Šerijatsko pravo, upt

8
Šerijatsko pravo Građansko pravo stvarno pravo o pojam svojine je veoma specifičan o smatralo se da vrhovno pravo svojine nad svim stvarima pripada Alahu, a on je na čoveka preneo ovlašćenja vezana za svojinu o fikh je kao izvore sticanja svojine odredio: ratni plen rad halifovo ustupanje o u islamu su postojala razna ograničenjae svojine , koja su se obično ustanovljavala zarad koristi celog društva: postavljene su granice posedovanja uvedena je obavezna legalna milostinja (ZEKAT I SADAKA) vodilo se računa o raspodeli i potrosnji solidarnost je bila na prvom mestu (npr.ako neko pronadje neku stvar , može je zadrati ako je siromah, ali ako je imucan, mogao ju je samo dati kao milosrdni dar) o postojalo je više podela stvari: živo blago (stoka,robovi) u mrtvo blago (novac) zamenljive i nezamenljive razlikovali su i svojinu i državinu državiina je mogla biti opravdana i neopravdana stvari u prometu(MAL) i one koje to nisu da bih stvar bila u prometu , morala je da ispuni dva najvažnija uslova: 1)da ima odredjenu vrednost 2) da je

Upload: ana-gavrilovic

Post on 25-Sep-2015

14 views

Category:

Documents


2 download

DESCRIPTION

pravni

TRANSCRIPT

erijatsko pravo

erijatsko pravoGraansko pravo

stvarno pravo

pojam svojine je veoma specifian

smatralo se da vrhovno pravo svojine nad svim stvarima pripada Alahu, a on je na oveka preneo ovlaenja vezana za svojinu

fikh je kao izvore sticanja svojine odredio:

ratni plen rad halifovo ustupanje u islamu su postojala razna ogranienjae svojine, koja su se obino ustanovljavala zarad koristi celog drutva: postavljene su granice posedovanja uvedena je obavezna legalna milostinja (ZEKAT I SADAKA) vodilo se rauna o raspodeli i potrosnji solidarnost je bila na prvom mestu (npr.ako neko pronadje neku stvar , moe je zadrati ako je siromah, ali ako je imucan, mogao ju je samo dati kao milosrdni dar) postojalo je vie podela stvari: ivo blago (stoka,robovi) u mrtvo blago (novac) zamenljive i nezamenljive razlikovali su i svojinu i dravinu draviina je mogla biti opravdana i neopravdana stvari u prometu(MAL) i one koje to nisu da bih stvar bila u prometu, morala je da ispuni dva najvanija uslova: 1)da ima odredjenu vrednost 2) da je to stvar ije je korienje dozvoljeno pokretne i nepokretne- jedna od najvanijih podela postojalo je vie oblika svojine na nepokretnostima1)MULK- dobra koja se nalaze u privatnom vlasnitvui na koje se plaa desetina (ZEKAT). Ponekad se nazivaju i zahir posedi jer je sakupljac poreza, amil, uvidom u njih mogao da odredi visinu poreza2)EMIRIJE- nepokretnosti nad kojima drava zadrava kontrolu, a preputa je na korienje pojedincima, uz plaanje naknade . Ako se nepokretnost nalazi u Arabiji, mogli su je kao sveto zemljiste koristiti samo muslimani plaajui desetinu- UR ZEMLJITE, dok su ostalo predstavljale ZEMLJE HARAA3)METRUKE- javni panjak ili uma u kolektivnoj svojini zajednice na ijoj se teritoriji nalazi.

4)IKTA POSED- vojno leno koje su Selduci uinili naslednim ukoliko se preuzmu vojne obaveze.5)VAKUFSKE NEPOKRETNOSTI- one koje su njihovi vlasnici zavetali za javnu dobit , i one se vie nisu mogle kupiti, prodati, dobiti niti naslediti. Ove zadubine nisu imale svojstvo pravnog lica, jer je ta ustanova bila nepoznata serijatskom pravu.

