shiva joga otvaranje treceg oka
DESCRIPTION
retka knjiga - istinskog majstoraTRANSCRIPT
�Shiva - Yoga : tehnika otvaranja trećeg oka�
� ��������MAHATAPASVI Shri Kumarsvamiji�
�
MAHATAPASVI�Shri�Kumarsvamiji�
�
Shiva�-�Yoga�:�tehnika�otvaranja�trećeg�oka�
�
PREDGOVOR�
�
Knjižica�Shiva-yoga�-�tehnika�otvaranja�trećeg�
oka�sažeto�je,�precizno�i�autentično�tumačenje�
prachina-yoge,�Animisha-yoge,�piyusha-yoge�ili�
Shiva-yoge.�U�pet�poglavlja�koja�slijede,�
Njegova�Svetost�Mahatapasvi�Shri�
Kumarsvamiji,�na�temelju�vlastitog�velikog�
iskustva,�ogromnog�znanja�i�duboke�meditacije,�
pozabavio�se�ne�samo�poviješću,�praksom�i�
filozofijom�Shiva-yoge,�već�je�dokazao�da�je�
Shiva-yoga�strogo�u�skladu�sa�zakonima�elektriciteta,�
svjetlosti�i�magnetizma.�Ona�nije�samo�
stvar�potpuno�predane�prakse,�već�su�njezini�
temelji�pa�time�i�rezultati�znanstveni,�logički�i�
univerzalni.�
Po�mišljenju�Shri�Svamijija�Shiva-yoga�je�kao�
disciplina�samokulture�postojala�još�u�kalkolitiku.�
Ondašnji�su�ljudi�štovali�Božicu�Majku�-�
Oblik�energije�i�muško�božanstvo�Shivu.�
Pečati,�crteži,�rezbarije�i�ostali�znaci�otkriveni�
meñu�arheološkim�iskopinama�u�gradovima�
Mohenjo�Daro�i�Harappa�pokazuju�da�su�
učeni�Mine,�asketi�koji�su�živjeli�u�pećinama,�
vježbali�Shiva-yogu.�
U�procesu�Shiva-yoge�od�vitalne�je�važnosti�
usredotočeni�pogled�na�odraz�svjetlosti�na�
Ishtalingi,�koji�proizvodi�magnetsku�snagu�i�
pomaže�potaknuti�funkciju�uspavane�pinealne�
žlijezde.�Pinealnu�žlijezdu,�koja�je�ostatak�
trećeg�oka,�moguće�je�probuditi�i�potaknuti�na�
funkcioniranje.�
Shiva-yoga�dovodi�do�nevidljivih�promjena�u�
životu�čovjeka�-�polagano�i�postupno�razvija�
njegove�sposobnosti,�pročišćava�njegov�um�i�
širi�njegove�obzore.�Poklonika�odvodi�iz�svijeta�
buke�u�unutrašnju�tišinu�Stvarnosti�koja�
nadilazi�prostor�i�vrijeme.�
U�davno�doba�svjesno�se�nastojalo�zadržati�
tajnost�teorije,�prakse,�filozofije�i�znanja�o�
yogi,�mantri,�tantri�i�mnoštvu�srodnih�pojmova.�
Duhovni�učitelji�običavali�su�upozoravati�
učenike:�"Držite�tajne�za�sebe.�Pod�svaku�
cijenu�one�moraju�ostati�tajne.�Nikada�ih�ne�
otkrivajte�neupućenima."�Njegova�Svetost�Shri�
Kumarsvamiji,�suvremeni�svetac,�sadhaka,�filozof�
i�yogi,�kaže:�"Shiva-yoga�je�demokratska.�
Svatko�je�podoban�baviti�se�njome,�bez�obzira�
na�kastu,�boju�kože,�vjersko�uvjerenje,�položaj,�
dob,�spol�i�službu."�
Danas�smo�svjesni�vlastite�zaokupljenosti�svjetovnim.�
Cijelo�čovječanstvo�trpi�bezbrojne�patnje.�
U�znanosti�i�religiji�ne�vlada�sklad.�U�
takvom�uznemirenom�ozračju,�mudrac�
Parampuja�Shri�Kumarsvamiji�propovijeda�
znanje�o�Shiva-yogi�i�prayer-yogi,�voñen�plemenitom�
misli:�
"Sarve�bhavantu�sukinaha�
Sarve�santu�niramayaha�
Sarve�bhadrani�pashyantu�
Ma�kashchit�dukhabhag�bhavet."�
�
Neka�svi�ljudi�budu�sretni.�
Neka�svi�ljudi�budu�zdravi.�
Neka�svi�ljudi�iskuse�samo�ono�što�je�dobro.�
I�neka�nitko�ne�iskusi�patnju."�
�
Sigurni�smo�da�će�ova�knjižica�Mahatapasvi�
Shri�Kumarsvamijija�potaknuti�mnoštvo�njegovih�
učenika�i�čitaoce�općenito�na�pravu�spoznaju�
izreke�"Atmanam�Atmana�Vidhi"�-�"Dušom�spoznaj�
Dušu."�
�
//�HE�PRABHO�PRASEED�AUM�//�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
PRVO�POGLAVLJE�
�
Nedavni�nalazi�u�Mohenjo�Darou�i�Harappi�
potvrdili�su�postojanje�naprednog�stupnja�civilizacije�
naroda�koji�je�cvjetao�u�dolini�Inda.�Oni�
pokazuju�da�je�narod�Inda,�koji�je�pripadao�
kalkolitiku�(bakreno�doba),�razdoblju�koje�seže�3000�
godina�prije�Krista,�posjedovao�visoko�razvijenu�
kulturu�bez�vidljivih�tragova�indoarijskog�upliva.�
U�svojoj�knjizi�Mohenjo�Daro:�civilizacija�Inda,�
Sir�John�Marshall�cijelo�jedno�poglavlje�posvećuje�
religiji�naroda�Inda�u�kojem�zaključuje�
kako�su�ti�ljudi�štovali�Božicu�Majku,�Shakti�i�
muško�božanstvo�Shivu.�Muško�božanstvo�
poistovjetio�je�sa�Shivom�zbog�istaknutih�obilježja�
božanstva�koje�ima�tri�oka�i�koje�je�Mahayogin�
kako�to�prikazuju�pečati,�crteži,�rezbarije�
i�ostali�simboli�otkriveni�na�raznim�nalazištima.�
Sir�John�Marshall�primjećuje:�"U�religiji�naroda�
Inda�sadržano�je�mnogo�toga�što�bi�se�moglo�
usporediti�s�religijama�drugih�zemalja.�To�se�
odnosi�na�sve�pretpovijesne�i�većinu�povijesnih�
religija.�Meñutim,�uzeta�u�cjelini,�njihova�je�
religija�tako�karakteristično�indijska�da�ju�je�
gotovo�nemoguće�odvojiti�od�još�uvijek�živućeg�
hinduizma�ili�barem�od�onog�njegovog�aspekta�
koji�se�povezuje�s�animizmom�i�kultovima�Shive�
i�Božice�Majke,�još�uvijek�istaknutih�snaga�u�
narodnom�štovanju."�
Izraz�Minakanna,�pronañen�na�istim�natpisima,�
sugerira�ranu�ideju�o�yogijskoj�disciplini.�U�tim�
dalekim�danima,�yogiji,�glasoviti�po�svom�asketizmu�
i�disciplini,�bili�su�poznati�pod�imenom�
Mine.�U�praindijskom�razdoblju�živjelo�se�asketskim�
životom�o�čemu�svjedoči�jedan�od�natpisa�
koji�spominje�"učene�Mine�koji�stanuju�u�
pećinama".�Stanovanje�u�pećinama�nije�bilo�
uobičajeno,�jer�su�u�to�vrijeme�postojale�prelijepe�
kuće�grañene�od�cigle.�Učeni�Mine�koji�su�
stanovali�u�pećinama�nisu�mogli�biti�nitko�drugi�
nego�asketi.�Pokrovitelji�Shiva-yoge�bili�su�učeni�
Mine�koji�su�stanovali�u�pećinama.�"Glava,�vrat�i�
tijelo�jednog�mramornog�kipa�sasvim�su�
uspravni,�oči�poluzatvorene,�a�pogled�usmjeren�
na�vršak�nosa.�Drugi�je�umotan�u�plašt�na�
upavita�način,�preko�lijevog�ramena�i�ispod�
desne�ruke.�Na�njegovu�šalu�su�rozete�u�obliku�
bilvina�lista,�najsvetijeg�predmeta�u�štovanju�
kulta�Shive.�Filozofija�tog�vremena�sažeta�je�u�
disciplini�kasnije�poznatoj�kao�brahmacharya.�
Spolna�suzdržanost�vidljiva�je�iz�urdhvamedhra�
prikaza�Shive�na�pečatu.�U�to�vrijeme�bit�yoge�
nije�sačinjavalo�štovanje�falosa,�već�pobjeda�
nad�njime".�
Pozadina�Shiva-yoge�jest�povijesna,�premda�
nismo�u�mogućnosti�izložiti�sve�pojedinosti�o�
Shiva-yogi�kakva�je�prevladavala�u�tom�razdoblju.�
S�vremenom,�praksa�Shiva-yoge,�pa�čak�
i�oblik�Linge,�doživjeli�su�promjene.�Shiva-yoga�
demokratska�je�u�tom�smislu�što�je�svatko�
podoban�vježbati�je,�bez�obzira�na�kastu,�boju�
kože,�vjersko�uvjerenje,�položaj,�dob,�spol�i�
službu.�Znanstvena�je�u�tom�smislu�što�se�u�
cijelosti�temelji�na�zakonima�svjetlosti�i�elektriciteta.�
Shivu�oslovljavamo�kao�Lingodbavamurti,�
samoopstojna�Istina.�Shivin�lik,�nazvan�
Shivaiinga,�koji�se�nalazi�u�svim�šivaističkim�
hramovima,�samo�je�plastični�prikaz�samoopstojne�
Istine.�U�praindijskom�razdoblju�Linga�se�
štovala�u�hramovima,�kao�i�Linga�nošena�na�
tijelu.�Kako�je�vrijeme�prolazilo,�pojavile�su�se�
razlike�u�načinu�štovanja.�Štovatelji�Linge�u�
hramovima�bili�su�šivaisti,�dok�su�štovatelji�
Linge�nošene�na�tijelu�bili�virašivaisti.�Linga�
štovana�u�hramovima�poznata�je�kao�Shivalinga�
ili�Sthavaralinga,�a�Linga�štovana�i�nošena�na�
tijelu�poznata�je�kao�Ishtalinga.�"Pojašnjenje�
koje�treba�posebno�istaknuti�o�Lingama�
pronañenim�u�dolini�Inda�jest�da�su�to�bili�sveti�
predmeti.�Veće�su�se�koristile�u�kultnom�štovanju,�
a�manje�su�se,�poput�amajlija,�nosile�na�
tijelu,�baš�kao�što�šivaisti�i�danas�nose�minijaturne�
Linge.�Ishtalinga�je�minijaturna�
Shivalinga.�Štuje�se�stavljanjem�na�dlan�lijeve�
ruke,�podignute�do�visine�središta�izmeñu�
obrva.�
Ishtalinga�je�izrañena�od�laganog�sivog�kamena�
škriljevca,�a�kako�bi�ostala�sačuvana�obložena�
je�finom,�trajnom�pastom�pripremljenom�od�
odreñenih�sastojaka.�Boja�paste�je�plavocrna�ili�
indigo.�Boja�ajnachakre,�smještene�u�središtu�
izmeñu�obrva,�takoñer�je�indigo.�Budući�da�su�
po�prirodi�iste,�boja�Ishtalinge�i�boja�ajnachakre�
djeluju�i�reagiraju�jedna�na�drugu�pojačavajući�
magnetsku�snagu�ili�intuitivnu�moć.�
Izraz�Minakanna�obiluje�značenjem.�Kasnije�je�
preveden�na�sanskrt�kao�Animishadrishti�ili�
pogled�bez�treptaja.�Gledanje�u�kristale�vrlo�je�
staro,�a�jednako�je�staro�i�vjerovanje�da�proizvodi�
magnetizam.�Tek�je�1850.�godine�John�
Reichenback�otkrio�tu�vrstu�magnetizma�i�
opisao�ga�kao�odiličnu�silu.�Objavio�je�da�
odiličnu�silu�proizvodi�gledanje�u�kristale,�kao�i�
kristalni�magneti�na�ljudskom�tijelu�i�na�ljudskim�
rukama.�Pokuse�je�obavljao�za�vrijeme�
prirodnog,�budnog�stanja�ispitanika.�Otada�se�
odilična�sila�fotografira�i�postoje�razlozi�za�
vjerovanje�kako�magnetski�kristali�i�ljudska�tijela�
isijavaju�zračenja�koja�senzitivni�ljudi�mogu�
osjetiti�i�ponekad�vidjeti.�Ishtalinga,�prijeko�
potrebno�sredstvo�za�vježbanje�Shiva-yoge,�jest�
kamen�sjajne�površine.�Budući�da�netremičan�
pogled�na�Ishtalingu�proizvodi�magnetizam,�
Ishtalinga�je�kristalni�magnet.�
Gledanje�u�kristale�omogućuje�opažanje�
zračenja�koja�se�šire�iz�eteričnog�tijela,�te�
odreñivanje�stanja�nečijeg�zdravlja�pomoću�
boje�i�jačine�aure.�Eterično�tijelo�odašilje�duže�i�
kraće,�pozitivne�i�negativne�vibracije,�pa�je�
stoga�pojava�tih�vibracija�oko�fizičkog�tijela�poznata�
kao�eterični�dvojnik.�Aura�ovisi�o�eteričnoj�
snazi�koju�isijava�eterično�tijelo,�dopuštajući�
veću�lakoću�u�prijenosu�tih�zraka�tamo�gdje�
vibracije�teže�neutraliziranju.�Negativne,�duge�
vibracije�teže�savijanju�i�u�dodiru�s�pozitivnim�
vibracijama�uzrokuju�kratki�spoj�koji�auru�čini�
mutnom�i�nečistom.�Eterično�tijelo�je�spona�
koja�povezuje�fizičko�tijelo�i�ego�kad�se�glavna�
pozitivno-negativna�vibracija�u�glabelli,�tj.�u�
središtu�izmeñu�obrva,�neutralizira�oslobañajući�
srebrnu�nit�koja�povezuje�tijelo�i�ego.�
Netremičan�pogled�na�mrlju�svjetlosti�koja�se�
odražava�na�omotaču�Linge,�smještene�na�
dlanu�lijeve�ruke,�podignute�u�visinu�središta�
izmeñu�obrva,�održava�srebrnu�nit�netaknutom.�
Na�taj�način�tijelo�se�oslobaña�bolesti,�a�ego�
brige.�
Minakanna�ili�Animishadrishti�je�isto�što�i�samyama.�
Samyama�ili�usredotočeni�pogled�tajna�je�
na�kojoj�počiva�cijela�Patanjalijeva�Yoga-sutra.�
Onaj�tko�ovlada�samyamom�dolazi�u�posjed�
okultnih�moći.�No,�samyamu�treba�vježbati�stupanj�
po�stupanj,�a�viši�stupanj�nakon�što�se�
svlada�niži.�Samyama�se�treba�odvijati�od�
grubog�prema�suptilnom,�od�suptilnog�prema�
kauzalnom,�od�vanjskog�prema�unutarnjem,�od�
unutarnjeg�prema�najunutarnjijem.�Shiva-yoga�
potvrñuje�to�stupnjevanje.�U�Shiva-yogi�proces�
je�trostruk�i�uključuje�samyamu�na�Ishtaiingu,�
Pranalingu�i�Bhavalingu,�odnosno�vanjsko,�
unutarnje�i�najunutarnjije.�Usredotočen�pogled�
na�Ishtaiingu�otkriva�unutarnje�svjetlo,�poznato�
kao�Pranaiinga�ili�Jyotirlinga.�Pogled�na�
unutarnje�svjetlo�vodi�ostvarenju�najunutarnjijeg�
svjetla�ili�Bhavalinge.�Kad�yogin�ostvari�
najunutarnjije�svjetlo,�intuitivno�otkriva�znanje�o�
skrivenim�stvarima.�Shivagame�i�književnost�
vachana�iz�XII.�stoljeća,�koje�su�nedirnutom�
sačuvale�drevnu�kulturu�Shiva-yoge,�rječito�govore�
o�njenoj�slavi�i�veličajnosti.�
Odgonetavanje�natpisa�iz�Mohenjo�Daroa�
pomaže�nam�da�zavirimo�u�religiju�i�filozofiju�
drevnih�Indijaca�ili�Dravida.�Samoopstojnost�
boga�vidljiva�je�iz�imena�boga�koji�je�Iruvan,�
Onaj�koji�postoji.�Ranu�ideju�o�yogijskoj�disciplini�
pokazuju�crteži�na�kojima�je�lik�-An,�muško�
božanstvo,�u�sjedećem�yoga-položaju.�Žensko�
božanstvo�naziva�se�Amma.�U�dravidskim�jezicima,�
Amma�je�zajednički�naziv�za�majku.�U�
Mohenjo�Darou�i�Harappi�pronañen�je�velik�broj�
glinenih�kipova�Božice�Majke.�U�narodu�Inda,�
koncept�Linge�predstavljao�je�jedinstvo,�zajedništvo�
muškog�i�ženskog�principa,�Shive�i�
Shakti.�Otac�Heras�primjećuje:�"Na�kraju,�
moramo�spomenuti�još�jednu�sponu�koja�od�
davnine�povezuje�Mohenjo�Daro�i�Karnataku.�
Suvremeni�lingajati�iz�Karnatake�na�zidovima�
svojih�kuća�crtaju�simbol�X,�znak�za�Lingu�čije�
značenje,�kako�se�čini,�ne�razumiju.�Taj�znak�
često�je�puta�viñen�na�natpisima�iz�Mohenjo�
Daroa�i�Harappe.�Čita�se�kudu�i�znači�jedinstvo.�
Znak�se�vrlo�vjerojatno�odnosi�na�zajedništvo�
muškog�i�ženskog�principa,�toliko�istaknutog�u�
religijskim�načelima�virašivaističke�vjere."�
Koncept�Linge,�kao�jedinstva�pozitivnog�i�negativnog�
principa,�ističu�Shivagame.�Pokušaj�poistovjećivanja�
Shakti�sa�ženom�i�Shive�s�
muškarcem�bogohulna�je�greška.�U�stvari,�oni�
nisu�ni�muškog�ni�ženskog,�pa�čak�ni�srednjeg�
roda.�Shivagame�nedvosmisleno�izjavljuju�da�je�
Shiva�Sat�aspekt�Stvarnosti,�dok�je�Shakti�njen�
Chit�aspekt.�Shiva�i�Shakti�su�transcendentni�i�
imanentni,�statični�i�dinamični,�personalni�i�
impersonalni�aspekti�Stvarnosti.�Agamički�proroci�
nastojali�su�riješiti�verbalnu�suprotnost�ovih�
dvaju�aspekata�ne�razdvajajući�ta�dva�naizgled�
nespojiva�aspekta,�već�penjući�se�u�visine�
duhovne�intuicije�gdje�se�oni�rastapaju�i�spajaju�
u�zajedništvo�i�bivaju�viñeni�kao�nadopunjavajuće�
suprotnosti�savršene�cjeline.�Stoga�je�
Linga�objedinjavajuće�načelo�Shive�i�Shakti,�Sat�
i�Chit�aspekata�Stvarnosti.�
Pripadnici�naroda�Inda�vjerovali�su�u�Vrhunsko�
Biće�čija�su�temeljna�obilježja�bila�sveznanje,�
dobrostivost�te�moć�stvaranja�i�razaranja.�
Vrhunsko�je�Biće�imalo�tri�oka�i�osmerostruki�
oblik.�Njegova�su�imena�Iruvan,�Enmai,�
Tandavan,�Munkan.�Dravidi�su�štovali�Lingu�u�
hramovima,�Lingu�koja�je�bila�amorfni�prikaz�
Shive.�Štovali�su�Lingu�škropeći�je�vodom�i�mlijekom,�
nudeći�joj�molitve,�meditirajući�božanstvo.�
Shiva�je�imao�svoje�simbole,�odnosno�
trozubac,�zmiju�i�sjekiru�koji�su�još�uvijek�njegovi�
karakteristični�simboli.�Dravidi�su�imali�
vlastito�mišljenje�o�smrti�i�sudu�nakon�smrti,�i�na�
njemu�su�temeljili�moralni�život.�No,�iznad�
svega,�imali�su�koncept�trojstva�-An,�Vrhunsko�
Božanstvo,�Amma,�Božica�i�Anil,�Sin.�Kasnije�su�
to�Shiva,�Shakti�i�Sharana�iz�Agama.�
U�svojoj�knjizi�Ključ�teozofije,�gospoña�
Blavatsky�kaže�da�teozofija�znači�božansku�
mudrost�ili�brahmavidyu�koja�potječe�od�aleksandrijskih�
filozofa�zvanih�ljubiteljima�Istine.�
Naziv�teozofija,�koji�datira�iz�trećeg�stoljeća,�
zaživio�je�s�Amonijem�Sakasom�i�njegovim�
učenicima�koji�su�osnovali�eklektički�teozofski�
sustav.�Zvali�su�ih�i�neoplatonistima.�No,�podrijetlo�
riječi�daleko�je�starije�i�pripisuje�se�egipatskom�
svećeniku�Pot�Amunu�koji�je�živio�u�
ranim�danima�Ptolemejeve�dinastije.�Diogen�
nas�uči�da�je�naziv�koptski�i�da�znači�"onaj�koji�
je�posvećen�Amunu,�bogu�mudrosti".�Na�ovom�
mjestu�usuñujemo�se�reći�da�Amma,�kao�
ispravan�oblik�riječi�Amun,�nije�izvorno�egipatsko�
božanstvo.�Zapravo,�ta�riječ�pripada�
Indiji,�osobito�Dravidima�u�čijem�shvaćanju�trojstva�
Amma�predstavlja�srednji�izraz.�Amma,�
Uma,�Maya,�Mata,�sve�su�to�izrazi�koji�podrazumijevaju�
božansku�snagu�i�mudrost�An�ili�Shive,�
tj.�transcendentne�Stvarnosti.�
Drugo�ime�Shive�je�An,�što�postaje�jasno�iz�
dokaza�dobivenih�iz�Purana�i�epova.�U�
Mahabharati�spominje�se�Anu,�a�to�je�Shiva.�
Riječi�Anu,�Sthanu�i�Anudharma�podrazumijevaju�
religiju�Shive.�Otac�Heras�primjećuje:�"Riječ�
An-Shiva�proširila�se�Sumerijom,�Egiptom�i�
ostalim�zemljama.�Riječ�Anu,�na�svečanostima�
u�čast�Anu�iz�Egipta,�dovodi�se�u�vezu�sa�sljedbenicima�
An-Shive."�
Dravidi�nisu�živjeli�isključivo�u�dolini�Inda�i�na�
Dekanu,�već�su�bili�rasprostranjeni�diljem�Indije.�
Razvili�su�vlastitu�civilizaciju�i�jezik,�te�imali�trgovačke�
veze�s�Egiptom,�Kaldejom�i�drugim�
mediteranskim�zemljama.�Dokazano�je�da�
nazivi�nekih�artikala,�koji�su�brodovima�dopremani�
kralju�Solomonu,�nisu�bili�izvorno�
hebrejski.�Ti�artikli�su�sandalovina,�slonovača,�
paunovi,�majmuni�i�tikovina,�čije�je�nazive�lako�
pronaći�meñu�iskvarenim�hebrejskim�nazivima�
koji�podrijetlo�vuku�od�dravidskih�riječi.�U�
ruševinama�drevnog�kaldejskog�grada�Ur,�kojeg�
je�izgradio�Ur-Ea,�prvi�kralj�ujedinjene�Babilonije�
koji�je�vladao�3000�godina�prije�Krista,�
pronañen�je�komad�indijske�tikovine,�a�zna�se�
da�tikovo�drvo�raste�u�južnoj�Indiji�odakle�se�
izvozilo�u�Babiloniju.�Ove�činjenice�jednostavno�
ukazuju�na�čvrsto�utemeljene�trgovačke�veze�
izmeñu�dravidske�Indije�i�Babilonije.�Sasvim�je�
prirodno�da�su�se�iz�dravidske�Indije�u�Kaldeju,�
zajedno�s�izvozom�trgovačkih�proizvoda,�
prenosile�i�ideje�iz�dravidske�kulture.�Jedna�od�
tih�ideja,�Minakan,�dominirala�je�u�Kaldeji.�U�
dravidskom�religijskom�životu,�Minakan�ili�
Ribooki�predstavlja�Vrhunsko�Božanstvo.�U�
povijesti�Kaldeje�čitamo�da�je�Bog-Riba�civilizirao�
Kaldeju.�
Osim�povijesnog�značenja,�Minakan�ima�i�
metafizičko�značenje�plodonosno�za�istraživanje.�
Minakan�označava�uvijek�budan�pogled�
kojeg�prati�uvijek�spremno�izvršenje.�Shiva�je�
Bog�u�kojem�prebiva�moć�učinkovite�volje�i�
intuitivne�spoznaje�koja�se�nepogrešivo�odnosi�
na�božansku�Shakti�ili�Ammu,�kontrapunkt�An�ili�
Shive.�Agame�uvjerljivo�opisuju�inherentnu�vezu�
Shive�i�Shakti,�a�Linga�predstavlja�objedinjujući�
princip�Shive�i�Shakti,�postojanja�i�postajanja,�
istine�i�volje.�Agame�upadljivo�naglašavaju�dinamički�
princip�Shakti,�integralno�povezane�sa�
Shivom.�No�Shiva�nadilazi�Shakti�u�tom�smislu�
što�ostaje�miran,�dok�je�Shakti�princip�kretanja.�
Shakti�je�neodvojivo�povezana�sa�Shivom,�ona�
je�snaga�projekcije�u�stvaranju�i�snaga�
povlačenja�u�osloboñenju,�iako�naglasak�leži�na�
principu�postajanja.�Za�razliku�od�Bergsona,�
Agame�ustraju�na�premještanju�mjesta�postajanja�
u�središte.�Postajanje�ili�dinamizam�idealno�
je�odvijanje�božanskog,�no�iza�tog�idealnog�
odvijanja�stoji�Shiva�-�Vrhunska�svjesnost�koja�
tom�idealnom�odvijanju�daje�energiju.�Shakti�je�
izvor�svih�mogućnosti�-�duhovnih,�psihičkih�i�
životodajnih,�kako�kozmičkih�tako�i�pojedinačnih.�
Shiva�je�iznad�svake�stvarnosti�i�
mogućnosti.�
U�mističnom�iskustvu�prisutna�je�težnja�čovjeka�
da�postane�bogom�i�suprotna�težnja�boga�da�
postane�čovjekom.�Bez�tih�sklonosti�ne�može�
biti�stvarnog�duhovnog�života.�Doista,�tajnovitost�
stvarnog�duhovnog�života�podrazumijeva�
ispunjenje�kroz�oprečnost.�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
DRUGO�POGLAVLJE�
�
Riječ�Attam,�posljednja�iako�ne�manje�važna,�
pronañena�je�u�natpisima�iz�Mohenjo�Daroa�i�
Harappe�i�označava�niži�svijet�ili�pojavnu�kreaciju.�
An,�Amma,�Anil�i�Attam�odnose�se�na�Shivu,�
Shakti,�Sharanu�i�Srishti.�Oblik�Linge,�koji�će�
sada�biti�objašnjen,�predstavlja�integralno�jedinstvo�
ovih�četiriju�značajnih�izraza.�Attam�je�
aparaprakriti�ili�adhas-srishti.�To�je�niža�kreacija�
koju�obilježava�svijest�o�mnoštvu.�
Mnogostrukost�je�igra�Jednoga�koji�mijenja�
izraz,�dijeli�se�u�pogledu�života�snagom�kojom�
Jedno�zauzima�mnoga�središta�svijesti,�nastanjuje�
mnoge�oblike�energije�u�univerzalnom�
kretanju.�Attam�je�taj�kojeg�virašivaist�smatra�
objektivnim�procesom�svijeta,�evolutivnim�procesom�
božanske�volje�koja�djeluje�kroz�povijest�
u�susret�sve�većem�i�višem�izrazu�blaženstva.�
Svuda�gdje�postoji�kretanje,�život�i�um�su�ili�
sadržani�u�sadašnjosti�ili�se�razvijaju.�Stoga�
život�i�um�imaju�odreñeni�materijalni�oblik�kao�
početno�stanje�svojih�aktivnosti.�U�nižoj�kreaciji�
postoje�tri�načela�-�materija,�život�i�um,�ili,�u�
popularnoj�indijskoj�filozofskoj�terminologiji,�
tamas,�rajas�i�sattva.�Grafički�prikazani,�pojavljuju�
se�kao�trokut.�Attam�ili�adhas-srishti�prikazuje�
trokut.�Amma�ili�Chit-shakti�je�Paraprakrti�ili�
Urdhvasrishti.�To�je�viša�kreacija�koju�obilježava�
svijest�o�jedinstvu.�Jedinstvo�je�temeljna�činjenica�
bez�koje�bi�mnogostrukost�bila�nestvarna.�
Mnogostrukost�je�implicitna�ili�eksplicitna�u�
jedinstvu�bez�kojeg�bi�jedinstvo�bilo�ili�prazno�ili�
nepostojeće�ili�pak�stanje�potpunog�mirovanja.�
U�toj�svijesti�o�jedinstvu�sve�je�u�svemu,�svaki�je�
u�svemu�i�sve�je�u�svakom,�sve�to�jest�inherentno�
i�po�prirodi�svjesnog�postojanja�koje�je�
sat-chit-anand,�postojanje-znanje-blaženstvo.�
Amma�ili�Paraprakrti,�duša�svjesnog�Postojanja,�
opisana�je�kao�sachchidanandamayi.�Za�prikazivanje�
tog�višeg�stanja�svijesti�ponovo�je�
neophodan�trokut.�Ipak,�nužno�je�zabilježiti�suptilnu�
razliku�i�nijansu�u�značenju�izmeñu�riječi�
Amma�i�Attam.�Attam�je�sattvarajastamomayi,�
dok�je�Amma�sachchidanandamayi.�Oni,�
meñutim,�nisu�meñusobno�odvojeni,�već�integralno�
povezani�s�tom�razlikom�što�je�trokut�koji�
predstavlja�Ammu�postavljen�na�trokut�koji�
predstavlja�Attam�u�okomito�suprotnom�smjeru.�
Izmeñu�te�dvije�kreacije,�poput�spone�koja�ih�
povezuje,�nalazi�se�svijet�ili�organizacija�svijesti�
čiji�je�temelj�intuitivna�spoznaja�istine�o�stvarima.�
Postoji�razlika�izmeñu�intuitivne�misli�i�
intelektualnog�koncepta.�Intelektualni�koncept�
ne�stremi�isključivo�prema�obliku,�već�odreñuje�
sebe�u�obliku�ideje�i,�jednom�odreñen,�jasno�se�
razlikuje�od�svih�drugih�koncepata.�Intuitivna�
misao�sebe�vidi�i�u�postojanju�i�u�postajanju.�
Njena�je�priroda�drishti,�viñenje�a�ne�zamišljanje.�
To�je�direktno,�neposredno�i�intuitivno�
viñenje.�Promatrani�s�tog�stanovišta,�
Bergsonova�intuicija�promjene�ili�trajanja,�
Joyceov�tok�svijesti,�Bradleyjevo�sveukupno�
iskustvo�i�Whiteheadov�religijski�uvid�ne�mogu�
nam�pružiti�viziju�stvarnosti�koja�je�samo�prisustvo�
i�otkriva�nam�se�kao�intuicija.�Onaj�tko�je�
ostvario�drishti�ili�intuitivno�oko�naziva�se�Anil�ili�
Sharana�ili�vidioc�kojeg�predstavlja�ravna�crta,�
jer�on�je�po�tangenti�izašao�iz�začaranog�kruga�
roñenja�i�smrti,�beznačajnog�kruga�starih�navika�
i�veza.��Ravna�crta�povučena�je�na�
desnu�stranu,�duž�crte�koja�prikazuje�sat�ili�čisto�
postojanje,�iz�kojeg�proizlazi�intuitivna�misao�
koja�ustraje�na�pravom�kutu�gledanja.�Posljednji�
kojeg�treba�prikazati�je�An�ili�Shiva.�
On�je�transcendentna�Stvarnost,�čisti�Apsolut,�
nadkozmički�beskraj.�Sam�po�sebi�on�je�svoj�
vlastiti�svijet,�univerzum�kojeg�prepoznaje.�On�
ne�poznaje�ni�duljinu,�ni�širinu,�ni�visinu,�niti�o�
njima�posjeduje�iskustvo.�Ne�poznaje�čak�ni�
broj�jedan�i�cijelo�je�postojanje�u�stvari�ništa.�
Kako�ga�prikazati?�Riječi�ponestaju,�jer�on�
prkosi�svakoj�definiciji�i�opisu.�Skromni�pokušaj�
ljudskog�uma�da�ga�opiše,�završava�nulom.�
Njega,�dakle,�predstavlja�Nula�ili�Shunya.�
Budući�da�je�prva�na�spisku,�Nula�ili�Shunya�
stavlja�se�na�vrh�dijagrama�trećega�stupnja.�
To�je�prikladan�oblik�konačne�i�složene�misli�o�
Bogu.�Praksa�Shiva-yoge�s�meditacijom�oblika�
Linge�doživjela�je�procvat�i�savršenstvo,�jer�je�
Shiva-yoga�postala�integralna�yoga�u�rukama�
virašivaističkih�svetaca�iz�XII.�stoljeća.�Shiva�
-yoga�sastoji�se�od�četiri�aspekata:�Shiva-jnana,�
Shiva-bhakti,�Shiva-dhyana,�Shiva-vrata�i�Shiva�
-puja.�Shiva-yoga�i�Shiva-puja�su�sinonimi.�
Shiva-yoga�sadrži�četiri�elementa:�znanje,�
predanost,�meditaciju�i�ponašanje,�i�svi�se�
odnose�na�Shivu.�Shiva-yoga�je�integralna,�jer�u�
sebi�sadrži�jnana-yogu,�bhakti-yogu,�karma-yogu�
i�raja-yogu.�
U�XII.�stoljeću,�u�državi�Karnataki,�postojalo�je�
veliko�mnoštvo�lingajatskih�svetaca�čiji�je�glavni�
cilj�bio�spoznati�Boga�i�tom�spoznajom�
preoblikovati�život�pojedinca�i�društvenih�institucija.�
Broj�tih�svetaca�ili�mistika�kretao�se�od�
dvije�do�tri�stotine,�a�meñu�njima�je�bilo�i�šezdesetak�
žena,�čija�je�zvijezda�vodilja�bila�Akka�
Mahadevi.�Basavanna�i�Allama�Prabhu�dva�
su�istaknuta�imena�koja�su�vjerskoj�renesansi�
XII.�stoljeća�dala�odlučujući�zaokret.�Gotovo�svi�
sveci�opjevali�su�vlastita�postignuća�na�raznim�
stazama,�opisujući�svoje�poglede�i�mišljenja�o�
ljudima�i�društvu�kroz�mnoštvo�izreka.�Zbirka�tih�
izreka�poznata�je�kao�Vachana-shastra,�sveti�
spis�lingajatske�vjere.�Basavannine�izreke�
obilježava�sublimna�elegancija,�apoteoza�zasluga,�
preobražaj�milosti.�No,�čitajući�izreke�Allame�
Prabhua�postajemo�promatrači�životne�drame�i�
pratioci�napretka�Velikog�Duha�i�razvoja�koji�se�
odvija�kroz�napetosti�i�komešanje�izmeñu�
vječnog�da�i�ne.�Duh�odvojenosti�i�idealizma�
očituje�se�kroz�cjelokupnu�zbirku�njegovih�izreka,�
a�zagonetnost�izraza�na�odreñeni�način�
premašuje�Carlyleov�u�djelu�Sartor�Resartus,�
Shakespeareov�u�Sonetima�i�Tennysonov�u�
djelu�In�Memoriam.�
Svi�su�sveci�ostvarili�životni�cilj�kroz�praksu�
Shiva-yoge,�poznat�još�i�kao�
lingangasamarasya.�Duša�kozmosa�i�čovjekova�
duša�istovjetne�su�i�stoga�jedno.�Duša�ili�pojedinac�
naziva�se�Anga�koja�je�Chit-rupa,�čisto�
Znanje.�Duša�kozmosa�naziva�se�Linga�koja�je�
Sat-rupa,�čisto�Postojanje.�Anga�i�Linga�su�
jedno�te�isto,�što�dokazuje�subjektivan�način�
štovanja,�odnosno�ahamgrahopasana.�
Ostvarenje�jednog�Bića�u�objektivnom�procesu�
svijeta�kroz�samosvijest�jest�samarasya,�čisto�
Blaženstvo.�Samarasya�je,�dakle,�ananda-rupa.�
"Da�nema�tog",�kaže�Taittiriya�Upanishada,�"svepobuhvatnog�
prostora�blaženstva�u�postojanju�
u�kojem�živimo,�da�to�blaženstvo�nije�naš�prostor�
nitko�ne�bi�mogao�disati,�nitko�ne�bi�mogao�
živjeti".�Svijet�nije�kaos,�kako�drže�materijalisti,�
već�predivan�kozmos,�kako�kažu�mistici.�
"Stvaranje�izvire�iz�voljnog�čina�potvrde,�
vječnog�da,�neprestano�izgovaranog�unutar�
dubina�Božanske�prirode�...�cijela�kreacija�je�
igra�Vječnog�Ljubavnika,�živući,�promjenjivi,�
rastući�izraz�Božje�ljubavi�i�radosti".�Cilj�Shiva�
-yoge�je�sudjelovati�u�Božjoj�ljubavi�i�radosti,�
prodirati�u�jedan�jedini,�Beskonačni�Život.�
U�književnosti�vachana,�Ishtalinga�je�ponekad�
opisana�kao�ogledalo�iz�jednostavnog�razloga�
što�je�njen�omotač�sjajan�kao�ogledalo.�
Moggeya�Mayideva�opširno�tumači�koncept�
ogledala�u�svojoj�Satakatrayi.�Na�početnom�
stupnju,�kad�učenik�počne�gledati�u�Ishtalingu,�
ogledalo,�svjestan�je�sebe�i�ogledala.�Na�
idućem�stupnju�pažnju�mu�više�privlači�odraz�
vlastita�lica�nego�stvarno�ogledalo.�Njegov�um�
okreće�se�od�odreñenog�predmeta�prema�
predmetu�koji�ne�pripada�svijetu�vremena�i�
prostora.�Konačni�stupanj�dosegnut�je�kad�je�
toliko�zaokupljen�vlastitim�odrazom�da�u�
cijelosti�zanemaruje�prisustvo�ogledala�u�svojoj�
ruci�i�osjeća�se�sasvim�izjednačen�s�odrazom�
koji�nije�ništa�drugo�nego�njegovo�vlastito�lice.�
To�se�jedinstvo�ostvaruje�kroz�netremičan�
pogled.�
Ima�jedna�zagonetna�Prabhuova�izreka:�"Oko�je�
nasuprot�oku,�oko�je�u�oku,�oko�je�vid,�vid�je�
svjetlo,�svjetlo�je�svjesnost.�Sve�biva�osvijetljeno�
svjetlom�svijesti...�Pogledaj,�u�crnoj�zjenici�oka�
skriva�se�četrnaest�svjetova".�Pažnja�se�usredotočuje�
na�Lingu,�smještenu�na�dlanu�lijeve�ruke,�
kroz�oko�koje�služi�kao�leća�za�otvaranje�trećeg�
oka.�
Oči�su�produžeci�očnog�živca,�a�on�izravan�
produžetak�mozga.�Živac�se�proteže�u�tanki�sloj�
mrežnice�u�kojoj�su�smještena�mikroskopska�
tjelešca,�nazvana�štapići�i�čunjići.�Podražavanje�
tih�štapića�i�čunjića�u�mrežnici�šalje�osjetilni�
jabučica�smještena�je�u�očnoj�šupljini�usred�
jastučića�masti,�a�pokreću�je�mišići�u�raznim�
smjerovima.�Jabučica�se�sastoji�od�prednje�i�
stražnje�komore.�Vanjski�omotač�oka�na�prednjoj�
strani�naziva�se�rožnica,�a�na�stražnjoj�
seleritički�omotač.�Rožnica�je�staklasta�i�prozirna.�
Pregradu�izmeñu�dviju�komora�čini�kristalno�
jasna�leća�koju�podupire�kružna�pregrada�ili�
šarenica�što�poput�zavjese�visi�s�trake�cilijarnih�
mišića.�Šarenica�formira�crno�središte�oka,�a�
otvor�u�njoj�naziva�se�zjenica.�Veličinu�zjenice�
kontroliraju�cilijarni�mišići.�Stražnji�dio�jabučice�
ispunjen�je�viskoznom�tekućinom�nazvanom�
staklenica.�Staklasta�rožnica,�vodenkasta�tvar,�
leća�i�staklenica�služe�fokusiranju�svjetlosnih�
zraka�na�mrežnicu�i�stvaranju�vjerne�slike�koju�
zapaža�mozak.�
Oko�je�najzagonetniji�organ.�Gotovo�je�okruglo,�
a�govoreći�s�okultnog�gledišta,�poput�Zemlje�
ima�sjeverni�pol�-�očni�disk�i�južni�pol�-�
površinu�rožnice.�Dr.�Baker,�čuveni�pisac�o�ezoteričnom�
znanju,�usporeñuje�oko�s�planetom�
Zemljom:�"Slojevi�oka,�usporedi�li�ga�se�s�planetom�
Zemljom,�povezani�su�s�tri�niža�carstva:�
bjeloočnica�-�mineralno�carstvo,�koroid�-�
biljno�carstvo,�mrežnica�-�životinjsko�carstvo.�
Na�neki�način,�štapići�se�mogu�smatrati�predstavnicima�
viših�životinja,�dok�čunjići�odgovaraju�
ljudskom�carstvu.�Po�istoj�analogiji,�tih�nekoliko�
čunjića,�predstavljaju�čovjeka�na�stazi,�prijemčivog�
na�posebno�sistemsko�svjetlo�(energija�
monade).�Stanice�čunjića�u�šupljini�mrežnice�
predstavljaju�posvećenike,�a�svi�odgovaraju�
energiji�ili�monadi�iz�šupljine�mrežnice.�Božanstvo�
počiva�iza�leće�i�šarenice".�
Već�je�davno�znanost�yoge�ustvrdila�da�ljudske�
oči�isijavaju�energiju,�te�da�ta�energija�može�
potaknuti�na�izgovaranje�riječi,�usmjeravanje�
pogleda�i�predaju�učenja.�U�tom�smislu�oko�je�
kreativan�organ.�"Svako�služenje�bližnjima,�
svaki�suosjećajan�pogled,�svaki�iscjeliteljski�čin�
prati�oslobañanje�energije�iz�očiju".�Nedavno�je�
dr.�Oscar�Brunler�otkrio�pomagalo�kojim�je�
uspio�izmjeriti�količinu�energije�kojom�zrače�
ljudske�oči.�Dokazao�je�ne�samo�da�je�ta�
energija�stvarna,�već�i�da�je�u�svakom�
stvaralačkom�činu,�kao�što�je�slikanje�slike�ili�
modeliranje�kipa,�sadržana�karakteristična�
umjetnikova�energija.�Svojom�je�napravom�bio�
u�stanju�izmjeriti�izlaz�energije�odreñenog�
umjetnika�izražene�u�biometričkim�stupnjevima.�
Nepotrebno�je�reći�kako�je�time�postao�
kvalificiran�analizirati�kreativnu�energiju�mnogih�
glasovitih�ljudi.�
Ne�čudi�nas�što�ljudske�oči�zrače�energiju,�jer�
znamo�da�predstavljaju�dio�ljudskog�mozga.�U�
stvari,�oči�sadrže�očne�živce�koji�su�sami�po�
sebi�produžeci�mozga.�Promatrani�pomoću�
oftalmoskopa�izgledaju�poput�bijelog�diska�na�
stražnjoj�strani�oka,�u�visini�mrežnice.�Kad�se�
pomoću�elektroencefalograma�izmjeri�zračenje�
mozga,�energija�očiju,�kao�dijelova�meñumozga,�
ne�predstavlja�nikakvo�čudo.�
Znanje�o�unutrašnjem�radu�oka�od�vitalne�je�
važnosti,�jer�je�povezano�s�otvaranjem�trećeg�
oka.�Funkcioniranje�trećeg�oka�zahtijeva�ulaz�
energije�kroz�chakru�izmeñu�obrva�koja�je�
očnim�živcem�talamusom�povezana�s�pinealnom�
žlijezdom�u�sahasrara�chakri.�Kao�svako�
oko,�tako�i�treće�oko�treba�leću�kako�bi�moglo�
fokusirati�slike�kojima�se�bavi.�Leća�trećeg�oka�
nalazi�se�ispred�čela,�unutar�oboda�magnetske�
aure.�Linga,�postavljena�na�dlan�lijeve�ruke�
kako�bi�se�u�nju�gledalo,�služi�poput�leće�koja�
uvećava�magnetsku�auru�za�otvaranje�trećeg�
oka.�
Poslušajte�Prabhuove�izreke�koje�opisuju�njegovo�
vlastito�iskustvo�nakon�otvaranja�trećeg�oka:�
�
Neopisiv�zvon�u�uhu�
Neusporediv�okus�na�jeziku�
Neizmjeriv�mir�središnjeg�živca�
Posvuda�ćeš�Ga�naći�
U�najsitnijem�zrncu�prašine,�
Drvetu�tvrdom,�
I�nježnoj�vlati�trave,�
Posvuda�je�On:�
Suptilni,�neuništivi,�nepromjenjivi,�
Guheshvara!�
�
Dah�mu�iz�nepomične�osnove�uvis�pulsira,�
Drveta�života�tkivo�probijajuć',�
Prema�veličanstvenom�Jednom�koji�se�posvud�
kreće,�
Gdje�su�ovdje�i�iznad�ovog�ovdje�Jedno,�
Dalje�od�toga�jedino�je�svjetlo�Apsoluta,�
Iznad�spoznaje,�iznad�promjene,�
Konzumacija�vrhunskog�znanja,�
O,�Guheshvara�
Njega,�Veličanstvenog�Jednog,�što�Stvarnost�
shvati,�
Dozivam,�Njemu�pozdrav�svoj�upućujem!"�
�
�
�
TREĆE�POGLAVLJE�
�
S�vremenom�yoga�je�poprimila�bezbroj�
značenja.�Yoga�znači�metodu�ili�disciplinu.�
Često�se�koristi�u�smislu�sjedinjenja.�Označava�
takoñer�tapas�ili�strogost,�dhyanu�ili�meditaciju.�
Označava�susprezanje�osjetila�i�uma.�Premda�
se�ponekad�koristi�kao�sinonim�za�ekstazu,�
trans�ili�samadhi,�češće�se�koristi�kao�opis�
načina�njihova�ostvarenja.�Prema�Rigvedi,�meditacija�
Božanskog�Svjetla�sveti�je�čin�
predanosti.�U�Atharva�Vedi�stoji�da�se�asketizmom�
mogu�postići�nadnaravne�moći.�
Upanishade�smatraju�tapas�i�brahmacharyu�vrlinama�
koje�proizvode�veliku�moć.�
Shvetashvatara�Upanishada�naziva�yogu�definitivno�
praktičnom�stranom�ostvarenja.�
Mahavira�i�Buddha�strogo�su�se�pridržavali�
asketizma�i�prakticirali�najvišu�kontemplaciju.�
Budističke�sutre,�kao�i�džainske�Agame,�upoznate�
su�sa�svim�yogijskim�metodama�koncentracije.�
I�u�Mahabharati�spominje�se�yoga.�
Mnogi�asketi�iz�tog�epa�priklanjaju�se�yogi�kao�
sredstvu�stjecanja�nadnaravnih�moći.�Tako�
Upanishade,�Mahabharata,�zajedno�s�
Bhagavad-gitom,�džainizmom�i�budizmom�prihvaćaju�
praksu�yoge.�
Općenito�se�vjeruje�da�yoga�nije�toliko�sustav�
filozofije�koliko�škola�misticizma�i�magije.�
Yogijski�koncept�jastva�kao�transcendentnog�
subjekta,�sasvim�različitog�od�tijela,�uma�i�ega,�
daleko�je�izvan�granica�zdravorazumskih�i�
običnih�psiholoških�pojmova.�U�usporedbi�s�
njima,�yogijski�duhovni�pojam�jastva�često�se�
zaboravlja.�Slično�tome,�nadnaravne�moći�koje�
se�javljaju�na�različitim�stupnjevima�yogijske�
prakse�jedva�je�moguće�pomiriti�s�poznatim�
zakonima�fizike�i�psihologije.�Ipak,�treba�
zapamtiti�da�yogijski�plan�samoostvarenja�
počiva�na�čvrstim�metafizičkim�temeljima�koji�
dokazuju�stvarnost�duše�kao�vječnog�načela�
svjesnosti.�Ako�čovjek�vjeruje�u�transcendentnu�
dušu,�ostaje�mu�da�prihvati�postojanje�dubljih�
razina�svijesti�i�viših�potencijala�od�onih�osjetilnih.�
Suvremene�škole�psihoanalize�nedavno�su�
dale�velik�doprinos�spoznaji�o�mračnim�predjelima�
psihičkog�života,�skrivenog�od�običnih�
očiju.�Yoga�ide�mnogo�dalje�u�istom�smjeru�jer�
istražuje�ne�samo�dublje�predjele�nadnaravnog,�
već�takoñer�odreñuje�praktične�metode�
pročišćavanja�i�samonadzora�za�ostvarenje�
jastva.�
Dr.�S.�Radhakrishnan�o�yogi�je�kratko�rekao:�"Ni�
ne�sanjamo�iz�kakvih�sve�spremišta�u�yogi�
možemo�crpiti.�Yoga�iznalazi�metode�ispoljavanja�
naših�dubljih�funkcionalnih�razina.�
Disciplina�yoge�nije�ništa�drugo�nego�
pročišćavanje�tijela,�uma�i�duše�i�njihovo�pripremanje�
za�blaženu�viziju.�Budući�da�čovjekov�
život�ovisi�o�prirodi�chitte,�na�nama�je�da�s�
vjerom�i�usredotočeno�preobrazimo�vlastitu�
prirodu�nadziranjem�chitte�i�tako�se�oslobodimo�
nevolja.�Normalne�granice�ljudskog�gledanja�
nisu�granice�univerzuma.�Postoje�i�drugi�svjetovi�
osim�ovog�kojeg�nam�otkrivaju�osjetila,�
druga�osjetila�osim�onih�koje�dijelimo�s�višim�
životinjama,�druge�snage�osim�onih�iz�materijalne�
prirode.�Budemo�li�vjerovali�u�dušu,�tada�
će�i�natprirodno�postati�dijelom�prirodnog.�
Većina�nas�kroz�život�ide�napola�zatvorenih�
očiju,�nezainteresiranog�uma�i�teška�srca.�Čak�i�
nekolicina�onih�koji�su�doživjeli�rijetke�trenutke�
vizije�i�buñenja,�brzo�ponovo�padaju�u�san.�
Dobro�je�znati�da�su�drevni�mislioci�od�nas�
tražili�da�u�osami�i�tišini�shvatimo�mogućnosti�
duše,�te�da�bljeskove�i�sjene�vlastitog�vida�
pretvorimo�u�postojano�svjetlo�koje�je�u�stanju�
obasjavati�duge�godine�života".�
Vac�ili�riječ�važan�je�i�vitalan�čimbenik�u�
indijskoj�psihologiji.�Podrijetlo�govora�privlači�
veliku�pažnju�jednostavno�zato�što�se�cjelokupno�
otkrivenje�prihvaća�kao�verbalno�nadahnuće�
i�prenosi�se�verbalnom�podukom.�U�mnogim�
religijskim�razmišljanjima�vac�je�pretvoren�u�
meso�jer�je�iz�njega,�kako�se�vjeruje,�proisteklo�
cjelokupno�stvaranje.�Shivagame,�Tantre�i�vishnuističke�
Samhite�-�svaka�od�njih�ima�svoju�
vlastitu�teoriju�o�vacu�ili�nadi�iz�kojih�je,�prema�
vjerovanju,�proistekao�svijet.�Vac�je�
Shabda-Brahma,�koji�je�avyakta�ili�neočitovani�i�
odgovara�avyakti�iz�Katha�Upanishade�i�avyakti�
iz�Brhad-aranyaka�Upanishade.�U�onom�što�se�
naziva�avyakta�sadržana�je�podjela�na�Shivu�i�
Shakti.�Shakti�je�latentna,�kao�što�je�latentna�i�iz�
nje�proizlazeća�nada.�To�je�takozvano�para�ili�
vrhunsko�stanje�zvuka.�Vac�ili�zvuk�ima�četiri�
stupnja�i�četiri�naziva:�para,�vrhunsko;�
pashyanti,�spoznajno;�madhyama,�srednje;�
vaikhari,�grubo.�
Paravac�odgovara�logosu.�
On�je�Shabda-Brahma,�vrhunski�zvuk�kojeg�je�
moguće�iskusiti�u�turiya�stanju�svijesti�ili�transu.�
Tu�vlada�moć�intuicije.�Pashyanti�oblik�govora�
povezan�je�s�mahatom,�dok�je�buddhi�ili�intelekt�
u�svom�kozmičkom�obliku�povezan�s�Ishvarom.�
To�je�kretanje�prema�formiranju�ideja,�koje,�na�
poticaj�jnanashakti,�prikazuje�univerzum�u�
obliku�sjemena.�Madhyama�oblik�govora�
povezan�je�s�umom,�a�iskustvo�o�njemu�dobiva�
se�u�snu,�kao�što�se�iskustvo�o�pashyanti�obliku�
dobiva�u�dubokom�snu.�U�madhyama�obliku�
prevladava�ichchashakti�i�iz�tog�oblika�
započinje�razlika�izmeñu�pojedinačnog�i�kozmosa.�
U�svom�kozmičkom�obliku�madhyama�je�
povezana�s�Hiranyagarbhom.�Vaikhari�je�grubi�
oblik�govora�koji�izlazi�iz�grla.�U�njemu�prevladava�
kriyashakti,�u�svom�kozmičkom�obliku�
povezana�s�Virajom.�
U�početku�bijaše�Riječ�i�Riječ�bijaše�Bog.�Riječ�
ima�četiri�stupnja.�Riječ�je�Shakti,�Bog�je�Shiva.�
Pet�je�stupnjeva:�vaikhari,�madhyama,�pashyanti,�
para�i�paratpara.�Ovim�stupnjevima�odgovara�
pet�vrsta�yoge:�mantra,�laya,�hatha,�raja�i�Shiva.�
O�snazi�zvuka�pohvalno�su�pisali�antički�pisci.�
Ispred�svih�njih�prednjače�Patanjali�i�Kayyata.�
Obojica�navode�ulomak�iz�Veda:�
�
Chatvari�shranga�trayoasyapada�
dveshirse�sapta�hastaso�asya,�
tridha�baddho�vrasabho�
roraviti�mahodevo�martya�navivesha.�
�
U�svom�komentaru�Kayyata�kaže�da�je�to�opis�
Shabda-Brahme�ili�logosa�pod�znakom�bika.�
Objašnjenje�ulomka�glasi:�
�
"Četiri�roga�su�četiri�oblika�vaca.�Tri�noge�su�tri�
vremena�-�prošlo,�sadašnje�i�buduće.�Dvije�
glave�su�dvije�prirode�zvuka,�vječni�i�zamišljeni.�
Sedam�ruku�je�sedam�trostruko�povezanih�
padežnih�nastavaka,�odnosno�povezanih�s�tri�
područja�-�grudnim�košem,�grlom�i�glavom.�Bik�
je�nazvan�bikom�zbog�svoje�neobuzdane�
prirode�i�sklonosti�užicima.�On�riče�ili�proizvodi�
zvuk."�
Opis�Shabda-Brahme�ili�logosa�u�obliku�bika�
doista�je�vrlo�znakovit.�Pečat�vrasabhe�bio�je�
pronañen�na�natpisima�iz�Mohenjo�Daroa�i�
Harappe.�Sir�John�Marshall�napominje:�"Bik,�s�
grbom�i�bez�grbe,�tijesno�je�povezan�sa�Shivom�
i�svakodnevnim�štovanjem�njegovih�sljedbenika.�
U�pretpovijesno�doba�štovanje�bika�bilo�je�
rasprostranjeno�na�cijelom�Srednjem�i�Bliskom�
istoku.�Velik�broj�figurica�bikova�izrañenih�od�
terakote,�pronañenih�u�Mohenjo�Darou�i�
Harappi,�dokazuje�da�je�taj�kult�u�kalkolitiku�
prevladavao�u�Sindu,�Punjabu�i�Beluchistanu".�
Treba�znati�da�je�vrasabha�vahan,�tj.�vozilo�
Shive,�a�to�znači�da�je�Stvarnost�iznad�Logosa.�
Zvuk�koji�putuje�od�korijenske�chakre�ili�muladhare�
do�kraja�nadija�predstavlja�stupanj�para;�
prolaz�kroz�nadije�naziva�se�stupnjem�
pashyanti;�od�kraja�nadija�do�grla�je�stupanj�
madhyama;�od�grla�do�ustiju�je�stupanj�vaikhari.�
Zvuk�koji�uñe�u�sahasraru�ili�tisućulatični�lotos�
poznat�je�kao�paratpara�ili�Shivatattva.�
Mantra-yoga�je�vaikhari�vac�i�odgovara�gruboj,�
materijalnoj�razini.�Ideja�sadržana�u�djelovanju�
mantra-yoge�je�da�odreñeni�izgovoreni�zvukovi�
proizvode�poremećaje�u�akashi�ili�eteru,�koja�ih,�
u�skladu�s�njihovom�jačinom,�prenosi�na�više�
razine.�Razumno�je,�dakle,�vjerovati�da�će�
komunikacija�s�višim�razinama�biti�to�izraženija�
što�je�jači�poremećaj.�Okultna�je�istina�da�postoji�
odreñena�veza�izmeñu�zvukova�i�
poremećaja�u�akashi,�te�da�odreñene�vrste�
zvukova�proizvode�odreñene�vrste�poremećaja.�
U�sanskrtu�ti�zvukovi�poznati�su�kao�bijakshare�i�
rasporeñeni�su�s�tri�gledišta:�Vishnu,�Shiva�i�
Shakti.�Postoje,�takoñer,�i�tri�skupine�različitih�
značenja,�ovisno�o�tome�jesu�li�višnuističke,�
šivaističke�ili�šaktističke.�Postoje�tri�načina�
tumačenja�mantre�sastavljene�od�različitih�bijakshara,�
ovisno�o�tome�pripada�li�ona�Vishnuu,�
Shivi�ili�Shakti.�Postoji�i�druga,�skrivenija�mantra,�
a�to�je�Atma�mantra�poznata�kao�Soham.�Onaj�
tko�svakim�udahom�i�izdahom�ponavlja�Soham,�
ostvarit�će�smiren�um�i�čistoću�osjećaja.�
Cilj�laya-yoge�jest�probuditi�madhyamavani,�jer�
su,�osim�vaikhari,�svi�ostali�oblici�govora�
latentni.�Zatvore�li�se�oči�i�uši,�a�jezik�pritisne�na�
nepce,�neprekidnom�je�vježbom�moguće�
ostvariti�madhyamavani.�Kao�posljedica�njegova�
buñenja,�čuje�se�unutrašnji�zvuk.�Cilj�laya-yoge�
je�slušati�taj�neprekidni�unutrašnji�zvuk.�
Buñenje�pashyantivani�postiže�se�hatha-yogom.�
Hatha-yoga�je�stroga�tjelesna�disciplina.�
Sačinjavaju�je�dva�sloga�-�ha�i�tha,�odnosno�ida�
i�pingala�-�lijevi�i�desni�simpatički�živac.�
Hatha-yoga�znači�spajanje�tih�dvaju�živaca�sa�
sushumnom�-�središnjim�živcem.�Sastavni�
dijelovi�hatha-yoge�su�položaji,�kontrola�daha�i�
vježbe�koje�se�odnose�na�žlijezde�i�probavni�
sustav.�Asane�tijelo�čine�laganim�i�zdravim.�
Kontrola�daha�otklanja�svu�nečistoću�i�strane�
nakupine�u�živčanom�sustavu.�Za�buñenje�
pashyantivac�nužna�je�čistoća�tijela.�S�
buñenjem�pashyantivani�javlja�se�nadnaravna�
percepcija.�
Danas�se�zna�da�je�moguća�spoznaja�neovisno�
o�osjetilima�i�umu.�Pojave�kao�što�su�vidovitost,�
telepatija�i�njima�slične,�bilježe�se�s�ciljem�
dokazivanja�izvanosjetilne�ili�nadnaravne�
percepcije.�Pashyantivac�potiče�jasnoću�
percepcije.�
Buñenje�paravaca�postiže�se�putem�raja-yoge.�
To�je,�zapravo,�psihološka�yoga.�Ako�pod�
yogom�podrazumijevamo�zajedništvo�ili�sklad�s�
vrhunskim�predmetom�spoznaje,�tada�je�
raja-yoga�eksperimentalna�i�psihološka�metoda�
za�njegovo�izravno�ostvarenje.�Psihološka�je�
zato�što�je�polje�njezina�djelovanja�nadzor�i�
ovladavanje�umom,�a�cilj�postiže�koncentracijom.�
Raja-yoga�teži�toj�koncentraciji.�U�svim�
zemljama�i�u�svim�vremenima,�poznavali�su�je�i�
instinktivno�vježbali,�svjesno�ili�nesvjesno,�ovisno�
o�iskustvu,�veliki�umjetnici,�ljudi�od�akcije�i�
filozofi.�Ipak,�originalnost�indijske�raja-yoge�leži�
u�činjenici�da�je�stoljećima�bila�predmetom�
podrobne�i�eksperimentalne�znanosti�osvajanja�
i�koncentracije�uma.�Onaj�tko�pronañe�način�
koncentracije�taj�može�ostvariti�prosvjetljenje.�
Raja-yogom�se�silno�uvećava�snaga�razumijevanja.�
Spoznaja�raja-yogija�osloboñena�je�
pogrešaka�u�percepciji�i�razumijevanju.�
Buñenje�paratparavaca�postiže�se�
Shiva-yogom.�Vac�je�logos,�a�Logos�nije�samo�
riječ�utjelovljena�u�zvuku,�već�i�u�misli.�On�
podrazumijeva�trojstvo�pokreta�ili�daha,�misli�ili�
ideje�i�riječi�ili�oblika.�Uzet�kao�izdah�Apsoluta,�
Logos�može�značiti�moć�zvuka�koji�stvara�oblik.�
U�zvuku�je�sadržana�okultna�sposobnost�
stvaranja�oblika�ne�samo�na�fizičkoj�razini,�već�i�
na�višim�razinama�života�o�kojima�još�uvijek�
malo�znamo.�Logos�je�utjelovljenje�misli�ili�ideje�
kozmosa.�On�postoji�u�umu�Boga�i�kao�takav�
predstavlja�kozmos�u�svojoj�cjelini�i�potpunosti,�
ali�ne�kao�vremenski�proces�ili�pak�širenje�u�
trodimenzionalnom�prostoru�ili�čak�prostoruvremenu,�
već�u�jedinstvenoj�svijesti�ostvarivoj�
kroz�transcendentalno�iskustvo.�
Paratparavani�je�kozmička�misao.�Njezino�
sjedište�u�fizičkom�tijelu�jest�pinealna�žlijezda.�
Cijeli�proces�Shiva-yoge�zamišljen�je�s�ciljem�
buñenja�uspavane�pinealne�žlijezde�koja,�jednom�
probuñena,�započinje�vibrirati�strelovitom�
brzinom.�Drugim�riječima,�Shiva-yoga�povećava�
sposobnost�uma�da�odgovori�na�više�vibracije,�
te�da�primi�i�asimilira�ogroman�broj�kretanja�
koja�se�odvijaju�u�univerzumu.�U�stvari,�ona�
čovjeka�čini�primopredajnikom�radioaktivnosti,�
a�njegov�um�antenom.�
Unutrašnja�stanja�svijesti�sustižu�jedna�druge�
različitim�brzinama�vibracija.�Ono�što�nam�
promakne�u�polaganom,�postojanom�hodu,�
sposobni�smo�dohvatiti�kad�ubrzamo�korak.�
Poput�strasti,�i�percepcije�mogu�biti�jače�ili�
slabije�izražene.�Ako�su�jače,�dobit�ćemo�
predokus�kozmičke�svijesti.�Pjesnici�i�slikari,�
mistici�i�muzičari�često�uživaju�u�odbljescima�
kozmičke�svijesti.�Progresivnim�širenjem�svijesti�
ili�nenadanim�svijetlećim�skokom�iznad�sebe�
samih,�u�stanju�smo�popeti�se�na�vrh�kozmičke�
svijesti.�Shiva-yoga�omogućuje�čovjeku�da�se�
uspne�na�vrh�kozmičke�svijesti�gdje�više�ne�
razmišlja�o�svemiru,�već�zajedno�sa�svemirom,�i�
živi�u�skladu�s�univerzalnim�otkucajem�srca.�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
ČETVRTO�POGLAVLJE�
�
Zanimljivo�je�da�su�epiteti�boga�Shive,�kao�što�
su�Iruvan,�Enmai,�Pashupati�i�Tandavan,�bili�
pronañeni�na�slikovnim�pečatima�iz�Mohenjo�
Daroa�i�Harappe.�Iruvan�je�Onaj�koji�postoji�ili�
samoopstojna�Istina.�Enmai�je�Onaj�koji�ima�
osam�tijela�-�zemlju,�vodu,�vatru,�zrak,�eter,�
sunce,�mjesec�i�dušu.�To�samo�znači�da�je�bog�
Shiva�kozmičko�načelo.�On�je�imanentan�i�sveprožimajući.�
Pashupati�znači�gospodar�životinja.�
U�šivaizmu,�jiva�se�zbog�svojih�praiskonskih�
nagona�i�poriva,�koji�sačinjavaju�prirodu�ega,�
smatra�životinjom.�Tandavan�je�Nataraja�-�Bog�
koji�pleše.�To�samo�znači�da�je�On�dinamičan�i�
prepun�blaženstva.�"U�suštini,�značenje�Shivina�
plesa�je�trostruko:�prvo,�to�je�slika�ritmičnog�
plesa�kao�izvora�svih�kretanja�unutar�kozmosa;�
drugo,�svrha�tog�plesa�jest�osloboditi�okova�
iluzije�bezbrojne�ljudske�duše;�treće,�mjesto�
njegova�plesa,�Chidambaram,�središte�
Univerzuma,�jest�unutar�čovjekova�srca".�
Začudo,�dr.�Capra,�autor�djela�Jao�fizike,�
uočava�sličnost�izmeñu�plesa�Gospodina�Shive�
i�kvantne�teorije�koja�kaže�da�materija�nije�
statična�već�dinamična.�U�poglavlju�pod�
nazivom�Yoga�fizike,�dr.�Capra�tumači�taj�odnos:�
"Umjetnici,�znanstvenici,�šamani,�mistici�imaju�
svoj�vlastiti�način�opisivanja�svijeta,�kako�verbalno,�
tako�i�neverbalno.�Mi�ćemo�se�uglavnom�
usredotočiti�na�dva�pristupa.�Pogledat�ćemo�
suvremenu�zapadnjačku�znanost�s�jedne�strane�
i�istočnjački�misticizam�-�osobito�tradiciju�yoge�
-�s�druge�strane�i�vidjeti�da�vode�vrlo�sličnim�
pogledima�na�svijet".�
"U�tradiciji�yoge�kaže�se�da�postoje�mnoge�
staze,�te�da�sve�one�vode�duhovnoj�spoznaji�i�
samoostvarenju.�Uvjerenja�sam�da�suvremeni�
fizičari,�do�stanovite�mjere,�koračaju�tom�stazom.�
Njihov�pogled�na�svemir�u�skladu�je�s�
pogledima�velikih�yogija�i�mudraca.�U�tom�
smislu,�govorit�ću�o�yogi�fizike".�
"Nasuprot�mehanističkom�pogledu�klasične�
zapadnjačke�znanosti,�istočnjački�bi�se�pogled�
mogao�nazvati�organskim,�holističkim�ili�
ekološkim�pogledom.�Stvari�i�pojave�bivaju�
opažane�kao�različita�očitovanja�iste�Stvarnosti.�
Podjela�svijeta�na�odvojene�objekte,�na�svakodnevnoj�
razini�korisna�i�praktična,�smatra�se�
iluzijom,�mayom,�kako�kažu�Indijci.�Za�
istočnjačke�mistike�objekti�posjeduju�tekuć�i�
stalno�promjenjiv�karakter.�Tok�i�kretanje�promjene�
i�transformacije�igra�bitnu�ulogu�u�
njihovom�svjetonazoru.�Kozmos�je�viñen�kao�
nerazdvojiva�Stvarnost�u�vječnom�kretanju.�On�
je�živ,�organski,�duhovan�i�istodobno�materijalan.�
Sada�se�vrlo�slično�mišljenje�pojavljuje�u�
suvremenoj�fizici".�
"Kvantna�teorija�pokazuje�da�subatomske�
čestice,�kao�zasebni�entiteti,�nemaju�nikakvo�
značenje,�već�da�ih�je�moguće�razumijevati�jedino�
u�njihovim�meñusobnim�odnosima�kroz�
različita�promatranja�i�mjerenja.�Čestice�nisu�
stvari,�već�su�meñusobne�povezanosti�izmeñu�
stvari,�a�te�su�stvari�meñusobne�povezanosti�
izmeñu�drugih�stvari�i�tako�dalje".�
"Na�taj�način�kvantna�teorija�otkriva�temeljnu�
jedninu�svemira.�Ona�pokazuje�da�svijet�ne�
možemo�rastaviti�na�nezavisne�postojeće�manje�
jedinice.�Dok�prodiremo�u�materiju�priroda�nam�
ne�pokazuje�izolirane�kamene�temeljce,�već�
složenu�mrežu�odnosa�izmeñu�različitih�dijelova�
jedinstvene�cjeline.�Nadalje,�ta�mreža�odnosa�je�
istinski�dinamična.�U�skladu�s�kvantnom�teorijom,�
materija�nikada�ne�miruje,�već�se�nalazi�u�
stanju�neprekidna�kretanja.�Mikroskopski,�stvari�
oko�nas�čine�se�mrtvima�i�inertnima.�
No,�suvremena�fizika�materiju�ne�smatra�
pasivnom�i�inertnom,�već�trajno�razigranom�i�
vibrirajućom.�To�je�itekako�nalik�opisu�svijeta�
istočnjačkih�mistika.�I�jedni�i�drugi�naglašavaju�
da�svemir�treba�shvaćati�kao�dinamičan.�
Njegove�strukture�nisu�statične,�krute,�već�ih�
treba�promatrati�kao�dinamičnu�ravnotežu".�
"Fizičari�govore�o�neprestanom�plesu�subatomskih�
tvari�i�koriste�se�izrazima�kao�što�su�ples�
stvaranja�i�razaranja�ili�ples�energije.�Prirodno�je�
prisjetiti�se�toga�dok�promatramo�fotografije�
koje�su�snimili�fizičari�u�komorama�za�pokuse.�
Dakako,�o�kozmičkom�plesu�ne�pričaju�samo�
fizičari.�Možda�najljepši�primjer�ove�metafore�
postoji�u�hinduizmu�-�ideja�Gospodina�Shive�
koji�pleše.�Shiva�je�personifikacija�kozmičkog�
plesa.�U�skladu�s�indijskom�tradicijom,�cijeli�
život�je�ritmička�meñuigra�smrti�i�roñenja,�
stvaranja�i�razaranja.�Vidljivo�je�da�slika�
kozmičkog�plesa�na�prelijepi�način�ujedinjuje�
drevnu�mitologiju,�religijsku�umjetnost,�mistični�
uvid�i�suvremenu�znanost".�
Gary�Zukav,�autor�knjige�Dancing�Wu�Li�Masters�
podupire�gledište�dr.�Capre�i�potvrñuje�koncept�
dinamične�prirode�Stvarnosti.�Njegova�knjiga�
prepuna�je�briljantnih�misli,�a�naslov�knjige�
privlači�pozornost�i�na�odreñen�je�način�
zagonetan.�Kad�se�koncentrirana�energija�
rasprši,�ona�poprima�izgled�uzoraka�i�počinje�
plesati.�Wu�Li�označava�uzorke�organske�
Energije.�Subatomske�čestice�nisu�entiteti�i�ne�
kreću�se�u�prostoru�i�vremenu,�nemaju�niti�
masu�niti�naboj.�Osim�plesa,�nemaju�drugih�
atributa.�One�plešu,�plešu.�Tu�činjenicu�Gary�je�
dokazao�obiljem�primjera,�odabranih�i�prikupljenih�
iz�kvantne�mehanike.�
Proučavanje�komplementarnosti,�nesigurnost�
principa,�teorija�kvantnog�polja�i�kopenhaško�
tumačenje�kvantne�mehanike�omogućili�su�uvid�
u�prirodu�stvarnosti�vrlo�slične�uvidu�istočnjačke�
filozofije.�Max�Planck�je�napisao:�"Znanost�je�
neumorno�nastojanje�i�trajno�progresivan�razvoj�
u�susret�cilju�kojeg�pjesnička�intuicija�može�
dosegnuti,�ali�kojeg�intelekt�nikada�ne�može�u�
potpunosti�shvatiti".�
Svoju�knjigu�Gary�završava�riječima:�"Kraj�
znanosti�ne�znači�kraj�neumornog�nastojanja�i�
trajno�progresivnog�razvoja�sve�obuhvatnijih�i�
korisnijih�fizikalnih�teorija.�Kraj�znanosti�
podrazumijeva�ulazak�zapadne�civilizacije,�u�
njezino�vrijeme�i�na�vlastiti�način,�u�više�dimenzije�
ljudskog�iskustva".�
Shiva-yoga�predstavlja�pokušaj�da�se�duboko�
zaroni�u�dublje�dimenzije�ljudskog�iskustva.�
Budući�da�je�istina�mnogodimenzionalna,�yoga�
prepoznaje�razine�života�iznad�materije,�razine�
uma�iznad�života,�razine�nad-uma�iznad�uma�i�
razinu�Apsoluta�ili�Sachchidanande�iznad�
nad-uma.�Shiva-yoga�cjelokupno�postojanje�vidi�
kao�mnoštvo�duša,�sjedinjenih�i�integriranih�u�
Apsolutu.�
Uzvišeno�načelo�Shiva-yoge�teži�nadilaženju�
simbola�kroz�simbol.�Koristi�se�simbol�ljudskoga�
tijela�i�simbol�Linge�koja�se�stavlja�na�dlan�
lijeve�ruke.�Ovisno�o�unutrašnjoj�i�vanjskoj�disciplini�
aspiranta,�Linga�poprima�dva�meñusobno�
nerazdvojna�oblika�-�ishtu�i�Pranu,�vanjsko�i�
unutarnje.�Kad�se�kroz�vježbu�netremičnog�
gledanja�aspirant�izgubi�meditirajući�Lingu,�on�
postupno�gubi�svjesnost�o�onom�unutra�i�o�
onom�vani�te�se�nañe�izjednačen�s�istinom.�
Na�taj�način�simbol�nadilazi�simbol.�
Proces�nadilaženja�uključuje�duboke�i�vitalne�
metode�psihološke�samodiscipline�i�
samorazvoja,�kako�bi�čovjekov�psihički�život�
mogao�izraziti�duhovan�život�kroz�najveće�
moguće�širenje�vlastitog�bogatstva,�snage�i�
složenosti.�Apsolutno�postignuće�duhovnog�sa�
sigurnošću�je�moguće�temeljiti�jedino�na�
širokom�i�bogatom�procvatu�psihološkog�
života.�Ta�je�psihološka�samodisciplina�
utjelovljena�u�Shatsthali,�šesterostrukoj�stazi�
hodočasnikova�napretka.�
Shiva-yoga�je�tehnika�otvaranja�trećeg�oka.�
Treće�oko�je�zagonetan�organ�koji�ima�
univerzalnu,�mitološku�povijest.�Ono�je�srednje�
oko�Shive,�Horasovo�oko�iz�egipatske�tradicije,�
rog�jednoroga.�Treće�oko�očito�je�uspavani�ali�
uroñeni�organ,�a�pravo�na�njegovo�buñenje�pripada�
svakom�pojedincu�od�samoga�roñenja.�To�
je�organ�unutrašnje�vizije�koji�obuhvaća�
vječnost,�za�razliku�od�dva�fizička�oka�koja�
gledaju�naprijed�ne�videći�ni�prošlost�ni�
budućnost.�
Fiziologija�je�prepoznala�važnost�srednjeg�
mozga�i�endokrinih�žlijezda.�Zato�je�pituitarnoj�i�
pinealnoj�žlijezdi�dala�iznimnu�vrijednost.�
Specijalan�odnos�ujedinjuje�pituitarnu�žlijezdu�i�
vrh�treće�moždane�komore�s�jedne�strane�i�
cjelokupan�sustav�žlijezda�s�unutarnjim�
lučenjem�s�druge.�Treća�moždana�komora�je�
tanka�pukotina�smještena�u�blizini�baze�
moždanih�polutki�i�odvaja�jedan�talamus�od�
drugog.�Na�stražnjem�kraju�te�pukotine�visi�
mala�grudica�sive�tvari�koja�prekriva�corporu�
quadrigeminu�srednjega�mozga.�To�je�pinealna�
žlijezda.�Ona�predstavlja�sve�što�je�ostalo�od�
trećeg�oka�koje�je�nekoć�krasilo�čelo�pretpotopnih�
guštera.�Tu�vrst�guštera�moguće�je�još�naći�
jedino�na�Novom�Zelandu,�a�potječe�iz�vremena�
paleozoika�permijske�epohe.�Jedno�od�obilježja�
tog�guštera�je�to�što�je�imao�sasvim�dobro�
razvijeno�treće�oko�iza�i�izmeñu�postojeća�dva.�
Ono�je�poznato�kao�pinealno�oko�koje�se�kod�
čovjeka�naziva�pinealna�žlijezda.�
Pituitarna�žlijezda�smještena�je�u�osnovi�lubanje�
i�ima�dva�režnja�-�prednji�i�stražnji.�Pinealna�
žlijezda�povezana�je�sa�stražnjim�dijelom�pituitarne.�
Pituitarna�žlijezda�dovodi�u�sklad�sve�
ostale�žlijezde�koje�o�njoj�ovise,�kao�što�
orkestar�ovisi�o�prvoj�violini.�Ona�nadzire�
unutarnju�pokretljivost�i�budnost�sustava�
potičući�pravilan�razvoj�tijela.�Održava�
djelotvornost�različitih�struktura�i�onemogućuje�
pretjerano�gomilanje�masnoće.�Funkcija�pituitarne�
žlijezde�jest�nadzor�nad�razvojem�tijela�u�
skladu�s�razvojem�svijesti.�Funkciju�vrši�putem�
drugih�žlijezda�s�unutarnjim�lučenjem.�Glavna�
promjena�koju�uzrokuje�u�organizmu�jest�
buñenje�genetskih�funkcija�stimuliranjem�spolnih�
žlijezda.�No,�zato�je�tu�pinealna�žlijezda�koja�
neutralizira�pituitarnu�žlijezdu�u�prijevremenom�
buñenju�spolne�funkcije�i�ujedno�djeluje�kao�
čuvar�njezinog�prednjeg�režnja.�Zato�se�pinealna�
žlijezda�dovodi�u�vezu�s�duhovnom�
prirodom�čovjeka.�
Kod�većine�ljudi�pinealna�žlijezda�je�
rudimentarni�organ,�no�razvija�se,�iako�sporo.�
Njezin�razvoj�moguće�je�ubrzati�do�stanja�u�
kojem�će�funkcionirati�i�dogañaje�shvaćati�na�
sveobuhvatan�način.�Potpuni�razvoj�tog�organa�
pomaže�yogiju�da�nadvlada�matematičko�vrijeme�
koje�nije�ništa�drugo�nego�iluzija,�nastala�
u�sukcesivnim�stanjima�svijesti�dok�čovjek�putuje�
kroz�vječno�trajanje.�Yoga-shastra�pinealnu�
žlijezdu�naziva�trećim�okom,�čija�se�funkcija�
odvija�kroz�sredinu�čela.�Zato�u�simboličkom�
prikazu�Shive�vidimo�otvor�na�njegovom�čelu�iz�
kojeg�izlaze�crveni�plamenovi.�Treće�oko�
zakržljalo�je�jednostavno�zato�što�se�čovjekova�
sklonost�spustila�nisko,�a�on�uronio�u�seksualne�
užitke.�To�oko�i�organ�požude�nalik�su�na�
dvije�posudice�na�vagi,�prevagne�ona�koja�je�
teža.�Treće�oko�će�se�ponovo�otvoriti,�a�pinealna�
žlijezda�procvjetati�punim�sjajem�samo�onda�
kad�čovjek�nadraste�Kamu,�požudu�ili�libido.�
Čovjek�posjeduje�organe�sluha,�vida,�dodira,�
okusa�i�njuha.�Slično�tome,�postoji�i�organ�misli,�
a�to�je�pinealna�žlijezda.�Dakako,�ona�je�uspavana,�
no�moguće�je�potaknuti�njezinu�aktivnost.�
Kad�se�pinealnu�žlijezdu�potakne�na�rad,�snaga�
misli�diže�se�na�n-tu�potenciju�i�započinje�
funkcionirati�kozmička�inteligencija.�
Znanstvenici�tvrde�da�je�pinealna�žlijezda�
ostatak�trećeg�oka,�te�da�je�zakržljala.�Adepti�
tvrde�da�je�embrionalna�i�sposobna�za�daljnji�
razvoj.�Cijeli�proces�Shiva-yoge�zamišljen�je�s�
ciljem�da�se�netremičnim�gledanjem�u�
Ishtalingu�ostvari�razvoj�uspavane�pinealne�
žlijezde.�
Pinealna�žlijezda�jest�sićušno�tijelo�koje�oblikom�
podsjeća�na�češer.�Smještena�je�u�sredini�glave�
iza�i�malo�iznad�pituitarne�žlijezde.�Sadrži�pigment�
sličan�onome�u�očima.�S�dva�živčana�
vlakna�povezana�je�s�očnim�talamusom.�Kaže�
se�da�nadzire�djelovanje�svjetlosti�na�tijelo�pa�
znanstvenici�smatraju�da�predstavlja�ostatak�
trećeg�oka.�Znanost�yoge�proglasila�ju�je�
sjedištem�kozmičke�svijesti.�Kad�se�pituitarna�i�
pinealna�žlijezda�do�kraja�razviju�i�budu�
potaknute,�njihove�se�vibracije�spajaju�i�oživljavaju�
treće�oko,�oko�duše.�Kad�se�treće�oko�
otvori,�svaki�čovjek�će�ostvariti�osobni�pristup�
višem�znanju.�
Pinealna�je�žlijezda�sjedište�kozmičke�misli.�
Ljudska�misao�može�se�smatrati�posljedicom�
suspregnute�akcije�kojoj�subjekt�ne�dozvoljava�
realiziranje.�Na�svakom�koraku�pojavljuju�se�
inhibicije�koje�onemogućuju�direktan�odljev�
energije�u�pokretačke�kanale.�To�zahtijeva�introverziju�
ili�unutrašnje�rezerve�energije�sve�dok,�
malo�po�malo,�misao�ne�zamijeni�inhibirana�
akcija.�Bilo�bi�zato�šteta�introverziju�brkati�s�
otvorenom�retrogresijom,�budući�da�ova�druga�
označava�korak�nazad�na�crti�razvoja.�
Introverzija�je�nenadomjestiv�uvjet�
samoostvarenja.�To�je�bogata,�svijetleća�jednostavnost�
koja�nadilazi,�prelazi,�ali�i�produbljuje�
analizu.�Ona�je�plod�istinske�intuicije,�stanje�
unutarnje�slobode.�Zato�kod�potpune�introverzije�
nema�gubitka�svijesti,�već�samo�preusmjeravanje�
pažnje.�Svijest�je�dinamična,�u�stvari�ona�
je�nešto�krajnje�pokretno.�Kad�nestane�vanjski�
svijet,�krug�svijesti�se�sužava�i�povlači�u�pinealnu�
žlijezdu�u�kojoj�se�susreću�sve�organske�
funkcije�i�sve�psihičke�snage,�a�svijest�uživa�u�
jedinstvu.�U�tome�je�tajna�samadhija,�tu�je�
sadržano�sredstvo�za�poniranje�u�dubine�
funkcionalne�svijesti�o�vječnom�životu.�
Neki�od�natpisa�nañenih�u�Mohenjo�Darou�i�
Harappi�opisuju�boga�Shivu�kao�Munkana,�
Minkana,�Bidukana�i�Orkana,�odnosno�Trookog,�
Ribookog,�Onog�koji�ima�otvoreno�oko�i�
Jednookog.�Naziv�Jednooki�očito�se�odnosi�na�
treće�oko.�Ta�drevna�istina�odzvanja�i�u�Bibliji,�
jer�Krist�kaže:�"Bude�li�tvoje�oko�jedno,�tvoje�će�
cijelo�tijelo�biti�ispunjeno�svjetlošću".�Pod�jednim�
okom�Krist�ne�misli�na�fizičko�oko,�jer�je�
osoba�s�jednim�okom�hendikepirana.�Jedno�
oko�odnosi�se�na�treće�oko�koje�je�latentno�
prisutno�u�čovjeku�kao�pinealna�žlijezda.�
Njegovo�će�buñenje�cijelo�tijelo�ispuniti�
unutrašnjom�svjetlošću.�Postoji�razlika�izmeñu�
Shiva-yoge�i�kundalini-yoge.�Meñusobno�se�
razlikuju�u�metodi�i�cilju.�Kundalini�je�uspavana�i�
pinealna�žlijezda�je�uspavana.�Sjedište�kundalini�
je�pelvički�pleksus,�a�sjedište�pinealne�žlijezde�
je�treća�moždana�komora.�Proces�buñenja�kundalini�
popraćen�je�naporima,�borbom�i�mukom.�
Proces�buñenja�pinealne�žlijezde�je�lagan,�jednostavan�
i�djelotvoran.�Kad�se�probudi,�kundalini�
se�penje�i�susreće�s�ovalnim�tijelom�koje�ima�
oblik�točke�(bindu�rupa).�U�kundalini-yogi�nema�
spuštanja.�Kad�se�pinealna�žlijezda�potakne�na�
rad,�kozmička�se�svijest,�koja�u�njoj�prebiva,�
spušta�kako�bi�kroz�očni�talamus�ostvarila�
susret�s�pojedinačnom�sviješću�koja�je�u�
pituitarnoj�žlijezdi.�Susret�se�odvija�u�središtu�
izmeñu�obrva.�Taj�susret�dovodi�do�procvata�
intuitivnih�sposobnosti.�
Ljudski�mozak�ima�temeljnu�sličnost�s�ljudskim�
zametkom.�Predstavlja�sastavne�dijelove�tjelesnog�
oblika,�uz�ponavljanje�uzorka�endokrinih�
žlijezda�koji�je�hermafroditski.�Pinealna�i�pituitarna�
žlijezda�predstavljaju�muške�i�ženske�elemente,�
a�takoñer�postoje�i�dvije�savršeno�
oblikovane�male�dojke�poznate�kao�mliječne�
žlijezde.�Kad�se�pinealna�i�pituitarna�žlijezda�
potaknu�na�novu�živost,�njihovo�stimuliranje�
doseže�točku�u�kojoj�nastaju�finije�vibracije�i�
nova�zračenja.�Oni�djeluju�jedni�na�druge�i�tada�
se�u�glavi,�izmeñu�pituitarne�i�pinealne�žlijezde,�
odvija�predivan�sklad.�Kada�se�to�dogodi,�raña�
se�prava�svjesnost�i�zasvijetli�sveto�treće�oko.�
U�Shiva-yogi�netremično�gledanje�u�Lingu�od�
vitalne�je�važnosti�jer�stvara�magnetizam�koji�
potiče�aktivnost�uspavane�pinealne�žlijezde.�
Kao�posljedica�neprekidnog�pogleda�na�Lingu,�
transmutirane�energije�penju�se�živčanim�
kanalom�u�produženu�kičmenu�moždinu�
(medulla�oblongata)�kroz�most,�zatim�silaze�u�
pituitarnu�žlijezdu�iza�očiju.�Pojačana�zračenja�
iz�pituitarne�žlijezde�zatim�prolaze�trećom�
moždanom�komorom�sve�dok�ne�probude�
uspavanu�pinealnu�žlijezdu�i�dok�izmeñu�njih�ne�
zasvijetli�treće�oko.�Na�taj�način�Shiva-yoga�nas�
uči�tehnici�otvaranja�trećeg�oka.�
�
�
�
�
�
�
�
�
PROCES�SHIVA-YOGE�
�
Citat:�
Pravo�vrijeme�za�vježbanje�Shiva-yoge�jest�vrijeme�
prije�izlaska�sunca�ili�po�zalasku�sunca.�
Sjedeći�u�lotos�položaju�ili�nekom�lakšem�
položaju,�izvadite�Lingu�i�neko�vrijeme�nježno�je�
trljajte�o�platnenu�tkaninu.�Stavite�Lingu�na�dlan�
lijeve�ruke�i�podignite�je�u�visinu�središta�
izmeñu�obrva.�Iza�leña,�malo�iznad�ramena,�
treba�staviti�uljanicu�ili�svijeću�kako�bi�se�svjetlost�
od�uljanice�ili�svijeće�odražavala�na�
omotaču�Linge.�Napola�zatvorenih�očiju�praktikant�
treba�usmjeriti�pažnju�na�svjetlo�koje�se�
odražava�na�Lingi,�čiji�je�omotač�plavocrne�ili�
indigo�boje�koja�služi�za�širenje�i�produbljivanje�
koncentracije.�Tada�će�oko�Linge�biti�vidljiva�
aura�različitih�boja.�Intenzivnom�vježbom�bit�će�
vidljiv�i�plamen�svjetlosti�uslijed�koje�um�postaje�
miran,�a�misli�jasne.�Usredotočeno�gledanje�
stvara�psihičku�toplinu�ili�tapas�koji�pinealnu�
žlijezdupotiče�na�aktivnost.�To�proizvodi�
psihičko�svjetlo�ili�tejas�koji,�sa�svoje�strane,�
dovodi�do�oslobañanje�o/asa�ili�snage�misli�koja�
je�istodobno�i�snaga�vizije�i�snaga�izvršenja.�
Shiva-yoga�čovjeka�odvodi�u�predio�djelotvorne�
volje�i�intuitivnog�znanja,�gdje�htjeti�znači�
stvarati,�a�misliti�znači�vidjeti.�
Vježbanje�Shiva-yoge�je�sasvim�neškodljivo.�
Svatko�je�može�vježbati.�Praksa�Shiva-yoge�
poboljšava�fizičko�zdravlje,�a�u�duhovnom�smislu�
čovjek�dobiva�uvid�u�psihičko�biće.�
Kao�posljedica�neprekidnog�pogleda�na�Lingu,�
pretvorena�energija�penje�se�živčanim�kanalom�u�
medullu�oblongatu�(produžena�kičmena�
moždina),�kroz�most�ili�srednji�mozak�,�zatim�
se�spušta�u�pituitarnu�žlijezdu�(hipofiza,�iza�očiju).�
Pojačana�zračenja�iz�pituitarne�žlijezde�napokon�
prolaze�kroz�treću�moždanu�komoru�(zračnu�
šupljinu)�dok�ne�probude�uspavanu�pinealnu�
žlijezdu��i�dok�izmeñu�njih�ne�zasvijetli�treće�oko.�
�
�
�
PETO�POGLAVLJE�
�
Shiva-yoga,�čije�je�tajno�ime�Animisha-yoga,�u�
Upanishadama�se�još�naziva�i�prachina-yoga�ili�
drevna�yoga.�Prachina-yoga�se�spominje�i�u�
Taittiriya�Upanishadi.�Shiva-yoga�naziva�se�
drevnom�yogom�zato�što�pripada�razdoblju�
kalkolitika�i�zato�što�otkriva�skrivenu�metodu�
prolaženja�kroz�otvor�Monroa.�U�Kena�
Upanishadi�stoji:�"Tako�smo�čuli�od�drevnih�vidioca�
koji�nam�to�objasniše".�
Taittiriya�Upanishada�izjavljuje:�"O,�sine�prachina-�
yoge,�meditiraj�o�Onome�koji�prebiva�u�Agni�
kao�Bhur,�u�zraku�kao�Bhuvah,�u�suncu�kao�
Svah,�u�Brahmanu�kao�Maha".�Agni,�Surya,�Vayu�
i�Mahat�nisu�puki�kozmogonijski�izrazi,�već�
obiluju�okultnim�značenjem.�Agni�je�talamus�
smješten�u�trećoj�moždanoj�komori.�Surya�je�
corpus�stratum,�smješten�u�drugoj�moždanoj�
komori.�Vayu�je�medulla�oblongata�smještena�u�
četvrtoj�moždanoj�komori.�Maha�ili�Mahat�je�
pinealna�žlijezda�čije�je�sjedište�u�brahmarandhri,�
u�trećoj�moždanoj�komori.�U�tom�
kontekstu�valja�napomenuti�da�Shiva-yoga�
darpana,�vrijedan�priručnik�yoge�pisan�na�sanskrtu,�
spominje�četiri�etera�u�središtima�u�glavi,�
a�ta�četiri�etera�nisu�ništa�drugo�nego�četiri�
moždane�komore.�
Mozak�je�uvećanje�prednjeg�kraja�živčanog�
kanala�koji�brzo�izrasta�u�tri�žaruljasta�proširenja�
-�prednji�mozak,�srednji�mozak�i�stražnji�
mozak.�Ta�tri�proširenja�nastavljaju�rasti�sve�dok�
se�mozak�u�svom�rastu�ne�počne�presavijati�u�
mnoštvo�nabora.�Prvobitan�živčani�kanal�imao�
je�šuplju�grañu�i�zato�su�i�mozak�i�kičmeni�stup�
takoñer�prazni.�Šupljina�starog�živčanog�kanala�
nastavlja�se�u�moždanim�polutkama�u�obliku�
dviju�šupljina�-�lateralnih�komora�koje�se�nastavljaju�
na�treću�moždanu�komoru.�Treća�
moždana�komora�leži�izmeñu�dviju�velikih�i�
važnih�skupina�živčanih�stanica�koje�se�razvijaju�
u�bazi�prednjega�mozga�nazvanog�talamus.�
Srednji�mozak�ostaje�prilično�malen.�Sastoji�se�
uglavnom�od�velikog�stabla�živčanog�tkiva�koje�
se�gore�grana�na�dva�dijela�i�spaja�dvije�
moždane�polutke�sa�stražnjim�mozgom.�Kroz�
srednji�mozak�ide�prolaz,�sićušan�kanal�nazvan�
akvadukt�ili�sylvius�koji�povezuje�treću�moždanu�
komoru�u�kojoj�leži,�u�prednjem�mozgu�s�četvrtom�
moždanom�komorom�koja�leži�u�stražnjem�
mozgu.�Iz�stražnjeg�mozga�razvilo�se�mnoštvo�
važnih�struktura.�Njegov�stražnji�dio�oblikuje�
most,�široki�most�živčanih�vlakana�koja�se�
protežu�poprijeko�i�povezuju�dvije�polutke�
mozga.�Donji�dio�stražnjeg�mozga�sačinjava�
medulla�oblongata�(produljena�moždina)�koja�
se�proteže�hrptenjačom.�Slijedimo�li�hrptenjaču�
prema�gore,�vidimo�da�se�u�gornjem�dijelu�širi�i�
oblikuje�medullu�oblongatu.�Ta�mala�ali�važna�
struktura�sadrži�vitalne�centre�koji�upravljaju�
vitalnim�aktivnostima�tijela�kao�što�su�disanje�i�
kucanje�srca.Ti�se�centri�nalaze�u�sivoj�tvari�od�
koje�je�sačinjeno�dno�četvrte�moždane�komore.�
Živčana�vlakna,�koja�poruku�prenose�iz�tih�centara�
do�organa,�izlaze�iz�medulle�u�veliki�živac�
vagus.�Osim�živca�vagusa,�medulla�tvori�još�
nekoliko�parova�živaca.�U�stvari�od�dvanaest�
pari�koji�izlaze�iz�mozga�ni�manje�ni�više�njih�
osam�izlaze�iz�nje.�
Disanje�se�nalazi�pod�nadzorom�živca�vagusa�
koji�se�sastoji�od�dvije�vrste�vlakana�-�aferentnih�
i�eferentnih.�Podražavanje�prvih�zaustavlja�
izdah�i�stvara�udah,�dok�podražavanje�drugih�
čini�obrnuto.�Ta�vlakna�funkcioniraju�zbog�
naizmjeničnog�skupljanja�i�širenja�zračnih�mjehurića�
pluća�u�kojima�su�smješteni�završeci�
živca�vagusa.�Vagus�je�jedini�živac�sastavljen�
od�motornih�i�osjetilnih�vlakana,�eferentnih�i�
aferentnih.�Djelovanje�eferentnih�ili�inhibitornih�
vlakana�jest�anaboličko,�dok�je�djelovanje�aferentnih�
ili�akceleracijskih�kataboličko.�Živčani�
završeci�aferentnih�i�eferentnih�vlakana�nalaze�
se�u�talamusu�i�corpus�stratumu,�u�yogi�poznatim�
kao�Agni�i�Surya.�Talamus�je�nakupina�sive�
tvari�u�bazi�mozga.�I�corpus�stratum�takoñer�je�
nakupina�sive�tvari�koja�se�širi�u�moždane�
komore.�Aferentna�vlakna�talamusa�opisana�su�
kao�plamenovi�vatre.�Da,�to�je�istina.�Aferentna�
vlakna�su�moždani�osjetilni�živci�koji�su�poput�
vatre�i�prenose�energiju�dojmova�iz�vanjskoga�
svijeta�u�glavni�osjetilni�centar�-�talamus.�
Miješanje�aferentnih�vlakana�s�eferentnim�
vlaknima�corpus�stratuma�podsjeća�na�prirodu�
one�energije�koja�na�aktivnost�potiče�uspavanu�
corporu�quadrigeminu�smještenu�iza�mosta�u�
obliku�četiriju�izbočina�koje�se�nastavljaju�jedna�
na�drugu.�U�hatha-yogi�talamus�i�corpus�stratum�
nazivaju�se�Agni�i�Surya�(Vatra�i�Sunce).�
U�terminologiji�raja-yoge�to�su�volja�i�intuicija,�a�
u�Shiva-yogi,�Ishtalinga�i�Pranalinga.�
Važnost�talamusa�i�corpus�stratuma�naglasila�su�
nedavna�otkrića.�Talamus�snažno�utječe�na�
aktivnost�pituitarne�žlijezde�smještene�sprijeda,�
dok�corpus�stratum�vrši�utjecaj�na�pinealnu�
žlijezdu�smještenu�otraga.�Pituitarna�žlijezda�
ima�veliku�važnost�za�disciplinu�yoge,�jer�
predstavlja�žarišnu�točku�u�fizičkom�tkivu�za�
energije�iz�čeonog�centra.�Otvaranje�ovog�centra�
koče�pretjerane�emocionalne�aktivnosti.�
Vrijedi�znati�da�talamus�i�corpus�stratum�reguliraju�
emocije�i�služe�kao�os�izmeñu�fizičkog�
tijela�i�eteričnog�tijela.�
Mali�mozak�(cerebellum)�jest�struktura�koja�se�
sastoji�od�tijesno�zbijenih�živčanih�tkiva�rasporeñenih�
u�prilično�dobro�oblikovane�režnjeve.�
Baš�kao�i�moždane�polutke,�sastoji�se�od�
vanjskog�sloja�sive�tvari�(stanice)�i�unutrašnje�
srži�od�bijele�tvari�(vlakna).�Bijela�tvar�u�središtu�
malog�mozga�ima�svoj�vlastiti�raspored.�Širi�se�
od�središnjeg�stupa�poput�grana�na�kojima�siva�
tvar�nalikuje�lišću.�Taj�oblik�dobio�je�naziv�"Drvo�
života".�Mali�mozak�zadužen�je�za�ravnotežu.�
Ravnotežu�ne�održavamo�uvijek�svjesnim�
naporom.�Najveći�dio�pokreta�mišića�odvija�se�
bez�svjesne�volje.�O�tim�pokretima�brine�mali�
mozak.�On�prima�sve�one�poruke�iz�mišića�koje�
ne�ulaze�u�svijest.�Putem�kičmenih�živaca�on�
takoñer�šalje�poruke�koje�iz�njega�do�mišića�
putuju�niz�deblo�"Drveta�života"�i�kralješnicu.�
Proučimo�li�pomno�"Drvo�života",�nalazimo�da�
klica�plazme�posjeduje�besmrtnost,�odnosno�
besmrtno�jastvo.�Razvoju�tog�drveta�nemoguće�
je�nametnuti�granice.�Suvremena�znanstvena�
misao,�analogna�staroindijskom�pojmu�
Brahmana�koji�vječno�raste,�potvrñuje�da�se�
klica�plazme�neprestano�razvija,�kako�u�materijalnom�
tako�i�u�duhovnom�pogledu.�Nakon�što�
je�masom�naraslo�do�čovjeka,�"Drvo�života"�
urodilo�je�plodovima�-�mudracima,�svecima�i�
misticima.�
Glavni�izdanak�"Drveta�života"�je�produljena�
moždina�(medulla�oblongata).�U�njoj�su�
smješteni�živčani�centri�koji�upravljaju�vitalnim�
funkcijama�kao�što�su�kucanje�srca�i�automatski�
procesi�disanja.�Povreda�moždine�izaziva�smrt.�
Moždina�se�nalazi�u�zatiljnoj�kosti�i�proteže�se�
kroz�prvi�dio�kičmenog�kanala.�
U�Aitareyaranyaka�Upanishadi�stoji�da�prana�
ulazi�u�tijelo�kroz�prednji�dio�stopala.�Zatim�se�
penje�do�bedara,�želuca,�srca�i�glave,�te�se�
zaustavlja�u�produljenoj�moždini�dijeleći�se�u�
vid,�sluh,�misao,�govor�i�vitalni�dah.�Prana�je�
noseća�greda�kuće�poznate�kao�tijelo.�Kao�što�
se�ostale�grede�oslanjaju�na�glavnu�gredu�
kuće,�tako�i�svi�dijelovi�tijela�i�njihove�funkcije�
ovise�o�prani.�Prana�je�osovina�na�kojoj�je�
pričvršćeno�sedam�zubaca�univerzalnog�
kotača.�Sedam�zubaca�je�sedam�živaca�koji�
sežu�do�otvora�osjetilnih�organa.�Podražaji�iz�tih�
otvora�putuju�duž�živaca,�podražavajući�centar�
glavnog�osjetilnog�živca,�talamusa,�smještenog�
u�bazi�mozga.�
Produljena�moždina�je�sjedište�Mahaprane�ili�
Mukhyaprane,�kozmičke�energije.�To�je�snaga�
koja�podržava�sve�stadije�života.�To�je�snaga�
koja�djeluje�u�čovjeku,�životinji�te�oblicima�i�procesima�
u�prirodi.�Bit�kozmičke�energije�je�u�
tome�da�su�u�njoj�svijest�i�moć,�znanje�i�snaga�
jedno:�"Ono�što�jest,�to�zna,�a�ono�što�zna�to�
čini�i�postaje".�Duh�kozmičke�energije�je�
Bhavalinga.�Volja�i�intuicija�dva�su�aspekta�
kozmičke�energije.�Kad�izroni�i�intervenira�
egoistična�svijest,�dolazi�do�poremećaja�i�krivog�
kretanja.�Volja�postaje�zamah�koji�ne�poznaje�
tajni�motiv�i�cilj.�Znanje�postaje�sumnjiva�i�djelomična�
zraka�koja�ne�posjeduje�volju,�već�samo�
težnju�da�je�posjeduje�i�informira.�To�je�stoga�
što�mi�nismo�vlasnici�našeg�sebstva,�našeg�
istinskog�bića,�već�vlasnici�ega.�Mi�i�ne�znamo�
što�smo.�Ono�što�znamo,�ne�sprovodimo.�
Znanje�je�stvarno,�a�akcija�skladna�samo�onda�
ako�prirodno�proiziñe�iz�duha�kozmičke�
energije.�
U�Aitareya�Upanishadi�navodi�se�da�je�duša�ili�
Atman�u�tijelo�ušla�kroz�krunu�glave,�kroz�šav�
na�lubanji.�Otvorivši�mjesto�gdje�se�kosa�dijeli,�
otvorivši�šav�na�lubanji,�duša�je�doista�ušla�u�
tijelo�na�ta�vrata.�Ona�se�nazivaju�vratima�
razdvajanja.�To�je�takoñer�mjesto�radosti.�Vrata�
na�koja�u�tijelo�ulazi�Atman�zovu�se�vidriti�ili�rez.�
Razlikuju�se�od�ostalih�otvora�kao�što�su�oko,�
uho�itd.,�koji�su�prolazi�u�druge�organe.�Oni�
nemaju�tajni�otvor�radosti.�Ta�su�vrata�
namijenjena�isključivo�duši�i�zato�su�to�vrata�
blaženstva.�Jer�duša,�u�vrijeme�smrti�prolazeći�
kroz�ta�vrata,�ostvaruje�kaivalyu�ili�samoću�i�
blaženstvo.�Nakon�što�je�ušao�u�tijelo,�Atman�se�
smješta�u�pinealnoj�žlijezdi,�u�trećoj�moždanoj�
komori.�Pinealna�žlijezda�je�sjedište�duše,�
sjedište�kozmičke�svijesti,�u�Shiva-yogi�nazvanoj�
Mahalinga.�Duša�u�pinealnoj�žlijezdi�povezana�
je�izravno�s�očima�kroz�očni�talamički�živac.�U�
budnom�stanju�svijesti�duša�se�nalazi�u�očima.�
Shiva-yoga�ne�započinje�niti�od�disanja�niti�od�
bilo�kojeg�živca,�već�započinje�izravno�iz�duše,�
kroz�oči,�i�ostvaruje�Dušu�u�pinealnoj�žlijezdi�
kroz�spoznaju�o�istovjetnosti.�Sveti�spis�kaže:�
"Atmanam�Atmana�Viddhi�-�Dušom�spoznaj�
Dušu".�Shiva-yoga�doslovno�ispunjava�taj�uvjet�
kroz�tehniku�otvaranja�pinealne�žlijezde.�To�je�
značaj�Shiva-yoge.�
�
�
�
�
�
�
�
�
�
POGOVOR�
�
Sljedeće�retke,�u�znak�ponizne�službe,�stavljam�
pred�lotosna�stopala�Njegove�Svetosti�
Mahatapasvi�Shri�Kumarsvamijija,�velikog�
duhovnog�učitelja�iz�Indije�čije�su�izravno�
vodstvo�na�stazi�yoge�dobili�mnogi�iskreni�i�
predani�duhovni�tražitelji�i�poklonici,�kako�iz�
Indije�tako�i�iz�inozemstva.�Pomažući�im�da�
steknu�duhovnu�zrelost�i�dosegnu�konačni�cilj�
svoje�potrage,�Shri�Kumarsvamiji�na�sve�njihove�
upite�odgovarao�je�blagim�osmijehom�na�licu,�
nježna�srca�i�s�dubokim�suosjećanjem,�
mudrošću�i�razumijevanjem.�Shri�Kumarsvamiji�
bio�je�veliki�mudrac,�istinski�prorok,�yogi,�plodan�
pisac,�istančan�pjesnik,�čaroban�govornik�i�
humanist�čija�su�učenja,�knjige,�eseji�i�poruke�
obišli�svijet�sa�svrhom�da�pomognu�i�budu�u�
službi�čovječanstva.�Svamiji�je�mnogo�puta�
znao�isticati�kako�znanost�i�yoga,�"čiji�je�cilj�
razvijati�uspavane�intuitivne�sposobnosti,�otkriti�
transcendentan�duh�i�istraživati�dublje�razine�
svijesti",�nude�čovjeku�mogućnost�da�prepozna�
vlastitu�duhovnost�i�božansku�prirodu.�
Iskustvo�je�onih�doista�velikih�da�je�Shiva-yoga�
najjednostavnija,�najdjelotvornija,�najznanstvenija�
i�istodobno�najmističnija�od�svih�duhovnih�
vježbi�pod�zajedničkim�imenom�yoga.�Sve�to�
Shiva-yogu�čini�toliko�superiornom.�Shiva-yoga�
jednostavna�je�i�lagana�metoda�koncentracije�
(dharana)�i�meditacije�(dhyana),�koja�duhovnog�
tražitelja�vodi�najvišem�ostvarenju�-�samadhiju,�
duhovnom�blaženstvu�ili�jedinstvu�s�Vrhunskim�
Jastvom.�To�je,�u�stvari,�pravo�značenje�yoge�
općenito�-�sjedinjenje�s�božanskim.�
Inicijaciju�u�Shiva-yogu�primila�sam�prije�nekoliko�
godina�od�Mahatapasvi�Shri�Kumarsvamijija�
u�Tapovanu,�Dharwad,�Indija.�Bio�je�to�vrlo�
uzbudljiv�trenutak�koji�me�je�ispunio�poštovanjem,�
radošću�i�srećom.�U�tom�čarobnom�
trenutku�i�na�tom�svetom�mjestu�shvatila�sam�
da�mi�se�pružila�rijetka�prilika,�te�da�je�u�moj�
život�ušlo�nešto�veliko,�vrijedno�i�uzvišeno,�
nešto�što�će�ga�iz�temelja�promijeniti.�Običnim�
očima�gledano,�dokaz�za�to�je�vrijeme�koje�prolazi,�
a�u�kojem�sa�zahvalnošću�i�uvijek�iznova�
otkrivam�kako�se,�zahvaljujući�predanoj�i�
redovitoj�praksi�Shiva-yoge,�mijenjaju�cijeli�moj�
život,�shvaćanja�i�navike.�To�je�dio�polaganog�
ali�postojanog�procesa�transformacije�koji�
počinje�trenutkom�novoga�roñenja,�roñenja�u�
yogi�i�duhovnosti.�
Shri�Kumarsvamiji�kaže�da�je�čovjek�kombinacija�
tijela,�uma�i�duše.�Prvo,�tijelo�je�instrument�o�
kojem�je�nužno�voditi�veliku�brigu.�"Često�se�
postavlja�pitanje�zašto�yoga�toliko�teži�
pročišćavanju�tijela�kad�je�njezin�cilj�sjedinjenje�
s�božanskim.�Kao�što�violinist�pomno�pazi�na�
svoju�violinu,�jedini�instrument�kojim�izražava�
snagu�svoje�umjetnosti,�tako�i�yoga�promatra�
tijelo�kao�sredstvo�pomoću�kojeg�yogi�izražava�
svoju�duhovnu�snagu",�riječi�su�Svamijija.�Yoga�
nas�uči�što�da�jedemo,�a�što�da�ne�jedemo�
kako�bismo�bili�i�ostali�zdravi.�Yoga�nas�takoñer�
uči�kako�izvoditi�tjelesne�vježbe�(asane)�i�vježbe�
disanja�{pranayama).�Tjelesne�vježbe�čine�tijelo�
čvrstim,�a�pravilno�disanje�osvježava�i�tijelo�i�
um.�
Drugo,�um�je�radnik.�Misao�ima�veliku�snagu.�
"Možete�se�osjećati�dobro�ili�loše,�sve�ovisi�o�
načinu�na�koji�razmišljate",�ističe�Shri�
Kumarsvamiji.�"Pozitivne�misli�su�jasne,�precizne�
i�dobro�definirane,�dok�su�negativne�
raštrkane,�nedefinirane�i�neuobličene."�Pozitivno�
razmišljanje�jest�stvaralačko�razmišljanje.�Misao�
slijedi�dah.�Ako�je�disanje�duboko,�polagano�i�
ritmično,�kao�što�je�to�yogijsko�disanje,�ono�će�
usporiti�um�koji�neprestano�skače.�Yoga�nas�uči�
kako�meditirati,�jer�"duboka�meditacija�um�čini�
mirnim,�sabranim�i�uravnoteženim".�
Treće,�duša�je,�kaže�Svamiji,�"gospodar,�temelj,�
izvor�i�oslonac�svim�tjelesnim�i�mentalnim�
aktivnostima,�ona�je�unutarnji�život".�Ostvariti�
dušu�znači�ući�u�vlastitu�nutrinu.�Iskustvo�
pokazuje�da�se�Shiva-yogom�ostvaruje�jedan�
sasvim�novi�pristup�fizičkom�tijelu,�da�je�ona�
najbolji�krotitelj�uma�i�prelijepi�način�kako�otkriti�
uzvišenost�duše.�"Poznavati�i�definirati�odnos�
tijelo-um-duša�tajna�je�yoge."�
Vježbati�Shiva-yogu�je�lako.�Svamiji�kaže:�"To�
može�dijete�od�osam�godina�i�čovjek�od�
osamdeset.�Nema�nikakve�opasnosti."�Sjednite�
u�udoban�položaj�i�pritom�nastojte�uspravno�
držati�kralješnicu,�vrat�i�glavu.�To�omogućuje�
nesmetano�strujanje�životne�energije�(prana)�u�
tijelu.�Stavite�Lingu�na�dlan�lijeve�ruke�i�zatim�je�
podignite�do�visine�središta�izmeñu�obrva.�Na�
sjajnom�omotaču�Linge�odražavat�će�se�svjetlost�
svijeće�ili�uljanice�smještene�iza�i�malko�
iznad�lijevog�ramena.�Nemojte�treptati,�već�postojano�
promatrajte�mrlju�svjetlosti�na�površini�
Linge.�Što�se�dogaña?�Poslužit�ću�se�vlastitim�
primjerom�i�reći�da�je�u�početku�moj�um�lutao�
amo-tamo,�bolje�rečeno�-�posvuda!�No�za�
kratko�vrijeme,�oči�se�priviknu�na�netremično�
gledanje,�a�um�se�sve�više�i�više�usredotočuje�
na�prelijepe�slike�koje�se�pojavljuju�na�površini�
Linge.�Vide�se�i�različite�boje�aure�koja�se�širi�
oko�Linge.�Ponekad�je�aura�plave�boje,�
ponekad�ljubičaste,�a�ponekad�bijele�ili�zlatne.�I�
sama�ruka�biva�obrubljena�prelijepom�trakom�
plavičaste�svjetlosti.�Desi�se�da�dlan�nestane,�a�
pred�očima�ostane�samo�svjetleća,�transparentna�
Linga.�Ponekad�nestane�i�Linga�pa�ostane�
samo�svjetlost.�To�je�posljedica�usredotočenosti�
na�odraz�svjetlosti�na�površini�Linge.�Vježbajući�
Shiva-yogu�čovjek�se�osjeća�ugodno,�smireno�i�
sretno.�I�dok�se�sve�manje�i�manje�pažnje�poklanja�
umu,�a�sve�više�i�više�odrazu�svjetlosti�na�
Lingi,�um�postupno�gubi�zanimanje�za�svoje�
vlastite�igre.�Dakako,�i�dalje�je�aktivan,�ali�ne�
divlja�više�kao�prije.�Često�vježbu�Shiva-yoge�
prati�predivan�miris,�a�nerijetko�i�izuzetno�fini�
zvuk.�Svamiji�ističe�da�su�to�sve�znakovi�
duhovnog�napretka�u�Shiva-yogi.�Čovjek�se�
ponekad�iznenadi�prelijepim�stvarima�koje�se�
odvijaju�za�vrijeme�vježbanja�Shiva-yoge.�No,�
onog�trenutka�kad�se�oduševi�i�tako�nehotice�
preusmjeri�svoju�pažnju,�iskustvo�nestaje!�To�se�
dogaña,�ali�je�zato�nužno�polagano�i�strpljivo�
pripremati�se�na�iznenañenja,�naučiti�zadržati�
iskustvo�i�smireno�ali�radosno�u�njemu�uživati.�
Što�vrijeme�više�odmiče,�u�vježbanju�Shiva-yoge�
osjeti�se�veliki�mir,�radost�i�čudesna�zaštita.�
Ipak,�najčudesnija�od�svega�jest�mješavina�
ljubavi�i�svjetlosti�koja�svaki�put�iznova�izaziva�
suze�u�očima.�To�nisu�obične�suze,�već�prateći�
dokaz�ljubavi�koja�nadilazi�naše�poimanje,�kao�i�
nezamislivog�svjetla�koje�riječi�nisu�u�stanju�
opisati.�Ta�se�ljubav�i�to�svjetlo�dogodilo�meni,�
mogu�se�dogoditi�vama,�svakome,�jer�oni�nisu�
isključivo�pravo�i�povlastica�najnaprednijih,�već�
svih�onih�koji�su�odlučili�zakoračiti�na�stazu�
Shiva-yoge.�Iskrena�radost�koju�osjećam�pišući�
ove�retke,�kao�i�nadahnuće�koje�me�povezuje�s�
čitateljima,�izvire�iz�jednog�jedinog�izvora�-�
Shiva-yoge.�
Kad�se�netremičnim�gledanjem�u�odraz�svjetlosti�
na�Lingi�ostvari�krajnja�usredotočenost,�
automatski�se�ulazi�u�predio�tišine�i�započinje�
meditiranje.�Nemoguće�je�predvidjeti�trenutak�u�
kojem�će�se�to�dogoditi,�baš�kao�što�nije�
moguće�prepoznati�trenutak�u�kojem�tonemo�u�
san.�Um�je�smiren,�odvojen�od�vanjskog�svijeta�
i�mirno�se�odmara�na�jednoj�jedinoj�misli�-�
postati�jedno�s�božanskim.�U�svom�djelu�
Dimenzije�yoge�Mahatapasvi�Shri�Kumarsvamiji�
kaže:�"Nauči�slušati�glas�tišine,�bezglasni�zvuk.�
Glas�tišine�jest�glas�unutarnjeg�jastva."�Dakle,�
meditirati�znači�biti�u�sebi,�uživati�dubinu�vlastite�
nutrine.�Tamo�nema�ničeg�što�bi�uznemiravalo�
um,�jer�je�um,�koji�je�sam�sebi�najveća�smetnja,�
miran�i�tih.�Najljepši�plod�meditacije�jest�"mir�
koji�navire�nesputan�bilo�kakvim�ograničenjima",�
kako�je�rekao�Shri�Kumarsvamiji.�Iskustvo�
tišine�i�meditacije,�polako�ali�sigurno,�pretvaraju�
se�u�"svjetleći�mir�koji�nikakve�riječi�nisu�u�
stanju�opisati".�To�je�svjetleći,�beskrajni�mir�koji�
omogućuje�da�se�oslobodite�fizičkih�
ograničenja�i�izdignete�iznad�običnog�prostora�i�
vremena.�Zamislite�samo�što�bi�ta�svjetleća�
tišina�značila�za�čovječanstvo�kad�bi�ljudi�
odlučili�spojiti�svoje�duhovne�ruke�i�zagrliti�čitavi�
svijet!�Vidim�taj�svjetleći�mir�kao�predivnu�auru�
oko�planeta�Zemlje,�najljepšeg�planeta�u�našoj�
galaksiji.�Ostvariti�to�značilo�bi�osloboditi�svijet�
od�nuklearne�opasnosti�i�ustanoviti�
sveprožimajući�mir�na�svijetu.�Čitatelji�će�se�
možda�upitati�kako�to�mogu�reći.�Možda�će�se�
zapitati�postoje�li�dokazi�za�to.�Da,�hrabro�ću�
reći:�kad�bi�svatko�na�svijetu�pokušao�uživati�u�
tišini,�definitivno�bi�bio�uspostavljen�mir!�
Terorizam�bi�nestao,�a�nuklearno�bi�oružje�bilo�
pokopano.�To�je�potreba�ovoga�vremena,�21.�
stoljeća�koje�je�na�samom�pragu.�
"Čovjek�posjeduje�organe�mirisa,�dodira,�vida,�
sluha�i�okusa.�No�čovjek�posjeduje�i�organ�misli�
-�pinealnu�žlijezdu.�Suvremena�znanost�nije�
posvetila�dovoljno�pažnje�pinealnoj�žlijezdi,�
simbolu�trećega�oka.�Znanstvenici�su�otkrili�
mnogo�toga�o�pituitarnoj�žlijezdi,�sjedištu�pojedinačne�
svijesti.�Oni�kažu�da�je�pinealna�žlijezda�
atrofirala,�a�yogiji�da�se�nalazi�u�svom�
embrionalnom�stanju�što�znači�da�ju�je�moguće�
razvijati",�uvijek�iznova�naglašava�Svamiji.�
Sredstvo�kojim�je�moguće�razvijati�pinealnu�
žlijezdu,�sjedište�kozmičke�svijesti,�i�tako�
otvarati�treće�oko�jest�Shiva-yoga.�U�trenutku�
kad�se�otvori�treće�oko�tijelo�biva�preplavljeno�
svjetlošću,�a�čovjek�postaje�sposoban�čitati�
prošlost,�sadašnjost�i�budućnost.�To�je�ujedno�i�
trenutak�spoznaje�da�je�vrijeme,�u�stvari,�jedno�
vječno�trajanje.�Zato�što�nije�u�stanju�pojmiti�to�
univerzalno�vrijeme,�čovjek�koristi�njegove�
odlomke�i�kaže:�"Ovo�je�prošlost,�ovo�je�
sadašnjost,�a�ovo�budućnost."�Kad�jednom�
putem�Shiva-yoge�započne�spoznavati�stvari�i�
pojave�direktnom,�intuitivnom�spoznajom�koja�
izvire�iznutra,�kroz�duhovno�oko,�oko�duše,�
čovjek�će�se�izdignuti�iznad�samoga�sebe�i�
doseći�neslućene�visine.�Tek�će�tada�moći�
pojmiti�Svamijijevu�misao�-�"Sve�vrijeme�je�
sada,�sva�udaljenost�ovdje..."�Upravo�tu�leži�bit�
idućeg�koraka�u�meditaciji�-�ulazak�u�nadsvjesno�
stanje�svijesti�ili�samadhi.�Samadhi�
omogućuje�ulazak�u�područje�stopljenosti�i�
blaženstva,�područje�u�kojem�se�stišavaju�
tjelesne�funkcije�-�jer�"tijelo�je�zaspalo�i�čovjek�
je�postao�živuća�duša".�U�samadhiju�nestaju�
brige�i�boli,�u�samadhiju�čovjek�uživa�mir�koji�
nadilazi�ljudsko�poimanje.�
Kako�započeti�s�vježbom�Shiva-yoge?�Nužno�je�
biti�upućen�od�stručnjaka,�osobe�kojoj�je�Shri�
Kumarsvamiji�dao�punomoć.�Svatko�može�
vježbati�Shiva-yogu,�ali,�savjetuje�Svamiji,�vježba�
treba�biti�iskrena,�intenzivna�i,�što�je�najvažnije�-�
redovita.�"Ne�propustite�niti�jedan�dan�u�
vježbanju�Shiva-yoge.�Za�vas�ona�ima�veliku�
važnost",�jednostavne�su�ali�impresivne�riječi�
Svamijijeve�blage�podrške�našim�nastojanjima.�
Osim�Shiva-yoge,�kojoj�je�dao�znanstveno�
uporište,�Shri�Kumarsvamiji�takoñer�je�pokrenuo�
i�prayer-yogu,�tehniku�koja�putem�molitve�
(prayer),�ljubavi�i�predanosti�(bhakti),�čovjeka�
uči�umijeću�meñusobne�suradnje,�uzajamnog�
razumijevanja�i�suosjećanja,�kao�i�dubokom�
smislu�odgovornosti�prema�bližnjima.�Poput�
Shiva-yoge�i�prayer-yoga�namijenjena�je�svima�
bez�obzira�na�religiju,�vjeru,�boju�kože�ili�položaj�
u�društvu.�Tehnika�prayer-yoge�je�lagana,�ali�
vrlo�djelotvorna.�To�je�snažna�pročišćujuća�
tehnika�čijim�se�vježbanjem�ostvaruje�vanjska�i�
unutarnja�čistoća�čovjeka�i�dobiva�blagoslov�
božanske�snage.�Krugovi�prayer-yoge�postoje�u�
Indiji,�ali�i�u�drugim�dijelovima�svijeta,�pa�tako�i�
u�Hrvatskoj.�Shiva-yoga�je�isključivo�
individualna�tehnika�i�vježba�se�ujutro�i/ili�
navečer.�Prayer-yoga�prakticira�se�svaki�dan�
pojedinačno,�najbolje�ujutro�(premda�nije�uvjet)�
i�u�grupi�jednom�tjedno.�Svoje�iskustvo�i�znanje�
o�Shiva-yogi�i�prayer-yogi�rado�ću�prenijeti�
svima�koji�pokažu�interes,�naročito�onima�koji�
imaju�iskrenu�želju�za�vježbanjem.�Smatrat�ću�
to�blagoslovom�Učitelja�čija�je�želja�i�san�da�se�
Shiva-yoga�i�prayer-yoga�neprestano�šire�svijetom�
na�dobro�svih�ljudi.�
Neka�knjiga�Shiva-yoga�-�tehnika�otvaranja�
trećeg�oka,�koja�je,�kako�je�uz�osmijeh�znao�
reći�Svamiji,�"mala�po�formatu,�ali�velika�po�
sadržaju",�nadahne�čitatelje�i�pomogne�im�pri�
ostvarenju�punog�uspjeha�u�njihovim�duhovnim�
nastojanjima.