Ekonomski fakultet

Univeritet u Tuzli

SEMINARSKI RAD IZ MEĐUNARODNE EKONOMIJE

Tema: Pojam, funkcije i determinante deviznog kursa

Profesor: Studenti:

Dr.sc Senija Nuhanović, docent Topalović Lejla I-2395/09

Tvica Merima I-2378/09

Tuzla, mart 2011. godine

SADRŽAJ

Uvod………………………………………………………………………………………………3

1. Pojam deviznog kursa……………………………………………………………………...4

2. Formiranje i vrste deviznih kurseva………………………………………………………7

2.1 Nominalni i realni devizni kurs............................................................................................7

2.2 Sistem fiksnih deviznih kurseva...........................................................................................7

2.3 Sistem fluktuirajućih deviznih kurseva................................................................................9

3. Funkcije deviznog kursa…………………………………………………………………10

3.1 Funkcije deviznog kursa u međunarodnim plaćanjima......................................................10

3.2 Funkcije deviznog kursa u zaštitnoj politici zemlje...........................................................10

3.3 Depresijacija i apresijacija..................................................................................................11

3.4 Devalvacija i revalvacija.....................................................................................................14

4.. Determinante deviznog kursa……………………………………………………………15

4.1 Devizni kurs u kratkom i dugom roku................................................................................15

4.2 Razmjena i devizni tečaj.....................................................................................................16

5. Devizni kurs u BiH……………………………………………………………………….17

5.1 Servisiranje obaveza...........................................................................................................20

5.2 Monetarna stabilnost...........................................................................................................21

5.3 Stabilnost valute rezultirala porastom štednje....................................................................21

Zaključak………………………………………………………………………………………..23

Literatura………………………………………………………………………………………..24

2

UVOD

Cilj ovog rada jeste pojasniti pojam devoznog kursa, te ukazati na njihove funkcije, i determinante kao bitna obilježja deviznog kursa.

U prvom dijelu objasnit ćemo pojam deviznog kursa te pojasniti pojmove deviza i valuta. Devizni kurs je cijena strane valute izražena u domaćem novcu. Deviza predstavlja svako potraživanje strane valute kod stranih banaka a valuta je gotov novac u zemlji koja nije zemlja njegovog porijekla. Otuda i postoje kursne liste za devize i kursne liste za valute. Dalje ćemo pojasniti na koji način se formiraju devizni kursevi i koje su njihove vrste, to jeste detaljnije ćemo govoriti o nominalnim, realnim, fiksnim i fluktuirajućim deviznim kursevima. Pisat ćemo i o njihovim funkcijama u zaštitnoj politici zemlje i međunarodnim plaćanjima te u okviru ovoga reći ćemo nešto i o pojmovima aprecijacije deprecijacije, te revalvacije i devalvacije. U sljedećem dijelu rada pisat ćemo o determinantama deviznog kursa, o faktorima koji utiču na njegovu promjenu i ukratko o teorijama koje utiču na njegovu promjenu to jeste o teoriji kupovne moći novca i o teoriji kamatnih stopa. U zadnjem dijelu navest ćemo primjer iz prakse, konkretno riječ je o deviznom kursu u našoj zemlji.

3

1. POJAM DEVIZNOG KURSA

Devizno tržište predstavlja organizovan sistem kupovine i prodaje deviza koji se obavlja na teritoriji jedne države, a prema pozitivnim propisima dotične zemlje. Kupoprodaja deviza se vrši preko ovlaštenih banaka. Najkonkurentnija strana sredstva plaćanja su: EURO, australijski dolar (AUD), SD dolar (USD), švicarski franak (CHF), britanska funta (GBP), japanski jen (JPV) itd. Devizni kurs je cijena strane valute izražena u domaćem novcu. Devizni kurs pokazuje koliko treba platiti jedinica domaćeg novca za jednu (ili 100) jedinica stranog novca. Ovakav način izražavanja cijene strane valute se najčešće koristi. To je tzv. direktno notiranje koje se primjenjuje svugdje u svijetu, osim u V. Britaniji, gdje vrijedi indirektno notiranje – kod kojeg devizni tečaj pokazuje koliko jedinica strane valute treba platiti za jednu funtu. Na osnovu ove razlike devizni tečaj se, dakle, može izračunati na dva načina. Kao (E) cijena jedinice domaće valute izražena u stranim valutama (britanski način) ili kao (e)količina domaće valute neophodne za kupovinu jedinice strane valute (evropski način).

E = novčane jedinice domaće valute / jedinica strane valutee = novčane jedinice strane valute/jedinica domaće valute

S obzirom da se u međunarodnom platnom prometu nalazi veliki broj valuta, utvrđuje se tečaj u odnosu na svaku od njih, pri čemu se poštuje pravilno «ukrštanja deviznih tečajeva». Svaka od nacionalnih ekonomija u unutrašnjoj trgovini koristi svoje vlastite valute pa se u međunarodnoj razmjeni (vanjskoj trgovini) nameće pitanje cijene međunarodnih transakcija, budući da bi kupci (iz jedne zemlje) željeli plaćati u svojoj valuti, a prodavači (iz druge zemlje) u valuti svoje zemlje. Da bi se međunarodna trgovina obavila neophodno je, dakle, utvrditi odnos u kojem će se valute međusobno razmjenjivati. Ovaj odnos valuta se utvrđuje deviznim kursem (deviznim tečajem), i on se smatra najvažnijom determinantom uvoza i izvoza. Malobrojne su zemlje koje devizni kurs iskazuju kao cijenu jedne jedinice domaćeg novca izraženu u stranoj valuti. Kao što smo na početku spomenuli, devizni kurs predstavlja cijenu određene valute i njena vrijednost na otvorenom tržištu determiniše cijene svih drugih proizvoda, kroz ponudu i tražnju. Današnji odnos valuta, npr. dolar/dinar, je tijesno povezan sa očekivanjima ljudi o budućim odnosima između navedenih valuta. Na slici 1. je predstavljen devizni kurs dolara u odnosu na jen između 1970. i 1996. godine.

4

Slika 1. Realni devizni kurs dolara prema jenu, 1950-1996.

Izvor: Krugman, Obstfeld, 2000

Osnovna funkcija deviznog kursa jeste da obezbijedi izražavanje cijena domaće robe u inostranoj valuti i inostrane robe u domaćoj valuti i da na taj način omogući njihovo jasno sagledavanje i uporedivost. Pošto se međunarodna trgovina obavlja prije svega na bazi razlika između domaćih i inostranih cijena, to znači da visina deviznog tečaja direktno utiče na veličine izvza i uvoza in a stanje u platnom bilansu.

