UVOD

Svi mi imamo neke želje i maštamo o nečemu. Svi žudimo za nekim mjestom u kojem

ćemo se osjećati prijatno i lijepo. Ljudi su različiti, naši mentalni sklopovi se razlikuju i svi

imamo različitu sliku okruženja u kojem želimo živjeti. Često je slika tog našeg željenog

okruzenja nerealna i nemoguća. Svi mi imam neku svoju utopiju.

Utopija je u biti nešto što ne postoji, to je nemjesto, budućnosna vizija jednog drugačijeg

društva, odnosno jednog drugačijeg uređenja društvenih odnosa.Neko pod utopijom smatra

mjesto bez ratova, gladi, mržnje, mjesto puno ljubavi. Drugi, pak, to svoje idealno mjesto

zamisljaju kao mjesto vječitih ratova, poroka, zla...

U vrijeme kad je tek dolazilo do nekih prvih razmišljanja o utopiji, ona je predstavljala

veoma ozbiljnu „stvar“. To nam kazuje definicija po kojoj utopija „transcendira stvarnost i

prelazeći u djelovanje, u isti mah djelimično ili potpuno razara postojeći egzistencijalni

poredak“1.

U ovom našem radu želimo vas upoznati kako to Thomaso Campanella vidi idealnu

državu. On je opisao uređenje tog mjesta, kako to ljudi žive u njemu, kako se ponasaju, a nazvao

ga je „Grad Sunca“. Vjekovima su ljudi pokušavali da opišu i osmisle idealnu državu. Počevši od

Platona i njegovog idealnog Polisa, Tomasa Morea i njegove Utopije susrećemo se sa jednom od

najljepših utopija, sa gradom sunca T. Campanelle. Izložićemo nešto i o Campanelli, njeogvom

1 Karl Mannheim, “Ideologija I utopija”, “Nolit”, Beograd, 1968., str. 157.

1

životu, njegovoj filozofiji, a možda ćemo i vas navesti da razmišljate, da maštate kako bi to

izgledao vaš „Grad Sunca“.

Postavlja se pitanje smijemo li još uvijek "maštati"? - Odgovor glasi: ne samo da smijemo

"maštati", nego i moramo "maštati", možda i više nego ikad prije, jer je otpor vladajućem

društvenom obrascu danas manji nego ikad prije. Maštati smijemo i maštati moramo, naravno,

ukoliko pod "maštanjem" ne mislimo na nešto što je privatna i slobodno-lebdeća stvar jednoga

čovjeka.

O DJELU

Grad Sunca (italijanski: la citta del Sole; latinski:Civitas Solis- utopija) je filozofsko djelo

dominikanskog filozofa THOMASA CAMPANELLE. Campanellina utopija je jedna od

najsmjelijih, najpotpunijih i najljepših utopija koje su ikada napisane u organizaciji njegove

„filozofske republike“. On potpuno i otvoreno raspravlja i riješava socijalne probleme koje je

postavilo njegovo vrijeme i koji još i danas uzbđuju naš vijek.2

Izraz „utopija“ dugujemo sir Thomasu Moreu i njegovoj istoimenoj knjizi3 u kojoj on

sugerira dvostruko čitanje i razumjevanje riječi, kao prvo: „eu-topia“ (tj. „dobro mjesto“), kao

drugo „ou-topia“ (tj. „ne-mjesto“ ili „nepostojeće mjesto“).

2Thomaso Campanella, “Grad Sunca”, “Kultura”, Beograd, 1964.3 Thomas More, “Utopia”, Everyman”, London, 1994.

2

Knjiga je napisana kao poetski dijalog između Gospodara Domaćih Vitezova (Veliki

Hospialac4) i njegovog gosta Đenovljanina-morskog kapetana. U razgovoru Kapetan opisuje

Grad Sunca, kojeg je vidio na svojim putovanjima po svjetskim morima.

Grad Sunca u orginalu je napisan na italijanskom jeziku. Ova knjiga je inspirisana

Platonovom „Državom“ i opisima Atlantide u Timaju i čini dio njegove „Philosophia realis“,

objavljene u Frankfurtu između 1620 i 1623 god. i ponovo izdate u Parizu 1637 god., dvije

godine prije njegove smrti. Djelo je napisano za vrijeme feudalnog srednjeg vijeka koji se upravo

tada završavao.

Campanella je vjerovao u astrologiju kao i najistaknutiji duhovi njegovog doba, te je dosta

elemenata iz svog naučnog polja unio i u „Grad Sunca“. Nastojao je da njegov politički ustanak

bude istovremeno i socijalna revolucija kojom je htio da reformiše države, da stvori nove zakone,

nove sisteme za vladanje društvom. U Campanelli se već tada začela misao o njegovom „Gradu

Sunca“.

