Slavko Mihalić

S KRAJA NA KRAJ DLANA(pjesme izabrala Ana Horvat)

Nevenka Macolić: OČARAVANJE

Slavko Mihalić / S KRAJA NA KRAJ DLANA

HRVATSKA LJUBAVNA LIRIKA u izboru Ane Horvat

nakladnikVERGL

za nakladnikaZvonko Novosel

urednicaAna Horvat

2009.

Slavko Mihalić

S KRAJA NA KRAJ DLANA(pjesme izabrala Ana Horvat)

Nevenka Macolić: OČARAVANJE

�

LAKU NOĆ

Čuješ li večer veću od svega svijeta Uzet će nas u naručje ma koliko bili mali Svakoj ptici bi probuđen glas; kako pjeva Svakome listu zaokružen oblik, i on drhti

Pamtim, ovo je vrijeme kada skidaš haljine Zbog kojih te često ne poznam na cesti Odjednom sva zasjaš neslućenom ljepotom Vidim te i zatvorenim očima

Laku noć, daljina koja nas dijeli samo je igra mjeseca Laku noć, moje su ruke jedna krila s tvojima Oboje smo negdje drugdje

Laku noć, laku noć, ovog se neba ne treba bojati Stabla su naši prijatelji, kamen meka prostirka Zbrisani su putevi, svaki je korak dobar trag

Laku noć, ti, koja si sada moja riječ i moja krv

�

SVEČANOSt PUNA išČEKiVANJA

Ovo vino već sam pio, ovdje sjedio Ni mlađi ni stariji (zar duh broji godine) Baš tako podizao čašu malo iznad sebe Čekajući svoje čudo, ma što mu se prohtjelo

Dragocjena tekućina, sve dok ne bude upotrebljena izlije se prevarena kao kiša s krova

Sutra će je sunce ponovno uzdizati Sve do ove čaše ove svečanosti pune iščekivanja

iza nas stoji golem netko tko se svemu ruga Nedužan doduše kao domaćica koja s pijetla skida perje

Da, baš ova ista stolica, ista snena glazba Ponekad možeš kutom oka vidjeti sva mora i sva kopna kako se bacaju u pučine

Koliko je daleko s kraja na kraj dlana Dovoljno, da se tražimo bez uspjeha

�

AniDJEVOJKE ZA šiVAĆiM StROJEViMA

Kako se možete smijati, vi, djevojke za šivaćim strojevima? Odakle hrabrost vašim dojkama da se njišu poput slobodnog mora. ipak sam otkrio nešto tuge u vašim smeđim, plavim i zelenim očima. Malo previše straha u vašim prstima na skupocjenim tkaninama.

Ne pitam vas o bestidnim ljubavnicima, vojnicima i mladićima s nepodrezanim kosama. Ne pitam vas o rukama koje ne bi znale letjeti tipkama glasovira. O jednom vlažnom stanu i roditeljima koji za sve vaše brige imaju samo neprilične prijetnje. Hoću da vas zamolim za jednu uslugu: da se umjesto plaču priklonite mojoj nesebičnoj ljubavi.

10

Ljubavi, nećeš ući nedostižna u moj stan Da, naći ćeš me zapaljenih zjena, kako je već propisano - jedan brodolomac dosta je oceanu Ali ja sanjam rastanak; tko će me zadržati? Ne, ne boj se, sve će biti na svom mjestu: cvijeće, vino, radio U polumraku zavjese će lebdjeti kao oblaci Ali ja nazirem sunce koje će sutra izjutra ismijati zanose i zaborav uzdignuti do blaženstva

Kao divno čudo desit će se ulazak u krevet (ah, sjeti se, draga, s kakvom si lukavošću promišljala otpore) što ćemo učiniti? Ja se bojim, ja se užasavam laži stvaranja Kad nas jedino nadahnjuje rasulo

JA SE BOJiM, JA SE UŽASAVAM

11

Ptico spuštenih krila Ptico s kljunom što se ne otvara Ptico kojoj se prikrada lovac a ti ga ne vidiš Ušao je nešto malo u periferiju tvojeg pogleda Ali si ga isprala suzama Koje su zatim pale u more da se ne zna