Za razliku od domaćeg novca koji je na domaćem tržištu samo mjera vrijednosti (ili mjerilo cijena) kojim se izražavaju cijene sve robe, dakle, on na domaćem tržištu nije roba, strani novac je na domaćem tržištu roba kao i svaka druga roba i on ima svoju cijenu, tj.devizni kurs. 1 Ali pošto ta specifična roba, strani novac, ili valuta predstavlja ujedno i mjerilo cijena u zemlji koja je taj novac emitovala, to će kod formiranja cijena te valute biti od značaja i uticaja ne samo odnos ponude i tražnje ove valute, nego i mjere ekonomske politike zemlje koja je tu valutu emitovala. Nivo na kojem će se devizni kurs formirati zavidi od ponude i tražnje strane valute na domaćem tržištu. Ponuda strane valute (deviza) dolazi od izvoza a tražnja za stranom valutom (devizama) dolazi od uvoza. Ako uzmemo u obzir da ponuda i tražnja strane valute (deviza) dolaze od platnog bilansa, opšti obrazac formiranja deviznog kursa se zasniva na platnobilansnom metodu definisanja deviznog kursa. Ako platni bilans teži ka suficitu, devizni kurs strane valute će ispoljavati tendenciju pada uslijed porasta ponude deviza, i to će voditi povećanju interesa domaćeg kupca za uvoznom robom jer su inostrani proizvodi izraženi u domaćoj valuti jeftiniji. Odliv sredstava međunarodne likvidnosti vršiće pritisak ka uravnotežavanju platnog bilansa (smanjivanje suficita). 2

1 Dr Đurica Acin, Dr Mladen M. Bodiroža, Međunarodna ekonomija,, Sarajevo, 2002.2 Dr Đurica Acin, Dr Mladen M. Bodiroža, Međunarodna ekonomija,, Sarajevo, 2002.

5

S druge strane, u slučaju kada platni bilans teži ka deficitu, devizni kurs strane valute će pokazivati tendenciju porasta usljed tražnje deviza, i to će voditi smanjivanju interesa domaćeg kupca za inostranom robom jer su inostrani proizvodi izraženi u domaćoj valuti skuplji. Smanjivanje odliva sredstava međunarodne likvidnosti će djelovati uravnotežujuće na platni bilans (smanjenje izdataka). Ovo je opšti model formiranja deviznog kursa, i on u stvari predstavlja devizni kurs ravnoteže.

Devizni kurs ravnoteže, definisan po platnobilansnom metodu predstavlja kurs koji ispunjava sljedeće uslove:

1. Da održava platni bilans u ravnoteži u jednom standardnom periodu,2. Da održava platnobilansnu ravnotežu bez uvoznih ograničenja i3. Da održava tu ravnotežu bez inflacije i nezaposlenosti.

Pri utvrđivanju deviznog kursa ravnoteže relevantni su sljedeći činioci3:

1. Platni bilans po tekućem računu;2. Raspoloživi prirodni resursi;3. Opremljenost, tehnologija i troškovi u zemlji u poređenju sa inostranstvom;4. Normalni stepen zaposlenosti;5. Normalni stepen carinske zaštite s gledišta sadašnjih i perspektivnih predvidih

proizvodnih troškova;6. Ciljevi domaće ekonomske politike,posebno socijalne, investicione, i kreditne politike;7. Predvidiva spremnost i sposobnost zemlje za uzimanje i davanje dugoročnih zajmova

inostranstvu u doglednoj budućnosti;8. Plaćanje dospjelih obaveza po starim kreditima i eventualno primanje otplate po

kreditima odobrenim inostranstvu;9. Veličina sadašnjih i perspektivno sagledivih monetarnih rezervi.

U vezi sa pitanjem deviznog kursa često se pominje i pitanje deviza i valute. Deviza predstavlja svako potraživanje strane valute kod stranih banaka. Valuta je gotov novac u zemlji koja nije zemlja njegovog porijekla. Otuda i postoje kursne liste za devize i kursne liste za valute. U međunarodnim plaćanjima, plaćanja se vrši u valuti prodavca. To znači da kupac mora za svoju valutu da kupi valutu prodavca da bi mogao da plati robu koju je od njega kupio. Zbog toga je potrebno da bude poznat taj odnos prije nego što se priđe izvršavanju ekonomskih transakcija. Iz toga proizlazi problem pretvaranja jedne nacionalne valute u drugu, i odnos u kome će se pretvaranje izvršiti.

2. FORMIRANJE I VRSTE DEVIZNIH KURSEVA

3 Dr Đurica Acin, Dr Mladen M. Bodiroža, Međunarodna ekonomija,, Sarajevo, 2002.

6

Cijena strane valute izražena u domaćoj valuti (devizni kurs) može se formirati na sljedeće načine4:

1. U jednom fiksnom iznosu koji odgovara odnosu valuta prema jednom konvencionalno izabranom zajedničkom imenitelju. Ovaj sistem formiranja deviznih kurseva naziva se sistem fiksnih deviznih kurseva;

2. U jednom varijabilnom iznosu koji odgovara odnosu ponude i tražnje strane valute. Ovaj sistem kurseva se naziva sistem fluktuirajućih deviznih kurseva;

3. U jednom relativnom fiksnom iznosu koji odgovara odnosima kupovnih snaga stranog i domaćeg novca. Ovaj metod formiranja kurseva poznat je pod imenom sistem pariteta kupovnih snaga.

2.1 Nominalni i realni devizni kurs

Nominalni devizni kurs je stopa po kojoj se novac različitih zemalja može međusobno razmjenjivati. Nominalni devizni tečaj je cijena jedinice strane valute izražene u domaćoj valuti.

Realni devizni kurs je stopa po kojoj se robe i usluge proizvedene u različitim zemljama mogu razmjenjivati. Pokazuje odnos cijena roba u inostranstvu i zemlji. Realan devizni kurs je obračunska kategorija, a izračunava se tako što se nominalni kurs – dakle onaj sa tržišta, dakle kurs od 70 dinara za jedan euro – koriguje rastom cijena. Prema tome, svaki nominalni kurs postaje realan kada se dvostruko deflacionira (kada se najprije podijeli indeksom domaćih, pa zatim indeksom inostranih cijena). Slijedi da onaj ko tvrdi da kurs nije realan ne zna šta govori. Ako je realni devizni kurs precijenjen, to znači da je na domaćem deviznom tržištu dinar skup (a dolar, ili euro, jeftin). Tada se isplati kupovati devize i baviti se uvozom, jer se uvozna dobra jeftino nabavljaju, a sve skuplje prodaju, jer domaće cijene rastu brže od inostranih. Ono što jeste važno je da se shvati princip: ravnotežni devizni kurs je onaj koji omogućava da platni bilans zemlje bude u ravnoteži, ali ne u svakom trenutku, nego u trenutku dospijeća međunarodnih obaveza.

2.2 Sistem fiksnih deviznih kurseva

Sistem fiksnih devizih kurseva predstavlja takav sistem formiranja deviznih kurseva u kojem se cijena jedinice strane valute izražena u domaćoj valuti ustanovljava u jednom fiksnom iznosu koji odgovara odnosu valuta prema jednom konvencionalno izabranom zajedničkom imenitelju (valutnom paritetu). Po definiciji, valutni paritet predstavlja spoljnu vrijednost nacionalne valute.

