Slavenska mitologija

Jo i danas postoje neotkriveni dijelovi mitologije starih Slavena, ipak na temelju nekih arheoloki nalazaka i starih zapisa kroniara toga vremena, moemo dobiti uvid u astralni svijet Slavena. Cijela hijerarhija slavenskih boanstava nije do kraja poslagana, pa si jo uvijek dvoji ak i oko samog vrhovnog boanstva, ne zna se je li "nebeski ef" Svarog ili Perun, ali najea teza je da je Perun vrhovni bog Slavena, no da je njega stvorio Svarog. Za svaki aspekt slavenskoga ivota postojao je odreeni bog, tako da je o ratovima i proricanjem brinuo Svetovid, stadima i poljima je najvjerojatnije upravljao Volos, o zimi Stribog, Vesna o proljeu, a roenice o sudbini pojedinih Slavena. Svi ti bogovi su imali svoje hramove i svetita, prinoene su im rtve u nadi da e bogovi usliati elje svojih podanika. Oni koji su najee prenosili elju boanstava narodu, su bili sveenici, najugledniji i najmonija itelji slavenskih plemena. Njihova je mo ponekad i nadilazila mo samog kralja.Slaveni su takoer tovali i svoje mrtve, vjerovalo se da pokojnikova dua prelazi u drugi svijet, s druge strane mora, zvan nav. U kratko reeno, Slaveni su posjedovali bogatu i snanu kulturu, pa tako i raznoliku religiju, koja je bila bitan komponent njihove svakodnevnice.

PERUN

Perun je bog pravde, rata i oruja, groma i munje (Gromovnik). Prikazivan kao sveto stablo, obino hrast, ije grane i kora predstavljaju ivi svijet nebesa i smrtnika, nebo i zemlju, a njegovo korijenje podzemlje, svijet mrtvih.Perun je bio vladar svijeta ivih, neba i zemlje, a esto simboliziran orlom koji je sjedio na najvioj grani i promatrao cijeli svijet.Stari Slaveni su vjerovali da grmljavina nastaje kada siloviti Perun izleti iz svojih dvora u koiji. Vjerovalo se je da se pojavljuje u proljee kako bi donio kiu, uinio zemlju plodnom, otjerao oblake i donio sunevu svjetlost. Perunovo magino oruje su strijele (munje). Nosi monu sjekiru, a katkad i eki. Sjekiru baca na zle ljude i duhove koja se uvijek vraa u njegovu ruku.Prikazivan je kao grub ovjek s bakrenom bradom.Prinosili su mu ivotinjske rtve, najee je to bio pijetao, ali se poklanjala i koza, medvjed, pa ak i bik koji se klao i prinosio na sveane dane. Kada je ivotinja bila rtvovana, vjernici su ivotinju trebali pojesti, jer je ona bila proeta manom ili bojom snagom, te e na taj nain itava grupa biti obredno ojaana.Njegovo ime nalazimo i u nazivu perunika (iris), katkad zvanoj i bogia ("boja biljka"), za koju se vjerovalo da raste na mjestu gdje Perun udari munjom.

SVANTEVID

U slavenskoj mitologiji Svantevid (Svetovid, Suvid, Svantovit, Sventovit, Zvantevith) povezivan je s ratovima i proricanjem. Opisivan je kao etveroglavi bog ije su dvije glave gledale naprijed, a dvije natrag. Ovako udruenih glava, on moe obuhvatiti pogledom sve strane svijeta (Svevid). Njegov konj bijele boje uvan je u njegovom hramu i o njemu su se brinuli sveenici. Vjerovalo se da Svantovid ratuje protiv neprijatelja jaui na ovom konju. Isti konj sluio je i za gatanje. O Svantevidu su ovisili uspjesi ratnih pohoda, trgovakih putovanja, bogatstvo etve. U isto vrijeme on je drao jedan luk ili ma, kao simbol rata, i rog za pie.Svantevidu su prinoene ivotinjske rtve. Baltiki Slaveni su ga prihvaali kao prvog ili najvieg boga. Vjeruje se da je dolaskom kranstva Svantevid i dalje ostao u slavenskom narodu kroz lik svetog Vida.

SVAROG

Svarog je, prema ruskim legendama, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo boanstvo Sunca kod Slavena. Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo pa je tako povezivan s nebom, kovanjem eljeza i vatrom. ima dva sina: Daboga i Svaroia.

