seminarski-historija jezika
DESCRIPTION
igkigTRANSCRIPT
UNIVERZITET U TRAVNIKU
EDUKACIJSKI FAKULTET
Smjer: B/H/S jezik i književnost/Razredna nastava
JEZIK BH LISTOVA I ČASOPISA U PRVOJ
POLOVINI XX STOLJEĆA
SEMINARSKI RAD IZ HISTORIJE JEZIKA XIX I XX STOLJEĆA
Predmetni nastavnik: Student:
Doc. dr. Sulejman Lisičić Đenan Hasanović
Travnik, decembar, 2013.
SADRŽAJ
UVOD……………………………………………………………………………………………..3
1. KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1918. DO 1945. GODINE………4
1.1. Bosanskohercegovačka književnost "MLADE BOSNE"………………………….4
1.1.1. "Mlada Bosna"…………………………………………………………………...4
1.1.2. Mladobosanci……………………………………………………………………..4
1.1.3. Duhovne vođe…………………………………………………………………….5
1.1.4. Listovi I časopisi………………………………………………………………….5
1.1.5. Književnost “Mlade Bosne”……………………………………………………..6
1.2. Bosanskohercegovačka književnost od 1918. do 1945. Godine……………………6
1.2.1. Kulturni centri……………………………………………………………………7
1.2.2. Listovi, časopisi I društva………………………………………………………..7
1.3. Idejno-estetske tendencje ovog vremena…………………………………………..12
1.3.1. Pripovijetka……………………………………………………………………...12
1.3.2. Roman…………………………………………………………………………...13
1.3.3. Poezija…………………………………………………………………………...14
1.4. Politički listovi u BiH u AU period………………………………………………...14
ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………..16
LITERATURA…………………………………………………………………………………17
2
UVOD
Za Bošnjake je austrijska okupacija značila radikalni prijelom. Mnogi su ju doživjeli kao
katastrofu i trajno odselili u Tursku. Nije uspio projekt imenovanja bosanskog jezika (koji je veći
dio muslimanske inteligencije, na čelu s Kapetanovićem Ljubušakom, podupirao), a na prijelazu
stoljeća se formirao sloj inteligencije školovane na zapadu, koja je uglavnom prihvaćala hrvatsku
nacionalnu orijentaciju (Bašagić, Mulabdić, Kreševljaković, Ćazim Ćatić,…). Relativno malen
broj pojedinaca je uspio povezati niti starije pismenosti na turskom i arapskom (najbolji je
primjer Bašagić); dio inteligencije je bio prosrpski orijentiran i pisao na ćirilici, dok je manji dio
nastavio pismenost na orijentalnim jezicima..
Srbi su dočekali austrijsku okupaciju s nezadovoljstvom, smatrajući cijelu BiH srpskom
zemljom. No, nakon borbi za crkveno-školsku autonomiju, našli su modus vivendi (nalaženje
sporazuma, uvjeta za zajednički život i slično između strana koje su u zavadi.)s austrijskom
vlasti. Veoma brzo prihvativši reformiranu ćirilicu i Karadžićev model jezika,
Hrvati su se preko istaknutijih franjevaca uključili u općehrvatski Ilirski pokret, te su
učestvovali u posljednjim pokušajima reforme turske imperije u 60-im godinama. Nakon
okupacije, koju je pozdravila većina katoličkoga življa, franjevačka književna produkcija
stagnira, a dolazak većega broja činovnika i drugih djelatnika iz Hrvatske utiče na oblik jezika
Hrvata u BiH. Zanimljivo je da zbog snage prošloga uticaja franjevačke komponente i sporije
nacionalno-kulturne emancipacije bosanski Hrvati ne pokazuju veće aktivnosti na književnom i
jezičkom polju, pa je najveći dio vrijednih tekstova nastalih na tlu BiH do 1. svjetskog rata
uglavnom djelo Hrvata pristiglih iz Hrvatske.
3
1. KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1918. DO 1945.
GODINE
Časopisi u doba AU uprave su ,uglavnom, objavljivali književne tekstove, kulturna
dešavanja i aktuelnosti toga doba. Međutim, u to doba je bio prisutan i jak utjecaj Srbije i
Hrvatske na Srbe i Hrvate u BiH preko tih časopisa, te su na taj način utjecali na razvoj
nacionalne svijesti kod njih.
