01. OTKAKO JE BANJA LUKA POSTALAOtkako je Banja Luka postala, aman, aman, postala nije ljepsa udovica ostala, aman, aman, ostala. Nego sto je Dzafer-bega kaduna, aman, aman, kaduna nju mi prosi sarajevski kadija, aman, aman, kadija. Nece ona sarajevskog kadiju, aman, aman, kadiju ona hoce banjaluckog bekriju, aman, aman, bekriju.

03. PUT PUTUJE LATIFAGAPut putuje Latifaga sa jaranom Sulejmanom: - Moj jarane, Sulejmane, je l' ti zao Banjaluke? Banjaluckih teferica, kraj Vrbasa aksamluka? I tekije Maglajlica, Kul-mahale Dervisica, i Pobrdja Djumisica? Lijepe Fate Atlagica?

05. UMIHANA HADZI JUSUFOVAUmihana hadzi Jusufova na Vrbasu djugum ostavila na djugumu fesic s dukatima; jemeniju na vrhu svezala, a papuce k vodi okrenula da svak misli da se utopila. Sva gospoda k vodi dolazila, niko ne smje u Vrbas skociti osim jednog deli Ibrahima. Kad se nesto iza grma javlja: - Ne budali, deli Ibrahime, nisam bolan, u Vrbas skocila vec sam bijelo lice umivala da ga ljubi deli Ibrahime.

07. SANAK ZASPALASanak zaspala Ajka hanuma u Banjoj Luci, na desnoj ruci, ter mi dozivlje Kumru robinju; - Dojdi mi brze, Kumro robinjo, cini mi cine, Kumro robinjo, Da mi moj beze do zore dojde. Cine joj cini Kumra robinja. Omrce beze u Banjoj Luci, U Banjoj Luci, Ajki na ruci.

09. BANJALUKO, VATROM IZGORJELABanjaluko, vatrom izgorjela U tebi me cura zanijela.

  02. KOLO IGRA U GAZANFERIJIKolo igra u Gazanferiji, kolovodja Maglajlica Hata. Do podne je kolo preigrala, a od podne jade zadavala. Izgubila sitnu hamajliju, a nadje je Kujundzicu Smajo pa je daje pobri Ahmet-agi: - De, pogledaj sta u njojzi pise! Cim je Hata Maglaj primamila, Ozenjeno i neozenjeno? Ozenjeno zene ostavilo, nezenjeno pamet izgubilo!

04. VRBAS VODO STO SE CESTO MUTISVrbas vodo sto se cesto mutis Ah, moj dragi sto se na me ljutis Sto sam drugog okom pogledala Ako sam ga okom pogledala Ja ga nisam srcem sevdisala.

06. BANJA LUKO, NA KRAJINI HVALABanja Luko, na Krajini hvala Niko ne zna nicijega hala Ikindija - stize haberdzija Utopi se Mujo Celebija Na Vrbasu hata kupajuci Na carsiji usred Banjaluke Njega zali i staro i mlado A najvise ostarjela majka. OJ, VRBASU, VODO HLADNA Oj, Vrbasu, vodo hladna Odnesi mi jade moje. Odnesi ih mojoj dragoj, Mojoj dragoj pod pendzere Nek' ih draga razabere, Nek' ih meni i ne vraca.

08. NE CUDIM SE MRAKU NI OBLAKUHaj, ne cudim se mraku ni oblaku, Haj, nit' Vrbasu sto se cesto muti. Haj, vec mom dragom, sto se na me ljuti, Haj, da je scega ne bih ni zalila. Haj, sto sam samo drugog pogledala, Haj, ako sam ga okom pogledala, Haj, ja ga nisam srcem sevdisala, Haj, sevdisala ni begenisala.

10. KO SE ONO BRIJEGOM SECEKo se ono brijegom sece, haj, vaj, Ko li ono bi, haj, vaj. Ko li ono bi. Ja sam ona iz Sehera, haj, vaj, Suljagina kci, haj, vaj, Suljagina kci.

Zanijela, garavim ocima Bijelim licem i mednim ustima. Mila majko, kad bi moja bila Moja bi se zelja ispunila. Mila majko, dovescu je sebi, Bice mila i meni i tebi.