JAROVIT

Jarovit (Jarevid, Gerovit) je boanstvo zapadnoslavenskog panteona. Usporeivan je s Marsom, bogom rata, srdbe, jarosti. Smatran je i boanstvom plodnosti. Korijen jar u Jarovitovom imenu znai nasilan. U Jarovitovom hramu u Wolgastu uvao se tit koji su iznosili svaki put kad su molili za pobjedu u borbi. tit je bio neobino velik i obloen zlatnim ploicama.

DABOG

U slavenskoj mitologiji Dabog (Dajbog, Dabog) je Svarogov sin. Prema ruskoj legendi on je Perunov sin, bog-sunce, gospodar zemlje. On je bog rata, plodan bog, bog koji daje bogatstvo, bog vratar podzemnog svijeta, bog dragih metala, bog rudnika. U legendama esto se pojavljuje u obliku hromog vuka ili kao hromi Daba. U nekim legendama Dabog je gospodar zemlje, protivnik boji, "car na zemlji".U nekim mitovima se, kao njegova, druica spominje Dajbaba ili Baba.Pojavom kranstva pretvoren je u Sotonu.

SVAROI

Svaroi je u slavenskoj mitologiji mladi bog Sunca, ognja i zadrunoga ognjita. Jedan od dva sina boga Svaroga, dijete neba i uvar vatre svoga oca. On je bog dobroinitelj, zatitnik ivota, zrai svojom toplotom i svjetlou, ali istovremeno ima i svoju razaraku snagu, moe se pretvoriti u katastrofu, unitavatelja i ubojicu. Stoga je bio potivan i kao bog rata, ali i borac protiv zlih sila, a vatra kada spaljuje i unitava, ujedno je i simbol oienja i preporoda.Njemu su pridonoene rtve - mukarci i domae ivotinje.Svaroi na glavi ima klobuk protiv ege, u desnoj ruci rog obilatosti, o lijevome boku ma, kojim je sjekao zloduha, jurei na svome konju.

VELES

Veles, Volos ili Voloh u slavenskoj mitologiji bog je zemlje, voda i podzemlja; povezivan je sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarom. Perunov je glavni protivnik. Simbol mu je zmija ili zmaj.Stalno je izazivao Peruna kradui mu stoku, djecu (sina Jarila) ili enu. Perun je progonio Velesa po zemlji, napadao ga svojim munjama s neba, a Veles je bjeao pretvarajui se u razne ivotinje ili skrivajui se iza drvea, kua ili ljudi. Na posljetku je Perun uspio ubiti Velesa - otjerao ga je u njegovo vodeno podzemlje. U toj ritualnoj smrti, to god da je Veles ukrao, padalo bi iz njegova tijela u obliju kie s nebesa. Tako se objanjavala promjena godinjih doba.Veles je zatitnik stoke. esto ga se nazivalo skotji bog (stoni bog). Jedan od njegovih atributa bili su rogovi (bikovi ili ovnovi), a vjerojatno i ovja vuna.Veles je bio zatitnik pastira. U nekim se slavenskim narodima, ponajvie u Rusiji, ouvao etveni obiaj da se prvi snop ita povee u neku vrstu amuleta koji bi titio etvu od zlih duhova.Nakon dolaska kranstva Veles je podijeljen u nekoliko razliitih likova. Kao bog podzemlja i zmaj, naravno, povezan je s vragom. Njegove su dobre osobine povezivane s kranskim svecima. Kao zatitnik stoke, povezivan je sa svetim Blaom, odnosno svetim Vlahom. U mnogim je istonoslavenskim narodnim bajkama povezivan sa svetim Nikolom, ponajvie zbog osobine zatitnika bogatstva i stjecanja.

ROD

Rod je predstavljao vrhovno boanstvo zemljoradnje. Bio je bog koji je stvorio svijet i ivot: stvorio je ovjeka, osnovao obitelj i udruio naciju. Ujedno je i bog plodnosti i svjetlosti.Njegova ena je Roanica ("ona koja daje ivot"). Kod Slavena su postojale sveanosti koje su pratile roenje i na kojima su se pozivale Roanice i Rod. Roanice su bile uz ovjeka pri roenju i prilikom odreivanja njegove sudbine. U to vrijeme je poligamija bila uobiajena meu slavenskim narodima pa se smatra da je moda imao i vie ena.Nalazimo: Sudnice, Suenice, Sojenice, Sudiki kod Hrvata, eha, Slovenaca, Sreu kod Srba, Dolju kod Rusa, Urisnicu ili Orisnicu kod Bugara.