Časopis Nada je okupljao najpoznatije književnike slovenskog juga, uređivao ga je S.S.
Kranjčević. Na taj način je časopis Nada otvorio prozore i vidike Bosanaca i Hercegovaca u
književni svijet Europe.
1.1. Bosanskohercegovačka književnost "MLADE BOSNE"
1.1.1. "Mlada Bosna"
Neposredno pred Prvi svjetski rat, iz redova srednjoškolske omladine, pretežno srpske i
hrvatske nacionalnosti, regrutuje se grupa mladih književnika, zadojena idejom nacionalnog
oslobodenja. Nju, prevashodno, čine članovi pokreta bosanske revolucionarne omladine, koja
djeluje u sastavu tajne organizacije pod nazivom "Mlada Bosna".
Članovi ove organizacije su imali za cilj da "negodovanjem, buntom i svim mogućim i
nemogućim sredstvima" dokažu "da je Austrija nasiljem došla u Bosnu i Hercegovinu", da "vrši
nasilje" i da je "treba protjerati". "Gaćinović, kao i ostali, najviše su govorili o teškom
položaju našeg naroda, kao i o tome da Bosnu i Hercegovinu treba ujediniti sa Srbijom pošto-
poto." Oni pišu i dijele brošure: "Bosna i Hercegovina su srpske zemlje" i "Smrt jednog heroja".
1.1.2. Mladobosanci
Pod nazivom Mladobosanaca djelovala je ova grupa pisaca: Dimitrije Mitrinović, Petar
Slijepčević (jedan od najaktivnijih clanova bečkeZore), Velimir Jelić, Drago Radović, Jovo
Varagić, Vladimir Gaćinović (organizator pokreta), Miloš Vidaković.
4
Pored pomenutih pisaca, najuži krug mladobosanaca sačinjavaju: Dragutin Mras.
(najdarovitiji među njima, pjesnik i esejista koji je poginuo kao dobrovoljac srpske
vojske), Mihajlo Pušara (učitelj, Pricipov drug, pjesnik i novinar), Danilo Ilić (učitelj, prevodilac,
publicista, obješen u Sarajevu kao organizator vidovdanske zavjere), Jovan Živanović (pjesnik,
uhapšen na Drini).
1.1.3. Duhovne vođe
Njihove duhovne vode su bili dr Vladimir Ćorović i Dimitrije Mitrinović. Oni su znatno
utjecali na formiranje ove generacije. Dr Vladimir Ćorović je bio i sam pjesnik, a pisao je
književne i likovne kritike i prevodio filozofska djela. Objavljivao je u Bosanskoj
vilipod pseudonimom V. Slijepčević. Kao urednik Vile i naučnog časopisa Pregled imao je veliki
ugled kod ove mlade grupe pisaca. Dimitrije Mitrinovic, popularno zvan Mita-Dinamika,
upoznavao je mladobosance sa djelima zapadnoevropskih i američkih pisaca.
1.1.4. Listovi i časopisi
Ova grupa književnika okupljala se oko nacionalističke Srpske omladine, ispoljavajući
više svoje nacionalističke težnje nego što se bavila književnosću. Inače, najviše je djelovala
u Bosanskoj vili (gdje su objavljivali i Ivo Andrić i Pero Slijepčević).
"Dr Vladimir Ćorovic, jedan od njenih urednika, sam kritičar, okupljao je Mladu
Bosnu oko sebe s naročitom pažnjom, nastojeći da vaspita njen ukus i podigne njen književni
smisao. (...) Ova grupa radila je i u Radulovićevom listu Narod... zatim, u dnevniku Srpska
rijec, naročito za vreme uredničke delatnosti Veljka Petrovića, ... nešto malo u Srpskom
književnom glasniku; najzad na liniji revolucionarne nacionalne ideologije, u Srpskoj omladini,
koju je uređivao Đorde Pejanović...
Zanimljivo je pomenuti da Kočićeva Otadžbina, koja je u to vreme takođe izlazila u
Sarajevu, kao organ radikalnih agraraca srpskih, nema saradnika među ovim mladim
piscima..." (Borivoje Jevtić, Izabrana djela III, Biblioteka kulturno naslijeđe BiH, 1982, str 10)
5
1.1.5. Književnost "Mlade Bosne"
Doprinos mladobosanaca u razvoju srpske književnosti je skroman i ne osobito vrijedan.