Ptico, ženo, ženo, gola ženo, galebe bijeli Na žalu što se rastapa Nešto od sunca, nešto od užasa

PtiCO, ŽENO, ŽENO

12

Kola, ako još prolaze drumovima, idu prazna Suviše se sunca napili ratari prošlog ljeta Pa ne mogu usnuti Zapregnu konje, izjure, i tek tad se sjete da je svršeno

tako i ti meni, već ugasla ljubavi, ne dopuštaš zaborav S vjetrovima što razjareno čupaju zadnje listove Prolazim putevima koji me mole da ih pustim Puni stida za svoje tamne vjeđe, bespomoćne ruke A već sutra (sat prije prvog snijega) Kola će ležati rasklimana u ostavi Bez nogu konji, kao da zazivlju, podizat će glave

ispijeni ratar izdisat će na postelji

A ja već držim pero, zadnju svijeću svoje osame i niz stihove spuštam se u san

JESEN

13

Pogledaj one oblake Vera zašto šutiš Nisam zaboga životinja ali evo kiše Kako je naglo zahladilo Daleko smo od grada

U redu Vera nikad neću zaboraviti što si mi darovala Mi smo sada jedno i čemu govoriti Žuti oblaci obično donesu tuču Sve je već nijemo zrikavci i žito

Ako ti želiš možemo i ostati Bojim se za tebe za mene je svejedno Gromovi su opasni u poljima A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)

Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem rasutim iz klasja Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama Ne plači Vera to su samo živci i oni slute oluju ƒ

PRiBLiŽAVANJE OLUJE

14

Kažem ti život je u svemu jednostavniji Evo i prvih kapi sad će početi urnebes Zakopčaj haljinu gle se i cvijeće zatvara Ne bih si oprostio da ti se nešto dogodi

Dakako ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati sveto Molim te brže koračaj i nemoj se osvrtati

15

Zborim od nabubrele zeleni zaljubljenog srpnja Koji me sasvim pregazio Ne pitam kuda idem; sve je ista postelja Stalno gladna ljubavi

U ovoj svijetloj noći u ovim danima tamnim od zelenila Od svakog šušnja bukne oluja Umire cvijet da bi cvijetom procvao i sva je zemlja u srpnju ranjava

Znam, to ja o cvjetovima svoje nade zborim Nešto ošamućen podno strasnog stasanja Još dublje tjeskobno u zelene pučine Do dna zaborava pijanih listova

No i sprud na koji me zelen talas baci Savi se pod teretom raslinja Pogledam li gore i oblake vidim zeleno Kao i tvoje grudi jedno s mojim grudima

tAMNO OD ZELENiLA

16

Kažem ti, moramo odmah otići. Kamo – to ćemo kasnije odlučiti Glavno je da što prije krenemo Osjećam kako mi utroba počinje da gnjije

Oči presušile i vise poput spaljenoga lišća Sat srca zaostaje – već se jedva čuje Zar da mi je žao što grob svoj napuštam što mogu ako je nekome lijepo u njemu

Daj, ne oteži, ljubavi Do vraga i kovčezi – zacijelo su već zaraženi Ali nećemo cestom – mogle bi nas zasjede Poći ćemo zračnim putem – između zvijezda

BiJEG LJUBAVNiKA

1�

Mala moja što da ti govorim o svojim tjeskobama tako svezanim s nevidljivim pomicanjem neba O tome moru koje bi da se razrješi krletke šumama klonulim nad prazninom utrobe

što da te ljubim kada su poljupci bez tragova Kao stijena tako si jednostavna tako neosvojiva Najudaljenija kada te steže ruka ljubavnika Zlati se tvoje nago tijelo ispruženo suncu

a sunce već je u svakom zrncu tvoje zlatne kože Kao što je umor u svim mojim porama i već ne znam jesam li te na kraju uzeo

ili smo cijelog popodneva šutjeli na obali ti razočarana a ja omamljen svjetlucanjem valova tako zaljubljen u svaki pregib tvojeg tijela nepobjediv

SVJEtLUCANJE VALOVA

1�

Gledam te s lancima na rukama (ovu ću bajku zapisati svojom krvlju – da me mimoiđe) Sam si ih stavljao A onda nisi mogao skinuti