On uzima u obzir sve društvene odnose muškaraca između sebe i muškaraca prema

ženama i djeci te ulazi i u najsitnije detalje privatnog života.

4 Veliki Hospitalac - duhovni red hospitalaca ili jovanovaca (Milites hospitalis S. Johannis Hierosalymitani) osnovan je u XII vijeku u Jerusalimu radi ukazivanja pomoći bolesnima i siromašnima. Članovi reda bili su organizovani kao vitezovi, sveštenici i braća; na čelu je stajao Veliki majstor reda. Sjedište reda bilo je prvo u Jerusalimu, pa na Rodosu, zatim na Malti; poslije engleskog osvajanja Malte red samo vegetira. - „Veliki Hospitalac“ latnskog teksta Campanellina svakako nije sam Veliki majstor, već jedan iz dalekih zamalja. Sabesednik mu je moreplovac rodom iz Đenove.

3

RAZLIKE IZMEĐU UTOPIJA THOMASA MOREA I THOMASA CAMPANELLE

Budući da su se mnogi umovi bavili uređenjem neke „idealne“ države, moguće je napraviti

i neku komparaciju:

„Utopija“ Thomasa Morea je djelo državnika, on poznaje društvo i umno ga kritikuje,

ponekad i gorko ismijava. On negoduje nad varvarskim postupcima pravosuđa i osjeća veliko

sažaljenje prema rđavom stanju seljaka rastjeranih s njihovih ognjišta, potisnutih od stada ovaca i

prognanih u gradove gdje žive kao prosjaci i gdje ih bez milosti vješaju i zbog najmanje krađe.

Svojim posmatranjima on je došao do zaključka da su privatno vlasništvo i novac uzrok borbi,

poroka i patnji ljudskog društva. Otkriva neke loše i tamne strane društva.

Campanella, međutim, ne poznaje svijet jer je živjeo od svog djetinjstva u komunističkoj

sredini jednog manastira. On se predaje najsmjelijem letu metafizičke misli. Socijalni položaj

čovjeka gleda samo kroz naočale plemenite i plamene uobrazilje. Pothranjivao ju je spisima

grčkih mislilaca i izvještajima putnika o čudnovatim običajima varvarskih i divljih naroda Azije i

Amerike. Svoju idealnu državu gradi iz jednog komada ne bojeći se eventualnih prepreka na

putu njenog ostvarenja i predlaže je sa čvrstim uvjerenjem da je njeno ostvarenje jedino potrebno

da ljudi sa njom budu upoznati.

Za razliku od Campanelle, More sumnja hoće li biti ostvarene čak i najpreče reforme koje

stavlja kao cilj svojim putnicima na povratku iz Utopije. Mor gradi svoju državu sa velikom

realnošću, dok Campanella koji je bio manje upoznat sa stvarnim odnosima u društvu, više se

udaljava od realnosti i gradi je na pomalo naivan način.

4

GRAD SUNCA

Čovjek vlastitom proizvodnom djelatnošću proizvodi i uslove svoje egzistencije kao i

institucionalne, odnosno strukturalne okvire svog života.5 I u Gradu Sunca je život osmišljen na

ovakav način.

S obzirom na to da je djelo pisano u srednjem vijeku koji se tada završavao, znamo da su

se tada dešavali ratovi između pokrajina, gradova, pa čak i sela. Kuće pa i sami manastiri su bili

utvrđeni te je vođena briga da se imaju dobri zidovi iza kojih se moglo prkositi neprijatelju. Imao

ih je i Grad Sunca.

Grad Sunca je izgrađen na visokom brdu i sastoji se od sedam kružnih zidina koje se

postepeno sužavaju prema vrhu. Prve zidine nalaze se u podnožju brda i postepeno se uzdižu

prema vrhu, tako da sedma zidina okružuje sam vrh brda. Sedam prstenova unutar grada nosi

imena sedam planeta. Ovi kameni prstenovi su međusobno povezani sa četiri ulice i četiri kapije,

a svaka od njih pokazuje po jednu stranu svijeta.