TRIGLAV

U slavenskoj mitologiji Triglav je Trojedini bog. Objedinjuje u jednu cjelinu tri hipostazije bia: Javu, Navu i Pravu. Triglav je olienje prostora u kojem se nalazi ivi ovjek. ovjeku se daje sloboda volje i mogunost da sam bira svoj put pravilan ili nepravilan.Jae crnoga konja.

STRIBOG

Stribog (Stribor) je slavenski bog vjetra i ume. Bio je neumorni putnik koji se lako prebacuje s jednog mjesta na drugo. Zbog toga je zamiljan kao moni, streloviti vjetar. Poto se pojavljivao nekad silovito i razorno, a ponekad blago i plodonosno, pripisivan mu je nestalan karakter, koji je prelazio od bijesa do dobroudnosti. Tako se zimi ispoljavao nemilosrdno - zamrzavao vodu, nanosio snijeg pa kue i puteve i kanjava hladnoom. Suprotno ovakvom ponaanju, Stribog je u proljee radovao ljude aljui im, na krilima povjetarca, boginju Vesnu koja im je darovala novi ivot i raskonu ljepotu, zaodjenuvi im okolinu u zeleno, cvjetno i miriljavo ruho.Stribog je bio i ratnik, poput Svetovida, Gerovita i Triglava. Od njih se razlikuje po tome to ima krila. Ona mu omoguuje da brzo prelazi ogromna prostranstva na zemlji, ali su mu sluila i za prenoenje dua umrlih u drugi svijet, za to je bio zaduen.

MOKO

Moko je ensko boanstvo u slavenskoj mitologiji, boginja plodnost, zatitnica ena. Povezivana je s prirodnim enskim poslovima posebno predenjem. Zvana je Mati-Syra-Zemlya to bi u prijevodu predstavljalo plodnu Majku Zemlju. Po nekim slavenskim legendama ona je ena boga Svaroga. Na njen nagovor, Svarog je odluio stvoriti na zemlji bie koje e izgledom biti kao on. Udahnuo je ivot jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi ovjek, Moko je udahnula ivot drugom ovjeku i nastala je prva ena. Njoj u ast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi.

MORANA

Ime Morana (Morena, Marana, Marena, Mora, Mara, Marana) je u vezi s praindijskom rijei "mara" to znai silom umrijeti.Morana je boginja smrti i zime, kie, studeni i leda. Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali boicom smrti ljudskog, ivotinjskog i biljnog svijeta.Pojavljuje se u raznim oblijima. Najei je lik lijepe djevojke crne kose i izuzetno bijele puti vujih onjak i kandama na rukama. Morana je letjela na metli i plovila na ljusci od jajeta i ove odlike e, kasnije, biti pripisane novom duhovnom biu vjetici.Mnogi tumae da je njen drugi lik onaj Babe Jage (Baba Ruga, Baba Zima), rune stare vjetice. U nekim slavenskim narodima postojao je obiaj spaljivanja Morane ili Babe Ruge u znak da je zimska opasnost prola. U Dalmaciji i Sloveniji taj se obiaj i danas odrava u obliku povorke makara s lutkom Morane na elu, koju se spaljuje u prisustvu mnotva naroda.Kod Istonih Slavena, Morana je boginja plodnosti, zatitnica ena i enskih poslova posebno predenja. Na sjeveru Rusije nazivaju ju i Mokua i u legendama ju prikazuju kao enu velike glave i dugih noktiju. Njen kult je bio rairen i kod Zapadnih Slavena.