Zbog tebe i samo za tebe izgovaram ove riječi Neka su drugim ušima nedostupne – zla bi mogle počiniti Ne očajavaj zbog okova Nego s njima – strahovito težak – kreni na svoj put

U tome je odgonetka ljudskih zabluda Da se čini, a poslije se kaže: nisam činio Da se ljubi, a poslije se kaže: nisam ljubio Pa se posvema prestane

S LANCiMA NA RUKAMA

1�

DOšLO JE, DOšLO VRiJEME

Možda je došlo vrijeme kada ljubav treba tajiti. treba je sakriti u podrumu kakve napuštene kuće. izrezati je iz mesa, odjenuti u bosjačke tralje. Zatvoriti joj usta, oči zapečatiti. Strovaliti u provaliju, spaliti, i njezin prah razbacati na sve četiri strane.

Došlo je, došlo vrijeme kad je i poezija nepravda.

20

SLAVKO MiHALiĆ

Pjesnik, prozni pisac, esejist, pre-voditelj i antologičar, rođen 1928. u Karlovcu - umro 2007. u Za-grebu. Pohađao Filozofski fakultet u Zagrebu.

Objavio je dvadesetsedam zbirki pjesama i nekoliko proznih

dijela. Knjige izabranih stihova prevedene su mu na engleski, francuski, mađarski, albanski, češki, nizo-zemski, njemački, poljski, ruski, makedonski, švedski , talijanski i slovenski jezik. Uvršten u mnoge antologije. Dobitnik više prestižnih književnih nagrada. Akademik.

Objavljena pjesnička djela:

Komorna muzika, Zagreb, 1954.,Put u nepostojanje, Zagreb, 1956.,Početak zaborava, Zagreb, 1957.,Godišnja doba, Zagreb, 1961.,Ljubav za stvarnu zemlju, Zagreb, 1964.,Prognana balada, Kruševac, 1965.,Izabrane pjesme, Zagreb, 1966.,Jezero, Beograd, 1966.,Posljednja večera, Zagreb, 1969.,

Bilješka o pjesniku

Vrt crnih jabuka, Zagreb, 1972.,Krčma na uglu – Krčma na vogalu, trst-Koper, 1974.,Klopka za uspomene, Zagreb, 1977.,Izabrane pjesme, Zagreb, 1980.,Pohvala praznom džepu, Zagreb, 1981.,Atlantida, Beograd, 1982.,Tihe lomače, Zagreb, 1985.,Iskorak, Zagreb, 1987.,Izabrane pjesme, Zagreb 1988.,Mozartova čarobna kočija, Zagreb, 1990.,Ispitivanje tišine, Ljubljana, 1990.,Zavodnička šuma, Zagreb, 1992.,Približavanje oluje, Zagreb, 1996.,Pandorina kutija, Zagreb, 1997.,Sabrane pjesme, Zagreb, 1998.,Akordeon, Zagreb, 2000.,Močvara, Zagreb, 2004.iPosljednja večera, Vinkovci 2005.

Kazalo:

LAKU NOĆ �SVEČANOSt PUNA išČEKiVANJA �DJEVOJKE ZA šiVAĆiM StROJEViMA �JA SE BOJiM, JA SE UŽASAVAM 10PtiCO, ŽENO, ŽENO 11JESEN 12PRiBLiŽAVANJE OLUJE 13tAMNO OD ZELENiLA 15BiJEG LJUBAVNiKA 16SVJEtLUCANJE VALOVA 1�S LANCiMA NA RUKAMA 1�DOšLO JE, DOšLO VRiJEME 1�

Bilješka o pjesniku 20

Slavko MihalićS KRAJA NA KRAJ DLANA(pjesme izabrala Ana Horvat)

www.pjesnici-ane-horvat.net HRVAtSKA LJUBAVNA LiRiKA

nakladnikVERGL d.o.o.

Zagreb, trpimirova 7

za nakladnikaZvonko Novosel

urednicaAna Horvat

vinjeta Nevenka Macolić

tehnički urednikAleksandar Dragosavljević

korekturaAsja Petrović

e-mailanahorvat16@gmail.com

copyright ©Ana Horvat i Nevenka Macolić

iSBN 978-953-7725-00-6