POLITEHNIKA PULA

Visoko tehničko-poslovna škola s.p.j.

Pula

Kolegij: Tjelesna i zdrastvena kultura

Mentorica: mr. sc. Vrbanac Desa

PRSI KOŠ

Organi koje štiti prsni koš

U puli, (7.12.2014) Student: Filip Grmuša

1. Uvod

Evolucija čovjeka podrazumijeva evolutivni proces koji je tijekom vremena doveo do pojave anatomski mdernog čovjeka. Čovječa evolucija dio je evolucije primata tj. razvoja roda Homo i vrste Homo sapiens kao jedne od vrsta hominida ili čovjekolikih majmuna. Evolucija čovjeka okarakterizirana je nizom promjena u anatomskom izgledu, fiziologiji i ponašanju, koji su se postupno ustalili od odvajanja predaka čovjeka od predaka ostalih majmuna. Najvažnije evolutivne promjene su dvonožno hodanje ili bipedalizam, povećanje moždanog volumena ili encefalizacija, produženje trudnoće i smanjenje anatomskih razlika među spolovima. Jedna od također bitnih prilagodba jest čvrstoća i preciznost šake, koja se prvi put razvila kod Homo erectusa tj. uspravnog čovjeka.

U ovom seminarskom radu pozabaviti ćemo se organima kojih štite prsni koš. Koja su njihova svojstva, kakve su građe te njihove funkcije te njihove urođene ili stečene mane.

2. PROBLEM RADA

Kroz 9 poglavlja pojasniti ću građu, funkciju organa srca, pluća te ošita i navesti će se nekoliko bolesti koje su što urođene što stečene kako profesionalnim tako i nemarnom odgovornošću prema našem tijelu.

3

3. CILJ RADA

Cilj ovog seminarskog rada jest naučiti što su to srce, pluća, ošit, kako izgledaju, koja im je funkcija u našem tijelu, i koji se proces odvija. Srce je najvažniji naš organ za preraspodijelu plinova i krvi u našem tijelu, pluća za dotok kisika te izbacivanje CO2 iz našeg organizma te svojstvo dijafragme koja također učestvuje u tom procesu. Koje bolesti mogu nastati prilikom nemara i koje su uopće bolesti navedenih organa te kako kod nekih dolazi tj. koji su uzročnici istih. Određene bolesti nisu banalne te nas mogu koštati života ukoliko na vrijeme ne prepoznajemo simptome istih.

4.REZULTATI RADA

4.1. Srce

Srce (lat. Cor) je šuplji mišić,dvostruka mišićna pumpa, prosječne veličine stisnute šake, koji pumpa krv kroz krvne žile. Štićen je, a ujedno i smješten unutar prsnog koša. Srce čovjeka ima masu cca 200 – 425 grama. Izvana ga štiti vanjska opna tzv. osrčje. Srce je građeno od srčanog mišićnog tkiva. Prokrvljenost mu osigurava dovoljno hrane i kisika. Podijeljen je mišićnim zidom, a naziva se srčanom pregradom ili septumom, koji se u praksi grupira pod lijevim srcom i desnim. Desno srce koje pumpa krv malog krvotoka dok lijevo srce pumpa krv velilkog krvotoka. Svaka strana dijeli se na dva dijela; na veći i manji. Manji je pretklijetka koja se naziva pretklijetka ili atrijem, a veći klijetkom ili ventrikulom.

Električna energija koja stimulira srce javlja se u sinoatrijalnom čvoru koji proizvodi konačan potencijal, a zatim se prazni šaljući impuls kroz atrije. Nije potpuno poznato kako se električni signal giba u atrijima no čini se da se giba radijalno. Bachmannov snop te koronarni sinusni mišić igraju ulogu u provođenju električnog signala između dva atrija, što dovodi do gotovo simultane sistole. Dok se nalazi u ventrikulu, signal se provodi specijaliziranim tkivom nazvanim Purkinjeovim vlaknima koja zatim prenose električni naboj u miokard.

4.1.1. Srce u emrija

Čovječe srce dok je u stadiju fetusa počinje kucati otprilike 21 dan nakon začeća ili pet

tjedana nakon posljednjeg normalnog menstrualnog ciklusa u praksi poznatog kao (LMP,

engl. Last Menstrual Period). Prvi dan LMP-a norlano se smatra datumom trudnoće.