4 Dr Đurica Acin, Dr Mladen M. Bodiroža, Međunarodna ekonomija,, Sarajevo, 2002.

7

Normalno bi bilo da spoljna vrijednost odgovara njegovoj unutarnjoj vrijednosti, odnosno da valutni paritet odražava realnu kupovnu snagu valute.

Ali u uslovima savremene konvertibilnosti (ukinuta 1971. godine), postojala je spoljna konvertibilnost ali ne i unutarnja. A to znači da su valute bile konvertibilne za sadržinu zajedničkog imenitelja samo za inostrane devizne rezidente, odnosno samo centralne banke. Do svgusta 1971. godine spoljna konvertibilnost se ostvarivala samo u odnosu na USA dolar. Ostale konvertibilne valute su bile zamjenljive jedna za drugu prema vrijednosti njihovih valutnih pariteta koji su ustanovljeni odlukama nadležnih organa u zemlji. Ovakav sistem fiksnih kurseva za koji se opredijelio i Međunarodni monetarni fond, suspendovan je 15.avgusta 1971 godine odlukom američke vlade da ukine spoljnu konvertibilnost dolara. Ovom odlukom je ukinut sistem fiksnih kurseva ustanovljen u Breton Vudsu 1944. godine.5

Fiksni devizni tečaj za vrijeme zlatnog standarda (godine 1717-1914; 1933)

Devizni kurs se određuje na osnovu „zlatnog pariteta“- količina zlata jedne zemlje u odnosu na količinu zlata druge zemlje. Količina novca u opticaju bila je određena količinom zlata i kao takav kurs je bio fiksni. Početak Prvog svjetskog rata označio je kraj čistog zlatnog standarda. Tada su u pojedinim zemljama u kraćim vremenskim intervalima funkcionirali hibridni sistemi. Zlatno-polužni (novac se mogao konvertovati za zlato u minimalnom iznosu od jedne poluge, i obrnuto) i zlatno-devizni. Sa krajem Velike svjetske ekonomske krize (1929-1933) prestaju da važe i hibridni sistemi. Ovakav način određivanja deviznog tečaja (kursa) se napušta zato što su promjene novčane mase neminovno vodile ka deficitu ili suficitu platnog-bilansa. Zbog prisutnosti sve veće nezaposlenosti, a Vlade i Centralne banke nisu mogle da suzbiju krizu odgovarajućim mjerama kreditno-monetarne i fiskalne politike. Pozitivna strana fiksnog tečaja je nepostojanje inflacije.

Regulirani kurs za vrijeme zlatno-dolarskog standarda (1944-1971)

Na međunarodnoj konferenciji u Breton Vudsu, 22. jula 1944. SAD, osniva se IMF i postiže se dogovor o novom zlatno dolarskom standardu za određivanje deviznog kursa. Američki dolar postaje centralna rezervna svjetska valuta. (Kurs) tečaj nije bio fiksiran, ali je njegova devalvacija ili revalvacija morala biti odobrena od strane IMF-a i to samo u određenim granicama. Centralna banka je mogla da se služi fiskalnom i kreditno-monetarnom politikom kako bi spriječila, prije svega, inflaciju i nezaposlenost. Regulirani kurs se ukida od strane tadašnjeg američkog predsjednika Niksona.

2.3 Sistem fluktuirajućih deviznih kurseva

Sistem fluktuirajućih deviznih kurseva predstavlja takav sistem deviznih kurseva u kojem se kursevi formiraju u zavisnosti od ponude i tražnje deviza. Ovaj sistem kurseva se ne zasniva na

5 Dr Đurica Acin, Dr Mladen M. Bodiroža, Međunarodna ekonomija,, Sarajevo, 2002.

8

odluci nadležnh organa u jednoj zemlji, nego predstavlja neograničeno kretanje kurseva prema odnosu ponude i tražnje. Ponuda deviza dolazi od izvoza a tražnja od uvoza tako da ponuda i tražnja deviza u stvari odražava stanje platnog bilansa. Fluktuirajući kursevi, za razliku od sistema fiksnih kurseva, se mijenjaju i izravnavaju razlike između domaćih i svjetskih cijena. Mijenja se devizni kurs kao kompenzator razlika u nivou domaćih i svjetskih cijena, a domaće cijene se ne mijenjaju u skladu sa promjenama svjetskih cijena. Fluktuirajućih devizni kursevi ostavljaju domaće cijene bez promjene samo u prvoj fazi. Kod skoka kurseva tj kada je veća tražnja od ponude, cijene domaćoj robi računato u stranoj valuti padaju a to podstiče izvoz, dok u isto vrijeme cijene stranoj robi računato u domaćoj valuti rastu, što obeshrabruje uvoz. Ovakvo kretanje deviznog kursa će dovoditi do uspostavljanja ravnoteže u platnom bilansu ako je on do tada bio deficitaran. Porast izvoza će tada uticati na postepeni porast cijena tih proizvoda na domaćem tržištu. Isto tako na porast cijena domaće robe će uticati porast cijena strane robe (preko deviznog kursa), koja ulazi kao input u domaće tokove reprodukcije. Kod pada deviznog kursa, tj. kada je veća izvozna tražnja od uvozne tražnje, cijene domaćoj robi računate u stranoj valuti, rastu i to destimulativno djeluje na izvoz, dok u isto vrijeme cijene stranoj robi, računate u domaćoj valuti, padaju i to stimuliše uvoz.

Argumenti u korist fluktuirajuih kurseva se svode na sljedeće:

- Smatra se da tržišne snage najbolje utvrditi vrijednost pojedinih valuta;

- Sistem fluktuirajaućih kurseva bolje štiti domaću privredu od inostrane konkurencije;

- Ovaj sistem deviznih kurseva ostavlja u prvo vrijeme domaće cijene stabilnim.

Postoje brojni argumenti protiv sistema fluktuirajućih deviznih kurseva. To sun a primjer sljedeći razlozi:

- Fluktuirajući devizni kursevi predstavljaju dodatne teškoće proizvođačima, prodavcima i kupcima, jer ne mogu unaprijed da predvide njihova kretanja,

- Ovaj sistem unosi i poremećaj u tokove međunarodne trgovine, jer roba ulazi o ove tokove prema situaciji na tržištu deviznih kurseva.

- Fluktuirajući devizni kursevi su znatno viši nego fiksni rezultat špekulaciju kretanja.

