ejh 'Izzuddin el-Kassam rhm.

Autor prof. Sead ef. Jasavi

Srijeda, 08 April 2009 18:30

Palestinski narod je spreman hvatati se u kotac sa najveom svjetskom silom Amerikom i Izraelom, zahvaljujui i postojanju i djelovanju ejh 'Izzuddin el-Kassama rhm., sina Abdul-Kadira b. Mahmud el-Kassama. Roen je 20 novembra 1882.g., u mjestu Dibilla, u gradu Latakiji, Sirija. Od ranog djetinjstva je bio poznat po osamljivanju i dubokom razmiljanju. Osnovno znanje je uzimao iz mekteba u Dibilli, nakon kojih je otiao za Egipat, 1896.g., gdje se upisao na univerzitet el-Azhar, gdje je imao prilike uiti pred ejhovima: Muhammed Abduhu i Muhammed Ahmed el-Tuhi. Pored utjecaja ovih ejhova, ejh 'Izzuddin el-Kassam rhm., je bio i pod utjecajem tadanjeg vostva egipatskog pokreta otpora protivu britanske okupacije olienog u medresi Muhammed Reid Rida'a.

U Egiptu se bavio i pravljenjem i prodajom kolaa i slatkia kako bi se kolovao i prehranjivao.U toku svog studiranja je doao jedanput u svoje rodno mjesto Dibillu. Njegov otac tada zatrai od njega da odu do lokalnog age da ga poselame, to ejh 'Izzuddin el-Kassam strogo odbi, rekavi: "Mukim treba doi da poselami musafira"!Kada se vratio u Siriju, 1903.g., radio je kao muderris u medresi Sultan Ibrahim. Kasnije je u Dibili osnovao kolu za poduavanje Kur'anu i arapskom jeziku. Godine 1920.g., je bio jedan od uesnika poznatog ustanka i bune protivu Francuza, nakon ega su francuske vojne vlasti pokuale da ga pridobiju i podmite nudei mu sudstvo u okupiranoj zemlji, to je on odbio. Nakon toga mu je presuena smrtna kazna.Predvodio je prve demonstracije za podrku libijcima u njihovom otporu italijanskoj okupaciji, kada je obrazovao jedinicu sastavljenu od 250 dobrovoljaca, i skupljao novac za pomo njima. Osmanlijske vlasti njemu i njegovim dobrovoljcima nisu htjele dozvoliti da idu na ispomo libijcima.ejh 'Izzuddin el-Kassam je prodao svoju kuu iz priobalnog mjesta Dibille i za te je pare kupio 24 puke i odselio se u brdsko utvreno naselje Huffa kako bi pomogao Omer el-Bejtara i njegov ustanak i bunu protivu francuskog okupatora, poznat pod imenom "Debel Sahjon", 1919-1920.g.. Francuske okupacione snage su ga tada osudile na smrtnu kaznu u odsutnosti.Nakon smirenja pobune, ejh 'Izzuddin el-Kassam rhm., sa svojim prijateljima, se seli za Palestinu, 1921.g., i postaje imamom mesdida "Istiklal", u starom naselju grada Haifa, kojeg su naseljavali preteno doljaci sa okolnih sela. ejh Kassam je imao posla sa njima, maksimalno se zalagajui da ih poduava vjeri, borei se sa vidno proirenom nepismenou. Drao je dersove svake noi i obilazio ih je to je bilo za svaku cijenu i pohvalu.ejh 'Izzuddin el-Kassam se zaposlio u islamskoj medresi u palestinskom gradu Haifa, a zatim i u tamonjoj "Organizaciji Islamske Omladine" (dem'ijjetu ubbanil-muslimin), iji je postao i predsjednik 1926.g.. U tom periodu, ejh el-Kassam rhm., je bio poznat po tome to je pozivao muslimane oprezu, pripravnosti i spremanju za dihad i borbu protivu britanskog okupatora. Bio je aktivan u optem da'avetu po damijama i me' brojnim skupinama ljudi koji su naseljavali sjever Palestine.1922.g., ejh Kassam je