ZLATNA DVORANA HRVATSKOGA INSTITUTA

ZA POVIJEST

ZAGREB 2. PROSINCA 2015.

PROGRAM SKUPA I SAŽETCI IZLAGANJA

JEDNODNEVNII ZNANSTVENI SKUP

1945. NA RAZMEĐI DVAJU

TOTALITARIZAMA

?

Jednodnevni znanstveni skup “1945. – na razmeđi dvaju totalitarizama”

PROGRAM SKUPA I SAŽETCI IZLAGANJA

Zlatna dvorana Hrvatskoga instituta za povijestZagreb, 2. prosinca 2015.

Jednodnevni znanstveni skup “1945. – na razmeđi dvaju totalitarizama”

Zlatna dvorana Hrvatskoga instituta za povijest, Zagreb, 2. prosinca 2015.

9.00 – otvorenje skupa

9.15 – 10.00 – prvo plenarno izlaganje: prof. dr. Ivo Banac, profesor emeritus Sveučilišta Yale, Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb – “Godina 1945. u hrvatskoj povijesti”10.00 – 10.30 – drugo plenarno izlaganje: dr. sc. Zdenko Radelić, “Godina 1945. u Hr-vatskoj”, Hrvatski institut za povijest, Zagreb

10.30 – 10.45 – stanka10.45 – 13.00 – izlaganja sudionika- doc. dr. sc. Zlatko Begonja, Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru, Zadar – “Pod okriljem revolucionarnih strasti: grad Zadar 1945. godine”- dr. sc. Carl Bethke, Sveučilište u Tübingenu, Tübingen, Njemačka – “‘Umsiedlung’, Evakuierung und Flucht von Deutschen aus Kroatien und Bosnien 1944/45”- dr. sc. Naida Mihal Brandl, Odjel za hungarologiju, turkologiju i judaistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb – “Židovi u Hrvatskoj između dvaju totalitariza-ma”- dr. sc. Srđan Cvetković, Institut za savremenu istoriju, Beograd, Srbija – “U IME NARODA! – politička represija u Srbiji i Jugoslaviji 1944-1953.”- dr. sc. Zdenko Čepič, Inštitut za novejšo zgodovino, Ljubljana, Slovenija – “1945 – čas spreminjanj: dejstva v Sloveniji” (“1945. – vrijeme promjena : činjenice u Sloveniji”)- Ante Delić, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, Zadar – “Posl-jednji dani Nezavisne Države Hrvatske u očekivanju sukoba Istoka i Zapada”- dr. sc. Bojan Dimitrijević, Institut za savremenu istoriju, Beograd, Srbija – Jugoslovens-ka armija prelazi u mirnodopski život 1945.

13.00 – 14.00 – stanka za objed14.00 – 15.30 – izlaganja sudionika- dr. sc. Vladimir Geiger, Hrvatski institut za povijest, Zagreb – “O provođenju odluke Ministarstva unutarnjih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije od 18. svibnja 1945. o uklanjanju grobalja i grobova ‘okupatora’ i ‘narodnih neprijatelja’ u Bosni i Herce-govini nakon Drugoga svjetskog rata”- dr. sc. Martina Grahek Ravančić, Hrvatski institut za povijest, Zagreb – “Djelovanje Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj 1945. godine”- dr. sc. Zoran Janjetović, Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd, Srbija – “Pokret Zbor u poslednjoj fazi Drugog svetskog rata”

- dr. sc. Marica Karakaš Obradov, Hrvatski institut za povijest, Zagreb – “Dobrovoljne i prisilne repatrijacije u Hrvatsku i iz Hrvatske 1945. godine”- dr. sc. Stipe Kljaić, Hrvatski institut za povijest, Zagreb – “Intelektualizacija rata – četnički i partizanski pokret u kulturnom životu Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.)”

15.40 – 15.50 – stanka15.50 – 17.20 – izlaganja sudionika- dr. sc. Ivo Lučić, Hrvatski institut za povijest, Zagreb – “Godina 1945. u Bosni i Herce-govini”- dr. sc. Davor Marijan, Hrvatski institut za povijest, Zagreb – “Antifašizam u svjetonazo-ru Komunističke partije Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća”- prof. dr. sc. Ivica Šarac, Studij povijesti Sveučilišta u Mostaru, Mostar, Bosna i Herce-govina – “Zapadnohercegovački Hrvati i 1945. godina ili kako je počeo komunizam u zapadnoj Hercegovini”- dr. sc. Tatjana Šarić, Hrvatski državni arhiv, Zagreb – “Uloga omladinskih organizacija SKOJ-a i USAOH-a u strukturi nove komunističke vladavine i njihov odnos prema mlad-ima”- doc. dr. sc. Ivica Šute, Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb – “Sudbine ogulinskih HSS-ovaca 1945. godine”