3. FUNKCIJE DEVIZNOG KURSA

3.1 Funkcije deviznog kursa u međunarodnim plaćanjima

U međunarodnim plaćanjim devizni kurs služi kao sredstvo za obračunavanje odnosa između nacionalnih valuta jednog rezidenta i nacionalne valute drugog rezidenta. Ovaj odnos vrijednosti pojedinih nacionalnih valuta naziva se i intervalutarnim kursom.6 Odnos vrijednosti između

6 Dr Đurica Acin, Dr Mladen M. Bodiroža, Međunarodna ekonomija,, Sarajevo, 2002.

9

pojedinih nacionalnih valuta može se zasnivati na saznanju o vrijednosti valuta na nacionalnim tržišima (kupovne snage) ili taj odnos može biti ustanovljen od strane monetarnih vlasti tih zemalja. Kada se utvrđuje vrijednost nacionalne valute od strane monetarne valute odnosnih zemalja uglavnom se javlja neophodnost međunarode saradnje u ovoj sferi. U savremenom monetarnom svijetu, paritet odnosno spoljna vrijednost jedne valute omogućava da se jedna jedinica nacionalne valute može u svako doba na zahtjev imaoca te valute pretvoriti u drugu valutu i to prema nominalnoj definiciji svake te valute u zlatu, odnosno njenoj vrijednosti na deviznim tržištima. Pitanje se svodi na utvrđivanje i poznvanje intervalutarnog odnosa, s obzirom da je izvršilac plaćanja rezident jedne zemlje a primalac plaćanja rezident druge zemlje. Zbog toga je potrebno i jednom i drugom licu tj, izvršiocu i primaocu plaćanja da unaprijed bude poznat odnos njihovih nacionalnih valuta. Taj odnos se naziva intervalutarnim odnosom. Funkcija deviznog kursa u međunarodnim plaćanjima ispoljava se i u uspostavljanju veze između domaćih i inostranih (svjetskih) cijena. A da bi u potpunosti ostvario ovu funkciju devizni kurs treba imati osobine deviznog kursa ravnoteže.

3.2 Funkcije deviznog kursa u zaštitnoj politici zemlje

Osnovni instrument u zaštitnoj politici jedne zemlje je carina. Devizni kurs u zaštitnoj politici jedne zemlje ima dopunsku ulogu, a čiji efekti proizlaze iz njegovog dvsotrukog dejstva – na promjene izvoznih i uvoznih cijena. Ako se domaćoj valuti kroz devizni kurs priznaje veća spoljna vrijednost (paritet) od njene unutrašnje vrijednosti tj.kupovne snage na domaćem tržištu, tj. ako postoji stanje precijenjenosti, to će destimulisati izvoz a utjecati će na povećanje uvoza. Povećanje uvoza djeluje u pravcu pogoršavanja platnobilansne pozicije zemlje. S druge strane, precijenjene domaće valute utjecat će i na izvoz tako što domaći proizvodi izraženi u stranoj valuti postaju skuplji, a to smanjuje tražnju inostranstva za izvoznim proizvodima domaće zemlje. Intenzitet nepovoljnih efekata precijenjene domaće valute na platni bilans zemlje zavisiće takođe i od elastičnosti domaće tražnje uvoza i inostrane tražnje domaćeg izvoza prema cijenama. Antizaštitni efekti deviznog kursa u uslovima precijenjene domaće valute ne dolaze do potpunijeg izražaja zbog toga što se stanje precijenjene domaće valute održava korištenjem administrativnih mjera i mjera devizne kontrole.Devizna ograničenja su usmjerena na neposredno uticanje na formiranje odnosa spoljnih i unutrašnjih vrijednosti regulisanjem prometa deviza. Deviznim propisima se regulišu raspolaganje i korištenje potraživanja i dugovanja prema inostranstvu nastalih iz robno – uslužnih transakcija. Valutnom intervencijom se jedinstvena spoljna vrijednost izražena u svjetskom novcu modifikuje u unutrašnju, po određenim pravilima i često u potpunoj suprotnosti sa pojmom devize iz doba zlatnog standarda. Ako se radi o potcijenjenosti domaće valute tj, kada se domaćoj valuti kroz devizni kurs priznaje manja spoljna vrijednost (paritet) od njene unutrašnje vrijednosti (kupovne snage), to će djelovati u pravcu podsticanja izvoza i ograničenja uvoza. Potcijenjena vrijednost domaće valute podstiče izvoznu ponudu domaće zemlje i pobuđuje interes inostranstva za domaćom robom. Intenzitet ovih kretanja ovisi od elastičnosti domaće ponude izvoza prema cijenama izraženim u domaćim valuti (rast cijena) i elastičnosti inostrane tražnje domaćeg izvoza izraženog u inostranim cijenama (pad cijena). Zaštitni efekat

10

će biti toliko veći koliko je koeficijent elastičnosti veći. U uslovima potcijenjenosti domaće valute uvozni proizvodi izraženi u domaćoj valuti postaju skuplji. Veća elastičnost domaće tražnje za uvoznim proizvodima znači i veće zaštitno dejstvo u platnom bilansu zemlje koja void politiku potcijenjene vrijednosti domaće valute. Potcijenjena vrijednost domaće valute, ispoljava se i u dejstvu zaštite domaće proizvodnje od inostrane konkurencije i povećanja izvozne konkurentnosti.

3.3 Depresijacija i apresijacija

Jednom uspostavljeni odnos između valuta nije trajan već je podložan stalnim promjenama. Ako se poveća vrijednost jedne valute u odnosu na drugu, kažemo da je prva valuta postala vrednija, tj.precjenjena (appreciated), a druga manje vrijedna odnosno podcijenjena (depreciated). Ukoliko se poznaje devizni tečaj između valuta dvije zemlje, može se izračunati cijena valute jedne zemlje u odnosu na cijenu valute druge zemlje. Na primjer, koliko je potrebno dinara da bi se kupila čokolada Milka, koja košta 1,5 DEM?

Odgovor se dobija ukoliko se pomnoži cijena čokolade (1,5 DEM), sa cijenom dinara u odnosu na DEM (devizni tečaj dinara u odnosu na DEM).  Ukoliko je devizni tečaj 30,8005 dinara po DEM, onda je cijena čokolade:

(30,8005 din/DEM)  x  (1,5 DEM) = 46,20075 dinara.

Ukoliko se dogodi promjena deviznog tečaja, pa se za jednu DEM može dobiti 31,3333din, čokolada će koštati:

(31,3333 din/DEM) x (1,5 DEM) = 47 dinara.

pod pretpostavkom da je cijena čokolade ostala ista u DEM.

Ukoliko je devizni tečaj 30,0 dinara po jednoj DEM, onda je cijena čokolade:

(30,0 din/DEM) x (1,5 DEM) = 45 dinara.

Navedene promjene deviznih kursa (tečaja) se nazivaju depresijacija i apresijacija.

Deprecijacija je pad cijena određenih proizvoda ili usluga zbog različitih uzroka: znatno veća ponuda od potražnje. Također, pad vrijednosti jedne valute u odnosu na druge valute. Pri tome se obično koristi metoda "plivajućeg" tečaja valute. Općenito, deprecijacija znači pad kupovne moći stanovništva (povećanje opće razine cijena) i karakteristika je inflacije. Deprecijacija cijena najčešće je posljedica svjesnog djelovanja države mjerama ekonomske politike sa svrhom ostvarenja određenih ciljeva ekonomske politike. Deprecijacija cijena postiže se prije svega selektivnom poreznom politikom, davanjem subvencija, kreditno-monetarnim i drugim mjerama.