U početku srce počinje kucati frekvencijom sličnoj majčine koja je u prosjeku oko 75-80

otkucaja u minuti. Embrionalni srčani ritam zatim se ubrzava približno do 100 otkucaja u

minuti tijekom prvog mjeseca da bi dosegao vrhunac na 165-185 tijekom ranog sedmog

tjedna nakon začeća. Formula regresije koja opisuje ovo ubrzanje prije nego što embrij

dosegne 25 mm duljine tjeme-zadak ili 9,2 LMP tjedana jest: dob u danima = EHR(0,3) + 6.

EHR (engl. Embryonic heart rate) prevađamo kao embrionalni srčani ritam.

Nakon 9,1 tjedana ono ubrzava do prosječnih 152 BPM (engl. Beats per minute) tijekom 15.

tjedna nakon LMP-a. Nakon 15. Tjedna ubrzavanje se usporava na prosječnu stopu od 145

BPM. Što se tiče razlike u ženskom i muškom srčanom ritmu prije porođaja ne postoji razlika.

Na slici je prikazano kako izgleda nakon 21 dana poslije začeća. Srce počinje kucati brzinom

od 75-80 otkucaja u minuti te se linearno ubrzava tijekom prvog mjeseca kucanja.

4.1.2. Građa srca

Čovječje srce ima masu od 250 do 350 grama, a otprilike je veličine stisnte šake.

Nalazi se unutar dvostruke zaštitne vreće nazvane perikard. Površinski dio ove vreće naziva se parijetalni perikard. Unutarnji perikardijalni sloj naziva se visceralni perikard. Zajednički se obično nazivaju seroznim perikardom jer sadrži perikardijalnu tekućinu. Izvan parijetalnog perikarda nalazi se fibrozni sloj koji ovisi o medijastinalnoj fasciji i naziva se fibrozni perikard. Perikardijalna vreća štiti srce, sidri njegove okolne strukture, ali nema nikakva utjecaja na srčanu funkciju u normalnih pojedinaca.

Dvostruka membrana perikarda sadrži perikardijalnu tekućinu koja pruža glatku podmazanu kliznu površinu unutar koje se srčani organ može gibati uslijed vlastitih kontrakcija i gibanja priležećih struktura poput dijafragme i pluća.

Vanjski zid čovječjeg srca sastoji se od triju slojeva. Vanjski sloj naziva se epikard ili visceralni perikard jer je on također vanjski zid (seroznog) perikarda. Srednji sloj srca naziva se miokard i sastoji se od mišića koji se kontrahira. Unutarnji sloj naziva se endokard i u dodiru je s krvlju koje srce pumpa. Osim toga on se stapa s unutarnjim pokrovom (endotelom) krvnih žila i prekriva srčane zalistke.

Čovječje srce ima četiri komore, dva gornja atrija i dva donja ventrikula. Atriji su komore koje se pune (primaju krv), a ventrikuli su komore koje se prazne (odašilju krv).

Putovi krvi kroz čovječje srce čine dijelove plućnog i sustavnog optoka. Ovi putovi uključuju trikuspidalnu valvulu, mitralnu valvulu, aortalnu valvulu i pulmonarnu valvulu. Mitralna i trikuspidalna valvula klasificirane su kao atrioventrikularne (AV) valvule. To je zato što se one nalaze između atrija i ventrikula. Aortalna i pulmonarna semilunarna valvula razdvajaju lijevi i desni ventrikul od plućne arterije odnosno aorte. Ove su valvule pričvršćene za chordae tendineae (doslovce tetivne strune) koje sidre valvule s papilarnim mišićima srca.

Interatrioventrikularni septum razdvaja lijevi atrij i ventrikul od desnog atrija i ventrikula dijeleći srce u dvije funkcionalno razdvojene i anatomski zasebne jedinice.

4.1.3. Način rada srca

Krv teče kroz srce u jednom smjeru, od atrija u ventrikule i dalje u velike arterije ili primjerice u aortu. Povratni tok krvi sprečavaju trikuspidalna, bikuspidalna, aortalna i pulmonarna valvula.

