simpozij - kongresbosnjaka.org · simpozij . zaŠtita imovinskih prava prognanih i raseljenih lica...
TRANSCRIPT
U cilju sveopceg razvoja i napretka Bosnjaka na globalnom nivou, jacanju nacionalne svijesti, boljeg povezivanja i komunikacije bosnjackih organizacija i institucija sa odgovarajucim institucijama Bosne i Hercegovine, radi pro�iliranja, promoviranja i zastite prava i interesa prognanih i raseljenih Bosnjaka, te u cilju jacanja polozaja Bosnjaka u drzavama u kojima su oni autohtoni/ili manjinski narod, na Osnivackoj Skupstini 2011. godine u Sarajevu osnovan je Kongres Bosnjaka svijeta.
Kongres Bosnjaka svijeta je nepro�itna, nevladina, nestranacka i autonomna organizacija Bosnjaka nastanjenih u Bosni i Hercegovini i sirom svijeta. Prioritetan zadatak Kongresa Bosnjaka svijeta je da u saradnji sa drugim relevantnim bosnjackim organizacijama i institucijama promovira, razvija i unaprijeđuje sve temeljne vrijednosti i posebnosti bosnjackog nacionalnog bica, stiti interese i prava svih Bosnjaka, te pomaze u zastiti interesa cjelovite, jedinstvene, suverene, demokratske i međunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine.
SIMPOZIJ
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA
PROGNANIH I RASELJENIH LICA Sarajevo, 27. decembar 2018.
Sarajevo, 2018. godine
Simpozij
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
Izdavač:
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA, SARAJEVO
Za izdavača:
AZEM DERVIŠEVIĆ
Urednici:
AHMET SEJDIĆ
JASMINA PRAZINA
Tehnička priprema:
ADNAN TATAREVIĆ
Lektor:
JASMINA ŠABANOVIĆ
Štamparija:
AMOS GRAF, SARAJEVO
-------------------------------------------------
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
347.233-054.73/.74(497.6)(063)(082)
SIMPOZIJ Zaštita imovinskih prava prognanih i raseljenih lica (2018 ; Sarajevo)
Zaštita imovinskih prava prognanih i raseljenih lica / Simpozij Zaštita imovinskih prava prognanih
i raseljenih lica, Sarajevo, 27. decembar 2018. ; [urednici Ahmet Sejdić, Jasmina Prazina].
- Sarajevo : Kongres Bošnjaka svijeta, 2019. - 78 str. : ilustr. ; 24 cm
Bibliografija i bilješke uz tekst.
ISBN 978-9926-8094-3-0
COBISS.BH-ID 27238150
-------------------------------------------------
SIMPOZIJ
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I
RASELJENIH LICA
Prof. dr. Edin Mutapčić, pravnik i historičar
Historijsko-pravni pregled zemljišno-vlasničkog prava u Bosni i
Hercegovini
Mustafa Begić, ing. geodezije i dipl. pravnik, Nedžad Pašalić, ing.
geodezije
Promjena vlasništva u javnim evidencijama Bosne i Hercegovine
Mr. Ramiz Salkić, Potpredsjednik BH entiteta RS
Poreska politika kao faktor prava na privatnu imovinu u Bosni i
Hercegovini (razlike po entitetima)
Dr. Senaid Zajimović, direktor Vakufske direkcije IZ BiH
Položaj vakufske imovine i imovine Bošnjaka u okviru zakonskih
propisa RS-a
Doc. dr. Izet Bijedić
Geopolitički značaj zaštite privatnog vlasništva u BiH
Koordinator i moderator dipl. ing. Ahmet Sejdić, potpredsjednik
KBS
Mjesto održavanja: Velika sala zgrade Općine Stari Grad, Sarajevo
27. decembar 2018. godine
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
5
Uvodno obraćanje
Ahmet Sejdić, potpredsjednik Kongresa Bošnjaka Svijeta,
organizator
Uvažene dame i gospodo, iskreno i srdačno vas selamim i
pozdravljam ispred radne grupe koja je pripremala ovaj Simpozij, a
nju činimo Zahid Muharemović-Sejo, prof. dr. Enver Backović i ja.
Želim vas upoznati s tim da Kongres Bošnjaka Svijeta ovaj
simpozij organizuje sa namjerom da:
1. Osvijetlimo, već dugo vremena, prisutan problem ugrožavanja prava privatnog vlasništva u Bosni i Hercegovini;
2. Ukažemo na neke pojedinačne, a posebno na kolektivne (državne) posljedice mogućeg otuđivanja privatnog vlasništva u našoj domovini;
3. Upoznamo što veći broj vlasnika u Bosni i Hercegovini, a posebno protjeranih i raseljenih van njenih granica, o uslovima očuvanja statusa prava na imovinu, obavezama, prijetnjama i šansama-odnosno pretpostavkama u okvirima zakonskih rješenja i ustaljenih praksi na području Bosne i Hercegovine;
4. Pozovemo institucije, zakonodavne i izvršne vlasti Bosne i Hercegovine, kao i vlasti nižih nivoa, da obezbijede ambijent potpune zaštite prava privatnog vlasništva koje je svuda u svijetu neprikosnoveno i neotuđivo pravo;
5. Ukažemo na prisutne razlike u pogledu rješenja u pristupu katastru i poreznoj politici u nižim nivoima vlasti (entiteti, kantoni),
6. Da sagledamo geopolitički i historijski aspekt, ukažemo na moguće posljedice i predložimo mjere za sprečavanje nastanka negativnih posljedica.
Izuzetno važnim, možda i najvažnijim, smatramo stvaranje
pretpostavki za praktično djelovanje u zaštiti i aktiviranju ugrožene i
zapuštene imovine kroz angažman vladinog i nevladinog sektora, a
svakako i Kongresa Bošnjaka Svijeta kao inicijatora, koordinatora i
pokretača u mogućoj mjeri, a što je naš sljedeći korak.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
6
Koristim priliku da vas upoznam, a neke koji to već znaju samo
da podsjetim, da smo u prethodnom periodu (godinu i pol) pripremili
i realizovali dva simpozija o zaštiti državne svojine odnosno teritorija
pograničnih prostora države Bosne i Hercegovine, kao veoma važne
teritorije. To su bili simpoziji na teme:
1. „Odbranimo prava Bosne i Hercegovine kao pomorske države“ , koji smo organizovali i realizovali zajedno sa „Bošnjačkim pokretom za ravnopravnost naroda“ 26. 10. 2017. godine i
2. „Geopolitički značaj rijeke Drine“- realizovan 24. 11. 2017. godine.
Rezultati ovih simpozija su sublimirani u brošurama koje
imate mogućnost preuzeti besplatno ovdje na stolu, a ti rezultati u
praksi su samo djelimično korišteni. Očekujemo da se u praksi
institucije vlasti bosanske orijentacije u postupcima odbrane interesa
i prava Bosne i Hercegovine više koriste ovim djelima i dosljednije
brane njenu imovinu i njena prava.
Zadovoljstvo mi je da naglasim da su svi prisutni panelisti-
eksperti prihvatili ideju simpozija i rekao bih spremno, patriotski se
odazvali da učestvuju, te su se u skladu s tim i pripremili po
dogovorenim temama.
Poštovani prisutni, vaša pitanja i sugestije i komentare možete
dati nakon izlaganja svih panelista.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
7
Prof. dr. Edin Mutapčić
Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli
HISTORIJSKO-PRAVNI PREGLED
ZEMLJIŠNO-VLASNIČKOG PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI
DO VIDOVDANSKOG USTAVA 1921. GODINE
Uvod
Prostor Bosne i Hercegovine naseljen je još od prethistorijskog
doba i od tog perioda moguće je pratiti kontinuitet života na ovim
našim prostorima. Veoma značajan prelom u historiji ovih prostora
predstavlja period seobe naroda kada dolazi do doseljavanja brojnih
etničkih elemenata na ove teritorije, među kojima i Slavena koji će
naposljetku uspjeti procesom slavenizacije dati jedno značajno
kulturološko-demografsko obilježje koje se bilježi do današnjih dana.
Rezultat svih tih seoba jeste konačno obrazovanje bosanske države
koja u srednjem vijeku egzistira u formi banovine (do 1377.) i
kraljevine (do 1463). U tom periodu oblikovan je sopstveni etnički,
jezički, demografski i kulturološki prostor koji u najvećem obimu
obuhvata teritorij današnje Bosne i Hercegovine i potpuno neovisan
od političkih utjecaja njenih susjeda. Tako da slobodno možemo
konstatovati da je današnja Bosna i Hercegovina u naslijeđenom
geostrateškom području čiji značajan teritorij je objedinjen imenom
Bosna i različitim oblicima upravno-pravnog organizovanja još od
ranog srednjeg vijeka do danas (banovina, Kraljevina, Sandžak, Ejalet,
Vilajet, Corpus separatum BiH, BiH po 135. članu Vidovdanskog
ustava, NR BiH, SR BiH, Republika BiH, Bosna i Hercegovina – po
Dejtonskoj konstrukciji), kontinuitetom teritorija i demografske
komponente. Naravno, ima i određenih izmjena, kao rezultat
specifičnih historijskih okolnosti. Tako u srednjem vijeku dominantna
religija je bila dualistička Crkva bosanska, koja je niz stoljeća
odolijevala snažnom pritisku katoličanstva na navedenom prostoru.
Osmansko osvajanje Bosne i Hercegovine će obogatiti postojeće
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
8
duhovnu strukturu tako što vlaškom kolonizacijom dolazi do prodora
pravoslavlja na njene teritorije, ali istovremeno posebni zamah ima
proces širenja islama tako da će bošnjačko stanovništvo svoj vjerski
izraz u narednom periodu pronalaziti u islamu, pravoslavlju i
katoličanstvu. Taj proces će sredinom XIX stoljeća pod uticajima iz
susjedstva dovesti do prodora nacionalnih ideja iz Srbije i Hrvatske
tako što su se BH katolici identifikovali sa hrvatskim nacionalnim
imenom, a BH pravoslavci sa srpskim nacionalnim imenom. Treća –
muslimanska vjerska komponenta nakon traganja dugog više od
jednog i po stoljeća opredijelila se za staro nacionalno ime – Bošnjaci.
Međutim, prodorom nacionalnih ideja iz susjedstva kreću i brojne
druge tendencije među kojima je vrlo izražena želja za ekonomsko-
teritorijalnom podređenosti ovog prostora. Jedan od takvih procesa
jeste želja za demografski čistim prostorima što je posljednje
ishodište imalo u agresiji na Bosnu i Hercegovinu te produženu ruku
u savremenim normativnim aktima vezanim za zemljišno-knjižne
odnose u našoj zemlji, odnosno njenom manjinskom entitetu RS. U
ovom radu ćemo nastojati
dati kratki prikaz zemljo-
vlasničkih odnosa u Bosni i
Hercegovini od srednjeg
vijeka do agresije na Bosnu i
Hercegovinu 1992. godine.
Feudalno vlasništvo – Srednjovjekovna Bosna
Poznato je da u srednjem vijeku u Bosni imamo podijeljeni
oblik vlasništva, odnosno feudalnu svojinu. To znači da je postojalo
„više različitih titulara (nosilaca vlasničkih prava), imalo određena
svojinska ovlaštenja na istoj stvari.“ Tome moramo dodati činjenicu
„da je zemlja bila osnovno sredstvo za proizvodnju“ (takvo stanje će u
Bosni i Hercegovini biti sve do šezdesetih godina XX stoljeća), tako da
je zemljišna svojina predstavljala osnovni oblik ekonomsko-
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
9
vlasničkih odnosa.1 U historijsko-pravnoj teoriji dominantno je
stajalište da je tokom srednjeg vijeka vladar „smatran vlasnikom
cjelokupnog zemljišta“ unutar društva kojim vlada, pa mu je u tim
okolnostima pripadalo vrhovno pravo svojine (dominium eminens).
Međutim u složenoj strukturi feudalnog društva u Bosni, to vladarsko
pravo je bilo više formalnog karaktera (s izuzetkom vladarskih
domena), a stvarni ekonomski interes sa feudalnog zemljišta imali su
plemići (feudalci) „na svom posjedu direktnu ili pravu svojinu
(dominium directum)“. 2 Iako na kraju navedene piramide, seljak
(zemljoradnik, kmet) kroz svoju zavisnu svojinu (dominium utile),
zasigurno je predstavljao najsigurniju i najstabilniju kariku lanca te
tzv. „podijeljene svojine“ izraženu kroz korištenje zemljišta, naravno
uz obavezu „davanja feudalne rente vlastelinu“.3 Položaj pojedinca je,
prema tome, zavisio od pravne prirode zemljišta na kojem je živio i
radio. Svaki je pojedinac dijelio pravnu sudbinu zemljišta. Kmet je
mogao svoju zemlju prodati ili na neki drugi način otuđiti, ali je
kupac, odnosno novi vlasnik, morao preuzeti sve njegove obaveze
prema feudalcu. Odatle su se u feudalizmu razlikovale slobodne ili
plemenite baštine, na kojima nisu ležali nikakvi feudalni tereti, od
neslobodnih i zavisnih baština ili zemljišta. Svojina na zemlju mogla
se steći originarnim i derivativnim putem.4
1 Mustafa Imamović, Historija države i prava Bosne i Hercegovine, Treće izdanje, Magistrat, Sarajevo,
2003. 108. 2 Vlastela u Bosni bila u posjedu svojih feuda, tj. kao vlastela - baštinici. Oni „su feud uživali kao svoju
očevinu“, pravo naslijeđeno od svojih predaka. Međutim, u stvarnim ekonomko-pravnim odnosima
„nosioci prava svojine na vlastelinskim baštinama“ su bili „vlastelinski rodovi ili cijela bratstva“, tj. grupa
krvnih srodnika (braće). Takvi posjedi se u pisanim dokumentima iz tog razloga nazivaju „plemenita
baština“, „plemenito“ ili „plemenština“, dakle sa sačuvanim snažnim supstratom naslijeđa rodovsko-
plemesnkog karaktera (M. Imamović, Historija države i prava Bosne i Hercegovine, 83). S druge strane,
višestoljetna politička neovisnost bosanskog društva uvjetovala je da se u njoj sačuvaju „čistiji“ društveni
nazori i ustanove (V. Hranić, Kmetovsko pitanje u Bosni i Hercegivini, Sarajevo, 1911., 2. 3 M. Imamović, Historija države i prava Bosne i Hercegovine, 108. 4 Ibidem, 108.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
10
Osmansko agrarno zakonodavstvo
Poznato je da od 1463. godine najveći dio srednjovjekovnog
bosanskog kraljevstva dolazi pod osmanlijsku vlast. Agrar i dalje ima
temeljnu ekonomsku ulogu u društvu. Od tog vremena navedeni
teritorij je spadao pod okrilje Daru-l-islam („kuća islama“ - odnosno
islamska teritorija gdje vlada
muslimanski vladar i primjenjuje
se islamsko pravo).5
Osmanlijski sistem uređenja
države i agrarnih odnosa na ovim
prostorima zasnovan je na
timarskom sistemu. 6 Dominantni
oblik svojine u Osmanskom
carstvu bila je državna svojina na zemlju - miriska zemlja (arazi
emiriye, arzi memleket).7 Upravo ta zemlja podlijegala je podjeli
unutar timarskog sistema. Timar je svojevrsno zemljišno vojno leno
sa prihodom do 20.000 akči godišnje kojeg su dobijali vojnici, od
sultana, uz obavezu vršenja osobne vojne službe te opremanja vojske.
5 Fikret Karčić, Komparativna pravna historija, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007.,
119.; Prema shvatanju muslimanskih klasičnih pravnika zemlje u tadašnjem svijetu su bile podijeljene u
tri vrste: (1) Daru-l-islam („kuća islama”), odnosno islamska teritorija, gdje vlada muslimanski vladar i
primjenjuje se islamsko pravo; (2) Daru-l-ahd (“kuća ugovora”), odnosno prijateljske nemuslimanske
države. Odnosi između islamske države i ovakvih država regulišu se putem ugovora, kojim se obično
predviđalo plaćanje tributa (haradž) islamskoj državi; (3) Daru-l-harb (“kuća rata”), odnosno
neprijateljska nemuslimanska država. To je država s kojom islamska država nema ugovor, muslimanima
na njenoj teritoriji nije dozvoljen boravak i može se pokrenuti rat protiv takve države. Rat (džihad)
mogao je narediti samo poglavar islamske države (imam), obično uz osiguranje vjerske legitimnosti
takvog koraka od strane muslimanskih učenjaka. Proglašenju rata morao je da prethodi poziv
neprijateljskoj nemuslimanskoj zemlji da ili prihvati islam ili ugovor s islamskom državom i plaćanje
tributa. 6 To je oblik agrarnog uređenja čiji naziv potječe od perzijske riječi, čije osnovno značenje je njegovanje,
čišćenje i uredno hranjenje konja. To u prenesenom značenju možemo objasniti kao zemljišni posjed koji
svom uživaocu spahiji tj. vojniku-konjaniku osigurava prihode za vlastito izdržavanje, te hranjenje konja
da bi bio spreman sa njim odazvati se na sultanov poziv u ratni pohod (Abdulah Škaljić, Turcizmi u
srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1989., str. 617.; Enes Durmišević, Porijeklo timarskog
sistema, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, broj XLI, Sarajevo, 1998). 7 M. Imamović, Historija države i prava Bosne i Hercegovine, 120.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
11
Timare su obrađivali zavisni seljaci koji su nosili zajednički naziv raja.
Postojale su u dvije kategorije timara:
- kilič timar - koji je uslovljen neposrednom službom u ratu,
- gedik timar - timar koji je uvjetovan nekom službom u državi,
civilnog ili vojnog karaktera.8
Veći posjed od timara zvao se zijamet na kojem su se ostvarivali
godišnji prihodi od 20.000 do 100.000 akči, odnosno hasovi – posjedi
sa prihodom iznad 100.000 akči.9
„Pravna priroda timara i zijameta bila je principjelno ista, jer su i
jedni i drugi dobijali posjede lično i pod uslovom vršenja vojne ili
rjeđe neke druge službe od strane njihovih uživalaca. Spahije i zaimi
nisu bili vlasnici timara i zijameta nego samo uživaoci rente. Mogli su
je uživati samo dotle dok su vršili službu za koju su dobili posjed.”
Treba naglasiti da su posjednici timara uglavnom bili obični vojnici –
konjanici, dok vlasnici zijameta (zaimi) su bili niži komadanti
spahijske konjice. 10 Sultan nije spahiji davao samo zemlju nego i
ovlaštenje da od seljaka prikuplja obaveze prema državi sa zemlje
koja mu je dodijeljena.11 Samim time, timari su spadali u neslobodne
(serbestiz) posjede jer njihovi uživaoci su imali samo ekonomski
imunitet, dok nasuprot toga has i zijamet spadaju u tzv. slobodne
(serbest) posjede čiji posjednici pored ekonomskog imaju i upravno-
policijski imunitet. Pored ovih ingerencija razlika je svakako i u već
spomenutoj veličini posjeda. Timari i zijameti dodjeljivani su
pojedincima, u pravilu, od sultana posebnom poveljom koja se zvala
berat. Do XV stoljeća u beratu se naznačavalo samo ime obdarenika, a
od tada, pored njegovog imena, u beratu su se označavale površine i
granice darovanog dobra, broj sela i seljaka (kmetova) s njihovim
8 Ahmed S. Aličić,Pokret za autonomiju Bosne od 1831.do 1832.godine, Orijentalni institut Sarajevo,
posebna izdanja IX, Sarajevo 1996. ,str. 38. 9 U Osmanskom carstvu pored timara i zijameta postojali su još veći posjedi koji su se zvali hasovi. Njih
su dobijali visoki državni (vojni i upravni) funkcioneri. Has kao posjed bio je vezan za određenu funkciju,
tako da su prihode ubirali samo trenutni vršioci tih dužnosti. Zbog svojih obaveza hasom nisu upravljali
njihovi posjednici, već su to činili njihovni vazalni funkcioneri – subaše. Ovi posjedi donosili su prihode
preko 100. 000 akči godišnje. 10 Avdo Sućeska, Istorija države i prava naroda SFRJ, Sarajevo, 1966., 100. 11 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 1997., 115
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
12
porodicama, kao i novčana naznaka prihoda koji se mogu očekivati s
tog dobra. Jačanjem proturječnosti u timarskom sistemu dolazi do
slabljenja centralne vlasti koja je preko zemljišnih knjiga (deftera)
„vršila pritisak na spahije i ograničavala njihovu samovolju i težnju
za pojačanom eksploatacijom“. To se naročito izražava u defterima iz
XVI stoljeća.12 Suština navedenog posjeda leži u pravu spahija da
uživaju od države propisanu (feudalnu) rentu koju su dobijali od
sultana, kao vrhovnog vlasnika zemljišne svojine.13 Dakle, ovdje je
primjetna podjela svojinskih prava, slično kao i u srednjovjekovnoj
Bosni) između sultana, spahije i seljaka. Dakle, raniji obrađivač zemlje
(seljak, kmet) nastavlja i dalje svoju obavezu, pri čemu dobija
tapijsku garanciju za to svoje pravo. Samim time „seljakovo pravo
na baštinu i čifluk daleko je potpunije od feudalčevog“. On je pod
određenim uslovima mogao da taj posjed otuđi i proda (plativši
tapijske pristojbe). S druge strane, spomenuta miriska zemlja koju je
dodjeljivana spahijama i drugim funkcionerima kao renta bila je izvan
bilo kakvog pravnog prometa (nije se mogla prodati, a rijetko kada uz
saglasnost sultana i zamijeniti).14 Dakle, timari su u sebi sadržavali
određen broj seoskih gazdinstava (čifluka i baština) koje je
obrađivala raja (seljaci) uz obavezu plaćanja tačno određene renta
spahijama, o čemu su vođene posebne porezne (defterske) knjige.
Raja je predstavljala i ubjedljivo brojniju demografsku komponentu.