Ukoliko je vrijednost dinara pala sa 30 din/DEM na 45 din/DEM, onda je bio izložen depresijaciji od 50%. Ukoliko je vrijednost dinara pala u odnosu na DEM, sa 30,8005 din/DEM

11

na 31,3333 din/DEM, onda se može utvrditi depresijacija dinara. Ako je pak, vrijednost dinara porasla u odnosu na marku, sa 30,8005 din/DEM na  30,0 din/DEM, onda se može reći da je došlo do apresijacije dinara.

Deset razloga protiv depresijacije:

1. Povećava otplatu kredita stanovništva i poduzeća,2. Povećava uvozne cijene, što dovodi do inflacije i povećanja troškova poduzeća,3. Smanjuje štednju u kunama,4. Deprecijacija smanjuje realni dohodak stanovništva jer je većina troškova i obaveza

indeksirana u stranoj valuti,5. Utječe na neatraktivnost kunskih vrijednosnih papira,6. Povećava kunsku protuvrijednost vanjskog duga kao udjela u GDP-u,7. Povećava porezni teret i vodi u inflacijski porez,8. Deprecijacija smanjuje vrijednost potraživanja poduzeća,9. Dovodi do nepovjerenja investitora u sposobnost otplate dugova,10. Deprecijacijom svi u konačnici gube i ona vodi u još dublju recesije.

 Apresijacija je rast vrijednosti neke valute u odnosu na drugu valutu. Apresijacija jedne valute izaziva automatski depresijaciju druge valute i obrnuto. Ako je vrijednost dinara porasla sa 30 din/DEM na 15 din/DEM, onda je došlo do apresijacije dinara.  Ukoliko proizvođač automobila iz SAD proizvodi i prodaje određeni model Forda za 20.000$, a devizni kurs je 1$ = 2 DEM, kupac iz Njemačke mora platiti 40.000 DEM da bi kupio automobil. Međutim ako devizni kurs padne na 1$ = 1,5 DEM, onda kupac iz Njemačke mora platiti za Forda 30.000 DEM. U ovom slučaju kupac iz SAD i dalje mora platiti 20.000$ za automobil, dok kupac iz Njemačke plaća manji iznos DEM, usljed depresijacije dolara. Navedeni primjeri navode na zaključak da je uvoz robe i usluga iz inostranstva skuplji, a izvoz jeftinije za inostrane partnere u slučaju depresijacije određene valute. U slučaju apresijacije situacija je obratna - uvoz robe i usluga je jeftiniji, dok je izvoz skuplji.

Slika 2. Apresijacija i depresijacija

12

Slika 3. Nominalna deprecijacija i aprecijacija (početni tečaj: HRK/€= HRK 7,5)

Nominalni devizni kurs predstavlja cijenu jedne jedinice stranog novca izraženu u jedinicama domaćeg novca. Rast deviznog kursa znači nominalnu deprecijaciju ili smanjenje vrijednosti domaće valute, dok pad deviznog kursaa znači aprecijaciju ili rast vrijednosti domaće valute.

13

Cijena strane

valute u kunama raste

Strana valuta

aprecira

ISTO

Cijena kune u stranoj valuti

padaKuna

deprecira

ISTO

ISTOISTO

€1

€1

HRK 7

HRK 8Euro

aprecira

Kuna deprecira

Kuna aprecira

Euro deprecira

3.4 Devalvacija i revalvacija

Ispravljanje stanja neuravnoteženog deviznog kursa vrši se devalvacijom ili revalvacijom. Devalvacija je takva mjera monetarnih vlasti jedne zemlje kojom se vrši zakonsko smanjenje vrijednosti nova u odnosu na zajednički imenitelj (standard). Ona se sprovodi u slučaju ako je domaća valuta po postojećem paritetu precijenjena. Zemlja koja sprovodi devalvaciju treba da ima u vidu da je za uspjeh devalvacije potrebno da ispuni brojne zahtjeve:

1. Stabilna monetarna situacija (bez inflacije i porasta cijene);2. Stabilna unutrašnja privredna situacija;3. Postojanje povoljnih koeficijenata elastičnosti domaće tražnje uvoza;4. Raspoloživost sadašnjih fondova robe za izvoz;5. Postojanje povoljne elastičnosti inostrane tražnje domaćeg izvoza;6. Realno odmjerena stopa devalvacije koja će dovesti do deviznog kursa ravnoteže na

kome se može duže ostati;7. Da druge zemlje ne preduzmu slične mjere;8. Da se devalvacija izvrši bez prethodne najave.

Revalvacija je zakonsko povećanje pariteta domaće valute, odnosno povećanje vrijednosti domaćeg novca u odnosu na strani. Ovom mjerom monetarne politike kursevi stranih valuta na domaćem tržištu padaju, dok kurs domaće valute na stranim deviznim tržištima raste. Revalvacijom se ispravlja dotadašnje stanje potcijenjenosti domaće valute i uklanja jaz između niže spoljne vrijednosti i više unutrašnje vrijednosti novca. Domaća valuta postaje apresirana: spoljna vrijednost novca je veća od njegove unutrašnje vrijednosti.

U praksi međunarodnih ekonomskih odnosa je rjeđa pojava preduzimanja mjera revalvacije radi uspostavljanja staja apresirane valute. Češća je pojava preduzimanja devalvacije radi ispravljanja stanja apresirane domaće valute. Revalvacija u suštini predstavlja deflacionu mjeru i njoj se pristupa obazrivo.

4. DETERMINANTE DEVIZNOG KURSA

Na devizni kurs utiče:

14

1. stanje u platnom bilansu2. neravnoteža u platnom bilansu

3. politička situacija u zemlji

4. kretanje kamatne stope

5. nizak tehničko-tehnološki nivo razvoja

6. loše korištenje prirodnih resursa

7. inflacija

Devizni kurs može da se mijenja:

1. pod uticajem države: deflacija – zakonsko smanjenje vrednosti nacionalne valute, devizni kurs raste i revalvacija devizni kurs opada.

2. Na tržištu pod uticajem ponude i tražnje dolazi do depresijacije – smanjenje kupovne moći novca, devizni kurs raste, apresijacija – rast kupovne moći, devizni kurs opada.

Postoje teorije koje objašnjavaju kako se devizni kurs mijenja:

1. Teorija kupovne moći novca : dao je švedski ekonomista Gustav Kasel. Do deviznog kursa se može doći ako se posmatra istovjetna roba. Ima puno nedostataka zato što zemlje različito razvijaju pojedine sektore. Ne može samostalno da se primjenjuje.

2. Teorija kamatnih stopa : Ponuda i tražnja za slobodnim sredstvima dovodi do ujednačenja kamatnih stopa što utiče na uravnoteženje deviznog kursa. Teorija kamatnih stopa je dopuna teorije pariteta kupovne moći novca.

