EGIPATSKE KOSMOGONIJE I TEOGONIJE kao objanjenje sutine religije drevnog Egipta

I. Kako (ne) pristupiti istraivanju staroegipatske religije

Slika koja o Drevnom Egiptu, pogotvo o njegovoj religiji, postoji u dananjoj povrno informisanoj javnosti, svodi se uglavnom na tri banalizacije, tj. miskoncepcije. Prva od njih jeste judeo-hriansko-islamska (biblijsko-kur'anska) predoba Egipana kao pokvarenog naroda bezdunih gonia robova, ubica male djece, odnosno vraeva-sljedbenika besmislene i smijene religije oboavanja kraljeva (faraona), kamenih statua i, poglavito, ivotinja. Druga od njih jeste blockbustersko hollyvodska, koja se u jednoj mjeri stapa sa prvom (hiperprodukcijom tzv. biblijskih spektakla), dok , s druge strane, ostvarenjima, poput Mumije, Povratka mumije, Kralja korpiona i slinog stereotipnog unda, religiju Egipana predouje kao horor-burlesku hodajuih mumija, prokletstava, hazardnosti i svireposti. Uz ove dvije, iroko je profilirana i hiperidealizirajua new-age struja, koja bogato civilizacijsko iskustvo drevnog Egipta, selektivno eksploatira, trgajui iz konteksta ono to joj odgovara u unosnom biznisu industrije literature za naivne, o Atlantidi, vanzemaljcima, kosmikim zrakama ljubavi i slinim glupostima.

Ovim starim predrasudama i novijim, mora se rei, skrnavljenjima, mogue se suprotstaviti jedino znanstvenim prouavanjem autentinih egipatskih izvora, tj. onoga to su o svojoj kulturi i civilizaciji, a shodno tome i vjerovanjima izrekli, i ostavili mnogobrojne zapise, sami stari Egipani. Ovo posebno treba imati u vidu zbog tvrdnje koja se, ak, iznosi u djelu Egipat Grge Novaka, jo uvijek vaeem udbeniku na sarajevskom univerzitetu, po kojoj Egipanin nije mogao zamisliti neko apstraktno boanstvo, kao to ga nikada ne samo primitivan, ali ni prosjeno kulturan ovjek ne moe zamisliti, nego ga uvijek vee uz sliku ovjeka ili njemu slinih bia1. Besmislenost ove reenice, ne proizlazi samo iz autorovog oiglednog neshvatanja pojma apstrakcije, te nepoznavanja istraivanja Cloda Levija Straussa, Mircea Elliade, Emila Durkheima 2 i drugih komparativista o mitskoj svijesti drevnog ovjeka, ve i oiglednog ne razumjevanja (moda ak i ne itanja) egipatskih svetih tekstova svih istorijskih perioda, u kojima je simbolika, dakle i apstrakcija, primarni nain izraza i u likovnom i u pisanom vidu. Jo je na zidovima piramide faraona Unasa (V. dinastija) simboliki predstavljeno stjecanje znanja o besmrtnosti duha i slobode:

On pojede znanje boga svakog, postojanje je za celu venost i neprolaznost njegovom sahu3; ta eli on radi (ono to mrzi) ne radi4.

Svoje misli o postanku kosmosa, zemlje, ivota, te o tome ta je ovjek, odakle je doao i ta ga eka poslije smrti stari Egipani su ostavili u zidnim natpisima i papirusima Starog (Tekstovi piramida), Srednjega (Tekstovi sarkofaga) i Novoga kraljevstva (Knjiga mrtvih). Kao sr svega miljenog i doivljenog u prebogatoj i plodnoj istoriji Egipta, ove tekstove je potrebno, u to veoj mjeri shvatati isljuivo na nain kako su ih shvatali drevni Egipani, dakle u kontekstu koji je prilino jasan, bez upetljavanja predrasuda ili odreenih historistikih shema, u koje bi se njihov sadraj i izraz, po nekom automatizmu, imali uklopiti.