Zaloga- zalogoprimac- pribira plodove stavri, imao je cak i pravo da proda stvar iako rok nije istekao i da se tako namiri. zalogodavac- nije mogao prodti stvar i tako namiriiti osnovni dug-

Obligaciono pravo

delili su obligacije na dve velike grupe:

sve vrste ugovora i specificnih raspolaganja (vakufi, svecana obecanja...)

raznacinjenja iz kojih proisticu odgovornosti i naknada stete(ostecenje tudje imovine, zauzimanje tudjeg poseda....)

u islamu nije bilo potpune slobode ugovaranja da bi se omogucila kontrola moralne ispravnosti pravnih poslova

upravo zbog toga, islam je zabranio uzimanje kamata, kritikovao je ideju rizicnih pravnih poslova za zakljucenje ugovora bila je dovoljna saglasnost volja , pa se nije zahtevala nikakva formalnost

obligaciono pravo je bilo veoma razvijeno jer je trgovina bila jedno od najvaznijih zamimanja

kupoprodaja i trampa nazivaju se BAU izgleda da je u prvo vreme preovladala trampa, a razvoj trgovine povezuje se sa dodirom sa zapadom

zajam je bio beskamatni ugovor ali, ova zabrana je ipak izigrana , i zo putem dvostruke kupovine: prodavac (zajmoprimac) ja prodavao kupcu (zajmodavcu) robu za novac, istovremeno otkupljujuci tu robu za vecu svotu novca(zajam + kamata) koja mora biti isplacena do nekog kasnijeg dauma

erijatsko pravo je poznavalo i ugovore o posluzi, ostavi, jemstvu, zalozi, zastupnistvu, ortakluku, najmu, zakupu....

obl.pravo halifata uticalo je na srednjovekovno prvo u evropi

MOHARTA- srednjovekovni naziv za arapski ugovor o kupoprodaji, koji se kod njih zvao MUHATARA arapsko havala preslo je u francusku kao menica. porodino i brano pravo na prvi pogled se moe reci da je zena uzivala vecu sobodu u predislamskom periodu, ali je islam ipakk popravio njen polozaj u stvarnom i obligacionom pravu muz i zena su bili izjednaceni zena je bila slabiji svedok; njen nasledni deo bio je manji; tee se razvodila od muskarca;

erijat je dozvolio mukarcima ogranienu poligamiju- u ito vreme slobodan covek je mogao imati do 4 zene, a rob 2.

mu je pri sklapanju braka plaao venani dar- MEHR u predislamsko doba on se isplaivao mladinoj porodici kao neka vrsta kupovne cene islam je odredo da on pripada zeni

os se davao pre stupanja u brak ili je obecaavan zeni pre braka, ali je mu bio u obavezi da ga isplati u celosti samo ukoliko dodje do razvoda braka

vremenom se uoblicili pravilo da se zeni daje samo simbilican iznos mehra. a ostatak je muz svecano obecavao zeni, i tacno naglasavao koliko ce joj dati u slucaju razvoda.

mu je bio duan da se stara o eni i snosi sve troskove uzdrzavanja porodice, dok zena nije morala da izdrzava svg muza u slucaju da on osiromasi

mu nije mogao ni da upravlja ni da koristi eninu imovinu pored svoje supruge, muz je mogao imati i konkubine , ali su to ugl imali najmocniji muslimani

islamsko bracno pravo kasnije je zabranilo kokubinat, a kadiji je data obaveza da svaku takvu zajednicu muskarca i zene pretvori u brak, ako je to moguce, ili razvrgne (sta god... :D ) u prvo vreme je bio dozvoljen i privremeni brak MUTA koji se zakljucivao na tacno odredjeno vreme u vidu ugovora sa zenom, koja je za to dobijala naknadu deca iz takvog braka su bila zakonita ovaj brak je prestajaao istekom ugovorenog roka razvod je mu mogao pokrenuti veoma lako, jedostranom izjavom volje TALAK da bih takav razvod bio valjan, bilo je naophodno da mu izgovori formulu razvoda tri puta

serijatsko pravo poznavalo je i brak sa robinjom preuzet je i obicaj da pobednici otimaju zene pobedjenih postvli su fikciju da se deca rodjena u odredjenom preiodu posle razvoda braka smatraju rodjena u braku postojala je tzv nenormalna trudnoa, koja je trajala do 2 god ( hanefitska skola je prihvatila rok od 2 godine )

