OTVORENI UNIVERZITET APERION TRAVNIK

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE

NEPOTPUNA KONKURENCIJA: MONOPOL, OLIGOPOL I MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA

SEMINARSKI RAD

PREDMET: MikroekonomijaPROFESOR: prof.dr. Abid HodžićASISTENT: mr. Ramiz Kikanović

STUDENT: Baltić SenkaINDEX: 0006-08/RFBOSEMESTAR: IIISMJER STUDIJA: MFBO

TRAVNIK, januar 2010. god.

SADRŽAJ

1. UVOD 32. MONOPOL 5

2.1 Definisanje monopola i uslovi privređivanja na tržištima nesavršene konkurencije 5

2.2 Struktura tržišta i nesavršena konkurencija 72.3 Izvori monopola 82.4 Mjerenje monopolske moći 82.5 Posljedice monopolske moći 9

3. OLIGOPOL I MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA 103.1 Izvori nepotpune konkurencije 103.2 Modeli nepotpune konkurencije 103.3 Monopolistička konkurencija 11

4. PRIMJER 134.1 Primjer monpolistička konkurencije 134.2 Realni primjer prirodnog monopola i kršenja antimonopolskog zakona 14

ZAKLJUČAK 16LITERATURA 17

2

1. UVOD

Tržište predstavlja mjesto gdje se ponuda i potražnja robe i usluga susreću i kao stalan i organizovan oblik dovode u međusobni kontakt, kao skup kupaca i prodavaca. Tržište je istovremeno i mehanizam kojim se kroz regulaciju odnosa prodavaca i kupaca, kroz stvarna ili potencijalna međusobna djelovana, određuju cijene pojedinačnih proizvoda ili skupa proizvoda.

Kao polaznu osnovu za razgovor o konkurenciji koristićemo podjelu tržišnih struktura po kojoj postoje dva osnovna tipa: savršena, tj. potpuna konkrencija i nesavršena, tj, nepotpuna konkurencija.

Savršeno konkurentno tržište je ono koje se sastoji od velikog broja nezavisnih malih preduzeća od kojih nijedno nije u mogućnosti uticati na tržišne cijene. Na takvom tržištu postoji apsolutna sloboda ulaska drugih preduzeća. Faktori proizvodnje su savršeno pokretljivi. Postoji savršena informisanost o onom što se događa na tržištu. Sva preduzeća nude homogeni proizvod.

Od navedenih obilježja samo prva dva čine takvo tržište realnim dok ga treće i četvrto čine teoretskim modelom jer nema ni savršene mobilnosti proizvodnih faktora niti apsolutne informisanosti. U navedenim uslovima preduzeća su price-takeri uzimajući tržišne cijene kao dane. Potražnja preduzeća je uslijed toga savršeno elastična.

Kriva potražnje preduzeća jednaka je krivoj prosječnog prihoda odnosno krivoj graničnog prihoda':

(D = AR = MR = P).

Preduzeće na tržištu savršene konkurencije rukovodi se principom maksimalizacije profita. Ono će izabrati onaj obim proizvodnje kod kog je ukupni profit najveći a granični profit jednak 0. To će se ostvariti u tački u kojij se presjecaju kriva graničnog odnosno prosječnog prihoda i graničnog troška. Kako je granični prihod jednak cijeni to će se dogoditi kada je P = MC.

Zbog visokih profita u privrednu granu ulaze i druga preduzeća uslijed čega se povećava ponuda pa cijene padaju. Pad tržišnih cijena uzrokovat će i pad graničnog prihoda odnosno profita. Savršena konkurencija je takvo tržišno stanje u kojem postoji veliki broj prodavaca i kupaca na tržištu istog, homogenizovanog proizvoda i kada svi proizvodi imaju cijenu i razmjenjuju se na tržištu , a učesnici na tržištu nemaju nikakvog uticaja na cijenu po kojoj kupuju ili prodaju, tj. cijena je objektivno data veličina. Promjena cijene je posljedica aktivnosti svih prodavaca i kupaca, a nikako posljedica njihovog pojedinačnog djelovanja.

Tržište nepotpune konkurencije je ono gdje:

postoji mogućnost određivanja cijena od strane kako ponude tako i potražnje. Pretpostavka te mogućnosti je ograničeni broj privrednih subjekata.

