Shambhala - Dolina besmrtnika, 1. dio (Nexus br. 39) Legende o zagonetnom himalajskom kraljevstvu Shambhali stoljeima proimaju svjetsku povijest, a nekoliko izvanrednih dogaaja pojaava mistiku koja okruuje tu egzotinu zemlju Pie: Tony Bushby lipanj 2009. Web-lokacija: http://www.tonybushby.com

adna kula U tibetanskim spisima i u predaji Dalekog istoka prisutno je drevno, raireno vjerovanje u Tajno kraljevstvo mudraca koji ive povueno u nepristupanim planinskim dijelovima Azije. Orijentalisti to zagonetno mjesto zovu Chang Shambhala ili Sjeverna Shambhala (ponekad se pie Shamballa). Tibetanski redovnici uporno tvrde da postoji tajanstvena dolina velike ljepote, okruena obruem snjenih planina, koja se protee od sjevernog Tibeta u Mongoliju; nepristupana je putnicima bez iskusnog ili mistinog vodstva. Predaja govori da je ta skrivena zemlja nedostupna svima osim iniciranima ili osobama posveenim duhovnom uskrsnuu ovjeanstva. Njeno je sredite istaknuto slavnom adnom kulom koja stoji u drevnom gradu za koji redovnici tvrde da se grije toplom vodom koja se uzdie iz podzemnih tokova, a nastala para die se u atmosferu stvarajui prirodnu temperaturnu inverziju. Dolina se ne vidi iz zraka zato to taj fenomen stvara visok, svijetao, maglovit pokrov koji skriva krajolik pod njim. Razni istraivaki timovi koji su putovali Himalajama tvrdili su da su kampirali uz vrue termalne izvore koji omoguavaju ivot bujnoj vegetaciji na podrujima izvan kojih nije bilo niega osim pustoi, kamenja i leda. Poput Tibetanaca, Rusa i Kineza, narod Indije takoer vjeruje u stvarnost prebivalita savrenih mukaraca i ena koje oni zovu Kalapa (ponekad Katapa) iz Shambhale, i koji ive u stalnoj prisutnosti energija duhovnog svijeta.

Profesor Nicholas K. Roerich, ugledan ruski autor, slikar i istraiva (1874.1947.), proveo je pet godina, od 1923. do 1928. godine, putujui kroz svih sedam tibetanskih prefektura. U svojoj knjizi Himalayas Abode of Light (Himalaje Dom svjetlosti; N. K. Roerich, Nalanda Publications, Mumbai, 1947.) napisao je da se ta tajna dolina nalazi iza velikih jezera i snijegom prekrivenih vrhova najviih planina na svijetu. ini se da je profesor Roerich stvarno doao do Shambhale, i iz tog sam razloga za ovaj lanak detaljno analizirao njegove knjige i slike, kao i djela njegovog sina dr. Georgea Roericha (1902. 1960.), izvanrednog orijentalista, filologa, kritiara umjetnosti i etnografa s akademskim titulama s Harvarda i Sorbonne. Obitelj Roerich ivjela je u dolini Kulu na sjeveru Indije, neposredno uz granicu sa zapadnim Tibetom, i odatle je organizirala nekoliko velikih ekspedicija u neistraena podruja Tibetanske visoravni, najvieg podruja na Zemlji. U tim su ekspedicijama sudjelovali deseci pomonika, Norveana, erpi, Tibetanaca, Mongola i Kineza, a ponekad su njihove misije trajale mjesecima. Jo jedan ugledni istraiva, Andrew Tomas, autor knjige Shambhala: Oasis of Light (Shambhala: Oaza svjetlosti; Sphere Books, London, 1977.), proveo je godine u Tibetu gdje je saznao da je kraljevstvo Shambhala smjeteno u dolini sa svih strana zatienoj ogromnim snjenim planinskim lancima te da se njeni stanovnici povlae u goleme podzemne katakombe. Ti i drugi istraivai Azije pisali su o nepoznatim dolinama izgubljenim meu kolosalnim snjenim planinama Tibetanske visoravni, za koje se prialo da lee skrivene negdje u zabaenim dijelovima Himalaja. Bhagavata Purana i sanskrtska enciklopedija Vachaspattya smjetaju Shambhalu na sjevernu stranu Himalaja, u podnoje planine Meru gdje se, kako mnogi vjeruju, susreu prolazno i vjeno. Preciznija lokacija prikazana je na zemljovidu iz 17. stoljea koju je 1830. u Antwerpenu objavio Csoma de Krs, maarski filolog koji je etiri godine proveo u budistikom samostanu u Tibetu. On je geografski poloaj Shambhale smjestio izmeu 45 i 50 stupnjeva sjeverne zemljopisne irine, iza jezera Manus Hu, priblino 100 kilometara istono od sela Karamay.