1 Grga Novak, Egipat, prehistorija, faraoni, osvajai, kultura, Zagreb 1967, str. 52

2 opsean pregled istraivanja mitova, te definiranja kocepcije mita vidjeti u: KEES W. BOLLE (1987

AND 2005), MYTH: AN OVERVIEW, E N C Y C L O P E D I A OF RELIGION 13, SECOND EDITION, EDITOR IN CHIEF, LINDSAY JONES, MACMILLAN REFERENCE USA, An imprint of Thomson Gale a part of The Thomson Corporation, ISBN 0-02-865997-X, p. 6359-6371 3 duhovno tijelo

4 E. A. Volis Bad, Egipatska knjiga mrtvih-Anijev papirus, Beograd 1989, str. 60

II. Osnove autentinog egipatskog religijskog razmiljanja

Objanjavajui u svojoj poznatoj studiji Mit i Zbilja, kakva je zapravo priroda mitskog doivljaja svijeta, Mira Elijade je zakljuio :

ovjek drutava u kojima je mit neto ivo, ivi u otvorenom svijetu, iako ifriranom i tajanstvenom. Svijet govori ovjeku, a da bi on razumio taj govor, dovoljno je poznavati mitove i odgonetnuti simbole. Kroz mitove i simbole Mjeseca, ovjek shvaa tajanstvenu bliskost izmeu temporalnosti, roenja, smrti i uskrsnua, spolnosti, plodnosti, kie, vegetacije itd. Svijet nije vie nejasna masa sluajno nabacanih predmeta, nego iv, pokrenut i znaajan kozmos. U krajnjoj analizi, Svijet se ukazuje kao jezik. On govori ovjeku svojim vlastitim nainom postojanja, svojim strukturama i svojim ritmovima.5

Identino tome, za starog Egipanina kosmos, tj. priroda predstavlja ivi organizam, subjekat, ne neto strogo razdvojeno od njega samoga. Prirodne pojave, tj. aspekti te prirode - prirodne sile, nisu izdvojeni objekti, tj. ono, ve imaju svoju osobnost, on, ona, tj. ti. S obzirom da te kosmike osobnosti djeluju na ovjeka, Egipanin se, neprestano stupajui u interakciju sa njima, nije pitao (u nekom egzaktnom smislu) zato su one takve i ta im je uzrok, ve KO je to uinio, po IJEM htijenju i VOLJI se to dogodilo, ta to znai i kojom akcijom mu valja odgovoriti6. Vrhovno KO, tj. vrhovnu mo koja je stvorila nebo, zemlju, more, ljude i ivotinje, sve to jeste i to e biti Egipani su nazivali NETER. Njeno tano znaenje je izgubljeno, ali postoji konsenzus meu egiptolozima o njenom priblinom znaenju: boansko, sveto, posveeno, odvojeno, odnosno dejstvujua sila koja proizvodi i stvara u pravilnom ponovnom javljanju; koja im daruje novi ivot i vraa im mladalaki ar7. Meutim, uz rije neter, u egipatskim tekstovima svih razdoblja, jasna je i mnoina neteru, koja se jednoglasno prevodi kao bogovi, odnosno velike i meusobno sukobljene prirodne sile8. Ipak, iz istih spisa je jasno da ovi neteru, tj. bogovi zapravo predstavljaju otjelovljenja specifinih funkcija ivota proisteklog iz izvora sveopeg ivota Neter-Neteru, tj. da su utjelovljene emanacije tog nepostalog prapoela, vinjeg kosmikog poretka9. Upravo ovo je sr teologije etriju velikih egipatskih misterijskih kola u Heliopolisu, Memfisu, Hermopolisu i Tebi.

