Tehnologija slikarstva

Zidno slikarstvo

Zidno slikarstvo spada među najstarije slikarske metode.Ono sadrži opšte elemente slike, čiji je

nosioc zid.Budući da je zid po svojim svojstvima otporniji od platna,daske..itd. na spoljasne

faktore, ova metoda slikanja itekako doprinosi trajnosti samog slikarskog djela.

Postoji vise metoda zidnog slikarstva, a medju klasične metode spadaju:

- Mozaik

- Sgraffito

- Enkaustika

- Fresko tehnike : al frescco (frescco buono), al secco

Najstariji primjeri zidnog slikarstva potiču još iz paleolita odakle se vide tragovi krečnog namaza

i slikanja zemljenim bojama na vlažnim stijenama, prekrivenim otopljenim kalcitom koji je

prilikom kristalizacije hiljadama godina sačuvao svježinu boja.(Lascaux,Altamira,...)

Kasnije se slikanje u razlicitim zidnim tehnikama javlja u svim razvijenim kulturama u vidu

fresco, secco, zgraffito, mozaik tehnikama.

Podloga u zidnim tehnikama se razlikuje od prirodne stijene- kamena, gline, do zida koji se

najčešće koristi kao podloga za zidno slikanje.

Mozaik

-je slikarska tehnika koja se izvodi slaganjem raznobojnih kockica najčešće od kamena, moguće

je i od glazirane keramike ili stakla, u malteru ili nekoj drugoj masi.Već u Mezopotamiji su

poznati kako ornamentalni tako i figuralni primjerci rađeni u tehnici mozaika.Razlika u izvedbi

podnog i zidnog mozaika primjetna je u većoj mjeri tek od srednjeg vijeka, kada je podni mozaik

pretežno od kamenčića, a zidni isključivo od ostaklenih kockica.Ova tehnika je bila

1

najzastupljenija u Grčkoj, Rimu i Vizaniji, a poznato je i da su prve ikone rađene kao prenosive

slike u tehnici mozaika.

Sgraffito

-je posebna vrsta slikarstva na zidu nastala u Italji u XV i XVI stoljeću.Izvodila se na dva sloja

maltera.Donji je morao biti potpuno suh te bi se premazivao mineralnim bojama ili spaljenim

travama koje su davale taman, skoro crn ton zelenog ili crvenog odsjaja.Nakon toga, preko se

stavlja drugi sloj, bijel ili svijetlo toniran koji bi se prema prethodnoj skici, urezanoj u malter,

mjestimično skidao i tako otkrivao donji tamniji sloj.Prema tome sgraffito u biti i nije slika već

kao reljef sastavljen od različito obojenih slojeva maltera koji u cijelini preuzima ulogu

boje.Vrste sgraffita su: slikarski, konturni, plošni i sobni.

Enkaustika

-je antički način slikanja pomoću ugrijanog voska i pigmenta.Kada boje očvrsnu one zadržavaju

sjaj i intenzitet tona.U likovnim tehnikama vosak se koristio jako rano, najprije kao sredstvo za

zaštitu likovnog dijela.Korištenje voska u tom periodu potvrđuje pronalazak voska u slikarskim

priborima iz doba starog Egipta, kao i slike iz stare rimske i egipatske umjetnosti.Pretpostavlja se

da je vosak korišten u zidnom slikarstvu Egipćana pčelinji, rastopljen u destiliranom

terpentinskom ulju iz Sirije.Budući da je vosak u normalnim uslovima u čvrstom stanju,

potrebno ga je zagrijavat kako bi se preveo u tečno stanje u kojem bi bio pogodan za

slikanje.Kao podloga u ovoj vrsti slikarstva može poslužiti bilo koja stabilna i suha površina kao

što je kamen, drvo, zid, staklo i metal.Podloga se preparira tako što se cijela površina premaže

voskom.

2

Fresko slikarstvo

Ukoliko ostavimo krečno mlijeko da miruje dan ili dva, onda će se kreč staložiti na dno, a čista

voda bi ostala iznad njega.Na površini vode se uhvati tanka prozirna skrama, koja se sastoji od

kristalnog kalcijum-karbonata (CaCO3).Ta skrama je glavni faktor u trajnosti fresko

slikarstva.Kako voda isparava, iz maltera povlači sa sobom i rastvorljive čestice kreča, koje

izbiju na površinu slike (maltera), i u dodiru sa zrakom očvrsnu među zrnima i preko zrna

boje.Na taj način se zrna boje povezuju za podlogu (usput i međusobno) u jednu okamenjenu

masu. Sudbina fresko slike zavisi od toga koliko je zdrav zid.Ukoliko zid nije zdrav, svi dalji

radovi, ma koliko ispravni bili – neče zaštititi fresku od takozvanog cvjetanja, izlučivanja bijelog

praha po površini slike u obliku plijesni i soli.