Borivoje Jevtić kaže:
"Svi su oni bili i pisci u nastanku književne nade, i borbenici u isti mah. Njihova
književna djelatnost, iako dosta živahna, ostala je nerazvijena, ali s tragovima nesumnjive
darovitosti;... ostavili su nešto pesama, književnih ogleda, umetničkih kritika, novinskih članaka i
više prevoda. Možda to nije ni dovoljno ni naročito vrednosno, kad se stavi pod analizu jedne
nepristrasne književne kritike... 'Mlada Bosna' do danas nije une(la) nešto novo u srpsku
književnost. Ona je bila isuviše opšta. Njene nagle simpatije bile su vrlo promenjive, i nisu se
zaustavile s nekom posebnom snagom na izvesnim osobinama bosanskog i hercegovačkog duha.
(...) "Mlada Bosna' izvesno će biti jedna generacija manje vrednosi; o tome se ne može sumnjati.
Ali će ona, da se figurativno izrazimo, biti jedan vrlo potrebankamen..." (Borivoje Jevtić,
Izabrana djela III, Biblioteka kulturno naslijeđe BiH, 1982, str 203)
1.2. Bosanskohercegovačka književnost od 1918. do 1945. godine
Bosanskohercegovacka književnost ili književnost naroda Bosne i Hercegovine je u
periodu od 1918. do 1945. godine dala veliki broj istaknutih stvaralaca - pjesnika, pripovjedača,
novelista, romansijera, dramskih pisaca, književnih kritičara, esejista, memoarista, prevodilaca.
Među njima su najpoznatiji: Ivo Andrić, Hamza Humo, Antun Branko Šimić, Ahmed
Muradbegović, Nikola Šop, Isak Samokovlija, Zvonimir Šubić, Marko Marković, Alija Nametak,
Hivzi Bjelevac, Hasan Kikić, Enver Čolaković, Salih Alić, Zija Dizdarević, Branko Ćopić, Ilija
Grbić, Husnija Čengić, Hamid Dizdar, Jovan Palavestra, Jovan Kršić, Slobodan Galogaža,
Velimir Kovačević.
6
1.2.1. Kulturni centri
Većina njih u čežnji za ličnom afirmacijom na polju književnosti, zbog zaposlenja ili
školovanja, zbog nerazumijevanja ili zbog nemogućnosti objavljivanja u matičnoj sredini, i iz
nekih drugih razloga, odlazila je u veće kulturne centre u zemlji i van nje: na sjever – u
Budimpeštu (E. Čolaković), na jug - u Dubrovnik (Ahmed Muradbegović), na zapad -
u Zagreb (I. Andrić, Z. Dizdarević, Hasan Kikić, H. Humo, N. Šop, A. Muradbegović, S. Alić, E.
Čolaković, A. B. Šimić, A. Nametak), na istok - u Beograd (I. Andrić, Z. Dizdarević, H. Kikić,
N. Šop, H. Humo).
Stvaralački nemir, potreba za poslovnom komunikacijom, za razumijevanjem i
kontaktom sa "ljudima od umjetnosti" učinili su ove centre njihovim stalnim prebivalištem ili
povremenim boravkom. Najrazvijeniji kulturni, centri u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Mostar,
Banja Luka i Tuzla, dugo vremena nisu mogli da zadovolje njihove kulturne potrebe u onom
obimu koliko su to oni željeli.
Vremenom, situacija se izmijenila. U Sarajevu kratko vrijeme žive i stvaraju: S. Alic, A.
Muradbegović, N. Šop, A. Nametak. Najaktivniji na ovim nagim prostorima su: Borivoje Jeftić,
A. H. Bjelevac, Hamza Humo, Vladimir Ćorović, Jovan Palvestra, Jovan Kršić. Započinje živa
aktivnost na kulturno-prosvjetnom uzdizanju naroda.
U periodu poslije rata svoj rad obnavljaju književni listovi, časopisi i društva koja su prije
rata bila osnovana, a pokreću se i osnivaju nova. U Sarajevu izlazi veliki broj listova i časopisa.