bio u mjestu Jadur u blizini grada Haifa, a sa njime su bili i njegovi bliski saradnici: ejh Muhammed el-Hanefi i ejh 'Ali el-Hadd 'Abid. Stanovnitvo grada Haifa su znali ejh Kassama rhm., kao dobrog islamskog vaiza iz Sirije, i kao presjednika "Organizacije Islamske Omladine" u gradu Haifa. To je bio ejh lijepog ahlaka i iste pozadine, poznat po takvaluku i bogobojaznosti i ljubavi prema svom vatanu. Sjever Palestine ga je poznavao kao dobrog imama, rjeitog hatiba, i eri'atskim opunomoenikom pri damiji "Istiklal", koju je i sam renovirao. Skupljao je oruje i novac za pomo mudahidima u libijskom Tripoliju koji su se borili protivu italijanske okupacije.1929.g., se proulo da Jevreji imaju plan zapaliti damiju "Istiklal" u gradu Haifa, pa su neki muslimanski uglednici iz tog mjesta predlagali da se zatrai hitna pomo od Engleza, to je ejh 'Izzuddin el-Kassam rhm., kategoriki odbio, rekavi: "Naa krv je ta koja treba da titi muslimane i njihove damije, a ne krv okupatorska!" Odbijao je bilo kakav dijalog ili sklapanje sporazuma sa engleskim okupatorima, rekavi: "Ko hoe kuati kuano taj eli varati!"Na svojim hutbama bi esto znao izvaditi sablju ispod svoga dubeta, govorei: "Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji Dan, neka se opae s ovim!" Nekada bi sa minbere znao rei: Jeste li vi vjernici? Sam bi odgovorio na svoje pitanje sa: Ne! Zatim bi nastavio: Ako ste vjernici, nemoj da je ko sjedio skrtenih ruku, bez oruja i borbe!" Smatrao je luksuzom i haramom ukraavanje damija i troenje novaca u te svrhe, i da je bolje nabaviti neto od oruja nego li to emo kupovati luksuzne namjetaje. Kao hatib i kao eri'atski opunomoenik je stizao do irokih narodnih masa. Malo se kosio sa lokalnom ulemom koji se nisu puno interesovali za pitanja koja nisu u domenu uih ibadeta (namaz, post...), za razliku od jevreja koji su svaki svoj potez planirali i zemlju malo po malo otkupljivali.Smatrao je da se vjera ne smije odvajati od politike i drave. Utjecaj politike je bio oit pogotovo nakon toga to su Jevreji uspjeli da 1917.g., izdejstvuju "Belforsko obeanje", kojim su im Englezi dali garancije za stalno naseljivanje na podruja Palestine. ejh Kassam rhm., se kosio i sa pojedinim ljudima iz svojih redova, koji su eljeli to prije podii ustanak i bunu za razliku od njega koji je smatrao da se jo nije spremno za to, i da jo za to nije vrijeme.1935.g., su britanski okupatori uli u trag ejh el-Kassamu rhm., to je natjeralo njega i jo 15 njegovih saradnika da se utvrde u selu ejh Zajed, gdje su ih britanci opkolili, 19 septembra, sprijeavajui ih od bilo kavog kontakta sa ostalim selima. Traili su od njih da se predaju, to je on odbio, nakon ega su uslijedile meusobne borbe. Neravnopravna borba je uslijedila izmeu dvije strane i trajala je skoro cijeli dan, i rezultirala je ehadetom ejh Izzuddin Kassama rhm., ali i pogibijom preko 15 britanskih vojnika.Od toga dana, ejh 'Izzuddin el-Kassam rhm., postaje simbolom otpora i palestinske borbe protivu okupatora. Uspostavljao je kontakte i sa nekim uglednicima iz zemlje i susjedstva, ali niko od njih nije bio zato da se palestinsko pitanje rjeava vojnim putem.