III. Misteriji

Prema Heliopoliskom misteriju, Neter-Neteru, prapoelo se razdvojilo stvorivi provbitne ivotvorne vode zvane Nu (izvorno Nn), iz kojih se misterijem silaska neveidljivog u vidljivo, potencijalnog u aktivno, sjedinjenjem ivotvorne vode i ognja, uzdigao Atum-Ra , u vidu otoia. O tome govore Tekstovi piramida u grobnici faraona Pepija II (V. dinastija):

On, to se rodi u Nu (nu), Kad jo ne posta nebo Kad jo ne posta zemlja...10

5 M. Eliade, Mit i zbilja, Matica Hrvatska Zagreb 1970, str. 129

6 Egipatska knjiga mrtvih, s njemakog i engleskog preveo, uvodnu studiju i komentare sainio dr.

Marko Vii, Svjetlost Sarajevo 1989, str. 8 7 E. A. Volis Bad, n. d., str 87

8 isto, str. 88

9 M. Vii, n.d., str. 9

10 E. A. Volis Bad, n. d., str 103

Papirus, Poznavanje Ra-ovih stvaranja i obaranje Apofisa, iji tekst potie iz veoma ranog perioda egipatske istorije, opisuje nam nastanak paut neteru eneade, tj. devetke netera/bogova:

...Jo ne bjee neba i ne bjee zemlje. I ne bjee jo tla ni zmije na tom mjestu... Ne naoh sebi mjesta na koje bih se mogao dii. Ja razmislih u svom srcu, ja zamislih pred svojim licem. I ja saznah sve likove budui sam, jer ja ne bjeh ispljunuo ua, ja (jo) ne bjeh povratio Tefnut, i ne bjee nikoga ko bi stvarao sa mnom. Ja zamislih u svom sopstvenom srcu, i postadoe mnogobrojna bia u likovima roenih i u likovima onih koje oni rodie.

Ja se sjedinih sa svojom pesnicom, ja se sparih sa svojom rukom i pade sjeme u moja sopstvena usta.

I ja ispljunuh ua, ja povratih Tefnut. I moj otac Nun ree: Neka porastu oni!11

Dakle, Atum, snagom svoga srca stvara u, zrani i svjetlosni prostor (muki princip) i Tefnut, ivotvornu vodu (enski princip). Oni e izroditi Geba i Nut, boga-zemlju i boginju-nebo, iz kojih nastaju, kako ih Vii naziva, pet tvornih epagomenskih Poela12: Oziris i Izida, kao afirmacija ivota, Seth i Neftida, kao negacija vidljivog ivota i afirmacija smrti, te najzad Horus, uskrsiteljski princip, kao kvintesencija odnosa Ozirisa i Izide.

Memfiski misterij, govori o Neteru Tatenenu, prvobitnom principu, velikom i ogromnom Ptahu, dok Atum predstavlja projekciju njegovog tvornog nauma:

Poniknu u srcu (misao) u liku Atuma, poniknu na jeziku (misao) u liku Atuma. Velik je i ogroman Ptah (koji je naslijedio svoju snagu od svih bogova) i njihovih duhova preko ovoga srca.., u kome se Horus pretvori u Ptaha pomou ovoga jezika.., u kome se Tot pretvori u Plaha.

Dogodi se da srce i jezik dobie vlast nad (svim) udovima, jer oni saznae da je on (Ptah) u svakom tijelu, u svim ustima svih bogova, svih ljudi, svih zvijeri, svih crva i svega to ivi, jer on razmilja i zapovijeda svim stvarima kojima on eli. Njegova Devetka bogova je uz njega kao zubi i usne. To je sjeme i ruke Atuma, jer je Atumova Devetka bogova ponikla pomou njegovog sjemena i njegovih prstiju, (Ptahova), pak, Devetka bogova - to su zubi i usne u ovim ustima, koja dadoe imena svim stvarima i iz kojih izadoe Su i Tefnut. Devetka stvori vid oiju, sluh uiju i disanje nosa da oni obavjetavaju srce. Jer upravo ono raa svako znanje, a jezik ponavlja sve to je srce zamislilo.

/ bi Ptah zadovoljan kad stvori sve stvari i sve boije rijeci, l on rodi bogove, on stvori gradove, on osnova nome, on stavi bogove u njihova svetilita.13

Iz navedenog teksta jasno je uenje o nastanku univerzuma mistinom interakcijom srca i jezika, odnosno misli i rijei, kojom se zaeta ideja rijeju priziva u postojanje. Svijet po boanskoj Ptahovoj rijei nastaje i dalje opstoji,to ukazuje da je ovdje rije o aktu stvaranja ne putem fizikog roenja po kojem se postanje univerzuma tumai organskim putem, ve o inu stvaranja putem Logosa, gdje svijet nastaje na boiju zapovjest. Hu, tvorna Rije, priziva u postanje tvornu Misao, Sia, ideju roenu u Ptahovu srcu, odnosno dui. Kao u heliopoljskoj teologiji iz Atum-Ra, tako i u memfiskoj iz Ptaha emanira Devetka Netera pomou koje je Ptah

11 M. Vii, n. d. str 17-18

12 isto, str 19

13 M. J. Matje, Staroegipatski mitovi, Deja knjiga-Beograd 1990, str. 122-123

stvorio sve postojee na zemlji. Mo misli i govora (rijei) Tatenena manifestuju se u njegovim atributima neterima, niim boanstvima, determiniranima tom rjeju. Ovo je dokaz da su drevni Egipani jo prije 5000 godina poznavali svijet iste spekulacije i apstrakcije, a ne jedino antropomorfne i materijalne predodbe i slike po kojima je svijet, doslovno shvaeno, porod ili tvorevina odreene ivotinje. ak i u takvim sluajevima, radi se o simbolikim slikama, poput onih po kojima je Sunce roeno iz utrobe nebeske krave Hathor, proizalo iz rascvjetalog lotosa, ili se izleglo iz prvobitnog (guijeg) jajeta, to ga je sneo Geb, Veliki gaka.

U Hermopoljskom misteriju govori se o prvobitnim vodama koje raaju ivotvorne vode Khemunnu, ili osam zbog etiri para iskonskih boanskih bia u liku aba i zmija, olienja elementarnih sila koja su u tim vodama prebivala i bila smatrana prvobitnim oevima i majkama14. Njihova imena bila su Nu i Nut, Heh i Hehet, Kek i Keket i Enen i Enenet15. Prvi in stvaranja je otpoeo je oblikovanjem jajeta iz prvobitne vode iz koga je proizaao Ra, u obliku izlazeeg Sunca. Kada su vode Khemunnu osjetile elju prvobitnog duha (Ra) da otpone kreaciju, poela je da se pokree, a praiskonska stvorenja, radosno su pozdravila, uzdiue sunano boanstvo, koje ih je kosmiziralo. Ono to je posebno vano istaknuti jeste primarna uloga metafizikog nethera Thotha u ovom stvaranju. U verziji Hermopolskog misterija pronaenog u Denderi, tako itamo:

Dvaput Veliki, tvorac dobara, srce Ra-a, jezik Atuma, grlo Netera ije je ime skriveno, gospodar vremena, kralj godina... otkrie Boga svjetlosti - Ra-a onoga to bivstvuje bez poetka, Thotha, onoga to ivi od istine. to nastaje u njegovu srcu odmah oivi, to on izgovori vjeno traje16

Svjetlost Sunca rodila je sebe iz haosa, ali je, kako vidimo, Thoth, boanski razum regulator svog stvaranja. On kao srce Ra i jezik Atuma, te Grlo Netera ije je ime skriveno, predstavlja medijatora izmeu Heliopolisa, Memfisa i, kako emo vidjeti, Tebe17.

U Tebanskom misteriju primarnu ulogu imalo je boansko trojstvo Amon (ili Amen), njegova supruga Mut i njihov sin Honsu. Ime Amon, doslovno znai skriveni ili tajanstveni. Kako stoji a jednom natpisu u hramu u Luksoru, on je sjeme i materica svega postojeeg, tj. kako Vii objanjava neshvatljivo Jedinstvo ispunjeno mnotvom vitalnih poela18. U takvom svjetlu ga opisuje i jedna lijepa himna iz razdoblja XVIII dinastije:

Ti si Jedan, Ti si Jedan jedini s rukama mnogim. Svi ljudi i sva stvorenja te oboavaju, i pohvale dolaze do tebe s visina nebeskih, s najirih prostranstava zemaljskih i iz najdubljih dubina morskih... ti si Jedan, ti si Jedan jedini koji nema drugog... ija su imena mnogostruka i nebrojena...19

Budui da je skriveni, jedan jedini koji nema drugog, to ne znai nita drugo, nego, kako to proizlazi iz ve navedenih misterija, da se jedinstvo Boije u teologijama drevnih Egipana upravo ostvaruje kroz bogove, funkcionalne principe, prirodne snage kojima skrivena sutina odreuje pravac djelovanja. Ovo je uenje moda najupeatljivije izraeno u odlomku papirusu iz XVIII dinastije, napisanome za princezu Nesi-Honsu, jednu od Amonovih svetenica, a koji je, bez obzira na duinu, neophodno navesti u cjelosti:

"Ovo je sveti bog, gospodar svih bogova, Amen-Ra, gospodar prestolja sveta, vladar Apta316, sveta dua koja postade u poetku, veliki bog koji ivi pravdom i istinom, prva eneada koja rodi druge dve eneade337, bie u kome postoji svaki bog, Jedan Jednoga338, tvorac stvari koje nastadoe kad se zemlja

14 E. A. Volis Bad, n. d., str 104

15 isto

16 M. Vii, n.d., str. 20

17 isto, str. 21

18 isto, str 23

19 E. A. Volis Bad, n. d., str. 135

na poetku sazda, onaj ija su roenja skrivena, ija su oblija mnogostruka i iji se rast ne moe saznati. Sveto Oblije, voljeno, strano i mono u svoja dva izlaska (?), gospodar vaseljene, monik oblija Heperinog, koji kroz Hepeni nastade, gospodar oblija Heperinog; kad on nastade, nita osim njega nije postojalo. On je sijao nad zemljom jo od praiskonskih vremena [u obliju] Diska, princa svetlosti i zraenja. On daje svetlost i zraenje. On daje svetlost svim narodima\ On nebesima plovi i nikad ne zastane, i ujutro je estina njegova ista kao i pre; poto stari [danas], ponovo se podmladuje sutra. On gospodari granicama venosti, krui nebom i ulazi u Tuat da obasja dve zemlje koje je stvorio. Kad se boanski (ili moni) Bog339 uobliio, nebesa i zemlja nastadoe po zamisli njegovoj.1*1 On je vladar nad vladarima, najmoniji od monih, on je vei od bogova, on je mladi bik s otrim rogovima, on titi svet u svom velikom imenu 'Venost dolazi sa moi svojom donosei tad granice (?) neprolaznosti'. On je prvorodeni bog, bog koji je postojao od poetka, vladar sveta zbog snage svoje, onaj strani od dva boga-lava341, starac, oblije Heperino koje postoji u svim bogovima, lav zastraujueg pogleda, strani vladar zbog svoja dva oka542, gospodar koji [odatle] plamen izbacuje na neprijatelje svoje. On je praiskonska voda koja istie u svome dobu da bi oivela sve sto izae na njegov grnarski toak.343 On je disk Meseca odakle lepote prelaze na nebo i zemlju, neumorni i milostivi kralj ija volja klija od izlaska do zalaska, i iz ijih boanskih oiju mukarci i ene izlaze, iz ijih usta bogovi dolaze, i [koji] hranu, meso i pie stvara i dobavlja, i [koji] stvara sve stvari koje postoje. On je gospodar vremena koji vejenost prelazi; on je starac koji mladost svoju obnavlja; on ima mnotvo oiju, nebrojeno mnogo uiju; njegovi zraci su vodii milionima ljudi; on je gospodar ivota i onima koji ga vole daje cijelu zemlju, oni su pod zatitom lica njegovog. Kada izlazi on dela neometano, i nijedan ovek ne moe ponititi dejstvo onoga to on uini. Njegovo ime je ljupko, njegova ljubav je slatka; i u zoru svi ljudi upuuju molitvu njemu kroz njegovu veliku mo i stranu snagu; i svaki bog je u strahu od njega. On je mladi bik koji unitava zle, i njegova se snana ruka bori protiv neprijatelja njegovih. Kroz njega je zemlja na poetku postala. On je Dua koja sija kroz njegove boanske oi342, on je Bie obdareno snagom, tvorac svega to nastade; on je uredio svet i ne moe se spoznati. On je Kralj koji daje da kraljevi vladaju, on upravlja svetom na putanji svojoj; bogovi i boginje klanjaju se u oboavanju pred njegovom Duom zbog uasnog straha koji mu pripada. On ode napred i utvrdi sve to doe posle njega, on stvori vaseljenu u poetku uz pomo svojih tajnih saveta. On je Bie koje se ne moe spoznati i skriveniji je od svih bogova. On uini da Disk bude zastupnik njegov, a on sam ne moe biti spoznat, on se sakri od onoga to iz njega izae. On je svetli plamen ognjeni, moan u sjaju, moe se videti jedino u obliju u kome se sam pokae, moe se gledati samo kad se sam obznani, a ono to je u njemu ne moe se razumeti. U praskozorje svi narodi se mole njemu, a kad se die u boji narande i afrana meu zajednicu bogova, postaje on silno eljen od svakog boga. Bog Nu pojavljuje se s dahom severca u ovom skrivenom bogu koji za nebrojene milione ljudi stvara zakone to traju veno; njegovi zakoni su milostivi i dobri i ne padaju na zemlju dok ne izvre svrhu svoju. On dug ivot daje i godine umnoava onima kojima je sklon, on je milosrdni zatitnik onoga koji ga u srce svoje postavi, on je tvorac venosti i ne-prolaznosti. On je kralj Severa i Juga, Amen-Ra, kralj bogova, gospodar nebesa, i zemlje, i voda, i planina, ijim je postankom i zemlja nastala, monik, uzvieniji od svih bogova prve zajednice."20

Amon je, dakle ne samo kosmika energija, ve i svijest, inteligencija, bie i nebie, ukratko Neter-Neteru, Poelo-Poela, Apsolutno bie drevnih Egipana. Antropopatski gledano, Amon je u Tebi imao za enu boginju Mut, koja je simbolizirala materinstvo, roenje, time i razdvajanje jedinstva, kao ena Amonova, u genezi zemlja u koju Amon polae sjeme, negirajui njegovu jedinstvenu prirodu u kojoj se nalaze sve potencije, van nje nita raa sa Amonom sina Khonsu21. Khonsu je prikazivan u liku nagog djeteta koje hoda sa kaiprstom desne ruke na usnama (znak tiine, odnosno stjecanja mudrosti kroz utanje). Kao takav esto je poistovjeivan sa Horusom kao simbolom snage u rastenju, potom Ozirisom, kao olienjem mladog Mjeseca i s Thotom, kao bogom mjeseca i njegove magijske snage. Po tome je Khonsu ne samo simbol ciklinog rasta i opadanja Mjeseca ve i sveope naelo razvia, to je utjecalo da ga potuju kao boanstvo mjeseca22.

IV. Jedinstvo misterija i egipatske teologije

20 isto, str. 101-102

21 M. Vii, n.d., str. 23

22 isto, str. 24

Meusobna isprepletenost egipatskih teogonijskih i kosmogonijskih misterija, te boanskih panteona, pogotovo njihovih rodonaelnika Amona, Ptaha i Ra-Atuma, vjerovatno najbolje oslikava i objanjava odlomak papirusa iz Leidena i njemu nije potrebno dadvati bilo kakav komentar:

Tri boga u sebi sadre sve bogove. To su Amon, Ra, Ptah i nema im slinih. Bog ija je narav (i ime) skrovita jeste Amon. Ra je glava, a Ptah tijelo. Njihovi ovozemaljski gradovi na vijeke osnovani jesu Teba, Heliopolj, Memfis zauvijek (nepromijenjeni). Kada nebeska poruka nastane oglaava se u Heliopolju, u Memfisu se ponovi Ptahu. Od nje se za Amonov grad (=Tebu) naini znamenje napisano u znaku Thotha kao i ono to sobom nosi. Odgovor i odluka dani su u Tebi, a ono to odatle proistekne upuuje se boanskoj Devetki; sve to je iz njenih usta to je iz usta Amonovih. Bogovi (=principi, poela) su poradi njega, po njegovoj naredbi dati. Poruka, to je smrt:'// bivstvovanje. Od nje ovise ivot ili smrt ivih bia osim jedinoga Amona, Ra-a (i Plaha) jedinstvo u Trojstvu23.