Naravno za tu privilegiju uživanja ekonomskog imuniteta stojale su i
vojne i druge obaveze spahije prema državi kao pripadnika vojničkog
(askerskog) staleža.15 Međutim, spahije koje su živjele u gradovima
12 Vojislav Spaić, Zemljoknjižni sistem u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turaka, Istorijsko-pravni
zbornik, 3-4, Sarajevo, 1950., 29-30. 13 Avdo Sućeska, Ajani, Prilog izučavanju lokalne vlasti u našim zemljama za vrijeme Turaka, Sarajevo,
1965., 25. 14 A. Sućeska, Ajani, 25. 15 Spahije koje su uživale timar kao posjed nisu imali politički imunitet kao njihove kolege na zapadu. Oni
se prama raji nisu pojavljivali kao politička vlast, te za upravno-policijske poslove su bili zaduženi drugi
organi. Iz toga najveći broj timara se označava kao serbestiz (neslobodan). Prema tome, oni posjeduju
samo ekonomski imunitet i to u jednoj okrnjenoj varijanti. U skladu sa time možemo zaključiti da
posjednici timara nisu predstavljali organe lokalne uprave. Za razliku od timara zijamet je spadao u
serbest (slobodne) posjede i u skladu sa time njihovi nosioci (zaimi) posjedovali su pored ekonomskog i
upravno-policijski imunitet. On je prema tom pravu mogao od raje da ubire sve dadžbine, izuzev onih
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
13
imali su u njima dio mulkovnog (privatnog) zemljišta koje je moglo ići
u promet. Oni su često nastojali da od sultana dobiju mulk i na dio
seoske zemlje. To bi dobijali najčešće uz obećanje da će tu zemlju
uvakufiti. 16 Međutim, i o vakufskoj zemlji vodilo se dosta računa, a iz
straha od nedostatka miriskog zemljišta kao izvora za obezbjeđenje
vojske, državno rukovodstvo je često svojim mjerama sprječavalo
pretjerano davanje zemlje u vakuf. U osmanskom agrarnom sistemu
pored erazi mirie (državne zemlje), te spomenute vakufske imovine
imamo i mulkovna (privatna) dobra.17
Ovakva struktura zemljovlasničkih odnosa je bila reprezent
koji je motivisao sve društvene slojeve i kao takav bio jedan od
temeljnih razloga za ekspanziju Osmanskog carstva. Međutim, XIX
stoljeće je Bosnu i Hercegovinu zateklo u dosta komplikovanim
agrarnim odnosima koji su u literaturi okarakterisani kao čiflučki.
Dakle, u periodu tanzimatskih promjena bosanskog društva sredinom
XIX stoljeća dominirao je agrarni karakter privrede. Spomenuti
čiflučki odnosi postajali su sve izraženiji svojinskih odnosa na zemlji,
produbljuju suprotnosti u društvu i dovode do stvaranja nove klase,
sastavljene od pripadnika ranijeg vojničkog sloja i drugih nevojničkih
slojeva društva.18 Osim spahijske konjice, kao okosnice vojne
strukture u državi, u tu kategoriju spadale su i tvrđavske posade, koje
su u ranija vremena uživale timare.19 Starija generacija historičara
Bašagić, Truhelka, Novaković i dr. smatrali su da su čifluci nastali od
stare baštinske svojine u rukama bosansko-hercegovačkog feudalnog
plemstva i da je kao takva ostala netaknuta privatna svojina na zemlju
pod osmanskom vlašću. Naravno, to je teško održivo jer moramo
imati u vidu specifično osmansko tretiranje svojine na zemlju kroz
kategoriju miriske (odnosno državne) zemlje. Za Nedima Filipovića
koje su pripadale centralnoj vlasti. Tu prije svega spadaju novčane kazne (globe) zbog prijestupa i
krivičnih djela. Zaimi su bez ikakvog miješanja sa strane za svoju raju (seljake) predstavljali policijsku
vlast, ali bez prava izvšavanja tjelesnih i smrtne kazne. Na ta ista prava imali su i posjednici hasa (A.
Sućeska, Ajani, 18). 16 Historija naroda Jugoslavije II, Zagreb, 1959., 32-33. 17 M. Imamović, Historija države i prava Bosne i Hercegovine, 141-142. 18 Aličić, Pokret, 36. 19 Aličić, Pokret, 38-39.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
14
čiflučenje je jedan od oblika utrke svih slojeva i klasa Osmanske
imperije oko podjele viška proizvoda koje je stvarala rajinska klasa.
Oko toga proizvoda borili su se država, koja je sve više pojačavala
poreze i terete, trgovci i zanatlije, bolje reći gradska privreda koja je
raspolagala trgovačkim i zelenaškim kapitalom, krupna i sitna
birokratija koja je dolazila u posjed toga viška proizvoda primanjem
mita i učestvovanjem u čiflučenju, i najzad spahija koji je strogim
odredbama zakona primao svoju normiranu rentu.20 U našoj nauci
ovom problematikom najstudioznije se bavio Avdo Sućeska koji u
procesu čiflučenja uočava „određene zakonomjernosti“ a koje „nisu
bile uslovljene prostim uvlačenjem seoskih posjeda (baština i čifluka)
u ekonomski promet“. Naime, napredak pravnog prometa dovodio je
do povećanje trgovine „rajinskom zemljom“ tj. „zaobilaznim putem“,
tako su korisnici feudalne rente (spahije) nastojale da u poraslom
pravnom prometu sebi obezbijede „sigurnu materijalnu egzistenciju“.
„Masovnoj uspostavi čiflučkih odnosa“ od posebnog utjecaja su
„snažne migracije stanovništva“, te izumiranje rajetinskih porodica,
odnosno napuštanja (bijeg, bijeg preko granice) – što je omogućavalo
spahiji da to zemljište pretvori u „hassa zemlju“ te da je obrađuje u
vlastitoj režiji, o čemu svjedoče brojni kanunni i kanunname.21 Tome
doprinosi i pravna nesigurnost koja traje zbog brojnih buna tokom
XVII i XVIII stoljeća. Zatim, tu imamo i nevraćanje dugova uslijed
zaloga na određenim hassa zemljištima, okupacijom napuštenog i
neobrađenog zemljišta, te kupovina prilikom rasprodaje na licitaciji.22
Nakon što je Porta sredinom 18. stoljeća morala prenijeti dosta svojih
nadležnosti na lokalnu elitu, posebice na kapetane, učvrstio se novi
20 Nedim Filipović, Odžakluk timari u Bosni i Hercegovini, POF, V, Sarajevo 1955.; Behram-begova biblioteka ima veliki broj dokumenata iz XVIII i XIX vijeka u kojima se pominje ustanova odžakluk timara u Bosni i Hercegovini. Među tim materijalom može se izdvojiti niz dokumenata koji zajedno predstavljaju cjelovitu sliku naslijeđa timara i zeameta u pojedinim porodicama u toku 100-150 godina. Upada u oči da je najmanji broj takvih dokumenata iz XVII vijeka. 21 Avdo Sućeska, Neke osobenosti u procesu čiflučenja u Bosni i Hercegovini u XVIII stoljeću, Godišnjak Prvanog fakulteta u Sarajevu, broj XXI, Sarajevo, 1973. 22 Isto
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
15
tip vladajuće kaste, ajani, kao neka vrsta plemićke konfederacije s
težnjom da ovjekovječi svoj status.23
Upravo to, u svakodnevnom životu
nastalo, stanje u zemljovlasničkim odnosima
nastojalo je osmansko tanzimatsko
zakonodavstvo sankcionisati donošenjem
veoma značajnih normativnih akata. U tom
pravcu svakako najznačajnija je Saferska
naredba koja je objavljena 12. septembra
1859. godine (14. safera 1276.), a pročitana 5.
novembra 1859. godine pred Velikim
upravnim vijećem u Sarajevu. Ovim normativnim aktom trebalo je da
se urede odnosi između aga i kmetova. Naredbom su ozakonjeni
agrarni odnosi stvoreni čiflučenjem, odnosno postojeći običaj o
agrarnom pravu, koje je utvrđeno za svih šest sandžaka bosanskog
vilajeta, izjavama predstavnika čifluk-sahibija i čifčija pred velikim
tanzimatskim medžlisom u Istanbulu. Po Saferskoj naredbi,
posjednik zemljišta je vlasnik, koji to zemljište može uz saglasnost
države prodati, zamijeniti, založiti ili ostaviti svojim nasljednicima.24
Lice koje to zemljište drži u zakupu (mustedžir) nema vlasničkih
prava na samu zemlju. Posjednik ga ne može dići sa zemlje koju drži i
obrađuje, osim ako kmet (zakupnik) trajno zanemaruje zemlju, odbija
bez razloga da plaća hak, odnosno ako ne izvršava svoje obaveze.
Uredba predviđa sklapanje pismenog ugovora, poznatog kao
23 Nenad Moačanin, Nastanak muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini: zanemareni aspekti, Rad
HAZU, Razred za druš. Znan., 52, 2017., 73-77. Uključivanjem vlaške elite u spahijski stalež napredovala
je i njezina islamizacija kao korak na putu jačanja i širenja posjeda te prerastanja u „prave“ spahije. Oko
1600. godine ta se skupina počinje stapati s posadnicima tvrđava (hisar erleri, mustahfizan), i to onima
koji nisu bili plaćeni u gotovu već su uživali kolektivne timare (gedik). Na taj je način ustanova koja je
teoretski strana klasičnome sustavu usvojena i prilagođena mu ne kao njegova negacija, štoviše prijetnja,
nego kao razmjerno lako izvediva nadopuna. Nasljeđivanje je i dalje ovisilo o psihofizičkoj sposobnosti
kandidata za službu, no tu nije bilo razlike od nasljeđivanja baština u redovima „obične“ zemljoradničke
raje. Ipak je na taj način otvoren put razvitku i omasovljenju odžakluk timara. Ponovit ćemo da je ta
pojava vrlo stara, ali prije 17. stoljeća ne dominira u strukturi vojničke kaste i bjelodano nema veze s
velikašima i srednjovjekovnim kraljevstvom. 24 Saferskoj naredbi prethodila je Carigradska konferencija predstavnika bosanskih agrarnih
interesanata kod Porte. (Vasilj Popović, Agrarno pitanje u Bosni i Turski neredi za vrijeme reformnog
režima Abdul Medžida, SANU, posebna izdanja CL, knjiga 59, Beograd 1949, 272-290).
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
16
muzarea, između čifluk-sahibije i čiftije. Čifčija je, na određeno
vrijeme, davao čifluk-sahibiji polovinu, trećinu, četvrtinu ili petinu od
svojih prihoda, s tim što su, za svaku oblast, postojali drugi uslovi
davanja. Kmet može sam napustiti zemljište poslije žetve i bez nekog
naročitog razloga. Ako bi zemljište napustio, prije žetve dužan je
namiriti štetu. Nadalje, propisane su obaveze vlasnika da održava i
podiže zgrade i zemlju na čiflucima, s tim što kmet ima obavezu
održavanja i popravke. Ukoliko kmet napušta čifluk, a sam je
napravio neku zgradu, vlasnik je obavezan da mu to isplati.
Zemljoposjednik ne smije kmeta koristiti za svoje različite radove, niti
ga istjerati iz kuće da bi se sam uselio, niti smije tražiti od kmeta
besplatan smještaj i opskrbu.25
Nastavak tanzimatskog zakonodavstva predstavlja
Ramazanski zakon. Ovaj zakon regulisao je, pored zemljišnog
vlasništva, i čitav niz drugih pitanja koja su s tim u vezi. Prema
Ramazanskom zakonu, sva se zemlja dijelila u pet kategorija: erazi
mirija ili državne zemlje, privatno vlasništvo-mulkovne zemlje,
vakufske zemlje-mevkufe, metruke i mevat-pusta zemlja. Najbrojniju
i sa aspekta državne regulative najznačajniju zemlju predstavljala je
erazi mirija. U tu kategoriju spadala je većina zemljišta i na njoj su
živjeli seljaci. Pravno, sve se to zemljište nalazilo u svojini države, a
praktično, ili u vlasništvu aga i begova ili pod upravom države.
Mirijske zemlje mogli su vlasnici izdavati u zakup, otuđivati ili
prenositi na nasljednike, uz obavezu davanja desetine, u korist
države. Upravo taj odnos između vlasnika zemljišta i obrađivača istog
bili su preokupacija ekonomsko-normativnog djelovanja u agraru u
narednih pola stoljeća, ali istovremeno i predmet izraženih
nacionalno-vjerskih tendencija uslijed činjenicu da su zemljovlasnici
uglavnom dolazili iz muslimanske populacije, dok neposredni
25 M. Imamović, Historija Bošnjaka, 340.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
17
obrađivači bili hrišćani. Tako se od sredine XIX stoljeća razvija
radikalna politička borba između zemljoposjednika i obrađivača.26
Period Austro-Ugarske uprave
Uzavrela agrarna politika je bila prisutna i u vrijeme 40-to
godišnje Austro-ugarske uprave nad teritorijem Bosne i Hercegovine.
Tokom navedenog perioda, ona je tražila modalitete da riješi
„uzavrelo“ agrarno pitanje. ipak moramo konstatovati da su rezultati
takvog nastojanja minorni prvenstveno uslijed jake nacionalističke
propagande koja je dolazila iz susjedstva. Podstaknuta ustankom od
1875. godine, osmanska uprava je pred kraj svoje vladavine u Bosni i
Hercegovini donijela i Zakon o fakultativnom otkupu kmetova - 1876.
godine. Stanje se u tom pogledu dodatno poboljšalo kad je Zemaljska
vlada osnovala Zemaljsku hipotekarnu banku, koja je davala
mogućnost uzimanja kredita kmetovima, uz kamatu od 6 do 8%, a rok
vraćanja 10 do 15 godina. Pod navedenim uslovima, od 1879. do
1910. godine oslobodilo se 28.479 kmetskih porodica.27
Uspostavljanjem svoje kontrole nad teritorijem Bosne i Hercegovine,
Austro-ugarska monarhija, traži modalitete da riješi agrarno pitanje.
Vjerovatno, ključna stvar kada su u pitanju agrarno-pravni odnosi u
vrijeme austrougarske vladavine jeste uspostavljanje gruntovnice.
Upravo u gruntovnici, Austro-ugarske vlasti su
bosanskohercegovačkim zemljoposjednicima priznale pravo
vlasništva i nad kmetovskim selištima (uz evidenciju kmetovskih
odnosa u teretovnici), a sa druge strane su povoljnom kreditnom
politikom pokušavale riješiti ove „individualnopravne“ odnose.28 Vrlo
interesantna mišljenja su stavovi suvremenika u pogledu rješavanja
usložnjenog agrarnog pitanja. Tako Đorđe Martinović u djelu
26 Edin Mutapčić, Pravno-historijski kontekst agrarne reforme u BiH poslije Prvog svjetskog rata,
TRANZICIJA, Časopis za ekonomiju i politiku tranzicije, Godina XIII, Br. 27., Tuzla-Travnik-Zagreb-
Beograd-Bukurešt, 2011., https://hrcak.srce.hr/file/110858 27 Edin Mutapčić, Agrarna reforma u BiH i njeno zakonodavstvo (1918.-1941.), JU Biblioteka “Alija
Isaković”, Gradačac, 2007., 51-52. 28 Ibidem, 55-56
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
18
„Agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini i načini njegova riješenja“,
smatra da treba izvršiti podjelu zemljišta (kmetovskih selišta) na
dvije ravnopravne polovine, od koje bi jedna polovina pripala kmetu,
a druga zemljoposjedniku, s mogućnošću da jedni drugima isplate
vrijednost njegovog dijela ovisno od interesa.29 Ovim pitanjem bavio
se i vodeći bosanskohercegovački historičar toga doba, Ćiro Truhelka.
U svom djelu „Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni i
Hercegovini“, autor vidi rješenje u otkupu zemlje, u kojem preče
pravo ima vlasnik od kmeta, ali, ukoliko između njih nije moguće
postići dogovor, onda da se izvrši podjela po principu: 55,3%
zemljoposjedniku i 44,7% kmetu.30 I pored prisutnog opozicionog
djelovanja, vlasti su donijele Zakon o fakultativnom otkupu kmetova,
koji je apsolutnom većinom, izglasan na 87. sjednici bosansko-
hercegovačkog Sabora 5. aprila 1911. godine, pod nazivom „Osnova
zakona o davanju zajmova za dobrovoljno otkupljivanje kmetskih
selišta u Bosni i Hercegovini“. Ovim su Austro-ugarske vlasti tražile
srednji put u riješenju agrarnog pitanja. Po ovom Zakonu kamata je
smanjena na 4%,, a rok vraćanja produžen na vrijeme od 30 do 50
godina. Treba napomenuti da jednogodišnja rata za otplatu posjeda,
prema ovom zakonu, je iznosila manje nego jednogodišnji hak,
međutim, ona nije naišla na potpuni interes kod seljaštva, te se na taj
način od januara 1912. do kraja 1913. godine otkupilo 10.947
kmetovskih selišta.31
29 Đorđe (Milošev) Martinović, Agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini i način njegova riješenja, Cetinje
1909., 10 Martinović prikazuje nastanak bosanskog zemljoposjeda na sljedeći način: „Djedovi današnjih
aga bili su vojnici turske imperije; u inijem krvavijem vremenima bio im je vječito mač izvan korica, tako
da nijesu bili u stanju raditi o zemlji vršeći tu službu državnu. Raja nije imala dužnosti vojničke, pa je
morala na drugi način poslužiti državi - hraneći joj vojnike, tj. dajući im dio nagrade svoga rada.“ 30 Ćiro Truhelka, Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja,
Sarajevo, januar-jun 1915. 31 Milan Gaković, “Rješavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini (1918.–1921.)”, Prilozi, Godina VI,
Broj 6, Sarajevo, 1970., 12-13.; U Saboru su za vladin prijedlog glasali svi muslimanski i hrvatski
poslanici te 11 srpskih poslanika.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
19
Agrarni intervencionizam uredbama i naredbama (1919.-1921.)
Sasvim nov momenat za rješavanje agrarnog pitanja uslijedio
je krajem Prvog svjetskog rata. U novonastalim okolnostima, na strani
sila pobjednica (Antante) u Prvom svjetskom ratu našla se Srbija, koja
je na taj način osigurala sebi hegemonističku ulogu u budućoj južno-
slavenskoj državi. Na svjetskoj sceni ideje oktobarske revolucije su
duboko uzdrmale mnoge zemlje, tako da je strah od njenog širenja
bio prisutan i na ovim prostorima, naročito kada se u obzir uzme
brojnost paravojnih formacija (zelenog kadra, dezertera i slično) koji
su oružjem jasno ugrožavali postojeći privredni sistem. Upravo, ta
opšta pobjedonosna euforija, koju su tih dana osjećali pravoslavni
stanovnici dovela je do izraženog agrarnog nasilja.32 U Bosni i
Hercegovini, pobjednička euforija u velikoj mjeri osjećala se kod
pravoslavnog stanovništva koje u vrijeme prevrata, željno osvete, čini
bezbroj agrarnih incidenata i nasilja. Prvodecembarskim aktom
dolazi do proglašenja Kraljevine SHS, u kojoj su vodeću ulogu imali
srbijanski politički krugovi, predvođeni dinastijom Karađorđevića.
Upravo ova vlastodržačka elita započela je sa mjerama radikalne
agrarne reforme sa ciljem da izvrši ekonomsku transformaciju
vlasništva, prvenstveno na nacionalnoj osnovi, zadirući pri tome
duboko u vlasnička prava muslimanskog stanovništva protivno
najvišim zakonodavnim aktima tog doba. Zato nimalo ne čudi da su
ključni dokumenti vezani za agrarnu reformu doneseni u tzv.
pretparlamentarnoj proceduri, i to podzakonskim aktima uredbama i
naredbama, a kasnije zakonski sakcionisani. Na taj način tkz.
prethodnim odredbama zemljoposjednicima je oduzeto 775.233
hektara obradivog zemljišta (kmetovskih selišta). Međutim, oštrica
agrarne reforme se nije ovim zaustavila, već je obuhvatila i 400.072
hektara beglučke zemlje koja je, kao što smo rekli, u gruntovnici
evidentirana kao ničim ograničena, a nije stavljena ni pod udar
Prethodnih odredaba, već je njihovo izuzimanje predviđeno
32 E. Mutapčić, Agrarna reforma u BiH i njeno zakonodavstvo (1918.-1941.), 75-97.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
20
beglučkim uredbama od 14. februara, 11. maja 1920. godine, odnosno
njihovim uopštavanjem 12. maja 1921. godine.33
Rezultati agrarne reforme u Bosni i Hercegovini (1918.-1941.)
Korisnici
agrarne
reforme
porodica % svih
interesanata
Ukupno dobilo
zemlju u
hektrima
% od ukupnog
zemljišnog fonda
ref.