1.2.2. Listovi, časopisi i društva
Slovenski jug, Novo djelo, Židovska svijest, Jugoslovenski list, Prosvjeta, Srpska riječ,
Budućnost, Pravda, Novi vijek, Narod, Napredak, Gajret, Behar, Novi behar, Književna
kritika, Književni pregled, Zabavnik, Jevrejski život, Narodna židovska svijest, Đulistan, Male
novine.
U Mostaru izlaze Zora, Biser; u Tuzli Sredina, Pregled; u Banjoj Luci Glas. Neki od
ovih listova su kratkog vijeka, a drugi imaju veliki značaj u smislu obezbjedivanja
kulturnohistorijskog kontinuiteta na tekovinama ranije nacionalne svijesti i književnog
stvaralaštva, tj. produžavanja i daljeg izgrađivanja nacionalno prosvjetne orijentacije.
7
U aktivnostima na obnavljanju starih i pokretanju novih listova i časopisa u Bosni i
Hercegovini u periodu od 1918. do 1945. godine prednjače Borivoje Jeftić, Šukrija Kurtović,
Abdurezak Hivzi Bjelevac, Hamza Humo, Miljenko Vidović, Maksim Svara, Radovan
Jovanović, Pero Slijepčević, Jovan Kršić, Moric Levi, Kalmi Baruh, Eliezer Levi.
Kulturnohistorijski kontinuitet u svom radu ostvarili su: kalendar i časopis Prosvjeta,
Napredak, Gajret, Židovska svijest i Jevrejski život.
Prosvjeta
Kalendar i časopis Prosvjeta, pokrenut 1907. godine od strane srpskog kulturnog
drustva Prosvjeta, produžava i dalje izgrađuje svoju nacionalno-prosvjetnu orijentaciju, u čemu
velike zasluge imaju Pero Slijepčević, Borivoje Jeftić, Vaso Stajić.
Prosvjeta djeluje u tri vremenske dionice: prva, od 1907. do 1914. godine; druga je od
1919. kad počinje ponovo da izlazi kao list društva Prosvjeta, i treća, najznačajnija i najduža
dionica u razvoju ovog lista, od 1930. do 1937. godine. Sve do 1920. list je štampan ćirilicom i
ijekavskim izgovorom, a od tada ekavicom, što je uslovilo i ekavizaciju naslova Prosveta.
Za cijelo to vrijeme, list ima prosvetno-obrazovnu funkciju i sve češće objavljuje
književne priloge, tako da izrasta u jedno od najsnažnijih književnih glasila u Bosni i
Hercegovini. U njemu svoje priloge objavljuju Aleksa Šantic, Svetozar Ćorović, Borivoje Jeftic,
Jovan Protić, Vladimir Gaćinović i mnogi pisci izvan Bosne i Hercegovine.
Napredak
"Kao jedan od kulturnohistorijskih kontinuiteta iz razdoblja austrougarske uprave u Bosni
i Hercegovnni, počeo je nakon rata... 1921. izlaziti i časopis Napredak, glasilo hrvatskog
prosvjetnog i kulturnog društva Napredak, koje je tada obnovilo svoj rad. 'Narocite prilike, u
kojima se razvijao kultumi život hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine - pisalo je u
programskom članku... - potaknule su prije 17 godina ostvarenje našega Napredka. Potreba
podizanja školovanog i privrednog podmladka bila je u ovim krajevima veća nego drugdje."
Njegov programski zadatak je kulturnosprosvjetno uzdizanje naroda i tog programskog
načela će se pridržavati sve do 1941. godine. U svom radu je imao i nekoliko kraćih prekida.
8
U vezi sa njegovom poslovnom orijentacijom, zanimljivo je jedno zapažanje prof.