Grad je tako napravljen da, ako bi neko i uspio da osvoji prsten, a za to bi bila potrebna

velika snaga, vještina i upornost, bilo bi mu potrebno dvostruko više snage da osvoji drugi

prsten, još jači udar i jos više snage da osvoji treći prsten, itd. Tako da je kompletan Grad Sunca

praktično nemoguće osvojiti. Svi su bili obučeni da se odbrane. Solarci vode svoju djecu sa

sobom u borbu kako bi se naučila ratovanju. Kao i Amazonke6 i Spartanke, tako se i Solarke

vježbaju u svim ratnim radnjama. Ukoliko bi pokazale da se plaše, žene bi bile kažnjavane. Kao i

muškarci, i one su morale čuvati stražu. Onda se ustvari treba čuditi što se Campanella

5Nijaz Mesihović, „Uvod u sociologiju“, „Kemigrafika-Trade“, Sarajevo, 2002., str.6 Amazonke – legendarno vojničko pleme žena-ratnika

5

oslobodio religijom posvećenih predrasuda svoga vremena i što je imao smjelosti da ženi prizna

ista prava kao i muškarcu.7

UREĐENJE GRADA:

Gradom vladaju svećenici, a glavni vođa je HOH (Sunce), a našim bi se reklo i Metafizičar. On

je glava svih i u tjelesnom i u duhovnom pogledu, u svim pitanjima i nesuglasicama donosi

konačnu odluku. Morao je temeljno proučiti matematiku, apstraktne nauke, fiziku i prije svega

astrologiju. Njegova nadležnost su poslovi, pravna pitanja i religijska pitanja. Vrhovni je

autoritet. Njemu pomažu tri savladara (savjetnici): Pon, Sin i Mor, ili našim jezikom rečeno Moć,

Mudrost i Ljubav.

-U djelokrugu Moći su pitanja rata i mira, obezbjeđenje grada, ali nije iznad Hoha.

-U djelokrugu Mudrosti su slobodne vještine, zanati i sve nauke i odgovarajući činovnici i

naučnici, te škole za te nauke.

-Ljubav je zadužena za stabilnost međuljudskih odnosa, za obrazovanje djece, za rasplođavanje

stanovništva (sparuje ljude i životinje kako bi se dobilo što bolje potomstvo).

Svaka kružna zidina u Gradu Sunca je oslikana, tako da zidovi predstavljaju svojevrsnu

enciklopediju jer je u njima sakupljeno svo postojeće znanje:

-na spoljašnjim zidovim hrama naslikane su zvijezde i kraj sveke od njih su u tri mala stiha

zabilježeni podaci o veličini, silama i kretanjima

-unutar prvog zida nacrtane su sve matematičke figure, definicije, teoreme, itd. Na vanjskoj

strani nalazi se slika zemlje, običaji i zakoni, te alfabet grada

-unutar drugog zida naslikane su sve vrste kamenja i pridodati njihovi pravi komadi, a na

spoljašnjoj strani prikazana su sva mora, rijeke, jezera i izvori, te vina, ulja i sve tečnosti

-unutar zida trećeg okruga su naslikane sve vrste drveća i biljaka, a na spoljašnjoj strani

prikazane su sve vrste riječnih, jezerskih i morskih riba

-na unutrašnjoj strani četvrtog zida naslikane su sve vrste ptica, a na vanjskoj strani sve vrste

gmizavaca

-unutar zida petog okruga nalazi se ogroman broj savršenih zemaljskih životinja

7 Sveti Toma Akvinski, koji je kao i Campanella bio dominikanac, ali manje nezgrapan i ograničen od crkvenih otaca, ipak kaže: „Žena je korov koji brzo raste, ona je nesavršen čovjek, homo imperfectus, čije tijelo samo zato dolazi brže do potpunog razvitka što je manje vrijednosti i što se priroda njime manje zanima... Žene su rođene da bi vječno živjele pod jarmom svoga gospodara, koga je priroda preimućstvima, koja je u svakom pogledu prenijela na muškarce, odredila za gospodstvo.“

6

-unutar zida šestog okruga prikazani su svi zanati, njihovi alati, upotreba kod različitih naroda i

pronalazači, dok su na vanjskoj strani naslikani svi pronalazači nauka, naoružanja i zakonodavci

-na sedmom zidu naslikani su filozofi i drugi umni ljudi, a posebno mjesto zauzim Isus Krist i 12

apostola

Njihova djeca su obilazila zidine i na taj načim sticala nova znanja.

Na rađanje gledaju kao na religiozno djelo koje služi u korist države, u korist svih, shvaćeno je

kao održavanje vlastite vrste.

Skoro da nema razlike između žene i muškarca, osim na bojnim poljima kada dođe do rata, ali i

tada žene indirektno učestvuju u ratu. Muškarci i žene nose jednku odjeću „podesnu za rat“. Oni

se gnušaju crne boje, zato mrze Japance koji vole crnu boju. Sva odjela koja nose u unutrašnjosti

države su bijela, a ona koja oblače u inostranstvu su crvena.8 Oni zajedno rade, jedu, spavaju u

velikim spavaonicama. Dosta vode računa o svojoj higijeni. Kod njih je sve zajedničko, ne

postoji privatna svojina. Zbog toga im nisu potrebni ni novac, ni trgovina, ali predmete koje sami

ne mogu proizvesti kupuju od drugih , a trgovina se odvija pred gradskim kapijama. Iako su

gostoprimljivi, ako stranac želi da postane solarac oni ga provjeravaju dva puna mjeseca, jedan

na poljskom imanju, a drugi u gradu. Nema razlike među ljudima jer je svako stvoren za nešto.