Kmetova 113 103 45,31 775 233 60,27
Beglučara 54 728 21,93 400 072 31,11
Beskućnika 25 752 10,32 28 458 2,21
Dobrovoljaca 4 483 1,80 22 415 1,74
Invalida 2 542 1,02 8 326 0,65
Ostalih zemljor. 48 972 19,62 51 723 4,02
UKUPNO 249 580 100,00 1 286 227 100,00
U navedenoj pretparlamentarnoj proceduri predviđena je i
odšteta, tzv. finansijska likvidacija agrarne reforme u Bosni i
Hercegovini u iznosu od 255 miliona za kmetska selišta i 25 miliona
za beglučke zemlje. Pored izražene nacionalne transformacije
zemljišta u navedenim ključnim dokumentima, vezanim za agrarnu
reformu u Bosni i Hercegovini, vlast se trudila da i drugim mjerama
još dodatno ojača započeti agrarno-pravni kurs. U takvoj mjeri, ubrzo
se javljaju od države zaštićene i stimulisane kategorije stanovništva,
kao što su dobrovoljci, ratni invalidi, porodice poginulih srpskih
vojnika, srpski četnici, beskućnici i sl. Njima je, prema statističkim
podacima, država podijelila 110.922 hektara, a isti su prednjačili u
zauzimanju oko 600.000 hektara uzurpiranog, uglavnom šumskog
zemljišta. Ove državne mjere prouzrokovale su konstantno opadanje
poljoprivredne proizvodnje, kao i obradivog zemljišta. Državna
intervencija i početak Drugog svjetskog rata spriječili su da mnoga
seljačka gazdinstva ne budu predmetom zauzimanja od strane
vlasnika finansijkog kapitala usljed velikih seljačkih dugova, a razloge
za to svakako treba tražiti u pogrešnoj agrarnoj politici.34
33 Ibidem, 98-131. 34 Ibidem, 167-243.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
21
Uporedni rezulati oduzete zemlje agrarnom reformom u monarhističkoj Jugoslaviji
PODRUČJE
Površina u
hektrima
Procent
od ukupno
Broj porodica
koje su dobile
zemlju
Prosječna
površina dobijene
zemlje u ha
Bosna i Hercegovina 1.286.227 66,9 % 249.580 4,71
Makedonija, Kosovo i
Sandžak 231.099 12 % 48.261 4,79
Dalmacija 50.000 2,6 % 96.953 1,94
Slavonija 110.577 5,7 % 99.908 1,11
Vojvodina 222.707 11,6 % 100.004 2.23
Slovenija 23.697 1,2 % 19.987 1,19
Svega bez BiH 638.080 33,1 % 365.023 1,75
Svega sa BiH 1.924.307 100 % 614.603 3,13
REZIME
Tokom višestoljetne osmanske uprave u Bosni i Hercegovini stvoren
je specifičan vid zemljovlasničkih odnosa koje je osmansko
tanzimatsko zakonodavstvo okarakterisalo kao čifčijske
zemljovlasničke odnose. Upravo te odnose pratila je jaka nacionalna
propaganda koja je prvenstveno dolazila iz susjedne Srbije te ih
dodatno usložnjavala. Tako izražene ambicije ni osmanskih, a kasnije
Austro-Ugarskih vlasti nisu nailazile na pogodno tlo za rješavanje
navedene agrarne problematike.
Agrarna reforma, iako sa civilizacijskog aspekta opravdana socijalna
mjera u Bosni i Hercegovini, poslije Prvog svjetskog rata doživljava
jednu od svojih najvećih zloupotreba, jer država svojim mjerama
ostavlja veliki dio ranijih zemljoposjednika na ivici egzistencije,
oduzimajući im njihovu cjelokupnu imovinu. Vlasti Kraljevine SHS to
čine uredbama i naredbama u predparlamentarnoj proceduri
rješavajući tako u prijelaznom (predkonstitutivnom) periodu
najvažnije ekonomsko pitanje za stanovnike Bosne i Hercegovine tog
perioda.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
22
Mr. Ramiz Salkić
Potpredsjednik BH entiteta RS
PORESKA POLITIKA KAO FAKTOR PRAVA NA PRIVATNU IMOVINU
U BOSNI I HERCEGOVINI (RAZLIKE PO ENTITETIMA)
Složeno državno uređenje Bosne i Hercegovine jedan je od
faktora koji doprinosi sporijem razvoju i napretku naše domovine. To
uređenje, u kojem postoje nivoi vlasti od općinskog i kantonalnog do
entitetskog i državnog, odrazili su se na mnoge oblasti poput
zdravstva, pravosuđa, obrazovanja, poreske politike, poljoprivrede,
ekonomije...
Jednostavno, ovakav sistem je doveo do velike
neujednačenosti u mnogim oblastima, pa se u jednoj općini u
Federaciji Bosne i Hercegovine primjenjuje jedan kantonalni propis ili
zakon, dok se u susjednoj općini u bh. entitetu RS, primjenjuje
potpuno drugi zakon i drugi propisi, koji je usvojen na nivou entiteta.
Jedna od oblasti u Bosni i Hercegovini koja nije ujednačena
jeste i porez na nepokretnosti. U Federaciji Bosne i Hercegovine je
ova oblast regulisana na nivou kantona, dok je u bh. entitetu RS
regulisana na nivou entiteta. Međutim, u ovim zakonima, kao i u
mnogim drugim, postoji velika razlika. Naime, u bh. entitetu RS je
godinama na snazi Zakon kojim se oporezuje vlastita imovina, kao što
su stambeni prostori i zemljište, dok se u Federaciji za sada ne plaćaju
porezi na stanove i kuće.
Kada je u pitanju Federacija Bosne i Hercegovine, oporezivanje
je uređeno na nivou kantona, tako što svaki kanton ima svoj zakon.
Iako su zakoni slični, ipak, u svakom od deset kantona postoje neke
različite odredbe u zakonima.
Prema kantonalnim zakonima oporezuje se imovina,
vikendice, poslovne prostorije, stanovi koji se izdaju pod zakup,
garaže, motorna vozila, letjelice i plovni objekti. Porez na imovinu se
plaća na godišnjem nivou po kvadratu. Tako da zavisno od kantona
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
23
cijene se kreću od 0,75 do četiri KM po kvadratu. U Federaciji Bosne i
Hercegovine građani ne plaćaju porez za vlastiti stambeni prostor,
odnosno za stanove i kuće. Mogućnost uvođenja plaćanja poreza na
stanove i kuće je najavljivana tokom 2018. godine.
U Federaciji za sada ne postoji jedinstvena Porezna baza
nepokretnosti. Međutim, na internet – stranici postoje E-
usluge/servisi Porezne uprave, koji predstavljaju skup usluga
namijenjenih poreznim obveznicima/obveznicima uplate doprinosa
koje omogućuju izvršavanje obaveza putem Interneta, u skladu sa
važećom zakonskom regulativom.
Poreznim obveznicima koji postanu korisnici e-usluga/servisa
je omogućena elektronska predaja obrazaca, pregled ispravnosti
predanih obrazaca i statusa obrazaca u cilju jednostavnijeg i bržeg
ispunjavanja obaveza prema Poreznoj upravi.
Također, postoji i uplata naknade za mišljenje Porezne uprave
Federacije BiH. Za mišljenje Porezne uprave po jednom poreznom
pitanju plaća se naknada u iznosu od 50 KM.
Prema Zakonu o Poreskoj upravi FBiH porezni obveznik ima
pravo da iz ureda Porezne uprave dobije besplatne informacije o
porezima, kao i poreznim zakonima i odnosno podzakonskim aktima
kojima se reguliraju procedure za plaćanje i uvjeti plaćanja. Također,
građani imaju pravo dobiti besplatne primjerke poreznih obrazaca i
prijava za svoju ličnu upotrebu.
S druge strane, u bh. entitetu RS, Zakon o porezu na
nepokretnosti odnosi se na oporezivanja sve vrste zemljišta
(građevinsko, poljoprivredno, šumsko, industrijsko i ostalo), kao i sve
vrste građevinskih objekata (stan, kuća, poslovni, industrijski i ostali
objekti), a kao osnovica se uzima tržišna vrijednost.
Porez na nepokretnosti se plaća po stopi do 0,20 posto, a
prihodi od ovog poreza pripadaju općinama i gradovima na čijoj
teritoriji se nalazi nepokretnost.
Od plaćanja poreza na nepokretnosti u entitetu RS, između
ostalih, oslobođena su javna dobra, osim objekata koji se na njima
nalaze, a služe za sticanje ekonomske koristi, zatim nepokretnosti u
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
24
vlasništvu Bosne i Hercegovine, entiteta RS, Federacije BiH, Brčko
Distrikta BiH i jedinica lokalne samouprave koje koriste njihove
institucije, nepokretnosti diplomatskih i konzularnih predstavništava
stranih država, po principu reciprociteta, i nepokretnosti vjerskih
zajednica koje se koriste u obavljanju vjerskih obreda.
Takođe, oslobođeni su kulturni i istorijski spomenici, koje je kao
takve proglasio nadležni organ, nepokretnosti koje se koriste u
humanitarne svrhe, skloništa za zaštitu ljudi i robe od ratnih dejstava,
objekti ili dijelovi objekata koji u skladu sa zakonom služe za
izvođenje javnih radova, nepokretnosti koje se nalaze u minskim
poljima i kojima pristup i normalna upotreba nisu dozvoljeni i
obrađeno poljoprivredno zemljište i nepokretnosti koje služe za
vlastitu poljoprivrednu proizvodnju.
Ovaj Zakon je stupio na snagu 2012. godine, međutim, dvije godine
kasnije, usvojene su izmjene i dopune, koje su zabrinule veliki broj
Bošnjaka u ovom entitetu. Naime, radi se o izmjenama Zakona koje
daju mogućnost Poreskoj upravi RS-a da vrši prinudnu naplatu. Ova
mogućnost je data u članu 14. u stavu 5 koji glasi:
„Poreski račun stiče svojstvo izvršne isprave protekom roka za
izjašnjavanje prigovora, a prigovor nije izjavljen, te Poreska
uprava može u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje
poreski postupak prinudno naplatiti utvrđenu, a nenaplaćenu
obavezu iz tog poreskog računa“
U članu 16. ovoga Zakona je navedeno da se protiv utvrđene poreske
obaveze iz poreskog računa, poreski obveznik ima pravo prigovora u
roku od petnaest dana od dana predaje poreskog računa poreskom
obvezniku.
Ove izmjene Zakona su okarakterisane kao zabrinjavajuće
zbog činjenice što je veliki broj Bošnjaka tokom agresije i genocida
ubijen i protjeran sa svojih ognjišta. U nekim sredinama su ubijene
kompletne porodice i familije, tako da vjerovatno još uvijek nisu
riješena ni pitanja nasljedstva, a posebno nisu riješena pitanja koja se
odnose na prijavljivanje imovine i plaćanje poreza.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
25
Takođe, mnoge porodice koje žive izvan domovine, i koje jednom
godišnje dolaze u Bosnu i Hercegovinu, imaju otežavajuću okolnost
kada je u pitanju plaćanje poreza. U ovakvim slučajevima, u javnosti je
sugerisano da porodice koje žive izvan domovine jednostavno zaduže
i ovlaste nekoga da u njihovo ime plaća porez.
Ovdje se mora naglasiti da je plaćanje poreza zakonska obaveza, koja
se, iako se u mnogim slučajevima radi o malim novčanim iznosima
(nekoliko desetaka maraka, 50 KM i slično), mora poštivati. Važno je
naglasiti da su ovim Zakonom obuhvaćeni svi građani koji imaju
imovinu na području bh. entiteta RS, iako je usvajanjem donio najviše
problema Bošnjacima koji su protjerani tokom agresije i genocida iz
ovog dijela Bosne i Hercegovine.
Važno je također napomenuti da je Poreska uprava RS-a je i tokom
2018. godine pozvala sve obveznike poreza na nepokretnosti da
izmire prvu ratu obaveze po poreskom računu za ovu godinu, kao i
eventualno još neizmirene iznose po osnovu poreza na nepokretnosti
iz prethodnih godina.
Pozvani su i oni koji još nisu prijavili nepokretnu imovinu da to učine,
jer će neprijavljene nepokretnosti koje identifikuje Poreska uprava,
biti prijavljene po službenoj dužnosti, a vlasnicima uručeni poreski
računi sa obračunatim kamatama i novčanom kaznom u iznosu od
500 KM do 1.500 KM za fizička lica, te od 1.000 KM do 3.000 KM za
pravna lica, po neprijavljenoj nepokretnosti.
Najavljeno je da će Poreska uprava intenzivirati aktivnosti na
prinudnoj naplati ovog prihoda koristeći sve zakonski raspoložive
mjere, od blokada računa, pljenidbe pokretne imovine do upisa
hipoteka na nepokretnu imovinu, kao krajnje mjere naplate ove
poreske obaveze.
U bh. entitetu RS postoji fiskalni registar nepokretnosti
(Porezna baza podataka nepokretnosti), koji je javna evidencija u
pisanom ili elektronskom obliku, koji vodi Poreska uprava RS.
Podaci iz Fiskalnog registra nepokretnosti dostupni su javnosti, osim
podataka koji predstavljaju poreznu tajnu. Fiskalni registar
nepokretnosti sadrži podatke o svim nepokretnostima, porezu na
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
26
nepokretnosti, poreznom broju nepokretnosti, njenoj adresi i adresi
vlasnika i korisnika, fizičkim karakteristikama i vrijednosti
nepokretnosti, kao i o drugim podacima koji mogu biti od značaja za
utvrđivanje poreza na nepokretnosti.
Fiskalni registar nepokretnosti sadrži i podatke o promjeni vlasnika,
odnosno korisnika nepokretnosti, kao i podatke o drugim
promjenama podataka koje su upisane u fiskalni registar
nepokretnosti. Lista nepokretnosti za određenu općinu sadrži
identifikaciju za svaku nepokretnost, adresu nepokretnosti, porezni
broj i procijenjenu vrijednost nepokretnosti.
Na zvaničnoj stranici Poreske uprave je navedeno da je novi
Integrisani informacioni sistem do sada omogućavao kreiranje
opomena za plaćanje dospjelih poreskih obaveza, ali je njegovom
daljom implementacijom omogućena i ova nova funkcionalnost, koja
će dodatno automatizovati, ubrzati i unaprijediti rad Poreske uprave
RS. Dakle, opomene će ubuduće biti kreirane redovno, a prema
unaprijed utvrđenom planu kreiranja.
Zbog svega navedenoga, važno je da Bošnjaci koji imaju
imovinu u bh. entitetu RS, bez obzira gdje danas žive, redovno
prate aktivnosti u domovini, te plaćaju porez na svoju imovinu,
kako ta imovina, koju su naslijedili od svojih očeva i djedova, ne
bi bila ugrožena.
Problemi koji su došli sa usvajanjem ovog Zakona, odnosno
nemogućnost plaćanja poreza građanima koji žive izvan
domovine, ali i onima koji nakon agresije i genocida nisu riješili
pitanje vlasništva, ponovo nameće ideju o osnivanju tijela, servisa
ili organizacije, koji će širom bh. entiteta RS pomagati građanima
da ispunjavaju svoje Zakonima propisane obaveze. Ovo tijelo bi
pratilo političke i druge aktivnosti u entitetu, te u saradnji sa
lokalnim, entitetskim, kantonalnim i državnim političkim
predstavnicima, i u skladu sa svojim mogućnostima, pomagalo
građanima da rješavaju administrativne prepreke i probleme.
Katastar
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
27
U Zakonu o premjeru i katastru nekretnina u Federaciji BiH, u
članu 35., koji se odnosi na korištenje podataka, navodi se da podatke
službene geodezije mogu dobiti sva zainteresovana lica uz plaćanje
naknade koju propisuje Vlada Federacije. Podaci se izdaju samo
ukoliko to nije u suprotnosti s propisima o zaštiti podataka.
Podaci premjera, katastra nekretnina i katastra komunalnih
vodova koji nisu u službenoj upotrebi, mogu se izdati
zainteresovanim licima, s tim da im se ta činjenica mora saopštiti u
pisanoj formi.
Zainteresirana lica podatke mogu koristiti samo za vlastite potrebe
navedene u zahtjevu i ne mogu ih ustupati trećim licima.
Na internet stranici Federalne uprave za geodetske i
imovinsko-pravne poslove se mogu pronaći katastarski podaci o
parcelama i stanju posjeda na tim parcelama. Podaci se mogu
pretraživati po broju katastarske parcele ili broju posjedovnog lista,
odnosno katastarskoknjižnog uloška. Međutim, svi podaci su
informativnog karaktera i ne mogu služiti kao javna isprava. Javne
isprave se izdaju u općinskim službama nadležnim za geodetske
poslove i katastar.
Cilj Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove je da
se na ovoj internetskoj stranici mogu pronaći katastarski podaci za
svih 79 općina u Federaciji Bosne i Hercegovine, međutim, određene
općine trenutačno nemaju podatke u digitalnom obliku, a u nekim
općinama se radi na ažuriranju katastarskih podataka. Zbog toga, za
neke općine se ne mogu pronaći katastarski podaci.
U Zakonu o premjeru i katastru RS, u članu 54., u stavu 1, je
navedeno da svako ima pravo da izvrši uvid u podatke koje sadrži
katastar nepokretnosti, da mu se izda list nepokretnosti ili potvrda da
je određena nepokretnost ili pravo upisano u katastar nepokretnosti.
Podatke iz baze, osim lično, može dobiti i krvni srodnik pojedinca, a
svaka treća osoba mora imati validnu punomoć.
U Zakonu o naknadama za vršenje usluga premjera i korištenje
podataka katastra nepokretnosti i katastra zemljišta, navedeno je da
se za usluge pristupa podacima kroz računarsku mrežu između
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
28
korisnika i Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne
poslove zaključuje poseban ugovor, koji obavezno sadrži izjavu
korisnika o prihvatanju obaveze čuvanja i korišćenja podataka
Uprave.
Republički organi uprave, organi uprave jedinica lokalne
samouprave, geodetske organizacije, ustanove, građani i njihova
udruženja imaju pravo uvida u sve podatke i arhiv Uprave bez
naknade, u skladu sa zakonom i u prisustvu ovlašćenog lica Uprave.
Korištenje podataka putem interneta dozvoljeno je pravnim licima uz
naknadu Upravi, koja se uređuje ugovorom, a korištenje podataka
putem interneta omogućeno je pravnim i fizičkim licima uz
odgovarajuću naknadu.
U bh. entitetu RS, u okviru Republičke uprave za geodetske i
imovinsko-pravne poslove, postoji aplikacija e-KATASTAR, koja služi
za pregled katastarskih podataka putem interneta
(geoportal.rgurs.org). I u ovom slučaju, svi podaci prezentovani na
ovom mjestu su nezvanični i ne mogu se koristiti ni za kakve lične ili
poslovne potrebe ili namjene.
Način pozivanja vlasnika imovine na izlaganja po općinama
U Federaciji Bosne i Hercegovine izlaganje na javni uvid
podataka o nekretninama na osnovu popisnih listova sprovodi
Komisija za izlaganje, koju imenuje direktor Federalne uprave.
Komisija se sastoji od predsjednika i dva člana i njihovih zamjenika.
Predsjednik komisije i njegov zamjenik, prvi član Komisije i njegov
zamjenik su geodetski stručnjaci koji ispunjavaju uslove iz ovog
Zakona, a drugi član Komisije i njegov zamjenik su građani, s područja
katastarske općine u kojoj se vrši izlaganje podataka na javni uvid.
Vrijeme i mjesto javnog izlaganja podataka o nekretninama,
javnim oglasom, određuje Komisija najkasnije 15 dana prije početka
izlaganja.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
29
Ukoliko do isteka roka javnog izlaganja podataka o
nekretninama, korisnik u skladu sa stvarnim stanjem ne uloži
prigovor, u katastar nekretnina će se upisati podaci iz popisnog lista.
U BH entitetu RS Komisija u postupku izlaganja, a u svrhu
osnivanja katastra nepokretnosti, objavljuje to osnivanje u javnom
oglasu u katastarskoj općini u kojoj se osniva katastar nepokretnosti i
na internet stranici Uprave, najkasnije 30 dana prije početka izlaganja
podataka i utvrđivanje prava na nepokretnostima, a u svrhu
osnivanja katastra nepokretnosti.
Javni oglas iz stava 1. ovog člana sadrži: naziv jedinice lokalne
samouprave i katastarske općine, opis granica područja katastarske
općine ili njenog dijela za koju se vrši osnivanje katastra
nepokretnosti, javni poziv licima koja smatraju da imaju pravni
interes da učestvuju u postupku osnivanja katastra nepokretnosti i
datum početka i završetka (rok) osnivanja katastra nepokretnosti.
Ovaj postupak krije mnoge opasnosti, ali nudi i neke prednosti.
Opasnosti ovog postupka po naše građane su da možda neće
biti informisani blagovremeno te će propustiti rok zbog čega njihova
imovina može biti zloupotrebljena ili ugrožena.
Također naši građani zbog raseljenosti širom svijeta mogu biti
u problemu da prisustvuju zakazanim izlaganjima zbog različitih
obaveza u mjestu trenutnog boravka. Ukoliko u obzir uzmemo i
pretpostavljenu pristrastnost članova komisija, opasnost je time veća.
Prednosti ovog projekta su što naši građani mogu jednostavno
i u kratkom postupku da riješe pitanje grunta i prenosa vlasništva.
Poznato je da mnogi naši građani imaju zemljište i nekretnine
u posjedu, ali to zbog nemara nije evidentirano u gruntu. Ovaj
postupak nudi brzo rješenje.
U svakom slučaju naši građani trebaju da se informišu o svojoj
imovini i ako budu sve rokove ispoštovali ne bi trebalo da bude većih
problema.
Tamo gdje nastanu sporovi i dođe do zloupotrebe postoji
mogućnost pokretanja i vođenja sudskog postupka u narednih 5
godina.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
30
Mustafa Begić, ing. geodezije i dipl. pravnik
Nedžad Pašalić, ing. geodezije
PROMJENA VLASNIŠTVA U JAVNIM EVIDENCIJAMA
BOSNE I HERCEGOVINE
U deklaraciji o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine
stoji:
„Vlasništvo je nepovrjedivo i sveto pravo. Niko ne može
biti lišen svog prava osim ako iziskuje javne potrebe, ali u tom
slučaju samo kad to zakon dopušta i uz pravničnu naknadu."
Još u predhistorijskom dobu interes za prostor, na kome su
bile organizovane naseobine, na kome se prostirala vlast plemena, a
kasnije i države, ogledao se kroz izradu nacrta naselja i pripadajućih
područja. Uz nacrte su rađeni popisi zemljišta i objekata
namijenjenih, u prvom redu, zaštiti vlasništva i prava korištenja
određenog prostora.
Najstariji dokument o evidenciji zemljišta potječe iz vremena
4000 godina prije naše ere.