Privredni subjekti na tržištu nesavršene konkurencije su price makeri. U svojoj poslovnoj politici se rukovode određivanjem cijena i količina.

Postoji veća ili manja ograničenost ulaska i izlaska drugih privrednih subjekata u granu.

3

Za razliku od savršeno konkurentnih preduzeća čija je kriva potražnje horizontalna kriva potražnje preduzeća u nepotpunoj konkurenciji je negativnog nagiba.

U praksi se rijetko susreću ovakvi primjeri, npr. u proizvodnji pšenice, kukuruza, nafte, pa se može reći da u većini slučajeva prevladava nesavršena konkurencija. Nesavršena konkurencija postoji kada kupac ili prodavac mogu uticati na cijenu proizvoda. Glavna obilježja su previsoke cijene i preniska proizvodnja, i o njoj će više riječi biti u nastavku ovog seminarskog rada. Stvarno tržište nije niti sabršeno konkurentno niti u potpunosti monopolisano, već spada negdje u spektar između savršene konkurencije i čistog monopola.

Vrste nesavršene (nepotpune) konkurencije: Monopol Duopol Oligopol Monopolistička konkurncija

Monopolistička konkurencija, javlja se kao jedan od oblika nesavršene konkurencije i upravo zato ćemo se ukratko osvrnuti na nesavršenu konkurenciju, a zatim pokušati obraditi i monopolističku konkurenciju, sa osvrtom na definiciju, karakteristike i slično.

2. MONOPOL

4

2.1.Definisanje monopola i uslovi privređivanja na tržištima nesavršene konkurencije

Tržišna moć - suština tržišne moći  je mogućnost da se mijenjaju cijene proizvoda. Da bi naveli potrošače da kupuju više, proizvođači moraju da snižavaju cijene. Nepotpuna konkurencija ne znači da preduzeće ima apsolutnu kontrolu nad cijenom svog proizvoda.Na primjer, Coca-cola u uslovima nepotpune konkurencije može svoje limenke da prodaje za 0,40 ili 0,50 €. Kada bi preduzeće pokušalo da prodaje svoje limenke za 10 €, ono bi propalo. Dakle, riječ je o nekom stepenu slobode odlučivanja pri određivanju cijena.

Ispoljavanje tržišne moći - u pogledu tržišne organizacije, privredni sektor čini spektar od potpune koncentracije do gotovog monopola. U smislu smanjenja trzišne moći preduzeća, potrebno je kvalitativno mjerilo stepena tržišne moći.Tržišna moć je stepen kontrole što ga jedno preduzeće ili mali broj preduzeća imaju nad cijenama i odlukama o proizvodnji u nekom privrednom sektoru. Najuobičajenija mjera tržišne moći je sektorski koeficijent koncentracije.

Koeficijent koncentracije pokazuje koliki je udio prvih 4 (top 4) odnosno prvih 8 (top 8) najkrupnijih poduzeća u ukupnoj ponudi neke grane. Kod prirodnog monopola koeficijent koncentracije je 100 %. Kod savršene konkurencije koeficijent koncentracije je tim manji što je broj poduzeća veći.

Slika 1 Koncentracija u nekim granama USA

Tržišno stanje u kojem se na strani ponude nalazi samo jedan prodavac koji je u mogućnosti da odlučuje, utiče na formiranje cijena, a na strani tražnje nalazi se mnoštvo kupaca bez mogućnosti izbora drugog dobavljača i uticaja na cijenu, naziva se monopolom. Za monopolistu ne važi marginalno pravilo. Monopolistička pozicija na tržištu omogućava mu da maksimizira profit proizvodeći onu količinu proizvoda i usluga za koju su marginalni troškovi jednaki marginalnom prihodu.