4.1 Devizni kurs u kratkom i dugom roku

U kratkom roku tržišno određeni kursevi uglavnom će ovisiti o promjenama relativnih dohodaka, promjenama kamatnih stopa, političkim događajima, spekulativnim razlozima i promjenama očekivanja.U dugom roku devizne kurseve određuju relativne cijene dobara. Na toj postavci zasnovana je teorija deviznih kusreva na temelju pariteta kupovne moći (PPP theory = purchasing – power parity theory). Prema teoriji pariteta kupovne moći devizni kurs bi trebalo da bude određen tako da izjednačava nivo cijena u inostranstvu i u zemlji izražen u domaćoj valuti. Tako se izjednačavaju troškovi kupovine dobra u zemlji sa troškovima kupovine tih dobara u inostranstvu. Poseban slučaj je zakon jedne cijene koji kaže da se identično dobro mora prodavati po istoj cijeni.

Primjer:Neka košara dobara u SAD stoji 1.000 USD, a u Mexicu 10.000 pesosa, dok je devizni tečaj dolara i pesosa 1:100. Navedena košara dobara bi u Mexicu stajala 100 USD, što bi povećalo

15

američku tražnju za meksičkim proizvodima o izazvalo aprecijaciju pesosa, odnosno deprecijaciju dolara. Amerikanci će morati sada davati više dolara za meksičke proizvode, čak i ako se meksičke cijene i ne promjene. Ovaj proces će trajati toliko dugo dok se devizni tečaj pesosa u odnosu na dolara ne poveća na 1 USD = 10 pesosa i kada obje valute ne budu imale istu kupovnu moć.7

Teorija pariteta kupovnih moći tvrdi da valute zemalja s visokom stopom inflacije imaju tendenciju k deprecijaciji. Također teorija pariteta kupovnih moći omogućava tačnije ekonomsko rangiranje pojedinih zemalja. Naime, ako se rangiranje vrši na temelju tržišno određenih deviznih tečajeva, GDP manje razvijenih bit će znatno podcijenjen. Razlog tome je što je velik dio GDP tih zemalja proizveden u radnointenzivnim djelatnostima sa slabo plaćenom radnom snagom.

Tabela 1Zemlja GDP prema tržišno

određenom deviznom tečaju

GDP prema PPP deviznom tečaju (u mld. USD)

SAD 6.648 6.648Japan 4.501 2.802Kina 522 2.473Njemačka 2.046 1.558Indija 294 1.174Francuska 1.330 1.117V. Britanija 1.017 997Rusija 377 655

Izvor: Samuelson Nordhaus, Ekonomija, 16-th edition, p. 682

4.2 Razmjena i devizni tečaj

Uticaj deviznog tečaja (kursa) na uslove i odnose razmjene možemo pokazati na jednostavnom primjeru razmjene i deviznog tečaja u dvije zemlje sa dva dobra. Npr., dvije trgovačke sile, SAD i Njemačka, proizvode samo drvenu građu i čelične šipke.

Tabela 2: Cijene drvene građe (po stopi) i čeličnih šipki (po metru) u SAD i NjemačkojSAD Njemačka

Drveni trupci 1 USD 3 EURO

Čelične šipke 2 UDS 4 EURO

Pretpostavimo da su proizvodi istog kvaliteta, da se zanemaruju troškovi transporta i da kupci imaju mogućnost da uzimaju robu kod kuće ili iz uvoza. Koju će robu uzimati zavisi od deviznog kursa. Pođimo od istog pariteta (primjer na osnovu: Case/Fair, 1996.), što znači da za 1 USD treba dati 1 EURO. Američki kupci neće uzimati ni njemački čelik ni drvenu građu po tom deviznom kursu, jer za 1 UDS mogu uzeti 1 stopu (1 stopa = 30,5 cm) građe u SAD, a samo trećinu stope u Njemačkoj, pošto bi za njemačku građu za 1 stopu trebalo 3 USD pretvoriti u 3

7 K. Hodžić, Međunarodna ekonomija, Univerzitet u Zenici.

16

EURO. Situacija je slična sa čelikom. Amerikanci mogu kupiti samo 1/2 njemačkog čelika za 2 USD, dok kod kuće mogu uzeti čitav metar. Jasno da pri ovom deviznom kursu američki kupci neće uzimati njemačke proizvode. Nasuprot tome, ovaj devizni kurs je stimulativan za Nijemce, jer za 3 EURO pri paritetu 1:1, u SAD mogu uzeti tri puta više drvene građe i dva puta više čelika. Zato će Njemačka uvoziti tu robu iz SAD. Ako se pretpostavi devizni kurs 1 EURO = 0,25 USD, znači za 1 USD može se kupiti 4 EURO. Kod ovog deviznog kursa Amerikanci su zainteresovani da kupuju njemačku građu, jer su u SAD 1USD, a u Njemačkoj 0,75 USD (jer sada 1 EURO vrijedi 0,25 USD). Isto tako, 1m čelične šipke košta 2 USD u SAD, ali za 2 USD se može 8 EURO, pa se može kupiti 2 m čelika. Pri ovom deviznom kursu Nijemci ne uvoze, jer su oba proizvoda jeftinija na domaćem tržištu. Od deviznog kursa zavisi kako će teći razmjena. Ako je devizni kurs isti, kupci su indiferentni gdje će kupovati, pa je vjerovatno neće uvoziti. Ima situacija, kao kod odnosa 1USD : 2,1 EURO, trgovina će teći u dva pravca, pa će Njemačka uvoziti trupce, a SAD čelik, jer čelik proizveden u SAD košta 2 USD po metru, ali se za 2 USD kupuje 4,2 EURO, čime se u Njemačkoj može kupiti više od 1m čelika.8

5. DEVIZNI KURS U BIH

Centralna banka Bosne i Hercegovine je jedina vlast za izdavanje valute i vođenje monetrane politike u BiH. Osnovana je u junu 1997. godine Zakonom o Centralnoj banci koji je usvojila Parlamentarna skupština BiH. Centralna banka je počela sa radom 11.avgusta 1997. godine. Osnovni ciljevi i zadac Centralne banke su utvrđeni zakonom saglasno Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH. Centralna banka BiH održava monetarnu stabilnost u skladu s Currency board aranžmanom. Centralna banka definira i kontrolira provođenje monetarne politike BiH. Centralna banka kreira i sprovodi monetarnu politiku; funkcija “banke svih banaka” Monetarna politika BiH je zasnovana na principu Currency board-a (Valutni odbor):

- 100% pokrivenost monetarne pasive CBBiH s neto deviznim rezervama- Paritet deviznog tečaja i neograničena konvertibilnost KM u Euro- Politika obveznih rezervi kao jedini instrument monetarne politike

CBBiH je institucija koja ima visok stepen institucionalne i stvarne neovisnosti. Ne podliježe političkim i drugim pritiscima bez prethodne promjene zakonske regulative

Postignuta unutrašnja stabilnost valute (niska inflacija) i vanjska stabilnost valute (održavanje fiksnog tečaja i servisiranje vanjskog duga).

Centralna banka upravlja službenim deviznim rezervama ostvarenim izdavanjem domaće valute.