Veliki broj historijskih izvora upućuje na činjenicu da su vrlo
rano vršena mnoga mjerenja na zemljištu. Prema grčkom historičaru,
persijski kralj Darije uveo je plaćanje poreza na zemljište i naredio da
se u zemljama Male Azije, premjerom prostora utvrdi prostorna
veličina zemljišta i prihod koji se ubire sa njega.
U starom Egiptu, dolina rijeke Nil premjeravana je radi zaštite
vlasništva i obnavljanja granica parcela.
Rimska država je već za vrijeme Servija Oulija (578 - 534
godina prije naše ere) imala uveden porez na zemljište, čiju je osnovu
činio „Cenus“ utvrđen na osnovu površine, načina iskorištavanja,
boniteta i prihoda zemljišta izraženog u količini proizvoda.
Postoje indicije da je u vrijeme Rimskog carstva postojao
pregled zemljišta zasnovan na detaljnom premjeru. Pretpostavlja se
da su knjige zvane „capitastra“ sastavljene na osnovu izjave vlasnika i
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
31
nacrta posjeda. Nacrti su predstavljali, u figurativnom smislu, sliku
terena prikazanu u približnoj razmjeri.
Na području današnje Engleske otpočelo je još 1086. godine sa
ustrojavanjem pregleda o zemljištu u posebnim knjigama zvanim
„Domestday Books“.
Po nalogu mletačkog namjesnika za Dalmaciju (Griman)
preduzet je 1756. godine premjer većeg područja sjeverne Dalmacije i
izrađene mape (planovi) na kojima su predstavljene parcele
zemljišta. lzvorni dokument iz 1724. godine svjedoči o premjeru
posjeda u selu Studenica kod Imotskog. Dokument se čuva u Arhivu
mapa i geodetske dokumentacije za Dalmaciju u Splitu.
Mnogo širih razmjera bio je pokušaj austrijskog cara Josipa II
da, radi pravilnog oporezivanja zemljišta, uspostavi zemljišni katastar
na cijelom području carevine. Carskim patentom od 20. marta 1785.
godine određeno je da se izvrši premjer i procjena svih plodnih
parcela i sastavi „Katastar zemljišta“. Poznat je pod imenom
„Jozefinski katastar“.
Slični poduhvati preduzimani su tokom XVIII vijeka u
Francuskoj, Pruskoj, Bavarskoj i nizu drugih evropskih država, ali bez
značajnijih rezultata.
U tom pravcu osnovnu prekretnicu učinio je car Napoleon
1807. godine kada je, izdajući naredbu da se pristupi izradi katastra
zemljišta, rekao je svom ministru Mollicu:
„Polovične mjere uvijek znače gubitak vremena i novca. Jedino
sredstvo da se izađe iz začarnog kruga je da se pristupi izradi
premjera i procjeni parcela u svim općinama, za svakog pojedinog
vlasnika. Dobar parcelarni katastar biće dopuna mojih odredaba u
Code civilu koje se odnose na posjed zemljišta. Planovi treba da budu
tačni i dosta pogodni da služe obezbjeđenju granica vlasništva i
uklanjanju parnica o njima“.
Klasnični vid evropskog parcelarnog katastra zemljišta je
katastar uspostavljen na osnovu prethodno izvršenog detaljnog
premjera i klasiranja svake parcele zemljišta. Model ovog oblika je
Napoleonov katastar koga su prihvatile i uspostavile skoro sve
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
32
evropske, a i mnoge vanevropske zemlje tokom XIX i XX vijeka. Po
sadržaju informacija kao i po svom etapnom razvoju, katastri su
međusobno vrlo slični u svim zemljama. Osnovna im je karakteristika
premjer i planovi premjera izrađeni u pogodnoj razmjeri, na kojima je
prikazana svaka zemljišna parcela, evidentiran način iskorišćavanja,
bonitet zemljišta i vlasnik-posjednik.
U pogledu namjene, razlikuje se nekoliko vrsta katastra
zemljišta, kao što su:
fiskalni katastar,
pravni katastar,
tehnički katastar,
polivalentni katastar i dr.
Fiskalni i pravni katastar bili su karakteristika prvih katastara.
Naime, imali su osnovni zadatak ustvrđivanje obaveza prema državi
od posjedovanja i ostvarivanja prihoda sa zemljišta, odbrana države,
te zaštita vlasništva i definiranje njenih granica.
Tehnički i polivalentni katastri su novijeg datuma i cilj im je da
pored fiskalnog i pravnog aspekta obezbijede i druge potrebe. Ove
katastre karakteriše proširen broj i vrsta podataka o zemljištu i
objektima sagrađenim na površini, ispod i iznad njegove površine.
U nekim zemljama predviđeno je evidentiranje nekoliko
desetina, pa i stotina podataka o nekretninama, tehničkog, pravnog,
fiskalnog i drugog sadržaja. Podaci se prikupljaju i iskazuju u
dokumentaciji katastra zemljišta, a razvoj elektronike znatno utječe
na proširenje baze podataka.
Prve začetke formiranja katastra Bosne i Hercegovine srećemo
u srednjem vijeku.
Tako je sa agrarno-zakonodavnim radom turskih careva išao i
rad na polju katastarskog popisivanja zemljišta, bez kojeg i najbolji
agrarni zakoni ne bi imali praktične vrijednosti. Prvi popis zemljišta
vezan je za ime sultana Sulejmana Velikog. Popis se zove imenom
defteri atik tj. starom gruntovnicom. Međutim, neki dokumenti
dubrovačke arhive ukazuju na to da se sa katastarskim popisom
Bosne počelo već za vladavine sultana Mehmeda II. Godine 1475.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
33
spominje se lice kome je dato u zadatak da uradi katastarsku kartu
Bosne. Ovaj katastar vjerovatno je trebao biti urađen na osnovu
zakona iz te godine, i to tako da se u katastru navedu poimenice sela
koja pripadaju pojedinom području sa popisom vlasnika zemljišta i
kuća.
Kako je taj prvi katastar uspio, nema podataka. Poznato je, što
se tiče granice dubrovačko-hercegovačke, da je elaborat prerađen
dvadeset godina kasnije, i da je hercegovački krajišnik Sulejman-beg
1496. godine, valjda po želji Dubrovčana, poslao vojvodu trebinjskog
Hamzu da uredi granicu prema Konavljima, a poslije i oko Bjelimića.
Ponovni popis Hercegovine proveden je 1515. godine za
sultana Selima I. koji je poslao posebnog emina da načini popis
Hercegovačkog sandžaka i koga je u tom poslu podupirao
Mehmedbeg Isabegović, sin glasovitog Isabega. Tog emina zovu
dubrovački spomenici po njegovom zanimanju obično i
„pripisnikom“. Koliko se može ustanoviti, taj je pripisnik bio u
Hercegovini duže od mjesec dana, te se bavio osobito u Donjoj
Hercegovini i oko Gacka.
lzvadak katastarskog popisa zemljišta fočanskog hasa, što po
jednom dubrovačkom dokumentu ide u to razdoblje, odnosno doba
popisa izvršenog za Mehmeda II. svakako ovo dokazuje, da je već
prije Sulejmanove dobi započet rad na polju katastarskog popisivanja
zemljišta. Po tadašnjem zakonu, katastarski popis, trebao se svake
treće godine revidirati (ažurirati) i dopuniti, a to se redovno i radilo,
po saznanju iz nekih izvještaja pojedinih oblasti. Sulejmanov
nasljednik Selim II preuredio je postojeći i uredio je novi katastar,
poznat u kanunama pod imenom defteri džedid - nova gruntovnica.
Ove gruntovnice čuvale su se uz posebnu pažnju u
defterihakaniji u Carigradu pod nadzorom defterdara tj. ministar
finansija, a bila su glavna podloga u rasuđivanju svih parnica, koje su
se ticale zemljšnog posjedovanja prava. U svakom vilajetu bio je osim
toga po jedan vilajetski defterdar, podčinjen valiji, koji je bdio nad
gruntovnim odnošajima dotičnog vijeka.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
34
Područje Sutorina i Neum-Kleka bilo je predmet
premjeravanja i popisa zemljišta, stanovništva i drugih dobara i
procjena njihove vrijednosti. Ova dva izlaza Bosne i Hercegovine na
more plijenila su posebnu pažnju Austrije, u prvom redu radi
povezivanja dijelova bivše Mletačke Republike kopnenim putem.
Svoj interes za ove izlaze Bosne i Hercegovine na more
Austrija je pokazivala sve do ulaska u Bosnu 1878. godine.
Interes Austrije ogledao se u slanju tajnih misionara da na licu
mjesta proputovanjem, procjene veličinu i vrijednost Sutorina i Neum
- Kleka. Jedan od njih je Bernard Kaboga koji je dobio zadatak da
procjeni vrijednost i predloži cijenu koja bi se mogla ponuditi
Turskoj. Kaboga je procijenio površinu od 9.750.000 kvadratnih
hvati. U ovu površinu ubrojen je priobalni pojas sve do „poštanske“
ceste koja za Austriju ima značaj, a dalje od nje u unutrašnjost kopna
Austrija nije imala posebnih zahtjeva.
Bernard Kaboga, u području Kleka, popisao je sela Duži,
Vranjevo, Neum, Rudež, Ilino Polje i Klek. Vlasnici zemljišnih parcela
bili su: Mahmut Tosović iz počiteljske kapetanije, Lugović-beg iz
Nevesinja, Lizja-beg i Tupac-beg iz Mostara, Mehmed Bašić, Šćiarić-
aga i Rizvanbegović-beg iz Stoca, a za Sutorine čiji su stanovnici bili
smješteni u šest manjih naselja: Njivice, Zvinja, Špulje, Čenić, Sdozi,
Šćepašćevići i Prijevor. Vlasnici zemljišnih parcela bili su:
Hasanbegresulbegović, Hadžija, Cvitić, Arslanagić, Salinić, Dizdarević,
Hadži-paša Alijagić, Kurtović i Omeragić, svi iz Trebinja.
Na kraju svog izvještaja bečkoj vladi, pukovnik Bernard
Kaboga navodi da je obavio svoj zadatak, procijenio vrijednost
enklave Sutorine i Neum- Kleka (17.400 dukata). Međutim, u to
vrijeme Porta nije htjela raspravljati o enklavama Sutorine i Kleka.
Turska je odlukom Bečkog kongresa zadržala Klek i Sutorine
kao zemljouze koji su spajali Bosanski pašaluk sa morem. Sultan je
ostao suvereni gospodar ovih teritorija. U takvom stanju bosansko-
hercegovački teritorij je potpao pod upravu Austrije Berlinskim
kongresom 1878. godine.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
35
Na osnovama ranijih premjeravanja i popisa zemljišta, u
nekoliko navrata, obnavljane su granične oznake na području Kleka i
Sutorina. Neum-Klek je ostao u sastavu Bosne i Hercegovine, dok su
područja katastarskih općina Sutorine i Kruševica pripojena općini
Herceg Novi 1936. godine reorganizacijom banovina.
U devetnaestom vijeku unutrašnje protivrječnosti i razvoj
kapitalizma u svijetu, prisilili su tursku državu da izvrši reformu
agrarne politike putem reforme zakonodavstva i revizije deftera.
Osmanlijska država 1858. godine donosi Ramazanski zakonik, 1860.
godine o tapijskim ispravama, 1864. godine Zakon o tapijskim
ispravama vakufskog zemljišta i 1874. godine Zakon o slobodnom
vlasništvu na nekretninama. Po navedenim zakonima o tapijama,
svaki titular prava na nekretninama je morao posjedovati tapiju kao
dokaz o vrsti i obimu svog prava. Postupak izdavanja tapija bio je
veoma spor i komplikovan. Ukoliko je imalac tapije htio otuđiti svoju
nekretninu, morao je pred lokalnim organom uprave u prisustvu
pribavaoca nekretnine, sastaviti ispravu o otuđenju, platiti takse i
predati lokalnom organu uprave staru tapiju. Pribavaocu nekretnine
izdavana je privremena tapija na osnovu koje je mogao ući u posjed
stečene nekretnine. Stara tapija je zajedno sa ispravom o otuđivanju i
dokazom o plaćenim taksama, upučivana u Centralnu carigradsku
defterhanu gdje je odlagana. Istovremeno sastavljena je nova stalna
tapija („Tugrali“, tapija) i zavođenja u defter, koja je putem lokalnog
organa uprave upučivana pribavaocu nekretnine.
Stalna tapija sadržavala je tugru, podatke o mjestu u kome se
nekretnina nalazi, o granicama zemljišta, površini i titularu prava, kao
i o samom pravu na nekretnine.
Turske tapije za osnovu nisu imale detaljan premjer zemljišta.
Sem toga, površine zemljišta su označavane približno u dunumima, a
granice posjeda su opisivane površinom.
Tapijski sistem u Bosni i Hercegovini bio je u primjeni do
uspostave vlasništva po Gruntovničkom zakonu za Bosnu i
Hercegovinu iz 1874. godine.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
36
U pripremi katastarskog premjera i uspostave katastra
zemljišta Bosne i Hercegovine, Austro-ugarska je izdala niz naredbi i
upustava, kao što su: Naredba od 04. 07. 1880. godine u vezi sa
prijevodom postojećih turskih gruntovnih knjiga i njihovo dalje
vođenje, Zakon o uvođenju novih posjedovnih lista za nekretnine,
slobodnog posjeda zvanog „emalik“; Upute o uređivanju granične
linije Hercegovine prema Crnoj Gori; Šematizacija nove političke
podjele BiH - juli 1880.; Pregledni listovi za katastarsko snimanje BiH;
Naredba u vezi sa imovinom izbjeglica koji se još nisu vratili u svoju
zemlju; Propisi o uvođenju katastarskog poreza; Dopunska
objašnjenja u vezi sa uvođenjem katastra; Predračun troškova za
uvođenje katastra zemljišta; Propisi o stvaranju katastra; Operati
katastarskih općina i drugi.
Prva potpuna evidencija zemljišta u Bosni i Hercegovini
uspostavljena je na osnovu premjera koji je izvršila Austro-ugarska u
periodu od 1880. do 1884. godine. Na osnovu premjera i drugih
podataka izrađeni su katastarski planovi i katastarski operat. Na
osnovu izvršenog premjera uspostavljen je katastar zemljista.
Katastar pored katastarskih planova sa pregledom zemljišnih parcela
i objekata na zemljištu sadrži popis zemljišta sa naznakom vrste
zemljišta i katastarske klase i popisom posjednika parcela i objekata.
Katastar zemljišta kojeg je uspostavila Austro-ugarska u Bosni
i Hercegovini imao je ekonomsku, fiskalnu, pravnu i vojnu namjenu a
dijelom je služio i za naučna istraživanja.
Ekonomska namjena ogledala se u inventarizaciji prostora
Bosne i Hercegovine koji je podpao pod upravu Austrije, u prvom
redu ga čini struktura zemljišta po namjeni i kvalitetu, saobraćajnice,
vodni potencijal, šume, objekti sagrađeni na zemljištu i rudna polja.
Oporezivanje na prihod od zemljišta Austrija je obezbjeđivala
putem katastarskog prihoda te naplatu drugih taksa koje proizilaze
od korišćenja zemljišta i objekata. U katastarskom prihodu sadržan je
i prihod stočarstva.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
37
Pravni aspekt se vidi kroz uspostavu evidencije o vlasnicima
putem zemljišnih knjiga, zaštita vlasništva, definisanje i zaštita
suvereniteta države, održavanje i obnavljanje državne granice.
Za vojne potrebe, na osnovu podataka premjera urađene su
topografske karte i drugi pregledi značajni za oružane snage i
odbranu zemlje.
Za potrebu naučnih istraživanja urađeni su prvi osnovni
radovi: astronomska i bazična mjerenja, triangulaciona mjerenja kao i
mjerenja u nivelmanu visoke tačnosti čiji se podaci i danas koriste.
Jedna od prvih mjera koje je Austrougarska poduzela na tlu
Bosne i Hercegovine, bila je uspostava katastra zemljišta i zemljišne
knjige. Austrougarska je 13. septembra 1884. godine, nakon
sprovođenja premjera radi uređenja vlasničkih odnosa, donijela
Gruntovnički zakon za Bosnu i Hercegovinu, Naputak za sprovođenje
Gruntovničkog zakona, Naputak za vođenje gruntovnice u Bosni i
Hercegovini i Naredbu u pogledu ustrojstva i djelokruga
gruntovničkih povjerenstava i uredovanje kod istih.
Austrijsko-njemački tip zemljišne knjige zasniva se na opštem
katastarskom premjeru zemljišta.
Gruntovničkim zakonom za Bosnu i Hercegovinu Austrija je
zadržala upisana prava po turskim zakonima pa tako u paragrafu 1.
tog Zakona uređuje:
„Pravna narav u gruntovnici upisanih nekretnina i na istim
nalazećih zdanja, stabala i građevina kao i valjanost pravnih poslova
odnosećih se na iste prosuđuje se po ustanovama zakona od 7.
Ramazana 1274./1858/. Naročito vrijedi i na dalje u smislu tog
zakona i zakona od 17. Muharema 1284. (1868). postojeći nasljedni
red u pogledu mirijskih nekretnina, pravo na iskup (pravo na otkup i
zakonito pravo na prekup) u koji se broji i u paragrafu 3. Zakona od 7.
Muharema 1293. (1877.) godine i navedeno pravo na prekup, kao i
pravo države na pripadaj, a dalje i pravo na prekup kod mulk-
nekretnina.“
Tokom Drugog svjetskog rata uništena je dokumentacija
katastra zemljišta i zemljišne knjige za područja 24 od ukupno 77
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
38
katastarskih srezova (Bosanska Krupa, Bosanska Gradiška, Bosanski
Petrovac, Bosansko Grahovo, Drvar, Glamoč, Ključ, Grude – dio, Kotor
Varoš, Jajce, Mrkonjić Grad, Šipovo, Sanski Most, Prijedor – dio,
Skender Vakuf, Žepće, Zavidovići, Vitez – dio, Novi Travnik – dio,
Sokolac – dio, Han Pijesak – dio, Rogatica, Goražde, Čajniče, Foča,
Kalinovik – dio, Ljubinje, Trebinje – dio, Nevesinje – dio, Gacko – dio,
Posušje, Prozor, i Jablanica – dio).
Osnov za sprovođenje zakona kojima su oduzimane
nekretnine bile su katastarske i zemljišnoknjižne evidencije. Pored
toga katastarski podaci poslužili su za nove administrativno-
teritorijalne podjele, razgraničenje srezova i općina, opis granica,
oporezivanje na prihod od zemljišta i drugo.
Kako austrougarski premjer i katastar zemljišta ima
ograničenu namjenu, a potrebe projektovanja građenja i uređenja
prostora iziskivali su više informacija o prostoru, te je značilo da se
treba odmah pristupiti premjeru zemljišta i izradi geodetskih planova
i karata, koji će po sadržaju i razmjeru moći odgovoriti zahtjevima.
Stoga se 1953. godine pristupilo novom premjeru i na osnovama tog
premjera uspostavile su se evidencije o zemljištu. Primjenom
savremenih metoda premjeravanja (aerofotogrametrija) Bosne i
Hercegovine je do konca 1991. godine obavila posao premjera na oko
92% teritorija, i na tim osnovama uspostavljen katastar zemljišta za
50% teritorija Bosne i Hercegovine. Radovi su izvedeni prema
propisima tadašnje Savezne geodetske uprave bivše Jugoslavije, te
propisima Geodetske uprave Bosne i Hercegovine.
Imajući u vidu da je zemljišna knjiga u Drugom svjetskom ratu
uništena za jednu trećinu teritorija Bosne i Hercegovine, da je ostali
dio zemljišne knjige u velikoj mjeri neažuran i da ne odražava stvarno
stanje vlasništva, Bosna i Hercegovina je 1984. godine donijela Zakon
o premjeru i katastru nekretnina. Po odredbama ovog zakona treba
da se uspostavi, jedinstvena evidencija vlasništva i posjeda,
obogaćena novim sadržajima i prilagođena automatskoj obradi
podataka.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
39
Na osnovama tog Zakona, do agresije na Bosnu i Hercegovinu,
uspostavljen je katastar nekretnina na 8 % teritorije Bosne i
Hercegovine (opštine Hadžići, Visoko i Trnovo, te dijelovi općina
Derventa, Orašje i Tuzla).
Uspostava katastra nekretnina, prema Zakonu, ima isti
postupak kao što je Austro-ugarska imala u postupku uspostave
zemljišne knjige što znači premjer zemljišta i objekata, izrada
katastra zemljišta, utvrđivanje prava vlasništva.
Katastar nekretnina pored podataka o zemljištu i objektima
sadrži podatke o posebnim dijelovima zgrada (etažno vlasništvo). Od
1974. godine radi se i katastar komunalnih vodova i uređaja.
Za identifikaciju granica općina i granica Bosne i Hercegovine
prema susjednim državama (ranijim republikama) u postupku
premjera, služila je geodetsko-katastarska dokumentacija austro-
ugarskog premjera. Ova dokumentacija, kao i osnovne mreže
premjera poslužili su i kod identifikacije i obnove državne granice
tada Austrije i Srbije na drinskom području od Zvornika do Rače
1910. godine.
Značaj podataka katastra i zemljišne knjige, pored zaštite
prava vlasništva i posjeda ogleda se i u definisanju prostora države
kao cjeline, pa su kao takve, kako u Drugom svjetskom ratu, tako i
tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995. godine, bile
predmet uništenja. Uništavane su kao dokaz rasprostranjenosti
naroda Bosne i Hercegovine na ovim prostorima, te kao dokazi
postojanja objekata, značajnih za istoriju naroda. Nasuprot tome
katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi u razvijenim zemljama zapada i
istoka pridaje se poseban značaj i poklanja izuzetna pažnja zaštiti i
čuvanju ove dokumentacije. Tako naprimjer Kraljevina Švedska ima
sličnu evidenciju posjeda vlasništva kao što je katastar nekretnina.