Patent daje nekoj firmi ekskluzivno pravo da proizvodi ili odobri neki proizvod. Takvu firmu nazivamo monopol – riječ je o jedinoj firmi koja snabdjeva čitavo tržište dobrima. S obzirom na činjenicu da monopol nama direktne konkurencije, ne može očekivati da se ponaša kao konkurentna firma. Konkurentne firme su stalno pod pritiskom drugih firmi u industriji da smanje troškove i poboljšaju kvalitet proizvoda.Pojavljivanje monopola poništava razliku izmedju krive industrijske tražnje i krive tražnje jedne

5

firme. Monopolistička firma jeste industrija. Otuda postoji samo jedna kriva tražnje za koju treba brinuti, a to je kriva tržišne(indistrijske) tražnje. U situacijama kada imamo monopol,kriva tražnje koja se odnosi na firmu je identična krivi tržišne tražnje za neki proizvod, tj. ima silazni nagib.

a) Tražnja preduzeća u b) Tražnja preduzeća u potpunoj konkurenciji nepotpunoj konkurenciji

Slika 2 Potpuna konkurencija ima horizontalnu krivu, a nepotpuna konkurencija ima silazni nagib krive tražnje s kojom je preduzeće suočeno. a) Tražnja preduzeća u potpunoj konkurenciji preduzeća na tržištu potpune konkurencije nailaze na horizontalnu krivu: d, d i može duž nje prodati koliko god hoće, a da ne obori tržišnu cijenu. b) Tražnja preduzeća u nepotpunoj konkurenciji - preduzeća na tržištu nepotpune konkurencije se suočavaju s krivom tražnje koja ima silazni nagib, budući da povećanje prodaje potiskuje cijenu prema dole. Ukoliko suparnici tog preduzeća snize svoje cijene, a ono nije dobro zaklonjeni monopolist, kriva tražnje za njegovim proizvodima se pomjera osetno ulevo do d’, d’.

Centralizacija kapitala se javlja uporedo sa koncentracijom gdje dolazi do spajanja različitih grana u različitim vezama input-output. Razlozi za centralizaciju su višestruki :

a) različite profitne stope u raznim granama i u raznim fazama privrednih ciklusa. U fazi prosperiteta prerađivačke grane brže reaguju na tražnju, nego ekstraktivne, tako da se profitne stope približavaju, tj. sprečava se njihov pad;

b) centralizacijom se isključuje posrednička funkcija trgovine i profit zadržava u granama proizvodnje;

c) centralizacija omogućava bržu primjenu tehničkog progresa, a time i ostvarivanje ekstra profita;

d) heterogeno preduzeće sporije reaguje na promijenu cijena, posebno sirovina, čime se poboljšava njihov konkurentski položaj.

Ipak, centralizacija i koncentracija kapitala relativno teško stvaraju uslove za klasični oblik monopola. Daleko češći oblik monopola javlja se u proizvodno-tržišnoj morfologiji - oligopol kada se javlja nekoliko učesnika na strani ponude i ako su dva preduzeća, riječ je o dupolu, a ako je reč o tražnji, radi se o oligopsonima, odnosno duopsomima.U današnjim uslovima privređivanja preovladuju oligopoli koji su čvrsto povezani sporazumima o cijenama, segmentaciji tržišta, te kao takvi diktiraju razvoj ključnih grana svijetske privrede. U

6

tom kontekstu, teško je danas govoriti o uslovima privređivanja slobodne konkurencije, koja je u suštini zamijenjena monopolističkom konkurencijom. Tako se cijene uvijek prilagođavaju kalkulacijama monopolista. Drugim riječima, one su uvijek više od cijena koje bi se formirale u uslovima slobodne konkurencije. Iznos za koji su više je izvor monopolskog ekstraprofita. S druge strane, monopolska cijena je uvek niža od cijene u nabavcina slobodnom tržištu, što je opet izvor ekstra profita, ali na strani kupovine.Posljedica monopolističkih uslova privređivanja su pozitivne i negativne, i to prelivanje novostvorene vrijednosti u korist monopola, kapaciteti i radna snaga se nedovoljno koriste; tehnički progres nalazi bržu primjenu; više se izdvaja za naučno-istraživački rad, koji svojom primjenom doprinosi povećanju produktivnosti rada itd.

2.2 Struktura tržišta i nesavršena konkurencija

Monopol je osnovni oblik nesavršene konkurencije. To je slučaj kada postoji jedan jedini prodavac s potpunom kontrolom nad cijelim privrednim sektorom. Naziv potiče od grčke riječi "mono" - jedan i "polist" - prodavac. Isključivi monopoli su rijetke pojave. Primjer za ovo su: telefonske usluge, gasovod, voda, struja itd. Ovi monopolisti moraju računati sa konkurencijom i iz drugih privrednih sektora, npr. kablovski telefoni, a struja i gas mogu zamjeniti druga goriva. Na dugi rok nijedan monopolista nije siguran od napada konkurenata.