Preparacija podloge u fresko slikarstvu sastoji se od nekoliko slojeva maltera.Vizantijci su

upotrebljavali dva sloja, dok su stari Rimljani upotrebljavali tri.Oba načina su tokom dugih

perioda pokazali odlične rezultate.Jako važna materija za pravljenje fresko maltera jeste kreč.U

obzir dolazi samo gašeni kreč.Međutim ne može svježe gašeni građevinski, već vodom gašeni i

stajanjem dobro uzreli kreč, iz koga su se na dno staložile sve šalitrene soli.Ukoliko bi se

upotrebio svježe gašeni kreč, na površinu slike bi izlučio svu tu šalitru.Za pravljenje fresko

maltera kreč mora biti gust i jednolik u masi bez ikakvih grudvica i nečistoća.Zbog toga je

potrebno da se prije upotrebe kreč prvo prosije kroz sito.Druga materija koja dolazi u sastav

fresko maltera je pijesak koji je potreban kako kreč nebi ispucao pri sušenju i kako bi kreču dao

čvrstinu.Miješavina kreča i pijeska naziva se malter po latinskoj riječi mortarium.Potrebno je

imati dvije vrste pijeska, i to krupan i sitan.Kada se pravi malter, uvijek treba spajati gust kreč i

suh pijesak i dobro izmješati, pa tek onda po potrebi dodavati vodu.Ukoliko pijesak ne bi bio

suh, kreč se nebi vezao oko mokrih zrna pijeska jer je voda izolator koji to spriječava.Tako bi

pijesak ispadao iz maltera i malter se kruni.

Pri postavljanju fresko maltera na zid, potrebna je pažnja da zid ne upija vlagu iz maltera,već da

sva vlaga isparava vani, kako bi prošla kroz malter i vani izlučila skramicu preko boje.To se

postiže tako što se prije polaganja maltera, zid do zasićenja kvasi vodom.Ako zid nije dovoljno

3

zasićen vodom, dolazi do obrnutog procesa, gdje skramica ne bi izlazila na površinu te bi rezultat

bio otiranje boje sa slike.

Fresko malter se sastoji od više slojeva.U donje slojeve se stavlje više pijeska a manje kreča.Isto

tako se u donje slojeve stavlja krupniji pijesak a u gornje sitniji.Kako se reda više slojeva

maltera, tako se povećava količina kreča a smanjuje količina pijeska.Što je veći broj slojeva, tako

će se duže održavati vlaga u malteru i samim time moći će se duže slikati.

Slojevi maltera se stavljaju jedan preko drugog u razmacima od 20 do 30 minuta.Na taj način

voda iz nakvašenog zida i donjeg maltera prelazi kroz gornji i na površini posljednjeg sloja

izlučuje skramu.Treba obratiti pažnju da se na zid ne stavlja suviše mokar malter iz tog razloga

jer dolazi do velikog isparavanja vode te nastaju pukotine.Pukotine nastale u toku rada nisu

opasne jer se mogu ukloniti.Potrebno ih je nakvasiti krečnim mlijekom i zatvoriti pritiskom

ruke.Međutim, pukotine koje se pojave nakon što se malter konačno osuši, ne mogu se popraviti.

Kada se nanese fresko malter, on se suši svojim prirodnim tokom, tako da nema premišljanja i

studiranja pred postavljenim malterom.Tako da sve sto je potrebno (crtez,skice u boji) načini se

ranije. Pravilan način postavljanja crteža na zid ide ovako: Preko izrađenog crteža (skice) u

veličini slike koja će se raditi na zidu, postavi se paus papir na koji se precrta crtež

olovkom.Nakon toga se na paus papiru izbockaju rupice po konturama crteža.Sada se taj paus

papir prisloni na svijež malter te se po izbockanim rupicama tapka kesicom od gaze napunjenom

prahom drvenog uglja.Kada se cijeli crtež pređe, papir se ukloni i na zidu ostaje crtež slike u

tačkastim konturama.