Srce radi kao dvostruka pumpa. Funkcija je desne strane srca prikupljanje deoksigenirane krvi u desnom atriju koja dolazi iz tijela i njezino potiskivanje preko desnog ventrikula u pluća tako da se ugljični dioksid može otpustiti, a kisik. Ovo se zbiva tijekom pasivnog procesa difuzije.

Lijeva strana sabire oksigeniranu krv iz pluća u lijevi atrij. Iz lijevog atrija krv odlazi u lijevi ventrikul koji je potiskuje van u tijelo.

Na objema stranama donji su ventrikuli deblji i snažniji od gornjih atrija. Mišićni zid koji okružuje lijevi ventrikul deblji je od zid koji okružuje desni ventrikul zbog jače sile potrebne za potiskivanje krvi kroz sistemsku cirkulaciju. Atriji primarno olakšavaju cirkulaciju omogućujući neprekinut venski tok do srca i sprečavajući inerciju prekinutog venskog toka koji bi se inače zbivao pri svakoj ventrikularnoj sistoli.

Počevši u desnom atriju krv teče kroz trikuspidalnu valvulu u desni ventrikul. Odande se potiskuje kroz pulmonarnu semilunarnu valvulu i putuje kroz plućnu arteriju u pluća. Odande krv teče natrag kroz plućne vene u lijevi atrij. Krv zatim teče kroz mitralnu valvulu u lijevi ventrikul, a odande se potiskuje kroz aortalnu semilunarnu valvulu u aortu i ostatak tijela. Relativno deoksigenirana krv konačno se vraća u srce kroz donju šuplju venu i gornju šuplju venu.

Na slici je prikazan način rada srca uz dodatak lijevog plućnog krila, koji je u gornjem tekstu

zorno objašnjen.

4.2. Pluća

Pluća (lat. pulmones) glavni su organ našeg dišnog sustava.

Pluća imaju dva plućna krila, lijevo se sastoji od dva režnja, desno je nešto veće i teže, lijevo

dijeli prsni koš sa srcem, teže zajedno 1,2 kg. Svako plućno krilo obavijeno je tankom dvolisnom opnom poplućnicom. Vanjski list opne (porebrica) oblaže rebra s unutarnje strane prsnoga koša. Unutarnji list opne oblaže plućna krila te tako odvaja pluća od ostalih organa u prsnoj šupljini.

Završne dijelove dušnica čine bronhioli koji završavaju proširenjem plućnim mjehurićima

Pluća odrasle osobe imaju više od 300 milijuna mjehurića.

Zbog alveolarne grane, pluća su meka i spužvasta.

Plućni mjehurići obavijeni su kapilarnom mrežom ogranaka plućne arterije, koja je krvlju

dopremila iz tijela CO2 radi izmjene s kisikom

.

Slika pokazuje vanjski te unutarnji dio pluća.

4.2.1. Građa pluća

Pluća se nalaze unutar prsne šupljine, zauzimajući njezin najveći dio. Zaštićena su rebrima. Sastoje se od lijevog (lat. pulmo sinister) i desnog (lat. pulmo dexter) plućnog krila. Lijevo plućno krilo ima dva, a desno tri režnja (lat.lobus) koji se dalje dijele u režnjiće (lat. lobulus). Izvana su pluća obavijena opnom koja se naziva pleura (porebrica). Unutarnji dio te opne, koji prekriva plućna krila, zove se visceralna pleura (poplućnica), a vanjski dio koji oblaže stijenku prsnog koša jest parijetalna pleura. Pluća su donjim dijelom naslonjena na ošit - mišićnupregradu koja se nalazi između prsne i trbušne šupljine.

Dušnice ili bronhi (lat. bronchus) nastaju na donjem kraju dušnika (lat. trachea) koji se podijeli na lijevi glavni bronh koji vodi u lijevo plućno krilo i desni glavni bronh koji vodi u desno plućno krilo. Svaki glavni bronh ulazi u plućno krilo, gdje se dalje grana u lobarne bronhe bronhe; drugog reda. Glavni lijevi bronh dijeli se u dva lobarna bronha, a desni glavni bronh u tri lobarna bronha, svaki za jedan režanj. Dalje se svaki lobarni bronh unutar svoga režnja dijeli u segmentalne bronhe; bronhe drugog reda, koji se dalje dijele u bronhe trećeg reda, od kojih nastaju bronhiole (lat. bronchioli), te dalje terminalne bronhiole (lat. bronchioli terminales). Bronhioli se razlikuju od bronha po tome što ne sadrže sadrže hrskavice i žlijezde u svojim stijenkama. Daljnjim grananjem bronhiola dolazi se do duktalnih vodova (lat. ductuli alveolares) čije se stijenke sastoje od alveola. Osnovna građevna jedinica pluća jest acinus, u koji ulazi po jedan terminalni bronhiol koji se dalje grana u manje segmente s alveolama. U alveolama se odvija izmjena plinova. Svaki plućni režnjić (lat. lobulus) sastoji se od 15-ak acinusa.