Oligopol znači "nekoličina prodavaca". Postoje dva tipa oligopolista. Prvo, oligopolist može biti jedan od malog broja prodavaca koji proizvode neki istovijetan proizvod. To je na primjer slučaj u proizvodnji aluminijuma i nafte gdje je proizvod prilično homogen, a istovremeno su velika ulaganja kapitala za ulazak u taj sektor. Drugi tip oligopola čini privredni sektor u kome je samo nekoliko prodavaca diferenciranih proizvoda. To je na primjer u automobilskoj industriji gde se automobili prodaju po brojnim obilježjima kao što su: veličina, snaga, potrošnja goriva,sigurnost.U uslovima nepotpune konkurencije postoji i kategorija diferenciranih prodavaca. To je slučaj kada veliki broj prodavaca proizvodi diferencirane proizvode. Za ovaj oblik monopolističke konkurencije dobar primjer predstavlja prodaja benzina. Ako su u pitanju dvije ili više firmi koje prodaju benzin i neka smanji neznatno cijenu, potrošači se prebacuju na drugu firmu. Riječ je o konkurenciji među mnogima. Razlika između ovog sektora i sektora potpune konkurencije je u tome što je u ovom slučaju riječ o diferenciranoj robi. Ova diferencijacija obično proizilazi iz lokacije. Ljudi štede vrijeme i idu do najbližeg prodajnog mijesta.

Slika 3 Većina sektora je nepotpuno konkurencijska miješavina monopola i konkurencije, što stvara olakšice pomoću kojih se onemogućava ulazak novih preduzeća u industriju. Tako postojeća preduzeća zadržavaju visoke cijene i monopolski profit na duži vremenski period. U potpunoj konkurenciji proizvođači prihvataju tržišne cijene i prisvajaju ekonomski profit.

2.3 Izvori monopola

7

Ekonomisti diskutuju o pet faktora gdje kombinacija bilo kojeg od njih omogućuje firmi da postane monopolista. Ti faktori su:

1. ekskluzivna kontrola važnih sirovina, 2. ekonomija razmere, 3. patenti, 4. mrežna ekonomija, 5. vladine licence ili franšize.

Patent se obično odnosi na pravo eksluzivne dobiti od svih razmijena,uključujući pronalazak na koji se odnosi. Patent omogućava mnoga otkrića koja, u suprotnom, ne bi bila pronađena.

                                                                  

Slika 4 Prirodni monopol

Kada kriva dugoročnih prosječnih troškova (LAC) opada udesno i nadole, to je uvijek jeftinije za pojedinačnu firmu da usluži cijelu industriju – na slici LAC (Q)

2.4 Mjerenje monopolske moći

1. Stupanj koncentracije ponude u grani Qm

Mm = ──── ≤ 1, gdje je: Q

Q – ukupna proizvodnja nekog dobraQm – proizvodnja promatranog preduzeća

Što je Mm bliži jedinci, monopolska moć je veća!

2. Herfindahlov indeks n 2 2 2 2 2

H = ∑ Si= S1+S2+..... Sn ≤ 10.000 => 100, gdje je:i=1

2Si – postotni tržišni udio pojedinog preduzeća na kvadratUmjesto opsega proizvodnje najvećeg proizvođača, često se uzima udio proizvodnje nekoliko najvećih proizvođača (obično četiri) u ukupnoj proizvodnji promatrane grane. 3. Lernerov indeks

pA─ MC

8

Lm= ────── ≤ 1, gdje je: pA

pA- cijena proizvodaMC – granični trošak preduzeća u proizvodnji proizvoda A

Razvijajući obrazac Lernerova indeksa, monopolsku moć moguće je izraziti i koeficijentom cjenovne elastičnosti potražnje: 1 Lm= ─── ≤ ∞

│ Ed│

2.5 Posljedice monopolske moći

Posljedice monopolske moći su porast ekonomske neefikasnosti i gubitak dijela potrošačeva probitka uslijed porasta cijena i smanjenja kvalitete. Također dolazi do transfera dijela dohotka potrošača u korist monopola. Empirijska istraživanja su pokazala da je gubitak potrošačeva probitka manji od očekivanog.