Na osnovu svih podataka moemo se u potpunosti sloiti sloiti sa onime to je o religiji drevnih Egipana jo u XIX. stoljeu, na osnovu sistematizacije odlomaka svetih tekstova, napisao znameniti egiptolog Heinrich Brugsch:

Bog je jedan i jedini, i niko drugi ne postoji s Njim - Bog je Jedan, Jedan koji je sve stvorio - Bog je duh, skriveni duh, duh nad duhovima, veliki duh Egipana, boanski duh - Bog je od poetka, On je bio od poetka, on je postojao od davnina kad nieg drugog nije bilo. On je postojao kada nita drugo nije postojalo i ono to postoji On je stvorio posle svog postanka. On je Otac poetaka - Bog je veni Jedan, On je vean i beskrajan i traje na sve veke - Bog je skriven i nijedan ovek ne zna obije Njegovo. Nijedan ovek nije mogao da istrai lik Njegov; On je skriven od bogova i od ljudi, On je za-gonetka za svoja stvorenja. Ni jedan ovek ne zna kako da Ga spozna gorila. Njegovo ime skriveno ostaje; Njegovo ime je zagonetka za decu Njegovu. Imena su Njegova bezbrojna, ona su viestruka i niko ne zna broj njihov - Bog je istina, On ivi istinom i njome se hrani. On je car istine, On je njome zemlju utvrdio - Bog je ivot i samo kroz njega ovek ivi. On oveku daje ivot, On udahnjuje dah ivotni nozdrvama njegovim - Bog je otac i majka, otac oeva i majka majki. On rada, ali nikad nije roen; On stvara, ali nikad nije stvoren; On je Sebe rodio i Sebe stvorio. On sazdaje, ali nikada nije sazdan; On je tvorac svog vlastitog oblija i graditelj svog vlastitog tela - sam Bog je postojanje, On traje bez uveavanja ili smanjivanja, On sebe umnoava milionima puta i On je mnogostruk u oblijima i udovima - Bog stvori vaseljenu, On naini sve to je u njoj; On je Tvorac onoga to je na ovom svetu, onog to je bilo, onog to jeste i onog to e biti. On je Tvorac nebesa, zemlje, ponora, vode i planina. Bog je razastro nebo i zasnovao zemlju - ono to Njegovo srce zamisli, to smesta nastaje, a kad On progovori, to nastaje i traje veno - Bpg je otac bogova; On sazda oveka i stvori bogove - Bog je milostiv prema onima koji Ga potuju, On uje onog koji Ga doziva. Bog zna onog koji Ga priznaje, On nagrauje onog koji Ga slui i uva onog koji Ga sledi.24

23 isto, str. 14

24 E. A. Volis Bad, n. d., str. 98

LITERATURA:

E. A. Volis Bad, Egipatska knjiga mrtvih-Anijev papirus, Beograd 1989

Egipatska knjiga mrtvih, s njemakog i engleskog preveo, uvodnu studiju i komentare sainio dr. Marko Vii, Svjetlost Sarajevo 1989

M. Eliade, Mit i zbilja, Matica Hrvatska Zagreb 1970

M. J. Matje, Staroegipatski mitovi, Deja knjiga-Beograd 1990

Grga Novak, Egipat, prehistorija, faraoni, osvajai, kultura, Zagreb 1967

E N C Y C L O P E D I A OF RELIGION 13, SECOND EDITION, EDITOR IN CHIEF, LINDSAY JONES, MACMILLAN REFERENCE USA, An imprint of Thomson Gale a part of The Thomson Corporation, ISBN 0-02-865997-X