Kao i mi, vjeruju u zagrobni život.

Građanski prestupi i zločini spadaju pod sudsku nadležnost esnafa. Kazne mogu biti:

kazne izgnanstva, šibanja, ukora, isključenja iz trpeze, pa i zabrana općenja sa ženama. Kao i u

komunističkim zemljama slobodnih i jednakih ljudi, nema mjesta dželatu. Kaznu izvršava narod

kamenujući osuđenika, a prvi kamen baca tužilac.

Grad Sunca nije ni republika, ni monarhija jer svjetovna i duhovna vlast poglavara Hoha

ne podliježe nikakvoj kontroli i nije nasljedna nego je izborna.

8 Boja odjela imala je simboličan značaj za Campanellu. U jednoj pjesmi on kaže. „Odjeća žalosti pristaje našem vijeku... Ovaj vijek stidi se veselih boja, jer oplakuje svoj svršetak i tiraniju koja ga ispunjava, oplakuje okove, omče, olovne metke, klopke krvožednih junaka i zabrinute duše pravednika. ... Ova boja je simbol jedne krajnosti dotjerane teorije koja nas čini slijepima, tužnima i pakosnima. ... Predviđam vrijeme kad ćemo se vratiti bijeloj tunici, kada nas najviša volja bude izvukla iz ovog blata.“

7

Ovaj grad je otvoren za sve i Campanella poziva sve narode svijeta da zajednički rade na

svemu onome što služi materijalnom, duhovnom i moralnom razvoju ljudi, kako bi „ponovo

otpočelo zlatno doba“.9

Iako je Grad Sunca izmišljen, u današnjim, savremenim gradovima, možemo primjetiti

neke sličnosti: „Gradovi se formiraju po sistemu koncentričnih krugova koji se dijele na

segmente. Centar grada čini gradsko jezgro koje predstavlja spoj velikih i raskošnih poslovnih

zgrada i oronulih privatnih kuća. Van tog područja nalaze se ranije osnovani dijelovi grada u

kojim žive radnici proizvodnih zanimanja. Još dalje od tog područja nalaze se predgrađa u

kojima, uglavnom, žive ljudi sa visokim primanjima. U tim gradskim prstenovima odvijaju se

procesi invazije i sukcesije.“10

ŽIVOT THOMASA CAMPANELLE

Thomaso Campanella je rođen 5. septembra 1568 godine u gradu Stilo u Južnoj Ialiji

(Kalabrija). Već u djetinjstvu se istakao rijetkom preranom zrelošću: u trinaestoj godini života

mogao je da drži improvizovan govor na bilo koju temu. U srednjem vijeku je ispoljio veliku

ljubav za proučavanje filozofije. Međutim, njegov otac mu je izabrao studijsko zvanje i poslao ga

9 Pol Lafarg, „Tomazo Kampanela“, „Kultura“, Beograd, 1964.10 Anthony Giddens,, „Sociologija“, Ekonomski fakultet u Beogradu, str. 586.

8

u Napulj da studira pravne nauke, ali mladi je Thomaso i pored toga slušao predavanja jednoh

kaluđera iz filozofije u jednom od tadašnjih manastira. U petnaestoj godini pristupa u duhovni

red dominikanaca. Manastiri su bili pribježište duhova željnih učenja i dominikanski red je bio

jedan od najslavnijih po broju slavnih ljudi koji su iz njega proizilazili.

Međutim, krajem XVI vijeka osnovan je i red jezuita sa zadatkom da se bori protiv jeretika

i brani autoritet pape, te je počeo da baca u sjenu ostala duhovnička bratstva. Dominikanci su

nastojali da ponovo vrate svoj ugled, čvrsto držeći Campanellu u nadi da će u njemu dobiti borca

čiji će talenti pripomoći da se vrati sjaj njihovog društva. To su uspjeli tek kasnije kad se

Campanella pojavio kao predstavnik dominikanaca na onosavremenim omiljenim skolastičkim

diskusijama na zahtjev svoga profesora koji se iznenada razbolio pred polazak na to putovanje.

Ubrzo nakon toga suparnički red ga optužuje za jeres i čarobnjaštvo zbog njegovih

žestokih napada na Aristotela, i uspjevaju da mu papa spriječi govorničku karijeru. Tada je dobio

naređenje da se vrati u manastir u Stiloy, pošto je u Rimu izazvao srdžbu i pometnju. Bilo mu je

preko 20 godina kada je objavio svoju prvu knjigu11 protiv filozofa iz Stagire.