Slika 5 Posljedica monopolske moći

3. OLIGOPOL I MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA

9

3.1 Izvori nepotpune konkurencije

Potpuna konkurencija podrazumijeva veliki broj preduzeća koja proizvode istovijetan proizvod, toliko velik broj preduzeća da ni jedno preduzeće ne može uticati na tržišnu cijenu. Monopol podrazumijeva jednog jedinog proizvođača u čijim rukama je cjelokupna proizvodnja sektora. To su rijetki slučajevi u tržišnoj privredi danas.

Prelazni oblici nepotpune konkurencije se nalaze između ova dva krajnja stanovišta, zašto je karakterističan oligopol kod koga u privrednom sektoru dominira svega nekoliko preduzeća, kao i monopolistička konkurencija u kojoj veliki broj preduzeća proizvodi blago diferencirane proizvode.

Po ekonomistima izvori nepotpune konkurencije su:1. troškovi, 2. prepreke konkurenciji, 3. strateška interakcija među preduzećima.

Troškovi bitno predodređuju nepotpunu konkurenciju i mogu se smanjivati, a time povećavati profiti. Uslov je da s ostvaruje značajniji dio ukupne proizvodnje za tržište. To podrazumijeva da u proizvodnji učestvuje samo nekoliko proizvođača.

Prepreke konkurenciji pretpostavljaju suparništvo među preduzećima u nekom sektoru. Moguće je uz visoke prepreke i suparništvo ograničiti. To je slučaj sa oligopolom kod koga postoji ekonomija obima i prepreke ulaska.

Strateška inerakcija dolazi do izražaja kada mali broj preduzeća djeluje na nekom tržištu. Tada moraju voditi računa o međuzavisnosti. Kada uvažavaju jedan drugog, onda između njih postoji strateška interakcija.

3.2 Modeli nepotpune konkurencije

Postoje mnoge teorije nepotpune konkurencije. Ovom prilikom ističemo tri najvažnija slučaja nepotpune konkurencije: 3 tajni oligopol, 4 monopolistička konkurencija, 5 oligopol malog broja.

Tajni oligopol podrazumijeva saradnju među preduzećima u obliku tajnog pregovaranja i dogovaranja. To je slučaj kada dva ili više preduzeća zajednički određuju svoje cijene ili količine proizvodnje, djele tržište među sobom ili donose zajedničke i druge poslovne odluke.Preduzeća su u iskušenju da se upuste u tajno dogovaranje kada saznaju da im profiti zavise o zajedničkim akcijama. U razvijenom zapadnom svijetu oligopolisti su se često ujedinjavali i stvarali trust ili kartel.Kartel je organizacija samostalnih preduzeća koja proizvode slične proizvode, te djeluju zajedno da bi podigli cijene i ograničili količinu proizvodnje, dok trustovi nastaju spajanjem već postojećih kapitalističkih preduzeća iste ili različitih industrijskih djelatnosti, koje su međusobno

10

povezane. Trustovi ukidaju nerentabilna preduzeća, a njihov kapital prebacuju u druga preduzeća. Danas dogovranje nija dozvoljeno i zabranjeno je kompanijama da se tajno dogovaraju o određivanju cijena.

Kad god su oligopolisti u mogućnosti da se tajno dogovaraju u svrhe zajedničkog maksimiziranja profita, cijena i količina će biti kao u monopolista.U stvarnosti teško je očekivati takvo dogovaranje, jer postoje brojne prepreke. Prvo, to je zakonom zabranjeno. Drugo, preduzeća to izbjegavaju spuštajući cijene izabranim kupcima i tako povećavaju svoj udio na tržištu. Ovo posebno dolazi do izražaja gdje su cijene tajne, gde je izražena diferencijacija proizvoda, gdje mali broj preduzeća proizvodi jedan proizvod ili proizvodi robe gdje su brže tehnološke promijene. Dogovaranje postoji, ali i konkurencija između domaćih i stranih preduzeća. Osim toga, nisu uvijek uspješni ni pokušaji podizanja cijena i profiti se teško ostvaruju.