Vodi se jedinstveno za cjelokupni teritorij Švedske u Jevley, u za to
posebno pripremljenom i osposobljenom dokumentacionom centru
od 1623. godine. Dokumentacija je mikrofilmovana, prevedena na
magnetne medije, a isprave i katastarski planovi odloženi po
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
40
godinama nastanka. Za teritorij Švedske uveden je i koordinatni
katastar zemljišta.
Austro-ugarska je za smještaj dokumentacije premjera Bosne i
Hercegovine uredila i opremila po tadašnjim kriterijima, posebno
smještajni prostor u prizemlju sadašnje zgrade Predsjedništva. U
ovim prostorima sačuvana je od uništenja dokumentacija prvog
premjera Bosne i Hercegovine, topografske karte iz tog perioda, te
geodetsko-katastarski planovi i karte za područje općina na kojima je
premjer završen i uspostavljen katastar zemljišta. Sačuvane su kopije
magnetnih traka za katastar zemljišta i fotodokumentacija
aerofotogrametrijskog snimanja, a dokumentacija premjera i
evidencija posjeda i katastra nekretnina za područja općina koje su u
radu, sačuvani su u javnom preduzeću „Geodetski zavod Bosne i
Hercegovine“.
Radovi premjera, izrade katastra zemljišta, a u zadnje vrijeme i
katastra nekretnina, predstavljaju radove na kojima rade geodeti,
pravnici, inženjeri poljoprivrede i šumarstva, te građevinski inženjeri
i tehničari uz pomoć informaričara.
Obrazovanje kadrova za poslove premjera i katastra zemljišta
vršile su i više srednje i visoke škole i fakulteti.
Predstojeći radovi na obnovi zemlje, vraćanju prognanih na
svoje posjede, identifikaciji i obilježavanju državne granice,
restitucije, privatizacije i otkupa stanova, mogu se obaviti samo na
osnovu podataka katastra zemljišta i zemljišne knjige i uz
sudjelovanje velikog broja obučenih i osposobljenih kadrova.
Za poslove restitucije, privatizacije i državne granice moraju se
otvoriti zbirke isprava katastra zemljišta i zemljišne knjige, arhiva
Bosne i Hercegovine i druge dokumentacije u kojima su pohranjeni
podavi o nekretninama.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma,
nastavljena je uspostava katastra nekretnina na teritoriji Bosne i
Hercegovine sve do 2005. godine. Uspostava katastra nekretnina je
prekinuta nakon usvajanja Zakona o zemljišnim knjigama, koji je
stupio na snagu 2003. godine. Članom 84. navedenog Zakona
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
41
propisano je da se predaja katastra nekretnina sudovima vrši u roku
od dvije godine, tj. do maja 2005. godine.
U Republici Srpskoj uspostava katastra nekretnina je
nastavljana 2012. godine, nakon usvajanja Zakona o premjeru i
katastru Republike Srpske, dok je uspostava katastra nekretnina u
Federaciji BiH nastavljana krajem 2016. godine, nakon usvajanja
Uredbe o izlaganju na javni uvid podataka premjera i katastarskog
klasiranja zemljišta.
Do sada je završena uspostava katastra nekretnina za 330
katastarskih općina u Federaciji BiH i 184 katastarske općine u
Republici Srpskoj.
Pored uspostave katastra nekretnina, kontinuirano su
provođene aktivnosti na digitalizaciji katastra nekretnina i zemljišne
knjige. Uspostavljeni su katastarski i zemljišnoknjižni informacioni
sistemi, tako da se održavanje katastra i zemljišne knjige u potpunosti
vrši u digitalnom obliku.
Veoma je bitno naglasiti da su formirane centralne baze
zemljišne knjige i katastra nekretnina Federacije BiH i omogućena
internet prezentacija podataka zemljišne knjige i katastra nekretnina
Federacije BiH. Navedeno je omogućilo da korisnici podataka katastra
nekretnina i zemljišne mogu, putem interneta bez potrebe za dolazak
u katastarski ili zemljišnoknjižni ured, izvršiti besplatan uvid u
navedene podatke, što je u velikoj mjeri uticalo na povećanje
transparentnosti katastra nekretnina i zemljišne knjige.
Pored uspostave katastra nekretnina, započeta je i uspostava
zemljišnih knjiga po podacima novog premjera u 232 katastarske
općine na teritoriji Federacije BiH. Do sada su navedene aktivnosti
završene u 145 katastarskih općina. Uspostava zemljišnih knjiga po
podacima novog premjera je uglavnom fokusirana na veća urbana
područja Federacije BiH.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
42
Doc. dr. Senaid Zajimović
Vakufska direkcija IZ u BiH
POLOŽAJ VAKUFSKE I IMOVINE BOŠNJAKA U OKVIRU
ZAKONSKIH PROPISA RS-A
Općepoznata je činjenica da je vakufska imovina, zakonskim
represivnim mjerama u proteklim društveno-političkim sistemima na
različite načine oduzimana i uništavana. Za vrijeme vladavine Austro-
Ugarske Monarhije, Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije i
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije oduzeto je preko
95% vakufske imovine. Nakon totalitarnih političkih sistema
uslijedila je agresija na Bosnu i Hercegovinu tokom koje je jedan od
ciljeva bio uništavanje svega onog što podsjeća i što ukazuje na
činjenicu da su Bošnjaci živjeli na određenom prostoru. Agresor je
kroz plansko rušenje džamija, mekteba, mezarja i svega onog što
asocira na islam nastojao u potpunosti uništiti i posljednji dokaz
postojanja Bošnjaka na određenom prostoru.
Služeći se već ustaljenom praksom, agresor je prvo kroz
genocidne namjere i činjenje genocida ubijao i protjerivao Bošnjake
sa određenog područja, a nakon toga uništavao sve ono što podsjeća
na Bošnjake. Na kraju je ostala još samo bošnjačka i vakufska
imovina. Bosanskohercegovački entitet RS je nakon agresorskog rata
pristupio osmišljavanju zakonskih propisa koji će kroz dugogodišnje
planove eliminirati i posljednji dokaz postojanja Bošnjaka na
određenom prostoru, a to je imovina, odnosno nekretnine.
Većina tih zakonskih propisa osmišljavana je kroz komisijsko
djelovanje u čemu su veliku ulogu imali „stručnjaci“ iz Republike
Srbije.
Zakon o restituciji u BiH još uvijek nije donesen. Jedan od
ključnih segmenata tranzicije BiH trebao je biti donošenje Zakona o
restituciji pa tek onda donošenje zakonskih propisa imovinsko-
pravnog karaktera. To se nije desilo i restitucija na području RS-a
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
43
odnosno denacionalizacija u obliku vraćanja izvorne imovine gotovo
da je nemoguća. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je RS 2002.
godine usvojila Zakon o restituciji koji je poništen od strane Visokog
predstavnika za BiH. Iako je ovaj Zakon bio na snazi tek nekoliko
dana, poslužio je onima koji su imali spremna rješenja i koji su
proveli ta rješenja u roku od nekoliko dana. Na ovaj način je
Pravoslavnoj crkvi u RS vraćeno sve što je bilo njeno pa čak i više od
toga. Osim Pravoslavnoj crkvi, imovina je vraćena i još nekim
velikoposjednicima u RS-u. Međutim, Bošnjacima nije vraćana
imovina po ovom osnovu. Njihova imovina kao i vakufska imovina
zadržale su isti status.
U proteklih deset godina u RS-u je donesen set zakonskh
propisa sa lošim zakonskim posljedicama po imovinu Bošnjaka i
vakufsku imovinu. Ovdje ću se osvrnuti na neke od njih, a prije svega
na:
1. Zakon o premjeru i katastru RS-a;
2. Zakon o porezu na nepokretnosti i
3. Zakon o grobljima i pogrebnoj djelatnosti.
Zakon o premjeru i katastru RS-a
Zakon o premjeru i katastru RS-e jedan je od zakona koji su
doneseni po hitnom postupku. S obzirom na to da se njime uređuju
pitanja koja su neposredno vezana za pravo svojine kao osnovni
temelj društva, te za druga stvarna prava koja su derivirana iz tog
osnovnog prava ili su u vezi sa njim, može se kazati da se radi o
jednom od najznačajnijih zakonskih propisa usvojenih od strane
zakonodavnog organa manjeg bh. entiteta u posljednjih nekoliko
godina.
Njegova važnost ide do te mjere da se smatra važnijim i od
Zakona o stvarnim pravima RS-e. Navedeni zakonski propis ima
velike sličnosti sa zakonom ove vrste u Srbiji iz čega se može vidjeti
uloga Srbije o kojoj sam na početku govorio. Zakon je specifičan iz
razloga što se njime uređuju osnovna pitanja koja se vežu za pravo
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
44
svojine kao i druga stvarna prava koja su osnovni temelj modernog
društva i osnovnih ljudskih prava.
Ovim Zakonom daju se velika ovlaštenja upravnoj vlasti
odnosno konkretno Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove
RS-e. Zakonom je predviđeno da poslove evidencije nepokretnosti i
stvarnih prava na njima vodi ovaj organ Uprave čime se nadležnost
izuzima od sudova koji su do sada vodili zemljišno-knjižni sistem.
Predmetnim Zakonom se zemljišne knjige izmještaju iz sudova, a
nadležnost nad njima se prenosi na Upravu s tim što neće više
postojati dvojnost vođenja zemljišne administracije, odnosno neće
biti više grunta i katastra već jedinstvena katastarska evidencija
nekretnina. Do sada su zemljišne knjige na području RS koliko-toliko
osiguravale pravnu sigurnost nekretnina i Bošnjaci su mogli biti
donekle sigurni u njihovo zakonsko djelovanje.
Najvažniji segment ovog Zakona odnosi se na uspostavljanje
novog premjera, odnosno novog katastra čime se stari stavlja van
snage. Uspostavljanje novog premjera odnosno novog katastra vrši se
kroz javno izlaganje nekretnina. Javno izlaganje nekretnina obavljaju
područne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS. Za
svako javno izlaganje, odnosno za svaku katastarsku općinu formira
se komisija koja se sastoji od pravnika i geodeta. Dosadašnja praksa
pokazuje da su komisiju činili članovi srpske nacionalnosti.
Javno izlaganje može biti vršeno pojedinačno (na zahtjev
stranke) ili izlaganje za čitavu katastarsku općinu. Prilikom javnog
izlaganja, što je i zakonski određeno, prednost pravu se daje na
osnovu katastra u odnosu na grunt i to je najsporniji dio ovog Zakona.
Ako sagledamo činjenično stanje imovine Bošnjaka i vakufske
imovine u RS-u, evidentno je da Bošnjaci u proteklom periodu iz
objektivnih ili subjektivnih razloga nisu imali urednu zemljišnu
administraciju. Tako imamo situaciju da se imovina Bošnjaka vodi na
ime nekog njihovog ranijeg pretka, a u slučaju prometovanja imovine
nisu vršene promjene. S druge strane, usljed agresorskog rata i u
postratnom periodu desile su se brojne uzurpacije imovine Bošnjaka i
vakufske imovine od strane pripadnika srpske nacionalnosti i oni su
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
45
se kroz razne protuzakonske radnje uspjeli u katastru uknjižiti kao
posjednici što automatski dovodi do rizika gubitka te imovine. Ista je
situacija i sa vakufskom imovinom gdje imamo veliki broj slučajeva
da se radi o vakufskoj imovini a ista se još uvijek vodi na ime vakifa ili
nekih njegovih potomaka ili predaka. Zakonom su u povoljniji položaj
stavljeni faktički posjednici u odnosu na vlasnike koji ne žive na toj
teritoriji i koji su usljed ratnih dešavanja protjerani. Postavlja se
pitanje adekvatne zaštite imovine tih ljudi i adekvatnog učešća u
postupcima zaštite imovine zbog njihove odsutnosti. Ovdje treba
dodati da su Uprave na području određenih općina u RS-u 2007. i
2008. godine vršile izlaganje korisnika imovine i da je to izlaganje
osnov za sadašnje izlaganje i upis vlasnika. Veliki broj Bošnjaka uopće
nije znao za izlaganje korisnika i na ovaj način veliki broj uzurpatora
se upisao kao korisnik i sada kroz ovo izlaganje će biti upisan kao
stvarni vlasnik imovine.
Vakufska direkcija je do sada učestvovala u desetinama
postupaka izlaganja nekretnina i utvrđivanja prava na nekretninama.
Skoro da nema općine u RS-u gdje nismo učestvovali u postupcima i
zasigurno možemo ovdje ukazati na nekoliko činjenica koje su
negativne i koje su se pojavile u skoro svim sredinama gdje se vrši
izlaganje, a to su:
- Veoma slab odziv Bošnjaka na učešće u postupcima;
- Nestručnost komisije koju u najvećem broju slučajeva, usljed
nedostatka kadra, čine mladi ljudi koji nemaju apsolutno
nikakva iskustva u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa;
- Komisija prednost daje katastarskom upisu u odnosu na
gruntovno stanje pa čak i kad se radi o očitoj uzurpaciji koja je
dijelom legalizirana kroz postupke izlaganja korisnika u toku
2007. godine;
- Komisija je uvijek jednonacionalna;
- Ne postoji mogućnost žalbe na doneseno rješenje u
drugostepenom postupku u smislu prava. Dopuštena je samo
žalba za oznaku, površinu i druge manje važne stvari. Na ovaj
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
46
način je eliminisan postulat dvostepenosti u upravnim
postupcima;
- Dopušteno je samo poništavanje rješenja u sporu pred
nadležnim sudom;
- Iako Zakon ukazuje da je Komisija dužna uputiti stranke na
rješavanje spora pred sudom ukoliko se ukaže da nisu jasno
utvrđena prava, Komsija to izbjegava i završava sve postupke,
a kao razlog navodi kratak rok za implementaciju Zakona;
- Članovi komisije nisu profesionalno uposleni ljudi već su
honorarno imenovani samo za ovaj posao i u najvećoj mjeri su
nezaposleni, što znači da nakon što završe svoj posao, nemaju
nikakve više odgovornosti;
- Lokalni moćnici sa članovima Komisije završavaju sve one
postupke koje nisu mogli završiti redovnim sudskim putem, a
nerijetko je u tim rješavanjima, kao predmet, uključena i
bošnjačka imovina;
- U slučaju nejavljanja i neučestvovanja u postupcima Komisija
samo konstatuje činjenično stanje na terenu i to upisuje u
vlasnički list, a nerijetko se postavlja i privremeni zastupnik za
takvu imovinu koji je obično pripadnik srpske nacionalnosti;
- U slučajevima velikoposjednika bošnjačke imovine koja je
nacionalizirana ili oduzeta i dodijeljena na korištenje nekim
porodicama, stanje na terenu se pretvara u vlasništvo.
Isti je slučaj i sa imovinom koju su općine dodjeljivale srpskim
porodicama nakon ili u toku agresorskog rata. Sada, kroz ove
postupke srpske porodice postaju vlasnici te imovine.
Prilikom implementacije Zakona, a u svrhu zaštite imovine, veoma
važno je aktivno učešće u svim radnjama odnosno aktivna uloga u
postupcima izlaganja nekretnina. U postupcima izlaganja nekretnina
dokazuju se vlasnička prava na određenoj nekretnini. Nakon izlaganja
nekretnina, formira se lista nepokretnosti čime se završava proces
utvrđivanja prava na nekretninama. Implementacija ovog Zakona
realizira se po određenim općinama i zanimljivo je da se prvo krenulo
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
47
sa rubnim općinama uz granicu sa Srbijom kao što su Bratunac, Foča,
Srbrenica, Zvornik, Bijeljina i naravno sa općinama, odnosno
gradovima gdje postoji gradsko građevinsko zemljište velike
vrijednosti kao što je Banja Luka i sl. Prilikom utvrđivanja prava na
nepokretnosti kroz javno izlaganje Komisija provodi ostavinske
postupke, nasljeđivanje, postupke imovinsko-pravnog karaktera i
ostale postupke koji mogu imati veoma negativan ishod ukoliko se u
njima ne uzme aktivno učešće, pa makar i ulaganjem prigovora.
Kada je u pitanju vakufska imovina, mi smo poduzeli sve radnje
kako bismo zaštitili istu. Održali smo edukativne seminare po
medžlisima i muftijstvima, dali instrukcije za osobe koje će
učestvovati u postupcima, redovno pratimo i dajemo savjete u cilju
zaštite imovine, a u postupcima koji su teži i značajni za vakufsku
imovinu, direktno učestvujemo. Međutim, evidentno je da Bošnjaci
veoma malo ili gotovo nikako ne poznaju odredbe ovog Zakona, a koje
u konačnici mogu imati štetne posljedice po njihovo vlasništvo.
Zakon o porezu na nepokretnosti RS-a
Zakon o porezu na nepokretnosti RS-a donesen je 2008.
godine sa određenim izmjenama u toku prethodnih godina. Zakon je
u primjeni od 01.01.2012. godine i početkom te godine za istu godinu
su izdavani poreski računi o naplati poreza na nepokretnosti. Period
od usvajanja do implementacije Zakona, Poreska uprava RS-a
iskoristila je za registraciju poreskih obveznika i formiranja tzv.
poreskog katastra sa podacima o vlasniku imovine i njegovoj imovini,
a sve u cilju otpočinjanja izdavanja poreskih računa.
Porez na imovinu se ustvrđuje na osnovu tržišne vrijednosti
nekretnine koja se množi sa utvrđenom poreskom stopom koja iznosi
0,20% od vrijednosti imovine.
Vrijednost nekretnina se utvrđuje, u većini slučajeva, paušalno
bez jasnih zakonski utvrđenih kriterija i to je diskreciono pravo
uprave koja implementira Zakon.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
48
Predmetni Zakon je članom 9. tretirao i pitanja oslobađanja
plaćanja poreza. Ovim članom određeno je da su oslobođene plaćanja
poreza nepokretnosti vjerskih zajednica koje se koriste u isključivo
vjerske svrhe, zatim kulturno-historijski spomenici, obrađeno
poljoprivredno zemljište, objekti koji se koriste u obrazovne,
kulturne, sportske i humanitarne svrhe.
U prijelaznom periodu, odnosno od dana donošenja Zakona do
početka njegove primjene, svaki građanin ili svaka pravna osoba koja
ima imovinu na području RS-a dužna je bila izvršiti prijavu imovine
na osnovu određenih obrazaca.
Ovim Zakonom namjerno nije definirano sve ono što treba biti
definirano te je organima uprave ostavljeno široko diskreciono pravo
postupanja. U slučaju odredbi oslobađanja plaćanja poreza postavlja
se logično pitanje; koji su to objekti koji se koriste u vjerske,
humanitarne, sportske i druge svrhe, zatim šta znači obrađeno
poljoprivredno zemljište, šta je sa Bošnjacima koji nemaju pristup
svom zemljištu i isto ne može biti obrađeno, šta je sa zemljištem
Bošnjaka koje obrađuje neko drugi iz razloga što se Bošnjak nije
mogao vratiti iz objektivnih razloga i dr.
Ono što je najpogubnije kod ovog Zakona jeste što
poreski račun nakon isteka roka za prigovor ima snagu izvršne
isprave i može se naplatiti prinudnim putem ili se stavlja kao teret
nad imovinom za koju nisu plaćeni računi.
I o ovom Zakonu Bošnjaci imaju veoma malo informacija.
Njihova reakcija ide do te mjere da kažu da neće plaćati račune i da
iste ne priznaju.
Međutim, u posljednje dvije godine Poreska uprava u
zemljišnim knjigama stavlja zabilježbu tereta na imovini za koju nije
plaćen porez, što znači da je ta imovina izvan prometa dok se ne plate
računi.
Obzirom na to da smo mi i u slučaju ovog zakona poduzimali
određene radnje, naročito u smislu oslobađanja plaćanja poreza na
imovinu Islamske zajednice, evidentirali smo određene probleme, a
naročito sa aspekta neupućenosti Bošnjaka u njihova prava kada je u
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
49
pitanju ovaj zakonski propis. Osim što su veoma malo upoznati, oni
veoma malo koriste olakšice u smislu oslobađanja plaćanja poreza za
one nekretnine koje su zakonom oslobođene.
U pogledu ovog zakonskog propisa kao i kod Zakona o
premjeru i katastru, smatramo da je potrebno organizirati širu
kampanju i educiranje stanovništva kako bi se ublažile posljedice
primjene ovog Zakona.
Zakon o grobljima i pogrebnoj djelatnosti
Na nekim područjima RS danas skoro da i nema Bošnjaka.
Institucije RS-e očistile su teritoriju. Međutim, postoje njihovi tragovi,
postoji imovina Bošnjaka koja je njihovo neprikosnoveno vlasništvo
ili bi tako trebalo biti. Postoje njihova mezarja koja su vječiti svjedok
postojanja jednog naroda na određenoj teritoriji. Mezarja su u
najvećem broju slučajeva uredno očišćena, ograđena, redovno se
održavaju, što je dokaz postojanja i prisutnosti naroda na tom
području.
Očito je da briga i imovina Bošnjaka nekome smetaju. Možda je
upravo to razlog što se u posljednih nekoliko godina na području RS
donijelo nekoliko zakona koji na razne načine tretiraju imovinsko-
pravne odnose i dovode imovinu Bošnjaka u diskriminirajući položaj
u odnosu na imovinu ostalih vlasnika. Jedan od tih zakona na koji se
želim osvrnuti u ovom tekstu je Zakon o grobljima i pogrebnoj
djelatnosti. Početkom 2013. godine, kada je Zakon donesen, medijski
prostor bio je ispunjen ovom problematikom. Uključenost javnosti
bila je zadovoljavajuća. Međutim, koliko je pažnja javnosti trajala?
Kada bi danas postavili pitanje šta je sa ovim Zakonom, većina ne bi
znala odgovor. Danas on već počinje uzrokovati probleme, zbog čega
bismo i danas trebali biti glasni kao što smo bili početkom 2013. kada
je Zakon donesen. Osim Islamske zajednice niko više ne govori o
ovom Zakonu i njegovim konsekvencama po Bošnjake, prije svega
povratnike u RS-u. Niko danas ne govori koliko općina na području RS
je već donijelo odluke o načinu upravljanja i korištenja grobljima koje
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
50
još izraženije u odnosu na Zakon ograničavaju prije svega vjersku
slobodu, a onda i dostojanstvo svih ukopanih i onih koji će biti
ukopani. Da bi slika o namjerama pojedinih lokalnih zajednica bila
jasnija, iz iskustva ću izložiti nekoliko primjera koji govore o tome šta
lokalna zajednica želi da stavi pod svoju ingerenciju.