Nedugo nakon toga bježi iz manastira, tog tjeskobnog i „sumornog zatvora“ gdje nije

uspio da zadovolji svoju žarku energiju.12 U kasnijem toku života Campanella dolazi na ideju da

oslobodi Kalabriju od španskog jarma. Uspjeva da pobuni narod i u njima stvori odlučnost na taj

korak. Sve je bilo spremno za ustanak koji je trebao da počne krajem 1599. godine. Sve je bilo

spremno, ali dva izdajnika otkrivaju istinu. Nakon toga ljudi su strogo i gorko kažnjeni, a njgore

11 „Philosophia sensibus demonstrate“, Napulj, 1590.12 Da bi se razumjelo kako se jedan slobodan duh kao što je bio Campanellin osjećao prigušen u manastiru, mora se čitati ironičan sonet Đordana Bruna „U slavu gluposti“. On glasi: „O sveta i blažena gluposti, sveto neznanje i sveta ludosti, blagoslovljena pobožnosti što si sama više zadovoljila duše no što si bila mogla sva istraživanja razuma! Ni uporno noćno bdijenje ni naporan rad, ni filozofska razmatranja ne mogu dospjeti u ono nebo gdje si ti podigla svoje prebivalište. O vi umovi koji istražujete, šta vam koristi što izučavate prirodu i što ispitujete jesu li zvijezde stvorene od vatre, zemlje ili vode: Sveta i blažena glupost prezire sve ovo, jer sklopljenih ruku i na koljenima ona očekuje svoje spasenje samo od Boga. Ništa je ne žalosti, ništa je ne zanima, sem brige o vječnom pokolju koji će nam Bog poslije smrti milostivo podariti.“

9

je bilo za Campanellu. Biva odveden u zatvor, mučen i po četrdeset sati, pokidnog mesa do

kostiju, ali nikad nije ništa priznao.

Campanella je u zatvorima proveo 27 godina. U jednoj pjesmi on traži pomoć od Boga, ali

kada je Bog ostao gluh na njegova jadikovanja on se obratio suncu i tada nastaju prve ideje za

naslov „Grad Sunca“.

Nakon 27 godina, kada je Campanella pušten na slobodu i doveden u Rim, ponovo ga

progoni mržnja jezuita. Da bi izbjegao tu mržnju, 1643.godine je u kolima francuskog poslanika

napustio Rim. Stigao je u Merselj gdje je bio gostoljubivo primljen od Pejreska, parlamentarnog

savjetnika iz Eksa. Tu je Campanella živio mjesec dana, u velikom blaženstvu.

Nakon toga je pozvan u Pariz. Bio je primljen na dvoru Luja XIII. Povukao se u pariški

dominikanski manastir i tu mirno živio baveći se astrološkim, pravnim i filozofskim studijama.

Prorekao je da će predstojeće pomračenje sunca od 1.6.1639.godine biti kobno po njega. Umro

je u 71.godini života, 21.5.1639.godine, deset dana prije isteka roka naznačenog za pomračenje.

10

ŠTA ZNAČE SVI TI BROJEVI?

(ASTROLOGIJA I MISTIKA)

Thomaso Campanella je vjerovao u skriveni smisao brojeva, i u „Gradu Sunca“ on

spominje samo kabalističke brojeve.

Broj 7 je prvi s kojim se susrećemo: teritorija grada opkoljena je sa 7 utvrđenih bedema, u

hramu ima 7 zlatnih kandilja s vječnim plamenom i s imenima 7 planeta koje se, kao u

pitagorejskom sistemu, kreću oko nepokretne zemlje. One pri tome proizvode muzičke zvuke i

čudesne harmonije, koje Solarci mogu da čuju pomoću aparata koji su sami pronašli. Sedmica

koja je za sve narode, razvijene do određenog stepena kulture, bila mistični broj, mnogo je

zanimala i hrišćane: u Apokalipsi ona se često pojavljuje; Origen, sveti Avgusten, sveti Ilarion i

najslavniji crkveni učitelji mnogo su diskutovali o preimućstvima ovoga broja, kao i broja 6;

sedmica se nalazi i u dogmama i ceremonijama katoličanstva; postoji 7 svetih tajni, 7 smrtnih

grijehova itd. Proizvod od 7 često se može naći u Gradu Sunca: tu postoji 49, dakle 7x7

sveštenika kojima je povjereno posmatranje neba i otkrivanje astroloških misterija; postoji 14,

dakle 7x2 naučnika koji predaju nauke i umjetnosti itd.