11. BANJA LUKO I RAVNINE TVOJEBanja Luko i ravnine tvoje, u tebi su crne oci moje. U tebi je beg-Emina mlada pa se sece ispod bila grada. Gledao je valija sa grada: a bogati, beg-Emina mlada, bi li meni virna ljuba bila? Steracu ti crvenu kadifu, sipacu ti biser i dukate! -A bogami, valijo iz grada, nebi tebi virna ljuba bila, ja imadem agu Omeragu. U Omera sargija tambura, kad god svira u srce me dira. Volim s Omom po gori hoditi, neg' s valijom u dvoru siditi!

13. DJEVOJKA VICE S VISOKA BRDADjevojka vice s visoka brda, s visoka brda, aman, aman, iz tanka grla. Moze li biti ptica bez gore, ptica bez gore, aman, aman, riba bez vode. I Banjaluka bez kadiluka, i ja djevojka, aman, aman, bez asikluka.

15. LEPTIRICI MALI, SARENIJEH KRILALeptirici mali, sarenijeh krila, da l' je koja cura na Vrbasu bila? Sinoc jedna bila, s ibrikom u ruci, djule zalivala, dragoga cekala. U bastici njenoj, sazrilo je voce, al' je ljubav mori, pa ne zna sta hoce. Leptirici mali, sarenijeh krila, to je moja draga, na Vrbasu bila.

17. PORUCUJE PRIDOR KAPETANEBanjaluko i ravnine tvoje, ja izgubih crne oci moje gledajuci niz ravnine tvoje, gdje se secu bezi banjalucki; pred njima je Pridor-kapetane! On izgubi srmom vezen jagluk, u jagluku hiljadu dukata. Nasla mu ga Begza Himzagina. Porucuje Pridor-kapetane da mu Begza vezen jagluk vrati i u njemu hiljadu dukata. Odgovara Begza Himzagina: - Srce, duso, Pridor-kapetane,

Imala sam sedam asik, haj, vaj, I malo mi bi, haj, vaj, I malo mi bi. A kad dodje Smail-beze, haj, vaj, I dosta mi bi, haj, vaj, I dosta mi bi. Na glavi mu crven fesic, od tri dukata; na njemu je mor-dolama, duga do zemlje; Sevli stasa, tanka pasa, soja gospodskog!

12. KRAJ VRBASA SJEDI MOMCEKraj Vrbasa sjedi momce ceka djevojce, aman djevojce. Haj, vjetric piri, dunja miri, noc je kao dan. Haj, mlado momce, cekajuci aman, prevario san. Kraj momceta doro pase, poigrava se, aman igra se. Haj, nogom kopa, vodu pije, i prisluskuje, Haj, a djevojce, nit' dolazi aman nit porucuje. Pijetli zoru najavljuju, ptice pjevaju. Haj, zora svice noc odmice, zvijezda nestaje, Haj, mlado momce, kraj Vrbasa aman jos ne ustaje. Kroz grancice mjesec viri, pa mu govori, aman govori, Haj, ustaj, ustaj mlado momce, spremaj doru svog, Haj, svatovi ti odvedose, aman dragu za drugog.

14. KOLIKA JE SEHER BANJALUKAHaj, kolika je seher Banjaluka, seher Banjaluka, haj, u njoj ima, aman, trista djevojaka. Haj, svaka ima po asika svoga, po asika svoga, haj, lijepa Fata, aman, tri'es i jednoga. Haj, al' ne prodje ni godina dana, haj, sve se cure, aman, redom poudase,

haj, samo Fata, aman, osta neudata.

16. BOSNO MOJA, DIVNA, MILABosno moja, divna, mila, divna, gizdava, haj, u tebi je Sarajevo, seher sevdaha. U tebi su, gore mnoge, gore visoke, haj, proslaaljene, gore mnoge, Bosne ponosne.

jagluk cu ti u ruhu donijeti, a dukate pod bijelim vratom.