17.20 – 17.30 – zaključne riječi organizatora i zatvaranje skupa

SAŽETCI IZLAGANJA

prof. dr. sc. Ivo Banacprofesor emeritus Sveučilišta Yale, Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Godina 1945. u hrvatskoj povijesti

Ponudit će se raščlamba prijelomnoga trenutka u hrvatskoj povijesti, kada je per-iferijski oružani pokret na čelu sa staljinističkom partijom preuzeo vlast, nametnuo svo-ju ideologiju i proveo nasilni prevrat usmjeren protiv svih prethodnih društvenih snaga: građanskoga društva i svih njegovih predratnih ustanova i ideologija, ovisne ratne nacio-nalne države s njezinim ustanovama i ideologijom te višestoljetnoga tkiva tradicije i re-ligije. Također će se pokušati odgovoriti na pitanje trajnih učinaka toga preokreta i naravi komunističke modernizacije i u Hrvatskoj i u širem okruženju.

dr. sc. Zdenko RadelićHrvatski institut za povijest, Zagreb

Godina 1945. u Hrvatskoj

Autor prikazuje temeljne značajke 1945. godine, koju su obilježili završetak rata, propast Nezavisne Države Hrvatske, osnivanje Federalne Države Hrvatske u sklopu Demokratske Federalne Jugoslavije te osvajanje vlasti od strane Komunističke partije Jugo-slavije / Komunističke partije Hrvatske (KPJ/KPH). Komunistička partija Jugoslavije preu-zela je nakon završetka rata vlast u svoje ruke i stvorila bitne pretpostavke za temeljit preus-troj društva i jugoslavenske države u skladu sa svojim revolucionarnim i federalističkim idejama te prenošenjem iskustva Sovjetskog Saveza. Među prvim koracima nove vlasti bilo je kolektivno kažnjavanje Nijemaca, što je korespondiralo s osvetničkim raspoloženjem stanovništva u europskim državama koje je trpjelo pod okupacijom Njemačkog Reicha i njegovih saveznika. Osim nemilosrdnog obračuna s pripadnicima i suradnicima Neza-visne Države Hrvatske, žrtve masovnih progona bili su i politički protivnici KPJ kao i veći posjednici i poduzetnici, od veleposjednika i obrtnika do tvorničara, i to pod krinkom borbe protiv fašista i kolaboranata okupacijskih snaga. Komunistička partija Jugoslavi-je organizirala je i vodila političku organizaciju pod nazivom Narodna fronta, u koju je uključivala dijelove građanskih stranaka, pa tako i Hrvatske seljačke stranke, prethodno umjesto staroga vodstva instaliravši niže prokomunistički usmjerene dužnosnike, u pravi-lu prikrivene članove KPJ. Sve društvene organizacije – a uz Narodnu frontu najvažniju su ulogu imale ženska, omladinska i sindikalna organizacija – imale su zadatak ostvarivanja komunističkoga programa, koji se u javnosti prikrivao općenarodnim programom borbe za vlast naroda, društvo socijalne pravde i ravnopravnih nacionalnih odnosa. Stranke koje nisu pristupile Narodnoj fronti ili su osporavale vodeću ulogu KPJ bile su uništene. Veoma visoki izborni postoci Narodne fronte ostvareni su u nedemokratskim uvjetima. Komunis-tička partija Jugoslavije zadržala je bitne elemente građanskoga društva poput ustava, par-lamentarnih institucija i izbora, ali je postupno ograničavala, a poslije i odbacila višestra-nački parlamentarni sustav pod izlikom da stranke zastupaju uske interese pobijeđenih klasa i potiču nacionalne sukobe. Širenjem straha represijom, u čemu je posebnu ulogu imala sigurnosno-politička policija pod nazivom Odjeljenje za zaštitu naroda (OZNA), i intenzivnom promidžbom preko državnih medija i škola te nadzorom intelektualnoga života, KPJ je osigurala potporu svojoj izbornoj listi, a postupno i idolopoklonstvo prema svojim vođama, najviše Josipu Brozu Titu. Nakon suzbijanja gerilskoga otpora križara i onemogućivanja Hrvatske seljačke stranke da se aktivira, komunističkoj totalitarnoj vlada-vini i njezinu svjetonazorskom monopolu svojom su prisutnošću prijetile crkve, a najviše Katolička crkva. Zato su vlasti potiskivale religiju iz javnoga života. Osim nametanja svoje-ga političkog i ideološkog monopola, razloge takve politike KPJ treba tražiti i u nastojanju da se potiskivanjem nacionalnih i vjerskih razlika učvrsti stabilnost Hrvatske i Jugoslavije, napose zbog čvrste odlučnosti komunista da što brže normaliziraju svakodnevni život, obnove u ratu uništene objekte, izgrade industriju i gradove da bi se dostigle i prestigle visokorazvijene kapitalističke države.