Slika prikazuje plućna krila skupa sa bronhijima i alveolama u prsnome košu, uz njih su prikazane i dijafragma (narančasti organ ispod pluća) te dušnik.

Dušnik, bronhi i bronhioli iznutra su obloženim cilindričnim epitelom koji sadrži trepetljike i vrčastim stanicama koje izlučuju sekret. U većim bronhima cilindrični je epitel višeredan, te se postupno smanjuje do jednoslojnog cilindričnog. Na kraju postaje jednoredan kubičan epitel. Smanjuje se i broj vrčastih stanica. Trepetljike epitela u dišnim putevima svojim kretanjem djeluju tako da pomiču sekret vrčastih stanica prema gore do grkljana gdje ga osoba proguta ili iskašlje. Stijenka u alveolarnim vodovima i alveolama građena je od pločastih stanica kroz koje se odvija izmjena plinova. Uz same alveole nalaze se i kapilare plućnog krvotoka u koje dovode ugljikov dioksid koji se otpušta i preuzimaju i odvode kisik ostalim organima. Stijenka bronha sadrži i glatke mišićne stanice i elastične niti. Mišićne stanice svojom kontrakcijom mijenjaju promjer bronha, te tako utječu na protok zraka prilikom faza disanja. Bronhi sadrže i hrskavicu koja kao prsten obavija bronh, dok je bronhioli ne sadrže.

4.2.2. Funkcija pluća

Pluća su plućnom arterijom i dvjema plućnim venama povezana sa srcem i čine zasebnu, plućnu cirkulaciju. Naime, krv zasićena ugljikovim dioksidom iz tijela venama dolazi do srca, iz srca plućnom arterijom ulazi u pluća, gdje se u alveolama zamjenjuje kisikom i kroz plućnu venu vraća krv obogaćena kisikom natrag u srce. Iz srca se arterijama provodi dalje po tijelu. Disanje je u pravilu automatska, nesvjesna radnja, kojom upravlja centar za disanje u produženoj moždini, iako čovjek može svojevoljno zaustaviti i pokrenuti disanje, ubrzati ga, usporiti ili produbiti, odnosno duboko udahnuti. Centar za disanje reagira na povišeni sadržaj ugljikova dioksida u organizmu, što utječe na promjenu acidobazne (kiselinsko-lužnate) ravnoteže u organizmu. Razmjena kisika i ugljikova dioksida ovisi o razlici tlakova u alveolama. Ovaj čovjekov unutarnji tlak ovisi o vanjskom, atmosferskom tlaku, koji se pak mijenja promjenom nadmorske visine. Porastom visine, pada atmosferski tlak, a time je i manja količina kisika koji alveole mogu preuzeti iz zraka. Stoga je na visinama otežano disanje i jedan od karakterističnih poremećaja koji se mogu javiti u alpinista ili posada zrakoplova naziva se visinska bolest, kad tijelo ne dobiva dovoljno kisika. Međutim, pluća nisu važna samo za disanje. U plućima se udahnuti zrak zagrijava ili hladi, ovisno o vanjskoj temperaturi zraka, te se istodobno i vlaži. Takav vlažan zrak pri izdisanju, slično kao i znojenje, pomaže u regulaciji tjelesne temperature. Sluz koja se nalazi u plućima sadrži i obrambene mehanizme, ponajprije sekretorni imunoglobulin (IgA) i druge supstancije koje štite od infekcija. Pluća sudjeluju i u vrlo složenom hormonskom sustavu kontrole krvnog tlaka. Hormon koji je odgovoran za podizanje krvnog tlaka, angiotenzin, preko niza svojih kemijskih oblika koji nastaju metabolizmom u organizmu regulira krvni tlak. Jedan od njegovih oblika, angiotenzin II, upravo se u najvećoj količini pretvara iz angiotenzina I u plućnim kapilarama te dobra funkcija kapilara pluća djelomično djeluje i na dobru regulaciju krvnog tlaka. 