Rizvica: "Najznačajniji hrvatski književnici srednje i mlađe generacije koji su stvarali u okviru
grupe sarajevskih književnika ili saradivali na stranicama Pregleda ne spominju se kao
saradniciNapretka pa je očita bila podvojenost književne i kulturne orijentacije među Hrvatima u
Bosni i Hercegovini u međuratnom razdoblju na one koji su slijedili rane predratne i poratne
jugoslovenskonacionalističke ideale i na one koji su se okupljali oko Napretkove
kulturnohistorijske linije (osobito poslije 1929.), nalazeći u njoj više hrvatske nacionalne sadržine
i tradicionalnih oznaka u Bosni i Hercegovini koje su se prenosile iz vremena nacionalnih pokreta
austrougarskog razdoblja nastavljajući zasade franjevačko ilirske književno-kulturne
djelatnosti."(M. Rizvić, Književni život BiH između dva rata I, "Svjetlost" Sarajevo, 1980, str
265)
Židovska svijest
"Slično književno-kulturnim kontinuitetima srpskom i hrvatskom... i kulturno-književni
život Jevreja u Bosni i Hercegovini produžavao se poslije rata, iz austrougarskog perioda u
međuratno jugoslovensko razdoblje, koncentrisan oko La Benevolencie ("La Benevolencia") kao
baze i drugih jevrejskih društava, i trajao je i razvijao se u jevrejskim kulturno-politikim
listovima, nastavljajući se historijski kao pozadina koja je sigurno i bez prijeloma trajala sve do
1941. godine, bez podlijeganja i ustupanja književno-idejnim kontroverzama i društveno-
političkim suprotstavljanjima matice književnog života Bosne i Hercegovine. Židovska svijest je
bila 'kulturno politički tjednik' pod uredništvom dr Isaka Altarca..." (M. Rizvić, Književni život
BiH između dva rata I, "Svjetlost" Sarajevo, 1980, str 265)
Gajret
Gajret, koji nije bio čisto nacionalni list Bošnjaka, najznačajnije je bosansko glasilo koje
je izvršilo svoju programsku prosvjetiteljsko-odgojnu funkciju i ostvarilo svoj povijesni kulturno-
književni kontinuitet. Svoju punu afirmaciju ovaj list je postigao u periodu od 1924. do 1930.
godine.
U tom plodnom razdoblju od šest godina, kad ga je uređivao Hamza Humo,
u Gajretu sarađuje, pored starije generacije bošnjačkih pisaca (Bašagić, Nuri Hadžić, Mulic), i
9
generacija mladih pisaca: H. Dizdar, Kikic, Dobradžić, Burina, Muradbegovic, a pored njih
i B. Jeftic, J. Palavestra, J. Kušan.
Od 1930. do 1937. godine objavljuje malo literarnih priloga, ali od 1937. godine,
ulaskom Hamida Dizdara u redakciju, njihov broj se naglo povećava. U njemu svoje književne
radove objavljuju i novi saradnici (J. Međedović, Ć. Sijarić).
Novi Behar
"Protivno Gajretovoj akciji srpskog nacionalizovanja Bošnjaka, nasuprot koje je 1924.
godine osnovano kulturno prosvjetno-društvo Narodna uzdanica a godine 1927. kao pandan
listu Gajret biće pokrenut i list Novi Behar na tradicijama predratnog Behara , koji će
predstavljati protutežu kulturno-političkih simpatija među Bošnjacima za hrvatstvo."
Njega je pokrenuo vjerski poglavar, reis ul-ema, Džemaludin-efendija Čauševic, sa
pojedinim predstavnicima Jugoslovenske muslimanske organizacije i bošnjačkim piscima koji
su prije rata pokrenuli i radili u Beharu. (Safvet-beg Basagić, Edhem Mulabdić i Husein Đogo).
Novi Behar je namijenjen bošnjačkoj islamskoj familiji, pa je zato bio prožet "versko-
moralnim" duhom. Bio je protiv "svake politike". Radio je pod geslom da treba "moralno blago
islama spojiti sa materijalnim blagom zapadne škole". U Novom Beharu sarađuju: dr Safvet-beg
Mirza Bašagić, Edhem Mulabdić, Ahmed Muradbegović, Hamid Dizdar, Alija Nametak, Ilijas
Dobradžić, Omer Čampara, Atif Ljubović, Hamza Humo, Hasan Kikić, Sait Orahovac, Rasim
Filipović, Mustafa Grabčnović.