Zastava Solaraca doja se vije na kubetu hrama ima 36 znakova; vrhovni zapovjednik

države, da bi mogao biti izabran, mora biti stariji od 36 godina, vaspitanje djece počinje za

umjetnosti i nauke sa 6 godina, a sa 12 godina za rat itd. Brojevi 36 i 12 su, međutim, proizvod

od 6, a broj 6, koji ima kao znak treće slovo imena Jahve, poštovan je od pitagorejaca i kabalista

stoga što predstavlja ponovo spajanje jedinstva, dvojstva i trojstva: 1 više 2 više 3 čine 6, što

ovaj broj čini simbol svih savršenstava.

Broj 3, mistični broj par excellence – ono što se zna o najprimitivnijim divljacima

dokazuje da je za shvatanje ovog broja bio potreban veliki umni napor – morao je kod Solaraca

11

uživati veliki ugled i stvarno se nalazi svuda; oni imaju tri zašovjednika, predavanje nauka vrši

pomoću malih stihova – uvijek po tri na broju – ispisanih na zidovima grada i hrama, da tri

godine djeca uče azbuku itd.

Solarci imaju puno povjerenje u astrologiju; oni imaju sveštenike zadužene isključivo

izučavanjem zvijezda, a posmatranje neba daje im mogućnost da proreknu budućnost, da liječe

bolesnike, da podmlađuju starce od sedamdeset godina itd. U krajnjoj instanci Solarcima vladaju

zvijezde, oni ih pitaju u svim prilikama, čak i u pogledu najbeznačajnijih stvari, kao na primjer

sparivanaj konja, izbora zanata itd.

Oni obožavaju Sunce – božiju sliku i priliku – koje tvorac svega što ovdje kole živi i djela;

„Sunce je otac, a Zemlja mati.“ Svi narodi su Sunce poznavali za boga, i u hrišćanstvu se nalaze

mnogobrojni tragovi njegova kulta. Ako se Campanella varao u svom kultu Sunca, onda se bar

varao kao i mnogi drugi, a oni koji su u namjeri da ismiju njegovu uopiju uživali u profesorskom

kritikovanju njegovih astroloških i mističnih mišljenja, samo su dokazali da ne poznaju historiju

ljudskog duha.13

CAMPANELLINA FILOZOFIJA

„Rođen sam da bih se borio protiv tri velika zla: tiranije, sofistike i licemjerstva“, - veli

Campanella u jednom sonetu. Ceo njegov zibot bio je ustvari, dugačka borba protiv skolastičke

filozofije i protiv Aristotela – „tirana duhova“.

Navika da se mozga i diskutuje; umjesto da se koriste opažanja i iskustva, postala je

drugom prirodom. Za ovu bijednu maniju diskutovanja svaljivali su krivicu na Aristotela, budući

da je on filozofirao u vremenu kada su se nauke tek rađale. Postel je optuživao Aristotelovu

13Pol Lafarg, “Tomazo Campanella, “Kultura”, Beograd, 1964.

12

filozofiju kao uzrok svih zabluda i izvor ateizma14, Bekon je žalio šro Aristotelova djela nisu

uništena. Josif Martini proširio je anatemu na logiku, gramatiku i mehaniku, za koje je predložio

da se uvrste među vještine drugog reda, kako bi se filozofija oslobodila njihove pogubne

podrške. Ni Tomas Mor se nije divio oštroumnosti skolastike, njegovi Utopljani su podjednako

ignorisali sofistiku i dijalektiku. Probiti brešu u Aristotelovoj i u skolastičkoj filozofiji, bio je

težak poduhvat, jer je trebalo stvoriti nov sistem za onaj koji se ruši.

Telezije je bio jedan od prvih koji je počeo borbu s Aristotelom. „Mi se divimo Teleziju“, -

veli Bekon, - „mi ga priznajemo kao priatelja istine i kao prvog među novim ljudima (noverum

hominum primus).“15 „Ovaj dželat peripatetičkog učenja“ prebacivao je Aristotelu što se obraća

samo umu a ne i iskustvu; on je s pravom korio skolastičku filozofiju što traži nauku samo u

knjigama, a ne u prirodi; on je preporučivao izučavanje stvarnih bića (entia realia) i „posmatranje

stvari i njihovih sila“, - ali je i on bio prisiljen da elemente toplote i hladnoće uzme iz

Parmenidove fizike, od Aristotela se, dakle, moglo pobjeći samo ako bi se primilo učenje nekog

drugog filozofa stvarnog vijeka.