U fresko slikarstvu se ne mogu upotrebljavati sve boje.U mokrom malteru kreč je još živ pa

njegova ljutina uništi ili promijeni neke boje.Postojanost boje prema kreču se može provjeriti.U

posudi se gusto zamijesi pigmentna boja sa vodom.Zatim se doda krečnog mlijeka ili gusto

gašenog kreča i dobro izmiješa.Tako izmješano se ostavio dan do dva.Nakon toga, one boje koje

nisu postojane prema kreču, ili će se dijelimično u vidu pruga izgubiti, ili će se promijeniti ili

potpuno nestati.Također treba obratiti pažnju da se koriste samo sitno mljevene boje koje u sebi

ne sadrže gipsa ili krede.

Kao bijelu boju pogodno je koristiti bijelu za fresko slikanje koja je dobivena preradom i

mljevenjem ljusaka od jajeta, ali je najbolje koristiti čist i mastan fresko-kreč.Kao žutu boju

4

najpogodniji je srednji ton napuljsko žute boje, a zatim sve nijanse žutih okera.U skali crvenih

boja koriste se sve nijanse kalcinisanog žutog okera, zatim tera pocuoli1 koji se jako brzo suši ali

je izuzetno postojan na mokrom malteru.U skali plavih boja, najpostojanije su kobalt plava i

ceruleum.Ultramarin treba koristiti samo na freskama koje su u interijeru građevine.Pariško

plavu ne treba koristiti uopšte jer postaje smeđa pod uticajem kreča.U skali zelenih je jako

pogodna veronska zemlja, kao i hromoksidi te i kobalt zelena boja.Za smeđu boju upotrebljava

se pečena zelena zemlja, dok sa sijenom i umbrom treba raditi pažljivo, jer nanešene u velikim

površinama znaju se sušiti mjestimično u mrljama.Kao crnu treba koristiti elefantinum prah,koji

prije upotrebe, nekoliko dana ranije treba potopiti u vodu kako bi voda otopila koštane soli iz

boje.

Za slikanje na mokrom malteru (fresko slikanje) mogu se koristiti duže okrugle četke sačinjene

od bijele svinjske dlake, jer one ostavljaju lijep potez.Kada je riječ o većim površinama onda

treba upotrebljavati pljosnate četke za grundiranje.Kada se postavi posljednji sloj maltera,

prvenstveno treba sačekati 15 do 20 minuta pa tek onda početi slikati,da ne bi došlo do

prevelikog razrijeđivanja boje zbog suviše mokrog maltera.Prije samog početka slikanja,

širokom suhom četkom treba laganim potezima ukloniti neuljepljena zrnca pjeska sa površine

maltera.Umijetnik određuje koliku površinu posljednjeg sloja nanosi prema tome koliko je u

stanju naslikat taj dan.Ukoliko dio maltera ostane neoslikan, potrebno ga je odsjeći i skinut sa

zida.Stoga je najbolje izabrati jedan dio slike koji čini logičnu cijelinu te je uraditi za taj dan.Na

takav način neće biti uočljiva linija gdje se malter bude nastavljao idući dan.Boje je potrebno

svakodnevno pripremati svježe, budući da preostale boje jednog dana nisu upotrebljive za

idući.Kada je fresko slika završena, ona se suši nekoliko sedmica.

1 crveni cement

5

Michelangelo Buonarroti ( 06.03.1475-18.02.1564)

Renesansni kipar, arhitekt i slikar rodjen 6. marta 1475 godie u Kaprezu kod Toskane.Sa 13

godina pohađa školu kod tada poznatog slikara Domenika Girlandaja.Trebao je pohađati tri

godine, međutim napušta nakon samo godinu dana te odlazi kod Lorenca Medičija.Od tog

momenta Mikelanđelo ima pristup umjetničkoj kolekciji Medičija, kojom su dominirali dijelovi

antičkih skulptura.Mikelanđelo je težio da otkrije sve tajne koje su čuvale skulpture antičkih

vajara, koji su znali da predstave svu ljepotu ljudskog tijela u pokretu.Za vrijeme boravka u

Firenzi uradio je brojna djela a neka od njih su Bitka kentaura i Madonna della scala.Nakon

smrti Lorenca Medičija, Mikelanđelo se vraća u svoj dom.Radovi iz tog perioda su

nestali.Godine 1494, Mikelanđelo odlazi u Veneciju pa zatim u Bolonju.Tu biva unajmljen kako

bi zamijenio preminulog vajara te uradio posljednje tri figure neophodne za završetak izrade

grobnice sv.Dominika u istoimenoj crkvi.Za vrijeme boravka u Bolonji uradio je jos neka djela

od kojih se mogu izdvojiti: 'Sveti Prokul,'Anđeo sa svijećnjakom' i 'Petronije.'Ovdje ostaje samo

godinu dana, te se 1495 godine vraća u Firenzu, gdje za Lorenca di Pjerfrančeska (brat Lorenza

Medičija) radi Usnulog Amora.Od 1496. do 1501 godine Mikelanđelo boravi u Rimu.Prva

skulptura koju izrađuje u Rimu je Bahus, po narudžbi Jakopa Galija.Ova skulptura je završena u

svakom detalju, na suprot njegovom principu nedovršenosti.Primjetni su uticaji rimsko-

helenističke umjetnosti i pozne antike.