3.3 Monopolistička konkurencija

Monopolistička konkurencija je takav tip tržišta na kome veliki broj preduzeća međusobno konkuriše proizvodeći neidentične, ali slične proizvode.

Ovakvo tržište ima dvije osnovne karakteristike:

preduzeća konkurišu prodajom diferenciranih proizvoda koji su međusobno zamjenjivi ali nisu savršeni supstituti

ulazak i izlazak na tržište je slobodan, pa je novom preduzeću relativno lako ući na tržište sa vlastitim robnim markama, i izaći sa tržišta ako proizvodi postanu neprofitabilni.

Zahvaljujući diferencijaciji proizvoda, monopolistički konkurenti nisu savršeni supstituti. Potrošači svaku marku doživlajvaju drugačijom od drugih, a razlika je dijelom u sastavu proizvoda, a dijelom u potrošačevoj slici tog proizvoda. Monopolistička konkurencija ne postavlja nikakve prepreke onima koji žele ući ili izaći sa tržišta. Novi se konkurenti bez ikakvih ograničenja slobodno javljaju na tržištu. Na ovakvim tržištima prodaju se sapun, šampon i mnogi drugi proizvodi. Slična je situacija i sa većinom proizvoda maloprodaje, jer se proizvodi prodaju u mnogo različitih trgovina koje međusobno konkurišu diferencirajući svoje usluge prema lokaciji, raspoloživosti i stručnosti osoblja, uslovima kreditiranja itd. Monopolistička konkurencija se javlja kad mnoga preduzeća prodaju slične ali ne iste proizvode. Liči potpunoj konkurenciji jer ima mnogo kupaca i prodavaca, ulaženje i izlaženje nije teško i cijene se prihvataju onako kako su date. Razlika je samo u tome što su kod potpune konkurencije proizvodi istovjetni, dok u uslovima monopolističke konkurencije proizvodi su diferencirani.

Međutim, ovo preduzeće nema nikakav monopol na zemljište ili robu koju prodaje. To mogu raditi i drugi i u analizi polazimo od pretpostavke da svi drugi koji ulaze u ovaj posao imaju iste troškove, a time i istu krivu tražnje. Kako ulaze u ovu oblast drugi, te se malo po malo sužava tržište ranije već formiranih preduzeća, tako da se i kriva tražnje sa proizvodima već postojećih preduzeća pomiče u lijevo.

11

Oligopol malog broja podrazumijeva konkurenciju između dva ili tri krupna preduzeća koja djeluju na određenom regionalnom području. Kada na nekom tržištu međusobno konkuriše mali broj preduzeća, ona moraju uzimati u obzir svoje strateško uzajamno djelovanje. Stratešku interakciju imamo i u dnevnoj štampi, televizijskim programima, u proizvodnji automobila, štampanju udžbenika iz ekonomije i slično.

Slika 6 Graf monopolističke konkurencije Slika 7 Graf monopolističke konkurencije prije ulaska drugih preduzeća nakon ulaska drugih preduzeća

4. PRIMJER

4.1 Primjer monpolistička konkurencije

12

Crest (pasta za zube)

U mnogim industrijskim granama proizvodi su diferencirani. Iz nekog razloga, potrošači svaku marku proizvoda doživljavaju drugačijom od ostalih pa se tako npr. pasta za zube Crest doživljava drugačijom od Colgate, Sensodyn i brojnih drugih. Razlika je dijelom u okusu, dijelom u sastavu, a dijelom u ugledu-potrošačevoj slici (točnoj ili netočnoj) relativne efikasnosti Cresta u prevenciji karijesa, a kao posljedica toga, neki potrošači ( ali ne svi) platit će više za Crest. Budući da je tvrtka Procter & Gamble jedini proizvođač Cresta, ona ima monopolsku moć. Međutim monopolska moć je ograničena jer u slučaju rasta cijena Cresta, potrošači mogu Crest supstituirati nekom drugom markom paste.