Nevjerojatno je to jo jedan stari samostanski dokument, kojeg je vidio ruski istraiva Nikolai M. Prjevalsky (1839. 1888.), definira zemljopisnu duinu Shambhale kao 88 stupnjeva (N. M. Prjevalsky, Mongolia, London, 1876., preveo Boris Fereng, str. 63). Te dvije koordinate lociraju podruje Shambhale nedaleko na istok od Altajskog gorja, velikog planinskog sustava u sredinjoj Aziji, s najviim vrhom na 4.506 metara, tono tamo gdje su Roerichove ekspedicije putovale u nekoliko navrata. Tajni ulaz u Dolinu besmrtnika Tisuljeima su narodi Azije vjerovali da je ovaj zabranjeni teritorij dobro uvan i dostupan samo onima ista srca. Ali pitanja koja treba rijeiti su: tko su ljudi koji ive u tom samotnom podruju... i kakva je njihova priroda? Tibetanske legende tvrde da je to tajno mjesto naseljeno Neujnim straarima - nekadanjim obinim mukarcima i enama koji su dobili putovnicu za Shambhalu zahvaljujui svom duhovnom napretku. Andrew Tomas predstavlja dojmljive dokaze iz tibetanskih izvora u starim samostanskim knjinicama koje je imao povlasticu koristiti. Njegova nam otkria pomau da saznamo vie o toj prosvijetljenoj koloniji: Bratstvom Shambhale predsjeda mala hijerarhija superiornih bia koje ponekad neizravno zovu Mahatmama, to na sanskrtu znai oni ija je dua golema. To su nadljudska bia s natprirodnim moima koja su dovrila svoju evoluciju na ovom planetu, ali ostaju s ovjeanstvom kako bi olakali njegov duhovni napredak... ivotni vijek njihovih tijela gotovo je beskonaan jer je Kota reinkarnacije za njih stao. (Andrew Tomas, Shambhala: Oasis of Light, op. cit., str. 43-44, passim) Drugim rijeima, oni su Besmrtna bia, a na temelju onoga to je poznato o tom blistavom drutvu prosvijetljenih ljudi, koncept reinkarnacije esencijalan je dio njihove filozofije. Tibetanski rukopisi dodaju, od pamtivijeka, dinastija mudrih

vladara nebeskog podrijetla vladala je kraljevstvom Shambhale i uvala neprocjenjivu batinu kalachakre, mistine znanosti ezoterijskog budizma (Giuseppe Tucci, Tibetanski oslikani svici, Rim, 1949., sv. 1). Poslije sedam godina u Tibetu i Kini, njemaki autor Hartwig Hausdorf napisao je u svojoj knjizi Die weisse Pyramide (Bijela piramida) da starjeine Shambhale nisu u potpunosti s ovoga svijeta; vie podsjeaju na izvanzemaljski um... vrstu koju je Univerzalni um poslao na nau Zemlju (Hartwig Hausdorf, Die Weisse Pyramide, englesko izdanje New Paradigm Books, Florida, 1998., str. 92, 102, passim). Od pamtivijeka Tibetanci i drugi azijski narodi vjerovali su da meu njima ive mudraci koji su se oslobodili smrti i lutaju Zemljom i svemirom po volji u fizikom tijelu. Drevni narodi zvali su ih sveti besmrtnici i tvrdili da su razvili niz alkemijskih eliksira besmrtnosti, ukljuujui ad u prahu pomijean s cinoberom koji su pili kako bi pripremili svoja tijela za stanje hsien materijalnu besmrtnost u tijelu koje je postalo eterino. Pisma koja danas zovemo Pisma mahatmi A. P. Sinnettu izmeu 1880. i 1885. napisali su mahatme koji su navodno nastanjivali samu Shambhalu, i tako su predstavljali izvor iz prve ruke o tom kraljevstvu iz samog zatvorenog kruga Mudraca Istoka. (Alfred Percy Sinnett [1840.1921.] bio je britanski urednik engleskog dnevnog lista Pioneer u Allahabadu u Indiji gdje je ivio od 1879. do 1889, i koji je imao privilegij biti primljen u Himalajsko bratstvo visokih jogija.) Na temelju tog dopisivanja Sinett je napisao The Occult World (Okultni svijet) (1881.) i Esoteric Buddhism (Ezoterijski budizam) (1883.), knjige koje su odigrale veliku ulogu u poticanju zanimanja javnosti za teozofiju. Odgovori i objanjenja koje su mahatme iz Shambhale dali na Sinettova pitanja nalazili su se u njihovim pismima i objavljeni su 1923. kao The Mahatma Letters to A. P. Sinnett. (Originalna pisma mahatmi uvaju se u Britanskoj knjinici i mogu se uz posebnu dozvolu pogledati na Odjelu za rijetke rukopise.) Slika tog zagonetnog kraljevstva postaje jo jasnija nakon to prouimo djela mahatmi koji su, prema vjerovanju, bili klasa ljudi s proroanskim sposobnostima. U jednom pismu Sinettu iz 1881. autor, ugledni Mahatma Morya, istonjaki inicijat