4.3. Ošit (lat. diaphragma)

Ošit ili dijafragma je kupolasti organ (s dva 'vrha'), mišićnovezina membrana koja razdvaja torakalnu i abdominalnu šupljinu. Konveksna je na superiornoj površini koja gleda na torakalnu šupljinu, a konkavna na abdominalnoj strani. Ošit je glavni mišić inspiracije (zapravo, cjelokupnog disanja, s obzirom na to da je izdisanje uglavnom pasivno - stoga funkcionalno spada u dišni sustav). Spušta se tijekom udisaja; no, miče se samo centralni dio jer se njezina periferija hvata za donju granicu torakalnog 'kaveza' i gornje lumbalne kralješke. Perikard, koji sadrži srce, položen je na centralnom dijelu dijafragme i lagano je pritišće. Dijafragma zavija superiorno u desni i lijevi luk, normalno je desni viši nego lijevi zbog prisutnosti jetre. Tijekom izdisanja, desni vrh dosegne razinu petog rebra, a lijevi se penje do petog interkostalnog prostora. Doseg vrhova dijafragme varira ovisno o fazi disanja (inspiracija ili ekspiracija), držanju (npr. sjedeći ili stojeći položaj), veličini i stupnju napetosti abdominalne viscere.

Slika prikazuje Abdominalna površina dijafragme i njenih hvatišta. Mišićni dijelovi sternalnog, kostalnog i lumbalnog porijekla hvataju se centralno za 'trolisnu' središnju tetivu, aponeurotski umetak mišićnih vlakana dijafragme.

4.4. Bolesti srca, pluća te ošita

Bolesti srca mogu biti urođene ili stečene. Neke od takvih bolesti su:

Šum na srcu; osim tonova, na srcu se auskultacijom mogu čuti i šumovi. Fizikalno nastaju istim mehanizmom strujanja krvi o strukture srca. Dok se ton čuje kao manje-više kratak štropot, šum se prikazuje kao dašak, šum vodene pare, žuborenje tekućine, itd. Šumovi se mogu čuti nad zdravim i bolesnim srcem. Mogu biti posljedica bolesti srca, srčanih zalistaka ili srčanog mišića ali i znak nevažnih, prolaznih zbivanja.

Angina pectoris, je bol karaktera stezanja, pritiska ili težine iza prsne kosti u predjelu srca; širi se katkad u lijevu ruku, rame ili obije ruke. Uzrok angini pektoris je ishemija tj. nedovoljna prokrvljenost miokarda.

Neuroza srca, bolne senzacije karaktera proboda, u jednoj točki, pretežno u mirovanju ili nakon fizičkog napora.

Infarkt miokarda, odumiranje dijela srčanog mišića. Jedan je od najčešćih uzroka smrti.

Palpitacija, neugodan osjećaj rada, odnosno lupanja vlastitog srca. Zdrave osobe ne osjećaju rad svog srca osim pri jačim naporima kada je to fiziološka pojava.

Slika pokazuje problem nastalog kod angine pektoris, kod lječenja se koristi Nitroglicerin, koji izaziva širenje koronarnih arterija i tako dovodi do većeg dotoka krvi i kisika u srce.

Imamo mnogo bolesti pluća no neke od njih su:

Kronična opstruktivna plućna bolest ili skraćeno KOPB, ponegdje

KOBP (latinski: morbus pulmonis obstructivus chronicus) je stanje trajne, progresivne

opstrukcije zračnog protoka kroz dišne putove, te se uglavnom odnosi na povezane

poremećaje koji bolesniku postupno smanjuju difuzijski kapacitet, odnosno smanjuju dah.

Oštećenja pluća do kojih dolazi uslijed KOPB-a ne mogu se popraviti. U prvim fazama bolesti

javlja se otežano disanje i povremeni napadaji kašljanja. U početku mnogi ljudi čak ni ne

znaju da boluju od KOPB-a. Prvi simptomi KOPB-a su obično opći osjećaj bolesti, kratki

dah, kašljanje i sl. Međutim, kako bolest napreduje simptomi se sve više pogoršavaju. U

većini slučajeva uzrok bolesti je pušenje, te je vjerojatnost da će oboljeli umrijeti od KOPB-a

10 puta veća u pušača nego u nepušača.