Dijelo kojim završava Rimski period je Pieta2, na kojem je dostigao svoju zrelost i

perfekciju.Tema koja u figurativnoj umjetnosti predstavlja najdublju manifestaciju unutarnjeg

bola.Nakon boravka u Rimu, Mikelanđelo opet odlazi u Firenzu gdje ostaje do 1505.To je tzv. II

Firentinski period.Tu radi brojne skulpture : David, Madonna iz Briza, Polaganje Hrista u grob,

figure apostola,,.itd.

II Rimski period se proteže od 1508 do 1513 godine kada izrađuje grobnicu za

Papu Julija II.Ovom periodu pripada i oslikavanje svoda Sikstinske kapele.

U trecem Firentinskom periodu radi projekat izrade fasade za porodičnu crkvu

Medičijevih.Fasada nikad nije izvedena, ostali su samo crteži.

2 lat.Pietas-žaljenje,sažaljenje

6

U trećem Rimskom periodu već je primjetna Mikelanđelova religiozna misao pred kraj života

koja je iskazana u posljednje dvije grupe Pieta.Obje su nedovršene.Djela iz ovog perioda

su:Pieta Duomo, Palestrina Pieta, Pieta Rondanini, Kapitol, te Strašni sud.

Oslikavanje svoda Sikstinske kapele

Papa je isprva želio da bude naslikano 12 apostola, po jedan u svakom polju između lukova koji

nose svod, dok bi se u centralnom dijelu nalazili ornamenti.Ovoj ideji Mikelanđelo se usprotivio,

te je umjesto 12 apostola postavljena alternacija Starozavjetnih Proroka i Antičkih Sibila.Preko

svoda proroci gledaju sibile, a na krajevima svoda nalazi se po jedan prorok.Vertikale tronova

produžene su u trake te se pružaju preko svoda i spajaju sa tronovima sa suprotne strane.Ukupno

20 nagih ljudskih figura raspoređeno je sa lijeve i desne strane svakog trona osim onih na

krajevima.Između 10 transverzalnih traka je devet scene iz Geneze, četiri velike i pet malih.

Po Vazariju, Mikelanđelo je otjerao pomoćnike i uradio sve sam, međutim neki smatraju da su

mu pomagali majstori iz Firenze koji su poznavali fresko tehniku.Pigmente boje je nabavljao iz

Firenze.Mikelanđelo je uvažavao statične i dinamične zakone samog zida, tako da scene

kompoziciono odgovaraju krivini tavanice.Cijelokupna kompozicija se sastoji od velikog broja

scena, neke od njih su: Priča o noju (nojevo pijanstvo, potop, nojeva žrtva),Prvi grijeh i izgon iz raja,

Stvaranje Eve, Stvaranje Adama, Proroci i Sibile itd..

Delfska sibila (Sibilla Delfica)

Ona je najpokretnija, raširenih očiju i poluotvorenih usta.Ona je najviše inspirisana, ali je i

daleko pasivnija i mirnija od Proroka.Po neoplatonskoj teoriji, Sibilla je žena – biće blisko

materiji, sposobna da prorekne tragedije čovječanstva i zato je najači prikaz uz scene stradanja.

7

Materijali koji su potrebni za spravljanje pseudo zida (podloga za skicu)

Drvofix

-je ekološko visoko kvalitetno ljepilo koje ima široko područje primjene te se koristi i za

kaširanje određenih slikarskih materijala.

Pijesak

-je prirodni granularni materijal sačinjen od fino razdjeljenih čestica stijena i minerala.Najvećim

dijelom je sačinjen od silicijum dioksida (SiO2) i to najčešće u formi kvarca.

Gašeni kreč Ca(OH)2

-se dobiva gašenjem živog kreča.Kreč se gasi tako što se u

određenu vatrostalnu posudu puni izvjesna količina živog

kreča te se zatim dolijeva voda.U tom trenutku kreč se

počinje raspadati i gasiti dostižući teperaturu od 150°C,

zbog čega je potrebna velika opreznost.Za vrijeme gašenja

potrebno ga je mješati određenim alatom.