doc. dr. sc. Zlatko BegonjaOdjel za povijest Sveučilišta u Zadru, Zadar

Pod okriljem revolucionarnih strasti: grad Zadar 1945. godine

Završetkom ratnih zbivanja nastupilo je agresivno nametanje komunističkoga to-talitarnog režima, što je za posljedicu imalo različite oblike razračunavanja s vojno po-raženima, ali jednako tako i aktualnim političkim odnosno svjetonazorskim neistomišl-jenicima. Unutar toga bilo je nekoliko dimenzija koje su karakterizirale vrstu i razine takva postupanja, i to od osveta na osobnoj razini do onih koje su u sklopu imperativnoga nametanja komunističkih doktrinarnih načela imale za cilj stvaranje društvenoga ozračja straha. U tom se kontekstu grad Zadar i njegovo okružje, napose zbog specifičnosti svoje-ga političko-upravnog položaja u tom razdoblju, mogu promatrati kao znakoviti obrazac spomenutih događaja.

dr. sc. Carl BethkeSveučilište u Tübingenu, Tübingen, Njemačka

“Umsiedlung”, Evakuierung und Flucht von Deutschen aus Kroatien und Bosnien 1944/45

Den erinnerungspolitischen Topoi von “Flucht und Vertreibung” 1944/45 entspre-chen im Fall Kroatiens einerseits kontinierliche Evakuierungen deutscher Zivilbevölker-ung angesichts von Partisaneüberfällen bereits ab 1942, und andererseits die Enteignun-gen und Internierungslager des kommunistuschnen Regimes. Letztere wurden bereits durch Vlado Geiger akribisch aufgearbeitet; hingegen wurden die “Unmsiedlungen” und Evakuierungen auf der Grundlage kroatischer bzw. deutscher Dokumente von Mari-ca Karakaš und Carl Bethke untersucht. Zur Ergänzung und zum Vergleich mit diesen Darstellungen, bzw. mit den bekannten Quellensammlungen, stellt dieser Vortrag die in Kroatien wenig genutzte “Ost-Dokumentation” (Aussenstelle Bundesarchiv Bayreuth) vor. Dabei handelt es sich um Befragungen von Zeitzeugen und “Wissensträgern” durch die deutsche Regierung über die Zeit des zweiten Weltkrieges und die Nachkriegszeit, im Verlauf der 1950er Jahre wurden entsprechende Berichte zu nahezu jedem früher von Deutschen bewohnten Ort Kroatiens angelegt und gesammelt. Nur ein kleiner Teil davon ging in die offizielle Regierungsdokumentation “Die Vertreibung der Deutschen aus Jugo-slawien) 1961 ein (Redaktion: Hans-Ulrich Wehler), bzw. in das Weissbuch der Deutschen aus Jugoslawien (1992). Gerade unter den unveröffentlichten Berichten sind jedoch solche, welche die Komplexität der politischen (Thälmann-Partisanen) und militärischen Situa-tion zumal Westslawoniens besonders deutlich machen. Die lokalgeschichtlichen Einblicke im Vortag werden abgerundet durch Zitate aus der Presse, sowie aus Erinnerungsbüchern und archivalischen Nachlässen (Bestand des Institut für donauschwäbische Geschichte und Landeskunde, Tübingen)

dr. sc. Naida Mihal BrandlOdjel za hungarologiju, turkologiju i judaistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Za-grebu, Zagreb

Židovi u Hrvatskoj između dvaju totalitarizama

Tijekom Drugoga svjetskog rata ubijeno je 75 do 80 posto hrvatskih Židova. Razdoblje neposredno nakon rata teško je za preživjele, koji se moraju odlučiti na repatri-jaciju ili emigraciju, što rezultira i višegodišnjim lutanjima po logorima za raseljene osobe, uglavnom u američkoj i britanskoj okupacijskoj zoni Njemačke. Oni koji se vraćaju moraju se suočiti s činjenicom da su često jedini preživjeli iz svoje obitelji i da im je imovina, ako je preživjela pljačku i razaranje, u pravilu i dalje nedostupna. Zato se većina prijeratnih zajed-nica i ne obnavlja, nego se preživjeli koncentriraju u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci i Ča-kovcu. Posebno je teška situacija Židova pripadnika predratne građanske klase. U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske opljačkani i odvedeni u logore / skrili se / pobjegli, u novom sustavu postaju sumnjivi klasni neprijatelj. I unutar same zajednice dolazi do raslojavan-ja prema različitim kriterijima. Kroz arhivsku građu Židovske općine u Zagrebu (građa Jevrejskog istorijskog muzeja i arhiv Židovske općine u Zagrebu), Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske (fond HR-HDA-306), arhiva Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA, fond HR-HDA-1491), kotarskih sudova (Državni ar-hivi u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci) i drugoga sa jedne strane te autobiografija preživje-lih sa druge cilj mi je prikazati složenu situaciju u kojoj su se u neposrednom poraću našli Židovi na području Hrvatske, odnos vlasti prema Židovima i Židova prema vlasti.

dr. sc. Srđan CvetkovićInstitut za savremenu istoriju, Beograd, Srbija

U IME NARODA! – politička represija u Srbiji i Jugoslaviji 1944-1953.

