SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

OPATIJA

MEĐUNARODNI MONETARNI SUSTAV(1918. – 1973.)SEMINARSKI RAD

NAZIV KOLEGIJA: Međunarodna ekonomijaMENTOR: prof.dr.sc. Ana Vizjak

STUDENTI: Dunja Halapir, 002750 R-17 Diana Obrež, 002876 R-17

Tihana Petric 002869 R-17

STATUS: Izvanredni studenti

Zabok, 2012.

SADRŽAJ:

UVOD.........................................................................................................................................3

1. MONETARNI STANDARDI............................................................................................4

2. BRETTONWOODSKI SUSTAV...........................................................................................6

2.1. Međunarodni monetarni fond (IMF)................................................................................7

2.2 Svjetska banka (WB)........................................................................................................8

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................11

LITERATURA.........................................................................................................................12

UVOD

2

Tema ovog seminara je razvoj međunarodnog monetarnog sustava od 1918. do 1973.

godine. Da bi uopće ušli u temu razvoja međunarodnog monetarnog sustava potrebno je

objasniti definiciju tog sustava te njegovu problematiku.

Međunarodni monetarni sustav čini skup međunarodnih sporazuma i institucija kojima

se regulira međunarodna likvidnost, konvertibilnost jedene valute u drugu i u sredstva rezervi,

regulira postizannje eksterne ravnoteže putem promjene deviznog tečaja ili drugim mjerama.

Dakle, međunardni monetarni sustav čini skup međunarodnih sporazuma o sustavu

mešunarodnih plaćanja i skup međunarodnih institucija koja ta plaćanja omogućuju ili

olakšavaju.

Tri su temeljna pitanja koja se postavljaju u analizi međunarodnog monetarnog sustava:

1. povjerenje koje je uvijet njegove stabilnosti.

2. kontrola volumena međunarodne likvidnosti u interesu stabilizacije

3. velićina razdiobe koristi (ili troškova) koje iz međunarodnog monetarnog sustava

rezultiraju.

U prvom dijelu seminara govori se o razdoblju monetarnim standardima, odnosno o

zlatnom standardu koji je trajao od 19. st. do 1970.-ih. U drugom dijelu seminra govori se o

Brettonwoodskom sporazumu od 1944. – 1973., također govori se o njegovim počecima i

prekidu te o tvorevinama Brettonwoodskog sporazuma – Međunarodni monetarni fond i

Svijetska banka. Prilikom pisanja seminara korištena je metoda utvrđivanja činjenica uz

pomoć literature.

3

1. MONETARNI STANDARDI

Prvobitno je izraz „monetarni standard“ označavao određenu težinu zlata ili srebra koja je

služila kao vrhunski oblik novca, referalna količina u koju su se mogle mijenjati sve manje

novčane jedinice. Nakon toga se izrez monetarni standard upotrebljavati u značenju monetarni

sustav, a to znači skup institucija i načina plaćanja radi podmirivanja dugova1

Monetarni standard ima dva aspekta: doamći i međunarodni. Domaći aspekt odnosi se na

propise koji reguliraju količinu domaće novčane ponude i njezin porast. Međunarodni aspekt

odnosi se na aranžmane kojima se određuje eksterna vrijednost domaće valute.

Svi se monetarni standardi mogu podijeliti na robne i papirnate novčane standarde.

Robnio standardi mogu biti temeljeni na metalima ili drugoj robi, ili košaricama robe koje

uključuju i imetak. Metalni robni standardi bili su obično temeljeni na srebru ili zlatu ili

njihovoj kombinaciji.

Papiranti novac nema unutarnje vrijednosti već ima vrijednost samo zato jer ga privredni

subjekti prihvaćaju u razmjeni za realnu robu i usluge. Glavna je prednost papirnatog

standarda u tome što je proizvodnaj novčane jedinice jeftina i vrlo fleksibilna pa se može

dobro prilagoditi privrednom rastu realne proizvodnje. Loša je starana papirnatog standarda u

tome što ga se može vrlo jeftino proizvesti više nego što je potrebno, pa njegova kupovna

moć opada, a povjerenje u njega se smanjuje.