Astma (od grčkog ἅσθμα, ásthma, "zaduha") je učestala kronična upalna bolest dišnih

puteva obilježena raznolikim i recidivirajućim simptomima, reverzibilnom opstrukcijom

dišnih putova i bronhospazmom. Najčešći simptomi su zviždanje,kašljanje, osjećaj pritiska u

prsima i kratkoća daha.

Smatra se kako je astma uzrokovana

kombinacijom genetskih i okolišnih čimbenika. Dijagnoza se obično zasniva na simptomima,

odgovoru na liječenje i spirometriji. Astma se klasificira po ozbiljnosti kliničke slike na

temelju učestalosti pojave simptoma, forsiranog i ekspiracijskog volumena u prvoj sekundi i

vrhunac ekspiratornog volumena. Astma se također može podijeliti na atopičnu (ekstrinzičnu)

i neatopičnu (intrinzičnu) kad se pod pojmom atopija podrazumijeva sklonost razvojureakciji

preosjetljivosti tipa 1.

Rak pluća je bolest obilježena nekontroliranim rastom stanica u tkivu pluća.

Neliječena, bolest se može proširiti izvan pluća, što se naziva metastazama u okolna tkiva ili

druge dijelove tijela. Većina oblika raka koji započinju rast u plućima, a koji se nazivaju

primarnim rakom pluća, su karcinomi koji potječu iz epitelnih stanica. Glavni oblici

karcinoma pluća su sitnostanični karcinom i ne-sitnostanični . Najčešći simptomi su kašalj (uz

iskašljavanje krvi), mršavljenje i otežano disanje.

Najčešći uzrok karcinoma pluća je dugotrajno pušenje duhana, koje uzrokuje 80–90%

slučajeva karcinoma pluća. U nepušača se razvija 10–15% slučajeva karcinoma pluća, a ti se

slučajevi pripisuju kombinaciji genskih čimbenika, izlaganju plinu radonu, azbestu,

te zagađenju zraka u koje spada i pasivno pušenje. Karcinom pluća se može otkriti rentgenom

pluća i kompjuteriziranom tomografijom (CT). Dijagnoza se potvrđuje biopsijom koja se

obično izvodi bronhoskopijom ili uz pomoć CT-a. Liječenje i dugoročni ishod ovise o vrsti

karcinoma kliničkom stadiju bolesti (proširenosti) i procjeni sveukupnog zdravstvenog stanja

bolesnika.

Slika prikazuje rendgensku snimku prsnog koša gdje imamo prikaz pluća, narančasto-crvene

elipse ukazuju na rak pluća u gornjem dijelu pluća.

5. ZAKLJUČAK

Srce, pluća te ošit najvažniji organi u preraspodijeli plinova, optoka krvi te i samog života u našem organizmu. Iako rade gotovo automatski bez naše dotične svjesti mi možemo dijelovati na njih kako športskom dijelu tako i u negativnom dijelu naše svakodnevice. Pravilnim unosom namirnica, redovitom kretnjom i izbjegavanjem tzv lošeg zraka i dima možemo znazno pridonijeti kvaliteti rada našeg dišnog i krvnog sustava.

6. LITERATURA

KNJIGE:

1. Krmpotić – Nemanić Jelena; Marušić Ana (2011.) : Anatomija čovjeka

INTERNET:

http://perpetuum-lab.com.hr/wiki/plab_wiki

http://medicinabih.info

http://www.medri.uniri.hr

SLIKE:

http://t3.gstatic.com/images?

q=tbn:ANd9GcR7kJrcfc7KZlU2BRym9QJAa68IEREDXPeRvuTb82p9Q6iLdoxRAQ

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/ce/EHR-BBII.jpg/800px-EHR-

BBII.jpg

http://e-skola.biol.pmf.unizg.hr/odgovori/odg-slike/odg397-1.jpg

http://www.biologija.rs/lungs.gif

http://cdn.krenizdravo.com/wp-content/uploads/2012/02/angina_pektoris.jpg

http://s.tf.rs/2013/12/11/Rak-pluca003.jpg