Službeni devizni tečaj za valutu u BiH glasi:

- 1 KM : 0.51129 EURO,

- 1 EURO : 1.955833 KM

8 K. Hodžić, Međunarodna ekonomija, Univerzitet u Zenici.

17

Znači da centralna banka BiH izdaje domaću valutu uz puno pokriće u slobodnim konvertibilnim deviznim sredstvima po fiksnom kursu 1 KM : 0.51129 EURO.

Aranžman Valutnog odbora u BiH osigurava da se valuta BiH − konvertibilna marka, KM − u svakom momentu može zamijeniti za EUR u skladu s prethodno definiranom i fiksnom kursu od 1,9558 KM za 1 EUR. Takav aranžman Valutnog odbora osigurava stabilnost lokalne valute. Medutim, aranžman je bio, i još uvijek jeste, predmet javnih rasprava. Dok jedna grupa argumenata istice da bi bilo opasno ustupiti instrument monetarne politike bh. politicarima − što uistinu i jeste slucaj pošto se pokazalo da finansiranje rasta putem inflacije izaziva opasnu inflatorno-devalvacionu spiralu u mnogim zemljama u razvoju, ukljucujuci i bivšu Jugoslaviju u prošlosti. Za one koji zastupaju ovaj stav, BiH je suviše mala zemlja da bi imala vlastitu valutu, a ima najviše koristi od toga što ima cvrstu, prihvacenu valutu, te stoga Valutni odbor obezbjeduje jako poželjnu stabilnost deviznog kursa. Zastupnici suprotnog stanovišta su oni koji smatraju da, zbog cinjenice da aranžmani Valutnog odbora ne dozvoljavaju vladi nadležnost nad monetarnom politikom, BiH placa visoku cijenu nerazvijene privrede u pogledu nezaposlenosti i privrednog rasta. Predstavljanje aranžmana Valutnog odbora kao prepreke za ostvarenje privrednog rasta i povecanja zaposlenosti je pojednostavljenje nacina gdje razlicite ekonomske varijable uzajamno djeluju i gdje je postignuta privredna ravnoteža (ekvilibrijum), i u oblasti internog tržišta robe i rada i eksternog racuna BiH.

Garancija koju CBBH daje pri obecanju da ce zamijeniti KM u EUR po fiksnom kursu ne predstavlja problem kada su devizne rezerve dovoljne. Izvozom se zaraduju devize, dok uvoz osiromašuje devizne rezerve zemlje; devize takoder ulaze u zemlju putem transfera, grantova, doznaka ili dotoka stranog kapitala u zemlju, ali s postojecim trendom smanjenja dotoka stranog kapitala u zemlju i s ogromnim deficitom na tekucim racunima koji trenutno iznosi 60% GDP-a, pritisak na aranžman Valutnog odbora ce se povecati, na taj nacin ugrožavajuci i njegovo samo postojanje.

Ako kažemo da je devizni tečaj USD i KM 1: 1.403034, to znači da za jedan američki dolar treba dati 1.403034 KM i da je to cijena dolara izražena u KM. Ovaj odnos se može iskazati i recipročno, tj.kao cijena 1 KM u USD i iznosi 0.71274 dolara.

Tabela 3. Kursna – tečajna lista

BOX 1: CENTRALNA BANKA BOSNE I HERCEGOVINEKursna – Tečajna lista

Kursevi iz ove liste primjenjuju se od 20.12.2008. godine

Zemlja/ValutaKupovni za devize i

efek. valutuSrednji za devize Prodajni za devize

EMU (EUR) 1 1.955830 1.955830 1.955830

18

Australija (AUD) 1 0.953073 0.955462 0.957851

Kanada (CAD) 1 1.140901 1.143760 1.146619

Hrvatska (HRK) 100 26.957116 27.024678 27.092240

Češka R (CZK) 1 0.074081 0.074267 0.074453

Mađarska ((HUF) 100 0.733878 0.736717 0.737556

Japan (JPY) 100 1.564005 1.567924 1.571845

Švicarska (CHF) 1 1.262908 1.266073 1.269238

Turska (TRY) 1 0.920690 0.922997 0.925304

V. Britanija (GBP) 1 2.100722 2.105987 2.111252

SAD (USD) 1 1.399526 1.403034 1.406542

Rusija (RUB) 1 0.050068 0.050193 0.050318

Srbija (RSD) 100 2.268651 2.274337 2.280023SDR (Special Drawing Rigths) na dan 18.12.2008 = USD 1.579370SDR (Special Drawing Rigths) na dan 18.12.2008 = BAM 2.113431

Slika 4:. Devizne rezerve CCBBIH

CBBiH je ostvarila i rekordnu dobit od 142,6 milijuna KM, od čega 59,9 milijuna početkom travnja 2008.9

Desetu godišnjicu svog postojanja Centralna banka BiH obilježila je s rekordnim deviznim rezervama na kraju 2007. od 6,7 milijardi KM, što predstavlja povećanje za više od 1,2 milijarde KM ili 22,9 posto u odnosu na 2006. godinu. Neto slobodne devizne rezerve na kraju prošle godine iznosile su 393,7 milijuna KM. CBBiH je ostvario najveću dobit do sada u iznosu od

9 Izvor: www.poslovni.hr

19

142,6 milijuna KM, od čega je 59,9 milijuna KM početkom travnja 2008. godine prebačeno u proračun institucija BiH. Analize su pokazale da CBBiH ima zadovoljavajuću likvidnost, što znači da su obveze banke adekvatno pokrivene likvidnim sredstvima te da prilikom investiranja deviznih rezervi banka nije izložena većim tržišnim rizicima kao što su rizik od promjene valutnih tečajeva, rizik promjene kamatnih stopa ili kreditni rizik.

5.1 Servisiranje obaveza

Pozitivno poslovanje CBBiH potvrdila je i eksterna revizorska kuća Deloitte, uz naglasak da su financijski izvještaji CBBiH za 2007. godinu pouzdani i točni. Kao fiskalni agent države BiH CBBiH je uredno servisirala vanjske obveze koje su na kraju 2007. godine iznosile 3,9 milijardi KM, što BiH svrstava u najmanje zaduženu državu u regiji. Ukupan iznos vanjskog duga smanjen je za 167,2 milijuna KM ili 4,1 posto u odnosu na 2006. godinu. Proteklu godinu obilježilo je nekoliko negativnih ekonomskih pokazatelja - inflacija od 4,9 posto na godišnjoj razini, potom je zaustavljen trend pada kamatnih stopa u BiH i pogoršana platnobilančna pozicija. Na zaustavljanje pada kamatnih stopa Centralna banka je izravno utjecala povećanjem stope obveznih rezervi iz kreditnih plasmana banaka koji je sa 15 na 18 posto, no ne i na deficit na tekućem računu. On je posljedica velikog trgovinskog deficita koji je na kraju 2007. iznosio 8 milijardi KM. To je, uz ostalo, i posljedica neadekvatnog fiskalnog sustava koji carinjenjem uvoznih sirovina i repromaterijala te visoke stope izdvajanja iz bruto plaća uposlenika (69 posto u FBiH) destimulativno djeluje na razvoj domaćih proizvodnih tvrtki i njihovu konkurentnost na domaćem i inozemnom tržištu. Sve u svemu pokazalo se da je kreiranje uloge Centralne banke BiH bilo presudno za uspješno ostvarenje njezine misije. Dvije godine nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, voljom međunarodne zajednice uspostavljena je institucija čija je primarna zadaća očuvana sve do danas izdavanjem valute konvertibilne marke i osiguranjem njezine stabilnosti u skladu s načelom currency bord. U BiH na tri nacionalna teritorija do tada su u opticaju bile četiri valute: jugo dinar, bh. dinar, kuna i njemačka marka.