rodom iz Rajputa, opisuje velianstven tajni ulaz u Dolinu besmrtnika: Na odreenom mjestu koje se ne spominje strancima nalazi se ponor premoten krhkim mostom od ispletene trave, pod kojim protjee divlja bujica. Najhrabriji lanovi vaih alpinistikih klubova teko da bi se usudili krenuti tim prolazom jer visi poput paukove mree i izgleda trulo i neupotrebljivo. Ipak, nije takav; onaj tko se usudi krenuti tim putem i uspije... kao to i hoe ako je pravo da mu bude doputeno... doi e do kanjona jedinstvene ljepote krajolika, do jednog od naih mjesta i nekih od naih ljudi, o emu i kojima nema nikakvog zapisa ni biljeki meu europskim geografima. Na dobaaj kamena od stare lamaserije stoji stara Kula u ijim su njedrima stasale generacije bodhisattvi [suosjeajnih osoba ija je sutina savreno znanje]. (Passport to Shambhala, u izdanju West Siberia Geographical Society, 1923., pismo 18, str. 31, na engleski preveo profesor Vladimir Andrei Vasiliu, 1933. [ukljuuje potpunu zbirku Pisma mahatmi A. P. Sinnettu]) Stanovnici raznih sela na Tibetu tvrde da nitko ne moe proi odreenim podrujima bez dozvole: Mahatma Morya dodatno intrigira: Ve ste od pouzdanih putnika uli da ih vodii odbijaju voditi odreenim pravcima. Radije e pustiti da ih ubiju nego vas povesti naprijed. Tako, ako lakouman putnik ipak krene naprijed, planinska lavina zatutnjat e pred njim. Ukoliko putnik prebrodi tu prepreku odnijet e ga kia kamenja, jer oni koji nisu dobrodoli nee stii do svojih odredita. (u navedenom djelu, pismo 18, str. 32) Poznati su sluajevi kada su ljudi i ivotinje neprirodno drhtali pribliavajui se odreenim mjestima na tom podruju, kao da ih bombardiraju nevidljive zrake. Neimenovani Dalaj Lama iz 19. stoljea, duhovni voa Tibeta, ...u jednom razdoblju bio je

na dugom putovanju od Lhase do Mongolije, i na jednoj toki puta ljudi i ivotinje u njegovoj karavani poeli su se tresti bez vidljivog razloga. Dalaj Lama objasnio je tu pojavu rekavi da druina prolazi kroz dio zabranjene zone Shambhale, ija je psihika vibracija bila previsoka za putnike (N. K. Roerich, Srce Azije, Roerich Museum Press, New York, 1930.; takoer, Andrew Tomas, Shambhala, navedeno djelo, str. 54). Ruski istraiva N. M. Prjevalsky i njemaki jezikoslovac i povjesniar A. H. Francke zabiljeili su u svojim knjigama neobino ponaanje domaeg stanovnitva koje ni pod kojim uvjetima nije bilo mogue natjerati da uu u odreene okruge sjevernog Tibeta (N. M. Prjevalsky, Mongolia [Mongolija], navedeno djelo, str. 101; A. H. Francke, A History of Western Tibet [Povijest zapadnog Tibeta], Partridge and Co., London, 1907.). Ruski lan jedne od Roerichovih ekspedicija osobno je rekao Andrewu Tomasu da je njihova grupa doivjela isto iskustvo u dubinama Azije gdje su, bez vidljivog razloga, pomonici u ekspediciji odbili nastaviti dalje na jednom mjestu u sjevernom Tibetu. Rus je priznao da ni sam nije mogao razumjeti zato mu se nije jahalo dalje, rekavi da je to bilo udno i neobjanjivo, osjeaj koji nije elio ponovno doivjeti (Andrew Tomas, Shambhala, navedeno djelo, str. 58). Zagonetni planinski ljudi U Turfanu, Sinkiang, zapadna Kina, lanovi Roerichove ekspedicije uli su intrigantnu priu o visokoj, tamnokosoj eni ozbiljnog izraza lica koja je redovito izlazila iz dubokih spilja kako bi pomagala siromanima. Njena djela izazivala su duboko potovanje meu stanovnitvom itave azijske regije. Spominjali su se i jahai s bakljama koji su nestajali u podzemnim prolazima (Andrew Tomas, Shambhala, navedeno djelo, str. 59), a bilo je i izjava svjedoka koji su vidjeli blistavo odjevene, okrunjene lame (navodno iz Shambhale) kako sjede na nosiljkama koje nose po etvorica mukaraca. Roerich spominje da su visoki, vitki, bjeloputi ljudi viani kako nestaju u kamenim tunelima kad bi im se pribliili stranci. Kasnije, kad je njegova ekspedicija prolazila kroz Karakorumski prijevoj, Roerich je rekao da ga je domai vodi obavijestio kako su visoki, u bijelo odjeveni mukarci i ene