19. VOZILA SE PO VRBASU LADJAVozila se, sevdeli, vozila se, Zumro, po Vrbasu ladja, po Vrbasu ladja. Sva je ladja, sevdeli, sva je ladja, Zumro, srebrom okovana, srebrom okovana. Vesla su joj, sevdeli, vesla su joj, Zumro, sva od suhog zlata, sva od suhog zlata. U njoj sjedi, sevdeli, u njoj sjedi, Zumro,

devet djevojaka, devet djevojaka. I deseti, sevdeli, i deseti, Zumro, Mujo skeledzija, Mujo skeledzija.

21. U SEHERU, KRAJ BISTRA VRBASAU Seheru, kraj bistra Vrbasa, setala se, aman, lijepa Almasa. Ja, kakva je u pojasu svome, sav se Seher, aman, ponosi sa njome. Oj, Almaso, mladosti ti tvoje, budi moja, aman, ukrasi mi dvore. Ja cu tebi sevdah pokloniti, ti ces meni, aman, sina darivati.

23. VRBAS VODO, STO SE KUNES KRIVOVrbas vodo, sto se kunes krivo, sto se kunes krivo, da je mene obljubio dragi, obljubio, pa me ostavio. A sto tako, sto se kunes krivo, sto se kunes krivo, ja sam sinoc sa dragim stajala, sa dragim stajala i u tvome sumu uzivala.

25. STONO JECI SEHER BANJALUKAStono jeci seher Banjaluka? Udaje se pasina unuka cak u Stambol za careva sina. Kad je posla kita i svatovi, mudro pasa Fatu svjetovase: O, Fatima, draga kceri moja, kada budes na pomol Stambolu, pusti dibu konju do kopita, pusti duvak konju do strmasca. Gledace te sva careva vojska i sam care sa divana svoga, a carica kroz drago kamenje, sultanija kroz mrezu bisera, Luda Fata mudar sjet primila. Kad je bila na pomol Stambolu, spusti dibu konju do kopita, puli duvak konju do strmasca, Gledala je sva careva vojska i sam care sa divana svoga,

Bosno moja, divna, mila, divna, gizdava, haj, u tebi je Banjaluka, uzdah momaka.

18. CUDILA SE, AMAN, JACudila se, aman, ja, cudila se, zeman, ja, cudila se po has basci trava, za kog podje Zilhanuma mlada. Nece bega, aman, ja, nece bega, zeman, ja, nece bega, ne begenise ga, a ni age, jer joj nisu drage. Ona ode, aman, ja, ona ode, zeman, ja, ona ode za esnafa mlada, pod Pecine, pod najvise stijene.

20. SABLJO MOJANigdje zore, ni bijela dana, ni danice, da pomoli lice. Kad ujutro rujna zora rudi, siv se soko pod cadorom budi. Sa jastuka glavu podizase mrkim okom sablju pogledase. Sabljo moja, roditelja moga, roditelja bega, Isaj-bega. Dosta li si pocinila jada, dosta jada oko Beograda. Vise muke, oko Banjaluke.

22. VRBAS VODA NOSILA JABLANAVrbas voda nosila jablana, na jablanu kuje kujundzija Na jablanu kuje kujundzija. Kujundzijo, tako ti zanata, skuj ti meni od zlata junaka. Skuj ti meni od zlata junaka. Nemoj plavaa tako ti zanata, vec garava k'o sto sam i sama. Vec garava, k'o sto sam i sama.

24. DRAGU PROSI ATLAGICA ZUKODragu prosi Atlagica Zuko, prosio je i isprrosio je i djevojku darovao lijepo. U koji je danas isprosio, istog ju je dana ostavio. Da je zasto, ne bi ni zalio vidio joj ruke na pendzeru

a carica kroz drago kamenje, sultanija kroz mrezu bisera. Kad je bila blizu bijelog dvora, sidje care sa divana svoga, uze zlato za bijelu ruku, uvede je u svoje saraje, i za se je nicah ucinio, a sinu je bio isprosio.