Slika 5. CBBiH u brojkama

20

5.2 Monetarna stabilnost

Budući da tri strane nisu uspijevale postići dogovor o imenu zajedničke valute, stranci su smislili spasonosnu formulu pa otuda naziv konvertibilna marka, koji je bio prihvatljiv svima, kao i čvrsto vezivanje KM za DEM u omjeru 1:1. Povlačenjem DEM iz opticaja KM je vezan za euro u omjeru 1 KM naprema 0,51129 eura, a Centralna banka BiH nastavila je održavati monetarnu stabilnost u skladu s načelom currency bord, što znači da izdaje domaću valutu uz puno pokriće u slobodnim konvertibilnim deviznim sredstvima po fiksnom tečaju 1 KM za 0,51129 eura. Uloga CBBiH, na čijem je čelu sve do prošle godine bio Novozelanđanin Peter Nicholl, od kojeg je guvernersku palicu preuzeo Kemal Kozarić, razlikuje se od uloge središnjih banaka u drugim zemljama regije. Ona, naime, nema ovlasti odobravanja kredita iz primarne emisije niti izdavanja ili oduzimanja dozvola bankama, kao ni obavljanje supervizije banaka. To je u nadležnosti entitetskih agencija za bankarstvo. Jedini istrument kojim može utjecati na kamatnu politiku banaka je određivanje stope izdvajanja u obvezne rezerve. CBBiH bankama daje licencije za obavljanje unutarnjeg platnog prometa.

5.3 Stabilnost valute rezultirala porastom štednje

Stabilnost konvertibilne marke, povjerenje u domaću valutu, stabilnost bankarskog sustava koji je najuspješniji segment bh. ekonomije, kao i uspostava osiguranja depozita rezultirali su većom stopom rasta štednje u domaćoj valuti koja je u prvom polugodištu 2007. dostigla razinu od 4,8 milijardi KM u odnosu na 2000. povećala se za oko šest puta. Štedni depoziti u BiH čine jednu trećinu ukupnih depozita. Iako štednja stanovništva u domaćoj valuti ima bržu stopu rasta od stope rasta štednje u stranoj valuti, udio štednje u stranoj valuti u ukupnoj štednji je veći i kreće se oko 67 posto.

Slika 6: Mjesečna bilnca CBBiH

21

Aktiviranje deviznih rezervi CBBIH:

- Mogućnost emitiranja državnih vrijednosnih papira (kratkoročne i dugoročne obveznice),- Izmirenje devizne štednje i kapitalne investicije,- Oživljavanje tržišta kapitala dodatnim materijalima (državnim vrijednosnim papirima),- Temelj za reformu mirovinskog sustava kroz stvaranje mirovinskih fondova koji bi

ulagali u vrijednosne papire,- Konkurentnost bankarskom sektoru (smanjenje kamatnih stopa kroz ponudu novca iz

razvijenog financijskog tržišta, a ne iz bankarskog sektora).

22

ZAKLJUČAK

Tokom pisanja ovog rada naučili smo da devizni kurs pokazuje koliko treba platiti jedinica domaćeg novca za jednu (ili 100) jedinica stranog novca. Zapravo, vaka od nacionalnih ekonomija u unutrašnjoj trgovini koristi svoje vlastite valute pa se u međunarodnoj razmjeni (vanjskoj trgovini) nameće pitanje cijene međunarodnih transakcija, budući da bi kupci (iz jedne zemlje) željeli plaćati u svojoj valuti, a prodavači (iz druge zemlje) u valuti svoje zemlje. Da bi se međunarodna trgovina obavila neophodno je, dakle, utvrditi odnos u kojem će se valute međusobno razmjenjivati. Ovaj odnos valuta se utvrđuje deviznim kursem. Došli smo do zaključka da je osnovna funkcija deviznog kursa da obezbijedi izražavanje cijena domaće robe u inostranoj valuti i inostrane robe u domaćoj valuti. U međunarodnim plaćanjim devizni kurs služi kao sredstvo za obračunavanje odnosa između nacionalnih valuta jednog rezidenta i nacionalne valute drugog rezidenta dok je u zaštitnoj politici osnovni instrument jedne zemlje carina.

Isto tako naučili smo razlikovati dva tipa deviznih tečajeva, to jeste fiksni devizni tečaj, koji je vezan za neku robu (najčešće zlato) ili neku drugu devizu ili skup deviza, i fluktuirajući devizni tečaj, koji se određuje na deviznom tržištu. Bitno je reći da devizni kurs može da se mijenja pod uticajem države: deflacija – zakonsko smanjenje vrednosti nacionalne valute, devizni kurs raste i revalvacija devizni kurs opada, te na tržištu pod uticajem ponude i tražnje dolazi do depresijacije – smanjenje kupovne moći novca, devizni kurs raste, apresijacija – rast kupovne moći, devizni kurs opada. Takođe postoje teorije koje objašnjavaju kako se devizni kurs mijenja, to su: teorija kupovne moći novca po kojoj se do deviznog kursa može doći ako se posmatra istovjetna roba. Ima puno nedostataka zato što zemlje različito razvijaju pojedine sektore i ne može samostalno da se primenjuje, i teorija kamatnih stopa po kojoj ponuda i tražnja za slobodnim sredstvima dovodi do ujednačenja kamatnih stopa što utiče na uravnoteženje deviznog kursa.

Analizirajući naš primjer, najvažnije što možemo reći jeste da Centralna banka kreira i sprovodi monetarnu politiku; funkcija “banke svih banaka” i da je Centralna banka Bosne i Hercegovine jedina vlast za izdavanje valute i vođenje monetrane politike u BiH. Takođe ona upravlja službenim deviznim rezervama ostvarenim izdavanjem domaće valute. Službeni devizni tečaj za valutu u BiH glasi:

- 1 KM : 0.51129 EURO,

- 1 EURO : 1.955833 KM

Što znači da centralna banka BiH izdaje domaću valutu uz puno pokriće u slobodnim konvertibilnim deviznim sredstvima po fiksnom kursu 1 KM : 0.51129 EURO.

23

LITERATURA

1. Dr Đurica Acin, Dr Mladen M. Bodiroža, Međunarodna ekonomija,, Sarajevo, 2002.

2. www.poslovni.hr

3. K. Hodžić, Međunarodna ekonomija, Univerzitet u Zenici.

24