bili povremeno viani kako se pojavljuju iz tajnih ulaza na tom podruju. Ponekad su ti zagonetni planinski ljudi pomagali putnicima. Poetkom 1900-ih indijske novine Statesman objavile su priu o britanskom bojniku koji je vidio visokog, lako odjevenog mukarca duge kose kako pogledom pretrauje dolinu naslonjen na visoki luk. Primijetivi bojnika, ovjek je skoio niz strminu i nestao. Domae stanovnitvo mirno je reklo Roerichu: Vidjeli ste jednog od snjenih ljudi koji uvaju svetu zemlju. (N. K. Roerich, Heart of Asia, navedeno djelo). Na jednoj od svojih slika Roerich je prikazao Snjenu djevojku meu stijenama i snijegom, takoer kako dri luk. Usprkos ledenjacima i oigledno hladnim uvjetima, ona je lagano odjevena, kao da je zatiena od hladnoe toplom aurom. Roerich dodaje: U podnoju Himalaja nalazi se mnogo spilja i pria se da iz tih spilja vode podzemni prolazi koji se proteu daleko ispod Kinchinjunge. Neki su ak vidjeli kamena vrata koja nikada nisu bila otvorena jer za to jo nije kucnuo as. Duboki tuneli vode do velianstvene doline. (N. K. Roerich, Himalayas Abode of Light, navedeno djelo, citirano u Andrew Tomas, Shambhala, navedeno djelo, str. 39) Biljeka profesora Roericha poblie opisuje velianstvenu dolinu Besmrtnika. Rano na svom dugom putovanju Roerich je naiao na hodoasnike koji su mu rekli: Iza ovih planina ive sveti mukarci i ene koji spaavaju ovjeanstvo kroz mudrost; mnogi su ih pokuali vidjeti, ali nisu uspjeli... nekako, im preu greben, izgube svoj put. (N. K. Roerich, Heart of Asia, navedeno djelo; takoer Andrew Tomas, Shambhala, str. 59,passim). Pa ipak, Nicholas Roerich otiao je na taj teritorij na poniju. Bio je odsutan par dana i, nakon to se vratio, Azijci su pali niice pred njegovim stopalima, govorei da je on 'bog', jer nijedan ovjek nije mogao prijei granicu Shambhale bez boanskog odobrenja (Andrew Tomas,Shambhala, navedeno djelo, str. 58)

Moda je postojao razlog za to to je Roerich nesmetano uao u zabranjenu enklavu, jer su mahatme tvrdile Sinnettu: ...[oni koje mi] elimo upoznati nai e nas na samim granicama (Passport to Shambhala, navedeno djelo, pismo 15, str. 131). Roerichove napomene jednom lami (vjerskom uitelju) na Tibetu ukazuju na njegovo znanje iz prve ruke o dolasku do Shambhale: Mi smo osobno vidjeli bijeli granini stup, jedan od tri stupa Shambhale (N. K. Roerich, Himalayas, navedeno djelo). Osim potrage za domom mahatmi, cilj jedne od Roerichovih ekspedicija preko Tibeta i Xinjianga do Altaja 1928. nije sasvim jasan iz njegovog dnevnika, ali ini se da je bio povezan s vraanjem malog dijela svetog Kozmikog kamena na njegovo pravedno mjesto u adnoj kuli u sreditu Shambhale. Ta je krhotina prije toga bila poslana u Europu kako bi pomogla u osnivanju Lige naroda, koja je, iako je zavrila neuspjehom, bila vie nego poeljna nakon Prvog svjetskog rata (J. Saint-Hilaire, On Eastern Crossroads [Na raskrijima Istoka], New York, 1930., citirano u Andrew Tomas, Shambhala, navedeno djelo, str. 63) Ta je krhotina navodno bila dio mnogo veeg Kozmikog kamena, i ini se da je Roerich bio sudbinski predodreen da ga vrati u Shambhalu. Izgubljena oaza napredne duhovne kulture Narodne predaje stare Rusije takoer ukazuju na stvarno postojanje zajednice nadahnutih mukaraca i ena na mjestu u srcu Azije koje se na ruskom zove Belovodye Zemlja ivih bogova. U godinjaku Journal of the Russian Geographical Society iz 1903. objavljen je lanak pod naslovom Putovanje uralskih Kozaka u kraljevstvo Belovodye koji je napisao istraiva po imenu Korolenko. Takoer, u listopadu 1916. Geografsko drutvo zapadnog Sibira objavilo je priu ruskog povjesniara Belosliudova pod naslovom O povijesti Belovodya. Oba ova lanka, koje su objavila znanstvena tijela, vrlo su zanimljiva zato to otkrivaju vrsto uvjerenje, jo uvijek prisutno meu starim vjernicima u Rusiji, da su Belovodye