Telezije je bi prvi učitelj koji je Campanellinu dušu nadahnuo pobunom; i on je odbacio

pouke iz školskih knjiga tražeći svoju filozofiju u prirodi. U jednom sonetu Campanella kaže:

„Svijet je knjiga gdje je vječni razum napisao svoje sopstvene misli, on je živi hram koji je ovaj

okitio živim slikama, gdje je ucrtao svoja djela i svoju sliku i priliku... Ali mi, čije su duše

prikovane za knjige i mrtve hramovae, za rđave prepise žive knjige, mi dajemo prednost onoj

pred ovom.“ Prihvatajući i usavršavajući Telezijeve ideje, Campanella pripisuje svim tjelima i

bićima, čak i onima koja izgledaju lišena života i osjećanja, sposobnost osjećaja prilagođenu

potrebama njihova održanja. Po njegovom mišljenju, zvijezde, elementi i biljke obdarene su

životom i osjećajima, isto tako i leševi, jer je smrt smo relativna. Životinje su obdarene umom i

one misle; mogu se sporazumijevati pomoću govora. Bog živi u svim bićima i stvarima svemira.

Campanella je kruto i čvrsto vjerovao u astrologiju: izbjegao je lomaču jeretika i našao

odane prijatelje među papama, kraljevima i njihovim ministrima, zahvaljujući svome dobrom

14 “Eversio falsorum Aristotelis dogmatum“. Pariz 1542.15 Campanella mu je posvetio sonet koji ovako počinje: „Telezije, strele tvog tobolca uništile su čopor sofista, ti si natjerao tirana duhva (Aristotela) u divlje bjekstvo, ti si oslobodio istinu.“

13

glasu astrologa. On kaže: „Zvijezde uriču na prirodu; biljke ne bi mogle cvjetati da ih sunce ne

grije. Toplota potiče iz svemira, to znači iz neba, i zato smo u svim svojim djelima izloženi

utjecaju neba.“ On stvara vezu između ljudskih sudbina i kategorija zvijezda, njih smatra

uzrokom zla i Božijim vjesnicima. „Kraj svijeta“, - rekao je on – „biće objavljen znacima na

Suncu i zvjezdama.“

CAMPANELLINA POLITIKA

Campanella je poput Postela i drugih mislilaca XVI vijeka vjerovao u jednistvo ljudskog

roda i mislio da bi se ono ostvarilo kad bi se svi narodi svijeta ujedinili pod jednom te istom

vlašću: on je nesvjeno, na filozofski način izrazio imperativnu ekonomsku potrebu kapitalističke

buržoazije svoga vremena. U stvari, ova se mogla ekonomski i politički razvijati samo

uništenjem autonomije gradova i pokrajina.

Srednji vijek je imao dvije političke jedinice. Feudalnu hijerarhiju, koja je međusobnim

dužnostima i pravima povezivala sve članove društva jedne određene zemlje – od kmeta do

kralja, i katoličku hijerarhiju, čiji su okviri obuhvatali samo ograničeni broj individua, ali je ova

bila mnogo univerzalnija i proširila se nad svim narodima kršćanstva. Ove dvije jedinice su se

međusobno sukobile zbog vlasti. Pape i njihovi naučnici napali su glavu feudalne organizacije,

kraljevinu, koju je Grgur VII žigosao kao „rođenu od đavola i pronađenu od ljudske sujete“.

Iznad zemaljskih vlasti, koje su sve samo kratkotrajne i prolazne, sveti Toma uzdiže duhovnu

moć pape, proglašavajući ga u ima filozofije i Jevanđelja za vrhovnog gospodara naroda i

kraljeva i za sudiju u njihovim razmiricama.

Jedinstvo religije treba da dovede do jednistva ljudskog roda, - mislio je Postel; religija je

imala da se bori protiv tri neprijatelja: Jevreja, muslimana i idolopoklonika, i on je želio da ih

preobrati i privede Jevanđelju jedino snagom razloga. Campanella se nije plašio upotrebe sile da

14

bi primorao na pokornost protestante i muslimane, jer oni su sprečavali uspostavljanje

teokratskog jedinstva iz kojeg je trebalo da proizađe jedinstvo ljudskog roda. On je podstrekavao

vladare da silom izokrene jeres i savjetovao papama da mobilišu vojsku protiv protestanata. To

ujedinjavanje ljudskog roda, koje je zahtjevao od papske vladavine, bilo je na putu ostvarenja

posredstvom njegovog smrtnog naprijatelja, španske monarhije. On se nalazio u zatvoru kralja

Španije kada je pisao svoju slavnu raspravu „De monarchia hispanica“, koja je odmah poslije

objavljivanja prevedena na njemački i engleski. „Dan kada će se ostvariti ovo jedinstvo ljudskog

roda, nije daleko“, - veli on; „on je objavljen i prorečen na svakoj stranici historije XVI vijeka.