Ford Motor Company

Budući da konkurira samo nekoliko preduzeća, svako od njih pažljivo mora uzeti u obzir na koji način će njegove akcije utjecati na protivnike te kako će protivnici vjerojatno reagirati. Pretpostavimo da Ford zbog slabe prodaje automobila razmatra sniženje cijene od 10% kako bi stimulirao potražnju. Treba dobro razmisliti o tome kako će reagirati GM (General Motors ) i Chrvsler. Oni mogu uopće ne reagirati ili mogu neznatno sniziti cijene, a u tom slučaju bi Ford mogao doživjeti značajno povećanje prodaje, velikim dijelom na štetu svojih konkurenata. Oni se mogu uskladiti s Fordovim sniženjem cijena, a u tom slučaju će sva tri poduzeća prodati više automobila, ali bi mogli zaraditi znatno niži profit, zbog nižih cijena. Druga mogućnost je da GM i Chrvsler snize svoje cijene više od Forda. Oni bi mogli sniziti cijene za 15% kako bi kaznili Ford, što bi moglo dovesti do rata cijena i drastičnog pada profita sva tri poduzeća. Ford mora pažljivo odvagnuti sve tri mogućnosti. Zapravo, kod donošenja većine značajnih ekonomskih odluka određivanje cijene, definiranje razina proizvodnje, poduzimanje značajne promidžbene kampanje ili investiranja u nove proizvodne kapacitete ‐ poduzeće mora pokušati razlučiti kako će najvjerojatnije reagirati njegovi konkurenti.

4.2 Realni primjer prirodnog monopola i kršenja antimonopolskog zakona

Nakon što je Majkrosoft (Microsoft) objelodanio saradnju sa Britanskim nacionalnim arhivom, sa ciljem da pomogne u procesu otvaranja zastarjelih formata digitalnih dokumenata, George Greve

13

i Joahim Jakobs iz evropskog ogranka Fondacije za slobodan softver su doveli u pitanje motive američkog softverskog giganta. Želje koje klijenti imaju danas određuju smjer tehnološkog razvoja sutrašnjice; u pitanju je sasvim logičan zaključak. Ali kada baš ti klijenti plaćaju jednoj te istoj kompaniji da prvo napravi problem, a zatim da taj problem riješi, većina bi očekivala da pomenuti klijenti iskažu svoje nezadovoljstvo. Mada, izgleda da ima onih koji su ovakvom pojavom zadovoljni.

Problem: Majkrosoft gospodari tržištem ličnih računara i kancelarijskih paketa, sa udjelom koji prelazi 90%. Svaki dokument koji se nalazi u njihovom vlasničkom, binarnom formatu, a posebno svaki koji cirkuliše između više korisnika, jača njihov monopol a šteti tržišnoj utakmici, ekonomiji i društvu u cjelini. Što je upotreba ovih formata raširenija, to je jači tzv. ,,mrežni efekat” koji primorava ostale da postanu žrtve iste zavisnosti od Majkrosofta – baš kao što se to dogodilo sa Britanskim nacionalnim arhivom. A ono što se dogodilo jeste da je Majkrosoft zatražio od Britanskog nacionalnog arhiva da uloži sredstva u rešenje koje bi omogućilo pristup podacima sačuvanim u zastarjelim formatima. Ukoliko se ne ulože dodatni napori, koji bi pružili mogućnost da zastarjele formate fajlova čitamo i mijenjamo i u buduće, suočiće se sa digitalnom crnom rupom”. Najbolje što je Majkrosoft uspjeo da ponudi jeste da ,,emulira” starije verzije Vinodouza na akutelnoj verziji, Vindouzu Visti. Širom svijeta postoje biblioteke i muzeji koji možda žele da prikažu protekle periode u razvoju računarstva, mada vjerovatno ni oni ne žele da utisak koji njihova postavka ostavlja bude apsolutno autentičan time što će koristiti zastarjeli softver na starom hardveru da bi dočarali atmosferu prohujalih vremena.