tajni zemaljski raj koji postoji negdje na podruju krajnjeg jugozapada Sibira. Ta dva lanka daju potvrdu naoj osnovnoj temi o skrivenom, svetom kraljevstvu negdje oko najsjevernijih regija Tibeta, kraljevstvu drevne visoke mudrosti. Predaju o izvanrednom, povuenom narodu drevne civilizacije u toj skrivenoj zemlji jedan je zagonetan domai mudrac ispriao ruskoj psihijatrici i autorici dr. Olgi Kharitidi tijekom njenog boravka u zabaenom dijelu Sibira: Njihova glavna dostignua bila su u razvoju unutarnjih dimenzija uma; cijelo njihovo drutvo posjedovalo je prekrasnu duhovnu snagu koju u modernoj materijalistikoj kulturi iskuse tek rijetki. Posjedovali su nevjerojatnu psiholoku mudrost. Bili su u stanju kontrolirati osobno doivljavanje vremena i nauili su telepatski komunicirati na velike udaljenosti. Bili su vrlo vjeti u planiranju budunosti, njihova drutvena struktura bila je najdjelotvornija koja je ikad postojala. (Dr. Olga Kharitidi, Entering the Circle [Ulazak u krug], HarperSanFrancisco, 1996.) Ali jedan zakon Doline besmrtnika zauvijek ostaje na snazi, a to je da neeljeni nee stii do nje (Road to Shambhala [Put do Shambhale], rijetka tibetanska knjiga iz 18. stoljea koju je napisao trei Panchen Lama ili Veliki uenjak (1738.1780.), preveo Cheng Yuan, 1901.). Samo oni koji su uli Kalagiyu, poziv u Shambhalu poslan na vjetru (ibid.) ili telepatskom komunikacijom od strane Velikih uitelja mogu se nadati da e sigurno stii u Dolinu najmudrijih ljudi na Zemlji (L. C. Hamamoto, The Soul Doctrine [Doktrina due], Lhasa, preveo C. Chan, 1916., str. 67). Prie oevidaca o Shambhali Tijekom prvog stoljea nove ere Apolonije, potovani i karizmatini grki mudrac, primio je poziv i otputovao u Shambhalu. Prije toga je bio primio upute i tono je znao gdje e nai ono to su u to vrijeme zvali Dom mudraca (A.

P. Sinnett, Esoteric Buddhism, London, 1903. pretisak originala iz 1883.). Apolonije je bio roen u Tiani u Kapadokiji tree godine nae ere i umro je 98. po Kr. Dobio je ime po grkom bogu Apolonu, a sugraani su ga od milja zvali sin Boji (Encyclopaedia Britannica, 9. izd., sv. 10, "Apollonius"). Nauavao je doktrinu unutarnjeg ivota (ibid.), hodao bos, nosio je dugu kosu, njegovao bradu i odijevao se u bijelu lanenu odjeu. Na svoja je putovanja vodio asirskog pisara zvanog Damis koji je svakodnevno dokumentirao Apolonijeve izreke i djela u dnevniku. Zahvaljujui Damisovoj zbirci od 97 kodeksa sauvane su izvanredne prie o Apolonijevim ivotnim iskustvima. Oko 200. po Kr. carica Julia Domna, druga supruga rimskog cara britanskog podrijetla Septimija Severa (cara u razdoblju od 193. do 211. po Kr.), toliko se zanimala za vane dogaaje iz Apolonijevog ivota da je unajmila grkog pisara i sofista Flavija Filostrata (oko 170. oko 245. po Kr.) da napie biografiju koju je on nazvao ivot Apolonija iz Tiane. Iz tih zapisa doznajemo da je Apolonije u transhimlajskoj zemlji boravio mjesecima (Filostrat, The Life of Apollonius of Tyana, Loeb Classical Library, London, 1912., osam knjiga u dva sveska, prijevod F. C. Conybeare; naredni Apolonijevi citati uzeti su iz 3. knjige koja je gotovo u potpunosti posveena njegovom putovanju u sjeverni Tibet). Nakon Apolonijevog dolaska u grad pod planinom zvanom Paraca (ibid.), predao je pismo tadanjem kralju Hiarchasu (Iarchas u nekim prijevodima, to znai Sveti vladar) i s iznenaenjem shvatio da je njegov sadraj kralju ve bio poznat. Apolonije se okrenuo Damisu i rekao: Doli smo do ljudi koji su nehinjeno mudri jer ini se da posjeduju dar predvianja budunosti (ibid.). Tijekom svog boravka ondje bio je svjedokom nevjerojatnih stvari kao to su bunari u tlu iz kojih su izbijale okomite zrake blistave, plavkaste svjetlosti. S divljenjem je govorio i o onome to je zvao pantarbes ili svjetlee kamenje koje se moglo aktivirati na nain da isijava toliko svjetlosti da se no po volji moglo pretvoriti u dan. Znanstvena i mentalna dostignua stanovnika tog izgubljenog grada toliko su zadivila Apolonija da je samo kimao glavom kad mu je kralj Hiarchas rekao: Upitaj nas to god eli jer si