Izlaganje predstavlja presek naučnih istraživanja višedecenijskih tabu tema kao što su likvidacije ratnih zarobljenika i civila, suđenja narodnim neprijateljima, stradanja na Golom otoku i u drugim logorima, zatim prinudnog otkupa i kolektivizacije kao i samog karaktera sistema i metoda represije u Srbiji i Jugoslaviji u naznačeno vreme. Političku represiju u Srbiji i Jugoslaviji u periodu 1944-1953. predodredio je niz složenih društvenih, istorijskih i ideološko-političkih činilaca. Kao u ostalim zemljama Istočne Evrope, nakon pobede revolucionarnih snaga u Drugom svetskom ratu, imitiralo se sovjetsko iskustvo u izgradnji socijalističkog društva, zasnovanog na sprezi ideologije i represije koju je sprovodila partijska država kroz institucije zasnovane po ugledu na prvu zemlju socijalizma. S druge strane, svaka zemlja je bila slučaj za sebe, a sukob globalnog, nametnutog revolucionarnog modela i lokalnih specifičnosti rađao je šarolik splet prelaz-nih narodnih demokratija. Političko nasilje se stoga odvijalo u ciklusima. Najpre su tokom 1944-1946. eli-minisani narodni neprijatelji, pod optužbom za kolaboraciju i ratne zločine, prvo na van-sudski (divlja čišćenja) a zatim i na sudski način, pred sudovima časti te vojnim i civilnim sudovima. Pored ideoloških motiva značajan element ovog procesa u prvim danima oslo-bođenja jeste osveta pobednika za ogromne žrtve u ratu. Posle izbora održanih u krajnje nedemokratskim uslovima novembra 1945, u periodu 1946-1948. na meti su tzv. saputnici revolucije, dojučerašnji komunistički saveznici optuženi za špijunažu – po Staljinovoj di-rektivi istovremeno su eliminisani i širom Istočne Evrope. Konačno, od 1948. do 1953. predmet progona su unutarpartijski neprijatelji ibeovci (optuženi kao pristalice Stalji-na), koji su zatvarani u logore i mučeni kako bi revidirali stav. U kampanji dokazivanja pravovernosti staljinističkoj dogmi stradali su i tzv. kulaci na selu koji su se opirali merama prinudnog otkupa i kolektivizacije, ali i ostaci građanske opozicije.

dr. sc. Zdenko ČepičInštitut za novejšo zgodovino, Ljubljana, Slovenija

1945 – čas spreminjanj: dejstva v Sloveniji (1945. – vrijeme promjena : činjenice u Sloveniji)

Druga svetovna vojna in njen konec je tako kot po svetu tudi v Sloveniji pomenil prelom s predvojnim stanjem in začetek novega. S koncem vojne se je začelo s spremin-janji. Ta so bila posledica vojne, kakršna je potekala na ozemlju jugoslovanske države. Kot osvobodilna vojna in kot revolucija. Posledice vojne so predvsem politične in oze-meljske. Kot posledica vojne in dejstva, da je bila Jugoslavija s svojim osvobodilnim gibanjem na strani zmagovalcev v njej, so bila za Slovenijo pomembna mejna oziroma ozemeljska vprašanja. Ta so se nato z različnim uspehom reševala še vrsto let po koncu vojne. Glede političnih sprememb, ki jih je prinesla 2. svetovna vojna in njen značaj v jugoslovanski državi, so bila te enake za vso jugoslovansko državo, so pa bile tudi mnoge različnosti, posebnosti in podrobnosti, ki so bile značilne za Slovenijo in so bile različne od drugih predelov v Jugoslaviji. Tudi to je izhajalo iz značaja in značilnosti 2. svetovne vojne v Sloveniji. Bila je sicer del jugoslovanskih vojnih razmer in razmerij, vendar z vrs-to razlik in posebnosti, ki so bile značilne slovenske in so dajale določene posebnosti tudi v prvem času po koncu vojne.