Zlato je služio kao novac stoljećima nakon inflacije koja je uzrokovala prevelika ponuda

papirnatog novca u vrijeme Napoleonovih ratova u Europi i Građanskog rata u SAD-u

ponovno je uveden zlatni standard u 19. st.

Zlatni standard, koji je svoje najbolje razdoblje doživio oko 1870. godine do Prvog

svjetskog rata kada sau valute svih većih zemalja bile konvertibilne u zalto po fiksnom tečaju

karakterizirala je relativno slobodna trgovina i slobodno međunarodno kretanje kapitala.

1 Report to the Congess of the Commission on the Role of Gold in the Domestic and International Monetary System, 1982., str. 111.

4

Kad je došlo do recesije vlade su se našle pod pritiskom povećanja kamatnih stopa i

smanjenaj autputa te dilemom hoće li ostati na zlatnom standardom i suočiti se s dubokom

depresijom i napustiti zlatni standard? Zemlje koje su prije napustile zlatni standard prije su se

oporavile od Velike depresije.

U 1934. SAD je devalvirao svoju valutu na $ 35/oz od $ 20.67/oz prije Prvog svijetskog

rata. Od 1924. do kraja drugog svijetskog rta tečajevi su teoretski determinirani vrijednošću

valuta u odnosu prema zlatu. Tijekom Drugog svijetskog rata mnoge najvažnije valute su

izgubile konvertibilnost, a samo je dolar kao važno valuta ostao konvertibilan u zlato.

5

2. BRETTONWOODSKI SUSTAV

Pri kraju Drugoga svjetskog rata (1944.) u Bretton Woodsu je stvoren poslijeratni

međunarodni monetarni sustav. U srpnju 1944. sastali su se predstavnici 44 zemlje u tom

gradu u SAD-u kako bi uspostavili sustav fiksnih tečajeva. Ciljevi su bili: stabilnost, puna

zaposlenost, fiksni tečajevi, konvertibilnost i međunarodna monetarna suradnja.

Sporazumom je ustanovljen monetarni sustav zasnovan na dolaru i stvoreni su Međunarodni

monetarni fond (IMF) i Svjetska banka (WB).

Svrha osnivanja IMF-a:

Poticati međunarodnu monetarnu suradnju

Poticati tečajnu stabilnost i urediti tečajne aranžmane

Poticati rast i visok stupanj zaposlenosti

Osigurati financijsku pomoć zemljama prilikom platno – bilančnog prilagođavanja

Sporazum o IMF-u uključivao je fleksibilnost kakao bi omogućio zemljama da postignu

vanjsku ravnotežu bez žrtvovanja unutarnjih ciljeva ili fiksnog tečaja. Dvije glavne točke tog

sporazuma su promovirale tu fleksibilnost u vanjskom prilagođavanju:

Mogućnost povoljnoga kratkoročnog kreditiranja od strane IMF-a

Prilagodljivi pariteti

Fiksiranjem cijene zlata u dolarima i drugim valutama, tečajevi su fiksirani prema dolaru,

a IMF ima mogućnost posudbe i uvjetovanosti. Tako je stvoren Brettonwoodski sustav kao

dolarsko – zlatni standard. Prema izvornim odredbama, sve zemlje fiksiraju svoje tečajeve s

obzirom na zlato, ali nisu trebale zamjenjivati svoje valute za zlato. Samo je US dolar ostao

konvertibilan u zlato. Prema tome, svaka zemlja je utvrdila svoj tečaj prema US dolaru i

izračunala zlatni paritet svoje valute. Sve valute su fiksirane u odnosu prema US dolaru, a

službena dolarska cijena zlata bila je nepromjenjiva. IMF je trebao osigurati kredite zemljama

s deficitom tekućeg računa te se brinuti za konvertibilnost valuta.