27. TRI KATMERAHaj, kolika je hazbu hajat jalija, jalija, haj, jos je veca u mog dragog avlija, avlija. U avliji lijepa Djula, majkina, majkina, u ruci joj od biljura mastrafa, mastrafa. U mastrafi tri cvijeta katmera, katmera, svaki cvijet za po jednog dilbera, dilbera. Kad zapjeva misli na jednoga, jednoga, na jednoga, na Aliju svoga.

29. ZELENA RIJEKAOna je bila zena, sto se za mene rodi, ona je bila njezna, kao list na vodi. Godine duge su prosle, umoran vracam se tebi, da gledam obale tvoje, i sanjam o njoj. Zelena rijeko, sumi kao prije kad bila je tu. Zelena rijeko sumi, bar me maao sjeti na nju. Ti me primi na obale svoje, gdje smo s tobom bili nas dvoje, kad si postala dio nas zelena rijeko. Ti me vodi u druga jutra, da ja trazim to nase sutra, ti mi pricaj, pricaj o njoj, zelena rijeko.

31. SEHER GRADE, BANJALUKO MILASeher grade, Banjaluko mila, cijelu Bosnu ti si zadivila svojom pjesmom i lijepim sevdahom, asiklukom pa i rahatlukom. Svud se pjesme o tebi pjevaju u tebi je lijepo ko u raju, zelenilom svud si opasana, i sarenim ruhom prosarana. Banjaluko, sva goris u sjaju, kao draga u mom zagrljaju,

pa mislio, drugome ih daje.

26. S OVU STRANU I S ONU VRBASAS ovu stranu i s onu Vrbasa, s ovu smilje, a s onu bosilje, pa se smilje smije na bosilje, bas ko momce na mlado djevojce.

28. KRAJ VRBASA VODE HLADNEPosidjele tri djevojke, kraj Vrbasa, vode hladne. Ona jedna svilu prela, ona druga sitno vezla, onu trecu majka kara: - Gdje si bila, vis'ne bila, gdje s'hodila, ne hodila! - Nemoj mene karat' majko, sjedila sam kraj Vrbasa, i gledala po Vrbasu: kako voda camac baca, i u camcu tri junaka! na jednom su sjajne toke, na drugom su zlatne ploce, u treceg su crne oci. Sto s'u onog sjajne toke, ono ce mi djever biti! Sto s' na drugom zlatne ploce, ono ce mi svekar biti! Sto s'u treceg crne oci, ono ce mi dragi biti.

30. NE CUJE SE PJESMA SA VRBASANe cuje se pjesma sa Vrbasa, harmonike ne sviraju vise. Banjaluka, pjesmom opjevana, tuzno place, jeca i uzdise. Banjaluko, pjesmo moja, uz tebe je Bosna tvoja, uz tebe je nasa zemlja sva. Ti ces opet divna biti, s tobom ce se ponositi, Banjaluko, tvoja Krajina. Pusta sad je seher Banjaluka, sudbina je teska zadesila, divna zdanja i zivote drage, stihija je kobna unistila. Ne cuje se pjesma sa Vrbasa, tuzna rijeka nosi gorke suze. Zla sudbina i stihija kleta, svu ljepotu Banjaluci uze. Ti sec opet divna biti, s tobom ce se ponositi, Banjaluko, tvoja Krajina.

32. OJ, VRBASU, VODO HLADNAOj, Vrbasu, vodo hladna Odnesi mi jade moje. Odnesi ih mojoj dragoj, Mojoj dragoj pod pendzere Nek' ih draga razabere,

uvjek gori, nikad se ne gasi i pjevaj nam o lijepoj Almasi.

33. SINJE MORE I DUBINE TVOJESinje more i dubine tvoje, Banja Luko i ravnine tvoje, Odose mi crne oci moje, Gledajuci niz ravnine tvoje, Kud se secu momci banjalucki, Kako koji bijel' koporan kroji, Vid' mog dragog, vidi mu jordama, Od jordama ne gleda jarana!

35. PODIGLI SE GERZI HISECANIPodigli se gerzi Hisecani, na 'nu stranu u Kazanferiji, Kadenici mula Dizdarevoj. Kadenice doma ne bijase, u mahali urnek pocinjala. Puno zica kano Djumisica, puno grana kano i Cejvana i raleka kano pasaleka.