u prvo vreme, islam je poznavao adopciju, ali je ona brzo zabranjena jer se zaakljucilo da ona narusava interese krvnih srodnika postojalo je nekoliko vrsta srodstva: krvno

duhovno

tazbinsko

srodstvo po mleku

Nasledno pravo u predislamskom periodu zene nisu bile naslednici cak su i posle njihove smrti ulazile su u njihovu ostavinsku masu

naslednici su bili samo mukarci

islam je promenio sistem nasledjivanja u korist zenskih srodnika, supruge i oca

od zaostavtine su se prvo naplaivali trokovi, potom dugovi a tek se isti ostatak nasledjivao.

enskim srodnicima je priznato nasledno pravo u ogranienom obimu- njihov nasledni deo je bio dva puta manji od dela koji su dobijali muski naslednici

supruzi su spadali u priviledovane (FARZ) NASLEDNIKE MU je nasledjivao polovinu enine imovine ako ona nije imala dece , a etvrtinu ako je imala dece. eni u obrnutom sluaju pripada etvrtina, odnosno osmina muevog dela.

po blizini srodstva naslednici su se delili u tri katgorije:

privilegovane naslednike- farz naslednike asaba naslednike(bliski agnatima)

naslednike po tankoj krvi koji su dobijali nasledje ako nije bilo nikoga iz prva dva reda

erijatsko pravo nije poznavalo klasian testament posebnim raspolaganjem slinim testametu (VASIJJET) ostavilac je mogao raspolagati samo sa TRECINOM SVOJE IMOVINE, jer je ostatak morao ici u korist zakonskih naslednika

ne postoji univerzalna sukcesijaKrivino pravo nije u veoj meri sistematski obradjivano

islamska pravna nauka poznaje tri kaategorije krivinih dela koje ine: hudud- zloini predvidjeni Kuranom

krivina dela protiv linog integriteta svi drugi prestupi ( hudud- Kuran je predvideo samo pet krivinih dela. Ona iskljuuju oprost i nagodbu jer je sam Alah zahtevao kanjavanje ovih poinilAca: kraa- kanjava se odsecanjem ruke razbojnitvo- predvidjena smrtna kazna prevara (- u prvo vreme je povlacila 100 udaraca bicOm, zatim kamenovanje pa novanu kaznu lana optuba za preljubu upotreba vina ili kakvog drugog alkoholnog pia medjutim, cinjenica da za ova dela nije predvidjen oprost donekle je ublazena idejom aktivnog kajanja- npr, ako lopov vrati ukradeni predmet pre podizannja tuzbe, kazna izostaje dela protiv liinog integriteta- ubistvo ili ranjavanje davali su pravo na krvnu osvetu, ali je islam uspeo da je suzi samo na pocinioca, ostavljajuci po strani njegovu porodicu oprost i nagodba su bili dopusteni kod nagodbe, kao i u slucaju nehoticnog ubistva ili ranjavanja, se placala kompozicija - DIJA

za navedena dela nije postojalo gonjenje po sluzbenoj duznosti, vec je to bila prvatna stvar svi drugi prestupi- podlegali su diskreciionoj kazni- TAZIR koja je bila u nadlenosti sudije postojalo je vise vrsta tazir kazni : prekor, pritvor, izgnanstvo, novcana kazna, telesno kanjavanjeSudstvo i sudski postupak uglavnom su bili u nadlenosti kadije glavni kadija je najcesce bio najpoznatiji pravnik svoga vremena sudio je u Bagdadu preporucuje ostale kadije u vreme hurana-ar raida svim sudijama je naloeno da sude prema ucenju hanefitske kole nije postojalo kolegijalno sudjeenje, pravilo je bilo da samo jedan sudi neke skole su izrazito trazile da sudija dobije savetnike

tu ulogu je kasnije dobio muftija onje na traenje kadije davao pravne savete- fetve iskljucivo vezane za odredjena pravna pitanja

o konkretnom resenju spora uvek je odlucivao kadija tuilac je duan da podnese dokaze, osim ako optuzeni ne prizna krivicu

u tu svrhu se kadija sluio tzv pozvanim svedocima