Međutim, da li je pomenuti Britanski nacionalni arhiv prevashodno muzej posvećen konzervaciji autentične atmosfere vremena i tehnologija starostavnih? Ili se bavi prikupljanjem i očuvanjem znanja, razmišljanja i ideja prethodnih generacija?Većina populacije vjerovatno ne želi da čita Cezarova djela u rukopisu jednog određenog pisara na originalnim glinenim tablicama ili pergamentu. Slike ovih dokumenata bi vjerovatno bile dovoljne, mada vjerovatno ima i onih koji bi radije čitali prepis odštampan na papiru ili prikazan na ekranu monitora. Formati fajlova su ekvivalent prepisa, njihova uloga je da prevedu izvornu verziju određenog zapisa u oblik koji se može čuvati. U najboljem slučaju, u ovom trenutku postoji samo jedna kompanija koja tačno zna na koji način je implementirala svoj nekompatibilni format dokumenata.Da je Majkrosoft od svog osnivanja 1975. godine koristio Otvorene formate, danas ne bismo imali ovaj problem.U tom slučaju bi korisnici programa GNOME Office, Koffice ili OpenOffice.org bez ikakvih problema otvarali dokumente napravljene u Majkrosoftovom Officeu.Prema trenutnom stanju stvari, postojanje šifre za čitanje ovih dokumenata u potpunosti zavisi od dalje egzistencije i ponašanja jedne kompanije.

Zahvaljujući saradnji velikog broja kompanija koje, iako su jedne drugima konkurenti, razumiju neophodnost očuvanja ove šifre, stvoren je Otvoreni format za kancelarijske programe - Open Document Format (ODF). Organizacija OASIS, međunarodna organizacija za standardizaciju elektronskog poslovanja koja ima certifikat Međunarodnog komiteta za standardizaciju (ISO), brine se o formatu ODF i unapređuje ga. Ozbiljne sumnje Majkrosoft tvrdi da ima sopstveni otvoreni format koji se zove MS-OOXML. Drugi problem predstavlja mogućnost da OOXML bude predmet patentnih potraživanja. Razvoj formata ovim definitivno zavisi od sudbine jedne jedine kompanije. Da li se možemo osloniti na pretpostavku da će Majkrosoft postojati 4007. godine? Open Forum Europe, poslovno udruženje koje čine Fudžicu Simens (Fujitsu Siemens), Hjulit Pakard (Hewlett Packard), Aj-Bi-Em (IBM), Intel (Intel), Novel (Novell) i San (Sun),

14

nedavno je objasnio poguban uticaj dvojnih standarda. Zaključili su da treba da podrže ODF: ,,Postojanje većeg broja Otvorenih standarda u oblasti interoperabilnosti je nepoželjno, skupo i nepraktično kako za korisnike tako i za proizvođače, i tržište će takvu pojavu odbaciti.”Mora se shvatiti da dokle god je Majkrosoft jedini entitet koji zna kako da napravi softver sposoban da u potpunosti iskoristi karakteristike dominantnog formata dokumenata, taj isti Majkrosoft će ostati i dominantan ponuđač softvera, usled nedostatka konkurencije i alternative.Majkrosoft u ovom trenutku pokušava da od komiteta ISO dobije odobrenje za svoj format; svoju tržišnu dominaciju i lobiranje na globalnom nivou koristi kao sredstva kojima će izvršiti pritisak na dovoljan broj organa za standardizaciju pojedinačnih država da glasaju za njegov format u komitetu ISO, ne bi li tako osigurao da MS-OOXML postane dominantan format za čuvanje dokumenata.

ZAKLJUČAK

Za monopolističku konkurenciju karakteristično je da relativno veliki broj proizvođača, relativno male ekonomske snage, nudi sličan ali diferenciran proizvod.

15

Osim toga, karakteriše je i velika elastičnost tražnje koja je veća i izraženija ako je proizvod manje diferenciran. Promjene u cijeni utiču na količinu prodaje cijele konkurencije, a dugoročno gledano, ta ravnoteža eliminiše mogućnost ekstraprofita. Monopolistička konkurencija ne postavlja nikakve prepreke onima koji žele ući ili izaći sa tržišta.

Dakle, monopolistička konkurencija predstavlja efektivnu konkurenciju i podrazumjeva borbu između konkurenata na tržištu. Konstantan je uzajamni pritisak tako da svi moraju uložiti maksimalne napore kako bi opstali na tržištu.

LITERATURA

- Berberović, Š., Stavrić, B., Baroš, Ž. (2006) Mikroekonomija, Apeiron, Banja Luka- Osnovi ekonomije, dr Jovo Jednak i dr Radovan Tomić, Alfa-graf NS, Novi Sad, 2007.

16

- Kovačević, Ž., Dašić, D. Đ., Džombić, I.( 2007) Principi tržišne ekonomije- www.wikipedia.com

17