Zemlje sudionice sporezumjele su se da nastoje održavati vrijednost valute u rasponu

±1% oko pariteta pri kupnji i prodaji stranih valuta ili zlatnih rezervi. Devalvacija nije

upotrebljavana kao komparativna trgovinska politika ali ako je valuta postala preslaba za

obranu, moguća je bila devalvacija do 10% bez formalne suglasnosti IMF-a.Brettonwoodski

sustav fiksnih tečajeva funkcionirao je do 1973. godine a kasnije se prešlo na sustav

fleksibilnih (fluktuirajućih) tečajeva.

Rast deficita tekućeg računa SAD-a (rat u Vijetnamu), pomanjkanje povjerenja od

strane Europljana da se drže dolarski depoziti, porast repatricija dolara u SAD-u te rast cijene

zlata i formiranje dvostruke cijene zlata dovelo je do napuštanja sustava fiksnih tečajeva i

konvertibilnost dolara u zlato te demonetizacija zlata. Gubitak povjerenja prisilio je

predsjednika Nixona da suspendira službene kupnje i prodaje zlata 15.kolovoza 1971.

Tečajevi većine vodećih zemalja počeli su fluktuirati u odnosu prema US dolaru. Krajem

1971. godine većina je najvažnijih valuta aprecirala prema dolaru, tj. dolar je depricirao.

Iz tog razdoblja datira izjava tajnika američkog Ministarstva financija J. Connollyja

(1971.): „Dolar je američka valuta ali svjetski problem“ (često isticana izjava: „Naša valuta,

ali vaš problem“).

Nakon godinu i pol dolar je ponovno izgubio 10% svoje vrijednosti. Godine 1973.

pokazalo se da sustav fiksnog tečaja više nije moguć ii dolar je zajedno s drugim valutama

počeo fluktuirati. U lipnju 1973. dolar je izgubio daljnjih 10% vrijednosti.

Na temelju Brettonwoodskog sustava može se izvući više pouka. Fiksni su tečajevi bili

potrebni kao upijači inflacijskih šokova. Sustav fiksnih tečajeva zasnovan na mehanizmu

kompenziranja (engl. offsetting) tokova kapitala činio je veliki pritisak na domaću ekonomiju.

Vrijednost valuta morala se održavati međunarodnom koordinacijom monetarnih politika. 2

2.1. Međunarodni monetarni fond (IMF)

Međunarodni monetarni fond je međunarodna organizacija sa 185 zemalja članica od

samog osnutka ciljevi su te institucije nepromijenjeni, ali opracije koje uključuju nadzor

financijsku i tehničku pomoć razvijaju se kako bi se zadovoljile promjene u potrbema zemalja

članica u razvijajućoj svijetskoj ekonomiji.

2 M. Grgić, V. Bilas

7

Ciljevi IMF-a jesu:

Promoviranje međunarodne monetarne suradnje

Poticanje ekspanzije ravnotežnog rasta međunarodne trgovine

Promoviranje stabilnosti deviznog tečaja

Pomoć u uspostavljanja multilateralnog sustava plaćanja

Davanje zajmova zemljama čalnicama u problemima u platnoj bilanci

Općenito, IMF je odgovoran za osiguravanje stabilnosti međunarodnoga monetarnog i

financijskog sustava, odnosno sustava međunarodnih plaćanja. IMF promovira ekonomsku

stabilnost i radi na sprječavanju kriza kad nastanu, nastoji promovirati rast i suzbijati

siromaštvo.

U svrhu svega navedenog IMF ima tri glavne funkcije:

1. nadzor

2. tehnička pomoć

3. financijska pomoć

IMF promovira globalni rast i ekonomsku stabilnost potičući zemlje na prihvaćanje

određenih ekonomskih politika. Nadzor označuje regularni dijalog i politički savjet koji

IMF nudi svojim članicama. Na regularnoj osnovi, obično jednom na godinu, Fond

provodi dubinske procjene ekonomske situacije svake zemlje članice. Raspravlja s

vladama zemalja članica o adekvatnosti politika za ostvarivanje unutarnje i vanjske

ravnoteže.