JARILO

Jarilo je u slavenskoj mitologiji bog proljea, proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj prii on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed otvara vrata neba i silazi na Zemlju donosei proljee, vraa se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladi izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijea i sveanj klasja u rukama.U poetku, obino se poistovjeivao s bogom rata Jarovitom kao bog proljetne mladosti, snage i sile kojom bukti ivot, ali kasnije su neka plemena proglasila Jarovita, odnosno, Gerovita za svog boga rata, tako odvajajui ova dva boanstva.Postoji slinost izmeu bjeloruskog narodnog obiaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sauvana je u bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo s cvijeem u kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog ovjeka s bijelim platem koji jai na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijea. U desnoj ruci dri ovjeju glavu, a u ljevici mu je klasje.Jarila se povezuje s Mjesecom, a njega sestra i ena Morana smatrana je kerkom Sunca. Oboje su djeca Perunova, roeni u noi nove godine. Ipak, iste veeri, Jarilo je ukraden iz kolijevke i odveden u podzemni svijet, gdje ga Veles odgaja kao svog sina. Tijekom Jurjeva, proljetnog festivala, Jarilo se vraa iz svijeta mrtvih, nosei proljee iz vazdazelenog podzemlja u svijet ivih. Tada susree svoju sestru Moranu i udvara joj se. Na poetku ljeta, Kupalo slavi njihovo boansko vjenanje. Sveta zajednica brata i sestre, djece vrhovnog boga, donosi plodnost i izobilje, osiguravajui bogatu etvu. Istovremeno, kako je Jarilo Velesov posinak, a njegova ena ki Perunova, ovaj brak donosi mir meu dva velika boga; drugim rijeima, osigurava kako nee biti oluja koje bi mogle natetiti etvi.Ipak, nakon etve, Jarilo postaje nevjeran svojoj eni te ga ona iz osvete ubija (vraa ga natrag u podzemni svijet), oivljavajui neprijateljstvo izmeu Peruna i Velesa. Bez njenog mua, boga plodnosti i vegetacije, Morana i itava priroda vene i smrzava se tijekom nadolazee zime. Morana postaje stara, uasna i opasna boica tame i leda, i naposljetku umire na kraju godine. itav se mit ponavlja svake godine, a prepriavanje njegovih kljunih dijelova pratilo je sve vee godinje festivale slavenskog kalendara.

DANICADanica je istaknuti lik narodnog pjesnitva i slavenske pretkranske mitologije. Ona je svijetla boica sutona. Drevni Slaveni smatrali su je u zatitnicom ljudskog sna. Prvo je svjetlosno tijelo to se pojavljuje na veernjem nebu - Veernja zvijezda ili Veernjaa, zapravo planet Venera pri svojem pojavljivanju na jutarnjem nebu. Njeno je mjesto na zapadu gdje se veernja vrata rasklapaju po mrkloj noi. Vidi se samo naveer poslije zalaza Sunca ili samo u zoru poslije izlaza Sunca. Danica je Suneva i Zorina sestra.Osim iznimnih nebeskih pojava moe biti najsjajnije trajno nebesko svjetlilo nakon Sunca i Mjeseca, u drutvu nebeskih tijela koja se mogu uoiti i danju, kao i uzrokovati sjenu.

ZORASvijetla boica jutarnjeg svanua, mira i sloge, jutarnja zvijezda, zatitnica jutarnjeg rada. Ona daje Suncu snagu. Na izmaku noi, prije nego dan osvane ponovno se pojavljuje zvjezdana boica na istonom nebeskom svodu (dok se Danica pojavljuje na zapadnom).

VESNA

Vesna jeboica mladosti i proljea. S proljeem je najavljivala tople dane, plodne njive i brojna stada na panjacima.Osim zanosne ljepote, Slaveni su Vesni pripisivali i vlast nad sunevom toplinom bez koje ne bi bilo obnavljanja prirode u zeleno i cvjetno ruho, niti bi moglo biti klijanja i nicanja novih biljnih mladica.U ritualu boginji Vesni, djevojke su bile obuene samo u ruho od trave, granica, lia i cvijea (kao i Vesna) i kad je bilo dovoljno toplo, prisutni su ih polijevali vodom.Slaveni su vjerovali da Vesna, suprotno opasnoj Morani, pomae ljudima i da u proljee popravlja zimom narueno zdravlje, usklaujui rad srca i razuma. Time je ljude inila dobrima i blagima pa nije bilo prepreke da oni meusobno njeguju potovanje i slogu.Prikazivana je s cvijetom u kosi, u lijevoj ruci dri buket cvijea, a na kaiprstu desne ruke stoji joj lastavica. Vesnina kultna mjesta uvijek su bila pored vode, njezini predmeti su vijenci, lutke, jaja i zvona, ptice lasta i roda, a biljke breza, vrba, maslaak i cvijet breskve.