---------------------

Drugi svjetski rat i njegov završetak u Sloveniji, kao i drugdje u svijetu, bio je pri-jelomni događaj u odnosu na predratno stanje koji je označio početak novoga. Po završ-etku rata počelo se s promjenama. One su bile posljedica posebnosti rata kakav se odvijao na području jugoslavenske države: kao oslobodilački rat i kao revolucija. Posljedice su bile uglavnom političke i teritorijalne. Za Sloveniju je, kao rezultat rata i činjenice da je Jugoslavija sa svojim oslobodilačkim pokretom bila na strani pobjednika, bilo značajno granično, tj. teritorijalno pitanje, koje se rješavalo još nekoliko godina nakon rata s ra-zličitim uspjehom. Političke promjene koje je donio Drugi svjetski rat i njihovo značenje za jugoslavensku državu bile su jednake za cijelu jugoslavensku državu, ali su odražavale i mnoge posebnosti karakteristične za Sloveniju i različite od onih u drugim dijelovima Jugoslavije. One su proizlazile iz obilježja i značajki Drugoga svjetskog rata u Sloveniji. Ipak, i ta su obilježja bila dio jugoslavenskih ratnih prilika i odnosa, iako s nizom razlika i posebnosti karakterističnih za Sloveniju, koje su joj dale određene posebnosti i u prvom razdoblju neposredno nakon završetka rata.

Ante DelićOdjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, Zadar

Posljednji dani Nezavisne Države Hrvatske u očekivanju sukoba Istoka i Zapada

O propasti Nezavisne Države Hrvatske napisani su brojni memoarski, publicistički i znanstveni radovi. Dobar dio njih nastupa s viktimološkoga aspekta, a postoji, nažalost, i nemali broj onih koji toj temi pristupaju koristeći se ideološkim diskursom, odnosno metodologijom koja je nepoznata znanstvenom pristupu. No ovdje želim naglasiti pitanja na koja historiografija još nije dala odgovor. Povjesničari ovoj temi uglavnom pristupaju iz lagodne a posteriori pozicije, s obzirom na to da su im poznati rezultati povijesnih odluka donesenih prije sedam desetljeća. Međutim, nedostaju istraživanja koja bi slojevito prika-zala ne samo razloge i motive zbog kojih se vodstvo Nezavisne Države Hrvatske na čelu s Antom Pavelićem odlučilo na povlačenje u svibnju 1945. nego istovremeno i ponudila odgovore na to kakve su bile procjene i predodžbe vodstva Nezavisne Države Hrvatske o ishodu rata i o njezinu položaju nakon rata. Bez analize potonjega ne možemo imati cjelovit pregled konteksta te razumjeti vrijeme i događaje iz posljednjih dana države čiji je tragični završetak ostavio traumatične posljedice za naše društvo.

dr. sc. Bojan DimitrijevićInstitut za savremenu istoriju, Beograd, Srbija

Jugoslovenska armija prelazi u mirnodopski život 1945.

Iako je 1. marta 1945. od partizanske Narodnooslobodilačke vojske formirana Ju-goslovenska armija sa Generalštabom, regionalnim glavnim štabovima, armijama i dru-gim jedinicama i ustanovama, tek će završetak ratnih operacija značiti početak mirno-dopskog razvoja, unifikacije i stvaranja armije jedinstvenog izgleda. Nastala kao vojska Komunističke partije Jugoslavije, posle četvorogodišnjeg rata u kojem je izvršila revolucio-narnu smenu vlasti, kroz višestruki građanski rat pod okupacijom, Jugoslovenska armija je maja 1945. stajala u pobedničkoj koaliciji. U periodu 1945. i 1946. godine ova bivša partizanska vojska izvršila je prelaz sa ratne u mirnodopsku armiju određenog ideološkog i tehničkog profila. Šarolika po mnogo čemu, ona je iz dana u dan sve više ličila na armiju uređene države. Čak je njena uređenost i stabilnost u prvim posleratnim godinama daleko prelazila stabilnost i uređenost države. U mnogim delovima države armija (unutrašnja vo-jska, odnosno Korpus narodne odbrane Jugoslavije- KNOJ, ali i regularne jedinice) i dalje je vodila akcije protiv poraženih protivnika. Zbog ove okolnosti, ali i protivnika u samoj armiji, represivni i vrlo razgranati aparat za unutrašnju upotrebu, po sovjetskom modelu, biće dugo vezan za vojnu formaciju. Sama kontraobaveštajna služba biće formirana kao posebna služba 1946. godine. Ne samo prve godine posle rata, već i cela decenija bile su obeležene nestalnošću baziranja, čestim prekomandama, životom u neodgovarajućim ob-jektima, oskudicom u svemu. U ovom periodu izvršeni su prvi mirnodopski rasporedi, za-daci, nekoliko demobilizacija. Upadljivo je da je demobilizacija iz novembra 1945. godine došla odmah iza uspešno dobijenih izbora za komunističku stranku i pada monarhije. Tim demobilizacijama armija je smanjena do brojke oko 400.000 ljudi, sa tendencijom daljeg smanjenja u sledećim godinama. Izvršena je zakonska regulativa armije u državi, služenja vojnog roka, prava i obaveza vojnih lica, i utvrđene su mnoge statusne odluke novog vo-jnog kadra.