2.2 Svjetska banka (WB)

Svijetska banka je također osnovana na konferenciji u Bretton Woodsu. Osnovana je

kao Međunarodana banka za obnovu i razvoj (engl. International Bank for reconstrutcion and

Development – IBRD). Svijetska banka ima 185 zemalja članica.

Danas je IBRD jedna od pet subgrupa koje čine Grupu Svjetske banke:

8

IDA (engl. International Development Assotiation)

IFC (engl. International Finace Corporation)

MIGA (engl. Multilateral Investment Guarantee Agency)

ICSID (engl. International Centre for Settlement of Investment Disputes)

Glavna funkcija WB-a je kreditiranje razvoja tako da je postao vitalni izvor financijske

i tehničke pomoći zemljama u razvoju diljem svijeta. To nije banaka u uobičajnom smislu,

sastoji se od dvije razvojne institucije i tri podružnice u vlasništvu svojih zemalja članica.

Dvije temljene razvojne institucije jesu:

IBRD

IDA

U podružnice spadaju :

IFC

MIGA

ICSID

Svaka od institucija ima različitu, ali podupiruću ulogu u misiji smanjivanja siromaštva u

svijetu i pobljšanju životnih standarda. IBRD se fokusira na zemlje srednje dohotka i

siromašne zemlje koje se isplati kreditirati, dok se IDA fokusira na najsiromašnije zemlje u

svjetu. Skupa osiguravaju zajmove s niskim kamatnim stopama te donacije i bezkamatne

zajmove za obrazovanje, zdravlje, infrastrukturu, komunikaciju i sl. u zemljam u razvoju.

Potrebno je spomenuti i Institut Svijetske banke – WBI koji je dio Svjetske banke i

zaduže je za pomaganje zemljama putem širenja globalnog i lokalnog znanja kako bi

premostile razvojne izazove. Razvojni programi kreirani su u svrhu izgradnje vještina između

grupa pojedinaca koji izvode određene zadatka, ali i s ciljem jačanja organizacije u kojoj rade

kao i sociopolitičkog okruženja u kojemu djeluju. Svrha je povečati kapacitet razvoja.

Kapacitetom razvoja smatra se sposobnos pojedinaca, institucija i čitavog društva da riješe

probleme, donose informirane odluke, odabiru prioritete i planiraju budućnost kao i

sposobnost implementacije programa i projekata i njihovog održavanja tijekom vremena.

Sposobnost izgradnje je u samoj srži razvoja i razvojne unčinkovitosti. Uspjeh uvelike ovisi o

sposobnosti društva da usvoji i iskoristi znanje.

9

ZAKLJUČAK

10

Najznačajniji utjecaj na razvoj monetarnog sustava, pa tako i međunarodnog

monetarnog sustava imala je fluktuacija srebra i zlata što dovodi do razvoja monetarnih

standarda. Izraz „monetarni standard“ označavao određenu težinu zlata ili srebra koja je

služila kao vrhunski oblik novca. Značajni monetarni standard bio je zlatni standard, kojem se

je većina zemlja priklonila, ali velike promjene događaju se uoči recesije, te zemlje koje su

napustile ovaj standard lakše su se oporavile od depresije.

Pri kraju Drugoga svjetskog rata (1944.) u Bretton Woodsu je stvoren poslijeratni

međunarodni monetarni sustav tzv. Brettwoodski sustav. Sporazumom je ustanovljen

monetarni sustav zasnovan na dolaru i stvoreni su Međunarodni monetarni fond (IMF) i

Svjetska banka (WB).

Da bi međunarodni monetarni sustav dobro funkcionirao on mora imati na

raspolaganju međunarodno prihvatljiva sredstva kojima će se podmiriti neravnoteže u bilanci

plaćanja pojedinih zemalja.

Jedan od najvažnijih kriterija efikasnosti svakog monetarnog sustava, pa i

međunarodnog, jest njegov doprinos stabilizaciji privredne aktivnosti i cijena.

LITERATURA

11

TZTZT GUZUZ HZUZ

12

13