"Nikad nije dostigao književnu vrijednost i kulturni značaj nekadašnjeg Behara, koji je u
svoje doba snažno podsticao u pravcu građanskog formiranja Bošnjaka shvaćenih kao spojnice
Istoka i Zapada u jugoslovenskim zemljama..." (M. Rizvić, Književni život BiH između dva rata
I, "Svjetlost" Sarajevo, 1980, str 53)
Pregled
Pored Prosvete, Napretka, Židovske svijesti i Gajreta, Pregled je bio jedan od
najznačajnijih glasila izmedu dva rata na prostorima Bosne i Hercegpvine. On je ostvario svoj
kulturno-književni kontinuitet kao "slobodna tribina za slobodoumne jugoslovenske pisce", sa
10
jedinim ogrančenjem, da njegovi saradnici rade na uspostavljanju "narodnog jedinstva i
demokratije".
Pokrenut je u januaru 1927. godine "kao nastavak predratnog Pregleda, s ciljem da "prati
aktuelni, socijalni, kulturni i književni život". Svoj rad je počeo pod uredništvom dr Gojka
Krulja, koji je u prvom broju lista, u "Reči uredništva" pisao o svojoj jugoslovenskoj orjentaciji:
"Dopuštamo osjećaje srpske, hrvatske i slovenačke - ali iznad svega stoji jedinstvena država
Jugoslavija."
Prema Muslimanima i muslimanskim piscima i njihovim listovima "imao je neizbistren
stav". Smatrao je da je "naša politika, kulturna i narodna homogenost sadržana... u nacionalnoj
ideji jugoslovenstva" konstatujući kritički da se "naša politička lađa, pod vođstvom kratkovidih
političara, nasukala... na plemensku plićinu".(M. Rizvić, Književni život BiH između dva rata I,
"Svjetlost" Sarajevo, 1980, str 66)
Oko Pregleda se okupljaju svi pisci koji ce kasnije formirati Grupu sarajevskih
književnika "S.S. Kranjčević" : Borivoje Jeftić, Pero Slijepčević, Marko Marković, Milan
Ćurčić, Jakša Kušan, Vladimir Tmuša, Isak Samokovlija, Srđa Đokić, Hamza Humo, Vera
Obradović Delibašić, Mihajlo Delibašić, Jovan Kršić.
U periodu od 1936. do 1941. godine Pregled će pod uredništvom Jovana Kršića biti
kronika književnog života. On će štampati almanahGrupe sarajevskih književnika pod
nazivom Sa zamagljenih strana, koji je imao za cilj da "ukaže na umetničke kvalitete pojedinih
priloga koji će jasno pokazati njihovu vrednost" U svojoj književnoj rubrici Pregled će uglavnom
štampati književne priloge iz Bosne i Hercegovine, prevashodno, djela Grupe sarajevskih
književnika, ali i djela P. Kočića, B. Ćopića, Z. Dizdarevica, P. Voranca, H. Kikica. Pred sam
rat Pregledu će pristupiti veći broj "ljevičara".
" GSK 'S.S. Kranjčević' "
Više je razloga utjecalo na formiranje (17.februar 1928.) tzv. " Grupe sarajevskih
književnika ' S.S. Kranjčević' ": praktična potreba, u vezi sa poslovima izdavanja knjiga,
međusobne pomoći i zaštite autorskih prava, zatim težnja za društvenošću i mogućnost razmjene
11
mišljenja o uže stručnim književnim pitanjima, i treći, "učršćenje na idejno-estetskim tradicijama
tzv. mladobosanstva i Kočićevskog muškog progovora"
Inicijativu za njeno osnivanje je dao Borivoje Jeftic, političku potporu joj je
obezbijedio Milan Čurčić, državni nadodvjetnik i prvi njen predsjednik, a finansijsku pomoć joj
je, pored ostalih, pružio i list Pregled.
Cilj joj je bio da probudi "smisao i interes za lepu književnost". U njenom
osnivanju nisu učestvovali bošnjački i hrvatski pisci, niti su bili pozvani na skupštinu. Grupu su
sačinjavali saradnici Pregleda.
1.3. Idejno-estetske tendencije ovog vremena
Radeći istodobno na svom ličnom uzdizanju i na širenju i razvijanju književne kulture u
narodu, bosanskohercegovački pisci čine nevjerojatan podvig. Koracima od "sedam milja", oni
smanjuju razliku između svojih i susjednih kulturnih centara i između sebe i afirmisanih
hrvatskih i srpskih pisaca.