Jasno je da lokalna zajednica ima potrebu, pa i obavezu
uređivati geografski prostor, međutim, u nekoliko prijedloga Odluke
o upravljanju i raspolaganju grobljima predlagači ‒ lokalne zajednice
išle su do te mjere da su htjeli odrediti širinu i dubinu mezara, razmak
između mezara, visinu nišana, natpis na nišanima, gdje se smije a gdje
ne smije klanjati dženaza, vremenski okvir u kojem je dozvoljeno
obavljati dženazu, mogućnost prekopavanja groblja bez saglasnosti
vjerske zajednice, određivanje visine naknade za groblja, održavanja,
iznos prihoda komunalnog preduzeća i dr.
Obzirom na činjenicu da taj Zakon direktno tretira i pitanje
statusa mezarja koja su u vlasništvu Islamske zajednice, Vakufska
direkcija i Pravna služba Rijaseta IZ su od strane Rijaseta IZ u BiH
zadužene da daju primjedbe na Nacrt zakona i da iste upute
predstavnicima Bošnjaka u Narodnu skupštinu RS-a. Vakufska
direkcija i Pravna služba su analizirale nacrt Zakona te uputili
primjedbe koje u osnovi podrazumijevaju da mezarjima i grobljima u
vlasništvu vjerskih zajednica upravljaju i raspolažu vjerske zajednice
te da one propisuju pravila o načinima i uslovima korištenja mezarja i
grobalja.
Vakufska direkcija je inicirala održavanje zajedničkog sastanka
sa predstavnicima Bošnjaka u zakonodavnim tijelima RS-e. Na
sastanku održanom 01. 02. 2013. godine Reisu-l-ulema i direktor
Vakufske direkcije sastali su se sa svim članovima Kluba Bošnjaka u
Skupštini RS-a i razgovarali o Zakonu o katastru i premjeru u RS-u i
predloženom Zakonu o grobljima u RS-u. Tom prilikom se tražilo od
predstavnika Bošnjaka da daju doprinos u sprečavanju donošenja
ovog Zakona.
Kako primjedbe na Zakon nisu uvažene te je isti usvojen, Klub
Bošnjaka je uložio prigovor o zaštiti nacionalnog vitalnog interesa,
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
51
međutim isti nije prihvaćen. Nakon sastanka Reisu-l-uleme i Ivice
Radivojevića, dobiveno je obećanje da će se u što skorije vrijeme ići sa
izmjenama predmetnog Zakona kako bi imovina vjerskih zajednica
bila zaštićena. Traženo je mišljenje i od ostalih vjerskih zajednica i od
MRV-a.
Na zajedničkoj komisiji Narodne skupštine i Vijeća naroda RS-
a usaglašavane su primjedbe na Zakon. Od devet primjedbi koje su
usaglašene sa vjerskim zajednicama, prihvaćeno je osam dok ključna
primjedba nije prihvaćena, a to je da vjerske zajednice na mezarjima i
grobljima imaju pravo upravljanja, raspolaganja i propisivanja
procedura, uslova i načina sahrane umrlih u skladu sa svojim
vjerskim normama i praksama na grobljima koja su u njihovom
vlasništvu.
U kontekstu praćenja trendova i kretanja Evropske unije
usvajanjem Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti na području
RS-a, sva groblja su dobila status komunalnih objekata. Zbog navodno
neuređenog stanja u ovoj oblasti, vladajuća struktura u RS-u u tom
periodu je insistirala na donošenju ovog Zakona. Posljedice Zakona
nismo osjetili u trenutku donošenja, uglavnom ih ne osjećamo ni
danas, posljedice ćemo osjetiti nakon prvih prekopavanja naših
mezarja na području RS-a, osjetit ćemo ih nakon komplikovane
procedure obavljanja dženaze ili nemogućnosti obavljanja dženaze,
osjetit ćemo ih prilikom pokušaja podizanja nišana ili kada nam se
onemugući otvaranje novih mezarja.
Vakufska direkcija kao ustanova Islamske zajednice u BiH koja
vodi brigu o vakufima, pa i o mezarjima koja su u naravi vakuf, među
prvima je prepoznala namjeru Zakonodavca i prije usvajanja Zakona.
Zbog toga je bila aktivno uključena u izradu i izmjene Zakona koje su
djelimično ublažile sami sadržaj Zakona. U tom kontekstu inicirala je i
prije donošenja Zakona izradu Pravilnika o mezarjima unutar IZ koji
je jedinstven i na jedinstven način uređuje ovu oblast.
Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica
u članu 9. odredio je da crkve i vjerske zajednice uživaju beneficije na
osnovu svog statusa i to u skladu sa Zakonom, kanonskim, odnosno
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
52
svojim ustavnim odredbama. Ovdje treba poseban akcenat staviti na
dio „u skladu sa kanonskim, odnosno svojim ustavnim odredbama“.
U članu 12. Zakona određeno je da crkve i vjerske zajednice
mogu sticati imovinu kojom slobodno raspolažu i upravljaju, što znači
da niko pa ni državni organi nemaju pravo miješati se u način
upravljanja imovinom.
Groblja su imovina vjerskih zajednica i lokalna zajednica mora
štititi prije svega vlasnička prava, a onda omogućiti vjerskim
zajednicama da uživaju beneficije koje im pripadaju. Vjerske
zajednice svojim internim aktima rješavaju pitanje uređenja i
upravljanje grobljima kroz interne pravilnike i odluke.
Određeni segmetni Zakona o grobljima i pogrebnoj djelatnosti,
kao i odluke lokalnih zajednica koje još pobliže nastoje „urediti“ ovu
oblast zasigurno su u suprotnosti sa običajnim i vjerskim pravom
određene vjerske zajednice, a posebno su u suprotnosti sa tradicijom
i običajima na ovim prostorima. Zakon dopušta lokalnim zajednicima
da potencijalno mogu preuzeti određene nadležnosti od vjerskih
zajednica kada su u pitanju groblja.
U kontekstu zaštite naših mezarja, kako aktivnih, tako i
zatvorenih koja se više ne koriste, važno je da svi budemo što više
uključeni u dešavanja u našoj lokalnoj zajednici na području RS-a.
Moramo se uključiti u donošenje odluka lokalnih zajednica kroz javne
rasprave kako bismo spriječili sve izvjesnije negativne posljedice
odluka i Zakona. Preporuka se naročito odnosi na naše medžlise u
smislu njihove aktivne uloge u izradi nacrta odluka lokalnih
zajednica, a kasnije i u samim raspravama. Vakufska direkcija će, kao i
do sada pružiti svu pomoć i podršku u zaštiti mezarja. Međutim,
medžlisi su ti koji trebaju i moraju prvi imati informacije i
pravovremeno reagirati. Još uvijek, kroz odluke lokalnih zajednica,
možemo i moramo sačuvati naša mezarja i naše pravo na mezarjima i
upravljanje istim. Kao i uvijek najveći teret podnose i podnosit će
povratnici i naši medžlisi jer su oni naša prva i najbitnija karika u
prikupljanju adekvatnih informacija i eventualnom djelovanju nakon
toga.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
53
Članom 14. tačka 2. Zakona o slobodi vjere i pravnom statusu
crkava i vjerskih zajednica BiH, navedeno je da su “Crkve i vjerske
zajednice odvojene od države, a to znači da se država nema pravo
miješati u unutrašnju organizaciju i poslove crkava i vjerskih
zajednica”.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
54
Doc. dr. Izet Bijedić
GEOPOLITIČKI ZNAČAJ ZAŠTITE DRŽAVNE I PRIVATNE IMOVINE U
BiH U FUNKCIJI NJENE OPSTOJNOSTI
1. Sažetak
Cilj ove teme je aktuelizirati pitanje privatne i državne
imovine nakon rata u Bosni i Hercegovini koja nije ustavna
kategorija, ali ustav svake moderne države nju štiti u punom
kapacitetu. Agresijom na BiH u periodu od 1992.-1995. godine kao i
Dejtonskim mirovnim sporazumom izvršena je njena etnizacija, a
privatno vlasništvo se našlo na meti kriminalnih narodnih stranaka
što u određenoj mjeri za posljedicu ima razgradnju multietničke
strukture Bosne i Hercegovine. U ovom radu akcenat će se dati na
demografske karakteristike etnizacije prostora BiH, a time i
otuđivanja privatne imovine sa posebnim akcentom na uzurpiranje
vlasništva nad zemljom. Inventarizacijom privatnog vlasništva na
prostoru Bosne i Hercegovine u određenoj mjeri sačuvati ćemo njen
multikulturalni karakter što je sa geopolitičkog aspekta veoma
značajno posebno u procesu integracija u Evropsku uniju.
2. Uvod
Opstojnost Bosne i Hercegovine baziramo na
multikulturalizmu, interkulturalizmu i interkulturalnom
dijalogu u kontekstu evropskih integracija. Multikulturalizam i
interkulturalizam su aktuelni i važni, kao i naučno-teorijski i
praktično – politički pristupi kulturnim raznolikostima kako u
kontekstu Evropske unije („jedinstvo u različitostima„), tako i Bosne i
Hercegovine i njenog približavanja Evropskoj uniji. O relevantnosti
međunarodnih rasprava o kulturnim raznolikostima najbolje govore
službeni dokumenti i deklaracije UNESCO-a i Vijeća Evrope u kojima
se kulturna raznolikost tretira kao resurs održivog razvoja te faktor
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
55
integracije, uključivanja i mira. Pri tome interkulturalni dijalog u
BiH treba da posluži kao ključ za budućnost Evrope. Na kraju pitanje
kulturne, vjerske i jezičke raznolikosti, manjinskih prava i kulturnih
prava, kao i borba protiv rasizma i ksenofobije sastavni su dio
pregovaračkog poglavlja „Pravosuđa i temeljnih ljudskih prava„
u cilju usklađivanja zakonodavnog i institucionalnog okvira država
koje pregovaraju o pristupanju Evropskoj uniji i pravnom stečevinom
Evropske unije, čemu teži i Bosna i Hercegovina.
Kada je u pitanju državna imovina koja se praktično ne može
podijeliti između entiteta, ona predstavlja značajni resurs u
vlasništvu Bosne i Hercegovine, kao faktor privrednog razvoja.
Studija o državnoj imovini kao faktoru opstojnosti Bosne i
Hercegovine, urađena je u režiji prof. dr. sci Harisa Silajdžića i može
poslužiti u svrhu integracije BiH na ekonomskoj osnovi.
Otuđivanje privatnog vlasništva od vlasnika kako objekata
tako i posebno od zemljovasnika, karakteristično je poslije Prvog
svjetskog rata gdje je u BiH od tadašnjih begova Bošnjaka oduzeto
12.000 km2 obradivog zemljišta i dato u vlasništvo Solunašima.
Agrarnom reformom poslije Drugog svjetskog rata oduzeta je zemlja
također uglavnom od Bošnjaka i pretvorena u društvenu svojinu.
Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu privatno vlasništvo po
narodima je bilo izmiješano i praktično u njoj nije bilo općine koja je
bila homogena po tom pitanju. Kada je u pitanju vlasništvo nad
zemljom, u popisu iz 1991. godine Bošnjaci su u privatnom vlasništvu
imali 20,5 %, Srbi 19,5 % i Hrvati 6,7%. Opštedruštvena svojina je
iznosila 53,33%. Zaštita privatne imovine je izuzetno značajna kao
prepreka geopolitičkih aspiracija Srbije i Hrvatske prema teritoriji
Bosne i Hercegovine, koja je prisutna kroz istoriju, a posebno
aktuelizirana u proteklom ratu na sporazumu Tuđman - Milošević.
Posebno je pogubna teza srpskih nacionalista da je sve što je u Bosni
i Hercegovini jeste Srpsko i da je to što je bošnjačko sve tursko koje je
od Srba oteto. Usko sa pomenutim treba posmatrati i demografske
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
56
karakteristike naroda u BiH, kako prije agresije na nju tako i po
popisu iz 2013. godine. Ovo iz razloga što je etnizacija područja Bosne
i Hercegovine posebno na graničnim predjelima susjednih država
najopasniji faktor njene opstojnosti. Trenutno je etnizacija prostora
uz rijeku Drinu općina: Bijeljina,Zvornik, Bratunac, Višegrad,
Srebrenica, Foča, Goražde, Rudo i Čajniče najopasniji prostor
opstojnosti Bosne i Hercegovine.
3. Promjena etničke strukture općina u Bosni i Hercegovini
prema popisu stanovništva 2013. godine
U istraživanju o etničkoj strukturi općina u Bosni i Hercegovini
prema Popisu stanovništva 1991. i 2013. godina elaborirati ćemo
promjene u demografskoj strukturi stanovništva koje su nastale od
1991. do 2013. godine. Posebna pažnja se posvjećuje promjeni
etnonarodne strukture stanovništva prema popisu iz 2013. godine.
Jedinica posmatranja etničke strukture stanovništva jeste općina kao
osnovna teritorijalno-samoupravna jedinica u kojoj žive stanovnici
jedne zemlje. Komparacijom etničke strukture općina po Popisu
stanovništva 1991. sa etničkom strukturom po Popisu stanovništva
iz 2013. godine je pokazala da je došlo do radikalne promjene etničke
strukture u općinama Bosne i Hercegovine. Prema Popisu
stanovništva Bosne i Hercegovine 2013.godine dvije trećine općina
imaju jednonarodnu strukturu u postotku od 70% do 99%. Ovakve
promjene etničke strukture su nastale politikom etničkog čišćenja u
vremenu rata i preovladajućim utjecajem etničkih stranaka u vršenju
vlasti u postdejtonskom periodu. Etnička homogenizacija
stanovništva ostvarena u vremenu 1992.-1995. odvija se i u miru kao
etnička teritorijalizacija. Etnička teritorijalizacija stanovništva ima
svoju osnovu u etno-politikama jednonarodnih stranaka, promjenu
vlasništva nad privatnom svojinom što ide na uštrb
multikulturalnosti BiH, kao temelja njene opstojnosti.
Usljed takvog društvenog kretanja na prostoru Bosne i
Hercegovine oblikovala su se područja s dovršenom etničkom
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
57
teritorijalizacijom .One se javljaju u formi Republike Srpske za Srbe
zatim u vidu pet kantona za Bošnjake: Tuzlanski, Unsko-sanski,
Sarajevski, Zeničko-dobojski i Bosansko-podrinjski. Za hrvatski narod
kao etnički tertorijalizirani prostor su u: Zapadnohercegovačkom,
Hercegbosanskom i Posavskom kantonu. Višenarodna struktura
stanovništva održana je u gradu Mostaru, Distriktu Brčko i općinama
Jajcu, Bosanskom Petrovcu, Vukosavlju, Jezeru, Donjem Žabaru,
Gornjem Vakufu, Pelagićevu, Žepču i Busovači.
4. Jednoetnička struktura stanovništva u općinama formiranim uz liniju međuetničkog razgraničenja
Privatno vlasništvo nad zemljom na liniji međuetničkog
razgraničenja posebno je ugroženo dok je u najvećoj mjeri uzurpirano
opšedruštveno zemljište. Na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma
uspostavljena su dva entiteta u teritorijalnoj organizaciji države
Bosne i Hercegovine: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika
Srpska. Uz liniju razgraničenja Republike Srpske i Federacije Bosne i
Hercegovine formirane su nove općine. U Republici Srpskoj je
formirano 18 općina uz liniju razgraničenja sa Federacijom Bosne i
Hercegovine. Tako su formirane općine: Krupa na Uni, Ribnik, Kupres
Republika Srpska, Petrovac, Pelagićevo, Oštra Luka, Jezero, Osmaci,
Novo Goražde, Petrovo, Vukosavlje, Berkovići, Istočni Mostar, Istočni
Drvar, Donji Žabar, Pelagićevo, Istočni Stari Grad, Istočno Sarajevo,
Istočna Ilidža
U Federaciji Bosne i Hercegovine formirano je 10 općina uz
međuentitetsku liniju razgraničenja. To su općine Doboj Istok, Doboj
Jug, Domaljevac- Šamac, Čelić, Sapna, Teočak, Foča Federacija Bosne i
Hercegovine, Pale Federacija Bosne i Hercegovine, Dobretići i Ravne. I
u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH većina općina formiranih uz
liniju razgraničenja imaju apsolutnu većinu jednog naroda - njih 23
od ukupno 29. Višenarodnu strukturu imaju općine: Vukosavlje,
Pelagićevo, Osmaci, Jezero, Kupres Federacija Bosne i Hercegovine,
Donji Žabar.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
58
Formiranjem etnički homogenih općina na liniji razgraničenja
negativno utiče na vlasničku višenarodnu strukturu na tom području
kako zemljišta tako i drugih nekretnina.Navedena etnizacija
negativno utiče i na integracione procese prema Evropskoj uniji koja
priznaje građanski pristup u svim segmentima društvenog razvoja
budućih njenih članica.
5. Etnizacija prostora Bosne i Hercegovine sa posebnim osvrtom uz rijeku Drinu što je promjenjenom vlasničkih odnosa trenutno najveća opasnost po opstojnost Bosne i Hercegovine
Kao primjer etnizacije prostora i promjene vlasničkih odnosa
u razmatranje uzimam općine uz rijeku Drinu: Bijeljina, Zvornik,
Bratunac, Višegrad, Foča, Srebrenica, Goražde, Rudo i Čajniče, iz
razloga što su ove općine granične sa državom Srbijom koja kroz
historiju svojata iste. Geopolitičke aspiracije Srbije prema Bosni i
Hercegovini su prisutne i danas sa posebnim akcentom na rijeku
Drinu, kao istorijsku prepreku stvaranja Velike Srbije. Sve ove općine
su prije agresije od strane Srbije na Bosnu i Hercegovinu bile
multietnične ili sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. Prema
popisu od 1991. godine na razmatranom području je živjelo 368.318
stanovnika, dok je prema popisu iz 2013. godine na istom živi
263.285 stanovnika, što je za 104.533 stanovnika manje ili u
procentima 28,3 %. Prema popisu iz 1991. godine na razmatranom
području, živjelo je 195.149 Bošnjaka ili 52,9 % od ukupnog broja
stanovnika, dok je Srba bilo 155.532 ili 42.2 %. Ostali i Jugosloveni su
ovim popisom bili situirani sa 2,4%. Prema popisu iz 2013. godine na
razmatranom području, živi 71.567 Bošnjaka ili 27,2%. Ostatak od
1,55 se izjašnjavaju kao ostali. Etničkim čišćenjem u ratu broj
Bošnjaka je umanjen za 123.582 ili za 38,5 % u odnosu na ukupan
broj stanovnika prema popisu iz 1991. godine.
Analogno smanjenjenjem Bošnjačke populacije smanjuje se i
njihovo privatno vlasništvo kako nad zemljom tako i u svim drugim
nekretninama stvarajući na taj način jednonarodno vlasništvo nad
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
59
navedenim nekretninama, što omogućava homogenizaciju Srba sa
druge strane rijeke Drine. U integracionim procesima Bosne i Hercegovine prema
Evropskoj uniji u državnopravnom pogledu veoma je bitno
definisanje njenih granica. Vlasništvo nad zemljom na posmatranom
uzorku moramo dokazivati da su vlasnici zemlje prije rata bili
Bošnjaci i da je genocidom, egzodusom odnosno etničkim
čišćenjem došlo do promjene vlasničkih odnosa u korist Srba. Ovo je
bitno i sa aspekta uspostave graničnog pojasa odnosno stvarnog
vlasništva zemlje uz rijeku Drinu na posmatranom području.
Granični pojas koju svaka samostalna i suverena država ima u
širini od 10 km od granične linije je područje pod direktnom
kontrolom države, a da bi se uspostavila granična linije potrebno je
istu definisati i potpisati adekvatne sporazuma po istom sa Srbijom,
što će teško ići. Vlasništvo nad bošnjačkom zemljom na ovom
području uzurpira od strane manjeg entiteta na razne načine a
trenutno je najaktuelnije proglašenje Nacionalnog parka uz Drinu
na potezu Srebrenica-Žepa gdje je vlasništvo u posjedu kako po
gruntu i katastru bošnjačko. Isto tako došlo je do promjene vlasničkih
odnosa po pitanju vlasništva nad zemljom i drugim nekretninama.
Analizom vlasništva nad zemljom do 1992. godine za područje Bosne
i Hercegovine (Studija koja je rađena za Dejtonski mirovni
sporazum), čiji sam bio nosilac, došli smo do podataka da su Bošnjaci
na području koje proučavamo bili vlasnici nad zemljom u procentu od
približno 58%, Srbi sa 31% i Hrvati sa 11 %. Naravno ovo nisu
precizni podaci jer tada nismo bili u poziciji da dođemo do egzaktnih
podataka o gruntu i katastru, ali tada je glavni zadatak bio da se u
Dejtonu pokaže da se BiH ne može podijeliti na narodnoj osnovi i
kada je u pitanju njeno vlasništvo. U metodologoji koju smo tada
koristili, opštedruštvena svojina koja je po popisu iz 1991.
godine iznosila 53,3 % podijeljena je prema narodnom sastavu
stanovništva prema istom popisu.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
60
Izvršena je u određenoj mjeri i etnizacija prostora Istočne
Hercegovine u općinama Trebinje, Gacko, Bileća, Ljubinje i
Nevesinje gdje je prema popisu iz 1991. godine na ovom prostoru od
ukupnog broja stanovnika živjelo oko 22% bošnjačkog stanovništva
dok su Srbi bili u procentu oko 78%. Etničkim čišćenjem trenutno na
ovom području živi 99,5% Srba i 0,5% Bošnjaka. Prema popisu iz
1991. godine, a prema pomenutoj metodologiji, vlasništvo nad
zemljom navedenih općina je bilo sljedeće: Bošnjaci su bili vlasnici
zemlje što u gruntu što u katastru procentom od 46%, jer su Bošnjaci
sa preko 80% bili vlasnici Gatačkog i Nevesinjskog polja. Nekretnine
Bošnjaka su uzurpirane ili su iste Bošnjaci prodali u bescijenje.