dr. sc. Vladimir GeigerHrvatski institut za povijest, Zagreb

O provođenju odluke Ministarstva unutarnjih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije od 18. svibnja 1945. o uklanjanju grobalja i grobova “okupatora” i “narodnih neprijatelja” u

Bosni i Hercegovini nakon Drugoga svjetskog rata

Komunistički obračun u Jugoslaviji sa svim stvarnim i pretpostavljenim protivnici-ma, bez razlike, tijekom i napose potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću bio je masovan i nemilosrdan. Namjera potpunog i radikalnog obračuna jugoslavenskih komunista s neprijateljem neposredno po završetku Drugoga svjetskog rata bila je i odluka Ministarstva unutarnjih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije od 18. svibnja 1945. o uklanjanju grobalja i grobova “okupatora” i “narodnih neprijatelja”, koja je obuhvatila groblja i nadgrobne spomenike vojnika njemačke, talijanske i mađarske vojske te ustaša, četnika i slovenskih domobrana. Da se odluka o uklanjanju grobalja i grobova “okupatora” i “narodnih neprijatelja” sustavno provodila i u Bosni i Hercegovini potvrđuju sačuvani dokumenti i suvremenici događaja, a i stanje na grobljima. Nakon Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji, i Bosni i Hercegovini, grobovi i groblja poginulih partizana i grobovi i gro-blja žrtava “fašističkog terora” bili su zakonima zaštićeni, uređivani i održavani, a grobovi i groblja “neprijateljskih” vojnika i grobovi “suradnika okupatora” ostali su izvan zakona. Tako je bilo sve do raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

dr. sc. Martina Grahek RavančićHrvatski institut za povijest, Zagreb

Djelovanje Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj 1945. godine

Sudovi za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba bili su mjerodavni i sudili su za političku, propagandnu, kulturnu, umjetničku, privrednu i administrativnu suradnju s okupatorom i “domaćim izdajicama”. Djelovali su od 24. travnja 1945., kada je donesena Odluka o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, do 8. rujna 1945., kada nji-hove zadatke preuzimaju okružni narodni sudovi. Naime, prema odredbama, kazni su se privodili počinitelji onih djela kojima se vrijeđala nacionalna čast naroda ili su uperena protiv osnovnih interesa naroda i tekovina na kojima se izgrađuje Demokratska Federa-tivna Jugoslavija. Prema odluci, djelovanje suda bilo je nadležno za već počinjena djela, ali i za djela koja bi se ubuduće učinila. Postupak pri sudu pokretalo je Javno tužiteljstvo ili Odjeljenje zaštite naroda (OZNA). Presude koje je sud donosio bile su odmah izvršne, a trebale su biti dostavljene na izvršenje mjerodavnim vlastima (okružnom narodnom sudu, okružnom Narodnooslobodilačkom odboru – NOO, Ministarstvu pravosuđa). Za spome-nuta djela propisane su kazne gubitka nacionalne časti (isključenje iz javnoga života, gubi-tak prava na javne funkcije kao i gubitak građanskih prava), prisilnoga rada, djelomične ili potpune konfiskacije imovine ili novčane kazne te izgona. U svojem kratkom djelovanju sudovi za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba, kao revolucionarni sudovi, donijeli su niz neutemeljenih presuda čije su posljedice bile dale-kosežne ponajviše za Hrvate, ali i druge građane Demokratske Federativne Hrvatske. O tome najbolje svjedoče i brojne sačuvane presude. U cjelokupnom problemu važno je definirati i širi pojam časti, koja je, među os-talim, i odraz čovjekove odgovornosti prema moralnim normama kao i pretpostavka za njegovu integriranost u zajednici. Zato se čast može definirati i kao osobno i društveno dobro. Ono se stječe i gubi u društvenom procesu.

dr. sc. Zoran JanjetovićInstitut za noviju istoriju Srbije, Beograd, Srbija

Pokret Zbor u poslednjoj fazi Drugog svetskog rata

Rad ukratko prikazuje delovanje Narodnog pokreta Zbor Dimitrija Ljotića tokom okupacije Srbije, da bi se potom opširnije pozabavio njegovim aktivnostima posle kapit-ulacije Italije. Približavanje kraja rata, jačanje Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) i podrška koju su mu Saveznici davali doveli su do pojačanja antikomunističkih aktivnosti Zbora. Dimitrije Ljotić deluje propagandno, ali i na okupljanju svih antikomunističkih snaga u Srbiji. Rad prikazuje te napore, kao i njihov nastavak na teritoriji Slovenačkog primorja posle napuštanja Srbije. Ljotić se tu vraća svom jugoslovenstvu i pokušava da ujedini srpske, slovenačke i hrvatske antikomunističke snage i da se uz pomoć Nemaca odupre komunistima. Po njegovim planovima Slovenija je trebalo da postane baza za “os-lobođenje” ostatka Jugoslavije od komunista – zavisno od mogućnosti, uz pomoć Nemaca ili zapadnih Saveznika. Njegova smrt i kraj rata presecaju ove planove, a njegove pristalice većinom odlaze u emigraciju.