meu ljudima koji znaju sve (ibid.). Apolonije je pitao kime oni sebe smatraju, a kralj Hiarchas mu je odgovorio: Mi sebe smatramo bogovima (ibid.). Apolonije nije samo vidio kako stanovnici Shambhale koriste snagu Sunca, nego ih je... ...vidio kako levitiraju dva lakta [priblino jedan metar] iznad tla, ne kako bi se razmetali udesnim sposobnostima jer oni preziru takve sklonosti, ve zato to svaki obred koji tako obavljaju, odvajajui se od Zemlje i hodajui sa Suncem, smatraju inom tovanja prihvatljivim Bogu. (Filostrat, The Life of Apollonius of Tyana, navedeno djelo, knjiga 3) O slinim pojavama u 20. je stoljeu izvijestila ugledna orijentalistica, autorica i prvi zapadni enski lama, ga. Alexandra David-Nel (1868.1969.), potvrdivi tako drevne Filostratove zapise. Ona opisuje Shambhalu kao kraljevstvo koje nije ograeno vremenom ili prostorom kao to smo to mi; Shambhala je danas ovdje, a sutra je nema (Alexandra David-Nel, Magic and Mystery in Tibet [Magija i misteriji Tibeta], Dover Publications, New York, 1971., prvo izdanje 1929.). Apolonije je za stanovnike Shambhale rekao da ive na zemlji, a ipak ne na njoj, i utvreni bez utvrda, ne posjeduju nita, a ipak imaju blaga svih ljudi (Filostrat, The Life of Apollonius of Tyana, navedeno djelo, knjiga 3). to se tie ideologije stanovnika, kralj Hiarchas ispovijedao je kozmiku filozofiju prema kojoj je Svemir ivo bie (ibid.). Pisma mahatmi naglaavaju injenicu da oni nisu ateisti ili agnostici, nego panteisti u najirem smislu rijei, koji vjeruju da su Bog i Svemir u osnovi identini. Njihov koncept kozmike evolucije osnovni je razlog zato je shvaanje o reinkarnaciji vaan dio filozofije Zatitnika ovjeanstva. Transhimalajski Stonehenge Godine 1928. na visini od 4.572 metra na svom transhimalajskom putovanju Roerich se zapanjio vidjevi tri duga, ravna reda visokih, okomito postavljenih kamenova s

uklesanim znakovima, koji su se od okolnog krajolika isticali svojim neobinim oblikom i uzorcima. Taj golemi kameni kompleks zavravao je velikim krugom uspravnog kamenja s tri menhira u sreditu. Strukturu je opisao kao kombinaciju Stonehengea iz Engleske i Carnaca iz drevnog keltskog svijeta Bretanje, mjesta koje je ranije posjetio. Njegova je karavana trebala prenoiti u blizini te kamene enigme, ali on se ondje zadrao tri dana i otkrio jo etiri reda okomitih kamenih formacija u okolnim podrujima. Zadivljen onim to je vidio, Roerich je upitao svoje tibetanske vodie: Molim vas, recite mi tko je postavio ovo kamenje? Odgovorili su mu: Nitko ne zna... ali ovaj se okrug od drevnih vremena zove Doring... mjesto svetog stojeeg kamenja. Nai preci kau da je neki nepoznat narod proao ovuda prije mnogo vremena; ostali su ovdje nekoliko generacija, ali to nije postao njihov trajni dom (N. K. Roerich, Himalayas, navedeno djelo,passim). Roerich je bio zadivljen injenicom da je putujui visoravnima Transhimalaja naiao na olienja Stonehangea i Carnaca (ibid.). Druge udnovate pojave u Tibetu Na tom su se golemom teritoriju zbivali neobini dogaaji, a neki od njih otkrivaju prisutnost superiornih duhovnih bia. Ga. Alexandra David-Nel, u svojoj knjizi The Superhuman Life of Gesar of Ling (Nadljudski ivot Gesara iz Linga, u izdanju Claude Kendall, New York, prevela Violet Sydney, 1934.), opisala je neobinu epizodu iz vlastitog ivota koja se odigrala u gradiu Jyekundo, smjetenom u pustom okrugu sjeveroistonog Tibeta. Za svog boravka ondje upoznala je tibetanskog lamu za kojeg se govorilo da povremeno nestaje u snijegom prekrivenoj planinskoj regiji gdje ne postoje nikakva sela, gdje ovjek lako moe umrijeti od gladi ili se u kratkom roku smrznuti. Uvijek bi se nakon nekog vremena vratio u civilizaciju i, odgovarajui na znatieljna pitanja, odgovarao samo da je bio s bogovima u planinama (ibid.). Jednog je dana ga. David-Nel napola ozbiljno upitala lamu bi li, prilikom svog sljedeeg odlaska Vladaru planina poklonio mali dar koji se sastojao od gomile kineskih papirnatih cvjetova (ibid.).