Izuzetak je općina Trebinje gdje Bošnjaci pod svojom kontrolom
drže približno 80% predratnog stambenog fonda.
Etnizacija Banjalučke regije agresijom na Bosnu i Hercegovinu
je izvršena dotle da je u odnosu na popis iz 1991. godine kada je broj
Bošnjaka i Hrvata bio ukupno približno 30% od ukupnog broja
stanovnika, poslednjim popisom iz 2013. godine iznosio oko 8%.
Izvršena je etnizacija prostora Zapadne Hercegovine u manjoj
mjeri, jer je to područje bilo nastanjeno i prije agresije na Bosnu i
Hercegovinu hrvatskim življem. Prostori Sarajevsko-Zeničke, Bihaćke
i Tuzlanske regije su etnički homogenizirani gdje je na ovim
područjima živjelo približno 28 % Srba dok ih trenutno na istim ima
približno 11%.
6. Zaštita privatne i državne imovine Bošnjaka na teritoriji
države Bosne i Hercegovine – naučni pristup Geopolitički
aspekti geodezije i geofizike na primjeru države Bosne i
Hercegovine
Suverenitet jedne zemlje uslovljen je razvijenošću geodezije i
geofizike, ali isto tako važi i obrnuto. U tom pogledu izjava rahmetli
svjetski poznatog prof. dr. sci. satelitske geodezije Abdulaha
Muminagića osnivača Geodetskog odsjeka na Građevinskom fakultetu
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
61
u Sarajevu 1973. godine da je „geodezija gdje se nešto nalazi, a
geofizika šta se negdje nalazi“ što na adekvatan način
interdisciplinarno naznačava njihovu važnost. Zajedno, ove dvije
naučne discipline ustvrđuju imovinska prava vrijednosti od
individualnih (niža geodezija i eksplaraciona geofizika), pa do
kolektivnih (viša geodezija i teorijska geofizika), npr. izlaz na more
(bio je aktuelan izlaz na more u Neumu). Eksperti za utvrđivanje
kolektivnih prava i vrijednosti odgovaraju prvo svojim pa tek onda
vladama klijentima.
Savremene zemlje se lako prepoznaju po razvijenoj geodeziji i
geofizici, a one koje nemaju svoj suverenitet po slaboj ili nepostojećoj
geodeziji i geofizici. Navedene dvije discipline nisu nikada odavale
suverenitet Bosne i Hercegovine od perioda turske okupacije, preko
austrougarske pa do druge Jugoslavije u kojoj se u BiH osniva Viša
geodetska škola koja je kao takva strateški bezopasna za
potencijalne kolonizatore , jer nije škovala doktorski kadar koji u ovoj
strateškoj oblasti odlučuje.
Drugi znak nepostojanja suvereniteta Bosne i Hercegovine je
njena geofizika koja biva potpuno zanemarena i svedena na
opsluživanje rudarstva, baš kao što je geodezija svedena na
opsluživanje građevinarstva. Treći siguran znak je što Bosna i
Hercegovina i nakon 27 godina od proglašenja nezavisnosti nema
elaborat o koordinatama državne granice objavljenom u Službenom
glasniku.
Naime, jedne od tri institucije koje po međunarodnom pravu
imaju kapacitet tehničkog dokazivanja suvereniteta u Bosni i
Hercegovini ( putem države tačnije Više geodezije ) su Geodetska
uprava, Geodetski zavod, te odsjek za Geodeziju u Sarajevu,
tačnije njegova katedra za Višu geodeziju. Sadašnje stanje je takvo
da je Geodetski zavod u potpunosti uništen, državna geodetska
uprava ne postoji dok Federalna geodetska uprava životari sa
tendencijom samouništenja zbog smanjenja budžetskih sredstava za
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
62
njeno normalno funkcionisanje. Katedra za višu geodeziju se
sistematski uništava poznatom metodom „preglasavanjem“.
Bosna i Hercegovina je Dejtonskom matricom potpuno
razvlaštena u oblasti geodezije i geofizike što je dalo dodatni impuls
secesionističkim snagama u BH entitetu Republika Srpska na njenoj
razgradnji. Entitet Republika Srpska je formirala svoj geodetski zavod
u Banja Luci - posebna zgrada sa modernom opremom i kadrovima
koji se školuju u Beogradu. Na raspolaganju im je Vojnogeografski
institut Beograd, koji posjeduje sve podatke kako vlasništva nad
zemljom tako i nekretnina sa područja bivše Jugoslavije. Zahvaljujući
predhodno navedenom manji BH entitet je napravio prostorni plan za
svoju teritoriju koji uopće nije usaglašen sa Federacijom. Naime,
Federacija je uništila Federalni geodetski zavod, a Ministarstvo za
prostorno uređenje FBiH je dalo potrebno odobrenje za
izgradnju koridora 5c.
Zaključci
Po užurbanom postupku formirati agenciju za zaštitu privatne
svojine (vlasništvo nad zemljom i nekretninama), katastar i grunt,
uposliti stručnjake u toj oblasti na čelu sa Mustafom Begićem kao
savjetnikom i najvećim stručnjakom u oblasti imovinsko-pravnih
odnosa.
Paralelno raditi na poništavanju neustavnih zakona o oblasti
grunta i katastra u manjem entitetu sa ciljem vracanja privatne
imovine prijeratnim vlasnicima.
Obezbijediti sredstva da odsjek za Geodeziju na Građevinskom
fakultetu u Sarajevu preraste u Fakultet za geodeziju i geofiziku kao
temeljne oblasti obilježavanja suvereniteta BiH.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
63
ZAKLJUČNA OBRAĆANJA ORGANIZATORA
Sejo Muharemović, koordinator aktivnosti Kongresa Bošnjaka Svijeta
na Projektu zaštite imovinskih prava prognanih i raseljenih lica
Prije nekoliko godina sam ideju „grunt“ iznio na Skupštini
Kongresa Bošnjaka Svijeta. Ideja se definisala na osnovu razmišljanja
koje je to najvažnije pitanje u Bosni i Hercegovini gdje bih ja mogao
da dam makar mali doprinos. Zaključak je bio da je to tema „Grunta“,
kao radni naziv sa svim onim što to podrazumijeva. Od tada pa do
danas, Kongres Bošnjaka Svijeta nije najvažniji za ovu temu. Ali ova
tema je najvažnija Kongresu Bošnjaka Svijeta. Ono što je važno da
večeras naglasim je da mi to pitanje ne uzimamo sebi kao neko
ekskluzivno pravo, već smo dali sebi obavezu da ćemo bez
posustajanja i bez zamora raditi sve dok budemo kadri da se možemo
baviti ovim pitanjem. Zašto ovo govorim? Zato da se niko ne bi
osjećao manje važnim za ovu temu i za ovo pitanje, naprotiv svi koji
ovo pitanje osjećamo kao najvažnije pitanje u državi smo dobrodošli,
i u tom smislu Kongres je otvoren. Javite se, predložite, i sigurno je da
ćete dobro doći i vi i oni koje predlažete i ideje koje sa sobom
donosite.
Moram priznati da smo u proteklih dvije godine imali
intenzivne aktivnosti, što se možda „na terenu“ još ne osjeti, ali će se
ako Bog da osjetiti. Ovaj večerašnji Simpozij je samo jedan u nizu tih
aktivnosti. On ima za cilj da pomogne da se animiraju i oni koji u
ovom trenutku ne vide neki objektivan organizacioni prostor da
mogu da daju svoj doprinos. Mi ćemo nastaviti na način na koji smo
već krenuli, i naravno sarađivati sa svima koji to žele.
Na koji način smo postavili organizaciju? Idemo sistemom
„menadžiranja“, sistemom gdje imamo menadžment na tri nivoa,
strateški i dva operativna, a u proteklom vremenu smo za ovaj
projekat obezbijedili veliki broj zainteresovanih stručnih ljudi. I
moram sad iznijeti svoj subjektivan osjećaj – siguran sam da ćemo
uspjeti! Zato što imamo veliki broj mladih ljudi, odlučnih, sposobnih i
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
64
spremnih da daju svoj doprinos. A gdje je do sada bio problem?
Problem je samo što nismo dobro organizirani. I zato vas molim,
podržite Kongres Bošnjaka Svijeta. Mi ćemo nesebično raditi na tome,
spremni da participiraju svi oni koji imaju dobru volju, koji imaju isti
nijjet ili istu viziju kao i mi, i da zajedno radimo do ostvarenja
ozbiljnih ciljeva. A naš ozbiljni cilj jeste sledeći: Mi imamo ljude koji
su protjerani vani. Njih emocija veže za zemlju, kuću, potok,mezar i
td. Mi hoćemo da obezbijedimo puni servis da oni urade ono što je
neophodno i što je u njihovom, ali i u opštem interesu. I vlasnici
imanja moraju pokazati svoju odgovornost, to što su možda u
Australiji ili negdje drugo ih ne oslobođa odgovornosti spram
predaka i nasljednika. Oni imaju obavezu prema svojoj domovini, ali
sigurno imaju i ljubav. To je prvi korak. Naredni je da, kad uredimo
vlasništvo u mjeri u kojoj to možemo i na način kako to zakon nalaže
da „grunt“ bude u funkciji razvoja, tada ćemo ponovo poticati naše
ljude vani i uvezivati ih, i cijeniti i njegovati njihovu emociju, a
narednu generaciju poslije uvezivati interesima. Vremenom će i nove
generacije na ovaj način steći emociju prema domovini predaka. To je
šansa za budućnost Bosne i Hercegovine.
Ahmet Sejdić, potredsjednik Kongresa Bošnjaka Svijeta
Kongres Bošnjaka Svijeta će u budućem djelovanju nastojati
sublimirati sve dobre prijedloge iskazane u izlaganjima panelista i
sugestijama prisutnih, i koristiti ih u budućem radu na zaštiti prava
vlasnika „grunta“ na području Bosne i Hercegovine.
I dalje ostajemo potpuno otvoreni za zajednički rad i podršku
svim vladinim i nevladinim institucijama na rješavanju ovog, za
vlasnike grunta, ali i za državu Bosnu i Hercegovinu, složenog
problema.
Izuzetno smo zahvalni svim učesnicima u pripremi i realizaciji
Simpozija, i uvaženim ekspertima koji su nastupili na Simpoziju.
Zahvalnost iskazujemo i Općini Stari Grad na ustupljenoj sali
za održavanje ovog Simpozija.
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
65
PRILOG:
Doc. dr. ERMIN KUKA, naučni saradnik
Univerzitet u Sarajevu
Institut za istraživanje zločina protiv
čovječnosti i međunarodnog prava
IDEOLOGIJA TERITORIJALNOG NACIONALIZMA I VELIKOSRPSKE
ASPIRACIJE PREMA TERITORIJI BOSNE I HERCEGOVINE
Uvod
U povijesnom nastanku i razvoju gotovo svih država svijeta,
teritorij je uvijek imao ključnu i značajnu ulogu. Upravo jedno od
određenja države jeste ono koje kaže da je država teritorij na kome je
osnovana i na kome funkcionira suverena državna vlast. Posvećivanje
pozornosti teritoriju, kao jednom od ključnih elemenata postanka i
opstanka svake države, rezultiralo je činjenicom da je teritorij
dobivao posebno, pa čak i mitološko značenje i određenje.
Vremenom su takva shvatanja, uz primjese političkih ideja,
praksi i djelovanja političkih aktera, poprimila i obrise ideoloških
konotacija. Savremena shvatanja mjesta i uloge teritorija, uz primjese
politike, rezultirala su i pojavom posebne političke ideologije u obliku
teritorijalnog nacionalizma. Veliku ulogu u nastanku i pozicioniranju
navedene ideologije imale su ranije politike i prakse širenja vlastitih
teritorija na račun drugih i tuđih teritorija. Ideologija teritorijalnog
nacionalizma u svom iracionalnom i reakcionarnom obliku
predstavlja zlotvorenu ideologiju usmjerenu prema teritorijama
drugih, a poslužila je i kao temelj velikosrpske agresije na Republiku
Bosnu i Hercegovinu koja je rezultirala brojnim oblicima zločina
protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i zločin
genocida nad Bošnjacima.
Aspiracije prema teritorijama drugih imaju svoje povijesno
utemeljenje. Primjer takvih zlotvornih ideologija jeste i velikosrpska
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
66
ideologija i politika, oličena u ideji, želji, ali i praksi aspiracije prema
teritoriji Bosne i Hercegovine. Te i takve apsiracije, kao i njihova
konkretizacija, mogu se pratiti još od XIX stoljeća. Svoj vrhunac su
doživjela u vrijeme posljednje agresije na Republiku Bosnu i
Hercegovinu u periodu od 1992-1995. godine.
Budući da ni to nije bilo dovoljno, vladajuće političke strukture
u entitetu “Republika Srpska“ i dalje rade na utemeljenju osnova za
oduzimanje teritorija i posjeda u vlasništvu Bošnjaka, i to kroz
donošenje niza zakona vezanih za imovinu, katastar, premjer i grunt.
Takvi zakoni će za narednih 10 ili 20 godina legalizirati već planirano
oduzimanje brojne bošnjačke imovine i stvaranjem etničkog grunta
u tom entitetu. To je cilj koji se u ovo, mirnodobsko doba, nastoji
ostvariti, kako bi se u potpunosti izbrisali svi dokazi o vijekovnom
življenu i postojanju Bošnjaka na tim teritorijama.
Značaj teritorija i granica za državu
Jedan od ključnih elemenata za formiranje i egzistiranje svake
suverene i nezavisne države je, pored stanovništva, i teritorij. Bez
teritorija nema niti države. Stoga, i većina definiranja samog pojma
države polaze upravo od pojma teritorij.
Riječ teritorij potječe od latinske riječi teritorium, što u
prijevodu na naš jezik znači prostor, područje, oblast jedne zemlje.
Teritorij u najširem smislu predstavlja „... jedan određen geografski
prostor. Državna teritorija je prostor na kome se prostire vlast
određene države, obuhvaćen državnom granicom i koji je
trodimenzionalan... Teritorija predstavlja sastavni dio istorije i
nacionalnog bića pojedinih naroda“ (Lavić, 2015: 704-705).
Primjerice, politolog Endru Hejvud (Andrew Heywood) smatra
kako je država „... politička asocijacija koja uspostavlja suverenu
nadležnost u okviru određenih teritorijalnih granica i vrši vlast kroz
skup stalnih institucija, koje su očigledno 'javne' pošto su odgovorne
za kolektivno organizovanje života zajednice i finansiraju se na račun
javnosti“ (Heywood, 2004: 171).
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
67
U međunarodnopravnom kontekstu i definiranju pojma
države, značajnu ulogu ima upravo teritorij. Prema takvim
shvatanjima, tri elementa države su: državno područje (teritorij),
državni narod i državna vlast. Sa stanovišta međunarodnog prava,
državno područje „... u svojoj je osnovi osiguran dio Zemljine površine
na kojemu se državna vlast potvrđuje i razvija (teritorijalna
suverenost)“ (Zgodić, 2014: 17).
Dakle, za državu je ključno da ima svoj (državni) teritorij.
Državni teritorij se određuje kao „... materijalni element države i
podrazumijeva granicama omeđen prostor na kojem država
uspostavlja državnopravni poredak i na kojem se prostire njena
suverena vlast“ (Lavić, 2015: 184).
Ovdje se dolazi i do pojma granice. Naime, državna granica
dijeli određenu državu od drugih država u njenom bližem okruženju.
U ovisnosti od „... geografskog položaja državne granice mogu biti
kopnene, vodene i vazdušne“ (Lavić, 2015: 184).
Granice predstavljaju jedan od elemenata suverene države. U
političkoj teoriji se tvrdi da je „... jedna od najvažnijih karakteristika
države to da država posjeduje određene geografske granice“ (Zgodić,
2014: 164). U današnjem vremenu, figuriraju predstave o granicama
kao nečemu kultnom, svetom, sakralnom. Takvim predstavama i
pristupima, „... granice se sakraliziraju“ (Zgodić, 2014: 165). Razvoju
takvih imaginarnih i mitoloških predstava uveliko je doprinijelo i
međunarodno pravo, koje je pojam granica podiglo na višu razinu.
Evidentno je, dakle, da su granice važna i bitna empirijska
činjenica i dimenzija postojanja i egzistiranja džave na jasno
određenom teritoriju, tj. prostoru. Granicama se omeđuje teritorij
(prostor), što je preduvjet nastanka suverene vlasti u okviru države
kao teritorijalnog entiteta. Međutim, granice nisu tu samo da odvajaju
i razdvajaju pojedine teritorije. One su poslužile i kao temelj stvaranja
savremenih nacionalnih država, osobito u Europi, ali i dalje širom
svijeta. Iako se u današnjem javnom govoru permanentno podvlači
činjenica kako granice ne smiju, ni u kom slučaju, razdvajati narode,
kako ne trebaju biti prepreka za saradnju različitih naroda, činjenica
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
68
je da su one u daljoj i bliskoj prošlosti poslužile kao osnov nastanka
nacionalnih država. Tu dolazimo do još jednog značajnog koncepta i
društvenog fenomena, a to je koncept nacionalizma.
Nacionalizam i ideologija teritorijalnog nacionalizma
Nacionalizam se u današnjem vremenu, u okviru savremenih
razvijenih demokratskih država, razumijeva i shvata kao nešto što je
„... moderno, politički legitimno, vrijednosno poželjno i moralno
prihvatljivo“ (Zgodić, 2014: 177). U fokusu interesiranja
nacionalizma jeste postavljanje nacije na pijedestal svih vrijednosti,
budući da predstavlja temelj i osnov izgradnje nacije, nacionalnog
identiteta i u konačnici nacionalne države. Tako se nacionalizam,
najprije, određuje kao „... odanost svojoj naciji koja može dosezati do
žrtvovanja individuuma stvarnim ili imaginarnim interesima nacije:;
ideologija, sistem vrijednosti, predrasuda koje se odnose na
idealizovani, nacionalni karakter i mistifikaciju i nacionalnu historiju,
te narativ o onome 'mi'; težnja da se sopstvena nacija i sopstvena
država stave iznad drugih i na račun drugih“ (Lavić, 2015: 1484).
Prema Endru Hejvudu (Andrew Heywood), nacionalizam u sebi
sadrži i ono napredno i oslobađajuće, ali „... on može da bude
iracionalna i reakcionarna doktrina koja daje mogućnost političkim
vođama da u ime nacije vode politiku vojnog širenja i rata“
(Heywood, 2004: 214). Dovođenje u vezu teritorija i nacionalizma,
rezultiralo je pojavom nove ideologije u obliku teritorijalnog
nacionalizma. Teritorijalni nacionalizam je onaj nacionalizma koji „...
vidi naciju kao zajednicu genealoškog porijekla, zavičajne kulture,
lokalne povijesti i narodskog okupljanja“ (Smith, 2008: 173).
Upravo težnje da se vlastita nacija izdiže iznad svih drugih, te
iracionalno i reakcionarno shvatanje nacionalizma, kao i pojava
teritorijalnog nacionalizma, rezultiralo je pojavom i nove ideologije u
vidu ideologije teritorijalnog nacionalizma.
Ono što je ključno obilježje ideologije teritorijalnog nacionalizma
jeste to ta ona „... nije zadovoljna postojećim stanjem nacionalnih ili
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
69
državnih teritorija i granica, ona ih hoće korigirati, promijeniti i,
naravno, uvećati u skladu sa svojim opsesivnim slikama nacije-države
kao teritorijalno nedovršene, nepotpune, još do kraja – neozbiljne
nacije i države“ (Zgodić, 2014: 203). Ideologija teritorijalnog
nacionalizma, u svom zlotvorenom i iskrivljenom obliku, rezultira
etničkim čišćenjem, zločinima, uništavanjima, uključujući i zločin
genocida. Radi se, dakle, o zlotvornoj prirodi ideologije teritorijalnog
nacionalizma, izvorištu zla i legitimiziranja zla. Djelatna ideologija
teritorijalnog nacionalizma producira i prakticira brojne i različite
oblike zločina, što je ujedno osnov i za kritiku takve ideologije.
Ne ulazeći u daljnje teorijske postavke i elaboracije ideologije
teritorijalnog nacionalizma, temeljem navedenih ključnih postavki,
može se konstruirati empirijska potvrda djelovanja ideologije
teritorijalnog nacionalizma kroz prizmu velikosrpske ideologije i
politike, osobito na kraju XX stoljeća.
Bosna i Hercegovina kao žrtva velikosrpskog teritorijalnog
nacionalizma
Još od vremena državnog dokumenta Programa nacionalne
politike srpske kneževine pod naslovom “Načertanije“ iz 1844.
godine, autora Ilije Garašanina, teritorij Bosne i Hercegovine je bio u
fokusu interesiranja velikosrpske ideologije i politike. Ovaj program,
ustvari, predstavlja Politički program stvaranja “Velike Srbije“. Njime
se ujedno odbacuju ideje zajedničke države Južnih Slavena, a
propagira ideja obnove velikog srpskog carstva i povijesnog prava na
takvu obnovu.