Također je potrebna Glet masa i

Karton – minimalna debljina kartona 5mm, preporučljiva 8-10mm

8

Priprema pseudo zida

-najprije je potrebno premazati karton razrijeđenim drvofiksom, 4 puta sa obje strane u tankim

slojevima (slika lijevo).Kada je to gotovo, idući korak je nanošenje debljeg sloja drvofixa na

jednu stranu kartona (slika desno).Kada je cijela strana pripremljena, tada se preko sviježeg

drvofiksa nanosi čist i prosijan pijesak fine granulacije.Zatim se karton prekrije najlonom, te se

pomoću valjka pijesak pritišće i na taj način se ravnomjerno lijepi za karton.

Nakon što se drvofiks osušio i

pijesak fiksirao na karton, potrebno

je višak pijeska očetkati(slika

lijevo).Idući korak je nanošenje

smjese od bijelog maltera u prahu,

sitnog pijeska i vode.Kao alatku za

nanošenje treba koristiti špahtlu, te

smjesu nanositi u tankim

slojevima.Kada je i ovaj nanos suh,

onda je potrebno cijeli karton preći

krečnim mlijekom3 koristeći

četku.Ovaj nanos je potreban zbog što boljeg prijanjanja narednog sloja.Idući sloj se sastoji od

glet mase i krečnog mlijeka.Nanosi se u tankom sloju i sa jako malo vode kako ne bi došlo do

eventualnog pucanja.Ukoliko pak dođe do oštećenja, ta mjesta se moraju plombirati i

3 Voda gašenog kreča

9

poravnati.Kada se ovaj sloj (posljednji) osušio, prema potrebi se može ošmirglati radi što bolje

imitacije zida.Na ovaj način pseudo zid je spreman za slikanje.

Prije slikanja na pseudo zidu, potrebo je izraditi precizan crtež na papiru istih dimenzija.Nakon

toga, glavne konture crteža se precrtavaju na paus4 papir.Sljedeći korak je bušenje rupica po

konturama, u proizvoljnom razmaku.Što su rupice bliže, preneseni crtež će biti precizniji, ali je

potrebno voditi računa da ne budu preblizu zbog mogućeg mrljanja.Kada je taj proces zavšen,

paus papir se stavlja na pseudo zid te se kesicom od gaze koja je napunjena prahom drvenog

uglja, tapka po izbušenim rupicama.Nakon što je

završeno tapkanje, paus papir se sklanja i na pseudo

zidu ostaju rupičaste konture skice.Tačkice koje su

ostale mogu se a i ne moraju dodatno povezati prije

slikanja.(slika lijevo)

Sada je sve spremno za početak slikanja.Kao boja

koristi se kazeinska5 tempera.Za spravljanje kazeinskih

boja uzima se pet dijelova takozvanog švapskog sira, i

jedan dio gašenog kreča,te se miješa u posudi dok se ne dobije jednolika bijela masa bez

grudvica.Zatim tome dodati tri dijela vode i dobro

izmiješati, kako bi se dobila tečnost koja liči na

mlijeko.Sa ovako pripremljenim kazeinom, pigmente

treba spajati pojedinačno u posudama i slikati najviše u

tri sloja.Kazein i kazeinske boje treba praviti

svakodnevno sviježe.Ovim bojama slika se na suhom

zidu i suhom malteru kao što je i ovaj pseudo zid.

Prva faza u slikanju je podslikavanje (slika desno).

Podslikavanje se vrši tako što se boja više razrijeđuje,

te se osnovni tonovi nanose na svoja mjesta.Kao

razrijeđivač koristi se voda a može i krečno mlijeko.

4 Vrsta prozirnog papira5 Kazein-organski lijepak koji se dobija iz sira i mlijeka(glavni protein u kravljem mlijeku), u slikarstvu omogućuje veću postojanost prema atmosferskim uticajima, svijetlosti i visokoj temperaturi.

10

Nakon podslikavanja dolazi idući sloj slikanja, gdje se već ulazi u valere i formu.Riješavaju se

veće partije i cijelina. (slika dole)

Te zadnji, treći sloj uključuje detaljisanje i postavljanje konačnog intenziteta boje.Potrebno je

obratiti pažnju na to da boje prilikom sušenja postaju svijetlije, tako da je bitno što preciznije

procijeniti svijetlinu boje prilikom nanošenja.Dodavaju se akcenti na mjesta gdje su potrebni, te

slika konačno može biti završena.

11

Original prije restauracije Original poslije restauracije

'Sibilla delfica' (kopija na pseudo zidu)

12