dr. sc. Marica Karakaš ObradovHrvatski institut za povijest, Zagreb

Dobrovoljne i prisilne repatrijacije u Hrvatsku i iz Hrvatske 1945. godine

Drugi svjetski rat, uz velike vojne i civilne ljudske gubitke te materijalna razaran-ja, prouzročio je i masovne prisilne i dobrovoljne migracije stanovništva. Kako se rat približavao kraju, neke su nacionalne skupine, pripadnici vojnih postrojbi u povlačenju te politički neistomišljenici jugoslavenskih komunista napuštali zemlju. Nakon rata ve-liki broj osoba trebao se repatrirati u zemlju, a među njima je bilo mnogo radnika na prisilnom radu, uglavnom na području Njemačkoga Reicha, zatočenika koncentracijskih logora, ratnih zarobljenika i izbjeglica te netom pridošlih pripadnika poraženih vojski. U neposrednom poraću veliki je broj Hrvata, posebice pripadnika Hrvatskih oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske kao i političara i službenika u državnim službama Nezavisne Države Hrvatske, bio izručen Jugoslaviji. Istovremeno su se i unutar jugoslavenskih grani-ca odvijale migracije, primjerice povratak iseljenih, prognanih i izbjeglih Srba u Hrvatsku, među kojima je bio i znatan udio prije koloniziranih “solunskih dobrovoljaca”, te vraćanje stanovništva, pretežno Hrvata, na prijašnje posjede koje su kolonizirale vlasti Nezavisne Države Hrvatske. Od 1945. nove su jugoslavenske vlasti započele i kolonizaciju unutar pojedinih federalnih država te saveznu kolonizaciju kojom se naseljavala Vojvodina, Ba-ranja i hrvatski dio Srijema. Sve te migracije prouzročile su brojne obiteljske i individualne traume te trajno utjecale na nacionalnu, vjersku i demografsku sliku Hrvatske.

dr. sc. Stipe KljaićHrvatski institut za povijest, Zagreb

Intelektualizacija rata – četnički i partizanski pokret u kulturnom životu Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.)

Izlaganje se bavi prikazom četničkoga i partizanskoga pokreta u intelektualnom životu Nezavisne Države Hrvatske. Riječ je o davanju legitimacije ustaškom režimu i njeg-ovu vojno-represivnom aparatu u obračunu s glavnim unutarnjim neprijateljima “dese-totravanjske” revolucije. Predmetom analize bit će tekstovi Save Markovića Štedimlije, Tia-sa Mortigjije, Filipa Lukasa, Ive Bogdana, Mladena Lorkovića, Julija Makanca i drugih koji pišu o korijenima četničkoga i partizanskoga pokreta, koji sežu u srpsku političku i kul-turnu povijest. Oni u ratu uočavaju raspad srpske političke scene u dva glavna bloka: stari radikalski i novi komunistički blok srpske ratne politike. Jedni zagovaraju monarhizam, koji je najjače jamstvo očuvanja srpske prevlasti u nekoj budućoj obnovljenoj Jugoslaviji, a drugi temeljiti politički i društveni obrat, pod kojim se podrazumijevaju jugoslavenski federalizam i socijalistička revolucija. To ih razdvaja prema unutra, a prema van ih pove-zuje zajednička netrpeljivost prema bilo kakvu obliku samostalne hrvatske države.

dr. sc. Ivo LučićHrvatski institut za povijest, Zagreb

Godina 1945. u Bosni i Hercegovini

Moderna državnost Bosne i Hercegovine utemeljena je 1943. odlukom Zemaljsk-og antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. Zapravo se radilo o odluci Komunističke partije Jugoslavije, koja je puno značenje dobila tek 1945., po završ-etku rata. Komunisti su iskoristili slom sila Osovine te su na ruševinama Kraljevine Jugo-slavije i Nezavisne Države Hrvatske izgradili novu državnu konstrukciju – jugoslavensku federaciju. Istovremeno su revolucionarnim metodama preuzeli i učvrstili vlast koja se te-meljila na kombinaciji represije i privole stanovništva. Nemilosrdan obračun s političkim protivnicima i čvrsto obećanje “svijetle budućnosti” obilježili su 1945. godinu, koja je bila i ostala točka što je podijelila dva svijeta. U toj je godini sadržano sve ono što je gotovo pola stoljeća održavalo sustav, ali i ono što ga je cijelo vrijeme razaralo i naposljetku razorilo.