Također, “Načertanije“ obiluje postavkama kojima se
marginaliziraju muslimani u Bosni i Hercegovini (muhamedanci), te
se osporava njihov identitet i subjektivitet kao naroda i nacije. Tako,
jedno od poglavlja u “Načertaniju“ nosi naslov “O politiki Srbije u
smotreniju Bosne, Ercegovine, Crne Gore i Sjeverne Albanije“. Da se u
navedenom dokumentu propagiraju teritorijalne aspiracije i
pretenzije prema teritoriju Bosne i Hercegovine i stvaranju “Velike
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
70
Srbije“, govore, pored ostalog, i sljedeći navodi: „... Iz ovih
osnovopoloženija sleduje, da, ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja
što osobito u Bosni preobražavati počelo, da se to preobraženje tako
čini kako bi ono samo služilo kao priugotovlenije za ono opšte
sojedinjenje sviju Srba i provincija ujedno, kojim jedinim načinom
može se računati na postiženje one velike cjeli i onog interesa koji je
svima ovim Srbima jednak. Jer ovde Srbiju samo zato napred stavljam
što ona jedina može tu stvar priugotovljavati i dužna je neprestano
negovati do vremena koje će doneti izvršenje ovog plana i koje vreme
da bi sazrelo Srbija će na tome raditi“ (Načertanije: www.institut-
genocid.unsa.ba). Zagovara se, dakle, “spasitelna“ ideja općeg
sjedinjenje i veliki napredak svih teritorija i pokrajina gdje žive Srbi,
kao i rad na tome da se „... Bosna i Hercegovina od Turske odjele i
Srbiji prisajedine“.
Ideja o stvaranju “Velike Srbije“, iznesena u “Načertaniju“,
kasnije razrađena u spisu “Homogena Srbija“ iz 1941. godine, autora
četničkog ideologa Stevana Moljevića, u kasnijim vremenima je
doživljavala i svoju praktičnu primjenu, počev još od balkanskih
ratova, preko Prvog svjetskog rata do Drugog svjetskog rata. U spisu
“Homogena Srbija“ definirane su i granice “Velike Srbije“ i predložene
zločinačke metode “etničkog čišćenja“ i genocidnog iskorjenjivanja
drugih naroda na zacrtanom teritoriju.
Svi navedeni periodi, imali su dalekosežne posljedice po Bosnu
i Hercegovinu, završavajući se brojnim zločinima i genocidom,
uglavnom nad Bošnjacima, praćenim, u prvom redu posrbljavanjem i
iseljavanjem nesrpskog stanovništva s područja koja su Srbi smatrali
ekskluzivno svojim područjem. Vrhunac navedenog bio u vremenu
posljednje agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu od
1992-1995. godine.
Uporno se radilo na „... razbijanju teritorija Bosne i
Hercegovine u različitim historijskim okolnostima, a naročito u
vrijeme Kraljevine Jugoslavije, kada je njen nacionalni teritorij –
teritorijalna cjelovitost razbijena, na četiri banovine, u kojima su
Muslimani – Bošnjaci bili manjina.“ (Muratović, 2017: 73). Riječ je o
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
71
čuvenom sporazumu Cvetković-Maček, kojim je teritorij Bosne i
Hercegovine podijeljen na banovine, od čega je samo Vrbaska
banovina obuhvatala isključivo teritoriju Bosne i Hercegovine. Ovaj
sporazum nikada nije zvanično stupio na snagu, zbog početka Drugog
svjetskog rata.
Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) je 1986. godine
objavila svoj Memorandum, kojim je kritizirala Ustav SFRJ iz 1974.
godine. Kritike su se prvenstveno odnosile na granice saveznih
republika. U Memorandumu se navodi kako se etničke granice ne
poklapaju sa stvarnim AVNOJ-evskim granicama unutar Jugoslavije.
Navedeni Memorandum bio je polazna osnova i putokaz Slobodanu
Miloševiću u vrijeme Godina raspleta, kako je on naslovio svoju knjigu
objavljenu 1989. godine, uz permanentno i stalno navođenje i
ponavljanje ključne rečenice koja je odavala smisao i ideologiju
cjelokupne srpske politike: “Svi Srbi u jednoj državi“.
Politička događanja i događaje u SFRJ od 1986. godine
karakteriziraju otvorene manifestacije i jačanje nacionalizma. Taj
nacionalizam, generiran u Beogradu, u srpskom intelektualnom,
političkom i konfesionalnom rukovodstvu devedesetih godina XX
stoljeća doveo je do unutarnje krize u Državi, koja je uzdrmala
temelje socijalističke Jugoslavije i omogućila da se – na temelju
političkog projekta - srpski velikodržavni projekt “svi Srbi u jednoj
državi”, čiji se osnovni cilj sastoji u formiranju jedinstvene (velike)
srpske države na Balkanu, u kojoj će živjeti “ceo srpski narod” -
“ujedinjenje svih Srba u jednu državu” (“ujedinjenje svih Srba u
istu državnu strukturu”), a koji (projekt), uporedo s jugoslavenskim
programom, u historiji srpskih političkih ideja egzistira dva puna
stoljeća – razbije zajednička jugoslavenska država i izvrše najteži
zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i
genocid nad Bošnjacima u Republici Bosni i Hercegovini. U suštini je
riječ o projektu fašističkog i genocidnog karaktera, jer, između
ostalog, sadrži dva krupna međusobno povezana elementa:
teritorijalnu ekspanziju - osvajački rat za teritorije (lebensraum),
uključujući i rat protiv Bosne i Hercegovine, i istrebljenje naroda,
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
72
zločin genocida, uključujući i genocid nad Bošnjacima u Bosni i
Hercegovini (radi “konačnog rješenja muslimanskog pitanja”).
Projekt je razvijen i operacionaliziran brojnim programsko-planskim
i akcionim dokumentima genocidnog karaktera, od ideologije, politike
i prakse srbijanskih pobunjenika (s početka XIX stoljeća) do političko-
propagandnih dokumenata SANU-a (Čekić, 2016: 42-43).
Navedeni projekt svoj vrhunac je imao na teritoriju Bosne i
Hercegovine, počev još od 1991. godine, pa sve do kraja 1995. godine.
Tako je “Skupština Srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“, osnovana
24. oktobra 1991. godine od strane poslanika Kluba Srpske
demokratske stranke i Kluba Srpskog pokreta obnove u Skupštini
Bosne i Hercegovine, na svojoj sjednici „... od 21. novembra 1991.
godine i donijela Odluku o teritorijama općina, mjesnih zajednica i
naseljenih mjesta u BiH koja se smatraju teritorijom savezne države
Jugoslavije“ (Ibrahimagić, 2018: 27). Prema toj odluci, područja
Bosne i Hercegovine na kojima je 9. i 10. novembra 1991. godine
proveden plebiscit na kojem su se srpski narod i drugi narodi više od
50% upisanih birača izjasnili za ostanak u zajedničkoj državi
Jugoslaviji, smatrat će se teritorijom savezne države Jugoslavije.
Nabrojani teritoriji, prema ovoj odluci, „... činit će 'jezgro
zajedničke države', a to su tzv. srpske zemlje... Onim općinama,
mjesnim zajednicama i naseljenim mjestima koja nisu učestvovala u
plebiscitu omogućeno je da svojim naknadnim odlukama priključe se
ovim teritorijama“ (Ibrahimagić, 2018: 27).
“Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“ je, na svojoj
drugoj sjednici od „... 21. novembra 1991, verifikovala sve dotadašnje
odluke o formiranju kolaboracionističkih srpskih organa ovlasti -
‘odluke o proglašenju Srpske autonomne regije i autonomnih oblasti
u Bosni i Hercegovini.’ Verificirane su sljedeće ‘srpske autonomne
oblasti’: 1. Autonomna regija Krajina; 2. Srpska autonomna oblast
Hercegovina; 3. Srpska autonomna oblast Romanijsko-birčanska; 4.
Srpska autonomna oblast Semberija; 5. Srpska autonomna oblast
Sjeverna Bosna“ (Čekić, 2004: 501-502). Tako su ”Srpske autonomne
oblasti” već u „januaru 1992. obuhvatale 62,94% (ili 32.222 km2)
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
73
državne teritorije, a 13. marta 1992. Srpska demokratska stranka
Bosne i Hercegovine je, na osnovu toga, podnijela i ‘zvaničnu ponudu’
o podjeli Bosne i Hercegovine (61,06% prema 38,4% ili 32.260 km2
prema 18.862 km2)” (Čekić, 2004: 501-502).
Oružana agresija protiv Republike Bosne i Hercegovine važan
je dio srpskog velikodržavnog nacionalističkog projekta i genocidnog
plana – „... ujedinjenje svih srpskih zemalja i srpskog naroda i
značajna odredba Miloševićeve državne politike...“ (Čekić, 2012: 54).
“Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“ je, u skladu s
uputama i smjernicama tadašnjeg političkog i vojnog vrha iz
Beograda, na svom 16-tom zasjedanju u Banjoj Luci, 12. maja 1992.
godine, donijela Odluku o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini. Riječ je o šest “strateških ciljeva“ fašističkog karaktera
(Službeni glasnik Republike Srpske, 1993):
1. Državno razgraničenje od druge dvije nacionalne
zajednice;
2. Koridor između Semberije i Krajine;
3. Uspostavljanje koridora u dolini reke Drine, odnosno
eliminisanje Drine kao granice između srpskih država;
4. Uspostavljanje granica na rekama Uni i Neretvi;
5. Podela Grada Sarajeva na srpski i muslimanski i
uspostavljanje u svakom od delova efektivne državne
vlasti;
6. Izlazak Republike Srpske na more.
Ključnu ulogu u osmišljanju i pozicioniranju navedenih ciljeva
imala je srpska velikodržavna ideologija vođena idejom
teritorijalnih aspiracija i pretenzija prema Bosni i Hercegovini.
Vodeći ideolog u svemu tome bio je srpski ideolog Dobrica Ćosić,
kojeg su mnogi nazivali i “ocem srpske nacije“. U svojoj knjizi
Bosanski rat, srpski ideolog Dobrica Ćosić, tokom mirovnih pregovora
u Ženevi od 8-15. novembra 1992. godine, pored ostalog, navodi: „...
Tuđman i ja ne verujemo u opstanak države Bosne i Hercegovine,
koja nema ni istorijsko, ni etničko utemeljenje, što dokazuje
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
74
građanski rat genocidnog karaktera sva tri naroda“ (Ćosić, 2012: 33-
34).
Pišući o svojim odnosima sa Radovanom Karadžićem,
predsjednikom “Republike Srpske“, navodi: „... Mi se ozbiljno
razlikujemo u važnim pitanjima strategije i taktike, ali ga podržavam
u borbi za srpsku republiku u Bosni. Stvara se srpska država preko
Drine, Srbi će ostvariti svoja nacionalna i građanska prava. Veliki
istorijski događaj. Drina više neće biti 'krvava međa'. Sada treba svim
snagama u mir. Sačuvati izboreno i stvoreno“ (Ćosić,2012: 34).
Važno je naglasiti kako je upravo „... Podrinje bilo jedan od
najprioritetnijih 'strateških ciljeva' teritorijalnog širenja srpskog
životnog prostora i jedno od najkoncentrisanijih poprišta raznovrsnih
zločina, uključujući i genocid“ (Čekić, 2012: 46). Glavni realizator
velikosrpske ideologije i politike u Bosni i Hercegovini bio je general
Ratko Mladić (komandant 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske
Jugoslavije i komandant Glavnog štaba “Vojske Republike Srpske“).
Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine,
obustavljen je agresivni rat vođen protiv Bosne i Hercegovine.
Rezultat zlotvorne velikosrpske ideologije i teritorijalnih aspiracija
prema Bosni i Hercegovini su počinjeni brojni masovni i pojedinačni
oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i
zločin genocida nad Bošnjacima. Država je teritorijalno podijeljena na
dva entiteta, i to: entitet Federacija Bosne i Hercegovine i entitet
Republika Srpska. Međutim, i nakon potpisivanja Dejtonskog
mirovnog sporazuma, ideje o pripadaju dijela Bosne i Hercegovine
(entitet Republika Srpska) i dalje žive, a posljednjih nekoliko godina
čak se i otvoreno iznose u javnost. U tome prednjači aktualno
političko rukovodstvo entiteta Republika Srpska, većinski okupljeno
oko stranke Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Isto to rukovodstvo
nastoji, do kraja realizirati svoj plan, na način što permanentno radi
za ukljanjanju gotovo svih znakova postojanja Bošnjaka na prostoru
tog entiteta. Posljednjih nekoliko godina donesen je niz zakona o
imovini, katastru i premjeru kojima se, za budući period, želi
legalizirati oduzimanje imovine Bošnjaka na području entiteta
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
75
Republika Srpska. Cilj je, prije svega, stvaranje potpuno čistog
etničkog grunta, u kome će vlasnici zemlje na prostoru tog entiteta
biti isključivo pripadnici srpskog naroda. Tome im ide u prilog i
činjenica što je veliki broj Bošnjaka raseljen po cijelom svijetu, te su
ograničeni u postupku informiranja o dejstvu niza zakona. Također,
nisu u prilici direktno se uključiti u procese evidentiranja imovine i
plaćanja poreza na nepokretnosti u entitetu Republika Srpska.
Tako, prema članu 7, stav 1. Zakonu o porezu na nepokretnosti
Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 91/15),
„po nastanku poreske obaveze, poreski obveznik dužan je da Poreskoj
upravi podnese prijavu za upis u Fiskalni registar nepokretnosti“.
Nadalje, po članu 8, stav 1, se navodi da „porez na nepokretnosti se
plaća po stopi do 0,20%.“ Poreski račun, koji izdaje Porezna uprava
Republike Srpske, prema navedenom Zakonu, predstavlja izvršnu
obavezu (član 17, stav 1) (podvukao: E.K.). U članu 17, stav 2 stoji:
„Nakon nastupanja izvršnosti poreskog računa iz stava 1. ovog
člana, Poreska uprava može, u skladu sa odredbama zakona kojim se
uređuje poreski postupak, prinudno naplatiti utvrđenu, a
neplaćenu obavezu iz tog poreskog računa” (podvukao: E.K.).
Primjerice, neplaćanje poreza na nepokretnosti može dovesti
u situaciju vlasnika imovine i zemljišta u tom entitetu da se
nagomilaju veliki dugovi. Kada taj dug pređe vrijednost same
imovine, entitet ima pravo po zakonu oduzeti tu imovinu. Iako za
takvo nešto treba proteći 20 ili 30 godina (ovisno od visine poreza),
svakako da predstavlja veliku opasnost i vodi u legalno oduzimanje
imovine Bošnjaka na prostoru entiteta Republika Srpska.
Također, eklatantan primjer kako srpski nacionalistički
projekt djeluje i u mirnodobsko doba je primjer Zakona o
nacionalnom parku “Drina“. Naime, na sjednici Narodne skupštine
Republike Srpske, 15. juna 2017. godine, usvojen je Zakon o
nacionalnom parku “Drina“. Predviđeno je da Nacionalni park “Drina“
zauzima prostor na području općine Srebrenica, u ukupnoj površini
od 6.315,32 hektara. Članom 23. navedenog Zakona je propisano da
pravo svojine fizičkih i pravnih lica na nepokretnosti, stupanjem na
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
76
snagu tog zakona, ostaje nepromijenjeno. To znači da će građani čija
se privatna imovina nalazi u zoni budućeg parka i dalje biti vlasnici
svojih imanja. Nakon usvajanja Nacrta Zakona o nacionalnom parku
“Drina“, Bošnjaci iz Srebrenice su uputili peticiju Narodnoj skupštini
Republike Srpske. Opravdanim se postavlja pitanje namjera i ciljeva
ovakvog Zakona, budući da Nacionalni park “Drina“ obuhvata
privatnu imovinu, s jedne strane, i imovinu koja gotovo u
potpunosti pripada Bošnjacima (vlasnici tog zemljišta uz rijeku
Drinu su većinom Bošnjaci), s druge strane.
Imajući u vidu navedene činjenice, ključni zadatak u narednom
periodu treba biti potpuna uključenost i participiranje, ne samo
vlasnika, nego i relevantnih institucija, u cilju očuvanja imovine
Bošnjaka na području entiteta Republika Srpska. U tom kontekstu,
posebnu ulogu ima i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini sa
svojim organizacionim jedinicama. Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini se i do sada pokazala kao značajan i važan faktor, ako ne
i jedini, u zadacima očuvanja imovine Bošnjaka i imovine Islamske
zajednice u entitetu Republika Srpska.
Zaključna razmatranja
Činjenica je kako teritorij i granice predstavljaju, pored
stanovništva i konstituirane vlasti, ključne elemente postojnosti i
opstojnosti svake države. Zbog toga su teritorij (prostor) i granice
bile uvijek u fokusu vlasti i vođa, kako s aspekta unutarnje stabilnosti,
tako i s aspekta pretenzija prema drugim i tuđim teritorijama. Takve
ideje, promišljanja, uz političku i nacionalnu potporu su oblikovana u
vidu posebne ideologije teritorijalnog nacionalizma. U svom
instrumentalnom, reduciranom i iracionalnom obliku, ta ideologija
poprima svoje zlotvorne oblike i pojavnosti, što se osobito pokazalo
na primjeru velikosrpske ideologije.
Još od vremena Austro-ugarske uprave, Bosna i Hercegovina je
bila u fokusu interesiranja, aspiracija i pretenzija velikosrpske
ideologije i politike. Te aspiracije i pretenzije imaju svoj povijesni
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA
77
kontinuitet, a vrhunac su imale u vremenu agresije na Republiku
Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine. Rezultirale su počinjenim
različitim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava,
uključujući i zločin genocida nad Bošnjacima. Upravo navedeno
dokazuje i pokazuje kako ideologija stvaranja “Velike Srbije“
predstavlja, ustvari, zlotvornu i iracionalnu ideologiju teritorijalnog
nacionalizma.
Iako je Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine
obustavljen rat i uspostavljen mir, ipak nije uništena i ideja stvaranja
“Velike Srbije“. Svjedoci smo permanentnog i stalnog zagovaranja
ideja o prisajedinjenju dijela Bosne i Hercegovine (entitet Republika
Srpska) sa susjednom Srbijom. Takve ideje se u današnje vrijeme
otvoreno iznose, kako od strane političkog rukovodstva entiteta
Republika Srpska, tako i od strane političkog rukovodstva susjedne
Republike Srbije. Opstojnost i budućnost Bosne i Hercegovine ovisit
će od toga kako će probosanske snage politički odgovoriti na te i
takve prijetnje po suverenitet i teritorijalni integritet države.
Očuvanje imovine Bošnjaka u entitetu Republika Srpska postavlja se
kao imperativ. U taj proces trebaju biti uključeni svi relevantni akteri,
osobito vlasnici i institucije, kako bi se spriječilo stvaranje etničkog
gruta (čistog srpskog grunta) na prostoru entiteta Republika Srpska.
To je povijesni zadatak, ne samo sadašnjih, već i budućih generacija
Bošnjaka, kako se njihovi korijeni ne bi u potpunosti izbrisali s tim
prostora.
Literatura 1. Čekić, Smail (2004). Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu – planiranje,
priprema, izvođenje. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i
međunarodnog prava/Kult/B.
2. Čekić, Smail (2012). Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini. Sarajevo:
Univerzitet u Sarajevu/ Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i
međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
3. Čekić, Smail (2016). Dejtonski (mirovni) sporazum – legalizacija genocida u
republici bosni i hercegovini (knjiga 1). Sarajevo: Institut za istraživanje zločina
protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
4. Ćosić, Dobrica (2012). Bosanski rat. Beograd: Službeni glasnik.
ZAŠTITA IMOVINSKIH PRAVA PROGNANIH I RASELJENIH LICA
78
5. Garašanin, Ilija (1844). Načertanije (www.institut-genocid.unsa.ba).
6. Heywood, Andrew (2004). Politika. Beograd: Clio.
7. Ibrahimagić, Omer (2018). Politika secesije bosanskih Srba. Gračanica: IK
“Monos“.
8. Kuka, Ermin (2018). Značaj i uloga rijeke Drine u političkom projektu “Velike
Srbije“, u „Simpozij Geopolitički značaj rijeke Drine“, Sarajevo: Kongres Bošnjaka
Svijeta, str. 48-62.
9. Lavić, Senadin (2014). Leksikon socioloških pojmova. Sarajevo: Fakultet
političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
10. Muratović, Rasim (2017). Olovo 1992-1995: stradanje i razaranje herojskog
Olova. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i
međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
11. Službeni glasnik Republike Srpske, Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda
u Bosni i Hercegovini, 26. novembar 1993.
12. Smith, D. Anthony (2008). Pojmovi nacionalizma, u „Dijalog“, br. 2. Sarajevo:
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, str. 149-166.
13. Zakon o nacionalnom parku “Drina“ (“Službeni glasnik Republike Srpske“, broj
63/17).
14. Zakonu o porezu na nepokretnosti Republike Srpske (“Službeni glasnik
Republike Srpske“, broj 91/15).
15. Zgodić, Esad (2012). Teritorijalni nacionalizam – ideologija, zlotvorstvo i
alternative. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i
međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
16. Zgodić, Esad (2014). O državama – kritički pojmovnik statologije. Sarajevo:
Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
U cilju sveopceg razvoja i napretka Bosnjaka na globalnom nivou, jacanju nacionalne svijesti, boljeg povezivanja i komunikacije bosnjackih organizacija i institucija sa odgovarajucim institucijama Bosne i Hercegovine, radi pro�iliranja, promoviranja i zastite prava i interesa prognanih i raseljenih Bosnjaka, te u cilju jacanja polozaja Bosnjaka u drzavama u kojima su oni autohtoni/ili manjinski narod, na Osnivackoj Skupstini 2011. godine u Sarajevu osnovan je Kongres Bosnjaka svijeta.
Kongres Bosnjaka svijeta je nepro�itna, nevladina, nestranacka i autonomna organizacija Bosnjaka nastanjenih u Bosni i Hercegovini i sirom svijeta. Prioritetan zadatak Kongresa Bosnjaka svijeta je da u saradnji sa drugim relevantnim bosnjackim organizacijama i institucijama promovira, razvija i unaprijeđuje sve temeljne vrijednosti i posebnosti bosnjackog nacionalnog bica, stiti interese i prava svih Bosnjaka, te pomaze u zastiti interesa cjelovite, jedinstvene, suverene, demokratske i međunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine.