Skripta - Antički brodolomi i plovidbene rute na istočnoj

obali Jadrana

Sadržaj

UVOD ........................................................................................................................................ 2

OPĆENITO ............................................................................................................................... 3

O AMFORAMA ....................................................................................................................... 5

ANTIČKI BRODOLOMI ISTOČNOG JADRANA ............................................................. 7

ISTRA ..................................................................................................................................... 7

KVARNER ............................................................................................................................. 9

ZADARSKO PODRUČJE ................................................................................................... 10

ŠIBENSKO PODRUČJE ...................................................................................................... 15

SPLITSKO I DUBROVAČKO PODRUČJE ....................................................................... 19

REKONSTRUKCIJA ANTIČKE PLOVIDBENE RUTE NA ISTOČNOM JADRANU

.................................................................................................................................................. 21

ZAKLJUČAK ......................................................................................................................... 23

LITERATURA ....................................................................................................................... 24

2

Uvod

Razvoj trgovine u razdoblju antike je doživio do tada neviđeni procvat, a područje

Mediterana je bilo u središtu tog procvata. Svaka civilizacija koja je držala do sebe je imala

razvijenu trgovinu, tako je bilo i s grčkom, feničkom i rimskom civilizacijom koje su ostavile

najveći trag na antičkom tržištu kao najrazvijenije civilizacije tog doba. Česta metoda

trgovine u antici je bila putem brodova. Tako je stvorena ogromna mreža pomorskih puteva

po Mediteranu koja se protezala od hispanskog poluotoka pa sve do zemlje Feničana. Ulogu u

svemu tome je imala istočna obala Jadrana također. Plovidbena ruta na istočnoj jadranskoj

obali se protezala od antičke Savudrije (Silbio) pa sve do antičkog Epidaura, današnjeg

Cavtata. Možda ova ruta nije bila toliko značajna kao ostale rute na Mediteranu, ali je ona

imala veliku ulogu u formiranju istočne Jadranske obale i svih naroda koji su živjeli na tom

prostoru. Plovidbene rute istočnog Jadrana su pomogle u razvitku trgovine te su povezali

istočni Jadran s ostatkom antičkog Mediterana.

3

Općenito

Plovidbene rute na istočnoj jadranskoj obali doživljavaju svoj vrhunac za vrijeme

najvećeg uspona rimske civilizacije. Intenzitet plovidbe najveći je za vrijeme kasne Republike

i ranog Carstva, iako istočna jadranska obala tada nije bila kompletno osvojena (Sl. 2). Bez

obzira na to, plovidba istočnim Jadranom je tekla iz dana u dan. Tipični trgovački brodovi

koji su plovili istočnim Jadranom su bili napravljeni od drveta, najčešće s jednim jedrom (Sl.

1). Većina brodova je bila sastavljena pomoću drvenih utora jer su za gradnju brodova

namjeravali koristiti što manje kovina. Svaka kovina pod morem je bila osuđena na koroziju.

Brodovi su koristili drvena vesla kao pogon, ali u većini slučajeva su ona služila za skretanje

broda što znači da je dobar vjetar imao presudnu važnost na Jadranu. Antički brodolomi su

važan faktor za rekonstrukciju antičkih plovidbenih ruta i bez njih bi to bio vrlo težak pothvat.

Na svu sreću takvih brodoloma ima mnogo na području istočnog Jadrana, iako nisu svi

istraženi. Također je na mnogim podvodnim nalazištima posvjedočeno postojanje šivanih

brodova, odnosno slavnih liburniskih Serilia. Za skladištenje raznih proizvoda korištene su

amfore, keramičke posude trbušastog oblika s izduženim vratom i dvije drške. Amfore su bile

najčešći oblik skladištenja prijevozne robe pa se zato i nazivaju transportne amfore. Osim

toga, amfore su i najčešći nalaz kada govorimo o podvodnim arheološkim istraživanjima.

Kontekst tereta jednog trgovačkog broda u podvodnoj arheologiji može biti vrlo važan jer na

temelju tereta se može zaključiti odakle je brod krenuo, gdje se zaustavljao i gdje je potonuo,

odnosno koje mu je konačno odredište. Kad govorimo o ranim danima podvodne arheologije

u Hrvatskoj, valja spomenuti Dasena Vrsalovića, bračkog arheologa, prvoga koji je pisao o

podvodnoj baštini i o njezinom očuvanju. Zato je prozvan ocem podvodne arheologije u

Hrvatskoj. Istočna jadranska obala je općenito bogata podvodnim arheološkim nalazima svih

vrsta, bilo da se radi o brodolomima, sidrištima, lučkim instalacijama, potopljenim naseljima

ili o pojedinačnim nalazima. To je rezultat mnogih čimbenika, prvenstveno povečanjem

morske razine za 2 metra u posljednjih 2.000 godina što je rezultiralo potapljanjem mnogih

objekata na obali. Najčešći uzrok brodoloma je olujno nevrijeme i jak vjetar koji na Jadranu

može biti i smrtonosan. Brojni grebeni i hridi kojima Jadran obiluje također su razlog mnogih

brodoloma, kao što su oni na grebenima kod otoka Silbe. Svrha podvodnih arheoloških

istraživanja nije samo rekognosciranje i lociranje podvodnih nalaza, već i njihova

dokumentacija te zaštita i konzervacija. Zaštita podvodne arheološke baštine je uvijek bila i

uvijek će biti teška. To je zato što su mnogi podvodni lokaliteti opljačkani ili samo čekaju da

budu opljačkani. Zato je Dasen Vrsalović pisao i zahtjevao da se podvodna arheološka baština

4

mora što prije zaštititi jer ona u istom rangu kao i ona na kopnu. Tako je i nastala svijest o

podvodnoj arheološkoj baštini. Osim Dasena Vrsalovića, ovdje treba spomenuti i prof.

Zdenka Brusić sa zadarskog sveučilišta koji se još u mladim danima bavio istraživanjem i

očuvanjem arheološke podmorske baštine.

Slika 1. - Tipični trgovački brod iz vremena kasne Republike/ranog Carstva.

Slika 2. - Grafikon koji prikazuje vremenski intenzitet brodoloma; najviše brodoloma

potječe iz vremena kasne Republike i ranog Carstva (0-nulta godina).

5

O amforama

Amfore su keramičke posude, najčešće trbušastog oblika s dugim vratom i dvije ručke.

Amfore iz rimskog doba su također imale šiljak na dnu radi boljeg skladištenja i samog

korištenja (Sl. 3). One potječu s Bliskog istoka i tada su bile poznatije kao Kanaanski vrčevi,

a njihovo prisustvo je zabilježeno još u brončanom dobu. Te keramičke posude jako

podsječaju na one tipične amfore iz rimskog doba i vrlo su slične. Ipak, nisu Rimljani bili ti

koji su ih učinili popularnima. Bili su to prije svega Feničani i Grci, koji su svojom

kolonizacijom Mediterana proširili ideju o amforama kao osnovno sredstvo za transport robe.

Kako je vrijeme prolazilo, tako su se i oblici amfora mijenjali, tako da je danas poznato

mnogo različitih tipova amfora. Tipologijom amfora su se bavili arheolozi Heinrich Dressel i

Nino Lamboglia po kojima se i dan danas razni tipovi amfora nazivaju. Podmorje istočnog

Jadrana je krcato amforama, dapače one su najčešći podmorski arheološki nalaz. U amforama

su se najčešće prevozile tekućine kao što su vino i maslinovo ulje, ali osim toga su se

prevozile mnoge druge stvari kao što su: riblji umaci, suho voće i povrće, usoljena riba i

slično. Osim prehrambenih proizvoda u amforama su se također skladištile sirovine, cijenjeni

metali, poluproizvodi i slično. U amforama se zapravo moglo skladištiti bilo što, naravno bilo

što što je moglo stati u nju. Najvažnija stvar koju su amfore čuvale je pitka voda, koja je

posadi broda bila od velike važnosti, bolje reći životne. Osim za transport, amfore su koristile

i za neke druge stvari, a tada govorimo o njihovoj sekundarnoj uporabi. Amfore kao podvodni

nalaz mogu biti vrlo važne, pogotovo ako su nađene uz brodolom jer se na temelju njezine

tipologije može napraviti kvalitetna datacija same amfore i naravno brodoloma. Najčešći tip

amfora iz podmorja istočnog Jadrana je tip Lamboglia 2, koji je karakterističan za 2. i 1. st.

pr. Kr., odnosno vrijeme kasne Republike i ranog Carstva (Sl. 4 i 5).*

Slika 3. - Način slaganja amfora.

6

Slika 4. - Amfora tipa Lamboglia 2.

Slika 5. - Amfore tipa Lamboglia 2; brodolom kod Vlaške Male.

* - Osim amfora Lamboglia 2, na području istočnog Jadrana su također poznate amfore s

ravnim dnom, (amfore tipa Forlimpopoli), sjevernoafričke i grčke amfore, kao i amfore za

prijenos maslinovog ulja tipa Dressel 6B.

7

Antički brodolomi istočnog Jadrana

ISTRA

Put antičkih brodoloma na istočnoj obali Jadrana je najbolje započeti od sjevera,

odnosno istarskog poluotoka. Kao i svako drugo područje na Jadranu, Istra je bogata

podvodnom arheološkom baštinom, od brodoloma do sitnih nalaza. Prije dolaska Rimljana,

istarski poluotok je bilo glavno područje plemena Histra, teoretski sve do rijeke Raše od koje

su nadalje živjeli Liburni. Rimljani su uspostavili vlast u regiji 177. god. pr. Kr., ali pravi

rimski utjecaj je započeo mnogo kasnije kada je Istra uključena u desetu italsku regiju Venetia

et Histria. Istra je u cijelom rimskom svijetu bila poznata kao zemlja dobrog vina i ulja, što je

sasvim dovoljno da ona bude dio važne plovidbene rute na Jadranu. Osim toga u Istri su

postojale dvije rimske kolonije, Parentium i Pola. Prva prava podvodna arheološka

istraživanja na području Istre je započeo Štefan Mlakar iz Arheološkog muzeja u Puli još

1963. god. Bilo je to slavno istraživanje kod rta Savudrije ili bolje reći antički Silbio, gdje je

zabilježeno postojanje antičkog rimskog brodoloma iz 1. st. pr. Kr. To je ujedno bilo i prvo

podmorsko arheološko istraživanje u Hrvatskoj. Osim brojnih nalaza amfora, pronađena je

i olovna prečka sidra. Da se amfore na Jadranu nisu samo uvozile dokazuju dva važna

nalazišta na zapadnoj obali Istre. To su Fažana i Loron gdje su dokazana postrojenja

keramičarskih radionica, što znači da su se u rimskom dobu, a možda i ranije ondje

proizvodile amfore i ostalo keramičko posuđe. Antičkih brodoloma u Istri ima mnogo, ali

najviše ih je koncentrirano na području južne Istre oko Pule i Medulina (Sl 6). Možemo

također spomenuti brojne antičke vile i ljetnikovce koji su rasprostranjeni diljem istarske

obale, a jedna takva je lociranja na Brijunima u uvali Verige (Sl. 7). Još jedna vila se nalazi

na poluotoku Vižuli u medulinskom zaljevu. To je područje također važno kao nalazište

brojnih rimskih brodoloma i amfora. Podvodna arheološka istraživanja u Istri nisu stala i još

se uvijek vode diljem Istre. Ulogu u istraživanju istarskog poluotoka su također imali zadarski

arheolozi pod vodstvom Zdenka Brusića i Smiljana Gluščevića koji su dali svoj doprinos u

mnogim istraživanjima. Iz svega ovoga se može zaključiti da je Istra bila važan dio

plovidbenih ruta, ali i važna regija u rimskome svijetu uopće.

8

Slika 6. - Karta južne Istre s antičkim podmorskim lokalitetima.

Slika 7. - Ostaci rimske vile u uvali Verige na Brijunima.

9

KVARNER

Nakon Istre i antičke Pole, put je išao prema današnjem Kvarneru i kvarnerskim

otocima i dalje prema Dalmaciji. Taj je put mogao ići u dva smjera. Vanjska ruta je išla uz

otoke kao što su Lošinj, Ilovik i Silba, dok je druga unutrašnja ruta vjerojatno išla prema

antičkoj Seniji, današnjem Senju pa onda prema Jaderu i Dalmaciji. Još prije Rimljana na

ovom su prostoru živjeli Japodi i Liburni, poznatiji kao neustrašivi pomorci na istočnom

Jadranu. Kad govorimo o rekonstrukciji plovidbene rute na području Kvarnera logično je

zaključiti da je najbrži i najkraći put prema jugu bio upravo onaj vanjski uz otoke, ali postoji

vjerojatnost da su brodovi plovili prema

unutrašnjosti Kvarnera i to prema

antičkom Senju (Senia), važnom rimskom

uporištu na Kvarneru. To dokazuje brojna

arheološka baština ispod i iznad morske

površine. Najranija podvodna arheološka

rekognosciranja i istraživanja su

realizirana pod vodstvom Radmile

Matejčić iz Pomorskog i povijesnog

muzeja u Rijeci. Jedan od poznatijih

nalaza je onaj kod otoka Ilovika gdje je

pronađen antički brodolom s ogromnim

teretom amfora. To je ujedno i prvo

podvodno nalazište na kojemu je korišteno

metalno mrežište radi potreba lakšeg

istraživanja. Osim Ilovika, valja

spomenuti i brodolome kod rta Glavine na

otoku Rabu, zatim kod otočića Galuna i kod rta Pernata na Cresu. Ipak vjerojatno najpoznatiji

nalaz s Kvarnera je onaj koji je „slučajno“ otkrio belgijski ronilac René Wouters 1996. god.

kod otočića Vele Orjule blizu Lošinja. Bio je to savršeno očuvani brončani kip mladog atlete

za kojega se kasnije ispostavilo da je riječ o kipu tipa Čistač strigila, a ne o Apoksiomenu

kako su svi mislili. (Sl. 8). Statua je nakon čiščenja i konzervavije doživjela veliku slavu te se

danas smatra jednim od najvažnijih podvodnih pronalaska na Jadranu. Iako je u plovidbi na

Jadranu često bio zaobilažen, Kvarner nije manje važno područje kad govorimo o antičkom

razdoblju koje je ostavilo veliki trag na ovom području.

Slika 8. -

Čistač strigila.

10

ZADARSKO PODRUČJE

S Kvarnera se selimo na zadarsko područje, odnosno područje sjeverne Dalmacije koje

je izrazito bogato podvodnom baštinom. Prije smo rekli da su područja Istre i Kvarnera bila

vrlo aktivna u rimskom razdoblju što se tiće antičke plovidbe i općenitog života, ali je za

razliku od njih zadarsko područje još više aktivnije. Na ovom području su također živjeli

Liburni, vješti pomorci koji su radili posebne brodove. Ti su brodovi bili izrađeni bez ijednog

metalnog komada, isključivo od drveta povezani konopom i drvenim klinovima. Takva vrsta

broda se naziva šivani brod ili Serilia, a u upotrebi su bili više od 1.000 godina. Razlog tome

je dobra geografska pozicija, ali i prisustvo antičkog Iadera i mnogih naselja. Iako je Iader

bio kolonija rimskih građana, točna lokacija antičke rimske luke je još uvijek nepoznata.

Istraživanje ovog područja su vodili Arheološki muzej iz Zadra i Odjel za arhelogiju

Sveučilišta u Zadru, a brojna istraživanja se i dan danas vode. Onaj koji je započeo s

podvodnim istraživanjima na ovom području je prof. Zdenko Brusić, vrsni arheolog i ronilac.

Nešto poznatija luka se nalazi nedaleko od Zadra, a to je ona u Zatonu. Antička luka u

Zatonu je zapravo bila luka antičke Enone, današnjeg Nina, također važnog rimskog uporišta

u sjevernoj Dalmaciji. U Zatonu su pronađena dva liburnska brodoloma iz 2. st. pr. Kr. i

gomila artefakata, kao što su: knidska keramika, staklene boce, uljanice, geme, novac, nakit,

drveni češalj i još mnogo toga, sve naravno iz rimskog razdoblja. Kao poseban nalaz možemo

izdvojiti drveni koloturnik koji je unatoč velikoj starosti i utjecaju mora, savršeno očuvan

(Sl. 10). Vrlo važnu skupinu podvodnih lokaliteta predstavljaju otoci sjevernog Jadrana. Neki

od tih otoka su: Molat, Kamenjak, Premuda i Silba. Otok Silba je jedan od poznatijih

lokaliteta gdje su u uvali Pocukmarak pronađeni antički sarkofazi iz 4. st. po. Kr. koji

najvjerojatnije potječu s otoka Brača (Sl. 9). Neki su dobro očuvani dok su neki u komadima,

ali je sasvim sigurno da oni nisu izvorno bačeni na taj položaj, već su u kasnijim vremenima

dislocirani te su poslužili kao građevinski materijal za izgradnju malenog gata u već

spomenutoj uvali Pocukmarak gdje se navodno nalazio izvor pitke vode. Na otoku Premudi

su nađene mnoge amfore koje su iznimno rijetke na Jadranu, ali i na Mediteranu, nažalost taj

je lokalitet kao i mnogi na Jadranu opljačkan. Niz vrlo važnih lokaliteta se nalazi na

Grebenima kod otoka Silbe gdje su pronađeni ostaci kremenog oruđa iz prapovijesti, kao i

mnogo ostataka amfora tipa Lamboglia 2 i jedno rimsko željezno sidro. Na Grebenima kod

otoka Silbe je pronađen antički brodolom koji je istražio Smiljan Gluščević iz Arheološkog

muzeja u Zadru. Brod je bio dugačak oko 20 m, od brodske konstrukcije je sačuvano oko 50

drvenih rebara te je pronađeno mnogo amfora, najviše onih tipa Dressel 2-4 (Sl. 11). Kod

11

mjesta Brgulje na otoku Molatu je pronađen brodolom s teretom građevinskog materijala

koji se sastojao od tegula i imbreksa, tipičnog materijala za izradu krovova u antičkom

razdoblju (Sl. 12). Osim ovoga, ovakvih brodoloma je pronađeno nekoliko na širem

zadarskom području te ih još više samo čeka da ih se pronađe i istraži, te naravno zaštiti od

nemilosrdnih pljačkaša.

Slika 11. - Amfora tipa Dressel 2-4, kakve se nađene na Grebenima kod otoka Silbe.

Slika 9. - Antički sarkofazi s otoka Silbe.

Slika 10. - Drveni koloturnik iz Zatona.

Slika 12. - Ostaci tegula i imbreksa s brodoloma na otoku Molatu.

12

Nedaleko od Zadra se nalaze dva vrlo zanimljiva lokaliteta, a to su Ljubač i Rtina.

Ljubač se nalazi u ljubačkom zaljevu, dok je Rtina smještena u uvali Plemići. U okolici

Ljupča se nalaze mnoge liburnske gradine, od kojih je najpoznatija gradina Venac, dok se

nedaleko od Rtine nalaze ostaci bizantske, a možda i templarske utvrde. Ovi lokaliteti su

dokaz da su mnogi narodi u prošlosti koristili ovaj teren za izgradnju naselja i drugih objekata

zbog dobrog strateškog položaja i prirodnih skloništa. Vrlo zanimljiv nalaz predstavljaju

novci, a nađeno ih je mnogo na području sjeverno od Zadra. Najzanimljiviji novac je

zasigurno novac sjeverne Afrike koji je vjerojatno dospjeo ovdje zbog trgovine. To je prije

svega novac Kartage, Numidije i Egipta, a te vrste novca su inače prava rijetkost na istočnom

Jadranu (Sl. 14). Od ostalih nalaza možemo izdvojiti rimski carski novac, inkuzni novac

Metaponta te novac ilirskog vladara Baleja, koji je jako važan jer da se on nije kovao, mi

danas ne bismo znali da je Balej uopće postojao. Nedaleko od Rtine u uvali Plemići je

pronađen veliki sloj rimske keramike koji također sadrži odbačene škart tegule i tegule s

natpisom. Sve ovo naslučuje da bi ovdje negdje trebala postojati keramičarska radionica.

Zanimljiva je tegula s natpisom MVTTIEN, što je možda ime vlasnika radionice ili same

radionice (Sl. 13). U uvali Plemići je također dokazano postojanje dva antička gata za

brodove. Nađeno je i mnogo ulomaka amfora s ravnim dnom te ostaci rimskog paljevinskog

groba s uljanicama. U podnožju također postoje mnogi podvodni arheološki nalazi koji

dokazuju da je plovidba mogla teći i uz Velebit. Takav lokalitet je Sv. Trojica, koji je inače

slabo istražen, ali je nađeno mnogo ostataka amfora tipa Lamboglia 2 pa se najvjerojatnije

radi o antičkom brodolomu. Također su pronađeni novci Kartage, Numidije i Hispanije, što je

izravan dokaz duge plovidbe i trgovine na Mediteranu. Otok Maun, koji se nalazi uz otok

Pag također ima veliki arheološki potencijal, ali je nažalost slabo istražen. Slično je sa Sv.

Trojicom, a vjerojatno se radi o još jednom brodolomu jer je pronađeno mnogo ostataka

amfora, od kojih su najzanimljivije one scrolikog oblika. Vjerojatno najzanimljivije i

arheološki najbogatije područje sjevernog Jadrana predstavlja otok Pag. Najveće rimsko

naselje na otoku Pagu se nalazilo na području današnje Caske, a zvalo se Cissa. U podmorju

Caske je pronađena velika arheološka građa, a od toga možemo izdvojiti antički šivani brod iz

rimskog doba (Sl. 18), te cjelovito drveno sidro, također iz rimskog doba kao jedinstveni

nalaz na Mediteranu (Sl. 15 i 16). Istočno od Paga u zaljevu Vlaška Mala je pronađen antiči

brodolom iz 1. st. pr. Kr. s čak 100 amfora tipa Lamboglia 2 (Sl. 17). Osim amfora, pronađene

su olovne prečke sidra, dubinomjer, žrvanj za pšenicu te kuhinjsko posuđe. Nedaleko od

Novalje, gdje se nalazila antička Navalia je također pronađeno mnogo arheološkog

materijala, ali je ovaj put taj materijal datiran u kasno razdoblje Rimskog Carstva, odnosno

13

kraj 3. i početak 4. st. Radi se o novcu, fibulama i keramici. Na samom jugu otoka Paga kod

Smokvice je pronađeno mnogo numizmatičke građe od koje možemo izdvojiti vrlo rijetke

Aes rude i novac grčke kolonije Ise. Sve nam ovo pokazuje da je otok Pag imao veliku ulogu

u razdoblju antike i da je bio odredište mnogih trgovaca. Svi ovi lokaliteti nam dokazuju da je

plovidba na području sjeverne Dalmacije tekla i na putu Velebita i otoka, a ne samo na relaciji

Istra-Lošinj-Silba-Zadar.

Slika 13. - Tegula s natpism MVTTIEN iz uvale Plemići.

Slika 14. - Novac Numidije, kakav je pronađen

diljem sjeverne Dalmacije.

Slika 15. - Drveno sidro iz Caske.

Slika 16. - Rekonstrukcije

rimskog olovno-drvenog sidra.

14

Slika 17. - Amfore tipa Lamboglia 2; brodolom kod Vlaške Male.

Slika 18. - Šivani brod iz Caske.

15

ŠIBENSKO PODRUČJE

Osim zadarskog i područje oko Šibenika je izrazito bogato podvodnom baštinom.

Najvažniji lokaliteti su dakako Biograd i Pakoštane, ali oni se nalaze između Zadra i Šibenika

pa kako smo zadarsko područje već odradili, ove ćemo lokalitete staviti pod šibensko

područje. Već smo rekli da je plovidba prema jugu tekla uz otvoreno more, ali i uz obalu,

odnosno zadarski i pašmanski kanal. Pašmanski kanal je predstavljao vrlo važan prometni

pravac na istočnom Jadranu, gdje su se nalazile brojne antičke luke. Prvu koju ćemo

spomenuti je rimska luka na položaju Bošana, nedaleko od Biograda na Moru. Na položaju

Bošana su pronađeni ostaci kuća sa zidovima i podnim grijanjem (hipokaust), a vjerojatno se

radi o rustičnoj vili. Vrlo zanimljiva je in-situ očuvana rimska riva, stara oko 2.000 godina i

dugačka oko 50 m, ali je danas potopljena zbog izdizanja morske razine (Sl. 19). Sam kulturni

sloj je debeo oko jednog metra. Arheoloških nalaza ima na bacanje, izdvojit ćemo neke: ostaci

skulpture boga Libera, ulomak staklene posude s reljefom križa, korintska keramika, nakit,

koštano posuđe, uljanice, sjevernoafrička keramika, egejska kuhinjska keramika, drveni

koloturnik, pojasna kopča te tegule s natpisom Pansiana iz 1. st. pr. Kr./po. Kr (Sl. 20). Sama

antička luka se sastojala od dva lukobrana u obliku slova L koji su bili okomiti s obalom, a

vjerjuje se da je sama luka bila aktivna možda i do 4. st. Sljedeći vrlo važan lokalitet jesu

Pakoštane, koje se nalaze južno od Biograda. Područje Pakoštana je sigurno najpoznatije

podvodno nalazište u Hrvatskoj jer je tamo dokazano postojanje rimske luke, rimskog

brodoloma i solane, a vjeruje se da je postojalo i ranije neolitičko naselje. Ostaci rimske luke

se nalaze na području Janica, a sama luka je vjerojatno bila u u funkciji prva dva stoljeća

nakon Krista. Na poziciji današnje moderne luke se nalaze ostaci solane, dok je nedaleko od

moderne luke lociran rimski brodolom. Kao i na zadarskom području i ovdje su u istraživanju

sudjelovali zadarski arheolozi, ovaj put u suradnji s lokalnim stručnjakom Markom

Meštrovom, a u samim istraživanjima su sudjelovali francuski i grčki arheolozi (Sl. 21). Na

području Pakoštana je pronađeno mnogo arheoloških nalaza, kao što su: uljanice, drvena

brodska oprema, olovna amfora, novci, tegule, Terra Sigillata i još mnogo toga (Sl. 22, 23,

24). Kad govorimo o antičkoj luci iz Pakoštana, veliku nepoznanicu predstavlja to što tako

velika luka nema svoje gradsko središte pa se stoga pretpostavlja da je ova luka zapravo bila

luka antičke Aserije, koja se nalazi nedaleko od Pakoštana. Otoci Žirje i Zlarin nedaleko od

Šibenika su također poznati po podvodnoj arheološkoj baštini. Kod otočića Gušteranski kod

Žirja je pronađen antički brodolom s amforama i kuhinjskim posuđem iz 2. st., dok je kod Rta

Plavac na Zlarinu također pronađen brodolom s amforama i ostalim nalazima (Sl. 25).

16

Slika 19. - Vidljiva rimska riva

na položaju Bošana.

Slika 20. - Izbor nalaza iz

Bošana (Prvi red s lijeva na

desno: ostaci skulpture boga

Libera, pređica u obliku gljive,

afrička keramika. Drugi red s

lijeva na desno: Tegula s

natpisom Pansiana, uljanica,

drveni koloturnik.

Slika 21. - Ekipa s Bošana na

čelu s prof. Matom Ilkićem.

17

Slika 22. - Pakoštane i podvodna nalazišta.

Slika 23. - Brodolom kod Pakoštana.

18

Slika 24. - Uljanica iz Pakoštana.

Slika 25. - Terra Sigillata s rta Plavac.

19

SPLITSKO I DUBROVAČKO PODRUČJE

Put antičke plovidbe ćemo završiti s južnom Dalmacijom gdje su se nalazila važna

rimska središta, kao što su Salona, Narona i Epidaurum, sve rimske kolonije. Prvo ćemo

spomenuti Rt Ploče, koji se nalazi točno na pola puta od Šibenika do Trogira, ali za sada

ćemo ga smatrati da pripada splitskom području iako je to sada najmanje važno. Kod rta Ploče

se nalazilo antičko svetište za pomorce, odnosno Diomedovo svetište. To je svetište

osnovano vjerojatno u 4. ili 3. st. pr. Kr. i bilo je u funkciji sve do 1. st. nakon Krista. Da se

radi upravo o Diomedovom svetištu, koji je u antičkom razdoblju bio zaštitnik pomoraca,

govore urezani natpisi na keramici koji spominju njegovo ime (Sl. 26). Pronađeno je mnogo

arheološke građe, najviše iz helenističkog i ranocarskog razdoblja. Najviše se ističe keramika

i numizmatički nalazi iz Grčke i sjeverne Afrike koji svjedoće o plovidbi mnogih naroda na

istočnom Jadranu. Te nalaze također možemo smatrati posvetnim darovima za boga Diomeda.

Osim na rtu Ploče još je jedno Diomedovo svetište ubicirano na otoku Palagruži, također vrlo

važnom nalazištu iz helenističkog i ranocarskog razdoblja. Sljedeće važno nalazište je

Resnik, gdje se nalaze ostaci naselja koji se mogu datirati od helenističkog do kasnoantičkog

razdoblja. Istraživanja su pokazala da se na području Resnika nalaze dvije luke, jedna iz

helenističkog i jedna iz rimskog razdoblja. Kao posebne nalaze možemo izdvojiti kvalitetno

helenističko posuđe ukrašeno reljefima (Sl. 27). Mnogi otoci na splitskom području su

arheološki bogati, pogotovo kada se radi o podvodnjoj arheologiji. Otok Brač je oduvijek bio

poznat po svom čuvenom bračkom kamenu, a izgleda da je tako bilo i za vrijeme antike. Kod

mjesta Splitska na sjevernoj strani otoka se nalaze ostaci kamenoloma iz rimskog doba, kao i

pristanište za brodove, odnosno distribuciju kamena. Kod mjesta Splitska su pod morem

pronađeni kameni blokovi, koji su najvjerojatnije bili namijenjeni za put prema Saloni, a

nađeni su i djelomčno obrađeni sarkofazi. Sljedeći je otok Hvar, gdje se nalazi čuvena grčka

kolonija Pharos, ali i kasnije rimsko uporište. S Hvara su nam poznati nalazi pitosa iz

predcarskog razdoblja, dok muzej u Starom Gradu krije mnoge nalaze, kao što su amfore iz

sjeverne Afrike. Posebno je zanimljiva crkva sv. Stjepana na čijem je zvoniku ugrađen antički

reljef s prikazom tipičnog rimskog trgovačkog broda (Sl. 28). Na Hvaru je dokazano

postojanje rustične vile, dok je kod rta Izmetišta pronađen brodolom s nalazima egejske

kuhinjske keramike i velikih neobrađenih kamenih blokova. Na otoku Mljetu je također

pronađen antički brodolom, koji je u svom teretu imao vrlo rijetke amfore za prijevoz

prehrambenih proizvoda (Sl 29). Završit ćemo s Cavtatom, antičkim Epidaurom, iako se

praktički svako mjesto u južnoj Dalmaciji može smatrati arheološki potencijalnim. Brodolom

20

kod Cavtata je karakterističan po svom teretu amfora i pitosa te ostalog tipičnog materijala

kojeg nalazimo na brodolomima u južnoj Dalmaciji. I tako završava plovidbena ruta istočnog

Jadrana, koja je počela u Savudriji, a završila je u Cavtatu.

Slika 26. - Urezani natpis Diomeda s rta

Ploče.

Slika 27. - Helenistička reljefna

kermika iz Resnika.

Slika 28. - Reljef s prikazom broda s crkve Sv. Stjepana na otoku Hvaru.

Slika 29. - Kermički vrč i uljanice s otoka Mljeta.

21

Rekonstrukcija antičke plovidbene rute na istočnom Jadranu

Prošli smo kroz mnoge lokalitete, naselja, gradove i otoke, prošli smo mnoge

brodolome, luke i razne objekte na obali. Sve nam to pokazuje kako je i gdje je tekla plovidba

na istočnoj jadranskoj obali. Prvo ćemo postaviti pitanje zašto se uopće plovilo uz istočnu, a

ne zapadnu obalu Jadrana. Zapadna, odnosno talijanska obala je nerazvijena, odnosno nije

razvedena kao naša obala. Nema puno prirodnih skloništa, sidrišta, uvala i otoka, odnosno

nema ih uopće za razliku od naše obale. To su glavni razlozi zašto se plovilo našom obalom,

iako se i na suprotnoj strani ima štošta za vidjeti. Istočna jadranska obala je jedinstvena i

specifična po visokoj razvedenosti s tisuće otoka, uvala i zaljeva. Na toj su se obali u rimskom

razdoblju smjetile mnoge kolonije i municipiji, koji su bili u sastavu rimske provincije

Dalmacije, kao i rimskodobne Histrije. Ako krenemo od sjevera, ruta je tekla uz zapadnu

obalu Istre, sve do Brijuna i Pole. Nakon Istre je plovila prema Kvarneru, prema otoku

Lošinju i Silbi, ali je sasvim moguće da je postojala ruta prema unutrašnjosti, odnosno prema

antičkoj Seniji. Nakon Kvarnera ruta je išla prema otoku Pagu i Jaderu, a mogla je ići i uz

Velebit. O Jadera pa prema jugu, ruta je plovila uz pašmanski kanal prema Murtetu i rtu

Ploče. Dalje na jugu je išla do Salone pa je tekla uz otoke Brač, Hvar, Vis, Mljet i pelješki

poluotok. Poljednja ruta je tekla uz obalu i išla je prema Epidauru, današnjem Cavtatu. To su

plovidbene rute istočnog Jadrana u antičkome razdoblju., koje prije svega poznajemo preko

bogatih brodoloma, kao i raznovrsnog arheološkog materijala koji nam potvrđuje da je s

prijelaza iz rimske Republike u Carstvo plovidba bila najintenzivnija (Sl. 30).

22

Slika 30. - Djelomična rekonstrukcija plovidbene rute na istočnom Jadranu.

23

Zaključak

Što više reći nakon ovog putovanja po istočnoj obali Jadrana? Rimska civilizacija, ali i

mnoge prije nje su ostavile ogroman trag koji se može najbolje pratiti kroz spektar podvodnih

otkrića. Tu su naravno otkrića i nalazi na kopnu, kojih ima puno, ali oni pod morem

predstavljaju posebnu skupinu. Na temelju brojnih brodoloma, luka, sidrišta i pojedinačnih

nalaza, možemo zaključiti da je plovidba u rimskom razdoblju najizraženija, i to za vrijeme

kasne Republike i Ranog Carstva. Rimljani su na istočnoj obali Jadrana ostavili ogroman trag

i taj se trag može pratiti te se tako i rekonstruirati put antičkih brodova. Razvoj rimske

Dalmacije se može pratiti kroz prizmu podvodne arheološke baštine koja je izrazito bogata.

Ne smijemo zaboraviti da svu tu baštinu moramo čuvati jer ona spada u posebnu ugroženu

vrstu kulturne baštine. Ako je nastavimo istraživati i štititi kako treba onda ćemo svi jednoga

dana biti ponosni što imamo toliku kulturnu baštinu, o kojoj druge zemlje mogu samo sanjati.

24

Literatura

BEKIĆ, L., et al., 2011. – Luka Bekić, Mato Ilkić, Zdenko Brusić, Marko Meštrov, Mladen

Pešić, Roman Scholz, Nova podvodna arheološka istraživanja u Pakoštanima kod Zadra,

Potopljena baština, 1, Zadar, 25-31.

BRUSIĆ, Z., 2007. – Zdenko Brusić, Lux in nave, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,

24, Zagreb, 193-202.

CAMBI, N., 2007. – Brončani kip Čistača strigila iz mora kod otočića Vele Orjule blizu

Lošinja, Archaeologia Adriatica, 1, Zadar, 85-109.

ILKIĆ, M., 2012. – Mato Ilkić, Prilog poznavanju rimske luke na položaju Bošana nedaleko

od Biograda na Moru, Histria Antiqua, 21, Pula, 639-647.

Istraživanje podvodne kulturne baštine u Hrvatskoj (priručnik), Zadar, 2009.

GLUŠČEVIĆ, S., 2004. – Smiljan Gluščević, Antički brodolom na Grebenima kod otoka

Silbe, Zadar.

GLUŠČEVIĆ, S., 2011. – Smiljan Gluščević, Antička luka u Zatonu, Zadar.

KONCANI UHAČ, I., 2008. – Ida Koncani Uhač, Poluotok uronjen u more (Katalog izložbe),

Pula.

KONCANI UHAČ, I., UHAČ, M., 2012. – Ida Koncani Uhač, Marko Uhač, Prapovijesni

brod iz uvale Zambratija – Prva kampanja istraživanja 2011., Histia Antiqua, 21, Pula, 533-

538.

PARICA, M., 2008. – Mate Parica, Istočnomediteranska keramika iz antičke luke u

Pakoštanima, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 25, Zagreb, 81-96.

RADIĆ ROSSI, I., 2008. – Irena Radić Rossi, Arheološka baština u podmorju Kaštelanskog

zaljeva, Archaeologia Adriatica, 2, Zadar, 489-506.

RADIĆ ROSSI, I., BOETTO, G., 2010. – Irena Radić Rossi, Giulia Boetto, Arheologija broda

i plovidbe: šivani brod u uvali Caski na Pagu – istraživačka kampanja 2009., Histria Antiqua,

19, Pula, 299-307.

RADIĆ ROSSI, I., BOETTO, G., 2011. – Irena Radić Rossi, Giulia Boetto, Šivani brod u

uvali Caska na Pagu, Istraživačka kampanja 2010., Histia Antiqua, 20, Pula, 505-512.

RADIĆ ROSSI, I., BOETTO, G., 2012. – Irena Radić Rossi, Giulia Boetto, Šivani brod u

uvali Caska na otoku Pagu: Rezultati istraživačke kampanje 2011., Histria Antiqua, 21, Pula,

609-622.

25