tradicionalni ekonomski forum dijaspore, planirana je i posebna tribina na kojoj bi Banjalučani mogli razgovarati sa predstavnicima grada i društveno-političkih organizacija. Okvirni program ovogodišnjih susreta predviđa i niz sportskih takmičenja: šahovski memorijalni turnir Ahmet Ćejvan, turnire u malom nogometu i odbojci na pijesku i dr. »Želja nam je da i ovogodišnja manifestacija »Vezeni most« bude simbol multikulturalnosti, suživota, tolerancije i tradicionalnog uvažavanja različitosti, očuvanja tradicija i običaja i istorijsko-kulturne baštine grada Banjaluka« – rekli su nam u Zajednici udruženja građana Banjaluke (email: [email protected] ili telefon: 051 432 780). U najavama i željama uvijek je dosta lijepih riječi. I radosti zbog novih susreta u rodnom gradu. Ali, te riječi treba da što više, i

što neposrednije, budu utkate i u svakodnevni život. Posebno u ovoj izbornoj godini. A i one riječi iz naslova ovog teksta postajale bi sve više naša zajednička stvarnost.

Pa, doviđenja, u Banjaluci!


»VEZENI MOST 2010«U R E Đ U J E : I S M E T B E K R I Ć

VRBANJATu prohodah, pa zaplivah,I obratno možda bješe...Dugo kraj nje sretan snivah,Uspomene sad se smiješe.

Još radosti bukti plamen,Kad načinih prvi skok.Poznam njezin svaki kamen,Čitav njezin donji tok.

Gdje je nekad bila brana,Gdje je nekad bio mlin,Gdje se spusti kakva grana,A gdje viri kakav klin.

Gdje se može pregaziti,Gdje je svaki dubok vir,

Oštri škriljci gdje su skriti...Poznam svaki njezin hir.

Poznat mi je svaki brzak,I kad huči ispod leda.Kad se prospe oblak drzak,Odakle nas ona gleda.

Gdje god ima kakva mrena,Gdje ću naći dobrog klena.Gdje god neki škobalj padne,Gdje su ribe uvijek gladne.

Znam gdje ona pijesak slaže,I za nas ga grije sama.I najbolje gdje su plaže,Gdje su sunce sunča s nama.

Gdje skakači salto prave,Gdje je voda preko glave,Gdje pronaći suho granje,Dobro drvo za pecanje.

Kukuruzi gdje se peku,Harmonika gdje sve svira,I gdje momci mole rijeku,Da im cure odabira.

Vaterpolo ljeti važan,A zimi je hokej glavni.Olimpijski duh je snažan,U Vrbanji svi smo slavni.

Proteklo je vode dosta.Da l' kamenje moje osta?Preko mosta ko sad hoda?Da l' slobodno teče voda?

Ko sad hoda oko mosta?Ko od mene pravi gosta?Vrbanja nam naša draga,Njome teče naša snaga.

Provjerimo naše znanje,Šta je ljepše od Vrbanje?Probudimo naše snove,Kakav žubor nas to zove?

Ona nam je zlatna rijeka,U kojoj i nebo sanja,Gdje god teče voda neka,Sa njom teče i Vrbanja.

Kemal HANDAN

VRBAS MLADOŽENJA

Noćas Vrbas buči kao mladoženjaa kad svaneobale su sami beharjoš jedan trenutakpa će biti bjelutak.

Dušan MUTIĆ

TRAŽIM TE...

Sve moječežnje,

strepnjei nade,

uputih Tebi,moj voljeni

Grade.

Tražim Teu krošnjama

lipe,u listu

kestena, u mirisu

bagrema,tražim Te,ispod vrbe

žalosne,u starimsjenama,

a Tebe već dugo

nema.

Zovem tesa obala

rijeke,što sada

u meniteče,

a riječi mekepostaju

gromadau suzi

što peče.

Tražim Te,zovem,

gubiš seu sjeni,

samo mojarijeka

uzdišeu meni.

Velida DŽIGUMOVIĆ

LJUDI

Rođeni bez pitanjaŽive bez znanjaUmiru bez htijenja

Jedni se drugima jadajuTješi ih ljubavni nemir sneniO njima se pjesme skladaju- u meni.

Dragutin Drago KOLAK


Notis från Sverige

Jag hade en lycklig barndom trots kriget Dženeta Selimoti} tvingades fly från kriget i Bosnien-Hercegovina

Trots krig och annat elände är det en lycklig barndom som inspirerat Dženeta Selimotić från Banja Luka i Bosnien och Hercegovina till Månadens dikt. Hon har utsetts till

Månadens skald av förlaget Alida Bok i Uppsala. Den vinnande dikten Min barndom kan läsas nedan eller på denna länk- Jag hade en underbar barndom fram till och med 1993 då det elaka kriget började och vi var tvungna att fly och lämna allt. Det fanns en flod i min trädgård. Stenar vid floden använde jag som fåtöljer och där satt jag och dagdrömde och skrev. Det var mitt meditiationsställe. - Ibland när livet är hårt tänker jag på den fina gröna floden Vrbas och den vackra naturen. Till Sverige kom Dženeta Selimotić när hon var femton. -Jag var en spinkig, nyfiken liten flicka. Jag fortsatte skriva och lära mig nytt liv, språk, kultur ... Det var inte så lätt men man försökte ju anpassa sig och allt har gått bra, säger Dženeta Selimotić.

Hon kom till Sverige 2002 och är bosatt i Malmö där hon arbetar som tandhygienist.- Min man kommer från samma land som jag fast från en annan stad mycket mera söderut – Mostar. Vår kärlek resulterade i två fina barn, dottern Leila 5,5 år som gillar att dansa och Emin sex månader som just nu gillar att skratta och joddla ..- Min dröm är att skriva en bok. Mitt motto i livet är att göra folk glada så det sprids runt omkring. Jag brukar t ex le åt en äldre kvinna eller man i hopp om att göra deras dag roligare, så de inte känner sig osynliga. Jag hoppas de skall göra någon annan glad, ringa till en vän, dotter och bara snacka lite och inte vara ledsna och känna sig avvisade ... Kan jag göra två, tre människor glada så är min dag perfekt ...-Tycker att det är underbart att kunna sätta ord på egna känslor och bearbetar på det viset allt som händer i livet. Har skrivit mycket på mitt hemspråk. Vill att mina barn skall veta sitt ursprung och vill låta dem utforska livet och världen. Vi brukar

åka nästan varje år till mitt hemland och Kroatiens kust.

Den utvalda dikten:

Min barndomDet fanns där som en självklarhet, en flod, en skog och en vacker blå himmel Trodde aldrig det kunde försvinna. att någon kan ta det ifrån en... Sitter här mellan fyra väggar och undrar, vad har hänt, varför är det så svårt att förstå... Många har förlorat allt, många har fått allt, nytt, gammalt...

Vill ha lite, vill ha lagom, vill ha min barndom.


Nove knjige banjalu~kih pisacaPiše:Ismet Bekri}

Na Sajmu knjiga u Sarajevu

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i ove je godine – na 22. sajmu knjiga i učila u Sarajevu – bilo domaćin našim piscima iz dijaspore. U

sajamskim dvoranama predstavljeno je više novih naslova bosanskohercegovačkih autora koji su, zbog agresije i progonstava, u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća, morali potražiti utočišta širom svijeta, od Australije, Amerike i Kanade, do Skandinavije. Druženje sa piscima i knjigama počelo je u srijedu, 21. aprila, predstavljanjem novih djela Hedine Sijerčić-Tahirović iz Njemačke, Osmana Arnautovića iz Belgije, Faiza Softića iz Luksemburga i Ševke Kadrića iz Švedske, zatim zajedničkim otvaranjem knjiga Predraga Fincija iz Velike Britanije, Ante Dolića, Safete Obhodžaš i Šime Ešića iz Njemačke, Gorana Sarića iz Kanade, Bekima Serjanovića iz Norveške, Igora Divkovića iz Hrvatske, Gorana Sarića iz Holandije, Branka Tošovića iz Austrije, te Ismeta Bekrića i Valerije Skrinjar-Tvrz iz Slovenije i Denisa Dželića iz Danske.Ovogodišnji najveći praznik knjiga u BiH bio je prilika da se predstave i nova djela autora iz Banjaluke: roman »Karađoz« Zlatka Lukića, zbirka pjesama »Kraljica lutka« Ismeta Bekrića i proza »Bajke za Unu« Denisa Dželića. Na štandu pisaca iz dijaspore bile su izložene i knjige banjalučkih književnih stvaralaca, objavljena u ediciji »Ptica« (prema istoimenoj skulpturi banjalučkog slikara i kipara Ahmeda Bešića, koja je postavljena u jednom parku u Štokholmu): »Ptice iz fjordova« Denisa Dželića, »Svi naši žubori« Velide Džigumović, »Grad u ruži« Nedžada Talovića i »Iza velike stanice« Seada Mulabdića. Na centralnoj sajamskoj pozornici predstavljena je i edicija »Banjalučki žubori«, koja je od 2000. godine objavila već 12 knjiga: »Prepisano se sedara«, »Zapisano Vrbasom«, »Kad jednom dođeš u grad od lišća«, »Vrbaska snoviđenja«, »Kad su cvali kestenovi«, »Kao list na vodi«, »Vrbas voda nosila jablana«, »Stope na vodi«, »Grad i duša«, »Tražim grad«, »Dajak nostalgija« i »Sva ta draga lica«. O pokretanju i mostu koji je uspostavila ova edicija govorio je njen urednik Ismet Bekrić, a »banjalučke žubore« su žuborom svojih stihova uljepšali prvi, prošlogodišnji, dobitnici književne nagrade »Nasiha Kapidžić Hadžić – Vezeni most«, pjesnici Enisa Osmančević Ćurić i Šimo Ešić. Među promotorima ove edicije našao se i pjesnik i prozaist Denis Dželić, koji je svoju

afirmaciju upravo stekao kao saradnik »Banjalučkih žubora«.Među mnogobrojnim ljubiteljima knjiga, na promociji smo susreli i neka znana lica iz Banjaluke. Bio je tu i nekadašnji predsjednik opštine Omer Višić, koji je i danas u Banjaluci živo prisutan kao društveno-politički radnik.»Zaista je lijepo čuti banjalučku riječ i na ovako velikoj i značajnoj izložbi knjiga«, rekao je Omer Višić. »Mada nam se počesto učini da riječima ne možemo dosegnuti sve to što želimo, ipak shvatimo da je prava riječ, lijepa riječ, moćna, i da zna otvoriti i najtvrđa vrata. Upravo su takvi i naši »Banjalučki žubori«, i drago nam je da će biti predstavljeni i u Banjaluci, u okviru predstojećeg julskog susreta Banjalučana.«

Denis Dželić i Enisa Osmančević-Čurić banjalučki književnici

Zlatko Lukić predstavio se na sajmu knjiga sa romanom "Katarza"


Iz aktivnosti SSD BiH

Odli~na ekipa Belgije i dalje na tronu Tekst: Namik Alimajstorovi}

U organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine od 23. do 25. aprila u Luksemburgu je održano Sedmo svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu. Srebro je pripalo našim Amerikancima, a 3. mjesto osvojio je mladi tim iz Austrije. Luksemburg je bio odličan domaćin. Na prvenstvu su učešće uzele selekcije naših državljana iz Francuske, Amerike, Austrije, Belgije, Češke, Danske, Engleske, Nizozemske, Luksemburga, Njemačke, Norveške, Slovenije, Švedske i Švicarske. Na takmičenju je odigrana i revijalna utakmica između veterana Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine i domaćina iz Luksemburga.

Novi stari šampion bosanskohercegovačke dijaspore je selekcija naših Begijanaca, koja je u finalu bila bolja od tima Amerike. Ali pođimo redom. Naime, ni islandski

vulkan nije mogao spriječiti selekciju Amerike da dođe na ovo takmičenje. To potvrđuju riječi trenera američke ekipe, Emira Mulalića, koji nam je u prvom kontaktu kazao: “Ma kakav vulkan, mi smo dva dana proveli na aerodromu u Sent Luisu i nismo htjeli odustati. Kada su ljudi iz aviokompanije vidjeli da smo uporni, našli su način da nas prebace do Brisela. Tu smo da konačno skinemo reprezentaciju naših Belgijanaca s trona."

Pokazalo se da je trener Mulalić zamalo bio u pravu. Naime, sasvim zasluženo finalnu utakmicu na prvenstvu odigrale su baš ove dvije ekipe. Tijesnim rezultatom 1:0 pobijedila je za nijansu iskusnija ekipa Belgije, koja je tako, peti put zaredom, postala šampion bosanskohercegovačke dijaspore. Naravno, to je zato jer je u svojim redovima ponovno imala legendu, Muradifa Durića – Tarzu, koji sa svojih 48 godina igra kao mladić i kome su naši fudbaleri iz Švedske dodijelili priznanje za njegov doprinos u dosadašnjim takmičenjima. Bronzana medalja pripala je mladom timu Austrije, koji je u borbi za 3. mjesto rezultatom 2:0 savladao selekciju Švedske.

Sve je počelo u petak svečanim izvlačenjem grupa koje su sačinjavali timovi (A grupa) Belgije, Norveške, Amerike, Engleske i Češke, zatim (B grupa) Danske, Njemačke, Švicarske, Nizozemske i Francuske te (C grupa) Luksemburga, Slovenije, Austrije i Švedske. Nažalost, u zadnji čas, zbog situacije s avioprijevozom,

otkazali su timovi Kanade i Italije. Nakon grupnog takmičenja, u četvrtfinale su se plasirale ekipe Amerike, Francuske, Danske, Austrije, Švedske, Engleske, Belgije i Nizozemske, a do kraja u igri su ostale četiri prvoplasirane ekipe. U polufinalu Amerika je, nakon izvođenja penala, savladala Austriju, jer je u regularnom toku meč završen rezultatom 1:1, dok je Belgija opet veoma tijesnim rezultatom 2:1 pobijedila Švedsku.

Više od 800 prisutnih gledalaca burnim aplauzom nagradilo je nepobjedivu ekipu Belgije, koja je znala tu radost podijeliti sa svojim navijačima.

Šampionski tim naših Belgijanaca osim Tarze u svojim redovima imao je najboljeg igrača na turniru, 23-godišnjeg Almira Durića, koji je osim pobjedničkog pehara i medalje u Belgiju odnio i avionsku kartu, dar BH Airlinesa. Drugi put zaredom američki golman Ilfan Kudić je “preko bare" odnio dres našeg reprezentativca Asmira Begovića u kojem je nastupao protiv reprezentacije Gane. Dres je uručio Asmirov otac Amir Begović, nekadašnji golman Leotara, koji je s porodicom mahsuz došao na ovo prvenstvo. Najviše golova postigao je Sony Karllson, 22-godišnji momak čija se majka Jasmina Mulalić iz Prijedora prije rata udala za Sonyjevog oca. Pehar za najperspektivnijeg igrača otišao je u ruke 16-godišnjeg Edvina Hodžića iz Linca, juniora Laska i momka za kojeg se već otima pola austrijske lige. O njegovoj igri sigurno će se još čuti na stranicama ovih novina, jer Edvin je izuzetan talent.


Dresovima i loptom našeg Miralema Pjanića nagrađeni su i Isa Bademaj, golman Engleske, Musto Šehić, najstariji volonter iz Luksemburga, te Damir Karić iz Engleske, najvjerniji navijač, koji je prisustvovao na svim dosadašnjim takmičenjima. Sve ove poklone uručio je Miralemov otac Fahrudin, čija je porodica dala svoj doprinos u organizaciji takmičenja. Naš reprezentativac je dresovima Liona opremio reprezentaciju naših građana

iz Luksemburga, a i dječaci koji su učestvovali u svečanom otvaranju prvenstva nosili su Lionove dresove. Pored toga, sportska oprema - dar našeg Saše Papca, pripala je Ibrahimu Omeroviću, domaćinu iz Luksemburga, čovjeku koji nije spavao cijeli vikend u želji da bude pri ruci svima onima koji su imali bilo kakvo pitanje. Pehar za fer play primio je kapiten češke ekipe Mirsad Zjakić, koji je istaknuo da njegova ekipa ima puno iskustva, ali malo kondicije i puno želje da se druži sa zemljacima iz cijelog svijeta.

Nažalost, grupno takmičenje nisu prošli potajni favoriti - Njemačka, Slovenija i Norveška, dok su svoj maksimum u grupnom takmičenju dali domaćin Luksemburg, koji zbog redovnog kola luksemburške lige nije mogao računati na najbolji sastav, kao i timovi Švicarske i Češke. Na večernjoj zabavi ekipne nagrade i priznanja najboljima uručili su članovi Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH i gosti, naši konzuli Haris Halilović iz bh. konzulata u Štutgartu i Mirza Husić iz bh. ambasade u Briselu.Osim sportskog takmičenja, u dvorani i oko nje susretali su se stari prijatelji i uspostavljala nova poznanstva te je ovo takmičenje pokazalo da je sve više onih koji dođu da se vide sa starim prijateljima, zemljacima. Najbolje navijače imali su Slovenija i Austrija, koji su doputovali autobusom i tokom cijelog takmičenja bučno bodrili svoje igrače u finalu. Austrija je navijala za Belgiju, a Slovenija za Ameriku. Uglavnom, atmosfere nije nedostajalo.

Na večernjem partiju, uz dobru pjesmu, svi su navijali za E-s-a-d-e, pa su tako naše Amerikance prozvali Eso. Kada su članovi Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine donijeli odluku da organizaciju 7. svjetskog prvenstva bh. dijaspore u malom fudbalu/nogometu dodijele Luksemburgu, nadali su se da su prvenstvo dali u prave ruke. Po završetku ove manifestacije, svi iz glavnog odbora, ali i gosti koji su pratili ovo druženje, imali su samo riječi hvale za organizaciju ovog druženja državljana BiH

u dijaspori, koju je, ovaj put, imala krovna organizacija udruženja građana BiH iz Luksemburga. Svima koji su bili tamo zasigurno će u sjećanju ostati imena vrijednih domaćina, Ferida Hodžića, Ibrahima Omerovića, Seada Suljića i svih drugih koji su dali ogroman doprinos u ugošćavanju Bosanaca i Hercegovaca iz 14 zemalja.

Domaćin takmičenja, Zajednica bh. klubova u Luksemburgu, učinio je sve da ovo takmičenje prođe u najboljem redu. Zato mu, uime svih učesnika i Glavnog odbora SSDBiH-a, veliko hvala.

Na kraju, šta reći već da je opet pobijedila Bosna i Hercegovina, jer ova smotra mladosti i druženja pokazala je da, ma gdje se nalazili i kakvim god integracijama ili asimilacijama bili izoženi, ipak ostajemo ono što jesmo - Bosanci i Hercegovci.

Donatori i volonteri Bez njih ovo takmičenje teško da bi se održalo. Još jednom veliko hvala donatorima i volonterima koji su pomogli u održavanju prvenstva!Hvala bosanskohercegovačkim reprezentativcima Miralemu Pjaniću, Asmiru Begoviću i Saši Papcu.Hvala aviokompaniji BIH Airlines, gospodinu Rasimu Mujkiću i njegovoj firmi HAFECO S.A.R.L., koja je obezbijedila pehare i medalje. Veliki doprinos u svemu ovome dali su i Besim Bilić B.B. LUX-MANU d.o.o., Zijad Hrkić - Integral, Stanko Marinković - PREITURES-STANKO, Samir Mehanović NIGHT CUB, Safet Ikanović, Nena i Senad Arnautović, Ibrahim Omerović, Fejzo Dautbašić, Ferid Hodžić, Safet Suljkanović, Sejad Suljić, Musto Srehić, Smajo Vuković, Bego Mujkić, Nešad Omerašević, Pavo Božić i Ivan Franc iz Hrvatskog sportskog kluba u Luksemburgu, BKC Sloga Wiltz, KSD Bosna, MNK Krivaja, FK Zavidovići 94, HKSK Obernaven i Centre Ismique – Luksemburg. Prilika za druženje Na ovom turniru susreli su se stari prijatelji i komšije iz Sarajeva, Edib Fišeković i potpisnik ovih redova. Fišeković je za ovu priliku stigao iz Sehra u posjetu nekadašnjem golmanu Želje Senadu Arnautoviću – Senti, koji trenira golmane luksemburške reprezentacije. Naravno, najviše je bilo priče o starim dobrim danima i velikom rivalstvu malih fudbalskih klubova “Vrbanjuša” i “Jug”, odnosno sarajevskih mahala Bjelava i Vrbanjuša.


Sva ta draga licaPiše:Ismet Bekri}

Nova knjiga Banjalučkih žubora

»Banjaluko, sliko na zidu! Oblače bijeli što se tiho, kao život, odmičeš od mene. Daleko sam od tebe, ne poznaješ me, a ja tebe ne prepoznajem. Svaki put kad te vidim, i ja i ti smo drugačiji, a malo je slika po kojima te pamtim... Da bih te volio, sjećanja i priče o tebi moram imati. Pa ih kradem, vješto i neprimjetno. U tišini sobe i mraka iz tuđih sjećanja cijedim svaku kap osmijeha i ljubavi prema tebi. Pa, kao prokleti šejtan, prstima slikam slike, cijeli ovaj zaleđeni svijet njima kitim, a znam da na to nemam pravo. Al' bez njih ni ti, Banjaluko, preživjela ne bi. Znam da se i ti pitaš, pod mjesecom svetim, šta će biti kada sjećanja i priče o tebi nestane?!«Ovako o svome rodnom gradu piše Haris Grabovac koji je imao samo četiri godine kada je sa svojom porodicom otišao iz Banjaluke. Stigli su na sjever, do Švedske. Tu, kako se kaže, »pali i ostali«. Haris danas studira književnost u Štokholmu i piše pjesme i prozne zapise. Njegove riječi čitamo u uvodniku nove, već 12.knjige »Banjalučkih žubora«, nazvane opet po riječima drugog Banjalučanina, Atifa Turčinhodžića, koji je u svome tekstu »Banjalučka druženja« između ostalog napisao:»Pjevao sam za svoju dušu, pjevao svome gradu, svojim uspomenama, ali i svojoj raji, mojim prijateljima i pravim Banjalučanima... Nale, Pirgo, Lala, Tamba, Mujo, Zoran, pa familije Karahalilović, Džanić, Šobić, pa Maše, Runjo, Ante, Bjanki, Teta (Karaoke), Dževaka, pa Goran Duje iz Kajaka, pa doktor Velid, pa Zaja, Cera, Sejo, pa Nurko sa svojom cijelom familijom... Sve te šeherske noći sevdaha i banjalučkih druženja ostaju duboko u meni, jer tih noći preda mnom je bila Banjaluka u malom, baš tu, uz mene, sa mnom. Neka mi oproste svi oni koje ovog puta nisam spomenuo, ali svi su oni sa nama. Kad vidite sva ta draga lica, pa još kad i zapjevaju sa mnom, ima li išta ljepše!«Toliko je dragih lica, rasutih, udaljenih, »zametenih«; zato je i toliko radosti kad se susrećemo, sjećamo, prepoznajemo – čitamo u predgovoru nove knjige »Banjalučkih žubora«, koja nam želi približiti bar djelić svih tih viđenja i snoviđenja, »svih tih dragih lica«, oživjeti u sjećanjima bliska imena, osvijetliti drage slike djetinjstva, druženja, susreta na obalama Vrbasa, u avliji Nasihine rodne kuće, pred »Palasom«, u Maloj čaršiji, u Gornjem Šeheru, na Slapu, ili na tradicionalnom okupljanju Banjalučana u Švedskoj, i bilo gdje na ovoj kugli zemaljskoj koja se sada zove i Banjaluka. Banjaluka je u nama, ali i tamo gdje je postala, i ostala, a koliko će je stvarno biti zavisi i od nas samih. Ne samo od naše nostalgije i naših sjećanja, naših susreta, nego i od našeg pripadanja rodnom tlu, od toga koliko smo prisutni u realnosti, u zbilji svakodnevice. »Banjalučki žubori« imaju podršku Banjalučana širom svijeta,

a posebno u Švedskoj. Savez Banjalučana Švedske i Asocijacija mladih »Banjaluka u srcu« pomažu izdanja promocijama i pretplatom, a PLIVIT-TRADE porodice Golalić prihvatio se stalnog donatorstva. Treba takodjer istaknuti finansijsku podršku privrednika Kerima Dizdara i Asima Hamidovića iz Ljubljane, Tea Hadžića iz Umaga, Aide i Midhata Zembo i Davora Mikete iz Rijeke, te BKZ »Preporod« iz Banjaluke.

Ovom prilikom pozivamo sve zainteresirane na saradnju. Kontakt email: [email protected]

SUSRETI BANJALUČANA

ŠVICARSKA

Drage Banjalučanke, dragi Banjalučani,dragi prijatelji Grada na VrbasuSrdačno vas pozivamo na tradicionalni7. . susret Banjalučanki i Banjalučana u Švicarskoju subotu, 05. juna 2010. godine u 13 sati u dvorani Kirchgemeinde, Kirchgasse 30, 8302 Kloten

USA

ST. Louis, MO USA28.05. - 31.05

Tradicionalni majski susreti BanjalučanaDobrodošli na još jedno nezaboravno druženje uz pjesmu i igru.


Osvrti na posjetu

ZIMOVANJE-ŠVEDSKA-KLÄPPENU periodu od 28.03 do 03.04.2010. zahvaljujući

UDRUŽENJU OBRAZOVANJE GRADI BIH i našim domaćinima u Švedskoj UDRUŽENJU ALPINA SCAND

SARAJEVO 84 i SAVEZU BANJALUČANA, nas šest djevojaka dobilo je priliku da provedemo sedam dana na skijalištu u Klappenu. 28.04.2010. uz pratnju Edina Bećarevića-vođe grupe i gospodina Mehmeda Agića u 15 i 30 sa sarajevskog aerodroma krenuli smo najprije do Beča zati do Štokholma. Tamo nas je čekao gospodin Ragib, koji nas je dalje odvezao do skijališta u Klappenu.

Putovanje je trajalo do iza ponoći, na skijalištu su nas dočekali članovi iz Alpina Scand Sarajevo 84 udruženja. Odmah po dolasku smještaj je bio spreman i već slijedeće jutro smo krenuli na skijaške staze sa instruktorima. Već tada smo imali priliku da upoznamo mnogo dragih ljudi iz Bosne koji su proteklih godina živjeli u Švedskoj. Utisci koje smo stekli bili su predivni, preljepe staze. Ljubazni ljudi su nam samo još dodatno uljepšali boravak u Klappenu. Svaki dan od 11 pa do 14 sati smo provodili na stazama, popodne na ručku su nam se pridruživali i naši domaćini, tako da smo imali priliku da s njima razmijenimo iskustva i saznamo nešto više o njima i njihovom radu. Večera je obično bila druženje uz muziku i Banjalučke ćevape. Nama je vrijeme jako brz prolazilo i kao za tren došao je 03.04 naš posjednji dan na skijalištu. Tog dana za sve učesnike organizovano je takmičenje na kojem smo svi simbolično osvojili prvo mjesto i stekli diplomu skijaške škole. Nakon odlaska iz Klappena, otišli smo u Štokholm gdje su za nas priredili večeru članovi udruženja „MIRIS” OREBRO.Pozdrav prilikom polaska bio je jako emotivam. Nakon što smo se zahvalili svima izrazili smo želju i pozvali naše tamošnje domaćine da i oni u što skorije vrijeme posjete nas u BiH i da mi njima priredimo nešto slično kao što su i oni nama.Za sve nas je ovo zaista prelijepo iskustvo koje će nam dugo ostati u sjećanju i još jednom hvala svima koji su pomogli u njegovom ostvarivanju.

MAJA OPUTA

Zovem se Melina Dželović, i studentica sam prve godine Psihologije u Sarajevu. Posjeta Klappenu, u Švedskoj ostaće vječno urezana u mom pamćenju. Ljudi, naši bosanci i hercegovci, koje smo upoznale u tih sedam dana postali su nam sigurno doživotni prijatelji. Riječima se ne može opisati njihovo gostoprimstvo, ponašanje, i briga i pažnja koju su nam posvetili. Učinili su da se osjećamo kao svoji na svome i među svojima. Ovom prilikom želim još jednom da se zahvalim svima koji su učestvovali u organizaciji našeg dolaska u Švedsku, i koji su nesebično dijelili sve što su imali sa nama tih sedam dana.

Zaista, riječi nisu dostatne kako bi se opisala ljepota koju sam doživjela na putovanju u Švedsku. To nije bilo obično, suhoparno putovanje već jedno predivno iskustvo, koje, sigurna sam, niti jedna od djevojaka neće zaboraviti. Ljudska toplina koja nas je sve ganula, koja je karakteristična samo za nas Bosance i Hercegovce, ljudska humanost, divno prijateljstvo, sve je to ono što čini ovo putovanje prelijepim. Još jednom hvala svima koji su pokrenuli ovaj projekat i hvala svima koji toliko nesebićno daju sebe za isti.(Sabina Hajrulahović)

Indira Suljić, studentica prve godine historije na Filozofskom fakultetu:"Veliko hvala udruženju OGBiH i udruženju Alpinascanad Srajevo 84 i svim ostalim udruženjima koji su pomogli pri realizaciji ovog projekta naše posjete Švedskoj. Hvala na gostoprimstvu i ljubaznosti koju su nam pružili. Kako ja tako i moje prijateljce ćemo sigurno uvjek pamtiti ovo putovanje, ovih predivnih provedenih sedam dana u Švedskoj sa najljepšim mogućim uspomenama. Ovo samo pokazuje da mi bosanci i hercegovci uvijek možemo biti povezani i biti jedna cjelina gdje god da se nalazimo.Nadamo se da ćemo i mi biti dobri domaćini kada budete dolazili u Sarajevo. Veliki pozdrav."Ovogodišnje zimovanje u Švedskoj bilo je predivno iskustvo. Ovom prilikom bih željela zahvaliti svima koji su omogućili njegovu realizaciju. Naučila sam osnovne vještine skijanja i to zahvaljujići strpljivosti i trudu gospodina Elvira, na čemu mu se posebno zahvaljujem, a svima vam veliko hvala na neizmjernom gostoprimstvu, ljubaznosti, te lijepim sjećanjima. Još jednom od srca hvala. (Pavica Emina)

ADISA ŠABANOVIĆ - Studentica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu - odsjek Socijalni rad:" Iz Kraljevine Švedske nosim samo predivne utiske i uspomene, koje ću zajedno pamtiti sa svojom ekipom i ljudima koji su nam to omogućili. Druženje i upoznavanje sa našim ljudima koji žive u Švedskoj gdje smo i proveli 8 predivnih dana bilo je zaista predivno. Za nas su imali puno gostoprimstva, ljubavi, strpljivosti i razumijevanja za početnike u školi skijanja. Bilo je i dosta humora i naravno ''banjalučkih ćevapa'' bez kojih nije prošla ni jedna fešta. Još jednom se zahvaljujem svima koji su omogućili moj dolazak u Švedsku i nadam se da ćemo se uskoro opet vidjeti i družiti,da li opet u Švedskoj, Sarajevu ili negdje drugdje....Puno pozdrava, Adisa Šabanović"


Redakciji časopisa «Šeher Banja Luka»

Poštovana redakcijo, sugrađani Banjalučani.Vrlo ugodno me iznenadio članak «Protjerani grad» od autora Zlatka Lukića u broju tri vašeg glasila, čije sam napise i ranije sa zadovoljstvom čitao. Jer po mom skromnom sudu, piše nadahnuto, dopadljivo, jasno i razumljivo. Rad oko popisa naših sugrađana protjeranih iz svojih domova i voljenog grada je svakako hvale vrijedan i dakako zahtjevan trud, osobito za pojedinca (što bi inače bio zadatak za cijeli tim entuzijasta) i mislim da bismo svi mi čitatelji «Šeher Banja Luke» trebali udovoljiti molbi Zlatka Lukića i dostaviti redakciji prezimena familija koja se ne nalaze u pomenutom popisu a protjerane su iz našeg grada. Tako sam se i ja sjetio nekoliko prognanih obitelji koje bi trebalo dodati popisu.Dautović, Gverić, Kulier, Marković, Nanić, Nazor, Novkinić, Petrač, Petrušić, Stipančić, Volar. Čudno je da su sedmorica od gore nabrojanih bili muzičari i bavili se muziciranjem. Po onoj poznatoj misli «Što je zapisano to ostaje, što se pamti to se zaboravi» pa će tako i ovaj angažman oko barem djelimične registracije naših unesrećenih i protjeranih sugrađana biti dragocijen

Pisma čitalaca

materijal historije naše Banja Luke. Želeći svako dobro i uspješan rad magazina Saveza Banjalučana u Švedskoj srdačno vas pozdravljam.

Irfan NurudinovičSkibu 15/3 Norveška

Poštovana redakcijoUpravo sam dobio sve primjerke «Šeher Banjaluke» i mogu da vam kažem da sam veoma impresioniran sadržajem i puno sam vam zahvalan što sam dobio nešto što je za svaku pohvalu. Želim vam puno sreće u daljnem radu i da slijedeći brojevi budu puni sadržaja o našoj lijepoj Šeher Banjaluci. Uredniku i njegovim saradnicima maksuz selam iz sjeverne Norveške.Dževad Hajdarević Rognan Norveška

Redakcija ovim putem zahvaljuje Irfanu i Dževadu na javljanju i pohvalama te pozivamo i ostale čitaoce da nam pišu o svemu što je vezano za naš magazin, Banjaluku i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.


Pomozite našim studentima!

Vi koji trenutno ne živite u Bosni i Hercegovini možete dati svoj doprinos stipendirajući učenike i studente koji se školuju u našoj državi. To je jedini način da oni ostanu u svojoj domovini i pomognu njenom razvoju. Stipendije koje ćete Vi obezbjediti s Božijom pomoći za one koji se školuju u Bosni i Hercegovini olakšat će ovim mladim ljudima dobijanje akademskog statusa.U nadi za uspješnu saradnju na obostrano zadovoljstvo zahvaljuju Vam se saradnice asocijacije Fatma Banjaluka. Kontakt osoba u Banjaluci je predsjednica asocijacije Fatma Mirsada Delnezirević tel. 0038765851312.

STUDENTI IZ BANJALUKE

1. ALEN HAJIRIĆ rođen 26.02.1990. godine u Banjaluci. Student I godine Akademija umjetnosti u Banjaluci, Studijski program LIKOVNE UMJETNOSTI, Smjer SLIKARSTVO. Kontakt telefon: 0038751464767; 0038765962137.

2. DŽENITA ČATAK rođena 06.08.1988. godine u Banjaluci. Studentica II godine Pravnog fakulteta u Banjaluci. Kontakt telefon: 0038766265405.

3. SEJLA OBRADOVAC rođena 06.12.1988. godine u Banjaluci. Studentica III godine Visoke škole unutrašnjih poslova. Kontakt telefon: 0038765912178.

4. NURA PRLJA rođena 17.03.1988. godine u Banjaluci. Studentica II godine Filološkog fakulteta u Banjaluci, Odsjek NJEMAČI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765672134.

5. AMRA SEJDINOVIĆ rođena 18. 03. 1988. godine u Banjaluci. Studentica III godine Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment u Banjaluci, OPŠTI SMJER. Kontakt telefon: 0038766524694; 0038751413625.

6. SAFET JUSIĆ rođen 23.10. 1987. godine u Banjaluci. Student II godine Filološkog fakulteta, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765744553.

7. ADELA ALEKIĆ rođena 28.02.1990. godine u Banjaluci. Studentica II godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PREDŠKOLSKO VASPITANJE. Kontakt telefon: 0038766937085.

8. AMELA TROKIĆ rođena 07. 09. 1991. godine u Banjaluci. Studentica I godine Panevropskog fakulteta ,,Apeiron”, Fakultet Pslovne ekonomije, Studijska grupa PREDUZETNIČKI MENADŽMENT. Kontakt telefon: 0038766964388.

9. SANDRO HERGIĆ rođena 30. 05. 1990. godine u Banjaluci. Student I godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program FILOZOFIJA. Kontakt telefon: 0038751318094; 0038762860450.

10. AMRA ISIĆ rođena 11.10.1988. godine u Banjaluci. Studentica III godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program SOCIOLOGIJA.

STUDENTI IZ BOSANSKE OTOKE

11. AIDA DUBICA rođena 03.12.1989. godine u Banjaluci. Studentica II godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PSIHOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038761815230.

12. MAJDA MUSTEDANAGIĆ rođena 12.05.1988. godine u Bihaću. Studentica II godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PSIHOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038762820087.

UČENICI IZ BANJALUKE

13. AMINA OBRADOVAC rođena 01.11.1994. godine u Travniku. Učenica I razreda Opće gimnazije Katoličkog centra u Banjaluci. Kontakt telefon: 0038766884560.

14. HANA TROKIĆ rođena 23.06.1993. godine u Zagrebu. Učenica III razreda Gimnazije u Banjaluci, Smjer IB. Kontakt telefon: 0038766964388.

15. LEJLA ČAJIĆ rođena 28.06.1992. godine u Banjaluci. Učenica III razreda srednje Ekonomske škole u Banjaluci, Smjer EKONOMSKI TEHNIČAR - EKONOMIJA. Kontakt telefon: 0038751413706.

16. ISMIR KUŠMIĆ rođen 04.09.1994. godine u Travniku. Učenik I razreda srednje Tehničke škole u Banjaluci. Kontakt telefon: 0038765725950.

UČENICI I STUDENTI IZ PRIJEDORA

17. TEA KARDUMOVIĆ rođena 08.07.1992.godine u Prijedoru. Učenica II razreda srednje Mašinske škole u Prijedoru, Smjer TEHNIČAR DRUMSKOG SAOBRAĆAJA. Kontakt telefon: 0038766360270

18. IRMA ZUKIĆ rođena 19.10.1990. godine u Prijedoru. Studentica I godine Fakulteta Političkih nauka u Banjaluci, Studijski program SOCIOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038765245468

19. DIJANA ALIŠIĆ rođena 04.04.1989. godine u Prijedoru. Studentica II godine Medicinskog fakulteta u Banjaluci, Studij STOMATOLOGIJE. Kontakt telefon: 0038765704197

STUDENTI IZ TESLIĆA

20. EMINA BEGOVIĆ rođena 23.11.1985. godine u Doboju. Studentica II godine Pravnog fakulteta u Sarajevu. Kontakt telefon: 0038765823177.


21. JASMINA HASIĆ rođena 28.03.1984. godine u Tesliću. Studentica III godine Pravnog fakulteta u Zenici. Kontakt telefon: 0038761431267.

22. FADILA BEGOVIĆ rođena 15.03.1986. godine u Tesliću. Studentica IV godine Pravnog fakulteta u Sarajevu. Kontakt telefon: 0038766288974.

23. JASNA HASIĆ rođena 24.06.1990. godine u Tesliću. Studentica I godine Pedagoškog fakulteta u Zenici, Odsjek BHS JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038761830902.

24. ANISA HODŽIĆ rođena 21.02.1990. godine u Tesliću. Studentica I godine Filozofskog fakulteta u Tuzli, Odsjek HISTORIJA. Kontakt telefon: 0038762910591.

STUDENTI IZ KOTOR VAROŠI

25. MINEL MAJSER rođen 01.12.1990. godine u Banjaluci. Student I godine Filološkog fakulteta, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765886902.

26. SENIJADA ŠEHOVIĆ rođena 04.05.1990. godine u Banjaluci. Studentica I godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PEDAGOGIJA. Kontakt telefon: 0038766326118.

27. ZENIJADA ŠEHOVIĆ rođena 06.10.1987. godine u Banjaluci. Studentica IV godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Odsjek UČITELJSKI STUDIJ. Kontakt telefon: 0038765892085.

28. HUSEIN TATAR rođen 30.07.1989. godine u Banjaluci. Student I godine Mašinskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PROIZVODNO MAŠINSTVO. Kontakt telefon: 0038765343011.

29. HARIS HIBIĆ rođen 19.05.1989. godine u Banjaluci. Student I godine Panevropskog fakulteta ,,Apeiron”, Fakultet Informacionih tehnologija u Banjaluci, Studijska grupa FPI- NASTAVNIČKA INFORMATIKA. Kontakt telefon: 0038765886967

30. AHMEDIN BILIĆ rođen 22.02.1991. godine u Banjaluci. Student I godine Ekonomskog fakulteta u Banjaluci. Kontakt telefon: 0038765237824.

31. ALEN HIBIĆ rođen 28.12.1989. godine u Banjaluci. Student I godine Panevropskog fakulteta ,,Apeiron”, Fakultet sportskih nauka u Banjaluci, Studijska grupa FSM-NASTAVNI SMJER. Kontakt telefon: 0038765676486.

32. SIJANA MAJSER rođena 13.05.1989. godine u Banjaluci. Studentica II godine Filološkog fakulteta u Banjaluci, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765762143

33. SELMA HIBIĆ rođena 27.08.1989. godine u Banjaluci.

Studentica II godine Filološkog fakulteta u Banjaluci, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765250906; [email protected].

34. KENANA BEGANOVIĆ rođena 10.04.1990. godine u Banjaluci. Studentica II godine Filološkog fakulteta u Banjaluci, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038766951177.

35. SELMA BOTIĆ rođena 28.01.1990. godine u Banjaluci. Studentica I godine Univerziteta za poslovne studije u Banjaluci, Studijski program EKOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038766938942.

36. SENADIN BOTIĆ rođen 27.03.1988. godine u Banjaluci. Student I godine Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci. Kontakt telefon: 0038765494379.

37. MELIHA LIŠANČIĆ rođena 15.03.1989. godine u Banjaluci. Studentica II godine Fakulteta Političkih nauka u Banjaluci, Studijski program SOCIOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038766952922.

UČENICI IZ KOTOR VAROŠI

38. HATIDŽA ŠEHOVIĆ rođena 21.03.1993. godine u Zagrebu. Učenica III razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038765176392.

39. MIHIDIN HUSIĆ rođen 11.11.1992. godine u Zenici. Učenik III razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer POSLOVNO – PRAVNI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038765641752.

40. SALMINA HUSIĆ rođena 06.12.1991. godine u Banjaluci. Učenica IV razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer TURISTIČKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038765775446

41. ENIS ŠKORIĆ rođen 08.01.1993. godine u Zenici. Učenik II razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038766476761.

42. RAMO BOTIĆ rođen 28.07.1992. godine u Večićima-Kotor Varoš. Učenik III razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038766835793.

43. SELMA HIBIĆ rođena 14.08.1991. godine u Banjaluci. Učenica IV razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer TURISTIČKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038766436563.

44.AHMET BOTIĆ rođen 14.02.1992. godine u Banjaluci. Učenik IV razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038766797646.

45.AMRUDIN ALAGIĆ rođen 26.02.1992. godine u Banjaluci. Učenik III razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR.


Sa skijaških staza

IF Sarajevo 8404.04.2010 god.Idre Fjäll Postovani skijaški prijatelji ... Deseta jubilarna škola skijanja u organizaciji IF Sarajevo 84 je provedena uspješno, veoma radno i što je najvažnije bez ijednog povređenog polaznika škole. Cjelokupni program proslave povodom deset godina postojanja IF Sarajevo 84 te škole skijanja sa pratećim aktivnostima je proveden pod dirigentskom palicom osnivača IF Sarajevo 84 gospodina Envera Kučukovića - Tendera , čovjeka koji svojim sportskim htijenjem,duhom i skromnošču plijeni i inspiriše kako sve nas tako i naše nove mlade nadolazeće generacije. Operativni dio škole skijanja je bezprijekorno proveden pod nadzorom Irfana Rizvanovića i Amera Kadića . I sami priznaju da to i nije bilo tako teško kad su pod svojom komandom imali veoma vrijedne i stručne instruktore kao što su : Nerma Rami, Mia Pilipović, Raisa Markov, Anisa Medenhodžić, Šukrija Saitović, Mile Pilipović, Damir Kadić, Jonnas Bringhamar, Haris Bahtijaragić, Dino Bojadžić, NizarTalović i Ensar Kadić . Moramo ovdje spomenuti i veoma angažovane roditelje koji su pomagali i asistirali našim instruktorima kad im je bila potrebna pomoć. Tradicionalni Memorijalni kup " Ishaka Salame " je uspješno održan predzadnji dan našeg boravka i svi učesnici su provezli postavljenu stazu u taktu koji odgovara njihovom skijaškom znanju.....Po završetku takmičenja se pristupilo dodijeli nagrada i svi učesnici u memorijalu su dobili zaslužene

diplome, medalje i čokolade pri čemu su naravno najsretnija bila naša djeca. Sve predviđene vanskijaške aktivnosti su takođe provedene veoma uspješno i za to su se pobrinuli predsjednik IF Sarajevo 84 Enes Kunovac ,instruktor Šukrija Saitović, blagajnik Mustafa Rešić , funkcioner Aida Kunovac te sekretar udruženja Damir Kadić. I ovaj put su vanskijaške aktivnosti ( tenis i fudbal u sali te kuglanje ) bile vrlo cijenjene i posjećene u velikom broju . Odgovorni funkcioneri za ove aktivnosti su bili Šukrija Saitović ,Senad Filipović ,Benjamin Medenhodžić ,Ami Jašarevic te Amer Kadic koji između ostalog imaju samo riječi pohvale za sportsko zalaganje i ponašanje svih učesnika u navedenim aktivnostima. U večernjim satima nas je zabavljao muzički band "Balkan Expres" iz Eskilstune a muzičke večeri su upotpunjene prigodnom tombolom koju je profesionalno organizovala Ines Bahtijaragić sa saradnicima.Ove godine smo ostali uskraćeni za pomoć naših instruktora Zinaide Kadić, Seje Kovačevića i Jujić Alena koji iz osobnih razloga nisu bili u stanju da budu sa nama. Istodobno koristimo priliku da čestitamo Zinaidi Kadić i Danijelu Johanssonu dobitak sina koji je ujedno i naš najmlađi član. . Ovom prilikom se posebno zahvaljujemo i našim vjernim sponzorima "Elit Städ" , "Bosanska Pošta", "Nord Resor" te "Plivit Trade" koji su nas pomogli finansijski i logistički i bez cije pomoći bi naš rad sigurno bio puno siromašniji i teži.Puno skijaških pozdrava i do skorog viđenja…

Rukovodsto IF Sarajevo 84


Iz udruženja

Ketenija

Duga hladna švedska zima se otegnula ove godine. Noći duge. Sreća imamo naše udruženje u blizini, te skoro svako veče i sijelo.

Vrijeme brže prolazi u društvu uz TV i šalu. Svako ima ponešto da ispriča iz svoje okoline, iz BiH. Svi rado dolazimo na ova naša sijela, zaboravimo trenutno na sve što nam se dešava. Kažu: ”Društvo je najbolja psiho-terapija.”Često, začas neka od žena napravi halvu, sa pekmezom ili bez. Ponudimo naše Šveđanke: Izvoli ”bosnisk halva”. Gledaju u čudu, misle zašto samo halva (pola), a nakon što objasnimo šta je halva nastupa smijeh.Odavno smo spominjali da ćemo jedno zimsko veče praviti keteniju. Moramo čuvati našu tradiciju i kulturu od zaborava. Mi iz Banjaluke kažemo ketenija, dok u nekim drugim mjestima BiH kažu ćetenija. Nema veze kako se gdje zove, važno je da svi mi stariji znamo šta je to i po sjećanju znamo kako se pravi. Ovi mlađi,naša djeca, nisu nikad ni čuli za keteniju,a kamoli jeli. Hajde da pokušamo.Iskupi se nas desetak iz raznih dijelova BiH i naše dvije Šveđanke Marita i Marie. Pored nas iz Baja Luke, tu su i Ramiza iz Sarajeva, Enisa i Mirsa iz Prijedora, Nevresa iz Bijeljine, Bojka iz Doboja.Nerka iz Banja Luke je ovaj put glavna kao najstarija.Slušamo je i pomažemo. Brašno je isprženo i prosijano, agda ukuhala, izlazimo na snijeg i ubrzo ketenija treba da bude gotova. Svaka od žena razvlači keteniju na svoj način samo svi pazimo da ne pukne. Švedanke gledaju s čudom šta radimo i ne vjeruju da će od svega toga nešto ispasti.I same smo bile iznenađene da ispade baš ona prava ketenija što smo je pravili prije najmanje 40-tak godina. Pa nema veze kako se gdje kaže ketenija ili ćetenija. Važno je da smo mi lijepo proveli jedno dosadno zimsko veče u našem udruženju Hand i Hand u Nyköping-u. A ketenija – ćetenija će uskoro opet doći na red.

Enisa Bajrić

Nekada pojma nisam imao da je sutra, 22. aprila Dan planete Zemlje. Tako barem čujem putem radija a bogami, govore puno o tome i na televiziji. Pričaju,

vezano uz taj dan, o ekologiji, zaštiti okoline, «staklenoj bašti», o tome kako ćemo se, maltene, sami uništiti! Sve strava do strave, sve neka ružna predviđanja. A meni, barem kada je u pitanju 22.april, u sjećanju je Dan Banjaluke, dan kada je koncem 2. svjetskog rata, oslobođena «krajiška ljepotica» i onaj tada za nas djecu, dan koji je u ranim večernjim satima donosio neopisivo lijep vatromet. Bilo je to nekih davnih šezdesetih i sedamdesetih godina. Jeste da u to vrijeme taj vatromet, svojom ljepotom i raskošnošću nije ličio na ove današnje, ali je zato nama klincima u to vrijeme predstavljao doživljaj kojeg smo poslije toga prepričavali mjesecima. Oni stariji gledali su taj vatromet sjećajući se krvavih borbi koje su vodili sa fašističkim okupatorom. Svako je taj događaj, jednom riječju, gledao svojim očima. Jedino se pitam, nakon ovog još krvavijeg rata, hoće li Banjaluka ikada vidjeti neki novi vatromet!?..Banjaluka je, na prvi pogled, jedan sasvim drugačiji grad od onog koji se mnogi od nas, s tugom, sjećaju. Gradi se na sve strane, zgrade niču kao gljive poslije kiše a jedino su ulice iste. Doduše, nekako uže, manje i pretrpane nepoznatim licima. Davno će poeta i duša od čovjeka Jovan - Joco Bojović, mudro zapaziti kako «ljepota nije u golubarniku već u golubu», a sada, svakim novim susretom sa gradom na Vrbasu, postajem sve svjesniji i svjesniji gotovo ubojite istinosti njegovih misli i riječi. Siguran sam da je, ako ne isto, a ono slično i sa mnoštvom drugih gradova širom Bosne i Hercegovine. Postajemo tako, malo pomalo, tuđinci u nekada vlastitim gradovima, zarobljeni u mislima prepunim uspomena. Tim su bol i razočarenje još veći..../ Neki dan sam gledao emisiju na Švedskoj TV u kojoj se nastojalo odgovoriti na pitanje-da li postoji duša. Očevici su pričali da su vidjeli kako duša odlazi iz tijela umirućeg. Tako mi i Banjaluka pade na pamet, jer mi sve više liči na to beživotno tijelo a mi, nekadašnji žitelji, na tu dušu/Elem, dijete i supruga Darija Džamonje, pokojnog sarajevskog pisca i novinara, već su dobrano osjetili američki način života kada se i on, čini mi se 1993. uspio kako reče, «ispucati» iz Sarajeva. Bio je prepun bola zbog napuštanja svoga grada, unatoč neizmjerno mukotrpnoj i svakodnevnoj borbi za preživljavanje, ali i sretan što će uprkos svemu, napokon biti sa svojom porodicom. I tako Dario dolazi u Ameriku. Na tamošnji život se ne može priviknuti. Pokušava pisati, ali ne ide.Drugi i drugačiji ljudi, drugi način života i drugi ritam življenja, svakodnevno su u njemu budili uznemirenost. Unatoč porodici i njihovim željama za ostankom odlučuje se vratiti u Sarajevo. Sam. Tada je napisao kako je izlazeći iz Sarajeva i odlazeći u Ameriku mislio da će imati dvije domovine: svoju Bosnu i Hercegovinu i Ameriku. Po povratku je gorko spoznao kako, u stvari, ima dvije tuđine. Ozren Tinjić

Dan oslobo|enja

Ovako se njeguje bosanska tradicija u Nyköpingu


Šaljive strane

Aforizmi

Posjet uvijek čini zadovoljstvo – ako ne pri dolasku,onda pri odlasku.

Postati čovjek je ljepšeNego postati kralj.

Postoje tri vrste laži;laž, prokleta laž i statistika.

Popularnost je kao i mladostkad jednom prođeviše se ne vraća.

Ništa nije tako lošeda ne može biti gore.

Duševni bolesniknikada ne napada bez razloga.U tome se razlikuje od normalnih ljudi.

Mudre Izreke

Vara se onaj ko mislida se može odreći cijelog svijeta.Onaj, pak,koji misli da svijete može bez njega,vara se još više.(La Rochefocauld)

Nevinost je velika zaštita.(L. A. Seneka)

U ratu zakoni šute.(Ciceron)

Dobri zakoni nastaju iz loših običaja.(M. A. Lucanus)

Lijenčine uvijek imaju praznike.(narodna)

Razgovaraju Srbin i Crnogorac i pita Crnogorac Srbina:- "Đe ćeš na ljetovanje ove godine?"Srbin odgovara:- "U Tursku."- "Zašto, čoče, u Tursku?", Crnogorac će pomalo uvrijeđeno.- "Imaju lepše more i plaže, povoljnije su im cene, a i duže smo bili u zajednici."

Učiteljica učenicima u školi jednoga dana kaže da donesu tri marke za žedne u Africi. Sutradan sva djeca donose novce, osim malog Muje pa ga učiteljica pita gdje su mu marke, a on joj kaže da mu je babo rekao da u Africi nema žednih.Idući dan im učiteljica kaže da donesu tri marke za gladne u Africi. Svi su opet donijeli novac, samo mali Mujo nije, a učiteljica ga opet pita zašto.- Babo mi je rekao da nema gladnih u Africi. - odgovori mali Mujo.Za idući dan učiteljica kaže da donesu tri marke za srpsku stranku u Africi. Svi su donijeli po tri marke samo je Mujo donio devet maraka. Pita ga učiteljica zašto je donio devet umjesto tri, a Mujo će:- Moj babo kaže da ako u Africi ima srpska stranka onda ima i gladnih i žednih.

Dobio Haso na lotu glavni zgoditak od milijun eura. Kao sretnog dobitnika pozovu ga u redakciju da podigne nagradu i kaže koju rijec gledaocima.- "Sto planirate s tolikim novcem", pita ga voditeljica.- "Pa...", kaze Haso: "Prvo cu vratiti neke dugove."- "Dobro , a sto cete s ostalim?"- "A, ostali neka cekaju", odgovori Haso.

Otvorio medo piljarnicu i dođe jedan dan zeko, uđe i pita: • Medo, imaš li jagoda?• Nemam, zeko!Sledeći dan opet zeko pita medu:• Medo, imaš li jagoda?I opet će medo:• Nemam, zeko!I tako par puta. Dođe zeko opet i pita:• Medo, imaš li jagoda?Medo, sad već ljut, kaže zeki:• Ako me to još jednom pitaš, zakucaću te za zid!!Dođe sutra zeko i pita• Medo, imaš li eksera?Medo odgovara:• Nemam...A zeko će:• A jagoda?

Predstavljamo vam novi roštilj asortiman Brajlović.Uz primjenu tradicionalnih receptura i uz korištenje najkvalitetnijeg junećeg mesa, pripremili smo za vas u praktičnim pakiranjima 350 gr i 400 gr proizvode koji obezbjedjuju šarolikost na vašem roštiljuSarajevski ćevap 400 gr (16 kom x 25 gr)Banjalučki ćevapčići 400 gr (8 pločica x 50 gr)Sudjukice 350 gr (7 kom x 50 gr)Šiš ćevap 350 gr (7 kom x 50 gr)Hamburger 400 gr (4 kom x 100 gr)Bez nepotrebnih dodataka, samo meso i začini.

OSJEĆAJTE SE KAO KUĆI UZ PLIVIT BRAJLOVIĆ ROŠTILJ ASORTIMANSve za roštilj, originalni recepti i 100% juneće meso.Bez nepotrebnih dodataka, samo meso i začini!

NAJBOLJI I NAJKVALITETNIJI MESNI PROIZVODI?!MI SMO SIGURNI DA JESU, A VI?PROBAJTE I OCIJENITE!Pošaljite Vaš komentar na [email protected] 5 komentara nagradjujemo sa poklon paketom roštiljskog asortimana!

Potražite u vašoj prodavnici i ostale proizvode za uspješan i ukusan dan kraj roštilja:

www.plivit-trade.com

Šeher banja luka 6

Documents