Zahvaljujući tome, bosanskohercegovačka knjižvnost je za vrlo kratko vrijeme prevalila
ogroman put od tradicionalne književnosti regionalnog znacaja (Borivoje Jeftić),
preko romantičarske i usko nacionalne književnosti (B. Jeftić, Alija Nametak, Enver
Čolaković, Zvonimir Šubić), francuske realističke škole (A. Nametak), lirizma, sociološkog
realizma i simbolizma (Z. Šubić, Isak Samokovlija, Nikola Šop, A. Nametak, Hamza
Humo), impresionizma (Antun Branko Šimić), ekspresionizma (A. B. Šimić, H. Humo, Ahmed
Muradbegović), do tendenciozne, aktivističke, angažirane, često po zadatku pisane
literature, socijalističkog realizma(Hasan Kikić, Zija Dizdarević).
Posebno je vidan napredak ostvaren u pojedinim književnim vrstama.
1.3.1. Pripovijetka
"Početak dvadesetog stoljeća bio je uistinu i početak moderne bosanskohercegovačke
pripovijetke kada se javila nekoliko pripovjedača, da bi se između dva rata javila generacija čija
su pripovjedačka djela postala jugoslovenske književne vrijednosti.
12
Regionalna u onom smislu u kojem je regionalnost jezička baza, iskon, imaginacija i
stvaralački polet, ova pripovijetka brzo je dobila modernu formu, tematski možda odveć vezanu
za povijest, ali zato misaono prodorna i općeljudska, dovoljno umjetnički valjana. Manje su je
dubili povremeni pomodni evropski književni pravci a više je bila okrenuta neshvatljivim
prostorima ljudskog bića, ponegdje sapeta tradicionalističkom formom, ali uvijek jedra
književnonarodnim jezikom, dovoljno narativna i estetski ubjedljiva.
U njenim najdubljim misaonim vrtlozima krije se iskonska čovjekova drama, čeznja za
ljepotom, potreba da se umjetnošću prevlada stradanje i smrt, očaj čame, strahota samoće.
Naravno, uz kvalitet vukao se i estetski prosjek koji je uvijek bio temelj velikoj literaturi, klima,
unutar koje su nicali veliki stvaraoci.
... (Tako) je stvoren pojam 'pripovjedačka Bosna' koji je u početku imao povjesni značaj zbog
afirmacije bosanskohercegovačke pripovijetke u jugoslovenskim okvirima, ali je vremenom
postao anahron jer je nametao predodžbu regionalnosti, folklorizma, zatvorenosti i tematske
oskudnosti bosanskohercegovačke pripovijetke između dva rata,..."(Edicija Savremena
književnost naroda I narodnosti BiH, Džemaludin Alić, Bosanskohercegovačka pripovijetka 20-
tog stojeća, "Svjetlost" Sarajevo, 1986, str 332 i 333.)
1.3.2. Roman
"Osvrćući se retrospektivno na istoriju romana u književnosti Bosne i Hercegovine lako je
uočiti da postoje neizbježne različite faze i etape u njegovom razvoju ili pređenom putu... Ogleda
se to zorno, empirijski očigledno - i stepen umjetničke ostvarljivosti koji je individualan i
raznovrsnost tematsko-idejnih i formativno-gradivnih elemenata romansijerske strukture - već u
slučaju Grozdaninog kikota(gdje dominira) lirski element nad naracijskim i subjekat nad tzv.
objektivnim svijetom,... Humina liričnost je izvorna a ne (tobožnja) opoezovanost koja uskače u
igru kao nadomjestak... a potom u romanima Hasana Kikica... Ho-ruk i Bukve, u kojima je sirovi
život seljačko-radničkih masa, uz socijalno-progresivni angažman autora, najnaglašenija njihova
datost i crta, čega samo manje direktno a više diskretno i na drugi način, ima i u
romanima Zvonimira Šubića Heroj u papučama i Kaljuga."
Tamo gdje su neki poznati evropski pisci (Hamsun u romanu Pan) gubili na književno
umjetničkoj vrijednosti svog inače uspjesnog književnog djela (pretjerano naglašen lirski
13
element), naši romansijeri, kojima su oni služili za uzor, dobijali na kvalitetu djela. Ili Kikić je
nenadmašan u slikanju masovnih scena.
1.3.3. Poezija
Za razliku od proze, bosanskohercegovačka poezija tridesetih godina ovog stoljeća sasvim
izvjesno bilježi stagnaciju.
"Oko 1930. javlja se grupa mladih i društveno naprednih pjesnika kojoj pripadaju Novak
Simić, Ilija Grbić, Hasan Kikić, Husnija Čengić, Hamid Dizdar, Safet Burina... grupa koja
pokušava da se obilježi i da djeluje u tom smjeru. U to vrijeme... javio se i Hamid Dizdar svojom
zbirkom pjesamaArabeske, da bi 1936. objavio i drugu zbirku pjesama Zapisi u kamenu.
Tako se i glas Hamida Dizdara slijeva u povorku tog sve glasnijeg protesta protiv
dehumanizacije života. Pred rat, od 1936. pa dalje, pridružuju se i novi glasovi: Slobodan
Galogaža, Svetislav Mandić, Mak Dizdar, pa Velimir Kovačević... Tzv. socijalna lirika našla je u
ovim pjesnicima iskrene, ubijeđene i oduševljene pristalice. Da njihovo djelovanje nije ostalo
nezapaženo i beznačajno, svjedoči, pored ostalog, i poznati kikindski proces protiv uređivača
almanaha Knjige drugova (1929. god.), u kome su se,... pojavili i neki od istaknutijih pjesnika
ove grupe.
Pa ipak iako je bilo izvjesnog odjeka i nekog življeg kretanja, velikih i značajnih imena
nema. Ni pojava. Ni prodora. Ni zavještanja." (Edicija Savremena književnost naroda I
narodnosti BiH, Džemaludin Alić, Bosanskohercegovačka pripovijetka 20-tog stojeća, "Svjetlost"
Sarajevo, 1986, str 235.i 236.)
1.4. Politicki listovi u BiH u AU periodu
Prvi politički listovi u Bosni i Hercegovini pojavili su se ubrzo poslije Hercegovačkog
ustanka 1882. godine. Pokretanje političkih listova imalo je dvostruku ulogu: da se zadovolji
uznemireno stanovništvo i da budu znak sređivanja prilika i ostvarenog napretka pod novom
upravom.
14
Neki od političkih listova su: “Bosniche Post”, “Vatan” (poslije promjenjen naziv u
“Rehber”), “Prosvjeta”, “Glas Hercegovca”, “Napredak”, “Bošnjak”, “Bosanska pošta”, “Srpski
vjesnik”, “Osvit”, “Stimmen aus Bosnien”.
15
ZAKLJUČAK
U radu je detaljno obrađeno stanje Bpsne I Hercegovine u prvoj polovini XX stoljeća
odnosno većem dijelu vremena kojim je upravljala Austrougarska država. Nekima je to dobro
došlo kao odskočna daska za buđenje I jačanje kako culture I tradicije tako I književnosti I jezika.
Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Židovi, svi su uzimali što su htjeli I što im se sviđalo a odbacivali
nepoželjno.
Uz velike napore književnost I jezik opstaju, žive bez obzira na situaciju u zemlji. Uz
stare književnike javljaju se I neki novi sa novim I još odlučnijim duhom za pero. Nastaju
kulturno-umjetnička društva ali I novi listovi I časopisi. Svaki narod je imao svoje časopise I
listove ali postojali su I multikulturalni koji su zadovoljavali širu čitalačku publiku. Piše se o
svemu, o trenutnoj situaciji u zemlji, aktuelnim temama ali objavljuju se I nova književna djela
kako umjetničkog tako I poučnog karaktera.
Ostaje na kraju činjenica da na našim prostorima jezik I književnost nikada nisu stagnirali
ili nestle. Da li javno ili tajno, uvjek se pisalo I njegovalo pisanje I čitanje.
16
LITERATURA
1. Borivoje Jevtić, Izabrana djela III, Biblioteka kulturno naslijeđe BiH, 1982.
2. M. Rizvić, Književni život BiH između dva rata I, "Svjetlost" Sarajevo, 1980.
3. Edicija Savremena književnost naroda I narodnosti BiH, Džemaludin Alić,
Bosanskohercegovačka pripovijetka 20-tog stojeća, "Svjetlost" Sarajevo, 1986.
17