Nekoliko mjeseci kasnije, vrativi se sa svog puta u to zagonetno podruje, on je uenoj Francuskinji predao suvenir koji mu je dala ta osoba. Bio je to predivan plavi cvijet koji u junom Tibetu cvate u srpnju. David-Nel je bila zapanjena, rekavi da je u Jyekundu u to vrijeme temperatura bila 20 stupnjeva ispod nule, rijeka je bila prekrivena slojem leda debelim dva metra, a tlo je bilo smrznuto. Odakle Vam to?, zadivljeno je upitala. Lama je odgovorio: Moda iz tople doline na sjeveru (ibid.). Roerich je takoer zabiljeio niz izvanrednih natprirodnih dogaaja, jedan od kojih je bilo iznenadno pojavljivanje Rigden Jyopea (or Djapoa), vladara Shambhale. Pria se da kad je uao u odreeni lamaistiki hram, svijee su se iznenada same upalile. Roerich je iznio ovu priu: Bilo je sluajeva iznenadnog pojavljivanja prekrasnog mirisa, kao od hramskog tamjana, u srcu Gobija, gdje se kamena pustinja protezala stotinama kilometara u svim smjerovima. Na vidiku nije bilo nijednog hrama ili kolibe, pa ipak su svi lanovi ekspedicije u nosnicama osjetili miris u isto vrijeme. To se dogodilo u nekoliko navrata, a da za to nije bilo apsolutno nikakvog objanjenja. (Citirano u Shambhala, Andrew Tomas, navedeno djelo, str. 57) U tami mnogih noi Roerich je viao ive bljeskove okomitih stupova bijele svjetlosti koji bi sijevnuli prema nebu. to se dogaa? - upitao bi svoje vodie lame. Oni bi odgovorili: To su zrake iz Kule Shambhale (N. K. Roerich, Himalayas, navedeno djelo), objasnivi da su zrake bile namjerno usmjerene u vis iz velikog, trokutastog, svjetleeg kamena takozvanog Chintamani kamena koji se nalazio na vrhu adne kule. Rekli su mu da posjeduje okultna svojstva koja su u stanju dati telepatsko unutarnje vodstvo i izazvati preobrazbu svijesti kod onih koji su s njim u dodiru. Zapanjujua stvar u vezi s tom predajom je to to su Chitamani kamen navodno na Zemlju na krilatom konju [lung-ta] donijeli glasnici bogova iz solarnog sustava u zvijeu Orion (Dr. Walter Y. Evans-Wentz, The Tibetan Book

of the Great Liberation [Tibetanska knjiga velikog osloboenja], Oxford University Press, 1954.). ini se da je bilo vie takvih dragih kamenova (ibid.) jer, prema drevnoj lamaistikoj predaji, tri su takva piramidalna vrna kamena bila donesena na Zemlju i postavljena na razliite lokacije svaki put kad je bila osnovana duhovna misija od vitalne vanosti za ovjeanstvo. Prema nekim miljenjima jedan je bio na vrhu Velike piramide u Gizi, drugi na adnoj kuli Shambhale, a trei bi sada mogao biti pod morem na mjestu koje znamo kao Atlantida. Zagonetka arobnog ezla U Tibetu se tradicionalno vjeruje da je godine 331. po Kr. krinja stigla s neba (Andrew Tomas, Shambhala, navedeno djelo, tekst pod slikom u dijelu s fotografijama). U njoj su pronaena etiri sveta predmeta. Meu njima je bio arobni zlatni tap zvan dorge koji navodno ima izvanredna natprirodna svojstva. Tibetom stoljeima krue fantastine prie o tom tapu, a srebrne, mjedene i eljezne kopije danas se mogu nai u veini tibetanskih lamaistikih samostana. Vjeruje se da je oko sebe tijekom posebnih vjerskih ceremonija irio blistavu svjetlost, a u rukama kralja Shambhale bio je u stanju fokusirati i upravljati snanim kozmikim silama. Pria se da je takoer imao mo izbacivanja gromova i stvaranja rupa u oblacima. Mnogo godina poslije otkria koveia, pet stranaca iznenada se pojavilo pred tadanjim kraljem Shambhale Tho-tho-ri Nytan-tsanom i nauilo ga pravilnoj upotrebi predmeta iz kovega. Neobina letjelica iznad Himalaja Mahatma Morya zvao je Shambhalu Grad znanosti (Passport to Shambhala, navedeno djelo, pismo 62, str. 101), zbog ega je prikladno razmotriti mogunost da ta kolonija (ili kolonije) superiorne kulture posjeduje naprednu tehnologiju. Da su stanovnici te tajanstvene naseobine znanstveno osvijeteni moe se zakljuiti iz prie ispriane Roerichu o lami koji se vraao u svoj samostan nakon dugog puta u jednu