LADA

Lada je boica ljeta, ljubavi, ljepote i raskoi, ujedno i najljepe ensko bie. Tijelo joj je bilo bjelje od snijega, a kosa zlatna. Na glavi je nosila vijenac od crvenih rua. Iza nje stoje tri krasne djevojke Milosnice a sa strane dva sina; Leljo i Guna.Vesnina je nasljednica, od nje preuzima probuenu prirodu da bi nad njom bdjela i omoguila joj razvoj do punih plodova. Lada nastavlja sve ono to je Vesna zapoela, pa e cijelog ljeta ljepotom biti ukraena naselja, livade, ume, planine i nebo.Ladi su pripadali sunce, topla no i kia. Njene ivotinje su bile pijetao, jelen, mrav, a biljke trenja, lipa, maslaak i bour. Djevojke su joj se molile za ljepotu, mukarci je prizivali u vrijeme ljubavnih patnji.U jednom ruskom mitu udana je za Daboga.

IVA

iva (ivjena) je u slavenskoj mitologiji boica ivota. Na glavi je imala ukras, koji je podsjeao na suneve zrake; bila je ogrnuta lakim ogrtaem, golih grudi i ramena. U lijevoj ruci drala je klasje ita, u desnoj voku slinu jabuci.

BABA JAGA

U slavenskoj mitologiji Baba Jaga (Baba Ruga, Baba Zima) je arobnica koja ivi u umi, u kolibi postavljenoj na kokoje noge. Ograda od ljudskih kosti i lubanja okruuje kolibu. Umjesto brave postavila je vilice otrih zuba, kao klju joj slui ljudska ruka. Baba Jaga prodire ljude. Zamiljana kao runa starica ogromnih grudi, slijepa ili slabog vida.

VILE RUSALKE

U junoslavenskoj mitologiji enska natprirodna bia, naklonjena ljudima. Zamiljane su kao izuzetno lijepe djevojke zlatnih kosa i s krilima, odjevene u duge, prozrane haljine i naoruane strijelama. One ive daleko od ljudi, po planinama (planinkinje, zagorkinje), pokraj voda (vodarkinje, brodarkinje) ili u oblacima (oblakinje). Vjerovalo se da se raaju iz rose, nekog cvijea, kad pada kia i grije sunce i kad se na nebu pojavljuje duga. Svoje dvorce, izuzetne ljepote i raskoi, grade na oblacima. Mogu se preobraavati u razliite ivotinje, prvenstveno u labuda, sokola, konja ili vuka. esto jau na konju ili jelenu, odlaze u lov, a jo ee igraju u kolu. Zaljubljuju se u junake, koje pomau i savjetima i djelima, a katkad su njihove posestrime. Naklonjene su i djevojkama, koje od njih mnogu izmoliti ljepotu ili zatitu. Vile osobito vjeto vidaju rane zadobivene u bojevima, i to razliitim biljem. Raspolau i sposobnou proricanja. Vile teko prataju uvrede i svojim strijelama ili pogledom usmruju one koji ih povrijede. Podinjavaju se samo onima kojima poe za rukom da im otmu odjeu, a ako im neko oduzme krila, preobraavaju se u obine ene. Mogu imati kozje, konjske ili magaree noge.

DOMAI

Domovoji ili Domai (I.B.Maurani) su bili kuni duhovi-zatitnici i svaki dom ih je imao. Obitavali su iza ili u pei i mogli su napustiti svoje mjesto ako ih se nije pravilno potovalo. U nekim dijelovima se vjerovalo da tek nakon to bi glava obitelji umrla u novom domu bi taj dom dobio svojeg prvog Domaeg.U srednjovjekovnoj Poljskoj zvali su ih i ubozi. U legendama se pojavljuje u liku malog dlakavog starca, ponekad ima rep i rogove. Mogao je uzeti lik make, psa, krave, a rijee u zmije i abe. Brine se o blagodati kue, posebno o stoci to ga povezuje s bogom Velesom. esto se u kui mogao uti Domovojev glas koji je zvuao kao jecaj, inae je bio blag i umiriju. Opasno je bilo da ga ukuani vide. Raznim znakovima nagovjetava nedae i smrt. Njegova druica Domovika boravi u podrumu. Razliita su objanjenja o nastanku Domavoja. Jedno glasi kako je bog Svarog stvorio nebo i zemlju i pustio dio demona na zemlju. Oni koji su se spustili na krovove kua i dvorita ljudi postali su dobri i milostivi i pojavili se kao zatitnici domova te uvari dvorita, a neki su sili na polja i postali zatitnici polja i it. Drugi koji su pali u vodu ili ume postali su vodeni ili umski zli dusi.