Ogroman porast španske monarhije je Božije djelo; Bog je izabrao najpobožniji među narodima

Evrope i obilježio ga Božijim znamenjem da bi se njime poslužio za ostvarenje namjera svoga

proviđenja, on mu je dao ključeve novoga svijeta da bi svuda gdje sunce sija religija Isusa Krista

imala svoje svečanosti i svoje žrtve. Neka katolički kralj ujedini pod svoje žezlo cijeli svijet,

njegov naziv nije više prazna riječ: s raspećem u jednoj ruci i mačemu drugoj ruci neka se bori

protiv protestantizma i islamizma sve dok ih ne nestane s lica zemlje, jer nejgova je misija da

smrvi neprijatelje crkve i stavi im nogu za vrat i tako obezbjedi njen trijumf; kao novi Kir neka

okonča ovo novo vavilonsko ropstvo.“ Ali događaji nisu nosili trijumf crkve, nego trijumf

kapitalističke buržoazije. Religioznom i političkom jedinstvu težio je, međutim, Campanella

samo zato da bi okončao neslogu i zasnovao mir i sreću na zemlji, radi ostvarenja ovog cilja on

je odvažno apelovao na silu. Tokom cijelog svog dugog i bonog života on je svoju djelatnost

usmjerio ka jednom cilju, ostvarenju komunizma. Još mlad, u trideset drugoj godini života,

propovjedao je i organizovao ustanak zao da bi ga ostvario, zatvoren i mučen, ali uvijek

nepobjeđen, konspirisao je iz dubine zatvora s vojvodom od Osune i tješio se u svojo nesreći

sanjajući svoju Utopiju. Zanesen oduševljenjem za svoju ideju kao i Furje, koji je u Ahenu htio

da sazove kongres kraljeva i kapitalista da bi ih pridobio za svoj falansterijum, Campanella ja

vjerovao da će opis njegove filozofske republike preobratiti narode svijeta.

15

ZAKLJUČAK

Utopija je teorijski neutemeljeno i bezopasno, a praktički neobavezno i neučinkovito

maštanje o drugačijem i boljem svijetu. To je nešto što nije ostvareno, što ne znači da neće biti

ostvareno.

Ako pogledamo na historiju i sve promjene koje su se događale tokom ljudske historije,

sasvim je jasno da su mnoge političke ideje nazivane utopijom. Tako je ukidanje robovlasničkog

društva i prelazak u feudalno smatrano utopijom. Nestanak monarhija i uspostava parlamentarne

demokratije je također smatrano utopijom... Zapravo je svaka promjena dominantnog stanja i

uspostava novih vrijednosti smatrana utopijom, barem do trenutka kada bi se dogodila.

Posmatrajući utopiju kao proizvod ljudske mašte i ljudskih želja, danas se zna da svi

imamo pravo na maštanje i ispoljavanje svojih ideja. Bar to nam niko ne može uskratiti ni

zabraniti. One su zapravo veoma bitne, naravno ukoliko se radi o onim pozitivnim. Trebamo

težiti ka osmišljavanju boljeg života. Možda mi nećemo uspjeti sprovesti svoje ideje, kao što

Campanella nije uspio stvroriti svoju idealnu komunističku državu, ali možda će se neko ko se

slaže sa našim mišljenjem i idejom u nekom drugom vremenu uspjeti da ih sprovede.

U jednom svom sonetu Campanella kaže: „...Ako bi ljudi radili zajednički sve što je

korisno, što služi sreći i moralu – onako kako ja to vidim i propovjedam – svijet bi bio raj.“

Svi mi u sebi posjedujemo želju za nekim izmišljenim i idealnim mjestom, kao što svaka

stvarnost posjeduje nerazumnu žudnju za nestvarnošću.

16

LITERATURA

1.) Campanella Thomaso, „Grad Sunca“, „Kultura“, Beograd, 1964.

2.) Lafarg Pol, „Thomaso Campanella“, „Kultura“, Beograd, 1964.

3.) Giddens Anhtony, „Sociologija“, Ekonomski fakultet u Beogradu

4.) Mannheim Karl, „Ideologija i utopija“, „Nolit“, Beograd, 1968.

5.) Mesihović Nijaz, „Uvod u sociologiju-treće izmijenjeno izdanje“, „Kemigrafika Trade“,

Sarajevo, 2002.

6.) More Thomas, „Utopia“, „Everyman“, London, 1994.

7.) Internet:

- www.virovitica.net

- hrv.anarchopedia.org

17

SADRŽAJ

Uvod .................................................................................................................................1

O djelu ..............................................................................................................................2

Razlike između utopija Thomasa Morea i Thomasa Campanelle ....................................4

Grad Sunca .......................................................................................................................5

Život Thomasa Campanelle ..............................................................................................8

Šta znače svi ti brojevi? (astrologija i mistika) ..............................................................11

Campanellina filozofija ..................................................................................................12

Campanellina politika .....................................................................................................14

Zaključak ........................................................................................................................16

Literatura ........................................................................................................................17

Sadržaj ............................................................................................................................18

18

19