37. MENE DRAGI OSTAVIOMene dragi ostavio, A ja hajem i ne hajem, Vec se hocu da udajem. Na Hiseta ponosita, Dje se nose dugi curci, Dugi curci i fermeni, I niz prsa zlatna puca, Nek' dusman'ma srce puca! Niz caksire zlatne kopce, Nek' dusman'ma oci skoce!

39. SVUKUD KISA, PO HISETIM' SUSASvukud kisa, po Hisetim' susa, Tamo mi je i srce i dusa. Svukud blato, po Hisetim' zlato. Kud god podji u Gradisku dodji. Banja Luci dodji, na Hiseta dodji!

41. GORNJI SEHERBanja Luko i ravnine tvoje, U tebi su starine moje. U tebi je beg Emina mlada, pa se sece ispod bila grada. "A Boga ti, beg Emina mlada, bi li meni virna ljuba bila? Sterat cu ti crvenu kadifu, sipat cu ti biser i dukate!" "A Boga mi valija iz grada, ne bih tebi virna ljuba bila! Ja imadem agu Omer-agu, u Omera sargija tambura, kad god svirne u srce me dirne! Volim s Omerom po gori hoditi, neg' s tobom u dvoru siditi!"

43. KAD OPAZI KARAPROHIC IBRO

Nek' ih meni i ne vraca.

34. ZAKUKALE DVIJE KUKAVICEZakukale dvije kukavice, na jabuci prema Banja Luci, na mezaru pase Ali-pase! To ne bile dvije kukavice, vec to bile dvije pasinice. Nesto im se iz mezara javlja: "Oj Boga vam dvije pasinice, nistel' davno od Mostara ravna? Je li meni Buna na teminu? Kuca li mi sahat u Mostaru?"

36. KAMEN GORI, BISER ODGOVARAKamen gori, biser odgovara: "Sad moj dragi s drugom jordami! Nek jordami, ja mu nisam mani. Doce vr'jeme jordamit cu i ja, Jordamit cu, al' govorit necu!"

38. KONJA KUJE ZLATO MUHAREMEKonja kuje zlato Muhareme, Konja kuje po gradu se sprema. Muhu vila iza gore zvala: "Ne kuj konja, zlato Muhareme, Ne kuj konja, ne trosi dukata, Draga ti se za drugog udala, Za drugoga, za jarana tvoga, Za najmladjeg Selimbegovica!"

40. BANJA LUKO, TI SI PLEMENITABanja Luko, ti si plemenita, Plemenita, al' si kamenita, U tebi su privisoke kule, A najvisa bega Bakir-bega. U toj kuli nevjesta i zaova, Neva zaovu bratu ugovara, Zaova devi tiho progovara: "Selam ces mi begu Dzafer-begu, Kad mi htjedne terli dibu krojit', Nek' su cesto puce uz njedarca, Nek' ne moze ni alkatmer proci, A kamo li ruka od junaka!" Nevjesta zaovi govorila: "Luda ti si, moja zaovice, u mene su i jos gusce bile, do po noci puce otpinjase, od po noci nozem prerezase, prosuse se puce po duseku, moje suze po brusa jastuku!"

42. BANJA LUKO...Banja Luko, sva si u ruhu sarenom! Sva sarena, okolo zelena Sa hiljadu boja prekrivena! Sa svih strana krase te polja biserna; Svud pasnjaci i zreli vocnjaci, Zlato zuto niz grane prosuto! Ti ponosno stojis kraj tvoga Vrbasa,

Kad opazi Karaprohic Ibro Da se Naza s dusom rastavila, Ciknu Ibro k'o guja ljuta, Trze noze od mukadem pasa, Pa udari sebe u srdasce, Kako se je lahko udario, Na nozu je srce izvadio: "Kada nije moje Bisernaze, Neka nije ni njezinog Ibre!"

 

Slusas pjesmu kad se zatalasa, Sa sokaka nebu do oblaka! Banja Luko, puna si uzor momaka, Sve momaka k'o zlatnih jabuka, Djevojaka k'o secer krusaka!