udaljenu zajednicu. U uskom tajnom podzemnom prolazu lama je sreo dvojicu mukaraca koji su nosili istokrvnu ovcu i rekli mu da ivotinja slui za znanstveni uzgoj u Dolini besmrtnika (N. K. Roerich, Altai-Himalaya: A Travel Diary [Altaj-Himalaja: Dnevnik putovanja], Arun Press, Brookfield, CT, 1983, prvo izdanje 1929.). U drugoj prii o sredinjoj Aziji pod naslovom Zvijeri, ljudi i bogovi istraiva i autor dr. Ferdinand Ossendowski zabiljeio je neke fascinantne injenice, a njegova dokumentacija jednako je intrigantna za itanje kao ona Nicholasa Roericha, Alexandre David-Nel i Andrewa Tomasa. Jedan mongolski lama ispriao je dr. Ossendowskom ne samo o golemom sustavu tunela ispod Himalaja nego i o neobinim vozilima koja su jurila kroz njih izuzetno velikim brzinama (Ferdinand Ossendowski, Beasts, Men and Gods, E. P. Dutton & Co., New York, 1922). Strojevi koji se brzo kreu pod zemljom ukazuju na mogunost tehnolokih dostignua velikog kalibra u vremenu za koje se ini da stoljeima prethodi naem trenutnom razumijevanju sloenih strojeva. Ta je predaja nastala davno prije nego to je zapadni svijet razvio bilo kakvu tehnologiju. Postoje sline prie da su podzemna vozila nekada prometovala ispod platoa Gize (arapske predaje iz 10. stoljea). Trebali bismo razmotriti mogunost da su Shambhala i Velika piramida moda povezane sustavom tunela. Na svojim putovanjima po Tibetu Roerich je proitao stare lamaistike tekstove koji su govorili o eljeznim zmijama koje prodiru svemir vatrom i dimom i stanovnicima dalekih zvijezda (N. K. Roerich, Heart of Asia, navedeno djelo). Takoer, brojna su nevjerojatna vienja brzih letjelica u zoni Shambhale. Ovaj izvjetaj iz Roerichovog dnevnika opisuje to se dogodilo dok se njegova ekspedicija kretala u blizini Karakorumskih planina: Petog kolovoza neto izvanredno! Bili smo u naem kampu u okrugu Kukunor, nedaleko od Humboldtovog lanca. Ujutro oko devet i pol neki od lanova nae karavane primijetili su kako nad nama leti izuzetno velik, crni orao. Nas sedmorica zagledali smo se u tu neobinu pticu. U istom trenutku drugi lan nae karavane primijetio je: 'Tamo je neto visoko iznad

ptice.' I zapanjeno je viknuo. Svi smo vidjeli, u smjeru od sjevera prema jugu, neto veliko i sjajno, reflektirajue poput Sunca, poput golemog ovalnog predmeta koji se kree ogromnom brzinom. Letei iznad naeg kampa ta je stvar promijenila smjer s juga na jugozapad. I vidjeli smo kako je nestala na intenzivno plavom nebu. ak smo imali vremena izvaditi dalekozore i vrlo smo jasno vidjeli ovalan oblik sjajne povrine ija je jedna strana blistala od sunca. (N. K. Roerich, Altai-Himalaya, navedeno djelo). Roerichovo vienje dogodilo se oko dva desetljea prije nego to je pilot Kenneth Arnold podnio svoj slavni izvjetaj o formaciji srebrnih, krunih, metalnih letjelica koje su se poskakujui kretale nebom blizu Mount Rainiera u Washingtonu (SAD), odakle je nastao naziv letei tanjuri. Samo je letjelica nepoznatog tipa mogla izvoditi nagle zrane manevre zabiljeene u Roerichovom dnevniku. Vidjevi disk na nebu, jedan od lama iz ekspedicije mirno je rekao Roerichu: To je znak Shambhale... uvaju vas Besmrtnici Shambhale... jeste li primijetili u kojem je smjeru otila ova kugla [?]... morate ii istim smjerom (N. K. Roerich, Heart of Asia, navedeno djelo, passim) Shambhalin trokut U naoj potrazi za zagonetnom Dolinom Besmrtnika drugi dio nae prie utvrdit e lokaciju Roerichova tri stupa Shambhale koji tvore Shambhalin trokut, podruje oaravajuih dogaaja koji ukljuuju nedavno otkrivanje zapisa o meuzvjezdanoj tragediji i vienja grupa piramida u Tibetu. Nastavak u sljedeem broju... O autoru: Tony Bushby napisao je mnogo lanaka za Nexus od kojih je posljednji Celestial Prophecies and the Great Pyramid (Nebeska proroanstva i Velika piramida), objavljen u europskom izdanju Nexusa sv. 15, br. 5 i 6. Autor je nekoliko knjiga: The Bible Fraud (Joshua Books, 2001, izvadak Biblijska

prijevara objavljen u hrvatskom Nexusu br. 31-33), The Secret in the Bible (Joshua Books, 2003; izvadak Drevni gradovi pod pijeskom Gize, objavljen u hrvatskom Nexusu br. 1); The Crucifixion of Truth (Joshua Books, 2005); The Twin Deception (Joshua Books, 2007); i The Christ Scandal (Stanford House, 2008). Tonya Bushbya moe se kontaktirati preko njegove weblokacije http://www.tonybushby.com