dr. sc. Davor MarijanHrvatski institut za povijest, Zagreb

Antifašizam u svjetonazoru Komunističke partije Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća

U izlaganju se analizira uporaba pojma antifašizam od strane članova Komunis-tičke partije Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskog rata. Cilj je odgovoriti na pitanje, ujed-no dvojbu, je li antifašizam bio dio svjetonazora Komunističke partije Jugoslavije ili je ona taj pojam zlorabila kao jedno od sredstava manipulacije na putu revolucionarnoga osva-janja vlasti. Sastavni dio izlaganja kratak je osvrt na službenu uporabu pojma antifašizam nakon 1945. godine.

prof. dr. sc. Ivica ŠaracStudij povijesti Sveučilišta u Mostaru, Mostar, Bosna i Hercegovina

Zapadnohercegovački Hrvati i 1945. godina ili kako je počeo komunizam u zapadnoj Herce-govini

Činjenica da je tijekom Drugoga svjetskog rata prostor zapadne Hercegovine brzo i lako integriran u sklop Nezavisne Države Hrvatske i da se tamošnje za oružje sposobno stanovništvo listom našlo u njezinim vojnim formacijama zacijelo je uvelike odredila sud-binu toga prostora i njegova stanovništva u završnim godinama rata. No, je li to dovoljno za objašnjenje svega što se događalo tijekom uspostave komunističke vlasti u zapadnoj Her-cegovini!? I danas je 1945. još uvijek osobito traumatična godina u kolektivnoj memoriji stanovništva zapadnohercegovačkih krajeva. U veoma kratkom razdoblju s kraja Drugoga svjetskog rata zapadni dijelovi Hercegovine ostali su bez velikoga broja svojih stanovnika, pretežno odrasle muške populacije, a preživjelo stanovništvo izloženo je brutalnoj represiji u procesu uspostave komunističke vlasti. Uz pokušaj rekonstrukcije zapadnohercegovačke zbilje potkraj 1944. i u prvoj polovini 1945., u izlaganju se pokušava prodrijeti do stvarnih razloga represivnih postupaka novih vlasti prema stanovništvu zapadne Hercegovine.

dr. sc. Tatjana ŠarićHrvatski državni arhiv, Zagreb

Uloga omladinskih organizacija SKOJ-a i USAOH-a u strukturi nove komunističke vladavine i njihov odnos prema mladima

Godina 1945. na mnogim je razinama označivala prekretnicu i zaokret. Nakon pobjede u okviru antifašističke koalicije, Komunistička partija Jugoslavije preuzela je vlast, formirala novu državu te uspostavila totalitarni jednostranački režim. No Komunistička partija Jugoslavije u tom je prvom poslijeratnom razdoblju djelovala prikriveno, ne ot-krivajući pravu prirodu svoje vladavine, a kao njezine transmisije djelovale su takozvane društveno-političke organizacije koje su uz tijela državne uprave provodile njezine direk-tive i odluke. Najvažnija od njih bila je Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta Hrvatske, čiji je kolektivni član uz ostale bio i Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije/Hrvatske (USAOH) sa zadatkom okupljanja što većega broja mladih pod svojim okriljem i djelovanja na mlade prema ideološkim zasadama Komunističke partije. Uz USAOH je u Hrvatskoj, kao druga omladinska organizacija pod patronatom Komunističke partije, koja nije bila masovna nego je kao i Komunistička partija u tom razdoblju djelovala u konspiraciji, bio i Pokrajinski komitet Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) za Hrvatsku, koji je u to vrijeme imao i vodeću ulogu u provođenju partijske linije među mladima. Ovo će se izlaganje baviti ulogom tih dviju omladinskih organizacija u strukturi komunističke vladavine te njihov odnos prema mladima – onima koji su bili pristaše nove vlasti, ali i onima koji to nisu bili.

doc. dr. sc. Ivica ŠuteOdsjek za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Sudbine ogulinskih HSS-ovaca 1945. godine

U izlaganju će se analizirati sudbina istaknutih članova Hrvatske seljačke stranke na ogulinskom području, gdje je ta stranka prije početka Drugoga svjetskog rata ima-la značajnu ulogu u političkom i društvenom životu. Naglasak će biti stavljen na sud-bine onih pojedinaca koji su prije rata bili članovi kotarskoga odbora Hrvatske seljačke stranke Ogulin te su nakon završetka rata bili realna prijetnja komunistima u potpunom preuzimanju vlasti i kontrole nad gradom Ogulinom i čitavim ogulinskim krajem (Grga Hećimović, Joža Zrnc, Josip Kregar, Ivan Božićević, Pavao Beljan i drugi).